BIBLIOTEKA TAJNE SILE

TAJNE ivota oko nas ne skrivaju se

u dalekim, svemirskim prostranstvima, u nepristupanim praumama ili
morskim dubinama.
TAJNE o kojima, osobito ako ih ne
upoznamo, ovisi naa svakodnevna
sudbina, ne treba traiti daleko od
nas, one su negdje pokraj nas, ali
skrivene. TAJNE su nam esto nepristupane, jer nam se ini da se nas
ne tiu. TAJNE naih sudbina nisu
sloene, teke zagonetke, jer iza njih
esto stoje - ljudi. TAJNE su ono
to mi o tim ljudima ne znamo. TAJNE su ono to moramo proniknuti radi vlastita mira i sigurnosti.
SILE ne upravljaju samo magnetskim
poljima. SILE upravljaju svijetom. SILE ne upravljaju samo prostim padom ili kretanjem planeta. SILE
upravljaju sudbinama cijelih naroda,
dakle i naom osobnom sudbinom.
SILE mogu biti pozitivne i negativne,
dobronamjerne i zlokobne. SILE mogu biti opasnije, to manje o njima
znamo.
TAJNE SILE upravljaju nama, naim
precima, naim povijestima. TAJNE
SILE su ime straha koji obuzima ovjeanstvo iz pokoljenja u pokoljenje.
TAJNE SILE mogu se svladati samo
znanjem jer vie nisu ni tajne, ni sile
im o njima sve znamo.
TAJNE SILE naziv su biblioteke zagrebakog Centra za informacije i
publicitet koja treba dati odgovore
na mnoga pitanja koja zanimaju suvremenog ovjeka. TAJNE SILE su
vaa biblioteka, koja e vam pomoi
da shvatite kako mnoge TAJNE nisu
tajne, a kako su mnoge SILE utoliko
slabije ukoliko vie o njima znamo.
TAJNE SILE razotkrivaju ne samo
tajne, nego i zablude, jer prije svega
nude itatelju istinu, koja mu, iz ovih
ili onih razloga, nije bila dostupna.

SLAVKO ODI, roen 1916. u Bihau,

student tehnike, u NOR-u borac, politiki komesar voda, sekretar taba
brigade, politiki komesar bataljona,
pomonik komandanta mjesta i podruja, komandant podruja, pomonik efa obavjetajnog centra taba
korpusa, lan Odjeljenja zatite naroda pri Vrhovnom tabu NOV]. Nosilac
Partizanske spomenice 1941., rezervni pukovnik. Poslije rata na radu
u Ministarstvu unutranjih poslova,
generalni konzul u Torontu, naelnik
odjeljenja u DSIP-u. Objavio knjige
Dosije bez imena, Neostvareni
planovi (prva nagrada 13. maj
1966), i Desant na Drvar (nagrada
22. decembar 1981) i mnoge
lanke na temu NOR-a u strunim asopisima i publikacijama, kao i feljtone u dnevnoj i nedjeljnoj tampi.

SLAVKO KOMARICA, roen 1923. u

Banjaluci, uenik trgovake akademije. U NOR-u borac, politiki komesar
voda, politiki komesar ete, pomonik komandanta podruja, zamjenik
komandanta odreda, naelnik taba
brigade, pomonik naelnika i naelnika operativnog odsjeka taba korpusa. Nosilac Partizanske spomenice 1941., rezervni potpukovnik. Poslije rata generalni konzul u Zrichu,
zatim radi u Institutu za meunarodnu politiku i privredu, u asopisu
Meunarodna politika, slobodni
novinar. Pod pseudonimom S. Koslav
objavio (19541957) trilogiju o drugom svjetskom ratu: Tragom nasilnika, Dogaalo se iza kulisa i
Generali obavjetajne slube. U
mnogim dnevnim i nedjeljnim listovima i periodinim publikacijama objavio brojne lanke i feljtone.

SLAVKO ODI i SLAVKO KOMARICA

zajedniki su objavili vie feljtona na
teme NOR-a u dnevnoj tampi i knjigu No i magla Gestapo u Jugoslaviji.

Biblioteka TAJNE SILE

Redakcija
Bruno Amerl, Stjepan Cer j an, ore Liina,
Konstantin Miles, Jagoda Zeli-Rukavina

Urednik
Jagoda Zeli-Rukavina
Recenzenti
Vojislav Nikoli
Vladimir Milanovi
Likovna oprema
Hinko Bohr

Slavko Odi
Slavko Komarica

PARTIZANSKA
OBAVJETAJNA
SLUBA
1 9 4 1 - 1 9 4 2 .

ta se stvarno dogaalo
knjiga trea

C E N T A R ZA I N F O R M A C I J E I PUBLICITET
Zagreb, 1988.

Copyright by
Centar za informacije i publicitet, Zagreb
I S B N 86-7125-032-6

OBAVJETAJNA SARADNJA S
MOSKVOM
ne stidimo se svojih iluzija najvea ast iznimka specifina uloga Rade Konara Tito u SSSR-u
i povratak u zemlju 1940 Sovjeti su znali za Barbarossu i Churchill obavjetava Staljina sve je bilo
uzalud Titov oprez zbrka oko dislokacije njemakih operativnih divizija izvjetaji Moskvi preko Zagreba direktna je veza uspostavljena razliite napomene uz istu depeu nerijeena nepoznanica
sporne depee Moskve Vlatko Velebit stupa na dunost prva obavjetajna depea Moskve jo jedna
zagonetka novi zahtjevi Djeda i detalji su vani
posljednji Titovi obavjetajni izvjetaji u 1942 informacije o napadu sila Osovine na Tursku Enigma
Bor prestanak utnje o Mustafi Golubiu Vladimir Dedijer izaziva buru dvije knjige, feljtoni, polemika i novi detalji neka pitanja, ipak, bez odgovora
potraga za radiostanicom u Beogradu Titove depee Direktoru puteestvije Pavlodara jedan
propust sudbine Moskva predlae zanimljivu
obavjetajnu igru Fjodor Mahin na sceni ko bi
mogao biti Mars Draa Mihailovi pronalazi novog vou partizana neke teze Vladimira Dedijera
Igra sa Marsom nije izvedena

Dvadesetak godina poslije rata Josip Broz Tito je rekao:

Ne treba sada skrivati ili se sramiti to smo
sve do 1948. otvoreno i iskreno gledali u Sovjetski
Savez. Ne stidimo se svojih iluzija; naprotiv, ponosimo se njima. One su bile neto pozitivno i odraavale su nau duboku vjeru u progres i socijalizam.1
Hotimino ili ne, Tito je tim rijeima parafrazirao
poznatu misao velikog francuskog knjievnika i sociologa osamnaestog vijeka Charlea Montesquiea (arla
Monteskijea):
Ono to je istina u jedno vrijeme u drugo vrijeme je zabluda.

U tokijskom zatvoru, oekujui suenje, u martu

1942, jedan od najbliih saradnika sovjetskog obavjetajca Richarda Sorgea (Rihard Zorge) proglaenog
posmrtno (1964) herojem Sovjetskog Saveza Jugoslaven, dopisnik Politike, Branko Vukeli odlikovan
takoer posmrtno (1965) sovjetskim Ordenom otadbinskog rata I stepena objasnio je razloge koji su ga naveli da deset godina prije toga (1932) u Parizu pristane
da radi za sovjetsku vojnoobavjetajnu slubu (organizaciju). To objanjenje ostalo je zapisano u aktima japanskog suda koji mu je izrekao smrtnu presudu:
ak ako revolucija i ne moe da bude ostvarena u nae vrijeme ipak je postojala jedna zemlja
koja je uspjeno poloila ispite socijalizma, i koja
e i dalje postojati da bi bila pobornik socijalistike revolucije u budunosti... Kada bismo mogli da
branimo Sovjetski Savez kako bismo ga drali u

zaklonu od r a t a desetak iduih godina, ta zemlja

bi mogla da izgradi solidan socijalistiki sistem
na polju ekonomije, kulture i odbrane, to vie nijedna kapitalistika zemlja ne bi mogla da srui...
Uspjeh socijalistike izgradnje i ouvanje mira jesu dvije najvatrenije nade i najautentinije pobude, koje su zasluivale da se stupi u ovu organizaciju... Prema onom to sam uo u Parizu, cilj ove
organizacije bio je da brani SSSR od inostrane invazije a to je bio jedan od glavnih zadataka Kominterne i da prikuplja korisna obavjetenja za
taj cilj kao i za ope aktivnosti komunistikog pokreta. 2
Mnogi komunisti, pa i pojedinci koji to nisu bili po
ubjedenju ve su bili samo napredno orijentisani, u
p r e d r a t n o m su periodu radili za obavjetajnu slubu
tada jedine socijalistike zemlje na svijetu iz istovjetnih
ili slinih pobuda kao i Branko Vukeli.
Pritom treba naglasiti da se u naoj publicistici, koja
se ozbiljno ili neozbiljno (to je ei sluaj) bavi problematikom aktivnosti sovjetske obavjetajne slube, brkaju pojmovi i esto poistovjeuje NKVD (Narodni komesarijat unutranjih poslova) sa Obavjetajnim odjeljenjem Generaltaba Crvene armije. A u emu je rije?
Stvarajui u godinama prije drugog svjetskog rata
svoju obavjetajnu mreu u zapadnoj Evropi, koja je dobila naziv Crveni orkestar (naime muzika je oznaavala radio-stanicu a ta je mrea raspolagala s vie muzika!), Leopold Trepper govori o dolasku sovjetskog
oficira Viktora Sukulova u Belgiju, i to s pasoem urugvajskog dravljanina Vincenta Sierre (Vinsent Siera) i
pod pseudonimom Kent:
Sierra-Kent, koji je poput Alama nakupio svoje godine slube u panjolskoj i na nekim povjerljivim zadacima, nije mi se inio tako pouzdanim
kao njegov drug: sumnjao sam da je sluio
NKVD-u istodobno kada i u vojnoj obavjetajnoj
slubi. To nije bio rijedak sluaj, jer je NKVD
imao lo obiaj da ubacuje svoje agente u obavjetajnu slubu Crvene armije. Crveni orkestar nije
bio nikakav izuzetak, kao to mi se to dokazalo u
vie navrata. 3
Te Trepperove rijei ukazuju na injenicu da se
NKVD u inostranstvu nije bavio obavjetajnom (informativnom) nego kontraobavjetajnom slubom kontroliui rad slubenika sovjetskih predstavnitava i samih sovjetskih obavjetajaca, grupa bjelogardejaca koji
su eljeli da prodru u SSSR radi izvoenja diverzan-

tskih akcija ili pijunae, trockista, ili trockista, stvarnih i izmiljenih protivnika SSSR-a...
U to su vrijeme sve komunistike partije svijeta bile
sekcije Komunistike internacionale (Kominterne) i stoga su bile obavezne da provode uputstva i direktive njenog Izvrnog komiteta. Postupajui tako, rukovodstva
komunistikih partija stavljala su na raspolaganje sovjetskoj vojnoj obavjetajnoj slubi, pa i NKVD-u, i svoje
birane kadrove. Prema ustaljenom pravilu ti su pojedinci od tog trenutka prekidali svaku vezu s matinom
partijom. Govorei o tome, rukovodilac takoer veoma
znaajnog sovjetskog obavjetajnog centra u vajcarskoj prije i u toku rata, andor Rado napisao je:
...jedan je od najvanijih principa sovjetske
obavjetajne slube da ne smije imati nikakve veze s Komunistikom partijom. 4
O tom aspektu odnosa KPJ sovjetska obavjetajna
sluba govorio je u intervjuu objavljenom u decembru
1984. u sarajevskom Osloboenju i na istaknuti politiki radnik i diplomat Ivo Vejvoda. Godine 1934. on je
studirao u Pragu i bio lan KPJ. Jednog dana Zora Gavri, jedna od glavnih aktivistkinja KPJ u Pragu, rekla
mu je: Trai te jedan odgovoran drug.
Ono ta je uslijedilo Vejvoda opisuje ovim rijeima:
Preda mnom se pojavio ovjek srednjeg rasta,
proelav, malo prosijed... Pitao me je to radim,
kako ivim, imam li djevojku, novaca... (tri take u
originalnom tekstu primj. autora). Tog dana mi
je rekao da odmah prekinem sve veze sa Partijom, i da u ubudue raditi iskljuivo s njim (istakli autori). Nisam znao tko je taj ovjek...5
Bio je to ve tada znaajan sovjetski obavjetajac
Mustafa Golubi o kome emo kasnije vie pisati u
ovom poglavlju. No, vrijedi zabiljeiti i ove rijei Ive
Vejvode iz istog intervjua:
Da sam znao ko je, u stvari, Mustafa Golubi,
ja bih sebe sigurno smatrao aristokratom komunistikog pokreta. Jer, raditi za sovjetsku obavjetajnu slubu, za veliku rusku revoluciju, za Staljina, bila je to tada najvea ast koja je mogla da
zadesi jednog komunistu. 6
Princip odvajanja obavjetajnog rada za SSSR od aktivnosti legalnih ili ilegalnih komunistikih partija vaio je i u miru i u ratu, premda je ponekad, iznimno,
znao biti i zaobien.

Situacija s Komunistikom partijom Jugoslavije, zapravo s njenim generalnim sekretarom Josipom Brozom Titom na tom je planu, naroito od trenutka njemakog napada na Sovjetski Savez, bila potpuno drukija. Objanjenje za to moe se nai u ugledu koji je on
stekao u rukovodstvu Kominterne uspjeno i odluno
izvodei renesansu KPJ u predratnom periodu, kao i u
autoritetu koji mu je, nesumnjivo, u sovjetskim vojnim,
a samim time i vojnoobavjetajnim vrhovima obezbijedio brz i uspjean razvoj partizanskog pokreta i narodnog ustanka na raskomadanom i okupiranom teritoriju Jugoslavije, pod njegovim rukovodstvom.
U takvim uslovima Tito je dozvolio i drugim visokim
funkcionerima KPJ da saraduju s predstavnicima sovjetske obavjetajne slube i da rade za sovjetsku obavjetajnu slubu ne prekidajui vezu sa svojom Partijom.
U poruci upuenoj Titu 25. jula 1941. iz Zagreba u Beograd, Josip Kopini je pisao o tome kako se ve 22. juna,
na dan njemakog napada na SSSR, sastao s Vladom
Popoviem, delegatom CK KPJ pri CK KPH, i Pavlom
Papom iljom, lanom CK KPJ, prenio im rije Molotova zapravo sutinu govora koji je komesar za
inostrane poslove Sovjetskog Saveza Vjaeslav Molotov
odrao istog dana preko Radio-Moskve i savjetovao,
pored ostaloga, i organizaciju obavjetajne slube za
Djedu, tj. za Izvrni komitet Kominterne. 7 Potkraj jula
1941. Kopini je u objanjenju predanom istranoj komisiji CK KPJ napisao da je oko mjesec dana prije toga
rekao Br(ki) da treba: da mi sve to je voj(nog) karaktera) kau da javim.8
Br(ko) je bio Rade Konar, tada sekretar CK KP
Hrvatske i lan Politbiroa CK KPJ. Meutim, on se po
obavjetajnoj liniji nije povezao samo s Kopiniem, ve
i s Ivanom Srebrenjakom Antonovim, rukovodiocem
jedne grane sovjetske vojnoobavjetajne slube u Jugoslaviji. Kako je i zato do toga dolo, vidi se iz izjave
koju je Andrija Hebrang, lan Operativnog rukovodstva CK KPH, u avgustu 1941. dao Komisiji CK KPJ (Blagoju Nekoviu i Vladi Popoviu):
... Poslije poruke Tita, da s Antonovim trebamo saradivati, ja sam ga u cilju te saradnje povezao s Brkom, koji ga do sada nije poznavao. Iz
, razgovora, koji sam poslije Titine poruke imao s
Antonovim ja i ostali drugovi, smatrao sam u prvi
mah da bi naa saradnja mnogo koristila naoj
stvari.9
Titova poruka Hebrangu da s Antonovim treba(mo)
saradivati nije naena, ali je najvjerovatnije uslijedila

neposredno nakon njemakog napada na Sovjetski Savez. Uz to, iz tog dokumenta proizlazi da je Hebrang i
prije toga odravao vezu s Antonovim.

0 specifinoj ulozi Rade Konara Brke, pa i Tita, u

radu sovjetske obavjetajne slube u okupiranoj Jugoslaviji, koja je djelovala i preko rukovodioca Kominterninog centra za vezu u Zagrebu Josipa Kopinia te Ivana Srebrenjaka (Antonova) rjeito govori pismo koje je
Konar (Brko) 11. septembra 1941. godine poslao Kopiniu (Vazduhu). Obojica su se tada nalazila u Zagrebu,
a pismo je u cjelini doslovno glasilo:
Drue Vazduh,
Trai(o) sam prije 56 dana da se sastanemo,
nisi nita odgovorio. Javi ako nema vremena, ja
u ti napisati sve ta hou. aljem ti, evo, ovaj telegram to si ga poslao Antonovu; ja sam mu ga
dao ali on ga ne moe otvoriti, tj. raifrovati; kae
ispoetka ide a kasnije se ne slae. Javi da li je
ovaj telegram primljen na njegovu ifru, tj. da li si
ga odozgo primio ovako kako si ga dostavio nama, ili si ga, moda, ti sam ifrovao nekom ifrom
s kojom ti raspolae. Moda sam ja pogreio,
(moda je) trebalo pismo poslati prije Starom, a
on da ga raifra, pa da ga poalje Antonovu. Kad
sam od tebe primi(o) (pismo), video sam (da) pie
Antonovu'; ja sam mu (ga) poslao, meutim, on
ga ne moe raifrati; javi u emu je stvar. A takoe (javi) kad se moemo sastati. Brko.10
Ono odozgo odnosilo se, jasno, na Moskvu, a Stari
je bio Tito.
Kao to vidimo, Rade Konar je u odreenim trenucima imao i ulogu veznika izmeu Vazduha i Antonova, odnosno izmeu Vazduha, Staroga (Tita) i Antonova! Interesantno je jo neto: upravo citirano pismo
Konar je napisao drugu Vazduhu nakon otrog sukoba to ga je imao s njim u julu iste godine!
1 konano, kada je rije o Konarevu obavjetajnom
radu, treba napomenuti i to da su Talijani prilikom njegova hapenja u Splitu 17. novembra 1941. godine nali
kod njega podatke koji su u to vrijeme mogli neto znaiti samo za sovjetsku a ne i partizansku obavjetajnu slubu. U pismu iz zatvora o svom sasluanju, govorei u treem licu, on je o tome napisao:
Donijeli su nekakve dvije cedulje, na jednoj
su bili nekakvi podaci o brodogradilitu, a na dru-

goj podaci da se blizu Bea nalaze benzinski rezervoari.11

Logino, u istragu protiv uhapenog Konara, iji
pravi identitet Talijani jo nisu znali, odmah se ukljuila i talijanska kontraobavjetajna sluba!
Josip Broz Tito (Valter) je, kao funkcioner KPJ, izmeu 1935. i 1940. tri puta boravio u Sovjetskom Savezu,
tj. u Moskvi: prvi put od sredine februara 1935. do sredine oktobra 1936, kada je, pored ostaloga, u sastavu delegacije KPJ prisustvovao VII kongresu Kominterne;
drugi put od kraja avgusta 1938. do kraja januara 1939,
kada je, zajedno s Vladimirom opiem i, prema nekim
indicijama, s Kamilom Horvatinom, prevodio s ruskoga
na hrvatsko-srpski i pripremao za tampu kratki kurs
Historije SKP/b.
U vezi s tim u Hronologiji etvrtog toma Titovih Sabranih djela nailazimo na grubu neloginost koju je lako
uoiti. Naime, pod oznakom Vjerovatno poetak oktobra kraj decembra stoji i ovo:
... Knjiga je izala iz tampe u septembru 1938.
Kako su ve u toku oktobra uhapeni opi i trei
lan redakcije, cio prevod, praktino od druge
glave Historije, p a d a na Tita. Na ovom poslu Tito
je angaovan tri mjeseca, prati prelom u tampariji 'Iskra revolucije'...12
Samo od sebe namee se pitanje: ako je knjiga izala iz tampe u septembru, a V. opi i trei lan redakcije bili uhapeni ve u toku oktobra, kako je mogao
da cio prevod, praktino od druge glave 'Historije'
padne na Tita?! Uostalom, ni podatak o vremenu u kojemu se to dogaalo nikako nije u skladu s tekstom koji
slijedi, jer u registru imena istog toma nalazimo
tvrdnju da je Vladimir opi uhapen u novembru
1938, a Kamilo Horvatin jo u martu iste godine!'3
Trei Titov boravak u Moskvi trajao je od poetka
septembra do kraja novembra 1939. On se tada, kao i
prilikom ranijih boravaka u SSSR-u, viao s Josipom
Kopiniem i razgovarao s mnogim funkcionerima Kominterne, ali nema podataka da je tom prilikom a
rat je u Evropi ve bio poeo razgovarao s bilo kime
iz Obavjetajne (etvrte) uprave Generaltaba Crvene
armije. Meutim, logino bi bilo da se to dogodilo jer se
on u maju 1941. u okupiranom Beogradu sastao sa sovjetskim vojnim ataeom i predao mu vaan izvjetaj, a
funkcioneri te Uprave, koji su se potpisivali sa Direktor, Vanij ili jednostavno sa Centar, obraali su se
lino njemu (Valteru) s molbom da pomogne u rjeava-

nju nekih problema u funkcionisanju njihove slube u

Jugoslaviji.
Na putu za Jugoslaviju, s kanadskim pasoem na
ime Spiridona Mekasa, Tito se zadrao u Istanbulu od
kraja novembra 1939. do sredine marta 1940! Iz tog perioda datira nekoliko njegovih dopisnica i pisama upuenih Josipu Kopiniu u Moskvu, iz kojih se nazire da je
predvien dolazak Kopinia u Zagreb. U februaru 1940.
u Istanbul stie Kopini i o tome se detaljno dogovara s
Titom.14
Konano, poetkom marta Spiridon Mekas, tj. Tito,
naputa Istanbul, dobija jugoslavensku tranzitnu vizu i
13. marta prelazi grko-jugoslavensku granicu... Petnaestog marta on bez prtljaga u Zagrebu silazi iz voza i tu
ostaje. Prtljag uzima i u garderobi ostavlja Mira Rui
koja je pratila Tita na putu od Istanbula...
Interesantno je da je Tito u svojoj autobiografiji koju
je u etiri nastavka u toku aprila i maja 1952. godine objavio ameriki list Life (Lajf), govorei o svom povratku u martu 1940. godine iz SSSR-a u Jugoslaviju preko
Istanbula, napisao:
Sjeo sam u Simplon-Orient Express, a ostalo
je bilo lako. Jednostavno sam napustio vlak kada
je stao u Beogradu.15
O formiranju zagrebakog centra Kominterne za
vezu sa KPJ i partijama susjednih zemalja, koje je poelo pod neposrednim Titovim rukovodstvom, centra koji
e odigrati znaajnu ulogu i u obavjetajnoj saradnji
KPJ s Moskvom, govori Vladimir Velebit:
Tito se vratio u proljee 1940. i zatraio da mu
se javim (obavljao sam neke specijalne zadatke za
njega). Budui da sam ve u to doba imao vlastitu
advokatsku kancelariju, poznavao sam mnoge
osobe u viim zagrebakim krugovima, nisam bio
kompromitiran, pa sam bio pogodan za obavljanje takvih zadataka. Najprije sam morao nabaviti
radio-stanicu. Prisjetio sam se jednog druga koji
je, po mom miljenju bio simpatizer, i zamolio ga
da mi napravi radio-stanicu. Zatim sam uzeo u
zakup vilu na Milerovu brijegu u ernomercu, u
koju je doao Josip Kopini i njegova supruga Stela. Oni su s nabavljenom stanicom uspostavili radio-vezu s Kominternom. Ta radio-stanica funkcionisala je sve do kraja rata.16
U zavrnim odredbama Direktive br. 21, kojom se
predviao napad na Sovjetski Savez (Operacija Barbarossa), a koju je Adolf Hitler u svojstvu vrhovnog ko-

mandanta Wehrmachta potpisao 18. decembra 1940.

godine, stajalo je:
U svim naredbama koje e biti izdavane od
strane glavnih komandanata u cilju izvravanja
ovih uputstava treba izriito naglasiti da se radi o
mjerama predostronosti za sluaj da Rusija izmijeni svoj dananji stav prema Njemakoj. Broj oficira koji e biti odreen za izvoenje poetnih pripremnih radova treba da bude to je mogue manji. Pomono osoblje treba obavijestiti to kasnije
i iskljuivo u onoj mjeri koliko je potrebno za rad
svakog od njih. Otkrivanje naih priprema iji datum izvrenja jo nije ni odreen moglo bi dovesti
do najozbiljnijih politikih i vojnih komplikacija...17
Unato svim tim mjerama, podaci o njemakim pripremama za napad na SSSR ipak su poeli stizati u
Moskvu Direktoru, tj. Obavjetajnoj upravi generaltaba Crvene armije, ve u februaru i martu 1941. godine. Dostavljali su ih, koliko je do sada poznato, lanovi
sovjetske obavjetajne mree Crveni orkestar, koji su
djelovali u Njemakoj (Harro Schulze-Boysen), Francuskoj, Belgiji i Holandiji (Leopold Trepper), u vajcarskoj (Aleksandor Rado, Alexander Foot), te sovjetski
obavjetajci iz Japana (Richard Sorge, Branko Vukeli).
Ubrzo nakon potpisivanja Direktive br. 21, Richard
Sorge (Rihard Zorge) dostavio je Moskvi njenu kopiju.
Poetkom 1941. Harro Schulze-Boysen (Haro ulce Bojzen), zaposlen u Ministarstvu vazduhoplovstva u Berlinu, alje podatke o planu operacije i broju divizija koje
e uestvovati u napadu; u februaru Leopold Trepper
(Treper) obavjetava o broju divizija povuenih iz Francuske i Belgije i upuenih na Istok; poetkom maja,
preko sovjetskog vojnog ataea u Vichyju (Vii), Trepper alje plan i datum napada 15. maj, a ubrzo zatim
javlja da je datum izmijenjen, a na kraju ih obavjetava
i o tanom datumu; Sorge 12. maja javlja da je du sovjetske granice koncentrisano 150 njemakih divizija, a
20. maja da je 22. juna vjerovatni datum njemakog napada.18 I Schulze-Boysen iz Berlina javlja da je za poetak operacija odreen 22. juna.19
Maral Golikov, od juna 1940. do jula 1941. naelnik
obavjetajne slube Crvene armije, napisao je 1975. godine u jednom sovjetskom historijskom asopisu:
Sovjetske obavjetajne slube su pravodobno
saznale rokove i datume napada na SSSR i dale
su znak za uzbunu u pravi as... Obavjetajne
slube dostavile su tone podatke o vojnom po-

tencijalu hitlerovske Njemake, toan broj ljudstva, koliinu naoruanja i strateke planove komande Wehrmachta... 20
Poetkom januara 1941. godine Sam E. Woods (Sem
J. Vuds), ameriki trgovinski atae u Berlinu, poslao je
State Departmentu (Stejt departmant Ministarstvo
inostranih poslova) opiran izvjetaj o planu Vrhovne
komande Wehrmachta za napad na Sovjetski Savez.
Woods je do tih podataka doao pomou svojih veza u
njemakim ministarstvima, u Reichsbanci i Nacionalsocijalistikoj radnikoj partiji Njemake (NSDAP). Medu tim njegovim vezama bio je i ovjek koji ga je redovno obavjetavao o svim razgovorima u Hitlerovu Glavnom stanu. Dravni sekretar SAD Cordell Huli (Kordel
Hal) nakon temeljitog provjeravanja Woodsovih izvjetaja uvjerio se da su tani i preko podsekretara Sumner
Wellsa (Samner Vels) obavijestio o tome 20. marta 1941.
Konstantina Umanskog, sovjetskog poslanika u Washingtonu. 21
A kada je State Department u prvoj polovini juna od
svojih predstavnika u Bukuretu i Stockholmu primio
obavjetenje da e Nijemci u toku narednih etrnaest
dana napasti Sovjetski Savez, kopije tih izvjetaja dostavljene su poslaniku Steinhardtu (tajnhartu) u Moskvu, a on ih je predao Molotovu.22

Prvih dana aprila 1941. godine ulogu sovjetskog

obavjetajca odigrao je Winston Churchill (Vinston
eril), premijer Velike Britanije, koja je tada, sa svojim
dominionima i kolonijama, jedina bila u ratu protiv sila
Osovine RimBerlin.
Potkraj marta 1941. centar Inteligence Servicea za
Jugoistok Evrope, koji se nalazio u Bukuretu, zapravo
jedan od njegovih rukovodilaca, Satvi Lutvi Tozan, turski dravljanin porijeklom iz Hercegovine, za kojega je
Churchill napisao da je jedan od naih najpouzdanijih
izvora, obavijestio je London o kretanju njemakih
tenkovskih jedinica eljeznikom prugom Bukuret
Krakov.23
Na osnovi obavjetenja Satvi Lutvi Tozana, Churchill je 3. aprila poslao engleskom ambasadoru u Moskvi Sir Staffordu Crippsu (Ser Staford Krips) telegram:
Slijedee je od mene za g(ospodina) Staljina,
pod uslovom da mu Vi moete lino predati.
Imam sigurno obavjetenje od jednog pouzdanog agenta 24 da su Nijemci, kada su mislili da su
uhvatili Jugoslaviju u svoju mreu to jest posle

20. marta poeli da prebacuju tri od pet oklopnih divizija iz Rumunije u junu Poljsku. im su
saznali za srpski prevrat, taj pokret je obustavljen. Vaa ekselencija e lako oceniti znaenje tih
injenica.25
Ni Staljin ni Molotov nisu htjeli primiti ambasadora
Crippsa pa je on Churchillovu linu poruku Staljinu
ipak morao da preda zamjeniku ministra spoljnih poslova Viinskom. Uinio je to 19. aprila, a Viinski ga je
tri dana kasnije pismeno obavijestio da je poruka uruena Staljinu.26
Pod srpskim prevratom Churchill je podrazumijevao dogaaje koji su se odigrali u Beogradu 27. marta,
tj. obaranje vlade CvetkoviMaek, koja je dva dana
prije toga potpisala dokument o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu.
U drugoj polovini aprila britanski ambasador Cripps obavijestio je Viinskog i o tanom datumu poetka
Pothvata Barbarossa. Nije poznato kako, ali za to je
saznao njemaki pomorski atae u Moskvi. To potvruje njegov kratki telegram poslan u Berlin 24. aprila
1941. godine: Engleski poslanik kae da e rat poeti
22. juna.27

Ali sve je bilo uzalud. Staljin je vjerovao da do rata s

Njemakom nee doi prije 1944. godine. Postupajui u
skladu s njegovim shvatanjem situacije, naelnik obavjetajne slube Crvene armije maral Golikov, upozorio
je 20. marta 1941. svoje potinjene:
Sve dokumente po kojima navodno predstoji
rat, treba smatrati krivotvorinama koje potjeu iz
britanskih ili ak samih njemakih izvora.
A na najznaajnijim depeama koje mu alje
Sorge, Schulze-Boysen ili Trepper, Golikov na
margini dodaje: 'dvostruki agent' ili 'britanski izvor'.28
Ovdje se trebamo osvrnuti i na ono to u svojim memoarima o radu sovjetske obavjetajne slube u toku
prve polovine 1941. govori maral ukov, tada u inu
generala armije, zamjenik narodnog komesara odbrane i naelnik Generaltaba Crvene armije. O poruci koju je Winston Churchill poslao Staljinu preko ambasadora Sir Stafforda Crippsa on kae da ju je Staljin s
nepovjerenjem primio29 i dodaje:
U prolee 1941. godine u zapadnim zemljama
je pojaano irenje provokativnih informacija o
velikim vojnim pripremama Sovjetskog Saveza

protiv Nemake. Nemaka tampa je na sve mogue naine naduvavala te informacije, alei se
da takva saoptenja bacaju senku na sovjetsko-nemake odnose.
Eto vidite govorio je J. V. Staljin nas
plae Nemcima, a Nemce plae Sovjetskim Savezom. Hukaju nas jedne na druge.30
Prema navodima ukova, naelnik Obavjetajne
uprave Generaltaba Crvene armije general F. I. Golikov podnio je 20. marta 1941. opiran izvjetaj koji je
sadravao informacije od vanredne vanosti.31 Te su
informacije odraavale sutinu plana Barbarossa, tj.
plana n a p a d a na Sovjetski Savez (koji) treba da pone,
orijentaciono uzev, 20. maja.32
Govorei i dalje o izvjetaju generala Golikova, ukov doslovno kae:
Najzad, u tom dokumentu se istie, pozivajui
se na saoptenje naeg vojnog ataea iz Berlina,
da 'treba oekivati poetak rata protiv Sovjetskog
Saveza izmeu 15. maja i 15. juna 1941. godine'.33
Meutim, zakljuci iz informacija navedenih u
izvetaju u sutini su brisali uzev sav njihov znaaj, jer je na kraju svoga izvetaja general F. I. Golikov napisao:
... Glasine i dokumenta u kojima se govori o
neizbenosti rata protiv Sovjetskog Saveza u prolee ove godine treba ocenjivati kao dezinformaciju koja potie od engleske, a moda ak i od nemake obavetajne slube.34
ini n a m se, ipak, da je poenta ukovljeva kazivanja o Staljinovu stavu prema moguem njemakom napadu na SSSR u ovom pasusu:
Analizirajui i uporeujui sve razgovore koje je J. V. Staljin u mom prisustvu vodio s ljudima
iz svoje okoline, doao sam do vrstog ubeenja
da su sve njegove misli i akcije bile proete jednom eljom: izbei rat! On je bio i uveren da e
mu to poi za rukom (istakli autori).35
I tako je to bilo sve do zadnjeg asa.
Volosjuk, sovjetski vazduhoplovni atae u predstavnitvu u Vichyju, poletio je iz Moskve nekoliko sati prije
nego to je Wehrmacht poeo napad i u Vichy stigao 23.
juna. Istog se dana naao s Leopoldom Trepperom Ottom, efom sovjetske obavjetajne mree Crvena kapela i rekao mu:
... da ga je prije odlaska pozvao naelnik i rekao mu neka meni porui ovo:
'Rei ete Ottu da sam Velikome gazdi (Stalji-

nu primj. autora) prenio informacije o predstojeem njemakom napadu. Veliki gazda udi se,
kako ovjek kao Otto, stari aktivist i obavjetajac,
moe nasjesti engleskoj propagandi. Moete mu
ponoviti intimno uvjerenje Velikog gazde da rata
s Njemakom nee biti prije 1944'...36

Je li u takvim uslovima i rukovodstvo KPJ, odnosno

Tito, dostavljalo u Moskvu obavjetenja o predstojeem
napadu Njemake na SSSR?
Vlasnik zagrebake tvornice Ventilator ing. Pavao
Kopori odravao je od jeseni 1939. vezu s Pavlom Papom iljom, tada rukovodiocem Centralne tehnike KPJ
a kasnije i kandidatom za lana CK KPJ, (koji se predstavljao kao Jovanovi) i pored ostaloga dostavljao mu
razne obavjetajne podatke. O jednom takvom sluaju
Kopori poslije rata pie:
U kolovozu ili rujnu 1940. prisustvovao sam
ruku hrvatskih ministara u Beogradu, koji su bili
u vladi CvetkoviMaek. Na tom je ruku pomonik ministra vanjskih poslova strogo povjerljivo iznio kako je na sastanku u Berlinu saznao
da predstoji napad Hitlerove Njemake na Sovjetski Savez. Nakon mog povratka u Zagreb, prilikom prvog sastanka sa Papom rekao sam mu to
sam uo u Beogradu. Ta ga je vijest veoma zanimala. Nakon nekoliko dana doao je ponovo i traio da mu doslovno citiram rijei koje je pomonik ministra vanjskih poslova rekao na ruku. Tada nisam razumio zato mu je to potrebno, a nisam se nikada interesirao za razloge ni za druge
sluajeve. Kasnije sam pretpostavljao da je drug
Tito poslao tu vijest u Moskvu, a da mu tamo nisu
vjerovali, kao to nisu vjerovali ni Churchillu ni
drugima, koji su Staljina upozoravali da e faistika Njemaka napasti SSSR.37

U sjeanjima na mjesece i dane prije njemakog napada na SSSR Tito je napisao:

Mi smo odmah nakon kapitulacije Jugoslavije poeli sa diverzijama dizanjem raznih objekata u zrak, paljenjem vojnih automobila, kamiona sa municijom, skretanjem putokaza koje su Nijemci postavljali na raskrsnicama, zbog ega bi
obino negdje zaglavili. To im je smetalo u pokre-

tima prema Istoku. Dakle, takve diverzije smo

pravili prije n a p a d a na Sovjetski Savez, za koji
smo znali da e uslijediti. Jer, njemake trupe su
se neprekidno kretale sa Balkana, preko Rumunije, prema Sovjetskom Savezu.
Mi smo i upozoravali Sovjetski Savez. Ja sam
se, na primjer, sastao sa sovjetskim vojnim ataeom i rekao mu da se njemaka vojska kree prema njihovoj granici i da sam siguran da e doi
do napada. Imao sam informacije iz Zagreba od
nekih 'slobodnih zidara', koji su bili upoznati sa
onim to se sprema. Sve sam mu to saoptio i kazao da to treba primiti ozbiljno. Atae me obavijestio da Nijemci od njega trae da napusti Jugoslaviju, kazao je da ga tjeraju da ide kui. Rekao
sam pa ta Vam treba vie! To je bilo uoi samog napada na Sovjetski Savez.38
Postoji i druga Titova verzija uslova u kojima je u
Moskvu poslao obavjetenje o predstojeem njemakom napadu na SSSR:
... sovjetski rukovodioci su se opet uvali da
ita uine to bi moglo da razdrai Nijemce, jer su
jo uvijek vjerovali da je nemogue da e ih Nijemci napasti poslije svega to su se s njima dogovorili. Ja to vrlo dobro znam, jer sam se nekoliko
dana prije, ne sjeam se datuma, bio sastao u Beogradu s jednim sovjetskim savjetnikom, to jest s
vojnim ataeom, kome sam rekao da mislim da
trupe koje sada kreu natrag iz Srbije prema maarskoj granici, idu na Sovjetski Savez. On je rekao da mu je to teko vjerovati.39
Interesantno je, meutim, da u Titovu izvjetaju O
poloaju i dogaajima u Jugoslaviji, pisanom u Beogradu potkraj maja ili poetkom juna 1941, nema podataka o pokretima njemakih trupa prema sovjetskoj
granici niti bilo kakvih drugih obavjetenja koja bi ukazivala na mogunost njemakog napada na SSSR. O
nainu na koji je Tito dostavio taj izvjetaj u Moskvu, on
u pismu poslanom Josipu Kopiniu u prvoj polovini juna 1941. kae:
Ja sam preko brae po njihovoj elji poslao
opiran izvjetaj. Oni kau za Jou (Staljina) pa
mislim da e ga dobiti i djeda (Kominterna).40
Braa su, nesumnjivo, bili lanovi sovjetskog poslanstva u Beogradu koji su upravo odlazili u Moskvu.
Zato Tito u tom izvjetaju za Jou41 nije uope spomenuo mogunost da njemake trupe koje naputaju
teritorij okupirane Jugoslavije idu prema sovjetskoj

granici da bi napali SSSR? Vjerovatno je na osnovi razgovora sa sovjetskim vojnim ataeom u Beogradu ili na
neki drugi nain zakljuio da Staljin takva obavjetenja
smatra provokacijama britanske (pa i njemake!) obavjetajne slube i nije elio da uestvuje u toj igri. Ili se,
moda, radilo o neemu treem?!

Vladimir Dedijer i u prvoj i u drugoj knjizi Priloga

za biografiju Josipa Broza Tita pie o Titovim upozorenjima Moskvi da Nijemci pripremaju napad na SSSR. U
prvoj knjizi kae:
... U to vreme, polovinom maja, poeli su
ubrzano da prolaze sve novi i novi nemaki vojni
transporti kroz Jugoslaviju. Ili su u pravcu Maarske i Rumunije. Jedan nemaki vii oficir priao je jednoj ruskoj emigrantkinji da Hitler sprema napad na Rusiju. Ovu informaciju dobio je i
Tito, pa je jo krajem maja poslao radiogram Dimitrovu obavjetavajui ga o gornjim vestima.42
U Ratnom dnevniku njemake Vrhovne komande
Wehrmachta nismo nali podatke o tome kojim su se
pravcima i kada njemake snage poele povlaiti iz Jugoslavije prema sovjetsko-njemakoj granici. U napadu
na Jugoslaviju i Grku uestvovale su 2. i 12. armija i
Oklopna grupa 1, ali u poetnom rasporedu snaga
Wehrmachta koje su 22. juna prele u napad na SSSR
nalazila se samo Oklopna grupa 1 pod komandom general-pukovnika von Kleista (fon Klajst), u sastavu
Grupe armija Jug.43 Neke su njemake jedinice ubrzo
nakon kapitulacije jugoslavenske vojske napustile teritorij Jugoslavije. Tako je divizija Das Reich ve 21. aprila povuena na podruje Temivara, odakle je i krenula u napad na Jugoslaviju.44
Polovinom maja 1941. sa zapada, ako se pod zapadom razumijevaju Hrvatska i Slovenija, nisu ili nikakvi novi i novi nemaki vojni transporti kroz Jugoslaviju ... u pravcu Maarske i Rumunije. Transporti o kojima se govori da su ili kroz Jugoslaviju polovinom
maja mogli su biti samo povlaenje dijela snaga, uglavnom iz Srbije, preko Rumunije i Maarske, a ne snage koje su sa zapada transportovane kroz Jugoslaviju. Bile su to, zapravo, njemake posadne divizije koje
su u Jugoslaviji zamjenjivale operativne divizije.
U KTB OKW 11. maja 1941. pribiljeeno je:
U Jugoslaviji jo 8 divizija OKH (Vrhovna
komanda suhozemnih trupa primj. autora) re-

zerva za 'Barbarossu'; zamijenie ih 4 posadne divizije (704, 714, 717, 718); 718. u transportovanju. 45
Smjena njemakih operativnih divizija posadnim divizijama obavljena je tek u junu 1941. godine. Tako su
se jedinice 132. i 183. njemake divizije, koje su uestvovale u napadu na Jugoslaviju, tek u prvoj dekadi juna
poele prebacivati, ali ne na istok ve na zapad odnosno sjeverozapad u Austriju, u rej one Klagenfurta
(Celovca) i Graza. Istovremeno s povlaenjem tih divizija stizali su i prvi ealoni posadne 718. pjeadijske divizije, kako je bilo i predvideno i pribiljeeno u Ratnom
dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta. 46
Vladimir Dedijer je tekst citiran iz prve knjige Novi
prilozi za biografiju Josipa Broza Tita u drugoj knjizi
dao malo opirnije, a i datumski podudarnije s podacima iz Ratnog dnevnika Vrhovne komande OKW-a o
transportu njemakih trupa na Istok:
Jedanaestog juna 1941. jedna moja poznanica, ruska emigrantkinja, Klavdija uhina, ula je
od jednog nemakog vieg oficira: 'Radujte se, za
dve nedelje emo napasti Rusiju!'
Tito je jo pre toga imao informacije o pokretima nemakih trupa prema sovjetskoj granici, pa
se tajno sastao krajem maja s vojnim ataeom
Sovjetskog Saveza, koji jo nije bio napustio Beograd, kao ni veina lanova sovjetske ambasade u
Jugoslaviji. Tom prilikom ga je Tito obavestio da
ima informacije iz nekoliko krajeva nae zemlje
da se nemake jedinice, koje su bile angaovane u
napadu na Jugoslaviju, uurbano prebacuju preko Maarske i Rumunije prema sovjetskoj granici.
Prema podacima Josipa Kopinia, Tito je poslao vie telegrama Staljinu i Kominterni da e, u
sluaju n a p a d a Nemake na SSSR, on preduzeti
sve mere da se u Jugoslaviji die ustanak protiv
okupatora. 47
No, da vidimo ta je o tome Kopini kazivao Vjenceslavu Ceniu:
... glavni rad Centra otpoeo je sa pripremama za napad Hitlera na SSSR. Tada je Kopini,
ve 19. f e b r u a r a 1941, poslao upozorenje Staljinu
o postojanju tajnog plana Wehrmachta (Vermahta) za prodor na Istok. Dogodilo se to samo dva
mjeseca poto je Hitler dao nalog za izradu plana
'Barbarossa' za pohod na SSSR. Tokom tog i slijedeih mjeseci uslijedila su nova Kopinieva obavjetenja 'iz prve ruke' o koncentraciji 165 njema-

kih elitnih divizija uz granice SSSR-a. Staljinu su

upueni i precizan raspored ovih jedinica kao i
osnovni podaci o njihovom naoruanju i bojevoj
spremnosti.
Prema Kopinievom kazivanju, i Tito je raspolagao slinim informacijama, mada iz drugih izvora. On je krajem aprila 1941. napisao informaciju o pokretu njemakih trupa iz Jugoslavije na Istok i prema sovjetskim granicama. Informaciju je
preko Kopinia uputio Staljinu. Uz tu informaciju
on je zamolio Dimitrova da prenese Staljinu njegovu obavezu: da e jugoslavenski komunisti dii
ustanak, i to odmah, ukoliko i kada doe do faistikog napada na SSSR. Time e oni, pisao je Tito,
osvjetlati obraz KPJ i dokazati njenu privrenost
prvoj zemlji socijalizma.
Na ovaj telegram Josip Kopini je podsjetio Tita jula 1941. godine u pismu koje mu je uputio iz
Zagreba povodom sukoba sa CK KP Hrvatske, a
nakon napada Hitlera na SSSR, zbog, kako je on
smatrao, oklijevanja u organizovanju ustanka u
Hrvatskoj.48
Nije jasno kako je Kopini kao ef centra Kominterne upozoravao i obavjetavao Staljina a ne Kominternu, i kako je Tito preko njega, potkraj aprila, informaciju ... uputio Staljinu te uz tu informaciju zamolio Dimitrova da prenese Staljinu...?! No, sve te neloginosti
moemo pripisati autoru Ceniu, a ne Kopiniu, mada
je on, vjerovatno, prije objavljivanja proitao njegov rukopis!
Meutim, neka Kopinieva kazivanja Vjenceslavu
Ceniu, odnosno Cenievi tekstovi napisani na osnovi tih kazivanja, zbog izvjesnih protivurjenosti i netanosti moraju se primiti s poprilinom predostronou
i rezervom. Kopini mnogo toga govori Ceniu, a i inae, ali nita ne dokazuje. Tako on tvrdi da je u vrhovima
Gestapa i Vrhovne komande Wehrmachta imao saradnike, ali, za razliku od drugih sovjetskih rukovodeih
obavjetajaca koji su djelovali uoi i u toku drugog
svjetskog rata, o tim svojim saradnicima i nainu
odravanja veze s njima, nikada nije dao ni jedan jedini
najuopeniji podatak. A ono to pripisuje tim svojim
izvorima informacija iz prve ruke, ponekad ne moe izdrati temeljitiju historijsku verifikaciju. I podatak
da je ve 19. f e b r u a r a 1941. poslao upozorenje Staljinu
o postojanju tajnog plana Wehrmachta za prodor na Istok... dva mjeseca poto je Hitler dao nalog za izradu
plana 'Barbarossa'... teko bi se mogao prihvatiti bez

najosnovnijih podataka o izvoru informacija.

Od svega to smo iz Cenieve knjige citirali mogli
smo kroz dokumenta provjeriti samo navode iz posljednjeg pasusa. U Kopinievu pismu Titu od 25. jula 1941,
iji je integralni tekst objavljen u prvoj knjizi Dokumenata centralnih organa..., stoji reenica:
4) Ve prve dane rata ja sam njemu (Radi
Konaru Brki primj. autora) rekao da si Ti ve
ranije javio Djedi, da ete u sluaju n a p a d a na Savez podii oruani ustanak. 49
Da vidimo, napokon, ta kae naa Vojna enciklopedija o temi o kojoj je rije:
Informacije o pokretima nemakih trupa prema granici Sovjetskog Saveza dolazile su sa vie
strana. Izmeu ostalih, CK KPJ upozoravao je
sovjetsku vladu o znacima predstojee agresije.50
Osim Titovih sjeanja i sjeanja Pavla Koporia i
Vladimira Dedijera nismo pronali nijedan dokument
koji bi ilustrovao tvrdnju Vojne enciklopedije ili ostale
navode o obavjetenjima o predstojeem njemakom
napadu na Sovjetski Savez koja su iz Jugoslavije stizala
u Moskvu.

Obavjetajna saradnja CK KPJ s Moskvom (Djedom, Direktorom, Centrom) nakon njemakog napada na SSSR, u toku 1941. i 1942. godine, prema do sada dostupnim dokumentima, osim u dva sluaja, bila je
iskljuivo jednosmjerna, moda i zato to u tom vremenu sovjetska obavjetajna sluba nije raspolagala podacima koji bi mogli biti korisni tabovima NOP-odreda, odnosno NOV i PO Jugoslavije. Kasnije je uspostavljena saradnja u punom smislu rijei, tj. ira uzajamna
razmjena obavjetajnih podataka. Uostalom, takva saradnja, na vojnooperativnom planu, uspostavljena je i
izmeu Vrhovnog taba NOV i POJ i odgovarajuih ustanova i tabova zapadnih saveznika.
U svojim depeama, pa i onim iskljuivo vojnoobavjetajnog karaktera, slatim u Moskvu preko centra za
vezu Kominterne, kojim je u Zagrebu rukovodio Josip
Kopini, i preko radio-stanice Vrhovnog taba, koja je
poela raditi 9. februara 1942. na osloboenom teritoriju blizu Foe, Tito je skoro redovno naglaavao da su
za Djeda, to je bio ifrovani naziv za Izvrni komitet
Kominterne, i uvijek ih je potpisivao s Valter. (Naziv
Djed za IK Kominterne prvi put u naoj historiografiji nali smo u zabiljekama Sergeja Krajgera s predavanja Josipa Broza Tita odranog u koli CK KPJ u febru-

aru 1940. godine u Dubravi kod Zagreba.51) Ono za Djeda, bila je formalnost, jer je logino da Kominternu u
iskljuivo vojnoobavjetajnim izvjetajima nisu mogli
interesovati podaci, recimo, o dislokaciji njemakih, talijanskih, domobranskih i drugih neprijateljskih trupa
na teritoriju Jugoslavije i slino, ve ih je onaj tko ih je
primao prosljeivao na odgovarajuu adresu. U malobrojnim sluajevima Tito je i preko jedne i preko druge
radio-stanice slao i radiograme upuene izravno za direktora, tj. za Obavjetajnu upravu Generaltaba
Crvene armije.
U drugom tomu Priloga za biografiju Josipa Broza
Tita Vladimir Dedijer pie da je Tito u leto 1941 slao
depee Kominterni i primao od nje odgovore preko
sovjetskog poslanstva u Beogradu.52
Osim toga, Dedijer napominje da se u Titovim arhivama jo uvijek nalazi i izvjestan broj njegovih depea
dostavljenih Moskvi koje nisu deifrovane. 53

Sudei prema dosad objavljenim dokumentima,

prve iskljuivo vojnoobavjetajne podatke Tito je poslao Moskvi 6. jula 1941, nepunih petnaest dana nakon
njemakog napada na SSSR. Dostavljajui iz Beograda
Kominterni (Djedu) preko Kopinia izvjetaj o aktivnosti KPJ za pripreme ustanka, on je u popratnom pismu poruio Kopiniu, oslovljavajui ga, ini se prvi i jedini put, pseudonimom Aleksandar:
Javi jo to:
Na aerodromu u Bgd ima stalno oko 200300
aviona i ovdje je kola za letenje za njemake pilote.54
Nije poznato od koga je Tito dobio te podatke. Radomir Vujoevi, koji je proveo nauna istraivanja i pripremio za tampu sedmi tom Titovih Sabranih djela
(1979), u kojemu je objavljena citirana depea, dodao je
uz nju sljedeu napomenu:
Odnosi se na Zemunski aerodrom. U to vrijeme na aerodromu se nalazio mali broj aviona, a
vazduhoplovna kola je preseljena iz Zagreba u
Zemun tek poetkom avgusta 1941, na zahtjev komandanta Jugoistoka feldmarala Lista.55
Skoro identinu napomenu uz citirani tekst Titove
depee nalazimo i u prvom tomu Dokumenata centralnih organa KPJ NOR i revolucija 19411945, objavljenom 1985.56
Nije poznato ni to od koga je Tito dobio podatke dostavljene Djedu istim putem 23. avgusta 1941, u sklo-

pu opirnijeg izvjetaja o borbama u Jugoslaviji:

U Beograd su dola jo tri njemaka puka kao
pojaanje. Sada se nalazi u Srbiji oko est divizija
Nijemaca."
Ni ti podaci nisu bili tani...
Uz njih je u sedmom tomu Titovih Sabranih djela R.
Vujoevi dodao napomenu:
Njemaka Vrhovna komanda nije udovoljila
zahtjevu komandanta Jugoistoka, koji je bio upuen poetkom avgusta 1941, da se u Srbiju upute
nove vojne jedinice, ali je stavila u izgled pojaanje 562 bataljona u Beogradu u kojem bi se obrazovale jo dvije ete.58
Skoro identinu napomenu nalazimo i u prvoj knjizi
Dokumenata
centralnih
organa
KPJ...
-.
Poetkom avgusta 1941. komandant Jugoistoka, feldmaral List, je zahtijevao od Vrhovne komande da uputi u Srbiju nove vojne jedinice. Tom
zahtjevu nije bilo udovoljeno, ve je stavljeno u izgled da se pojaa 562. bataljon u Beogradu, u kojem bi se obrazovale jo dvije ete.59
Meutim, ini nam se da tako sroene napomene
nemaju ba mnogo veze sa citiranim tekstom Titove depee! Tito ne govori ni o kakvom bataljonu ve o tri
njemaka puka odnosno o oko est divizija Nijemaca! A tada su se u Srbiji nalazile samo tri njemake posadne pjeadijske divizije (704, 714. i 717) petnaestog talasa i nekoliko landesicenbataljona. Tek 6. septembra
iz Soluna je kao pojaanje upuen u Srbiju 125. pjeadijski puk ojaan 220. lakim artiljerijskim divizionom, a
desetak dana kasnije poeli su iz Francuske da pristiu, na prostor Sremske Mitrovice i Rume ealoni njemake 342. pjeadijske divizije, koja je 24. septembra
krenula u ofanzivu na osloboeni teritorij zapadne Srbije.
etvrtog januara 1942. s Romanije su, preko Sarajeva u Zagreb otili Ivo Lola Ribar i Josip Kopini, koji je,
na Titov poziv, desetak dana boravio u Vrhovnom tabu na osloboenom teritoriju istone Bosne. Nakon dolaska u Zagreb Lola Ribar je 12. januara 1942. godine
poslao Titu pismo u kojemu nalazimo ovo:
Sa Vazduhom odmah smo otpoeli rad. Uspeli smo do sada da predamo sve najosnovnije stvari, i to o aerodromu, zatim seriju o ofanzivi na
Uize itd. koju je Stari napisao u Rog(atici), kao i
jo neke injenine podatke o Drai i engleskoj
misiji koja je bila kod njega. (Iako se o tome nismo
poblie dogovorili smatrao sam s obzirom na nje-

gove ranije upite korisnim da ovo to hitnije dam,

da bi se iskoristili dobri uslovi za rad jer smo i primali i davali prosto izvanredno) (...) ekajui na
nove depee Starog ja u se ograniiti da im dam
samo par osnovnih injenica o borbama i akcijama iz pojedinih pokrajina, koje sam izvadio iz izvetaja koje vam aljem. Kao to je dogovoreno,
na sve depee potpisujem Starog.60
Vazduh je nadimak Josipa Kopinia, a Stari je poznati nadimak Josipa Broza Tita, a upotrebljavali su ga
uglavnom njegovi najblii saradnici. Interesantno je da
u drugoj knjizi drugog toma Zbornika dokumenata i
podataka o NOR Jugoslavenskih naroda umjesto sa
Vazduhom stoji Sa N. N.61, a ostali je tekst identian
sa tekstom objavljenim u treoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ... A kad je rije o Kopinievu pseudonimu Vazduh, on nema nikakve veze s onim to su
u aru polemike s njim iznijeli pojedinci tvrdei da ga
je dobio zato to se ponaao kao ovjek koji je pao iz
vazduha. Naime, dobio ga je zato to je bio zaduen za
radio-vezu, tj. vazdunu vezu s Moskvom.

Devetog f a b r u a r a 1942. godine, pomou ifre koju je

Kopini donio Titu u Rogaticu, Vrhovni tab iz Foe napokon je uspio da uspostavi direktnu radio-vezu s Djedom. Od tada Titove depee pisane na ruskome, a
ne na hrvatsko-srpskom kao do tada jer ih je ifrirao
Kopini koji je odlino znao ruski vie nisu ile u
Moskvu preko Kopinieve radio-stanice u Zagrebu.
U vezi s tim Tito je 20. februara u opirnijem pismu
poslao Svetozaru Vukmanoviu u Sarajevo i sljedeu
poruku:
S Djedom imamo sada vrlo dobre i neposredne veze. Nastojte da dobijete to vie podataka i
obavjetenja od vojnih lica s kojima imate veze.62

Pet dana kasnije, 25. februara, uslijedila je opirnija

Titova depea vojnoobavjetajnog sadraja, poslana direktno Djedu:
U Bosnu ve dolazi talijanska vojska namjesto njemake, koja ubrzano odlazi.155 Hrvatske ustae, zajedno s Talijanima, pripremaju novu ofanzivu protiv nas.156 276
Imamo podataka da je izdajnik Nedi obeao
Hitleru da na proljee poalje 50 000 srpskih vojni-

ka na istoni front.157 Bojei se toga, Nedievi vojnici dezertiraju.158 277 Paveli je takoe obeao
300 000 vojnika Hitleru, ali mobilizacija nije uspjela. Preko 50 % odbilo je da ide u Pavelievu vojsku.
Mobilizacija je zasad zaustavljena.278
Hitler je naredio Paveliu da amnestira sve lidere HSS-a. Takoe je iz zatvora puten i Maek.
Po Hitlerovom nareenju, Paveli treba da podijeli vlast s Maekom, smatrajui da e tako slomiti
otpor hrvatskih seljaka protiv mobilizacije.15927963
Oigledno se podatak o ubrzanom odlasku njemake vojske iz Bosne u cjelini ili djelomino zasnivao na
obavjetenjima dobivenim iz Tempovih pisama iz Sarajeva od 2. i 22. februara. U prvom je stajalo:
Nijemci su se povratili sa Romanije i brodskom prugom otili ka Brodu. Vie nita ne znamo o njihovim namjerama. Mislim da se upuuju
na istoni front.64
A u pismu Titu od 22. februara Tempo je javljao i o
tome kako su neki njemaki oficiri, koji su popravljali
zube kod jednog simpatizera NOP-a, od njega zatraili
da im kako bilo svri posao jer odmah moraju da putuju za Beograd.65
Nije, meutim, bio posrijedi odlazak svih njemakih
trupa iz Bosne ve samo odlazak 697. puka 342. pjeadijske divizije. On je, uestvujui u operacijama na Ozrenu, zaostao za glavninom svoje divizije koja je ve bila
krenula za Istoni front.
Podaci o odlasku njemakih i dolasku talijanskih
trupa umjesto njih, te o talijansko-ustakim pripremama za ofanzivu protiv partizana, nisu bili tani. Do tih
priprema dolo je tek poslije njemako-talijanskih razgovora u Opatiji 3. marta 1942. godine. Ni podaci o Nediu nisu bili tani. Nedostaju podaci o tome od koga je
Vrhovni tab dobio te informacije. Ostale podatke iz te
depee nalazimo u pismu Edvarda Kardelja i Ive Lole
Ribara poslatog Titu 15. februara 1942. godine iz Zagreba.
Mio Lekovi, prireiva devetog toma Titovih Sabranih djela, koji je iziao iz tampe 1979, stavio je uz tu
depeu pet napomena:
155 Podatak o dolasku italijanskih trupa u Bosnu u njemaku okupacionu zonu nije bio taan.
Nakon reokupacije tzv. II i III okupacione zone u
toku jeseni 1941, italijanske jedinice su se zadrale
u veem dijelu zapadne i u nekim gradovima jugoistone Bosne. Zbog pojaane aktivnosti partizana, Italijani su bili primorani da u toku decem-

bra 1941. povuku svoje posade iz Foe, Gorada,

ajnia i Rudog prepustivi ih etnicima, ali su
ubrzo u ta mjesta uli partizani. Nakon odlaska
njemake 342. divizije iz istone Bosne, krajem jan u a r a i poetkom februara 1942, nijedna italijanska jedinica nije dola u istonu Bosnu. U toku
f e b r u a r a 1942. vrene su pripreme za dogovor njemakih i italijanskih glavnih tabova na Balkanu
(za sastanak u Opatiji) da se u proljee izvedu zajednike operacije protiv glavnih partizanskih oblasti u njemakoj okupacionoj zoni u Jugoslaviji.
Vrhovni tab je dobio neka obavjetenja o tim dogovorima i o namjerama da se italijanske trupe
koje e uestvovati u tim operacijama prebace u
njemaku okupacionu zonu.
156
Rije je o njemako-italijanskoj operaciji u
istonoj Bosni (operacija Trio), u kojoj je trebalo
da uestvuju i oruane snage NDH. Sporazum o
toj zajednikoj njemako-italijansko-ustakoj ofanzivi sklopljen je na sastanku u Opatiji 3. marta
1942.
157
Podaci o slanju kvislinkih, nedievskih trupa iz Srbije na istoni front nisu bili tani. Njih su
donijeli neki nedievci koji su prebjegli. Poto nisu bili u stanju da sami, svojim vojnim i policijskim snagama, obezbjeduju okupacionu upravu u
Srbiji, Nijemci su pristupili intenzivnijem formiranju kvislinkih jedinica, tzv. nedievaca, ljotievaca i bjelogardista. Te jedinice nisu bile namijenjene za upotrebu izvan Srbije.
158
Obavjetenje o navodnom upuivanju
300 000 hrvatskih vojnika na istoni front Tito je
dobio od Kardelja i Ribara (vidi njihov izvjetaj od
15. februara, A - C K SKJ, Fond CK KPJ, br.
1942/70). Na istonom frontu se ve nalazio jedan
legionarski puk NDH i nije bilo predvideno upuivanje novih trupa, jer je situacija u zemlji, gdje je
narodnooslobodilaka borba dobijala velike razmjere, zahtijevala angaovanje svih kvislinkih
snaga, ukljuujui i one koje su se na poligonima
u tokerauu i Delershajmu obuavale i pripremale za angaovanje na istonom frontu. Sve kvislinke trupe NDH koje su u toku 1942. i 1943. obuavane u Njemakoj (legionarske divizije) bie angaovane u Jugoslaviji u borbi protiv narodnooslobodilake vojske.
159
Maek i prvaci HSS-a nisu bili u zatvorima,
ve su samo bili odstranjeni iz javnog politikog

ivota u NDH. Da bi njih i njihove stranake pristalice pridobila za svoju ustaku politiku, Pavelieva vlada je nastojala da ih ukljui u svoj aparat
i iskoristi u borbi protiv narodnooslobodilakog
pokreta. Jedan dio stranakih voda je jo od prvih
dana stvaranja NDH pristupio ustaama. Obavjetenje o navodnom putanju iz zatvora Maeka i
'svih HSS-poslanika' Tito je dobio iz Kardeljevog i
Ribarevog izvjetaja od 15. februara 1942.88
Uz taj Titov radiogram prireiva tree knjige Dokumenata centralnih organa KPJ..., koja je objavljena
sedam godina kasnije (1986), dr Zdravko Antoni dao je
uz istu depeu samo etiri napomene:
27e Vrhovni tab je, nakon odlaska njemake
342. divizije iz istone Bosne, primio neka obavjetenja da se njemaki i italijanski tabovi dogovaraju da oni s kolaboracionistima povedu u proljee 1942. zajedniku protivpartizansku ofanzivu.
Cijenilo se takode da e njemake jedinice u Bosni biti zamijenjene italijanskim. Meutim, o tome
se na zajednikom sastanku njemake i italijanske komande u Opatiji (poetkom marta 1942) nije
pregovaralo.
277
Vijesti koje su irili bjegunci iz Srbije da e
se uputiti jae kolaboracionistike trupe iz Nedieve Srbije na Istoni front u proljee 1942. nisu
bile potvrene. Meutim, Nijemci su zaista intenzivirali formiranje kolaboracionistikih sastava,
ali su i te nove jedinice bile namijenjene za protivpartizanske aktivnosti u Srbiji.
278
Iz izvjetaja E. Kardelja i I. L. Ribara od 15.
f e b r u a r a Tito je izveo zakljuak o mobilizaciji iupuivanju oko 300 000 vojnika za potrebe Hitlera.
279
Dr Vlatko Maek i drugi prvaci HSS nisu
bili u zatvorima, ve samo eliminisani iz tekuih
politikih zbivanja.87
Razlike, ne ba beznaajne, izmeu Lekovievih i
Antonievih napomena lako su uoljive za iole paljivijeg itaoca. A kada je, posebno, rije o napomenama uz
obavjetajne podatke, one, razumljivo, imaju svoju posebnu teinu.
I jo neto o Titovoj depei o kojoj je rije. Iza potpisa
Val t er, u njoj nalazimo upozorenje za ifranta (Pavla
Savia):
Pisao sam ruskom azbukom a ozgor oznaio
latinicom ta koje slovo znai. Zdravo T.T.88
Znai da je i ovu, kao i sve ostale depee koje nije
slao u Moskvu preko Kopinia (Vazduha), Tito pisao na

ruskome, a da bi ifrantu koji, oigledno, jo nije najbolje vladao tim jezikom, olakao posao, pomagao mu je
na nain koji je naveo. O svom tadanjem znanju ruskog jezika govori sam Pavle Savi u pismu od 16. III.
42. Ovo poinje rijeima Zdravo Stari, i u njemu Pavle kae:
Posle nae vesti o hapenju Ant(onova) dobili
smo ovu depeu koju te molim da mi prevede doslovno...69
A o Titovu potpisu T.T., kojim se ponekad koristio,
treba napomenuti da je, koliko smo mogli utvrditi, potekao od Edvarda Kardelja i da su to prva slova rijei
T(ovari) T(ito).

U vezi s temom poglavlja interesantan je i pusus u

pismu Moe Pijade to ga je 28. marta 1942. godine poslao Titu sa abljaka, gdje je oekivao dolazak sovjetskih aviona s poiljkom ratnog materijala:
Cicmil mi je rekao da sa veze sa Djed(om) treba da prede na V(rhovni) (tab) na vezu sa
RKKA. Je li tano? Jesi li im predloio da nam poalju svoje predstavnike i strunjake za na
V(rhovni) (tab)?70
Rije je o Obradu Cicmilu, predratnom lanu KPJ,
tada lanu taba Durmitorskog NOP-odreda. Kratica
RKKA oznaavala je Radniko-seljaku Crvenu armiju
iz perioda oktobarske revolucije, a M. Pijade ju je, vjerovatno, upotrijebio kao sinonim za Generaltab Crvene armije. Otkud Cicmilu citirani podatak iz pisma M.
Pijade Titu, nismo mogli da utvrdimo. Uostalom, Tito je
svoje radiograme vojnoobavjetajnog sadraja i dalje
adresirao na Djeda. Tako je postupao ak i poslije
rasputanja Kominterne (15. maja 1943. godine).

U etvrtoj knjizi Dokumenata centralnih organa

KPJ... nalazi se depea Izvrnog komiteta Komunistike
internacionale Josipu Brozu Titu:
21. april 1942.
(Moskva)
Da bi se tano utvrdio sastav i dislokacija okupatorskih trupa koje se nalaze na teritoriji Jugoslavije, molimo da se kod zarobljenih neprijateljskih vojnika i oficira, koje je zarobila Narodnooslobodilaa vojska dozna sledee:

1) Numeracija, brojno stanje, sastav i ratne akcije Nemaca, Italijana, hrvatskih, ustakih i etnikih jedinica koje vre ofanzivu na Narodnooslobodilaku vojsku.
2) Numeracija, sastav i dislokacija okupatorskih trupa (ukljuujui bugarske i maarske jedinice) na okupiranoj teritoriji (istakli autori).71
Meutim, na originalu te depee nije oznaeno kome je upuena, a na njenom kraju stoji: Potpis N 19 telegr. N84. Nema sumnje da je ona upuena iz Moskve
Titu, samo je pitanje ko je N 19 ili NI 9 i zato je Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ... jednostavno izostavila taj potpis. Uostalom, i sam prijevod depee suvie je slobodan, pa i netaan, jer bi trebalo da
glasi:
U cilju preciziranja sastava i dislokacije okupacionih trupa... (stranih?) koje se nalaze na teritoriji Jugoslavije, molim da se izda nareenje u
pogledu zarobljenih vojnika i oficira protivnika
koje vode sa sobom jedinice nar. osi. vojske.
Objasniti:
1) Numeraciju, brojno stanje i sastav i ratna
djejstva Nijemaca, Talijana, Hrvata, ustakih i etnikih jedinica, koje djejstvuju protiv narod(no)
oslobod(ilake) vojske;
2) numeraciju, sastav i dislokaciju trupa okupatora (ukljuno bugarske i maarske jedinice),
okupiranu teritoriju (istakli autori).
Potpis Ni9 telegr.N84

O tome ta se odmah zatim dogodilo, svjedoi dr

Vladimir Velebit koji je dvadesetak dana prije, 2. aprila
1942. godine, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, stigao iz
Zagreba u osloboenu Fou.
Na pitanje Nakon dolaska u partizane, vi ste se odmah prikljuili Vrhovnom tabu. Kakva ste zaduenja
dobili? dr Velebit je odgovorio:
Ba nekako kad sam doao, dobili smo iz
Moskve telegram da im poaljemo podatke o rasporedu njemakih jedinica. Kako nismo imali
slubu koja bi prikupljala takve podatke, nismo
im mogli poslati podrobnije informacije. I tako
me drug Tito odredio da organiziram vojnu obavjetajnu slubu. Obilazio sam tabove i davao
upute kako sasluavati zarobljenike, uzimati od
njih vojne knjiice i sve ostale podatke. To sam ra-

dio sve do jeseni 1942. (istakli autori).72

Naalost, poslije jeseni 1942. godine Velebitova funkcija i radno mjesto ponovno su ostali upranjeni sve
do 1944. godine, kada je dunost obavjetajnog oficira u
Vrhovnom tabu preuzeo pukovnik Vjekoslav Kliani.
Poetkom aprila 1942 Djed je uputio Valteru (Titu)
prvu depeu obavjetajnog karaktera:
Doznali smo da je Mihailovi javio Jovanoviu (predsjedniku jugoslovenske izbjeglike vlade
primj. autora) u London sledee:
'Komunisti nam smetaju u naem radu. Mi
imamo pozitivne dokaze da Nemci i Italijani daju
komunistima oruje, jer oni ele da se ove dve
partije na prolee sudare. U Bosni komunisti su
se ujedinili sa ustaama. Uinite sve to od vas zavisi da bi(ste) ih usmerili na pravilan put.'
Ovo saoptenje ne moe se tekstualno iskoristiti javno.73
Redakcija je uz taj telegram dodala primjedbu: Dokument skoro iste sadrine uputio je Draa Mihailovi
u London 22. marta 1942.74
To je obavjetenje bilo potpuno tano, ali nastao je
mali nesporazum u vezi s njim. On se vidi iz Titove depee Moskvi od 7. aprila iste godine:
Nismo razumjeli moe li se ili ne javno iskoristiti tekst depee koju je Mihailovi uputio Jovanoviu.
Nama je veoma potrebno da raskrinkamo toga generala, koji igra tako gnusnu ulogu.76
Odgovor Moskve nije poznat, ali je vjerovatno glasio
da se depea ne smije navoditi kao izvor obavjetenja,
ve da se prihvati njena sutina i iskoristi u odreivanju pravca vlastite propagande.
O drugom obavjetajnom izvjetaju Djeda, dostavljenom Titu u toku 1942, bie rijei kada budemo govorili o sovjetskom obavjetajcu Fjodoru Mahinu.

U aprilu 1942. godine ustaka je policija uspjela da

izvri veliku provalu meu sarajevskim ilegalcima
saradnicima NOP-a. O tome je Tito (Valter) 29. aprila iz
Foe javio u Moskvu:
Ovih dana dolo je do provale medu oficirima-avijatiarima u Sarajevu koji su bili nai simpatizeri. Jedan avijatiar uspio je da pobjegne i
doao je u na tab. On pria o velikom nezadovoljstvu u redovima hrvatskih jedinica. On je dao

vrlo dragocjene podatke o rasporedu jedinica i

njemake avijacije.76
Ko je bio avijatiar o kome je rije, nismo mogli utvrditi. Uostalom, to nisu uspjele odgonetnuti ni redakcije devetog toma Titovih Sabranih djela i etvrte knjige
Dokumenata centralnih organa KPJ..., u kojima je ta
depea objavljena.

Vjerovatno je Djed urgirao odgovor na svoj radiogram od 21. aprila jer je Tito (Valter) 29. maja, u jeku
tree velike neprijateljske ofanzive, iz Pluina, gdje se
tada nalazio Vrhovni tab, javio Moskvi:
O dislokaciji njemakih i talijanskih jedinica
u Jugoslaviji za sada jo nemamo tanih podataka. Trudiemo se da ih dobijemo i ovih dana emo
izvijestiti. Talijani i Nijemci pokuavaju svim silama da nas unite. U Jugoslaviji je koncentrisano
oko 300 000 talijanskih vojnika. U Hercegovini,
Crnoj Gori i Sandaku dejstvuje pet divizija
'Pusterija', 'Bolcano', 'Venecija', 'ulija', a jedna divizija je zamijenila 'Mesinu', koju smo mi potpuno
razbili u Crnoj Gori. Koje se divizije nalaze u Dalmaciji, Lici, Hrvatskoj i Sloveniji nije nam poznato. U Tirani se nalazi tab 2. talijanske armije,
u Splitu tab armije nepoznate numeracije; tab 3.
talijanske armije vjerovatno je u Trstu.77
Mio Lekovi, prireiva desetog toma Titovih Sabranih djela, koji je iziao iz tampe 1980, uz taj dio Titove depee Moskvi dodao je napomenu:
Podaci o italijanskim okupacionim snagama
u Jugoslaviji u drugoj polovini maja 1942., kojima
je Vrhovni tab raspolagao, nisu bili tani. U Hercegovini i Boki su se tada nalazile snage 6. armijskog korpusa, iji je tab bio u Dubrovniku. Taj je
korpus imao u svom sastavu est divizija: 'Kaatori dele Alpi', 'Marke', 'Taurinenze', 'Mure', 'Mesina' i 'Emilija'. U Crnoj Gori (bez Boke) i Sandaku
nalazile su se trupe 14. armijskog korpusa (Komanda Trupa Crne Gore), iji se tab nalazio na
Cetinju. U sastav tog korpusa ulazile su divizije:
'Pusterija', 'Venecija', 'Ferara', 'Taro' i 'Alpi Graje' i
dijelovi divizije 'Pulja'. U Dalmaciji se nalazio 18.
armijski korpus (sjedite taba u Splitu), koji je u
svom sastavu imao divizije: 'Bergamo', 'Sasari',
'Perua' i 'Zara'. U Lici, Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju dejstvovao je 5. armijski korpus
(sjedite taba u Crikvenici) sa svoje tri divizije:

'Re', 'Lombardija' i 'Celere' ('Brza'). U Sloveniji su

se nalazile divizije 'Granatieri' i 'Izonco' 11. armijskog korpusa (sjedite taba u Ljubljani). esti, 11.
i 18. korpus bili su u sastavu 2. armije (sjedite taba u Suaku), a 14. korpus u sastavu 9. armije (sjedite u Tirani).78
Redakcija pete knjige Dokumenata centralnih organa KPJ..., objavljene 1986, smatrala je potrebnim da uz
citirani pasus Titove depee Moskvi od 28. maja 1942.
doda samo lakonsku napomenu: Podaci nepouzdani.79
Pretpostavljajui i sam da podaci o dislokaciji talijanskih okupacionih snaga dostavljeni Moskvi, moda,
nisu tani, a znajui da su nepotpuni, Tito je ve sutradan, 29. maja ujutro, u opirnijem nareenju Operativnom tabu NOP-odreda za Hercegovinu i junu Dalmaciju, zatraio:
5. Recite n a m sve to znate o dislokaciji talijanskih snaga. U tu svrhu tamo aljemo druga
Vladimira Popovia, i nastojte da mu u svakom
pogledu idete na ruku. Naroito je potrebno da se
ispitaju pojedini zarobljenici da bismo mogli to
prije pruiti potrebne podatke koje trae nai saveznici.80
Taj dokument ne nalazimo u petoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ..., gdje bi kronoloki pripadao!
Redakcija desetog toma Titovih Sabranih djela intervenisala je ve na istoj stranici na kojoj je objavljeno
Titovo nareenje Operativnom tabu NOP-odreda za
Hercegovinu i junu Dalmaciju kratkom napomenom
uz ime Vladimira Popovia: Rije je o Vladimiru Velebitu-Red, a Mio Lekovi je u vezi s tim dodao sljedeu
napomenu:
Vrhovni tab nije imao tane podatke o numeraciji i dislokaciji italijanskih snaga koje je, na
traenje Izvrnog komiteta Kominterne, trebalo
da uputi vrhovnoj komandi Crvene armije. Da bi
dobio to potpunije podatke, uputio je u Hercegovinu Vladimira Velebita, kome je naloio da putem sasluanja zarobljenih talijanskih vojnika
(Velebit je znao nekoliko stranih jezika) i korienjem agenturne mree dobije podatke o rasporedu talijanskih snaga. Zbog specifinosti njegove
misije, odlueno je da se ne otkrije njegov identitet.81
Po svemu se ini da je M. Lekovi bio u pravu. Vladimir Popovi nalazio se tada daleko od Pluina, negdje

u Lici, sa CK KP Hrvatske i Glavnim tabom NOP-odreda Hrvatske.

Pri kraju mara grupe proleterskih brigada od Zelengore do Bosanske krajine Tito je 25. jula 1942. iz sela
donjeg Malovana u Moskvu poslao depeu iji je prvi
pasus glasio:
Postaraemo se da u najblie vrijeme damo
podatke o dislokaciji talijanskih, njemakih i
hrvatskih trupa i da osiguramo redovnu informaciju. Veza s drugim oblastima Jugoslavije je veoma teka, prvo zbog toga to partizani sistematski
rue eljeznike pruge, a drugo zbog toga to se
mi stalno nalazimo u pokretu. Vezu drimo skoro
iskljuivo preko kurira pjeaka i konjanika. 82
Uz prvu reenicu tog pasusa Mio Lekovi, Pero Moraa i dr Slobodan Miloevi, prireivai jedanaestog
toma Titovih Sabranih djela, stavili su napomenu:
Tito je 24. ili 25. jula primio od Izvrnog komiteta Kominterne radiogram (koji su ifranti uspjeli samo djelimino da deifruju) u kome su traeni
podaci o 'jaini, dislokaciji i numeraciji njemakih, italijanskih i bugarskih jedinica' i o 'prebacivanju njemakih i italijanskih jedinica kroz Jugoslaviju, Grku i Bugarsku' (istakli autori). Traeni su jo neki podaci, ali tekst o tome nije mogao biti deifrovan. 83
Meutim, ta je depea doslovno glasila:
Molba:
1) Ustanoviti broj, dislokaciju i numeraciju
njemakih, talijanskih, maarskih i bugarskih jedinica 25. jula
II
3) Ustanoviti broj i karakter njemakih i talijanskih vojnih transporta kroz Jugoslaviju u
Grku i Bugarsku (istakli autori). Te podatke hitno nam poslati. Takoer molba
III
Fier u Zagrebu. No. 19 i Roza pri glavnom tabu Slovenije. Valdes.
Oigledna je greka u prijevodu II take i ona uope
nije beznaajna. Dvije prve take te depee koje nisu do
kraja deifrovane potpisao je sigurno Djed ili, moda,
Direktor. U treoj, do kraja deifrovanoj depei s potpisom Valdes (Josip Kopini), Kopini je preko Moskve javljao Titu da se on (No. 19) i njegova supruga radi-

otelegrafistkinja (Roza, tj. Stela) nalaze pri Glavnom

tabu Slovenije. (O tome opirnije vidi u poglavlju ove
knjige Zagrebaki obavjetajni centar.)

Dvadeset dana kasnije, 15. avgusta, nakon osloboenja Livna, Tito sa planine Cincara iz predjela Male
Drenice, u Moskvu alje opiran radiogram:
Medu dokumentima koje smo zaplijenili u
gradu Livnu nalazi se naredba komandanta
Hrvatske pjeadije od 28. juna 1941. godine o stvaranju tabova 15 pukova pjeadije i o njihovoj dislokaciji. Ovi pukovi su stvoreni od prethodnih bataljona pjeadije.
Prvi puk ima dva bataljona: prvi bataljon
smjeten je u Bjelovaru, a drugi u Varadinu.
Drugi puk ima dva bataljona i oba su smjetena u
Zagrebu. Trei puk ima tri bataljona: prvi u Karlovcu, drugi u Ogulinu i trei u Delnicama. etvrti puk ima dva bataljona, oba u Osijeku. Peti
puk ima dva bataljona: prvi u Slavonskoj Poegi,
a drugi u Novoj Gradiki. esti puk ima dva bataljona: prvi u Vinkovcima, a drugi u Petrovaradinu. Sedmi puk ima tri bataljona, svi u Sarajevu.
Osmi puk ima dva bataljona, oba u Tuzli. Deveti
puk ima dva bataljona, oba u Travniku. Deseti
puk ima dva bataljona, oba u Banjaluci. Jedanaesti puk ima tri bataljona: prvi u Sisku, drugi u
Petrinji, trei u Bihau. Dvanaesti puk ima dva
bataljona, prvi u Otocu, drugi u Gospiu. Trinaesti puk ima tri bataljona: prvi u Mostaru, drugi u
Nevesinju i trei u Mostaru. etrnaesti puk ima
tri bataljona: prvi u Trebinju, drugi u Dubrovniku
i trei u Bilei. Petnaesti puk ima tri bataljona,
prvi i trei i Kninu, a drugi u Sinju.
Jaina ovih bataljona je do 600 boraca i oficira.84
Ve je bila zapoela Staljingradska bitka (23. jula
1942), presudna bitka drugog svjetskog rata, u kojoj je
uestvovalo vie od dva miliona ljudi, 20 hiljada topova,
dvije hiljade tenkova, dvije hiljade aviona... U toj situaciji obavjetajnu slubu Crvene armije interesovao je
svaki detalj o mogunostima Nijemaca da u borbe na
istonom frontu ubace nove snage, svoje ili bilo kog
svog saveznika. Otuda i njeno pojaano interesovanje
za stanje u domobranstvu tzv. NDH (koje ona naziva,
kao i sam Tito nekoliko puta, hrvatskom vojskom) i za
situaciju u svim krajevima Jugoslavije. Zato Moskva (tu

depeu nismo pronali, ali je ona sigurno postojala) poslije prijema opirnog Titova izvjetaja od 15. avgusta
trai jo neka objanjenja o domobranstvu, a Tito 18.
avgusta, iz osloboenog Glamoa odgovara:
Mi smo dali informaciju o dislokaciji hrvatske vojske. Deveti puk ima tri bataljona i svi su u
Sarajevu.
Mi smo vrlo dobro organizovali nau obavjetajnu slubu u Dalmaciji. Informacije slijede.85
Detaljne podatke o partizanskoj obavjetajnoj slubi
u Dalmaciji Tito je dobio od taba IV operativne zone, s
kojim je Vrhovni tab nakon dolaska grupe proleterskih brigada na sektor Livna, uspostavio direktnu vezu.
Priblino u isto vrijeme na depei nema datuma
Tito je iz Moskve dobio depeu:
Kako stoje stvari s partizanskim pokretom u
Srbiji?
Kakvo je stanje u Crnoj Gori? Imate li vezu s
frukogorskim partizanskim odredima? Ded N94.8e
Predratni lan KPJ i lan CK SKOJ-a Stefan Mitrovi ostao je poslije pada Uike republike u Srbiji, na
podruju aka, gdje je ubrzo bio zarobljen. Uspio je,
meutim, da se domogne slobode i u junu 1942. godine,
najprije preko okupiranoga, a zatim preko osloboenog teritorija Hrvatske, stigne u Bosansku krajinu. Saznavi za njegov dolazak, Tito je 12. avgusta 1942. javio
Operativnom tabu NOP i DV za Bosansku krajinu:
Saoptite drugu tefanu Mitroviu da nam
napie podrobniji izvjetaj o Srbiji odnosno o svemu onome o emu je razgovarao s Mihajlom (Blagoje Nekovi, sekretar PK KPJ za Srbiju) i drugim drugovima.87
Dobivi Mitroviev izvjetaj, Tito (Valter) je 18. avgusta radiogramom javio Moskvi:
Drug koji je doao iz Srbije javlja da je od aprila mjeseca njemaka vojska poela da se kree
u pravcu Grke i Bugarske. Te njemake jedinice
sastavljene su od Austrijanaca i takozvanih folksdojera. Njihov moral je veoma slab. Ima mnogo sluajeva dezerterstva i samoubistva.
Karakteristino je da su Nijemci poeli snano
da utvruju gradove Kraljevo i Kragujevac. Stanovnitvo iz est optina okoline Kraljeva Nijemci
su iselili, jer se taj kraj utvruje.88
S druge strane, Ivo Lola Ribar je 20. avgusta 1942. iz
Zagreba za Djedu dostavio opirnu depeu u kojoj su
bili i vani obavjetajni podaci:

3. Doli smo do autentinih podataka o snazi okupatorskih trupa na teritoriji Hrvatske drave. Nemci dre danas u Hrvatskoj dve pojaane
divizije: 718. peaku diviziju sa seditem u Sarajevu i pojaanu 704. peaku diviziju sa seditem u
Banja Luci. Ova druga nosi naziv 'Kampfgruppe
Westbosnien', nalazi se pod komandom general-majora Stahla i sastavljena je od: 721, 734, 737, 758
peakog puka, zatim od 661 i 670 artilerijskog
sklopa, te od dva odreda bornih kola, a razmetena je u trouglu Banja Luka Kostajnica Prijedor. Pored toga, 6 bataljona peadije i tri oklopna
voza osiguravaju prugu Zagreb Beograd, i stacioniraju u Zagrebu, Brodu, Okuanima, Novoj
Gradiki, Rumi i Popovai. Italijanske trupe u
Hrvatskoj pripadaju II italijanskoj armiji, iji je
tab na Suaku. Sastavljene su od jedne specijalne divizije 'Eugenio di Savoia' sa seditem u Karlovcu, i od tri armijska korpusa. V Korpus: tab u
Crikvenici, u sastavu divizije 'Lombardija' sa seditem u Ogulinu i 'Re' sa seditem u Gospiu.
XVIII Korpus: tab u Splitu sastavljen od divizije
'Sassari' sa seditem u Kninu, 'Bergamo' sa seditem u Sinju i specijalne grupe 'Zara' sa seditem u
Zadru. VI armiski korpus: tab u Dubrovniku,
sastavljen od divizija 'Marche' sa seditem u Mostaru, 'Taurinense' sa seditem u Foi i 'Pusteria'.
Dakle, u svemu, 9 divizija.
5. Mislim da gornju depeu saoptite i Walteru.
Fischer.89
I.L. Ribar je tu depeu potpisao svojim pseudonimom Fischer uprkos tome to je u pismu od 12. januara 1942. javio Titu iz Zagreba da e na svim depeama
upuenim u Moskvu potpisivati njega. Meutim, u meuvremenu, aprila iste godine, I. Lola Ribar je boravio
u osloboenoj Foi i tada mu je Tito sigurno naredio da
nakon povratka u Zagreb vlastite depee potpisuje i
vlastitim pseudonimom koji je Djedu bio poznat.
Osim toga, Tito je isto savjetovao i E. Kardelju u pismu
od 1. avgusta 1942, koje mu je pisao s planine Cincara:
Saoptio sam Djedi onaj tvoj izvjetaj o paktiranju slovenake reakcije preko Rima s Londonom i obratno. ini mi se da imate direktnu vezu
s Djedom, pa bi bilo dobro da ga vi direktno o takvim stvarima uvijek informiete. 90

U arhivu CK KPJ nalazi se neadresirana Titova depea upuena, sigurno, Moskvi 31. avgusta (?) 1942, a
njezin prvi dio glasi:
U Sarajevu se nalazi tab 718 njemake divizije. Jedan puk nalazi se u Sarajevu a drugi na
obezbjeenju eljeznike pruge.
Nijemci ubrzano rade na opravci i proirenju
aerodroma u Zagrebu, Beogradu a takoer pripremaju za upotrebu i onaj u Sarajevu.
U Zagrebu se nalazi njemaka pilotska kola
za nono letenje.
U Zemunu, Beogradu i Rakovici sve fabrike
aviona rade za njemako zrakoplovstvo. Posebno
je vana fabri(ka) 'Ikarus' u Zemunu i fabrika avionskih motora u Rakovici.
Valter.91
Drugi i trei dio te depee odnose se na Fjodora Mahina i enu Ivana Srebrenjaka. Ta depea nije objavljena u Titovim Sabranim djelima.
U Splitu je jo od jeseni 1941. godine djelovao snaan
i dobro organizovan partizanski obavjetajni centar (vidi poglavlje Splitski obavjetajni centar). Sluei se
podacima dobij enim od tog centra preko CK KP Hrvatske ili taba IV operativne zone, Tito (Valter) 19. septembra 1942. godine s Mlinita dostavlja Moskvi radiogram:
Iz Splita javljaju: Talijani su u avgustu i septembru ponovo postavili mnogo mina u moreuzima Dalmacije. Na obali prave utvrenja i koncentriu sve vie vojsku u srednjoj i junoj Dalmaciji.
U Splitu su istovarili mnogo buradi s otrovnim
gasovima. enama talijanskih oficira komanda je
naredila da napuste Split do 15. septembra. U jednom letku talijanska komanda ponovo poziva
partizane da se predaju, produivi rok do 25. septembra.92
Uz taj pasus citirane Titove depee obraivai dvanaestog toma Titovih Sabranih djela Pero Moraa, Mio Lekovi i dr Slobodan Miloevi dodali su napomenu:
Vijesti obavjetajne slube iz Splita nisu bile
sasvim tane. U toku septembra 1942. na teritoriji
Dalmacije koju je drao 18. armijski korpus nije
dolo do brojnog poveanja okupacionih snaga.
Ni podaci o dopremanju buradi s otrovnim gasovima nisu bili tani.93
U toj se napomeni, ini nam se, potkrala jedna gre-

ka. Naime, Tito nije napisao da Talijani koncentriu

sve vie vojske u srednjoj i junoj Dalmaciji nego sve
vie vojsku, to se, logino, odnosilo na ve postojee
jedinice 18. armijskog korpusa, a ne na neke nove koje
su dovele do brojnog poveanja okupacionih snaga.
Koliko je poznato, Talijani ni tada ni kasnije, nisu
dovozili u Split burad s otrovnim gasovima, mada se u
nekim sauvanim izvjetajima Splitskog partizanskog
obavjetajnog centra spominje mogunost njihove
upotrebe protiv partizana. Tako se u izvjetaju od 30. juna 1942. kae:
4. Jedan tal(ijanski) oficir je izjavio da su njegove kolege miljenja da se moraju upotrebiti plinovi protiv partizana.94
A u izvjetaju od 2. septembra 1942. godine, pod takom Vijesti iz faistikih krugova, naao se i sljedei
pasus:
Mallardo je u Rimu predlagao da se upotrebi
plin protiv partizana. Predlog nije primljen po
njegovim vlastitim rijeima.95
Napokon, u izvjetaju od 18. septembra 1942, pod
takom Obavjetenja iz italijanskih izvora, potvruje
se ve poslani podatak o iseljavanju ena talijanskih
oficira:
Odlazak oficirskih ena iz naih krajeva odreen je za 15. oktobar. Oficiri su intervenisali da
se ukine ta naredba. Kao razlog toj mjeri navodi
se oslabljenje morala oficira zbog prisutnosti porodice.96

Najvjerovatnije odgovarajui na neko pitanje Moskve, Tito depeom od 10. oktobra 1942, petnaest dana
poslije prvog osloboenja Jajca, javlja:
Fabrika u gradu Jajcu proizvodila je prije svega hlorni kre i fero-silicijum. Hlornog krea naeno je u velikoj koliini, a fozgena i difozgena
naeno je veoma malo, to su vjerovatno bili samo uzorci. Pored toga, naena je samo jedna tubica iperita. Hlor su dobijali elektrolizom iz kuhinjske soli. Fabriku smo potpuno unitili zajedno
s elektrinom centralom i svim postrojenjima u
gradu kao i s mostovima.97
Tito (Valter) 20. oktobra 1942. ponovo prenosi Moskvi obavjetenja dobijena od Splitskog obavjetajnog
centra:
Naa obavjetajna sluba iz Dalmacije javlja
izmeu ostalog: u Splitu se nalazi jedan korpus

od dvije pjeadijske divizije 'Bergamo' i 'Zara',

koje se sastoje od etiri pjeadijska puka, 2 bataljona crnokouljaa, jedne artiljerijske grupe od
24 topa 149 mm i 500 vojnika, 2 grupe tenkova od
po 10 tona, 200 milicionera, 300 karabinjera i 500
graniara. Svi su oni naoruani tekim i lakim
mitraljezima i pukomitraljezima. Postoji jo i jedan bataljon bersaljeraca od 500 vojnika, a naoruani su mitraljezima i pukomitraljezima i poljskom artiljerijom srednjeg kalibra; jedna artiljerijska grupa 37 mm s 300 vojnika i 200 konja, jedna hemijska eta od 300 vojnika naoruanih mitraljezima, pukomitraljezima i 8 bacaa plamena,
jedna autogrupa (raggruppamento) od 500 vojnika i 200 automobila, naoruani mitraljezima i
pukomitraljezima, bacaima plamena i artiljerijom 37 mm, 2 bolnice svaka po 200 vojnika naoruanih tekim mitraljezima i malom automatskom
artiljerijom. Jedna inferheria od 100 ljudi, naoruanih tekim mitraljezima i bombama. Faistika
federacija od 600 ljudi, 400 agenata policije naoruanih tekim i lakim mitraljezima, 100 vatrogasaca naoruanih tekim i lakim mitraljezima. Jedna
sekcija sussistenza (za snabdijevanje) od 150 vojnika, naoruana tekim mitraljezima, pukomitraljezima i s 4 topa 'pito'. Jedna sekcija 'kommissariate' (povjerenika) od 500 vojnika naoruanih tekim mitraljezima i pukomitraljezima.
Pored toga, ima ustakih, etnikih i domobranskih jedinica.
U Solinu se nalazi jedan bataljon tenkista od
500 ljudi i 60 tanketa, jedna eta bacaa plamena
od 200 ljudi, jedna rezervna eta od 250 ljudi, svi
naoruani tekim mitraljezima i pukomitraljezima, pored puaka. Jedna artiljerijska grupa od 12
topova, 75 mm, 350 vojnika 'cavalleria a piedi' (konjika pjeadija).
Prije nekoliko dana u gradu Rijeci odrana je
etniko-talijanska konferencija na kojoj su uestvovali Biranin, Jevevi, Ivanievi, anti i
drugi. Postignuta je puna saglasnost.98
Bili su to zaista precizni i uglavnom tani podaci.
Sutradan, 21. oktobra, Tito javlja u Moskvu:
Poevi od 22. oktobra davaemo za vas dvaput dnevno u emisijama meteoroloke podatke rijeima po meunarodnom leginom kljuu.99
Nesumnjivo je bila rije o podacima potrebnim sovjetskoj meteorolokoj slubi radi izrade vremenskih

prognoza neophodnih u prije svega za ocjenu mogunosti djelovanja vlastite i neprijateljske avijacije, a zatim, razumljivo, i djelovanja na zemlji.
U Zagreb su dole 4 divizije 60.000 njemake vojske. S tom vojskom je takoe doao veliki
broj tenkova100
javio je Tito Moskvi sa Otrelja 30. oktobra 1942.
godine.
Uz taj su obavjetajni podatak, objavljen u dvanaestom tomu Titovih Sabranih djela, Pero Moraa, Mio
Lekovi i dr Slobodan Miloevi, koji su priredili taj
tom za tampu, dodali napomenu:
Podaci o dolasku u Zagreb 4 njemake divizije nisu bili tani. U rejon Zagreba stigla je tih dana iz Rajha 187. rezervna divizija, a oekivao se i
dolazak SS-divizije 'Princ Eugen' iz Srbije i 369. legionarske iz Njemake, gdje je bila na obuci. Dovlaenje njemakih divizija u NDH bilo je prouzrokovano pogoranjem situacije uslijed velikog
porasta partizanskih snaga kojima se trupe NDH
i njemake posadne jedinice (iz 714. 718. i 717. divizije) nisu mogle suprotstaviti.101
Nije naodmet dodati da su se informacije iz Titove
depee o kojoj je rije najvjerovatnije bazirale na raznim glasovima o slabosti okupacionih snaga (714. 717. i
718. pjeadijska divizija petnaestog talasa, tj. slabijeg
brojnog stanja i sastavljene od starijih boraca), njihovoj
nemoi da se uspjeno bore protiv partizanskih jedinica i o pojaanju tih snaga dovoenjem novih divizija iz
Njemake. Takvi su glasovi kruili u dobro obavjetenim vojnim krugovima u Zagrebu i za njih je mogao
saznati i Zagrebaki partizanski obavjetajni centar.
Preciznosti radi: jedinice koje su trebale da uu u sastav njemake 187. rezervne divizije poele su se prebacivati iz Austrije posljednjih dana oktobra, a tab divizije sa 45. rezervnim grenadirskim pukom stigao je u
Zagreb 31. oktobra. Narednih dana stigli su jo neki dijelovi divizije.102 Transportovanje 369. legionarske divizije poelo je 20. decembra 1942. godine i njen 370. puk
stigao je 23. decembra iz Njemake u Zagreb. I ostale jedinice te divizije prebacile su se do kraja decembra na
prostoriju Sunja, Dubica, Slabinja.103 SS-dobrovoljaka
brdska divizija Prinz Eugen prebacila se iz Banata u
Hrvatsku izmeu 7. i 17. januara 1943. godine.104 Sve te
dislokacije njemakih jedinica obavljene su u toku priprema za veliku etvrtu neprijateljsku ofanzivu koja je
poela 20. januara 1943. godine.
Tito je 1. novembra 1942. godine javio u Moskvu:

Dvadesetdevetog uvee i 30. oktobra preletjelo je preko nae teritorije u pravcu ZagrebBihaItalija vie od stotinu transportnih aviona.
Imamo neprovjerene podatke da su avioni nosili
njemaku vojsku u Italiju.105
Nijemci su, dakle, znali za njihovu namjeru!
O emu se radilo? Vjerovatno o transportu trupa i
materijala preko Italije u sjevernu Afriku, gdje su se
nedjelju dana kasnije, 7. novembra iste godine, iskrcali
Angloamerikanci.
Posljednji radiogram s vojnoobavjetajnim podacima koji je Tito dostavio Moskvi u toku 1942. nosio je datum 11. decembra, a odnosio se takoer na njemako-talijanska reagovanja na prilike u sjevernoj Africi. Vjerovatno je s tim u vezi u meuvremenu bilo upita iz
Moskve, jer je u njemu stajalo:
Do sada jo nije primijeen pokret njemakih
trupa, ve samo talijanskih, koje evakuiu mnoga
mjesta u Lici i Dalmaciji i odlaze za Italiju, a moda i u Grku.147 Mi smo dobili vjerodostojne izvjetaje da je do 6. januara 1943. godine graanskim
licima zabranjeno kretanje eljeznikim prugama
u Hrvatskoj.148
Na dalmatinskoj obali za sada nema nikakve
njemake avijacije.106
Obraiva trinaestog toma Titovih Sabranih djela,
Mehmedalija Boji, uz taj radiogram daje dvije napomene. Prva147 glasi:
Obavjetenja o pokretima italijanskih trupa u
pravcu Italije dostavio je Vrhovnom tabu NOV i
POJ 4. i 9. decembra 1942. tab 4. operativne zone
NOV i PO Hrvatske. Podaci su bili samo djelimino tani. Radilo se, u stvari, o pripremama i planovima Komande italijanske 2. armije da (uslijed
tekoa nastalih u vezi s iskrcavanjem Engleza i
Amerikanaca na teritoriju sjeverne Afrike i oekivanja njihovog desanta na italijansku obalu) vrati
diviziju 'Sasari' u Italiju, a sve druge snage koje su
se tada nalazile u tzv. 'drugoj okupacionoj zoni' i
u oblasti Karlovca (dio 'tree zone') povue, sredinom januara 1943. godine, na ui obalni pojas. Taj
plan pripreman je pod ifrom 'Raspored 15. januara' ('Schieramento 15 gennaio'). No do ostvarenja
tog plana nije dolo uslijed pritiska njemake
Vrhovne komande oruane sile (OKW) na italijansku Vrhovnu komandu da se protiv jedinica NOV
i POJ najprije izvedu zimske operacije 'u cilju njihovog konanog unitenja'.107

A u drugoj (148) pie:

Zabrana kretanja graanskih lica eljeznikim prugama je uslijedila zbog uestalih diverzija
jedinica NOV i POJ na svim prugama u Hrvatskoj. Sem toga, prugom ZagrebBeograd trebalo
je da se tokom decembra 1942. i januara 1943. prebaci iz Njemake u Hrvatsku 369. legionarska
'vraja' divizija, a iz Srbije u rejon Karlovca SS-dobrovoljaka brdska divizija 'Princ Eugen' radi
uea u operacijama protiv jedinica NOV i POJ
na teritoriji 'Titove drave' (Banije, Korduna, Like
i Bosanske krajine).108
Tako izgleda pregled do sada poznatih depea vojnoobavjetajnog sadraja izmijenjenih izmeu Tita i
Djeda u toku 1941. i 1942. godine. On je sigurno nepotpun i ostae takav sve dok ne budu otvorene Titove line arhive u kojima se, kako tvrdi V. Dedijer, jo uvijek
nalazi izvjestan broj nedeifrovanih radiograma i
bar neke od sovjetskih arhiva u kojima se nalaze radiogrami obavjetajnog karaktera upueni iz Moskve u
Jugoslaviju.
U proglasu kojim se Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu u avgustu 1941. obratio radnicima,
seljacima i graanima Bosne i Hercegovine nala se i
reenica:
Njemake pljakake horde ve se skupljaju
na granici Turske da preko nje pokore i opljakaju muslimanske narode na Srednjem istoku.108
Radomir Vujoevi, koji je priredio tu knjigu dokumenata za objavljivanje, uz taj je tekst dao ovu napomenu:
O pripremama za napad Njemake na Tursku u Glavnom tabu NOPOJ se dolo do ocjene
da je taj napad mogu. Meutim, Turska je za vrijeme drugog svjetskog rata bila van oruanog sukoba.110
Premda je prva reenica tog objanjenja prilino nejasna, ipak se iz nje vidi da je Glavni tab NOPOJ, koji
se, s Titom na elu, jo uvijek nalazio u Beogradu, ve
tada smatrao da je taj napad mogu. Taj zakljuak
potvruje i radiogram koji je Tito u ime Glavnog taba
4. septembra 1941. godine poslao Djedu:
Kod Nia Nijemci spremaju veliki aerodrom.
Tu dnevno prolazi vojska i municija za turski
front. Poduzete su mjere da se unite sve komunikacije na toj liniji.111
Tri dana prije polaska iz Beograda na osloboeni te-

ritorij zapadne Srbije, 13. septembra 1941, Tito je javio

Djedu i ovo:
etvrtog avgusta letjelo (je) preko Beograda
prema Grkoj 300 tuka i 240 talijanskih bombardera. Na Dodekanez je otpremljeno 300 000 vojnika. Nijemci imaju mazivnog ulja svega za dva
mjeseca. Potvruje se stalno nagomilavanje ratnog materijala u Bugarskoj."2
Radomir Vujoevi, koji je pripremio i sedmi tom Titovih Sabranih djela za tampu dao je uz tu Titovu depeu napomenu:
Nije poznat izvor ove informacije, koja nije
bila tana. Vjerovatno je Hitlerova direktiva br.
32, od 11. juna 1941, koja je predviala i pripremu
njemake oruane sile za prodor prema Suecu
preko Turske nakon pobjede na istonom frontu,
prenoena povjerljivim prepriavanjima i obavjetajnim kanalima, najposlije transponovana
kao materijalan podatak, izraen u avionima i
kopnenim snagama.113
Interesantni su navodi Seke (Lepe Perovi), lana
KP KPJ za BiH, koje nalazimo u njenom izvjetaju dostavljenom 24. septembra 1941. iz Mostara Svetozaru
Vukmanoviu Tempu, delegatu CK KPJ u BiH, nakon
posjete 3. hercegovakom bataljonu:
Koliko je u III bat(aljonu) stvar nesolidno postavljena najbolji je dokaz letak koga su oni tamo
izdali, a koji je sav osnovan na temelju jedne neprovjerene komordiske vijesti o tome da je Turska ula u rat. Evo teksta: 'Proglas svima muslimanima, Srbima i Hrvatima: Narodnooslobodilaka vojska djeluje na cijeloj teritoriji Jugoslavije. Ulaskom Turske u rat i stvaranjem fronta na
Balkanu, situacija je takva da e osloboenje od
faizma, Hitlerovih i Musolinijevih bandi i frankovakih ubojica uslijediti vrlo brzo. Mona sovjetsko-tursko-engleska armija nastupa i rui faizam na svim frontovima...'114
Budui da emo o obavjetajnim podacima o njemako-talijanskim pripremama za napad na Tursku,
koje je Tito slao u Moskvu, govoriti i na sljedeim stranicama, potrebno je ukazati na neke utvrene historijske injenice.
Uprkos Ugovoru o uzajamnoj pomoi, potpisanom s
Velikom Britanijom i Francuskom 19. oktobra 1939,
mjesec i po dana nakon poetka drugog svjetskog rata,
turska je vlada, neposredno nakon kapitulacije Francuske pred naletom divizija nacistike Njemake 26. ju-

na 1940. izjavila da zauzima stav nezaraene strane.

Napori britanske diplomacije da uoi njemakog napada na Jugoslaviju i Grku (u aprilu 1941) nagovori Tursku da se odrekne neutralnosti nisu uspjeli. Napokon,
etiri dana uoi njemakog napada na Sovjetski Savez,
18. juna 1941. Turska je s Njemakom potpisala ugovor
o prijateljstvu, to je poslije okupacije Jugoslavije i
Grke za Hitlerov generaltab znailo konano obezbjedenje desnog krila armija koje su napale Sovjetski
Savez.
Istovremeno s brzim napredovanjem njemakog
Wehrmachta na teritoriju SSSR-a front u sjevernoj Africi se, nakon izbijanja osovinskih snaga na libijsko-egipatsku granicu, stabilizovao. Pozivajui se na studije
britanskog historiara general-majora Playfaira (Plejfera), autori edicije Drugi svetski rat tvrde da su u
takvoj situaciji...
... Nemci predlagali Italijanima da angauju
jae pomorske i vazdune snage i zauzmu Maltu,
dok je italijanska Vrhovna komanda zahtevala da
Nemci prethodno, preko Turske, okupiraju Suec...115
O tome se raspravljalo i na anglo-sovjetskoj strani.
O tome je britanski premijer Churchill u pismu Staljinu
od 21. septembra 1941. napisao:
Kad bismo uspjeli navesti Tursku da se usprotivi njemakom zahtjevu o proputanju armija
ili, jo bolje reeno, kad bi Turska stupila u rat na
naoj strani, ja drim da bi to bila najbra i najefektivnija pomo za Vas. Uvjeren sam da i Vi tome pridajete odgovarajue znaenje.118
Talijanski zahtjevi da njemaki Wehrmacht, uz
podrku njihovih trupa, milom ili silom prodre preko
Turske, Sirije i Palestine do Sueza bili su u drugoj polovini 1941. i prvih mjeseci 1942. tema razgovora i rasprava u talijanskim, njemakim, domobranskim i ustakim
tabovima.
U tim uslovima partizanskoj obavjetajnoj slubi nije bilo naroito teko da uoi i registruje razgovore o
eventualnim njemako-talijanskim planovima prema
Turskoj, vodenim u domobranskim i ustakim tabovima, pa i one nerealne planove i pretjerivanja koji su iznoeni u toku njih.
Tako su se u izvjetaju Vlade Popovia, poslanom iz
Zagreba u CK KPJ 21. decembra 1941. nale reenice:
Preko nae obavjetajne slube saznajemo da
se uurbano pripremaju Njemci za napad na Tursku. U tu svrhu pripremaju aerodrome kod Velike

Gorice i na 40 km od Zagreba prema Karlovcu,

koji e im sluiti kao baza. Kod svih mostova i stanica na pruzi DobavaZemun bie izgraeni
bunkeri radi osiguranja iste."7
Da je takvo miljenje vladalo i u Vrhovnom tabu,
potvruje i pismo koje je Edvard Kardelj 2. januara
1942, u ime Vrhovnog taba NOP-odreda Jugoslavije, s
Bijelih Voda na Romaniji poslao Izvrnom odboru Osvobodilne fronte slovenskog naroda:
11. Konano, jo nekoliko optih pitanja. U vezi s pobedama Crvene armije na Istonom frontu
i njemakim pripremama za napad na Tursku
borba naroda Jugoslavije dobija jo i naroiti, meunarodni znaaj i povezae se, bez sumnje, jae
nego sada, sa gigantskom oruanom borbom oba
bloka u Evropi."8
A u pismu koje je Kardelj 15. januara 1942. godine
poslao iz Sarajeva Titu na Romaniju, osim iscrpnih
podataka o pripremi velike neprijateljske ofanzive na
osloboeni teritorij istone Bosne, stajalo je:
6. Sprema se negde oko Sarajeva aerodrom
za 60 bombardera. Poto je to za njihove bosanske
potrebe i suvie velik broj, oito je da se tu radi o
aerodromu protiv Turske.
(...)
14. O samoj svrsi ofanzive govori se sledee: u
samoj stvari ove pripreme nisu samo protiv partizana, nego e se tu stvoriti baza za rat protiv Turske. Ali, oni to ne smeju govoriti, zato utoliko veu
galamu prave, da bi ubedili svet kako se radi samo o kaznenoj ekspediciji protiv partizana i etnika.
(...)

16. ... Drim da e ta ofanziva biti ozbiljna

stvar ba zbog priprema protiv Turske (novine ovde vode ve uveliko kampanju protiv Turske!). Vidi se da stvaraju tu jednu od svojih baza."9
I u pismu koje je CK KPJ, zapravo Tito i A. Rankovi, 27. januara 1942. iz osloboene Foe poslao za Mihajla, tj. za Blagoja Nekovia, sekretara Pokrajinskog
komiteta KPJ za Srbiju, naao se tekst o mogunosti
njemakog napada na Tursku:
Najnoviji uspjesi naih oruanih snaga u okolini Nia i Leskovca, kao i u ostalim dijelovima Srbije, predstavljaju veliku opasnost za okupatorske
snage, naroito u ovom prvom dijelu Srbije, gdje
one ele da stvore svoje vrste baze, kako u cilju
guenja narodnog pokreta tako i u cilju priprema

za eventualni napad na Tursku.120

udno je da se dio citiranog pisma pojavljuje u dvije
verzije: u osmom tomu Titovih Sabranih djela, objavljenom 1979. godine, pie: u cilju guenja narodnog ustanka, a u treoj knjizi Dokumenata centralnih organa
KPJ..., objavljenoj 1986. godine, u cilju guenja narodnog pokreta!?
Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ... uz
taj pasus nije stavljala nikakvu napomenu, a Mio Lekovi, prireiva osmog toma Titovih Sabranih djela
smatrao je potrebnim da istakne:
Poetkom 1942. u Vrhovnom tabu se vjerovalo da predstoji neposredan napad Njemake na
TurskuV21 (Potcrtano u originalu.)
Tu konstataciju indirektno, ali ipak dovoljno jasno,
potvruje direktiva Vrhovnog taba NOP i DVJ dostavljena 27. januara 1942. u 16 asova tabu Kraljevakog
bataljona 1. proleterske brigade:
Obavetenja o situaciji: Imamo izvetaj da je
oko 15.000 Nemaca prelo pravcem: PaleBogoviiPodromanijaHan Pijesak ka Zvorniku. Ni
mi ne razumemo te njihove manevre. Verovatno
se prikupljaju za odlazak na Tursku.122
Komanda sektora Trebinje, Dubrovnik 3. februara
1942. javlja Operativnom tabu NOP-odreda za Hercegovinu:
4.) Sada vam dostavljam izvjetaj od drugova
iz Dalmacije:
Znamo da itava ona ekspedicija, koja je prije
10 do 12 dana bila otila za Mostar, sada se iz
Mostara vraa i ukrcava na brodove. Oni pojedinano govore, a ta se verzija podrava, da navodno idu za Rijeku (Fijumu), ali mi smo vidjeli da
konvoji iz Grude idu prema istoku, dakle ili natrag u Italiju ili u Grku, odnosno Tursku. Oni na
brodove krcaju pjeadiju, komoru i cijelu ratnu
spremu. Jue i danas (29. i 30. januara) nije otiao
nijedan konvoj, a poznato nam je da je jue bio
obustavljen itav saobraaj, pa i lokalni.123
Operativni tab za Hercegovinu vjerovatno je to
prenio Vrhovnom tabu, a Tito je u nekom dosad nepronaenom radiogramu osnovne podatke o spomenutim njemako-talijanskim pripremama za napad na
Tursku poslao u Moskvu. Zatim je uslijedio njegov radiogram za Djedu od 22. f e b r u a r a 1942:
Vojni izvjetaj. (...) Poslije posljednje neuspjene ofanzive Nijemaca i ustaa u Bosni, njemake
jedinice brzo su napustile Bosnu i otile: jedan dio

prema Maarskoj, a drugi prema Srbiji i turskoj

granici. Iz Srbije Nijemci takoe odlaze prema
Turskoj i prema sjeveru.124
Uz taj tekst Mio Lekovi, koji je pripremio za tampu deveti tom Titovih Sabranih djela, dao je napomenu:
Po zavretku operacija u zapadnoj Srbiji i u
istonoj Bosni dvije njemake divizije (113. i 342.
pjeadijska) napustile su Jugoslaviju i otile na istoni front, dok je 125. pjeadijski puk vraen u
Grku. Sve ostale njemake snage ostale su u Jugoslaviji. Obavjetenja o odlasku njemakih trupa
prema Maarskoj i Turskoj kojima je Vrhovni
tab raspolagao nisu bila tana.125
Reakcija Moskve na Titove izvjetaje, ili samo na
onaj od 22. februara 1942, brzo je uslijedila: ve krajem
februara 1942 Tito je iz Moskve dobio nenaslovljeni,
nedatirani i nepotpisani radiogram:
Ako imate mogunosti, molimo da date slijedee podatke:
1) Dislokaciju i brojeve njemakih i italijanskih
divizija u Jugoslaviji.
2) Prebacivanje italijanskih i njemakih jedinica prema turskoj granici (brojevi jedinica, koliina i datum prebacivanja).126
U prijevodu te depee nainjena je greka na koju
moramo upozoriti. Naime, u 2. taki trai se: Nain
prebacivanja italijanskih i njemakih jedinica... (istakli
autori).
Dana 10. marta uslijedila je depea Djeda upuena Centralnom komitetu KPJ:
Vaa informacija o kretanju trupa na istok
prema Turskoj i Grkoj ima vrednosti. Ako izvor
te informacije zasluuje poverenje, to nastavite sa
daljim podrobnijim informacijama o tom pitanju.
ifrant Pavle Savi (Paja) ispod tog teksta dopisao
je napomenu:
P. s.: Ovaj telegram je potpisan ifrom 4 za koju nisam dobio objanjenje od Valdesa.127
Meutim, Vrhovni tab ili nije raspolagao podacima
koje je Moskva traila potkraj februara 1942, ili nije
imao dovoljno povjerenja u izvor informacija o pokretima njemakih i talijanskih trupa prema Turskoj, pa je i
telegram od 21. aprila 1942. godine, kojim je Djed ponovno traio podatke o numeraciji, brojnom stanju,
sastavu i ratnim djejstvima, ovaj put ne samo njemakih i talijanskih, ve i bugarskih i maarskih trupa u
Jugoslaviji, ostao bez odgovora!

U meuvremenu su podaci o agresivnim namjerama sila Osovine prema Turskoj i dalje stizali u Vrhovni
tab.
Ivo Lola Ribar javio je iz Zagreba 17. marta 1942. godine:
Inae, primjeuje se kretanje njemakih transporata via Beograd i dalje. Izgleda da Ljubljana,
Zagreb, Osijek i Beograd treba da postanu etapni
gradovi za rat protiv Turske.128
Tri dana kasnije, 20. marta, I. L. Ribar je u pismu
Mihajlu (Blagoju Nekoviu) malo drukije formulisao svoje shvaanje zbivanja oko Turske:
Inae, to se tie opte situacije mirie sve
vie, kako mi se ini, na guvu oko Turske. Kampanja Nemaca oko navodne 'boljevizacije' Irana,
gomilanje Crvene vojske na turskoj granici, razni
incidenti itd. dovoljno jasno ukazuju na ceo ve
poznati mehanizam ratne provokacije.129
Desetak dana kasnije, 29. marta, neto je slino i
Kardelj javio Titu iz Ljubljane:
Inae u Ljublj(anu) je dolo neto nemake
vojske i stalno prolazi u pravcu Karlovca. Isto tako se oseaju veliki pokreti ital(ijanske) vojske. Tu
se otvoreno govori u vojnim krugovima: a) da se
sprema napad na Tursku i b) da su reeni poto-poto unititi partizane u svim zemljama Jugoslavije. Ljubljanski aerodrom uurbano Nemci i Italijani proiruju na kapacitet 500 bombardera. 130
ak su se i u nedatiranome, ali oito u aprilu 1942.
pisanom i nekom partizanskom tabu upuenom izvjetaju jednog druga iz Sarajeva, u kojeme on spominje i svoj razgovor s nekim njemakim kapetanom, nali reci:
Stalno se pronose glasovi o dolasku njemake vojske u Sarajevo. U tu svrhu rekvirirane su
prostorije svih sarajevskih kola, kao i hoteli na
Ilidi. (...) S tim u vezi ovdje vlada miljenje, da je
ta vojska trebala da krene na istok, prema Turskoj, jer su takoer zapaeni veliki transporti njemake i talijanske vojske na pruzi ZagrebBrod.
Ovi transporti ili su, prema izjavi jednog oevidca eljezniara, nekoliko dana svako dva sata u
kompozicijama po 30 do 40 vagona. Vojska, koja je
trebala da putuje preko Sarajeva, prema izjavi
tog istog njemakog kapetana, ila bi djelomino
kroz Bosnu eljeznicom, a djelomino kamionima
ili pjeke.131
A zamjenik komandanta Kalinovakog NOP-odreda

Vojislav Doki izvijestio je Vrhovni tab 25. aprila 1942.

godine, izmeu ostaloga, i o radu jednog svog obavjetajca:
Juer je, 22. aprila, imao sastanak drug Savo
Toi sa Mirom Bibiem natporunikom, komandirom Ilidanske stanice. Sastanak je odran pod
Igmanom, po elji samog nadporunika. (...) Izjavljuje da se talijanske snage koncentriu radi eventualnog sukoba sa Turskom i da se to u oficirskim
krugovima na taj nain komentarie.132
Konano, u radiogramu poslanom 28. maja 1942. godine Tito je odgovorio Djedu na njegova prijanja traenja podatka o neprijateljskim snagama u Jugoslaviji:
O dislokaciji njemakih i talijanskih jedinica
u Jugoslaviji za sada jo nemamo tanih podataka. Trudiemo se da ih dobijemo i ovih dana emo
izvijestiti.133
U daljem tekstu depee Tito navodi neke podatke o
talijanskim trupama u Hercegovini, Crnoj Gori i Sandaku, pa, vjerovatno pod utjecajem izvjetaja primljenih od I. L. Ribara iz Zagreba, E. Kardelja iz Ljubljane i
Vojislava Dokia, depeu zavrava tekstom:
... Talijani mnogo ure da izvedu jedinice na
istoni front ili na tursku granicu. (...) Mi namjeravamo da se probijemo s nekoliko hiljada odabranih partizana u Srbiju, koja je vrlo vana u sluaju rata s Turskom.134
Tito je ipak navrijeme ocijenio da podaci o predstojeem agresivnom pothvatu Nijemaca i Talijana protiv
Turske ne moraju biti tani i da je proboj nekoliko hiljada odabranih partizana u Srbiju u datim uslovima
nesvrsishodan i veoma riskantan, pa je donio jednu od
svojih najznaajnijih odluka u toku NOR-a: 22. juna
1942. u umi kod sela Vrbnie potpisao je zapovijest za
mar grupe proleterskih brigada s tromee Crne Gore,
Bosne i Hercegovine na zapad, u Bosansku krajinu!

Uslijedila je samo jo jedna depea Moskvi o moguim njemako-talijanskim pripremama za napad na

Tursku. Meutim, tu depeu koja je bila povezana i s
tokom roke ofanzive (vidi poglavlje Roka ofanziva
primj. autora) direktno je iz Slovenije, kamo je Josip Kopini sa enom Stelom u julu 1942. doao iz Zagreba, poslao u Moskvu Birk, tj. Edvard Kardelj:
Za Djeda! 10. 8. 42.
Talijani su trenutno obustavili ofanzivu na ostale sektore osloboenog podruja. Dio trupa su

prebacili u Hrvatsku, vjerovatno protiv ofanzive

Udarnih brigada pod vodstvom Vrhovnog taba.
Molimo obavijestite o tome Valtera. Mi vrimo
koncentraciju i napaemo. Po izjavama talijanskih vojnika ostali dio trupa je poslan na Tursku
granicu. U zadnje vrijeme se preko teritorije Slovenije vre veliki vojniki transporti u pravcu
Hrvatske. I u Sloveniji su poeli smanjivati neke
garnizone.
Oko Ljubljane i na liniji LjubljanaTrst Talijani podiu nova utvrenja. Talijanski oficiri izjavljuju da su sve te pripreme usmjerene protiv Turske. Ljubljanu i prugu utvruju protiv partizana
radi zatite vojnikih transporta. Talijanski vojnici govore da e kroz petnaest dana napasti Tursku. Birk.136
Tom depeom kao da je zavrena serija obavjetenja
o njemako-talijanskim pripremama za napad na Tursku koja su Tito i Kardelj dostavljali Moskvi. Staljingradska bitka, u kojoj je Wehrmacht doivio strahovit
poraz, i bitka kod El Alameina (u sjevernom Egiptu, 70
km od Aleksandrije), koja je uslijedila i takoer zavrila
porazom sila Osovine, definitivno e skinuti s dnevnog
reda mogunost takvog njihova pothvata. A Turska je u
avgustu 1944. prekinula diplomatske odnose s Nijemcima, a 23. februara 1945. objavila joj je i rat. Samo, bie
to rat bez rata.

U knjizi Vjenceslava Cenia Enigma Kopini nalazimo podatak da je i sam Kopini u toku rata poslao
mnogo obavjetajnih depea u Moskvu. U vezi s tim
opisan je i sluaj borskih rudnika bakra:
Poetkom 1942. godine iz Moskve su zatraeni
precizni podaci o rudnicima bakra u Boru i Majdanpeku. Kopini je odluio da ih pribavi od
obavjetajaca kojima je rukovodio Stevo Krajai.
O tome kako se do njih dolo, priao nam je Ljudevit Gerl, tadanji artiljerijski oficir u domobranskim jedinicama NDH, a sada penzioner koji
ivi u Opatiji. (U meuvremenu je Ljudevit Gerl
umro primj. autora.)
'Na sastanak nae grupe obavjetajaca doao
je i inenjer Kadi. Znali smo da on radi za Moskvu. Zatraio je pod hitno podatke o proizvodnji
bakra, zaposlenima i osiguranju Bora, posebno o
snagama protivavionske artiljerije.
Stevo je rekao: Lujo, ti e to prikupiti.'136

Kadi je bio Josip Kopini, a Lujo pseudonim Ljudevita Gerla. Prema Gerlovim navodima koji slijede, on
je odluio da preko jednog inenjera predstavnika
'kode' iz Praga, eha, koji je radio u nekoj zagrebakoj radionici za popravak topova doe do podataka o
Boru. To mu je, poslije izvjesnih peripetija, uspjelo.
Ponovo slijedi eniev tekst:
Izvjetaj je Kopini proslijedio Moskvi radio-putem. Nije prolo ni petnaest dana, a stigla je informacija da na tom podruju partizanske jedinice vre stalne diverzije, kako bi to manje bakra
Njemaka odatle dobivala.137
Kojim putem, kako i od koga je nakon nepunih petnaest dana Kopiniu u Zagreb stigla (je) informacija
da na podruju Bora partizanske jedinice vre stalne
diverzije, na to pitanje V. Ceni nije odgovorio. Nadalje, nigdje, ba nigdje nismo naili ni na jedan podatak
o diverzijama partizanskih jedinica na podruju Bora u
toku prve polovine 1942. godine. Naprotiv, sauvan je
izvjetaj opunomoenika Treeg Rajha za privredu
okupirane Srbije Franza Neuhausena (Franca Nojhauzena) za juli 1942. godine, u kome se o Boru kae:
Angaovanjem svih snaga i zahvaljujui krajnje uspjenoj saradnji Akcionarskog drutva 'Prosjag' i 'Mansfeld', uspelo je da se potpuno razoren
kombinat u srazmerno kratkom vremenu opet
pusti u pogon i da se pri tome povea i njegova
proizvodna mo. Najvee potekoe pri tome bile
su da se, prilikom nabavki novih mainskih ureaja, premoste, usled nemira i nevremena, vrlo
oteane mogunosti transportovanja. Poslednjih
dana oktobra 1941. godine moglo se opet zapoeti
sa eksploatacijom rude; u prvoj polovini novembra 1941. topionica je opet putena u rad, pre svega opet samo za proizvodnju bakrenca. Posle dovrenja novog konverter-uredaja bilo je omogueno da 8. aprila 1942. godine, dakle posle tano jednogodinjeg prekida, zapone sa proizvodnjom
blister bakra. Kombinat danas dnevno iskopa
1500 t rude i za mesec dana proizvede 3.300
3.600 t bakra ,..138
Ni u tom izvjetaju nema ni rijei o diverzijama
koje su partizanske jedinice izvodile na podruju Bora
nakon Kopinieva izvjetaja Moskvi o situaciji na tom
podruju!

Vladimir Dedijer je u Prilozima za biografiju Josipa

Broza Tita zapisao:
Kako mi je Josip Kopini govorio, Tito je primao poetkom 1941. godine i ifrovane depee za
Kominternu, koje je pisao hercegovaki revolucionar Mustafa Golubovi, ef jedne posebne grane
obavetajne slube Kominterne.139
Navodi Josipa Kopinia vjerovatno su tani, samo
se Mustafa nije preivao Golubovi nego Golubi (vjerovatno je rije o tamparskoj greci) i nije radio za Kominternu ve za obavjetajnu slubu Generaltaba
Crvene armije.
O susretima Tito-Golubi pisao je i novinar publicist Milomir Mari na osnovi razgovora s Kopiniem:
Josip Kopini negira da je Golubia bilo kad
u ivotu video, ali dobro zna da je u inu pukovnika vrio specijalne zadatke za etvrtu upravu
sovjetskog general-taba po elom svetu: 'Tito mi
je o njemu dosta govorio. Sretali su se u Beogradu...'140
Da je Tito znao da se Mustafa Golubi nalazi u Beogradu, te da su, moda, nakon Titova dolaska u Beograd, maja 1941, bili i u meusobnoj vezi, indirektno govori i posljednji pasus pisma koje je Marko (Aleksandar
Rankovi) dostavio Titu 16. avgusta te godine preko odgovarajuih veza u njegovo sklonite na Dedinju:
Mustafa nije streljan ve samo neki njegovi
saradnici. Skoro svaki dan ga sasluavaju. Moda
ga uvaju za zamenu.141
Oigledno je Tito usmeno pitao Marka na sastanku Politbiroa CK KPJ odranom 10. avgusta, kome su,
osim njih dvojice, prisustvovali Ivan Milutinovi i Blagoje Nekovi142 ili se pismeno interesovao za sudbinu uhapenog Golubia, a on mu na to njegovo pitanje
pismeno odgovorio.
Uz taj citat iz Markova pisma Titu koje uope nije
registrovano u Hronologiji sedmog toma Titovih Sabranih djelaf!)'43 prireiva prvog toma edicije Dokumenti centralnih organa KPJ... Radomir Vujoevi stavio je
napomenu:
Mustafa Golubi, politiki radnik, lan KPJ
od 1920, koji se iz SSSR-a ilegalno vratio u Jugoslaviju, bio je u junu 1941. uhapen i u zatvoru svirepo muen. Od Golubia policija nije nita saznala. Strijeljan je 29. jula 1941.144
A ko je, zapravo, bio Mustafa Golubi?
Sve do sredine ezdesetih godina njegovo se ime u
naoj tampi, publicistici i historiografiji nije spominja-

lo. Kao da je oko njega vladala neka tajanstvena utnja.

Iznimka je, ini n a m se, donekle bila knjiga Znamenja
revolucije, objavljena u Sarajevu 1959, u kojoj je Borivoje Nekovi spominjao i Mustafu Golubia.145
Posle 1960 izjavio je sarajevski knjievnik
Sead Trhulj, autor drame Mustafa Golubi ovjek bez zaviaja Tito je u vie navrata u razgovoru s bosansko-hercegovakim rukovodstvom, uzgredno pominjao potrebu da se afirmiu
stari i ugledni revolucionari kao to su Blagoje
Parovi, Ivan Krndelj, Mustafa Golubi...146
Sredinom sedamdesetih godina, zapravo 1976. godine, pojavilo se uglavnom u sarajevskoj tampi, niz napisa o Mustafi Golubiu, a istovremeno je i Borba objavila vijest:
(Sarajevo, 17. juna). Odbor za obeleavanje
revolucionarnog lika i dela Mustafe Golubia, koga je formiralo Predsednitvo CK SK BiH, na dananjoj prvoj sednici pod predsednitvom Nike
Mihaljevia, prihvatio je program manifestacija
kojima e se u svim komunama u republici, odati
duno priznanje ovom istaknutom revolucionaru.147
U veem napisu ivot posveen revoluciji, objavljenom u sarajevskom Osloboenju 18. juna 1976, autor
M. Zorabdi donosi kratku Golubievu biografiju:
Mustafa Golubi roden je u Stocu 1889. godine (U Enciklopediji Jugoslavije navedeno je da je
roden 1891. ali neka novija istraivanja utvrdila
su da je roen 1889). U svom akom periodu pripadao je nacional-revolucionarnoj omladini Bosne i Hercegovine. Saradivao je sa Bogdanom erajiem, Vladimirom Gainoviem i drugim istaknutim pripadnicima 'Mlade Bosne'.
1908. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine
emigrirao je u Srbiju.
1912. Kao dobrovoljac uestvuje u balkanskim
ratovima.
1914. Dobrovoljac u srpskoj vojsci. Uestvovao
je u povlaenju preko Albanije i boravio na Krfu.
1916. Predlagao je da izvri atentat na njemakog cara Viljema. 1917.
U toku 'Solunskog procesa' odbio je da lano
svjedoi protiv pukovnika Apisa, iako je bio izloen pritiscima, maltretiranju i internaciji.
1918. Nakon zavretka prvog svjetskog rata bio
je pod nadzorom policije i interniran je u Rakovicu i u Stolac.

1920. Emigrirao je u Be. Tu postaje lan Komunistike partije Jugoslavije. Shvata da je KPJ
jedina prava revolucionarna snaga koja moe izboriti nacionalno i socijalno osloboenje.
1925. Uestvovao je u pokretanju lista 'Srp i eki'. Ilegalno je u Beu napisao i izdao knjigu 'Lenjin o vojnim pitanjima'.
1926. Delegat na Drugom kongresu KPJ.
1927. Odlazi u SSSR. Radio je u Kominterni.
Mnogo je putovao, obavljajui razliite zadatke,
obiao je cijelu Evropu, SAD, bio je u junoj Americi i Aziji.
1940. Vraa se u zemlju. (Sve istakli autori).
1941. U junu ga hapsi Specijalna policija u Beogradu i predaje Gestapou. Ni pod najveim mukama (obje noge su mu bile slomljene) nije nita
rekao.148
Zatim Osloboenje od 3, 4. i 5. jula 1976. donosi
feljton Nike Mihaljevia Revolucionarni lik i djelo Mustafe Golubia, u ijem treem, posljednjem nastavku
nalazimo i jednu novu dimenziju, zapravo novi ugao iz
kojeg autor posmatra njegov lik i djelo:
Mujka, Muja, Mujaga, Dadinka, kako su ga
od milja nazivali drugovi ili: Nikola Nenadovi,
Luka eri, Ismet, Luka Samardi, Gojko Tomindi, Ivan Ivanovi, Popovi, Dorevi i mnogi
pseudonimi kojih se ni on sam nije sjeao, krili su
ime revolucionara Mustafe Golubia, koji je sa
uspjehom obavljao brojne i esto vrlo sloene partijske zadatke po zemljama Evrope, Amerike i
Azije. Iako je njegov rad, naroito posljednjih
predratnih godina, manje bio direktno vezan za
nau zemlju, on se svugdje, i uvijek, do kraja svog
ivota potvrivao kao vjerni lan Komunistike
partije Jugoslavije.
... obiljeavanje lika i djela Mustafe Golubia
treba smatrati poetkom jednog vrlo sloenog,
naunog i politiki znaajnog posla, da od zaborava otmemo i u arsenal naih svijetlih revolucionarnih tradicija smjestimo ovu izuzetnu i veoma
znaajnu linost iz naeg predratnog revolucionarnog razdoblja. Ovo tim prije jer smo svjedoci
pokuaja raznih informbirovskih, rankovievskih, dogmatsko-liberalistikih i nacionalistikih
elemenata, da falsifikuju istoriju Komunistike
partije Jugoslavije. Takvim pokuajima, u sutini,
oni ele negirati istorijsku ulogu Komunistike
partije Jugoslavije i doprinos njenih najistaknuti-

jih lanova, koji su, dajui i svoje ivote, krili puteve revoluciji i njenoj pobjedi u naoj zemlji i na
meunarodnom planu.149
etiri dana kasnije, 9. jula 1976, Tanjug je iz Stoca
emitovao saopenje u kome je stajalo i ovo:
Zavrna sveanost posveena obeleavanju
revolucionarnog dela Mustafe Golubia odrae
se 25. oktobra ove godine u njegovom rodnom
mestu Stocu, u Hercegovini, kada e biti otkrivena bista ovog revolucionara i ustanovljene stalne
nagrade za literarne i likovne radove uenika posveene revoluciji i revolucionarnoj borbi Mustafe Golubia.150
Istog dana, 9. jula, Osloboenje je objavilo dopis iz
Stoca o zajednikoj sjednici izvrnih tijela Republikog i Optinskog odbora za obiljeavanje revolucionarnog lika Mustafe Golubia, u kome se izmeu ostaloga naao i odlomak iz govora Milana Uzelca:
Radi se o velikom revolucionaru i zbog toga je potrebno prilaziti osvjetljavanju njegovog lika paljivo i svesrdno. Taj obiman i odgovoran
posao ne bi trebalo vezati iskljuivo za ovu proslavu i za ovu godinu. Treba nastaviti sa stalnim
istraivanjima i zadatke pretvoriti u dugoroniju
aktivnost... Sredstva informisanja treba da se posebno angauju, te da raspoloivim materijalima
0 Mustafi Golubiu i njegovom revolucionarnom
djelu to bolje upoznaju radne ljude i graane nae republike i Jugoslavije.151
Kako je bilo predvieno, tako se i dogodilo: 25. oktobra Tanjug je iz Stoca emitovao opirno saopenje
o proslavi 32. godinjice osloboenja grada:
Otkrivanje spomen-biste Mustafe Golubia i
nizom drugih manifestacija njegov rodni grad je
danas proslavio 32-godinjicu osloboenja. Od danas najlepi trg grada na Bregavi nosi ime ovog
istaknutog revolucionara, lana KPJ od 1921. godine, koji je ceo ivot posvetio borbi za nacionalno
1 socijalno osloboenje...
Sa sveanosti u Stocu upueno je i pozdravno
pismo drugu Titu.152

Godine 1981. izala je iz tampe druga knjiga Vladimira Dedijera Prilozi za biografiju Josipa Broza Tita. U
njoj je autor u novom svjetlu prikazao odnos najueg
rukovodstva KPJ prema nekim bliim saradnicima

Mustafe Golubia. Konkretno, rije je o Radivoju Uvali

u i edi Kruevcu.
Uostalom, evo ta je V. Dedijer napisao nijednom ri
jeju ne spominjui Mustafu Golubia:
U jednom pismu Titu 13. avgusta 1941. Aleksandar Rankovi kae da je dobio izvjetaj iz Nia
da su zarobljena 'tri poznata trockistiko-politika agenta. (tamparska greka: u pismu stoji
'trockistiko-policijska agenta' primj. autora.)
Pitaju ta e s njima. Mislim da jo danas poe tamo jedan drug odavde i da ih saslua o njihovom
radu i povezanosti, a naroito o listu Osvit i tipovima oko njega'. Na kraju pisma Rankovi kae:
'aljem ti Osvit iza koga stoje svakako jo i neki
otpaci bive desne i leve frakcije... Utvrdiemo i
zaslueno e dobiti.'
Iz dokumenta broj 1944-583 u Arhivu CK KPJ,
koji je napisao dr Radivoje Uvali-Bata, vidi se da
se gornja pretnja odnosi na njega, zatim na hercegovakog revolucionara edu Kruevca i na
panskog borca Ratka Pavlovia-ika.
Rankovievo nareenje delimino je izvreno:
edomir Kruevac je muki ubijen. On je bio jo
od prvog dana ustanka u partizanskom odredu, a
kada je izrazio elju da pree u rodnu Hercegovinu da se bori, bio je uhvaen i streljan.
O smrti Ratka Pavlovia ika nisam naao
nikakvih podataka.
Nekoliko Partizana protestovalo je zbog streljanja ovih ljudi, pa su neki od njih platili glavom.
To je sluaj sa advokatom Budimirom-Budom Gorunoviem, starim komunistom koji je bio leao s
Edvardom Kardeljem na robiji u Poarevcu.
Dr Radivoje Uvali nije bio tada streljan, a posle je dobio odgovorne funkcije u partizanskim
redovima. Posle rata bio je profesor univerziteta
u Beogradu, zatim ambasador Jugoslavije u Poljskoj i Indiji i pomonik sekretara za spoljne poslove SFRJ.
U predstavci CK-u, od 15. oktobra 1944, on je
opisao kako se ova velika nepravda dogodila a za
edu Kruevca kae da je bio nevin ovek 'koji je
bio vrlo poten i odan naoj borbi, za iji rad od
leta 1938. pa do njegove smrti ja snosim punu odgovornost'.153
Na jednoj od iduih stranica Dedijer donosi fotogra
fiju ede Kruevca s potpisom edo Kruevac, hercegovaki revolucionar, streljan po nareenju Aleksan-

dra Rankovia 1941. godine, a zatim i fotografiju Budimira Bude Gorunovia s napomenom: Streljan jer je
protestovao zbog mukog ubistva Cede Kruevca.154
U istoj knjizi V. Dedijer je objavio i napis Lutve Ahmetovia, starog revolucionara iz Trebinja (odakle je i
. Kruevac), lana Savjeta federacije, s jednostavnim
naslovom edo Kruevac. U napisu se kae i sljedee:
Roeni smo i ivjeli u kui do kue. Djetinjstvo i mladost smo proveli zajedno. Negdje istovremeno smo pristupili naprednom omladinskom
pokretu.
(...)
Negdje 1939. godine pojavio se kod mene u Zagrebu. Ispriao mi je da je bio u Parizu i spominjao onda meni nepoznato ime Mustafe Golubia
i govorio kako je s njime tamo u Parizu imao neke
specijalne zadatke. Govorio mi je kako je u Beogradu nakon povratka iz Pariza bojkotiran od nae
organizacije, navodno radi toga to su ga smatrali trockistom. Kleo mi se da nema nikakve veze sa
trockizmom i da to mora biti stvar nesporazuma
ili da to netko sa zlom namjerom p r e m a njemu i
Partiji iri po organizaciji u Beogradu.
(...)
Poslije rata sam doznao da su ga nai drugovi
1941. godine kada je doao u partizane ubili.155
Dolo je do bure u krugovima naih historiara. Izmeu ostaloga, odran je i Okrugli sto Borbe, na kome je o drugoj knjizi Dedijerovih Priloga za biografiju
Josipa Broza Tita Julijana Vrinac rekla i ovo:
Najzad, dolazim do onoga to je za mene najstranije, to je neasno: a to je zloupotreba dokumenata.
Dedijer prethodno donese sud o oveku a onda doteruje dokumenta da bi mu posluila kao
dokaz.
Donosi, na primer, dva fotosa, jedan Cede
Kruevca, drugi Gorunovia, predratnih komunista, koji, uzgred reeno, nemaju nikakve veze s
Titom.
Slijedi ve navedeni tekst ispod spomenutih fotosa,
a zatim se J. Vrinac osvre na pismo Aleksandra Rankovia Titu od 13. avgusta 1941. i na predstavku Radivoja Uvalia CK-u od 15. oktobra 1944:
U knjizi, Didijer daje prilino mesta tekstu
Rankovievog pisma, ali se iz datog teksta ne vidi
da se navedeno pismo sastoji iz sedam taaka,
meusobno povezanih, da je svaka taka pisma

celina za sebe. Ne kae ni to da je spojio tekst iz

take 2 i take 6 i tako dobio jednu isfabrikovanu
celinu.
Evo ta Rankovi pie u navedenom pismu,
obavetavajui Tita pod takom 2: da su kod Nia
'zarobili Peruniia, Uvalia i Kruevca, poznate
trockistiko-policijske agente. Pitaju ta e s njima. Mislim da jo danas pode tamo jedan drug
odavde i da ih saslua o njihovom radu i povezanosti, a naroito o listu 'Osvit' i tipovima oko njega'.
Oigledno je za svakog potenog itaoca da
Rankovia u ovom pismu najvie interesuje to
oni znaju o 'Osvitu'.
Dedijer donosi ovu taku sa jednom 'sitnom'
izmenom: izostavlja imena navedena u taki 2 i
poinje citat: da su 'prema izvetaju iz Nia zarobljena tri poznata' itd. Izmenjen je samo poetak: u
originalu stoje imena zarobljenih, u Dedijerovom
tekstu oni su nepoznati.
Rankovi pod takom 6 izvetava: 'aljem ti
'Osvit' iza koga stoje svakako jo neki otpaci bive
desne i leve frakcije (Stevan Lili, Cvetin Mihailovi i neki iskljueni tipovi). Utvrdiemo i zaslueno e dobiti. Mislim da o ovom pamfletu napie
jednu noticu za ovaj broj 'Biltena'.
Dedijer, koji je sebe proglasio Titovim biografom, utke prelazi preko ove poslednje reenice
Rankovievog pisma, on je izbacuje iz teksta. Njega, 'biografa', ne interesuje da li je Tito napisao
neto o tome i kada je napisao. Dalje, on iz ovog
teksta brie i imena Lilia i Mihailovia. Zato?
Ako se ovaj tekst ita u originalu onda je jasno da
se reenica 'utvrdiemo i zaslueno e dobiti' odnosi na ljude oko 'Osvita', a ne na onu trojicu takozvanih trockista! Ako ostanu imena koja Rankovi pominje onda e svako, ko makar malo
zna istoriju Partije, shvatiti da poto je Lili poginuo 1937. u paniji ova reenica ne moe
imati smisao pretnje smru kako Dedijer eli da
protumai tu reenicu. Zbog toga on iz teksta i ovde izbacuje imena i spaja obe take pisma jednom
reenicom: da na kraju pisma Rankovi pie:
'aljem ti...' itd.
Poto je na ovaj nain dobio trojicu nepoznatih
'trockista', Dedijer sada 'istrauje' ko su oni.
Tu treba da mu poslui predstavka Radivoja
Uvalia od 15. oktobra 1944. koju je pisao povo-

dom svog vraanja u Partiju. Pisao ju je onako kako su se takve izjave pisale: prvenstveno o sebi i
edi Kruevcu koji je zbog njega 1938. iskljuen iz
Partije, ostala imena se uzgred pominju. I pored
toga, Dedijer se usudio da tvrdi kako se iz predstavke R. Uvalia 'vidi' da se 'gornja pretnja' odnosi na Uvalia, Kruevca i Ratka Pavlovia ika!
itava ova manipulacija sa imenima 'zarobljenih trockista' Dedijeru je bila potrebna da bi Rankovia oklevetao bar za dva ubistva: od imenovanih u Rankovievom pismu, Uvali je ostao iv,
Kruevac je nastradao, a za Peruniia Dedijer nije znao o kome se radi: o Milu Peruniiu, kasnijem sekretaru Avnoja, ili o nekom ko je preiveo
rat. Zato on, na ovakav nedopustiv nain, ubacuje
Ratka Pavlovia ika za koga zna da je poginuo.
Meutim, ni iz Uvalieve predstavke ne moe
da se dobije ovakav sastav 'trojice trockista'. Zato
ga Dedijer ne citira. Uvali nigde ne govori o zarobljavanju, a o Ratku Pavloviu kae: u junu
1941. 'nalazim Ratka Pavlovia koga sam poznavao iz panije. Pitam ga da li moe da nas povee
sa CK Partije, a on mi odgovara potvrdno (kasnije
sam tek doznao da u to doba on nije uopte bio
lan Partije)'.
To je sve to Uvali pie o Pavloviu. Pa, ipak,
njihov poloaj nije bio isti, to je i Uvaliu jasno.
On ne kae: on je trockista, on je zbog toga iskljuen iz Partije, on samo kae da Pavlovi nije u
Partiji.
Da je Dedijer hteo istinu o Pavloviu i njegovom poloaju, mogao je da nade u pismu Okrunog komiteta za Ni od 1. avgusta 1941, upuenom
Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju.
U pismu javljaju: 'U Toplici se nalaze Uvali i
Kruevac, panci. Trae posao, nismo im dali. Ne
znamo ta da inimo. Pavlovi Ratko iz Toplice
pokazuje se aktivan. Mi smo ga zaposlili. Slua direktive, veli da je voljan uvek da slua. Hoemo li
i dalje da ga zapoljavamo?' (Podv. J. B.).
Ovo pismo je reit dokaz o razliitom poloaju
Uvalia i Kruevca, s jedne, i Pavlovia ika s
druge strane. To dokazuje podatak da je Ratko
Pavlovi ve 3. avgusta 1941. uestvovao u formiranju Toplikog partizanskog odreda u kome je
od poetka bio u rukovodstvu, naj pre kao zamenik, a ubrzo kao politiki komesar, komandir, komandant odreda.

Poto je Dedijer na ovakav nain 'utvrdio' ko

su trojica kojima Rankovi 'preti' smrtnom kaznom, on prelazi na prikaz pogibije Kruevca:
zbog elje da ide u 'svoju rodnu Hercegovinu' on
je uhapen i 'muki ubijen'. Uzgred, Uvali o tome
govori mnogo opirnije i verodostojnije. Onda sleduje jedna tendenciozna kratka reenica: 'Nisam
mogao da utvrdim' kako je poginuo Ratko Pavlovi iko. Drugim reima, poruka itaocu da posumnja u herojsku pogibiju narodnog heroja Ratka Pavlovia ika: on nije pao kao heroj, on je
'muki ubijen'!
Da Dedijer pripisuje oba ubistva onoj 'pretnji'
iz Rankovievog pisma, pokazuje dalji tekst: 'nareenje A. Rankovia o streljanju 'ovih ljudi'
oigledno Pavlovia i Kruevca, jer Uvali, trei
koji se spominje u ovom tekstu, ostao je iv
izazvalo je 'proteste partizana', pa su 'mnogi to
platili glavom'!
Uz ove udovine klevete nije mogao da nae
ni jedan dokumenat koji bi 'doterao' da bude dokaz, pa ne navodi, prirodno, ni imena nastradalih. Ubacuje samo jedno ime Bude Gorunovia
koji je poginuo 1942. i koji nema nikakve veze
ni sa Kruevcem ni sa Uvaliem. Dedijer, samim
tim, i ne pokuava da 'objasni' koji su se to partizani 'pobunili', oni iz Toplikog, Jablanikog ili
Kopaonikog odreda, niti kada su se pobunili. Poto je Kruevac nastradao novembra, ili najkasnije poetkom decembra 1941, onda, ako je 'pobuna'
usledila u to vreme, ne moe da pie o pogibiji
'ovih ljudi', a ako je to bilo posle pogibije Ratka
Pavlovia 26. aprila 1943, onda su dugo ekali da
se bune protiv 'streljanja ovih ljudi'.
'Velikom nauniku', nije polo za rukom da
nae nikakav dokument koji bi to potvrdio. Uostalom, da je Dedijer hteo istinu o pogibiji Cede Kruevca, on je u Uvalievoj predstavci mogao da
nae ime i prezime onoga za koga Uvali tvrdi da
je kriv. Ali, ime koje se pominje ne predstavlja ni
lana Centralnog komiteta ni Politbiroa CK KPJ,
ak ni Pokrajinskog komiteta, a Dedijeru treba da
to bude Aleksandar Rankovi, lan Politikog i
vojnog rukovodstva revolucije, jer on oigledno
eli da ukalja sve Titove saradnike, da ih sve proglasi naredbodavcima pokolja.'56
Provjerili smo: citati Julijane Vrinac iz pisma A.
Rankovia od 13. avgusta 1941. potpuno su korektni,157

premda ona s mnogo ironije V. Dedijera naziva samozvanim Titovim biografom i velikim naunikom u navodnim znacima.
U izjavi Radivoja Uvalia od 15. oktobra 1944. nalazimo i ove redove:
Po izlasku iz vojske avgusta meseca 1940. godine, edo (Kruevac) i ja se u Beogradu sastajemo sa drugom Golubiem. On nam saoptava da
pitanje odnosa KPJ prema nama jo nije definitivno reeno, ali da je na dobrom putu skorog reenja. (,..)158
Uvali zatim, uz podrku naprednih ljudi Beogradskog univerziteta postaje docent na Pravnom fakultetu
u Subotici, a poetkom 1941, kako tvrdi, Golubi njemu
i Kruevcu saoptava da ih KPJ ne smatra krivim. Istovremeno obavjetava Uvalia da je njega i edu Kruevca predloio za pohaanje specijalnih kurseva, radi kojih treba da idu u Moskvu...
Izbjegavi zarobljavanje u aprilskom ratu, R. Uvali
se vratio u Beograd.
Ovde se opet sastajem sa edom pie on u
svojoj izjavi doslovno i nastavljamo rad sa
drugom Golubiem. On nam saoptava da je stigao poziv meni i edi za odlazak u Moskvu. Kako
nam je nemogue da legalno napustimo zemlju,
moramo da ekamo da bi nam stigle potrebne isprave za odlazak. Sedmog juna 1941. godine dolazi do hapenja prvih komunista u Beogradu, medu kojima i druga Golubia. U toku hapenja, on
uspeva da porui meni i edi da se odmah sklonimo u provinciju, kako nas ne bi uhapsili. U nezgodnom smo poloaju, poto nemamo nikakvih
isprava. Odlazimo u Jagodinu, a odatle u Kruevac. Cilj nam je da se nekako probijemo do sovjetskog poslanstva u Sofiji, koje je imalo podatke o
nama, odakle mislimo da bismo se lako mogli
prebaciti u SSSR. Zatie nas rat Nemake protiv
SSSR-a. Smatramo da nam je u takvoj situaciji
dunost da ostanemo u zemlji i odluujemo da se
stavimo na raspoloenje KPJ.159

U maju 1985, u povodu izlaska biografije Mustafe

Golubia u privatnom izdanju publicista Borivoja Nekovia, beogradski NIN je donio osvrt na tu knjigu pod
naslovom ovek zagonetka:
Borivoje Nekovi se nije bavio neistraenom
i tajnom delatnou Golubievom, onom 'specijal-

nom linijom', kako je zove, poslovima o kojima nema podataka u otvorenim arhivama. Nije razjasnio (nije ni mogao razjasniti) kako je Golubi, ovek okretan i predostroan, vian riziku i snalaljiv u opasnostima, pao u ruke Gestapou, 6. juna
1941, u Beogradu. Ali, ipak, dao je nekoliko nepoznatih injenica. Ispriao je, pored ostalog, i jedno
olakovievo priseanje:
'Krajem 1932. god(ine) kada su se sreli na ulici,
Mustafa pozove olakovia, koji je tada u Moskvi
iveo kao emigrant i stanovao u hotelu Luks, koji
je bio rezervisan za inostrane rukovodioce, da doe predvee na Crveni trg. Kada su se nali, Mustafa sa olakoviem krene na glavni ulaz u Kremaljski dvorac, u koji se inae nije lako ulazilo.
Straari na ulazu su ih propustili bez legitimisanja. Golubi je Roka odveo u prostorije Staljinove ene Alilujeve na uobiajeni aj, gde se u to
vreme sastajalo izabrano drutvo sovjetskih rukovodilaca i njihovih porodica. Pred kraj ove ajanke u salon Alilujeve uao je Staljin, pa posle pozdrava sa prisutnima, priao je Mustafi, koji mu
je predstavio druga Roka. Posle kraeg razgovora, u kome se Staljin interesovao za 'jugoslovenske stvari i stanje u KPJ, pozdravili su se i razili.
Drug Roko mi je jo rekao da je to bio prvi i jedini put da je sa Staljinom bio u etiri oka, a to nije
bio sluaj sa Mustafom, to dovoljno pokazuje koliki i kakav ugled je Mustafa uivao kod sovjetskih rukovodilaca.160
U broju od 26. maja iste godine NIN je najavio izlazak iz tampe knjige sarajevskog knjievnika Seada
Trhulja Mustafa Golubi, ovjek bez zaviaja:
Trhulj objanjava kako je dolazio do saznanja
(i pretpostavki) o ivotu jedne nadasve zagonetne
linosti, poverenika Kominterne i pripadnika Staljinove line obavetajne slube.
Trhulj se bavi Golubievom sudbinom vie od
deset godina, ... u svojoj knjizi (i) citira Titove rei
o Mustafi Golubiu: 'On je nama uinio izvjesne
vrlo znaajne usluge'. Koje usluge? Na to pitanje
se, kae Trhulj sada moe odgovarati samo pretpostavkama.161
Najzad, septembra 1985. NIN je u dva nastavka donio i feljton Mustafa Golubi ovek zagonetka iz
pera Seada Trhulja. U nekoj vrsti redakcijskog predgovora tom feljtonu itamo:
Uskoro e beogradski izdavai 'Partizanska

knjiga' i 'Narodna knjiga' objaviti dramu Seada

Trhulja 'Mustafa Golubi ovjek bez zaviaja'.
Kako je Trhulj dolazio do podataka i pretpostavki
o ivotu jedne nadasve tajnovite linosti, zaverenika i atentatora, pa posle i generala NKVD-a, visokog poverenika Kominterne, pripadnika Staljinove line obavetajne slube? Uz dramu e biti
tampan i jedan opsean tekst, neka vrsta belenice koja otkriva pieva istraivanja, ali i njegovu lektiru. Sa dozvolom autora i izdavaa iz te belenice objaviemo izvesne odlomke...162
Zatim, u prvom nastavku, u tekstu autora, pie:
... najvei dio svoje revolucionarne aktivnosti
poslije 1927. godine pa do smrti u Beogradu 1941.
Mustafa Golubi je vezao za Komunistiku internacionalu, odnosno za etvrto (obavjetajno) odjeljenje Crvene armije. O tom njegovom radu nemogue je nai bilo kakve pismene tragove u zatvorenim arhivama Kominterne.163
A na kraju drugog (posljednjeg) nastavka feljtona
nalazimo tekst:
Zna se da se Mustafa Golubi u predustanikim danima sastajao sa Josipom Brozom Titom,
koji je tada boravio u Beogradu, i sa jo nekim
lanovima Politbiroa. O emu su razgovarali, ta
je tada Mustafa inio da pomogne akciju u koju je
kretala Komunistika partija, sada je teko rei.
Da li tu postoji dio objanjenja za one Titove rijei
'on je nama uinio znaajne usluge'?164
Evo ta o tim danima pria Ivo Vej voda:
Mustafa je, kau, elio da se vratim u Jugoslaviju i obavljam neke poslove za njega. U Beogradu je uoi rata vrbovao neke ljude za svoju slubu. A ilas i Rankovi su rekli Titu da se tu muva
neki tip, da vrbuje ljude i da ga treba likvidirati.
Tito, oprezan kakav je bio, traio je da mu donesu
njegovu fotografiju. Kada su mu je donijeli rekao
je: 'Ostavite ga na miru!'165
Imao je Mustafa Golubi mnogo mogunosti
da pomogne borbu koja je poinjala: znao je mnogo podataka koje nije znao niko drugi, podataka o
neprijatelju, o domaim izdajnicima i saradnicima okupatora, o mogunostima i snagama za
borbu u zemlji, ali i o onome to se stvarno moe
oekivati od Sovjetskog Saveza. No o svemu tome
mi danas pouzdano ne znamo nita, moemo samo nagaati, kao to nagaaju i neki njegovi prijatelji i saradnici kad se sjeaju Mustafe iz tih dana.166

Poslije objavljivanja feljtona Seada Trhulja u NIN-u

je uslijedila polemika koja, naalost, nije dala odgovora
na za nas kljuno pitanje: koje je to znaajne usluge
Mustafa Golubi uinio KPJ? Sigurno su to bile usluge
obavjetajnog karaktera, kako konstatuje i S. Trhulj, ali
koje vrste, kada su uslijedile itd., to su i dalje ostala pitanja bez odgovora.
Ta je polemika samo potvrdila da kalvarija bliskih
Golubievih saradnika dozvoljava, najblae reeno,
pretpostavku da u odnosima izmeu najvieg rukovodstva KPJ i, moda, samog Golubia ipak nije bilo sve u
redu. U njezinu je toku uz to nedvosmisleno utvreno
da Golubia nije odao njegov stanodavac Tihomir Vinjevac ve neko drugi. Ko? Odgovor na to pitanje, kako je rekao Borivoje Nekovi ... ostaje za budunost.187
A o sudbini R. Uvalia i . Kruevca u toku pomenute polemike pojavile su se i dvije izjave koje zasluuju
punu panju. Prvu je dao Vladislav Popovi:
S obzirom na to da sam 3. avgusta 1941. godine, kada je odred formiran u Ajdanovcu, bio komesar Toplikog partizanskog odreda i lan partijskog rukovodstva u odredu, dunost mi je da iznesem stvarnu istinu o tom dogaaju. Prilikom
formiranja odreda, lan nikog Okrunog komiteta Slobodan (Konrad ilnik) saoptio mi je da su
u odred doli Radivoje Uvali i eda Kruevac koji su od strane najvieg partijskog rukovodstva
osueni na smrt. (Zato su osueni, o tome verovatno postoje dokumenti u arhivama CK Jugoslavije i CK Srbije). Ja sam odredio dva druga u koje
sam imao poverenja da nee zloupotrebiti iroko
ovlaenje koje sam im dao, tj. da prate Uvalia i
edu, i da ih, ako primete neto sumnjivo, likvidiraju. Posle izvesnog vremena pomenuta dva druga, jedan od njih je bio visoki funkcioner o kome
je re, obavestili su me da po njihovom uverenju
ne postoji ni jedan razlog da se Bata i eda likvidiraju. Ja sam o tome obavestio druga ilnika, dodavi da i ja smatram da ne postoje razlozi za njihovu likvidaciju i da bi njihovo streljanje negativno delovalo na odred. Nikakve pucnjave, ni Spreda ni s lea nije bilo.168
Drugu je izjavu dala Razumenka Petrovi:
U vreme o kome je re, ja sam bila lan nikog Okrunog komiteta. Dobila sam zadatak od
sekretara Okrunog komiteta Mike (Sretena Mladenovia) da otputujem u Beograd i da obavestim

Mihajla (Blagoja Nekovia), sekretara Pokrajinskog komiteta Srbije, da, prema izvetaju lana
Okrunog komiteta Konrada ilnika, partizani
nee da streljaju Radivoja Uvalia. Ja sam otputovala u Beograd i o tome obavestila Blagoja Nekovia. Nekovi nije imao nikakav komentar,
samo je slegnuo ramenima. 169
Ko je i zato osudio na smrt Uvalia i Kruevca, bliske saradnike Mustafe Golubia?
Na to pitanje nismo pronali mjerodavan odgovor.

Napokon, 1987. godine u knjiarskim izlozima irom

Jugoslavije pojavila se knjiga koliko upornog toliko i
lucidnog novinara publicista mlae generacije Milomira Maria, s provokativnim naslovom koji ipak sam za
sebe nije govorio nita: Deca komunizma! U najopirnijem poglavlju (od 52. do 95. stranice) Crna ruka crvene Internacionale autor te knjige najvie redaka posveuje Mustafi Golubiu i, oigledno, na osnovi dugotrajnih istraivanja, donosi niz veoma interesantnih detalja zasnovanih na dokumentima i sopstvenim zakljucima, za koje bi se ipak moglo rei, ini n a m se, da
su prevashodno plod pieve bogate mate koja se napajala tim dokumentima!
Poto je opirno opisao ivotni put Mustafe Golubia od srpskog nacionalrevolucionara i komite do do
crne ruke internacionale, Milomir Mari, o njegovim
odnosima s KPJ i Kominternom, odnosno sovjetskom
obavjetajnom slubom (kojom to e do kraja ostati
otvoreno pitanje), kae:
Pouzdano se ne zna kada i kako je Golubi
stupio u sovjetsku slubu. Na vienje, proveru, instrukcije i usavravanje, prvi put je u Moskvu pozvan 1927. godine. Pretpostavlja se da je tada proao kroz naroite kole.
Naivno je oekivati blie podatke o njegovim
konkretnim akcijama, ovlaenjima i zadacima, a
pogotovu zaslugama, uspesima i napredovanju u
slubi. Vrednost bilo kog obavetajca ceni se upravo po tome koliko je uspeno za sobom prebrisao tragove.
A Mustafa Golubi, evo, nije provaljen ni skoro pola veka posle smrti!
Dimitriju Stanisavljeviu je u Moskvi priao
pojedine, obavezno ve zastarele i beznaajne detalje. Ostajui krajnje zagonetan, u dalekim aluzijama stavljao mu je do znanja da radi as za Ko-

minternu, as za GPU ili Generaltab Crvene armije i da se za njega prosto svi otimaju.170
Na jedno je Mari, izgleda, zaboravio: na mogunost da je Mustafa Golubi radio prije svega za linu
Staljinovu obavjetajnu slubu!
U Beograd je Golubi, po ko zna koji put, doao u
martu 1940. godine i od tada je tu ostao sve do hapenja
i smrti esto mijenjajui ilegalne stanove. Meu malobrojnima koji su ga tada posjeivali bio je i njegov sestri
Adem Kapetanovi. On je, prema Marievim navodima, jednom prilikom saoptio Mustafi;
Studentski aktivista Mile otra mu je zajedljivo rekao da je saznao da je Mustafa Golubi u Beogradu, ali da je frakciona. To Mujku nije mnogo
nasekiralo i uzbudilo: 'Znam dobro otkuda to dolazi! Tebi mogu da kaem da ja nisam ni lan KPJ,
nego SKP(b). Sva lica koja su upoznata s mojim
boravkom, prijavljena su Centrali u Moskvi. I tvoje ime je gore. Ako me uhvate, Rusi e me sigurno
zameniti. Moji drugovi u Sovjetskom Savezu kau
da je moj razvoj dijalektian. Od nacionalnog, postao sam pravi proleterski revolucionar'. 171
Moda se u tom pasusu iz Marieve knjige nalazi ili
bar da naslutiti razlog zato je A. Rankovi u pismu Titu od 16. avgusta 1941. spomenuo mogunost da Nijemci uvaju uhapenog Golubia za zamenu? 172
Mustafu Golubia je 7. juna 1941. uhapsila njemaka
policija kao podstanara Luke eria kod Tihomira i
Smilje Vinjevac na Zvezdari, Mirijevski put broj 97. Zajedno s njim uhapen je i njegov stanodavac. Istragu
nad njima vodio je SS-podoficir EG Sipo i SD Adolf Deyerler (Dejerler) koji je, usput reeno, godinu dana kasnije, kao ef ispostave BdS Beograd u Leskovcu, imao
najagilnijeg saradnika Veru Pei, koju je na publicista Miodrag Jankovi donekle s pravom nazvao jugoslovenska Mata Hari!
M. Mari opirno analizira zapisnike sasluanja M.
Golubia i T. Vinjevca i vjerovatno najblieg Golubieva saradnika, najprije u Parizu pa u Beogradu, profesora fizike edomira Popovia, uhapenog 9. juna 1941.
Citiraemo samo Marieve zakljuke:
Ostalo je nerasvetljeno kako je Mustafa Golubi uhapen. Za vreme rata to pitanje, bar javno,
nije potezano...
Hapenje Mustafe Golubia 7. juna 1941. godine u Beogradu i veo tajne oko njega nikome nije
bilo u interesu da isteruje na istinu. (...)
Nikad nije saopten rezultat istrage koju je u

tek osloboenom Beogradu sprovela grupa sovjetskih obavjetajaca, osim vrlo rasprostranjene
prie da su oni iskopali kosti Mustafe Golubia i
ekspresno ih poslali u Moskvu!?
... Aleksandar Rankovi je 1948. zaduio majora Udbe Boru Nekovia da ispita okolnosti oko
Golubievog hapenja i dranja pred Gestapoom.
U tom izvetaju stoji: 'Mnoga lica koja su u isto
vreme bila uhapena i nalazila se u zatvoru Gestapoa, govore da je Golubi danima bio maltretir a n i prebijan. Iz zatvora on je u sedeem stavu,
vezan za stolicu, prenoen u sedite Gestapoa
bivi Ratniki dom. Po povratku sa sasluanja,
prebijenog i iskrvavljenog, previjali su ga takoe
zatvorenici dr Ljubomir ivkovi, novinar Brana
Mesarovi i drugi. Uprkos svim muenjima, Gestapo od Mustafe Golubia nije izvukao ni rei. Utvreno je da ga je Gestapo streljao posle napada
Nemake na Sovjetski Savez, zajedno sa porodicom Vinjevac, kod koje je stanovao, i svojim najbliim saradnikom profesorom edom Popoviem.173
Slijedi verzija za koju bi se moglo rei da zvui prilino fantastino:
Istovremeno je niz Dunav tajnim kanalom
preko Rumunije poseban izvetaj o 'sluaju' Golubi u Moskvu poslao nekadanji pretstavnik KPJ
u Kominterni, sovjetski general i posle rata pomonik Hebranga i Kidria u Planskoj komisiji
Mitar Despotovi.
Iako je Despotovi optuio rukovodstvo KPJ
da je 1941. godine provalilo Golubia u strahu za
sopstvene pozicije u predstojeoj borbi protiv okupatora, to u propagandnoj kampanji Informbiroa
protiv Jugoslavije nije korieno.
Despotovi je ubijen prilikom pokuaja bekstva u Maarsku, posle nekoliko godina provedenih na Golom Otoku.174
I, konano, Mariev zakljuak, neka vrsta rezimea
svega to je otkrio sigurno godinama radei na sluaju Golubi:
Najuzbudljiviju ivotnu priu naeg doba inilo je, zapravo, mnogo razliitih ivota u jednom.
Kao to je Mustafa Golubi za svojih pedeset godina ivota promenio na desetine imena, ideala,
politikih uverenja i slubi, izmiljenih i pravih biografija, tako je i stradao kao neko drugi. Jedan
od mnogih! Gestapo je poverovao da je to zaista

neki sitni prevarant, koji s drutvom neto petlja i

dramatinu situaciju prvih dana rata koristi da bi
doao do para. Likvidiran je bez mnogo provere,
posle krvave i rutinske istrage, kao i toliko drugih
sumnjivih. U sklopu odmazde sto Srba za jednog
ubijenog Nemca!
Sauvani Gestapov dosije Mustafe Golubia,
oigledno su dobro proeljali Rusi, koji su do njega doli u Beu, i naa UDB-a, koja ga je posle dugo skrivala od oiju javnosti. Iz njega se ne vide
okolnosti pod kojima je Golubi uhapen, da li ga
je, ko ga je i zbog ega provalio. Verovatno na osnovu sasvim precizne prijave, Gestapo ga je teretio samo za verc pasoa. Nikoga nije odao, s njim
krug nije otvoren, nego zatvoren.175
U konfliktu s Marievim zakljukom samo je jedna
utvrena historijska injenica: odmazda od sto Srba
za jednog ubijenog Nemca zavedena je naredbom feldmarala Keitela (Kajtla), naelnika OKW, od 16. septembra 1941. pa se, prema tome, Mustafa Golubi, strijeljan dva i po mjeseca prije, nije mogao nai u njenom
sklopu.
U poglavlju koje uglavnom govori o Mustafi Golubiu Milomir Mari pie i o ivotnom putu njegova dobrog druga, prijatelja i povremeno saradnika Pavla
Bastajia koji se, razoaran u sve i svakoga, prije rata
vratio u Jugoslaviju i po nareenju policije ivio u svom
rodnom Topuskom. Dirljiva je to pria, argumentovana, uvjerljiva, pisana iskusnim perom, a onda na kraju
Mari odjednom kao da je pobjegao (zato?!) od stvarnosti. Govorei o Pavlu Bastajiu, koji se i prvih mjeseci
okupacije nalazio u Topuskom, on doslovno pie:
Medu komunistima jo nije bilo rei o ustanku. ak je CKKPH ukoravao Srbe iz Like i Korduna, to se junae i nisu lojalni vlastima NDH.176
Zaista bismo voljeli, da ovo Marievo otkrie moemo smatrati samo tvrdnjom izniklom iz modernog
trenda da se rukovodstvu Komunistike partije Hrvatske iz prvih dana okupacije prikaleme i grijesi koje ono
nije poinilo. Uostalom, netanost Marievih tvrdnji nije teko dokazati. Sauvan je proglas CK KPH iz sredine aprila 1941. u kome stoji i ovo:
Srbi u Hrvatskoj
(...)
Ne dajte se zastraiti krvavim progonom, ne
nasedajte ovinistikoj hajci!
Zbijte svoje redove, udruite se u bratsku slogu sa hrvatskim narodom, koji pati kao i vi, pri-

kij uite se borbenim redovima radnika radi zajednike borbe protiv okupatora i njihovih plaenika frankovake gospode. Mi se nalazimo
pred tekom i odlunom borbom, ali zajednikim
snagama Srba i Hrvata u Hrvatskoj, zajednikom
borbom svih porobljenih naroda Jugoslavije, pod
vodstvom Komunistike partije, sruit emo neprijatelja, izvojevati ne samo nacionalno osloboenje Hrvata nego emo osigurati i nacionalnu
ravnopravnost Srbima u Hrvatskoj.177
A potkraj jula 1941. godine Centralni komitet Komunistike partije Hrvatske u novom proglasu pie:
Hrvatski narode!
Prolo je pet tjedana od podmuklog napadaja
krvavih faistikih razbojnika na slobodne i kulturne narode Sovjetskog Saveza...
Srbi u Hrvatskoj! Ne dajte se terorizirati i ubijati. Ne dajte da vam oduzmu vae domove, krvavo steeno imanje, pa i same ivote. Oduprite se
nasilju i znajte da su simpatije hrvatskog naroda
na vaoj strani, te e vam on u toj borbi pomoi.178
Nigdje nijednog ukora upuenog Srbima iz Like i
Korduna to se junae i nisu lojalni vlastima NDH!
Moda je u ovom sluaju posrijedi samo brzopleti
previd, poput onoga koji je uinio Milomir Mari napisavi u svojoj knjizi:
Drugi svetski rat poeo je 1. septembra 1939.
godine, tako to su nemake i sovjetske trupe
bratski zaposele Poljsku."'79 (Istakli autori.)
A nepobitna historijska injenica koju ba niko u
svijetu do sada, bez obzira na to na kojoj se strani barikade nalazio, nije ni pokuao da ospori glasi: drugi
svjetski rat poeo je 1. septembra 1939. godine napadom
njemakih trupa na Poljsku, to je dovelo do toga da
Velika Britanija i Francuska, ispunjavajui svoje ugovorne obaveze prema Poljskoj, dva dana kasnije (3. septembra) objave rat Njemakoj.
Sovjetske su trupe ule u istone dijelove Poljske,
odnosno zapadne dijelove Ukrajine i Bjelorusije (do
Kerzonove linije) tek 17. septembra 1939. godine!

S obzirom na zagrebaki Gestapo, ef tamonjeg EK

Sipo i SD SS-major Wilhelm Beissner (Vilhelm Bajsner)
dostavio je 4. oktobra 1941. godine centrali Gestapa u
Berlinu i efu EG Sipo i SD u Beogradu dopis s dva priloga: prvi je bila kratka pribiljeka njegova agenta

6800-B, tj. Konrada Klassera (Klasera) alias Kurta

Koppela (Kopela), a drugi Lista komunista meunarodnog formata evidentiranih kod zagrebake policije.
Na spomenutoj listi, oito radenoj na osnovi nekih
sauvanih arhiva kraljevske jugoslavenske policije, nali su se podaci za vie od stotinu komunista, a medu
njima i:
Golubi Mustafa, rod. 1891 u Stocu, srez Mostar, gdje je zaviajan, Musliman, neoenjen, pravnik i novinar, nalazi se u inostranstvu.
Pseudonim: nepoznat.
Veze: CK KPJ u Beu, gdje prima potu na slijedee adrese: Borian Anna, Hernalser Hauptstrasse 83 i Ludmilla Malovac, Be XVI, Taliastrasse 14.
Nije osuivan jer se nalazi u inostranstvu, gdje
je lan Kominterne.180
Podaci su zaista bili turi, ali, kako je stajalo u Beissnerovu dopisu i pribiljeci agenta 6800-B, u sluaju
potrebe mogli su biti dopunjeni. Bilo je naglaeno i jo
neto: neka lica s liste ve su likvidirana, ali njihove nekadanje veze jo uvijek zasluuju panju.
Tri i po mjeseca kasnije, 15. januara 1942, u beogradskom je Gestapu sainjena zabiljeka u kojoj je, izmeu
ostaloga, stajalo da je istraga zakljuena.

I nakon dolaska u Beograd, u prvoj polovini maja

1941, Tito je nastavio da odrava radio-vezu s Moskvom
iskljuivo preko zagrebake radio-stanice na kojoj su
radili brani par Josip i Stela Kopini. Meutim, kurirska veza izmeu Beograda i Zagreba bila je spora i riskantna i on je ubrzo poeo da preduzima mjere da bi
doao do radio-stanice preko koje e odravati direktnu vezu s Moskvom i sa Kopiniem. To se vidi iz dva
sauvana dokumenta koji nisu objavljeni u Titovim
Sabranim djelima. Prvi od njih je radiogram upuen
Djedu poetkom avgusta 1941. preko Kopinia, a objavljen je u prvoj knjizi edicije Dokumenti centralnih
organa KPJ ....Emis(ionu) stanicu koju je negdje sklonio Rom a n (Mato) jo nismo nali. Drugu stanicu (Bra)
smo instalirali, ali se od vas niko ne javlja. Javite
se!
9. VIII, 16 VIII u 12 1/2 sati srednjeevropsko vrijeme, na 52 met(ru) na stari poziv: Inae ostaje sve

po starom. Ako se 16. VIII ne javite, onda vai svaki drugi dan u isto vrijeme.181
Uz taj radiogram bilo je prikljueno kratko pisamce:
Valdes! Molim te da od 8. VIII u 12 uvek pazi
i kontrolie da li se dobro uje na golub na 27
metara, a zvat emo B.g.Z., a ti se javi sa D.o.B.
na 40 metara. Zvaemo 10 minuta. Stari.182
Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ... u
uvodnoj je rijei navela da su uz pseudonime koji se
spominju u dokumentima u polukrunim zagradama
navedena prava imena kada ih je Redakcija uspjela
saznati, a istraivanjem utvrena prava imena i prezimena stavljena su u uglate zagrade. Mi smo se u oba
sluaja sluili iskljuivo polukrunim zagradama. U
ovom sluaju Roman (Mato) je bio Matija Vidakovi,
Bra Brai, Valdes Josip Kopini, a golub
radio-stanica!
Matija Vidakovi je tada ve bio mrtav (vidi poglavlje Zagrebake isprepletene obavjetajno-diverzantske
mree), a kad je rije o Braiu, bio je to Milo Brai,
predratni beogradski novinar i saradnik sovjetske vojnoobavjetajne slube ija je radio-stanica bila instalir a n a u selu Dualoviima na Ovar-planini. No, o njemu e jo biti govora.
Postoji i trei dokument koji govori o Titovim daljim
naporima da doe do, najvjerovatnije, Vidakovieve radio-stanice. To je pismo koje mu je sredinom avgusta
1941. u njegovo beogradsko sklonite uputio Marko
(Aleksandar Rankovi) i u kome je stajalo:
Do beogradskog Goluba jo ne moe da se
doe. Jedini ovek koji za njega zna nalazi se u
Crnoj Gori...183
Ko je bio jedini ovek koji je znao za beogradskog
goluba, nismo mogli utvrditi. Postoje samo neke maglovite indicije koje ukazuju da je to mogao biti Fjodor
Mahin. A na mogue mjesto te stanice ukazuje razgovor koji je beogradski novinar i publicist Vasko Ivanovi poslije osloboenja vodio s poznatom Beograankom Kristom Dorevi, kod koje je prije rata i Tito povremeno odsjedao:
O' da! U mojoj kui stanovali su krae ili due
jo neki drugovi.
Jedan od tih ilegalaca upitao me je posle rata:
ta je bilo s njihovom radio-stanicom?
'Nikakve radio-stanice nije bilo u mojoj kui!'
rekla sam.
'Bila je, bila! Montirali smo je na tavanu tvoje

kue, ali ti nismo rekli da ne bi suvie brinula.'

Kao to vidite, jedan delikatan ovek ume to i tako da objasni.184
Kristina Krista orevi zbog mnogo razloga zasluila je da navedemo bar osnovne podatke iz njene bogate biografije:
Krista Dordevi, kao simpatizer Partije pie Vasko Ivanovi spada po svom porijeklu i
po ozbiljnosti s kojom je vrila obaveze prema revolucionarnom pokretu meu izuzetne linosti.
Porijeklom je iz Srema, iz bogate srpske porodice
umanovia. Ki podbana Hrvatske prije prvog
svjetskog rata, visokog vladinog funkcionera u
Zagrebu, supruga dr Durice Dorevia, jednog od
osnivaa Medicinskog fakulteta Beogradskog
univerziteta, s kojim je dola u Beograd 1918. godine. U novoj sredini Krista se posvetila javnoj
djelatnosti. Bila je jedan od osnivaa drutva za
njegovanje umjetnosti 'Cvijeta Zuzori' i njegov
najagilniji lan. Obrazovana, imuna, veoma komunikativna, Krista je vrlo brzo stekla veliki ugled u beogradskoj intelektualnoj sredini, medu
onim svijetom koji je prezirao ratne bogatae,
skorojevie, korumpirane politiare, svu onu arenu druinu koja je davala ton slubenom Beogradu. U njenoj kui bilo je stjecite profesora i
umjetnika...
I poela je da pomae revolucionarni pokret. S
poetka materijalno, a onda i raznim uslugama.
U njenoj kui stanovali su ilegalci, odravani ilegalni sastanci, pohranjivani su partijski materijali, a ona same odnosila je u Pariz pisma i izvjetaje. Za Kristu nije znala partijska 'tehnika'; nju je
drao, na linoj vezi' Lola Ribar, koji ju (je) uvao,
samo za najpovjerljivije poslove'.185
Poto je u razgovoru s Ivanoviem spomenula da je
Petar Stamboli bio neko vreme ... njena partijska veza, Ivanovi se obratio P. Stamboliu s pitanjem:
Seate li se vi Kriste iz tih dana, drue Petre
Stamboliu?
Da li se seam? odgovorio je P. Stamboli
pitanjem. Ja sam veliki prijatelj... oprostite!
Krista je moj veliki prijatelj. Da li se seam? Govee! Da u jednom trenutku nije bilo Kriste Dordevi, nieg se vie ne bih seao. Bio bih mrtav da
tog asa nije bilo Kriste. (...) Krista mi je nalazila
bezbedne stanove. inila je to hrabro ne mislei
na opasnost i matovito. ... koliko ja znam, nikad

nije postala lan Partije.186

Uz sve navedene vrline, Krista je bila i neobino
skromna ena, drug i komunist i zato se i danas, poslije
njene smrti o njoj govori kao o simpatizeru Partije,
odnosno, kako to ree P. Stamboli, da nikad nije postala lan Partije.
Meutim, u lanku panija sa trideset godina udaljenosti dr Blagoje Nekovi, u pasusu o Marku Orekoviu, partijskom rukovodiocu bataljona Dakovi, u
kojem je pomonik komandanta bio Vladi (Ivan Rukavina), pomonik komesara oko Kovaevi, a Nekovi
ljekar bataljona, spominje i Kristu orevi:
Jo prvih dana pokreta brigade, pre ulaska u
borbe na sektoru Morelje, na jednom poinku posle peaenja, sedeo sam na zemlji, a Marko neto
iznad mene, tako da sam ga posmatrao koso nagore. Tada sam zapazio da ima oiljak s leve strane ispod brade. Setio sam se da sam jednom 1936.
godine jula meseca video jednog druga s takvim
oiljkom na sastanku Mesnog komiteta KPJ Beograda. On je bio partijski instruktor i bio je doao
na sastanak novoformiranog mesnog komiteta,
iji je sekretar bio Neboja Popovi, a lanovi,
sem mene, Radovanovi i Kristina Dordevi, Sastanak smo odrali na Zvezdari...187

Dakle, prema rijeima Nekovia, ratnog sekretara

Pokrajinkog komiteta KPJ za Srbiju, Kristina Dordevi
ne samo da je bila lan Partije, nego je bila i lan Mjesnog komiteta KPJ za Beograd!
U sedmom tomu Titovih Sabranih djela nalazimo
tekst radiograma koji je Tito iz Beograda preko Zagreba, odnosno Josipa Kopinia, 13. septembra 1941. godine poslao u Moskvu:
za direktora,
jednu vau poruku predali, aljemo odgovor.
Brai negdje sakrit, uiniti emo sve da izruimo
vae poruke njemu i drugome. Valter.188
Tu Titovu depeu, koja je odgovor na nepronadenu
depeu dobivenu iz Moskve, nalazimo i u prvoj knjizi
Dokumenata centralnih organa KPJ..., ali pod datumom 16. septembra 1941. godine. 189 Sudei po svemu, datum, te Titove depee je 13. septembar jer je tog istog
dana Tito poslao i odgovor na jednu poruku direktora, a 16. septembra ujutro vozom napustio Beograd i
preko Stalaa i Uike Poege otputovao na slobodni
teritorij zapadne Srbije.

Prireiva sedmog toma Titovih Sabranih djela Radomir Vujoevi uz citiranu Titovu depeu za direktora nije stavio nikakvu napomenu. Uinila je to, meutim, Redakcija:
Nije poznato ko su Direktor i Brai i o kakvim je porukama rije.190
Meutim, poznato je a to je u posebnoj napomeni
naveo i Mio Lekovi, ureiva osmog toma Titovih
Sabranih djela da je Direktor bila ifra Obavjetajnog odjeljenja General-taba Crvene armije nazivanog
i Centar ili Centrala. To se jasno vidi iz mnogih
svjedoenja o aktivnosti sovjetske vojnoobavjetajne
slube u inostranstvu objavljenih poslije rata. Tako
andor Rado, rukovodilac sovjetskog obavjetajnog
centra u vajcarskoj u svojoj knjizi Dora javlja, opisujui poetak svog obavjetajnog rada jo u godinama prije rata, kae:
U tom su mi razdoblju mnogo pomagali oni
savjeti, to sam ih dobivao od 'Direktora', jednog
od rukovodilaca Centrale.191
Blizak saradnik i radist andora Radoa Alexandar
Foot (Fut) u svojim sjeanjima objavljenim u vajcarskom dnevniku Gazzette de Lausanne (Gazet de Lausan) 1941. godine tvrdi da je u noi izmeu 22. i 23. juna 1941. iz Moskve od Centra, odnosno Centrale,
kako to kae Rado, primio radiogram:
Faistike ivotinje su napale domovinu radnike klase. Od Vas se trai da ispunite svoj zadatak protiv Njemake najbolje to moete. Direktor.192
U prvoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ...,
pod istim datumom koji nosi i citirani Titov radiogram
za direktora, pod 13. septembrom 1941, nalazimo dokument koji bi mogao objasniti Titovu reenicu jednu
vau poruku predali, aljemo odgovor. Rije je o depei koja je glasila:
Za direktora.
Zdravlja dobro(g), Ljubomir u Beu u zarobljenitvu. Aktivni drugari su daleko. Radiu kako
treba. Veliki pozdrav Nikoli. Onaj iz Nia dao odgovor. Radiu kako se poruuje, treba novaca.
Vanij.193
Uz taj radiogram Redakcija prve knjige Dokumenata centralnih organa KPJ... objanjava samo potpis
Vanij, i to na sljedei nain:
Vanij lice koje je u Moskvi u to vrijeme
primalo telegrame iz Jugoslavije upuene IK Kominterne.194

Takvo objanjenje, posmatrano iz bilo kog ugla, u

najmanju je ruku nelogino: Vanij prema nekim
podacima Isajov!195 mogao je biti samo pseudonim
nekog od rukovodilaca sovjetske vojnoobavjetajne
s l u b e u Jugoslaviji, konkretno u Srbiji, jer je njegova
poruka, uz pomo Tita, koji se tada nalazio u Beogradu,
upuena u Zagreb, odakle ju je Josip Kopini prenio
Moskvi.
to se tie Ljubomira, Nikole i onog iz Nia,
nemogue je bilo ta sigurno rei.
Moda je upravo jedan od njih vodio neku vrstu
dnevnika koji je pao u ruke Nijemcima. Njemaki prijevod tog dnevnika, naalost bez prve stranice i bilo kakvog popratnog akta ili podatka o porijeklu tog dokumenta, nalazi se u Arhivu CK SKJ. Taj je dokument interesantan zbog naina na koji je pisan i teko ga je deifrovati. Naime, ujak sigurno nije bio ujak autora
pisma u pravom smislu rijei, bolest sinovca nije sigurno bila bolest itd.
Uostalom, evo teksta prijevoda tog dokumenta s njemakog jezika koji paljivom itaocu omoguuje da,
uprkos svemu, mnogo toga nasluti:
18. novembar 1941.
... samo sam elio da se ujak bre odlui, jer
moje zdravstveno stanje iz dana u dan postaje sve
kritinije, i pored moje nade koju sam do sada gajio.
Od mog sinovca jo uvijek nema nita novo i
teko da e se i ubudue u tome neto promijeniti.
22. novembar 1941.
Mjesto gdje treba da stanujem i koje je korisno
za moje zdravlje mora se bezuslovno ustupiti ujaku. Stanje moga zdravlja je zabrinjavajue i ostaje
zabrinjavajue. Radoznao sam kako e dalje ii.
Najtee mi je to sam postao nesposoban za rad,
mnogo nas je potresla bolest mog voljenog i cijenjenog sinovca. Ja se moram sam boriti sa svojim
slabim zdravstvenim stanjem i ne raunati ni s
kakvim uspjehom u radu. Izgleda da e tako due
potrajati. Moda uope nita uspjeno neu moi
dalje da radim i bezuslovno moram traiti pomo
od Djeda. Kai to ujaku, moda e to dovesti do
breg razumijevanja moga stanja. Iz dana u dan
nailazim na tekoe, na nezdrave stambene prilike itd.
26. novembar 1941.
Ipak od ujaka mora jednom stii oekivani odgovor. Ako si siguran da mi s nekim moe pomo-

i za moje putovanje, ja bih, naravno ekao. Inae

se rjeavam da i bez te pomoi krenem na put, jer
mi teko pada due ekanje.
Dva dobra prijatelja su me molila za visoke cipele br. 40 na njiranje, a kako sam ja svoje cipele
svojevremeno dao svom dragom sinovcu, elio
bih da i sebi nabavim p a r niskih cipela br. 42. Moji roaci ne treba da se zbog toga ljute, sada je za
nas dolo takvo vrijeme.
Kod ujaka u se ipak malo odmoriti i oporaviti. Samo me alosti to to se sa radom tako malo
napreduje; rad je nekako usitnjen. Ali e i to proi!
Po cio dan m o r a m biti napolju, jer su ovdje
moji voljeni roaci zadovoljni samo onda kad me
to manje gledaju! Tako ide do dan-danas! Svakog
d a n a sam na drugom mjestu da tetke ne bi postale histerine, jer sam ja zaista neljubazan posjetilac. Moda u uskoro sretno stii.196
Interesantan je i radiogram od 15. septembra 1941,
koji je takoer preko Tita morao biti poslan u Zagreb, a
odatle u Moskvu:
Za direktora. Primio sve Din (Mia Brai).
Tekst sa g r u p a m a isposlat dalje da se hitno dostavi centru. Muzika etiri puta menjala mesto. anga (Rodoljub Milovanovi) u Turskoj, Dojilo (Mitrovi) u Maarskoj, za mene se interesuje GESTAPO, ali ne konkretno ve po dostavi ljotievaca.
To e biti, verovatno, likvidirano.
Radi se do maksimuma. Ratko (Mitrovi) rukovodi poslom u aku. Puna opreznost! Dolaze dva
korpusa. Brai.197
Din je bio pseudonim Miloa Braia, tekst sa grupama vjerovatno se odnosio na ifrovanu depeu koju
je trebalo hitno poslati centru u Moskvi; muzika je,
jasno, bila radio-stanica; o angi Rodoljubu Milovanoviu nismo nali podataka, a Dojilo Mitrovi se
tada nalazio blizu Subotice, prikljuene, kao i cijela
Baka, Maarskoj, na imanju svog roaka Laja Jaramazovia, budueg aktivnog saradnika NOP-a, i, posebno, partizanske obavjetajne slube. Nije jasno na
koga se odnosi upozorenje Puna opreznost!. U to vrijeme nije bilo ni traga dolasku bilo ijih dvaju korpusa u Srbiju. Ali moda se radilo o njihovu dolasku na
istoni front!?
I nakon odlaska iz Beograda na osloboeni teritorij
zapadne Srbije (16. septembra 1941) Tito je bio prinuen
da i dalje odrava radio-vezu s Moskvom preko Zagre-

ba, odnosno preko Josipa Kopinia, iako je raspolagao

Braievom radio-stanicom. To se vidi iz depee koju je
tim putem 28. septembra 1941. poslao iz osloboenog
Krupnja u Moskvu:
Za Djedu
Vrhovni tab poseduje radiofonsku i radio-telegrafsku centralu. Molimo direktnu vezu sa vama. Potrebna nam je vaa ifra i klju.
Emisija nae stanice daje se u 8,15 ujutro, u 2
asa po podne i 8,45 asova na veer, na kratkom
valu 4546 metara. Za Vrh(ovni) tab Valter.198
Iz jednog dokumenta objavljenog, kao i upravo citirana depea, u drugoj knjizi Dokumenata centralnih
organa KPJ... vidi se da je radio-veza TitoMoskva ak
i u drugoj polovini decembra 1941. ila preko Zagreba:
Starom (Josipu Brozu Titu)
1617. decembar 1941.
(Moskva)
Preko ranij(e)g veziste predajte (adresa, ranije
lozinke). 1) Antonov (Ivan Srebrenjak) (ve predano). 2) Stanko imanovi. Saoptite vae i Ljubomirovo stanje (situaciju). ta radite vi, Sveta, imate li novaca? Centr
Preko ranijeg veziste predajte M(ilou) Bra(iu) (adresa, lozinke iste). Radite na raciji (treba:
relaciji, Redakcija) po podacima: vai pozivni
KFO, talasi 56 metara osnovni, 37 metara rezervni, vreme 22,30 po Griniu, to jest po Moskovskom 01,30. Pozivni centra EHO, talasi 55 osnovni,
38 rezervni, radite sredom i subotom svakog meseca do uspostavljanja dvostrukih veza. Posle radite sredom. A spoljni zid? Bolje podeavajte
predajnik, ponovo napravite drugu kaskadu. Na
rezervnom talasu radite posle 20 minuta rada na
osnovnom. Prijem ovog telegrama potvrdite. Centr199
Naslov tog dokumenta dala je Redakcija, a Starom
ga je adresirao Kopini, dodavi u zagradi da je ono to
je poslano za Antonova ve predano. Ko su bili Stanko imanovi, Ljubomir i Sveta odgovore nismo
pronali.
Na kraju tog radiograma nalazi se pribiljeka Vlade
Popovia, delegata CK KPJ pri Centralnom komitetu
KP Hrvatske, koji se nalazio u Zagrebu: Mi primili (telegram) 20. XII Vl(ado).200
Meutim, ni poslije te depee Centra nita se nije
promijenilo: direktna veza s Moskvom nije mogla da
bude uspostavljena. U takvoj je situaciji, prema Titovu

nareenju, uoi nove 1942. godine u Rogaticu, gdje se

trenutno nalazio Vrhovni tab, stigao iz Zagreba Josip
Kopini-Vazduh...

A ko je bio Milo Brai o kojemu je ve bilo govora i

kojega Centar takoer spominje u depei od 1617.
decembra 1941. godine?
Beogradski novinar, spoljnopolitiki urednik izrazito reimskog i antikomunistikog dnevnika Vreme,
dopisnik amerike novinske agencije United Press
(Junajted pres), referent za tampu patrijarha Srpske
pravoslavne crkve Varnave Mia Brai radio je za sovjetsku vojnu obavjetajnu slubu jo od 1932. godine.
Ideje komunizma prihvatio je pod uticajem dra Sime
Markovia, jednog od osnivaa Komunistike partije
Jugoslavije, ali se nikada nije eksponirao. Motivi koji su
ga ponukali da postane sovjetski pijun bili su slini,
ako ne i jednaki motivima Branka Vukelia, dopisnika
Politike iz Tokija, i zato je uvijek odbijao da za svoj
obavjetajni rad primi bilo kakvu novanu naknadu.
Zapravo, ja sam bio dobro situiran napisao je Brai 1980. godine poto su mi moj meseni dohodak kao politikog urednika lista 'Vreme', dopisnitvo 'Junajted presa' i druga honorarna saradnja u novinarstvu, donosili prihod od oko
20.000 dinara meseno, a toliko su onda priblino
iznosile dve regularne ministarske plate.201
Do uspostavljanja sovjetsko-jugoslavenskih odnosa
M. Brai je svoje obavjetajne izvjetaje preko sovjetskog poslanstva u Sofiji, a zatim preko poslanstva u Beogradu dostavljao Moskvi.
Nakon okupacije i komadanja Jugoslavije lanovi
sovjetskog poslanstva morali su da napuste Beograd.
Odgaali su odlazak uz raznorazne isprike, ali su, ne
svi odjedanput, to ipak morali uiniti. Tako su sredinom maja 1941. sovjetski vojni atae general Samohin i
njegov pomonik pukovnik Maslov, prije polaska u
SSSR predali Mii Braiu radio-stanicu nazvanu Pavlodar, ifru i detaljna uputstva za rad. Tada je, prema
vlastitom priznanju, on po prvi put, primio i znatna
materijalna sredstva u dolarskoj valuti i zlatu. Brai
je tada dobio konspirativno ime Din i zadatak da proiri ve postojeu mreu obavjetajnih saradnika i o
svemu redovno obavjetava Direktora (Centar), tj.
Obavjetajnu (etvrtu) upravu Generaltaba Crvene armije.
Uslovi rada u Beogradu ubrzo su postali suvie

opasni i zbog toga se Brai preko svog predratnog saradnika, takoer beogradskog novinara Dojila Mitrovia, unato Samohinovu upozorenju da bez prethodnog odobrenja Direktora (Centra) ne stupa u vezu s
KPJ, povezao s njegovim bratom, studentom Ratkom
Mitroviem lanom Okrunog komiteta KPJ za aak.
U sporazumu s Ratkom, Brai je odluio da radio-stanicu prebaci k njemu u aak, a da on prijee u
Vrnjaku Banju. Ratka Mitrovia je odredio za svog pomonika, dao mu nadimak Lanski i zaduio ga da
pronae povjerljivog radio-telegrafista da bi mogli to
prije uspostaviti redovnu vezu s Moskvom.
Ratko Mitrovi je pristao na Braiev prijedlog da
mu bude pomonik, ali je odmah o svemu obavijestio
Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju, a on je obavijestio
CK KPJ, tj. Tita. U meuvremenu je Brai zajedno sa
svojim saradnikom Batom Bugarskim, prenio Pavlodar iz Beograda u Kragujevac, odakle je prebaen u
selo Mrajevce, u kuu lana KPJ Radie Potia, a dalje u aak, do Ratka Mitrovia...
Saznavi za postojanje Pavlodara, Tito je preuzeo
cijeli sluaj i uz Braievu saglasnost preduzeo mjere
da preko Pavlodara uspostavi vezu s Moskvom.
Iako je bio mlad (32 godine), ve tada poznati naunik fiziar i od 1934. do 1939. blizak saradnik dobitnika
Nobelove nagrade Frederika i Irene Joliot-Curie (olio-Kiri), lan KPJ dr Pavle Savi, uoi rata je po Titovu
nareenju napravio radio-stanicu i smjestio je na skrovito mjesto u zgradi beogradskog Medicinskog fakulteta, gdje je radio. Ta je radio-stanica u bombardovanju 6.
aprila unitena. Dr Savi je dobio specijalan zadatak. O
tome je on izjavio novinaru Darku Stupariu u februaru 1974. godine:
Tada me je Aleksandar Rankovi (uoi 7.
srpnja) uputio u Ovar-banju zajedno s radio-stanicom i telegrafistom edom Makedoncem. Tamo sam ivio neko vrijeme sa suprugom, sve dok
nije osloboeno Uice, kada smo se tamo premjestili.202
Meutim, njegova supruga Branka Savi nekoliko
godina kasnije opisuje te dogaaje s mnogo vie pojedinosti:
Prve nedelje jula meseca 1941. godine doao
je ponovo kod nas drug Stari. Sada sam i ja prisustvovala razgovoru. Pavlu je dao zadatak da sa
jednim telegrafistom poe u unutranjost Srbije
gde e organizovati rad ilegalne radio-stanice.
Rekao je da e biti dobro ako poem i ja s njim, ali

da povedemo i ker jer bi tako delovali kao prava

porodica koja odlazi na oporavak u selu. Ana, naa ki, imala je tada etiri i po godine. Bila je vedro, bistro i komunikativno dete... Ispriala sam
drugu Starom da je dan pre toga u komiluku
rekla: 'Tata i mama, kada sluaju radio, mene izbace iz sobe'. Drug Stari je odmah izmenio predlog i tako mala Ana nije otila u partizane.
Nekoliko dana kasnije, kad sam se vratila kui, Pavle mi je rekao da te veeri putujemo...
ekala sam ispred eleznike stanice Beograd
kada se pojavio Pavle sa jo jednim drugom. Drug
koga mi je Pavle predstavio kao edu i koji je u
zamiljenoj kamuflai trebalo da bude moj brat,
nije ni malo liio na mene, a jo manje na nekoga
kome je bio potreban planinski vazduh. Bio je izrazito crn, okruglog lica, srednjeg rasta i snane
konstitucije, dok sam ja bila izrazito plava i mrava. Putovali smo vozom za aak.203
Saputnik branog p a r a Savi koga su znali samo
kao edu, odnosno edu Makedonca, bio je zapravo
predratni lan Partije Sedak Kostovski, prije rata neko
vrijeme zaposlen kao radio-telegrafist u Agenciji Avala.204 Nakon dolaska u aak, pomou lozinke koju je
Pavle Savi dobio u Beogradu, oni su se povezali s obuarom majstor Miom u njegovoj radnji. On ih je odveo do nekih kua na periferiji, gdje su zbog prekinutih
partijskih veza ostali nekoliko dana, a zatim su preko
Ovar-Banje produili do sela Dualovia, gdje se ve
nalazila radio-stanica Pavlodar.
Kako je u izjavama Pavla i Branke Savi, o radio-stanici dolo do raskoraka veoma je logino objasnila sama Branka:
U naoj izjavi generalu Pajoviu, Pavle i ja
smo tvrdili da smo sobom iz Beograda poneli radio-stanicu u jednom malom crnom koferu. Ja
sam se seala ede koji u ruci dri neki omalen
kofer i verovala sam da se u njemu nalazi radio-stanica. Ostale su mi u seanju i rei d r u g a Starog da treba sa radio-stanicom da poemo u
unutranjost Srbije. Pavle se sea kofera iz voza
koji nas je vozio za aak. Ali su to mogli biti koferi sa naim stvarima? Danas, kada o tome razmiljam postaje mi jasno da nismo mi doneli radio-stanicu, jer to bi bilo protivu svih pravila konspiracije.205
A kako je Pavlodar dospio u selo Dualovie?
To opisuje saradnik Ratka Mitrovia, predratni lan

KPJ, pripadnik partijske elije u Dualoviima Ratko

ibinac:
U junu me je pozvao Ratko i saoptio mi da
treba da izvrim vaan zadatak. Mnogo kasnije
sam saznao da je trebalo da ja obezbedim smetaj
radio-stanice Glavnog taba NOPOJ i Pavla Savia, u selu Dualoviima. U stvari, evo kako je to
bilo:
Ratko mi je samo nagovestio da pred naom partijskom elijom predstoji ozbiljan zadatak. Ali, nije rekao kakav. Jednog d a n a me pozvao
da poem u selo Rtare. Nali smo se u kui Vuja
Patrovia. Rekao mi je da treba da idem u aak,
da se javim njegovoj sestri Olgi koja e mi dati
znake kako bih stupio u vezu sa ovekom koji e
doi vozom iz Beograda. Taj ovek bio je kurir
Centralnog komiteta KPJ. Saekao sam ga sa
ugovorenim znacima. Ja sam bio kod mlekare i
drao u ruci kapu preko koje sam stavio list 'Vreme'. Kurir je stigao, stavio mi ruku na rame, ja
sam izvadio crvenu olovku, a on mi je rekao: 'Nai
smo'. To je bio ugovoreni znak. tfa sam ve bio
obezbedio fijaker kojim smo se prevezli kod Ratka.
U prvoj polovini jula Ratko mi je poruio da
pronaem zaprena kola, u stvari volovsku zapregu, i da odreenog d a n a sa Timotijem (Radoiiem primj. autora) budem u Pivarskoj ulici u
aku. Rekao mi je da tu treba da primimo neke
stvari i da ih prevezemo u Dualovie. Kola i volove sam naao kod sinovca Mijalka ibinca. U odreeno vreme, oko jedan sat, Dragan Vrani, lan
Mesnog komiteta KPJ u aku, u ezama je doterao stvari upakovane u nekoliko ranaca. Natovarili smo ih na kola, pokrili aom i krenuli.
Timotije i ja smo razmiljali uz put ta bi to
moglo biti upakovano u rancima. Ali, tek to smo
krenuli, u vrh arije, izae pred nas andarmerijski narednik Jankovi iz Mrakovice. Pitao nas
je moemo li da ga poveemo. Timotije i ja se zgledasmo. Trudili smo se da budemo hladnokrvni,
da ne budemo sumnjivi. Ali poeli smo da sumnjamo da nas je andar dokuio, da nas je pratio.
Ipak, bili smo naoruani... Sauvali smo hladnokrvnost. A onda, pred n a m a su bili Nemci... and a r m je seo na upakovanu radio-stanicu. [Tri take (...) u originalu ne oznaavaju izostavljeni tekst
primj. autora.]

Kad dodosmo do Nemaca, andarm skoi i pozdravi: 'Hajl, Hitler!' Proli smo nesmetano, skrivajui osmeh. Uz put, penjui se prema Jelici, sretali smo nove kolone Nemaca. andarm je svaki
as ustajao sa radio-stanice, i pozdravljao. Kad
smo skrenuli sa glavnog druma, vie nije bilo problema. Na tom mestu, aca se s n a m a pozdravio,
pa se zahvalio.
Radio-stanicu smo sakrili u Timotijevoj kui.
Sutradan je Ratko Mitrovi javio da e doi. Istovremeno, iz Beograda su stigli Pavle Savi, njegova
ena Branka i eda zvani Makedonac, sa Miom
Zlatiem.
Sa Ratkom smo preneli radio-stanicu u naputenu popovu kuu. Tek tada, on nam je rekao ko
je Pavle i ta smo Timotije i ja prevezli iz aka.
Saznali smo tada da je to bila radio-stanica Glavnog taba NOPOJ.206
O radu s Pavlodarom i o njegovoj daljoj sudbini
Branka Savi kae:
ifru smo doneli mi, a Ratko nam je dao pozivne znake, ili smo mi doneli i pozivne znake, toga se ne seam.
Svako drugo vee vadili smo zakopanu radio-stanicu i eda je slao u etar pozivne znake. I niko
nije odgovarao na njih. Ratko nas je povremeno
obilazio. Posle mesec dana boravka u toj kui partizanske akcije su bile sve ee, poele su da se
stvaraju i prve osloboene i poluosloboene teritorije. Ispod nas kroz selo Markovicu prolazili su
nemaki kamioni i motociklisti. Poeo je teror i
paljenje kua uhvaenih partizana. Doao je Ratko Mitrovi i mi smo svi zajedno zakljuili da bi
trebalo da sa stanicom preemo na teritoriju koju
kontroliu partizani.207
U tome Branka Savi grijei jer je i ifru i pozivne "
znakove za vezu s Moskvom Ratku Mitroviu dao Mio
Brai. Uostalom, u datim okolnostima to je jedino on i
mogao uiniti.
Po nareenju Ratka Mitrovia, Branka Savi je kao
kurir, nosei partijsku potu, u drugoj polovini jula otputovala u Beograd, gdje se poslije niza peripetija sastala s Aleksandrom Rankoviem Markom, koji je nekoliko dana prije, 29. jula, osloboen iz bolnice, gdje se
naao poslije hapenja i muenja. On se sloio s prebacivanjem Pavlodara na osloboeni teritorij i Branka
se ponovo vratila u Dualovie. Nakon njenog povratka
radio-stanica je prebaena u selo Lisu kod Ivanjice,

mladom seoskom uitelju Vitomiru Vuloviu. Budui

da su etnici poeli upadati u to selo, odlueno je da se
mjesto Pavlodara ponovo promijeni i on je prebaen
u selo Bukovicu.
Kada je osloboen aak (1. oktobra 1941
primj. autora) pie Branka Savi otili smo
u grad i tu ostali desetak dana. Polovinom oktobra Ratko Mitrovi n a m je preneo direktivu da idemo u Uice. eda i ja ili smo do Poege a odatle
vozom u Uice. Pavle je iao preko planine sa naom desetinom iz Virova i sa sobom poneo stanicu i ifru. Nije hteo da rizikuje prolazom kroz Poegu koja je bila u etnikim rukama...208
Ni iz Dualovia, ni iz Lise, ni iz Bukovice, ni iz aka, ni iz Uica, uprkos svim naporima radio-telegrafista ede Makedonca da uspostavi vezu s Moskvom, to
mu nije uspjelo. Poginuo je prilikom eksplozije u uikoj fabrici oruja 22. novembra 1941, tuan zbog neuspjeha zbog kojeg nije mogao biti kriv: neto nije bilo u
redu s pozivnim znacima ili sa ifrom. Naime kada se
Pavlodar ve nalazio u Uicu, Moskva je jedanput odgovorila na pozivni znak, ali je odmah i zautala...
O tome govori i Branka Savi:
Samo su jednom, sea se Pavle, odgovorili na
nae pozivne znake, meutim, dalja veza bila je
prekinuta. Mnogo kasnije sam ula da su nai pozivni znaci u Moskvi bili uhvaeni, ali da se radilo
o nekoj specijalnoj slubi koja je znala da to nije
njihova veza. Da li je to tano ne bih mogla da
tvrdim. Moda su bili u pitanju pogreno dati radio-talasi i plan rada.209
Nakon povlaenja glavnine partizanskih snaga iz
zapadne Srbije i Uica u Sandak, a zatim odlaska u istonu Bosnu, Pavle i Branka Savi i novi radio-telegrafist Veljko Dragievi nalazili su se stalno uz Vrhovni
tab. Veljko je doao u Jugoslaviju kao radio-telegrafist
misije koju je uputila britanska obavjetajna sluba s
kapetanom D. D. Hudsonom (Hadson) na elu u drugoj
polovini septembra 1941. u tab Drae Mihailovia. I
dok su Hudson i druga dva lana misije majori bive
jugoslavenske vojske Ostoji i Lalatovi otili na
Ravnu Goru, Veljko je izabrao drugi put. Ostao je u
partizanima i kao major NOV i POJ, ef radio-telegrafske slube Vrhovnog taba, poginuo u njemakom desantu na Drvar 25. maja 1944. godine.
Nerjeiv problem veze s Moskvom primorao je Tita
da pozove Josipa Kopinia da iz Zagreba doe na osloboeni teritorij istone Bosne i donese svoje rezervne

pozivne znakove i ifru. Odazivajui se na Titov poziv,

Kopini je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, stigao u osloboenu Rogaticu u posljednjoj dekadi decembra 1941.
godine.
Moramo se ponovo pozvati na rijei Branke Savi:
Pavle mi je ispriao da su posle toliko truda
uspeli da uspostave vezu sa Kominternom kada
su bili u Rogatici i to tek posle dolaska Josipa Kopinia-Valdesa koji je sa sobom doneo nove pozivne znakove i ifre. Isto tako Pavle mi je ispriao
sluaj koji se desio odmah po uspostavljanju veze
sa Kominternom i predaji jednog telegrama. Na
radio-stanici, onoj istoj koju smo doneli iz Uica,
zbog velike premorenosti, Pavle je napravio kratki spoj i lampa je izgorela. Hteo je da se ubije, ali
ga je Ivo Lola Ribar u tome spreio, zadrao ga i
izveo napolje da bi ga tamo umirio. Nakon izvesnog vremena iz Zagreba su dobili novu lampu.210
Tek uspostavljena veza s Moskvom iz Rogatice (24.
decembra 1941) bila je, kako smo vidjeli, smjesta prekinuta. A onda, nakon zamjene pregorjele lampe, dobivene iz Zagreba, preko radio-stanice Pavlodar, ovaj put
iz Gorada, gdje su postojali uslovi za njen rad, ponovo
je uspostavljena veza s Moskvom. To se dogodilo 9. februara 1942. godine! O tom dogaaju Tito je, osim Tempa
koji se nalazio u Sarajevu, pismom od 24. f e b r u a r a obavijestio Edvarda Kardelja i Lolu Ribara u Zagrebu:
... moram vam javiti vrlo veselu novost da mi
ve 14 dana imamo s Djedom direktne veze, tako
sjajne da se bolje zamisliti ne moe. Vie to nije
sluajno i na sreu, ve svakog dana aljem dugake kobasice, to bi kod vas prosto bilo nemogue. Paja i Veljko prosto skau od radosti. Muili
su se, siromasi, mnogo na svim mjestima, ali nikako uspjeti. Tek kada smo ponovo osvojili centralu na ijoj su struji o Boiu bili poslali onu jednu opirnu poruku, uspjeli smo opet uspostaviti
vezu.211
Od tada do njemakog desanta na Drvar 25. maja
1944. Pavlodar je osim kraih prekida izazvanih
tehnikim tekoama, kvarovima ili marevima koji nisu dozvoljavali njegovo instaliranje odravao direktnu vezu Tita s Moskvom. Preko te radio-stanice Tito je
u toku 1942. godine istim putem, preko Moskve, odravao vezu i s Kopiniem u Zagrebu i s E. Kardeljem u
Sloveniji.
Zato nije uspostavljena direktna veza na tim relacijama?

Postoje, istina, dokumenti iz kojih se vidi da se to nastojalo postii, pa ak i to da se i Moskva s tim sloila.
Meutim, na to pitanje koje prelazi okvire nae teme
odgovor do danas nije dobiven. A moda ga niko nije
ni traio!

Direktna radio-veza Vrhovnog taba s Moskvom

prvi je put uspostavljena tek iz Rogatice 24. decembra
1941, odnosno 9. f e b r u a r a 1942. iz Gorada. To izriito
tvrdi i Branka Savi u svom lanku Rad ifranata u
Vrhovnom tabu uspostavljanje veza sa Kominternom i nae prve ifre, objavljenom u drugoj knjizi edicije Ratna seanja, VEZE U NOB-u 19411945. Meutim,
u prvoj knjizi iste edicije, u lanku Miloja Tomia Iz
slavnih dana 1941, itamo:
Oko petnaest dana radio-stanica je bila u Bukovici. Svake noi tasteri su otkucavali. Slali poruke. Veza sa Sovjetskim Savezom je redovno odravana. ifrovane poruke su putovale i u Uice, u
Vrhovni tab.212
A u drugoj knjizi iste edicije, u lanku Efima Ristovskog, nalazimo i ove retke:
U Uicu je uspostavljena radio-veza sa Moskvom. Pavle Savi se ne sea da li je veza odravana dva puta dnevno ili svaki drugi dan. Pavle je
bio ifrant, a eda radio-telegrafista, sve do njegove pogibije pri eksploziji fabrike oruja, nakon
ega je na dunost radio-telegrafiste doao Veljko
Dragievi.213
Zaista je u najmanju ruku udno da Redakcija jednog takvog izdanja kao to su Veza u NOB-u 19411945
nije smatrala potrebnim da upozori itaoce ako ve
nije upozorila autore da ti navodi nisu tani. Autori
su sigurno na osnovi svojih zapaanja da radio-telegrafist edo Makedonac redovno ima pune ruke posla
vjerovali da on odrava vezu s Moskvom. Naalost, to
nije bilo tano. Ali bez upozorenja na tu injenicu italac zaista ne zna kome da vjeruje!

Ratko Mitrovi je kao politiki komesar aanskog

NOP-odreda poslije povlaenja Vrhovnog taba i glavnine partizanskih snaga iz Uike republike u Sandak ostao na terenu svog odreda. Meutim, ubrzo je
pao u ruke etnika koji su ga predali Nijemcima. Objeen je 11. decembra 1941. u svom rodnom gradu. Imao

je tada 28 godina; proglaen je narodnim herojem.

Mio Brai Din preao je u rano ljeto 1941. iz Beograda u okolinu Vrnjake Banje, odakle je uspostavio
vezu s Titom u Beogradu i od njega nekoliko puta primio radiograme koji su preko Kopinia u Zagrebu stizali iz Moskve s oznakom Starom za Braia. Te
mu je radiograme donosila Vera Dimitrijevi-Herman.
I on je poslije pada Uike republike ostao ondje gdje
se tada nalazio, u okolini Vrnjake Banje, i nastavio s
organizovanjem svoje obavjetajne mree koja je radila
za sovjetsku i partizansku obavjetajnu slubu. Je li tada preko sovjetskog poslanstva u Sofiji ponovo uspostavio vezu s Direktorom, nije poznato. Meutim, na
publicist Milomir Mari, koji je detaljno i poteno istraivao sluaj Brai, tvrdi, premda to niim ne dokazuje:
Brai je tokom rata obavio niz specijalnih
zadataka za sovjetsku i nau OZN-u. Krcun Penezi je esto govorio da je Braiev doprinos NOB-u otprilike ravan doprinosu jedne partizanske
divizije.214
Ubrzo poslije osloboenja Beograda, prema ve ustaljenoj praksi, Din je pozvan od sovjetske obavjetajne slube u Moskvu na referisanje. U opirnoj izjavi datoj historijskom odjeljenju CK SKJ on kae da mu je ondje predbaeno to je Pavlodar ustupio Vrhovnom
partizanskom tabu, ali se preko toga prelo jer je u pitanju bio Tito. Dodao je i to da mu je postavljeno pitanje
zato se nije pridravao instrukcija, zadataka i naloga
sadranih u depeama koje su mu slane iz Moskve preko Vazduha, odnosno Kopinia, na adresu Starom
za Braia. Odgovorio je da mu te ifrovane depee niko nikada nije uruio i da za njih prvi put uje. Kako je i
zato do toga dolo odgovora nema. injenica je samo to da se u Arhivu CK SKJ nalazi niz nedeifrovanih
depea upuenih iz Moskve Braiu!
Dolo je do neminovnog sukoba TitoStaljin, odnosno KPJInformbiro, u kojemu je, u plejadi nedunih i krivih, stradao i Mio Brai Din: jedne je noi
potkraj 1948. godine uhapen i odveden na Goli otok.
Naavi se poslije nekoliko godina na slobodi u
novim uslovima nastalim u jugoslavensko-sovjetskim
odnosima poslije Staljinove smrti i priznanja krivice
sovjetskih rukovodilaca za izmiljene optube protiv
KPJ Mio Brai se odazvao na poziv Historijskog
odjeljenja CK SKJ i u granicama mogunosti jer su
godine i bolest, a zatim i saobraajni udes koji je doivio, uinili svoje osvijetlio mnoge pojedinosti iz svog

rada za sovjetsku obavjetajnu slubu. Bio je, oigledno, ozlojeen i uvrijeen onim to je dotad bilo pisano o
prvoj radio-stanici Vrhovnog taba a da pritom njegovo
ime uope nije spomenuto. Ipak je, bar kad je rije o kolegama novinarima, pokazao razumijevanje napisavi,
bez obzira na duboku starost, jo uvijek britkim novinarskim perom:
to se tie dnevne tampe nisam tome pridavao izuzetnu vanost, poto se i u meunarodnim
razmerama esto dogaa da u ratu, politici i diplomatiji prvo strada istina, bilo zbog taktike,
svrsishodnosti ili samohvale. Dodue u ovakovim
sluajevima novinari su dobronamerno skupljali
obavetenja sa raznih strana, nemajui mogunost da ih proveravaju, a objavljeni napisi sticali
su postepeno snagu dokumentacije. Zato mi je
svako pisanje izgledalo kao elja za neskromnim
jako zakasnelim afirmiranjem, koje vie nema nikakve vrednosti.215
Te je retke Mio Brai napisao 25. marta 1980. godine, a nekoliko godina kasnije je umro.

U treoj knjizi Dokumenata centralnih organa KPJ

NOR i revolucija 19411945, objavljenoj 1986. godine,
nalazi se dokument koji doslovno glasi:
Djeda (izvrni komitet komunistike
Internacionale)
(Josipu Brozu Titu)
(28. februar 1942)
Moskva
288
U ime Pravdina,
razmotrite s Mahinom, 289
kakve mogunosti ima on za rad obavjetajne
slube na teritoriji okupiranoj od strane Nijemaca
i Italijana i kako organizovati taj rad. Pravdin ima
namjeru takoer da iskoristi Mahina i Marsa 290 za
organizaciju slanja ljudi u susjedne zemlje radi
sakupljanja informacija i veza s agentima. Razmotrite sa njim i konkretan plan u tom pogledu.
Bie potrebno da Marsu date na rad ljude koje ete vi odrediti. Zasad drite vezu s njim vi. Ako ne
naete pogodne ljude, radio-stanicu i radistu
predajte mu za vezu sa susjedima.
Pri tome uzmite u obzir da, iako je Mars provjeren na radu kod susjeda, on ipak nije predstavnik njihovih kadrova, i zbog toga je nad njim potrebna kontrola, ali u takvoj formi da se on ne uvrijedi.

ifra za njega bie poslata preko vas.

Razmotrite s Marsom cjelishodnost i, u pozitivnom sluaju, plan organizacije sastanka sa Trifunoviem. 291 Od toga sastanka mogu se oekivati
informacije o namjerama (Dragoljuba Drae) Mihailovia, o organizaciji dezorganizatorskog rada
medu pristalicama Mihailovievim i (...) hvatanje
samog Trifunovia. Molimo da razmotrite konkretne prijedloge Marsa i javite vae miljenje.292
Djeda.218
Oznaku (...) u tekstu Redakcija objanjava ovako:
Rijei neitljive.
Uz taj radiogram koji u originalu, na ruskome, nije
adresiran ni na koga, nema oznake datuma ni mjesta
odakle je poslan, a na kraju, ispod teksta, stoji djelomino neitak potpis Ded...ju, Zdravko Antoni, prireiva ove knjige Dokumenata, daje pet napomena:
288Pravdin je vjerovatno pseudonim jednog od
rukovodilaca sovjetske obavjetajne slube.
^ Fjodor Mahin, prevodilac sa ruskog jezika;
na radu pri VNOV i DVJ. Umro 1945. godine.
290
Nije se moglo utvrditi o kome je rije.
291
Ilija Trifunovi Biranin, etniki vojvoda.
Od septembra 1941. boravio u Splitu, saraujui
sa Italijanima. Umro 1943. u Splitu.
292
Evidentni broj iz knjige primljenih radiograma radio-stanice VNOP i DVJ.217
Original tog dokumenta na ruskome nalazi se u Arhivu CK SKJ u fondu CKKPJ-KI i nosi oznaku 1942/20
(stara oznaka br. 15543). Ko je i zato oznaio da je
Djed poruku Pravdina poslao Titu iz Moskve ba 28.
februara 1942 nije jasno. A ta je poruka datumski veoma znaajna upravo zato to bi bila prvi dokaz o dvosmjernoj saradnji sovjetske i partizanske obavjetajne
slube. Naime, do tada imamo samo radiograme s podacima koje je sakupila partizanska obavjetajna sluba, a koje je Vrhovni tab, odnosno Tito (Valter) slao u
Moskvu. Uz sve to, postoji jo jedan veoma znaajan
momenat: ta bi Pravdinova poruka bila dokaz da se
obavjetajna sluba Crvene armije nije kruto pridravala zvanine linije sovjetske spoljne politike u odnosu
prema jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi u Londonu i
njenom eksponentu u zemlji ministru vojske i mornarice Drai Mihailoviu!
Meutim, ini n a m se da 28. februar 1942. nikako nije pravi datum tog dokumenta, a uz to ni njegov prijevod nije potpuno taan. No, ovo drugo za nas sada nije
bitno....

Drugi dio depee napisane na ruskome, koju je Valter (Tito) poslao u Moskvu 31. VIII. 42, prema naem
miljenju, datumski je prvi dokument u Arhivu CKSKJ
u kojemu se spominje Fjodor Mahin:
Kod nas se od samog poetka partizanskog
rata nalazi ruski emigrant, pukovnik Mahin. U
poetku on je bio u Crnoj Gori, sada se on nalazi
u naem tabu i bavi se publicistikom.
U Crnoj Gori on je pao u etniko zarobljenitvo zajedno s profesorom Miloeviem, ali nae
jedinice koje su stigle na vrijeme oslobodile su ih.
On se dobro dri i sada namjerava da pie
knjigu o borbama u Jugoslaviji, o Drai Mihailoviu itd. Molim zapitati Naro(dni) kom(esarijat)
unutr(anjih) poslova za miljenje o njemu i javiti
nam.218 (Preveli autori)
Sljedei dokument o Mahinu jest pismo pisano njegovom rukom na ruskome:
Drugu Pravdinu
Progonjen od strane Nijemaca i bjelogardejaca ja sam se 23. juna prole godine sklonio u Crnu
Goru gdje sam uestvovao u partizanskom pokretu od samog njegovog poetka i tako se prilino
kompromitovao u oima etnika Drae Mihailovia. Naao sam se u njihovom zarobljenitvu partizani su me oslobodili i tako sprijeili da budem izruen Talijanima. Poslije talijansko-etnike ofanzive u Crnoj Gori povukao sam se s partizanima u
Bosnu i tu se pridruio Vrhovnom tabu. Od Mihailovievih saradnika dobro poznajem njegovog
pomonika Iliju Trifunovia (Biranina) biveg
predsjednika Narodne odbrane, iju sam vam karakteristiku, ini mi se, saopio. Sada Trifunovi
uz pomo Talijana nastupa protiv partizana s
pravca Splita. Pokuau se posredstvom partizanskog Vrhovnog taba, povezati s njim, i ukoliko
mi to pode za rukom ugovoriti s njim sastanak. S
tim u vezi poeljne su Vae direktive. Zbog neprekidne potrage Gestapoa za mnom sada mi je nemogue prebaciti se na okupirana podruja. Iduih dana dostaviu iscrpnu informaciju o stanju
nae sadanje borbe. Veoma me je obradovala
mogunost nae veze i rada. Srdaan pozdrav
Mahin.219 (Preveli autori.)
Ispod tog teksta Titovim je rukopisom napisano: 19.
IX. 1942. Valter. To je, oigledno, znailo da je tog dana
Valter (Tito) odobrio da se ifruje i preko radio-stanice
Vrhovnog taba drugu Pravdinu dostavi citirano Mahinovo pismo.

Tek tada je, logino, mogla da uslijedi depea iz

Moskve koju je Redakcija tree knjige Dokumenata
centralnih organa KPJ... datirala dalekim 28. februarom 1942. godine!

Podaci koje o Fjodoru Mahinu daje prireiva tree

knjige Dokumenata centralnih organa KPJ... Zdravko
Antoni u napomeni broj 289 uz datumski spornu depeu najblae reeno isuvie su ogoljeni ako ih uporedimo, recimo, s njegovom biografijom u naoj Vojno] enciklopediji:
MAHIN Fjodor, Nikolajevsk-na-Amuru, Sibir,
april 1882 Beograd, 2. VI 1945, generallajtnant
JA. Pre I SR zavrio Vojnu kozaku kolu i generaltabnu akademiju u Rusiji. U Dobrudi priao
Srpskoj dobrovoljakoj diviziji s kojom se prebacio na Solunski front i uestvovao u proboju fronta. U Jugoslaviji je od 1923. gde radi kao publicist
piui i o Sovjetskom Savezu. lan je KPJ od 1939,
a u NOR od 1941. Radio u Propagandnom odeljenju V NOVJ i bio naelnik Istorijskog odeljenja
Generaltaba JA. Napisao je knjigu L'armee Rouge (Pariz, 1939), Kina u plamenu (Beograd, 1940),
broure Juri na Nemaku (Beograd, 1945) i Naa
regularna vojska (Beograd, 1945). Odlikovan
0(rdenom)P(ariizanske)Z(vijezde) sa zlatnim vencem i dr.220
Mars je zaista linost iji je identitet prije otvaranja
sovjetskih, a moda i nekih Titovih arhiva teko, a vjerovatno i nemogue utvrditi. Ako bismo zali u domen
pretpostavki, onda bismo jednom od njih mogli smatrati mogunost da je Mars bio talijanski kapetan Vincenzo (Vinenco) Marussi, obavjetajni oficir divizije
Sassari, sa tabom u Kninu, ije je pravo prezime bilo
Vice Marui. Dolazio je u kontakt s mnogim etnikim
komandantima u Dalmaciji i Lici, pa i s njihovom perjanicom Ilijom Trifunoviem Biraninom, a odravao je
vezu i s partizanima radi razmjene zarobljenika. Tako
Vicko Krstulovi, komandant IV operativne zone, 4. avgusta 1942. godine javlja tabu 5. krajikog odreda:
Dne 3. VIII. 1942. preko taba bataljona 'Starac Vujadin' dobili smo odgovor od Vincenza Marussi, kojega je divizija 'Sassari' ovlastila da izvri
razmjenu. U tom dopisu, iji vam prepis aljemo,
Vincenzo Marussi nam javlja da emo moi pristupiti razmjeni im on od italijanskih vlasti iz
Splita primi popis naih rodoljuba.221

Isto je tako mogua i pretpostavka da je Mars bio

talijanski porunik Mulini, za kojega se u dodatku
Obavjetajnom izvjetaju rejonskog komiteta u Splitu
od 23. jula 1942. godine pie:
Ovdje se nalazi talijanski porunik Mulini
(porijeklom Slovenac) premjeten iz ibenika. Mulini tvrdi da je on bio branilac optuenih u zadnjem procesu u ibeniku. Kae da je etvoricu
spasio od smrti i td. Trebalo bi ga provjeriti, jer on
trai nekakav kontakt sa 'svojim ljudima'. M.222
Napokon, rije mars na ruskome oznaava korpu,
zapravo kruni ko oko katarke broda. Iz njega je u
davna vremena deurni mornar (marsovoj) osmatrao,
pa bi, prema praksi da se agentima daju pseudonimi s
poetnim slovom njihova prezimena ili ovisno o njihovim zanimanjima, Mars mogao biti oficir talijanske
mornarice.
U ovom je sluaju mnogo znaajnija injenica da Izvrni komitet Kominterne (Djed), a zapravo Obavjetajna uprava Generaltaba Crvene armije predlae dezorganizatorski rad medu pristalicama Mihailovievim
i ... hvatanje samog Trifunovia.
Meutim, iz sadraja depee moe se zakljuiti da
se Mars nalazi u Jugoslaviji, a poto je provjeren ... na
radu kod susjeda, da je, najvjerovatnije, iz Italije.
Sam Pravdin je oigledno, kao to je reeno u napomeni u treoj knjizi Dokumenata centralnih organa
KPJ..., pseudonim nekog rukovodioca sovjetske obavjetajne slube.

O predratnoj publicistikoj, a pogotovo obavjetajnoj aktivnosti Fjodora Mahina nema mnogo podataka.
Bio je urednik biblioteke Beli medved, a prije rata radio je u redakciji beogradskog Trgovinskog glasnika
kao pomonik Jovana Donovia, biveg kraljevskog poslanika u Tirani i veoma znaajnog saradnika britanske obavjetajne slube (SOE). Prema nekim podacima,
zajedno s njim bio je upleten i u pripreme vojnog pua
od 27. marta 1941. Naime, u tom su se pothvatu podudarali interesi SSSR-a i Velike Britanije: ne dozvoliti Hitleru da ovlada Balkanom!
Uostalom, to podudaranje stratekih sovjetsko-britanskih interesa na Balkanu, odnosno u Jugoslaviji
jer bi to za Njemaku istovremeno znailo obezbjeenje desnog krila u eventualnom napadu Wehrmachta
na SSSR i mogunost direktnog ugroavanja Sueza
jasno se vidi iz depee koju je Dimitrov preko Kopinie-

ve radio-stanice poslao Valteru (Titu) 22. marta 1941, a

koja je poinjala rijeima:
Preporuujemo da se zauzme odluan stav
protiv kapitulacije pred Njemakom. Podravati
pokret za svenarodni otpor politici ratne najezde.223
Kao to smo saznali iz Mahinova pisma drugu
Pravdinu, on je predratnih mjeseci, a moda i godina,
saradivao s Ilijom Trifunoviem Biraninom, predsjednikom Drutva starih etnika, takoer agentom britanske obavjetajne slube.
Vidjeli smo kada je i na koji nain Mahin dospio u
Vrhovni tab NOV i DVJ i da se prije toga dva puta naao u Crnoj Gori u rukama etnika. Meutim, u radiogramu koji je Draa Mihailovi 7. maja 1942. godine dostavio izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi u Londonu nali su se i ovi reci:
Poseban izvjetaj o komunistima... Pobili su
mi mnogo hrabrih oficira meu njima najboljeg
majora Boka Todorovia. Oekuju pomo u oruju od Rusije. Voa im je pukovnik Mahin i neki
pod lanim imenom Tito...224
Tako je Draa Mihailovi proglasio Fjodora Mahina,
a da on to nije ni znao, vodom jugoslavenskih komunista, tj. partizana, a tek poslije njega bio je to i neki pod
lanim imenom Tito!
Draa Mihailovi je vrlo dobro znao da je Tito partizanski vrhovni komandant, ali svjestan injenice da
britanska cenzura pomno prati njegovu prepisku s
jugoslavenskom izbjeglikom vladom u Londonu, nastojao je da i na ovaj nain, prije svega Britancima, servira podatak da na elu NOP-a stoji njima poznati sovjetski obavjetajac Fjodor Mahin!

Vladimir Dedijer je, koliko smo mogli utvrditi, prvi

put spomenuo Fjodora Mahina u etvrtom nastavku
feljtona Draa Mihailovi u mrei velikih sila, objavljenom u Politici ekspres 13. januara 1972. godine. Uinio je to piui o beogradskom advokatu i knjievniku i
moguem saradniku sovjetske obavjetajne slube Dragii Vasiu i njegovu dolasku na Ravnu Goru, u tab
Drae Mihailovia u ljeto 1941. godine.
Znaajno je pie doslovno V. Dedijer
da je s Dragiom Vasiem na Ravnu Goru otiao
i bivi saradnik beogradske 'Politike' Ratko Sotirovi. On je pripadao grupi naprednih novinara u
'Politici', sve do 1937. godine, ak je bio postao i

lan Komunistike partije, ali je odjednom prestao da se bavi politikim radom. Odravao je samo veze sa nekim svojim roacima, visokim oficirima.
Oni koji su bolje poznavali Ratka Sotirovia
znali su da on nije postao 'likvidator', to jest da nije napustio svaki politiki rad u Partiji po svojoj
volji. On je ostao revolucionar i davao je utisak da
je po neijem viem nareenju morao da napusti
politiki rad. Nema dokumenata da je on takvu
direktivu dobio od organa Komunistike partije
Jugoslavije.
Na zaprepaenje svojih drugova komunista, Ratko Sotirovi se obreo na Ravnoj Gori kao
oficir Drae Mihailovia. Kad je pisac ovih redova, kao komesar Kragujevakog partizanskog odreda, bio ranjen u Gornjem Milanovcu 1. oktobra
1941. godine, Ratko Sotirovi mu je poeleo srene
rane u duhu nae narodne ratnike tradicije.
Ali, Ratko se bio zadrao i dalje na Ravnoj Gori i posle napada Drae Mihailovia na partizane.
Jednom prilikom pisac ovih redova osudio je
dranje Ratka Sotirovia pred bivim ruskim pukovnikom Fjodorom Mahinom, a kasnijim generalom, koji, i pored tolikih godina ivota u emigraciji, nikad nije prestajao da bude dobar ruski
patriota. Mahin je stavio ruku na srce i slavjansko-serbskim jezikom rekao:
Vladjimire, nemoj da ga kudi. Treba da ga
razume...
Kada je opao uticaj Dragie Vasia na Ravnoj
Gori, nestalo je i Ratka Sotirovia. ulo se da je
1943. godine ubijen po nareenju etnikog komandanta Srbije Miroslava Trifunovia-Dronje.225
Naa traganja za Ratkom Sotiroviem, predratnim
komunistom i ratnim oficirom u tabu Drae Mihailovia, nisu dala rezultata. Naili smo samo na porunika
Dragana Sotirovia Mihailovievog saradnika iz prvih
dana ravnogorskog etnikog pokreta i pisca knjige
'Ravnogorski narodni pokret' objavljene u Parizu
1952!226
V. Dedijer u upravo citiranom tekstu prilino otvoreno daje naslutiti da je novinar Ratko Sotirovi po
nareenju rukovodstva KPJ postao likvidator da bi
mogao uspjeno raditi za sovjetsku obavjetajnu slubu, to je bilo poznato Fjodoru Mahinu!

U svojoj prvoj knjizi Priloga za biografiju Josipa

Broza Tita V. Dedijer donosi odlomak iz etnikog letka
pronaenog prilikom unitenja etnikog taba Karaore u Graacu u Lici:
Partizane ne priznaje ni Rusija. Oni vodu
svih naih nacionalnih snaga u zemlji, generala
Drau, nazivaju izdajnikom. Oni otkazuju svaku
poslunost Staljinu (koga su u jednom letku osudili na smrt, jer je paktirao sa Engleskom i Amerikom), zbog toga to je naredio da se stave pod komandu Drainu i da se potine njegovoj volji.227
Uz taj pasus etnikog letka V. Dedijer je dao napomenu:
Ovo optuivanje da su partizani trockisti nije
moglo sluajno da padne na pamet seoskom popu i etnikom komandantu ujiu. Jedna je tu
stvar veoma karakteristina. Glavni savetnik i komandant popa ujia bio je Ilija Trifunovi-Biranin, za koga su postojale jake indicije da je bio u
kontaktu sa sovjetskom obavjetajnom slubom.
O tome postoje i izvesni dokumenti.228
Kao to smo utvrdili, Biraninov predratni kontakt
sa sovjetskom obavjetajnom slubom postojao je i odvijao se preko Fjodora Mahina.

Na Fjodora Mahina u ratu smo prvi put naili u sjeanjima Svete Kovaevia:
U danima sloma jug(oslavenske) vojske, sredinom aprila 1941, u Gackom se pojavio ovjek
nieg rasta, debeljukast s bijelom bradicom tipian Rus. Pretstavio se omladincima u separeu
jednog hotela kao napredan Rus a ne bjelogardejac i poklonio im jednu svoju knjigu o Sovjetskom
Savezu s posvetom.229
U napomeni uz Titov dopis tabu I. proleterske narodnooslobodilake udarne brigade od 2. juna 1942.230
Mio Lekovi pie:
U selu Zvijerini, u zgradi osnovne kole, nalazila se bolnica Operativnog taba za Hercegovinu
(dvije bolesnike sobe s oko 30 kreveta), koja je
imala vlastitu kuhinju i intendanturu. U toku 29.
maja 1942. ljubomirski etnici Save Kovaa napali
su bolnicu i zarobili sve ranjenike i bolesnike. U
kratkom okraju bio je ranjen ljekar dr Safet Muji. Meu zarobljenim ranjenicima su se nalazili i
neki rukovodioci: Milija Stanii, politiki komesar Sjevernohercegovakog NOP odreda (koga

etnici nisu prepoznali), Rade Pravica, Jovo Ljubibrati, Risto Milievi, Duan Grk (koji je iste
veeri uspio da pobjegne), Husref ii, Fjodor
Mahin (istakli autori), Bora Prodanovi. U toku
noi etnici su ubili nekolicinu zarobljenika (Milievia, iia i jo petoricu), a Rada Pravicu i Jovu Ljubibratia su odveli u Trebinje, gdje su nekoliko dana kasnije ubijeni. U Zvijerini su etnici oslobodili zarobljene italijanske vojnike. U cilju spaavanja zarobljenih partizana tab 1. proleterske
brigade je 30. i 31. maja uputio k Zvijerini dva bataljona (4. i 6.). U napadu, u kome je uestvovao i 1.
hercegovaki udarni bataljon (komandant Ljubo
Kovaevi, politiki komesar Stevo Kovaevi),
koji je imao 3 poginula i 1 ranjenog, etnici su bili
odbaeni, a preivjeli ranjenici spaseni. Partizani
su 2. juna napustili Zvijerinu, evakuisavi jednu
koliinu namirnica u koju su sljedeeg dana etnici ponovo uli.230
A Branka Savi je zapisala:
Fjodor Mahin, pukovnik ruske carske vojske,
doao je u Jugoslaviju kao ruski emigrant. Poznat
po svojim naprednim lancima u predratnoj
tampi. Iz Beograda doao u Hercegovinu prvih
dana okupacije. Pre nego to je doao u partizane,
dva puta su ga hapsili etnici, ali im je on oba puta pobegao. Doao je u Vrhovni tab 8. juna 1942.
godine u selo Pluine.231

Atilio Duplani, jedan od radio-telegrafista Vrhovnog taba, sjea se:

Uz Dragievia od radio-telegrafista je bio i
Jozo Butorac. Jozo je po radio-vezi bio zaduen za
primanje vijesti, koje je koristila Redakcija 'Borbe'
u Driniima, a pomagao mu je i Fjodor Mahin,
Rus, prije rata urednik 'Belog Medveda' u Beogradu, koji je ovdje primao vijesti i depee iz Moskve,
na ruskom jeziku i pripremao ih za 'Borbu'.232
(oktobar 1942 februar 1943).
Borba je ponovo poela da izlazi u selu Driniu
kod Bosanskog Petrovca 8. oktobra 1942. godine233, kada
je, po loginom slijedu zbivanja, iz Moskve trebala da
stigne depea o zajednikoj igri sovjetske i partizanske obavjetajne slube u kojoj e Mars povezati Fjodora Mahina s njegovim predratnim poznanikom Ilijom
Trifunoviem Biraninom i, u krajnjoj liniji, organizo-

vati ak i njegovu otmicu. Igra je, pak, ukoliko je i

bila zapoela, morala biti prekinuta Biraninovom boleu, a zatim i smru u Splitu u februaru 1943. godine.

MISIJE BRITANSKE UPRAVE ZA

SPECIJALNE OPERACIJE (SOE)
prva misija SOE stie ... meu partizane SOE ostaje bez veze s Jugoslavijom dolaze tri nove misije
je li Henna bila samo boja za kosu zapaanja Ive
Lole Ribara i neshvatljiv izvjetaj Glavnog taba Hrvatske dr Jovan Marjanovi o misiji Stanka Rapoteca
podaci Gestapa i ocjena Drae Mihailovia partizani
prihvataju i Hydru rezime Titova stava dvadeset
i pet dana u Foi partizanska kontraobavjetajna
sluba je izigrana dogaaji koji su slijedili perfidna igra bez granica kap koja je prelila au nepovjerenja

Kada ]e, kako i s kojim ciljem britanska obavjetajna sluba, zapravo SOE (Special Operations Executive
Uprava za specijalne operacije), 1941. godine uspostavila prve veze sa tabom Drae Mihailovia jo je
uvijek predmet diskusije i medu naim i medu britanskim historiarima. injenica je da o tim naporima,
dok su oni bili u toku, partizanska obavjetajna sluba
nije znala nita. Meutim, dolaskom prvih misija SOE
na tlo Jugoslavije, sticajem niza okolnosti, ona je upoznata s njihovim namjerama i zadacima prije nego Draa Mihailovi!
U dnevniku britanske podmornice Triumph (Trijumf), koja je 16. septembra 1941. otplovila s Malte za
Jadransko more, stajalo je:
Kapetan Hudson (Hadson) i njegova tri Srbina otplovili su ... u veoma dobrom raspoloenju...'
Istog dana, dok se u ast osamnaestog roendana
jugoslavenskog kralja Petra II Karaorevia, u londonskoj katedrali s deset dana zakanjenja?! odravalo
sveano bogosluenje kojemu je prisustvovao ak i Winston Churchill, generalni sekretar KPJ i komandant
Glavnog taba NOP-odreda Jugoslavije Josip Broz Tito
nalazio se na opasnom putu iz Beograda za osloboeni
teritorij zapadne Srbije, a Adolf Hitler je, osim naredbe
Tajfun, za osvajanje Moskve, potpisao i naredbu za
uguenje ustanikog pokreta na jugoistoku Evrope, prije svega u okupiranoj Srbiji...
Pet dana kasnije podmornica Triumph, proavi
Otrantski kanal i uavi u Jadransko more, izronila je
nou izmeu 20. i 21. septembra izmeu Budve i Petrovca na moru. Iz nje su se gumenim amcem na obalu
prebacila etiri ovjeka s najnunijom opremom i sa
dvije radio-stanice manjom, za rad na baterije, i ve-

om, za rad na struju. Bili su to britanski kapetan Duane Tyrrell Hudson (Duan Tajrel Hadson) zvani Bil i
Marko, majori bive jugoslavenske vojske Mirko Lalatovi i Zaharije Ostoji te radio-telegrafist, rezervni
narednik bive jugoslavenske vojske Veljko Dragievi.
Drugog dana nakon iskrcavanja ta je misija SOE
naila na crnogorske partizane koji su je dopratili u selo Radove, u Glavni tab NOP-odreda Crne Gore.
Bil Hadson je bio ovek sklon lutanju i naviknut na tekoe napisao je poslije rata F. W. D.
Deakin (Dikin), koji je i sam 1943. doao u Jugoslaviju i boravio u njoj kao lan odnosno kao ef britanske vojne misije pri V NOV i DVJ. Ranije je
bio rudarski inenjer u Junoj Africi. Jo od kolskih dana u Engleskoj razvio se u pravog atletu i
bio je bokserski ampion vetine koje je znao i
koje je sa uspehom primenjivao u odgovarajuim
prilikama. Bio je to mlad ovek izvanredne hrabrosti i nepokolebljive nezavisnosti duha. Radio je
kao savetodavni rudarski inenjer u Beogradu i u
nekim drugim mestima u Srbiji nekoliko godina
pre izbijanja rata, koji ga je zatekao na radu u
rudnicima antimona u zapadnoj Srbiji. Kratko
vreme posle toga stupio je u jugoslovenski Odsek
D (prvobitno jezgro Ministarstva rata, koje je inilo osnovu za buduu organizaciju S. O. E.). Teno
je govorio srpskohrvatski i imao je dragocena iskustva iz Srbije.2
Meutim, u neemu se Dikin prebacio: Hudsona
rat nije zatekao na radu u rudnicima antimona u zapadnoj Srbiji jer je on jo potkraj 1940. zbog uea u
sabotanim antinjemakim aktivnostima, morao da napusti Jugoslaviju!
Interesantni su podaci koje daje narednik Veljko
Dragievi. Prema mnogim indicijama (podaci su pisani 1942. i nalaze se u arhivi Vojnoistorijskog instituta),
on se nakon aprilskog rata naao na Bliskom istoku, u
Amanu (Jordanu). A onda:
30. avgusta pozvan sam depeom da hitno doem u Kairo. Otiao sam istog dana. Javio sam se
engleskoj komandi u kojoj sam se upoznao sa radiostanicama, kao i iframa za rad, dakle uspeo
je moj predlog iz logora Aman da idem za Jugoslaviju. Ovde sam ostao do 13. septembra. Toga dana pojavili su se majori Lalatovi Mirko i Ostoji
Zaharije kao i jedan engleski oficir. Odmah smo
uzeli nae najnunije stvari i krenuli na put sa
avionom preko Aleksandrije za Maltu. Pre polas-

ka dobili smo novac i to svi po 100 napoleona i

ukupno za sve oko 450.000 dinara i talijanskih lira.
Na Malti smo se odmarali dva dana a odatle krenuli smo podmornicom za Jugoslaviju. Za vreme
vonje ova dva oficira neto su se stalno dogovarala. Ja tome nisam pridavao nikakav znaaj. 3
Opisavi ukratko iskrcavanje s podmornice i uspostavljanje veze s prvim partizanima, V. Dragievi kae:
Ovde smo se odmorili i nastavili put za Glavni crnogorski tab. Svuda smo imali pratnju od
partizana. Posmatrao sam stalno ta se radi. Osetio sam da nerado gledaju partizane. Po dolasku
u Glavni crnogorski tab oni su poeli mnogo da
obeavaju. Ja sam uspostavio radio vezu sa Maltom. Jednog dana ree mi major Ostoji da se ja
mnogo druim sa partizanima i da to ne treba initi. Dobili smo i jednu depeu u kojoj je stajalo da
odmah stupimo u vezu sa nekim pukovnikom
Draom Mihailoviem, koji se nalazi na planini
Suvoboru u Srbiji. Na ovu vest je major Ostoji sa
engleskim oficirom odmah otputovao, a ja i major
Lalatovi ostali smo kod Glavnog crnogorskog
taba jo nedelj u dana pa smo i mi nastavili put
za Srbiju.4
Polazei u Jugoslaviju, Hudson i njegovi saputnici
zaista nisu znali za Drau Mihailovia. Nareenje da se
upute u njegov tab na Suvoboru (Ravna gora) dobili su
od Komande SOE za Balkan, koja se nalazila u Kairu, i
to tek kada su se nali meu partizanima u Crnoj Gori.
I, logino, morali su da postupe po njemu. Prvi su na
put krenuli Hudson i Ostoji, a u Radovu su, s obje radio-stanice ostali Lalatovi i Dragievi.
Putujui zajedno s partizanskim rukovodiocima Arsom Jovanoviem, Milovanom Dilasom i Mitrom Bakiem, kapetan Hudson i major Ostoji stigli su u osloboeno Uice. Bilo je to oko 25. oktobra. Ostoji je odmah
produio za Ravnu goru, a Hudson se kratko zadrao u
Uicu.
Hadson je tada sreo vodeu linost pokreta,
koja je bila predstavljena pod konspirativnim
imenom Tito napisao je F. W. Dikin.
Nema dokumentovanih zapisnika sa prvog
sastanka ova dva oveka, ali ga je moguno priblino rekonstruisati iz odlomaka njihovih kasnijih seanja. 5
Dr Jovan Marjanovi o tome kae:
U izjavi koju je dao 1974. godine pukovnik D.
T. Hadson kae da je prilikom polaska na zadatak

u Jugoslaviju sredinom septembra 1941. dobio

mainom otkucan list hartije sa sasvim odreenim zadacima koje treba da izvri. Njegov osnovni zadatak bio je, navodno, 'da koordinira akcije
snaga otpora protiv neprijatelja'. On, dalje, tumai 'da je to znailo da treba svuda da putuje i da
razgovara sa svakim, to bi omoguilo izvravanje njegovog zadatka koordinacije'. Hadson tvrdi
da je ovaj list hartije sa zvanino odreenim njegovim zadacima pokazao prvo Titu u Uicu, a zatim na Ravnoj Gori D. Mihailoviu.
(Moda e se jednog dana iz britanskih arhiva
pojaviti i ovaj list hartije ili njegova kopija!)."
Sudei po svemu navedenom, partizansko je rukovodstvo, a prije svega Vrhovni komandant Tito, bilo
upoznato o dolasku, zadacima i namjerama prve misije
SOE upuene u okupiranu Jugoslaviju mnogo prije nego etniki voa Draa Mihailovi. A kada se tome doda ono to je uinio radio-telegrafist te misije Veljko
Dragievi, postaje jasno i to zato je partizanski
Vrhovni tab uspio da pripremi svoje jedinice oko Uica da spremno doekaju i razbiju opi etniki napad
od 1. novembra 1941.
Opisujui svoj i Lalatoviev dolazak u Uice, Veljko
Dragievi je zapisao:
Doli smo u Uice gde se nalazio Vrhovni
partizanski tab, odmah su n a m saoptili da se
major Ostoji nalazi kod Drae Mihailovia i da
se od svog odlaska vie nije ni javljao. Na ovo je i
major Lalatovi zatraio da ga sprovedu kod Drae na to mu je odmah izaeno u susret. Ja sam
ostao da bi naknadno doao poto se njemu urilo. Dobro sam video ta se radi, nije prolo ni tri
d a n a po odlasku majora Lalatovia, a oruane
bande etnika Drae Mihailovia ve su poele
napadati partizane s leda, s kojima su imali sporazum o zajednikoj borbi protiv okupatora. Ja nisam hteo otii kod etnika. Ostao sam kod partizana.
Tako su i ova dva izdajnika oficira poslana
od izbeglike vlade doprinela da se kod nas razvila bratoubilaka borba a okupator zatiti od narodnooslobodilake borbe.
Mene je zbog tog prelaska na stranu partizana, izbeglika vlada liila ina rezervnog narednika sa motivacijom da sam izdajnik i da sluim
gestapovcima. Ja jesam izdao one koji se celog
svog ivota bave raznim izdajstvima prema svom

narodu. Ja sam video da mi nije mesto tamo i preao sam na stranu pravih boraca za slobodu i boraca za narodna prava. 7
Nema nikakve sumnje u to da je V. Dragievi nadlenim drugovima u Vrhovnom partizanskom tabu ispriao mnogo vie nego to je zapisao, i na taj nain
potpuno svjesno odigrao ulogu vrlo znaajnog partizanskog obavjetajca.
Pogledajmo, napokon, to je o njemu napisala Branka Savi koja je, ispekavi zanat kod svog supruga
dra Pavla Savia, dugo bila ifrant Vrhovnog taba:
... Kapetan Hadson je otiao kod Drae, a Veljko je ostao kod nas. Veljko je bio rodoljub, video je
svoj crnogorski narod, video partizansku vojsku u
kojoj je naao i svog roenog brata partizana.
Njegov ga je brat dopratio do Uica. Veljko nije
hteo da napusti partizane, nije hteo ni da preda
radio-stanicu koju su sa sobom doneli, engleskom
kapetanu Hadsonu, ali mu je drug Tito naredio
da to mora da uini. Tako je Veljko napustio kapetana Hadsona. Poto je telegrafista eda Makedonac poginuo, drug Stari je odluio da Veljko ostane pri Vrhovnom tabu kao radio-telegrafista. 8

Kapetan Hudson je stigao na Ravnu goru, gdje su se

ve nalazili Ostoji i Lalatovi, 25. oktobra 1941. Manja
radio-stanica jo mu je ostala u Glavnom tabu NOP-odreda Crne Gore u Selu Radovu, a ona vea u Uicu,
pa je vezu s Kairom ili Maltom mogao da odrava samo preko radio-stanice koja je uspostavljena na Ravnoj
gori za potrebe Drae Mihailovia. Da bi okonao tu za
sebe neugodnu situaciju, on je 28. novembra poao u
Uice po svoju radio-stanicu. Meutim, sutradan su Nijemci uli u Uice i on se nekoliko iduih dana povlaio
s partizanskim Vrhovnim tabom, a onda s radio-stanicom krenuo iz Sandaka natrag u Srbiju da trai tab
Drae Mihailovia. Meutim, nije imao radio-telegrafista, a tom vjetinom nije bio ovladao, pa mu je radio-stanica bila samo teret. Zbog toga ju je ostavio kod jednog etnikog komandanta, Boe Javorskog, u blizini
Ivanjice.
U meuvremenu su, poetkom decembra, dijelovi
342. njemake divizije izvrili napad na Struganik i
Ravnu goru, te bez ikakva otpora kako je Mihailovi
i obeao na sastanku u Divcima 11. novembra zarobili oko 500 etnika i zaplijenili, pored ostaloga, radio-stanicu njihove glavne komande. etniki je vrhovni

komandant s nekoliko pratilaca uspio da pobjegne, a

ostali su se njegovi odredi legalizovali kao Nedieve jedinice.
Tako je od 5. decembra 1941. komanda SOE za Balkan ostala bez radio-veze s okupiranom Jugoslavijom!
Moralo se neto poduzeti.

Britanska podmornica Thorn zaplovila je 17. januara 1942. iz Aleksandrije u pravcu Otrantskog kanala i
Jadranskog mora. Deset dana kasnije, u noi izmeu
27. i 28. januara, podmornica je na ostrvo Mljet iskrcala
dva ovjeka s radio-stanicom i malo opreme i oruja. 9
Nastavivi podvodno krstarenje Jadranom, u noi
izmeu 3. i 4. februara izronila je u blizini Budve odnosno Petrovca na moru i iskrcala jo tri ovjeka, takoer s
radio-stanicom, malo opreme i oruja.
Idue noi, izmeu 4. i 5. februara, iz britanskog aviona koji je poleteo s Malte padobranima su sputena
na Romaniju etiri ovjeka...
Dvojku (ifrovani naziv Henna u prijevodu: boja za kosu, kna ili bro) koja se prva iskrcala, na Mljet,
sainjavali su tridesetogodinji rezervni porunik kraljevske jugoslavenske vojske Stanislav Rapotec i radio-telegrafist narednik Stjepan inko, predratni policajac.10
U grupi koja se iskrcala kod Budve (ifrovani naziv
Hydra u prijevodu: devetoglava zmija, adaja) nalazili su se britanski major Terence Atherton (Terens
Aterton), vazduhoplovni kapetan jugoslavenske vojske
Radoje Nedeljkovi i vodnik radio-telegrafist, Irac po
nacionalnosti, Patrick O'Donovan (Patrik O'Donovan).
Treu grupu (ifrovani naziv Disclaim u prijevodu: odricanje, poricanje), koja je na slijepo iskoila
nad Romanijom, sainjavali su britanski major Cavan
Eliot (Keven Eliot), jugoslavenski porunik Pavle
Crnjanski, narednik vodnik Petar Miljkovi i britanski radio-telegrafist Robert Chapman (Cepmen). Sva su
etvorica odmah nakon prizemljenja uhvaena i odvedena u njemako zarobljenitvo.
Sve tri grupe SOE je uputila u saradnji s izbjeglikom jugoslavenskom vladom da bi ispitale to se dogaa u Jugoslaviji i da bi uspostavile vezu sa tabom Drae Mihailovia i britanskim kapetanom D. T. Hudsonom (D. T. Hadson).11

Potkraj jula 1941. godine u Istambulu se obreo, dolazei iz okupirane Jugoslavije, tridesetogodinji inovnik ispostave Hipotekarne banke u Splitu (roen 1911. u
blizini Trsta), rezervni kraljevski jugoslavenski porunik Stanislav Rapotec. Prema onome to je u svojim uspomenama zapisao Vasilije Trbi, nekadanji komitski
vojvoda veleki, izmeu dva rata radikalski poslanik
i jedan od organizatora atentata na predsjednika vlade
Milana Stojadinovia zbog ega je 1937. godine bio
osuen na dvije godine robije i, najzad, nakon okupacije jedan od obavjetajaca SOE i kraljevske jugoslavenske vlade u Turskoj, Rapotec mu je tada ispriao
da revoluciju u Srbiji izvode komunisti, ali da na elu
jednog pokreta stoji Dragoljub Mihailovi, eneraltabni pukovnik s kojim on nije uspio da uspostavi vezu iako je to traio.12
I u toku istranog postupka i u toku suenja Draa
Mihailovi je naveo Rapoteca kao moguu osobu koja
mu je od britanskog Intelidens servisa, prije njemakog napada na SSSR, donijela Instrukciju za jugoslovensku ekipu. Bila je to, meutim, jedna od Mihailovievih hotiminih mistifikacija.
Prema navodima Jovana Donovia, delegata izbjeglike jugoslavenske vlade na Bliskom istoku, Rapotec je
iz Dalmacije stigao do Carigrada", a njemaki podaci
o njemu govore da je bio predratni agent IS-a.14 onovi, meutim, ne spominje ono to se dogodilo ubrzo
nakon Rapoteeva dolaska. Naime, prema navodima
britanske historiarke Elizabete Barker, predsjednik
jugoslavenske izbjeglike vlade general Duan Simovi
je 14. avgusta 1941. britanskom premijeru Winstonu
Churchillu (erilu) uputio pismo u kojemu je...
... zatraio od erila da poalje podmornicu
kako bi stupili u dodir 's radnim odborom za akciju' u Splitu, koji im je izaslao kurira. Taj je odbor
dodaje Barkerova bio moda u vezi s Ilijom
Trifunoviem, voom Narodne odbrane, od kojeg
se moglo oekivati da e, igrati veliku ulogu u otporu; u Splitu je kasnije bio njegov tab. No nema
vrstog dokaza za to, a Simoviev prijedlog nije
ostvaren.15
Partizanska obavjetajna sluba veoma je brzo saznala za dolazak Rapoteca i inka. Drago Gizdi, tada
istaknuti aktivist NOP-a u Dalmaciji, ve je 1. februara
1942. godine pribiljeio sljedee:
Nedjelja, 1. februara
Prije tri dana, 29. prolog mjeseca, navodno su
se iskrcali na Mljet kod sela Prour neki ne-

poznati ljudi. Pria se da su doli iz inozemstva,

sa sumnjivim zadatkom.16
Odmah nakon iskrcavanja Rapotec i inko su zakopali dvije radio-stanice, oruje i novac vie od tri milijuna lira i 300 engleskih funti u zlatu te drugi materijal koji su iznijeli s podmornice. Nakon dvodnevnog
skrivanja sklonili su se kod seljaka Nikole Bjeline, rekavi mu da su pobjegli iz Hercegovine, a zatim su se
prijavili talijanskim vlastima kao Slovenci, izbjeglice iz
Srbije, gdje su im Nijemci iselili porodice. Ne sumnjajui u kazivanje Rapoteca, Talijani su mu dali propusnicu
i on se prebacio u Split, ondje se povezao sa etnikim
komandantom Ilijom Trifunoviem Biraninom i njegovim politikim istomiljenicima, jugoslavenskim nacionalistima Nikom Bartuloviem, Dankom Anelinoviem, Jurom Arneriem i drugima, te s nekim predratnim funkcionerima Hrvatske seljake stranke (HSS-a) i
Samostalne demokratske stranke (SDS-a).
O pojavi i aktivnosti Rapoteca u Splitu partizanski
obavjetajci s pseudonimima Duko i Kai odmah su
poeli detaljno da obavjetavaju Pokrajinski komitet
KPH za Dalmaciju.
Dukov Izvjetaj br. 4 bez datuma ali, oito, pisan
prvih dana februara 1942. godine, u pasusima o Rapotecu doslovno je glasio:
1.) U Splitu se nalazi eneraltabni kapetan
Rapotec, lan eneraltaba u Kairu. Doao je ovamo preko Carigrada po specijalnoj misiji. Njegovi
su zadatci:
a) Ispitati mogunost desanta na Jadran.
b) Stupiti u vezu sa Draom Mihajloviem i
etnicima u Bosni.
c) Dati direktive etnicima i Drai Mihajloviu
da sarauje sa partizanima. Svakako izbjegavati
borbu etnika i partizana, te gledati kroz saradnju etnika i partizana, vodstvo da bude stalno u
rukama etnika Drae Mihajlovia, zatim cijelu
borbu i rad bazirati na nacionalnim elementima.
d) U samom Splitu ima (i ve poima) da stupi
u vezu s ljudima koji rade na terenu i s vojnim licima. Svraa kod Slovenca pana (koji ima trgovinu pored Hip(otekarne) Banke). Dalje sa Radoem
inov(nikom) Hip(otekarne) Banke.
ovjek je iao na Korulu da se povee sa dr.
Arneriem i preko njega s Dr. Ivkoviem biv(im)
podbanom da sazna ako je izvren neki zadatak (vjerovatno u vezi s orujem, neki transport).
(Znai u Koruli treba nai ovjeka, koji e pa-

ziti i javljati o radu Dr Ivkovia i Dr Arneria i mene redovito obavetavati, stvar je vana i tu mi
treba pomo P. K.)
Nastavak i nadopuna ranijeg.
1.) Rapotec je kurir istovremeno lan eneraltaba u Kairu i njega je kao kurira poslao eneraltab u Kairu, da uspostavi vezu s Draom Mihajloviem, koja je prekinuta od sadanjeg napadaja Njemaca na partizane i etnike u Srbiji. Sad
je Rapotec poslao kurira preko Splita i eka da se
veza konano uspostavi. Kurir je sobom poneo i
direktive u gore navedenom smislu. Kroz par dana e ii i drugi kurir Drai Mihajloviu koga alje Rapotec iz Splita.
2). U Mljetu se krije kurir Drae Mihajlovia sa
vanim materijalima i sa tri revolvera, mora se
kriti jer nema ispravne dokumente.
3). Danas je otiao kurir Rapoteca u Korulu k
Dr. Ivkoviu i Dr Arneriu (na ovjek) sa sledeim zadatkom:
a) Mora pomoi Dr. Ivkovia i Dr Arneria da
dozna od Dr Arneria da li su ona dva predmeta
(?) prebaena i smjetena (vjerovatno sa Peljeca
na Korulu), ako jo nisu, treba da priekaju dok
on (R-ec) ne dode sam na Koruli.
b) Treba rei dr Arneriu da onog pravoslavca
(kurir na Mljetu od D. M.) svakako prebace na
Koruli i da mu se pribave potrebni dokumenti,
da se moe legalno kretati po mogunosti treba
ga poslati u Splitu. Dokumente i materijal koje
ima kod sebe neka donese u Koruli a zatim prebace u Split, a 3 kom(ada) revolvera neka se zakopaju na Mljetu.
4) Rapotec veli da se Jugosl(aveni) ovde sada
organizuju i da imaju meu talj(anskim) oficirima
ljude koje potkupljaju isto tako i na policiji. U
stan(j)u su svakog jugosl(avena) iz policije izbaviti
samo da dotini nije imao oruje. Propusnice i ostalo dobivaju potkupljivanjem.
5) Raduje se (Ra-ec) tome, da je na pokret
mnogo okrnjen naim akcijama, a ovo zatije da
je za njih Jugoslavene dobro dolo te da bi se mirno organizovali.
7) Rapotec prima 40 funti mjesene plate pare ovdje ne tedi.
(...)

Ova imena u izvjetaju ili unitite ili spremite

izvjetaj na sasvim sigurno mesto. Nita se za sa-

da ne sme pisati u Izv(jetaju) o ovim stvarima, jer

bi mi inae onemoguili rad.
Pozdrav Duko.17
Ko su bili partizanski obavjetajci Duko i Kai, o
tome e biti rijei u ovoj knjizi, u poglavlju Splitski
obavjetajni centar.
Oito je da je sadraj citiranog Dukova izvjetaja
pisan na osnovi podataka dobivenih s nekoliko strana,
da su podaci prikupljani u linom kontaktu s Rapotecom ili njegovim praenjem! Ako ostavimo po strani
nesumnjivo Rapoteevo samohvalisanje kao lana eneraltaba u Kairu, ostali su podaci manje-vie tani.
Pravoslavac je Stjepan inko, a kratica Izv. u posljednjoj reenici oznaavala je list Na izvjetaj, koji
je 1941/1942. izlazio u Splitu kao ilegalno glasilo PK
KPH za Dalmaciju.
U Izvjetaju Br. 5, takoer nedatiranome, ali s potpisom Kai, opirno se govori o prebacivanju S. inka
i materijala koji je ostao s njim s Mljeta na Korulu
(spominju se obavjetajni materijali i 3 revolvera!).
Kurir koji je trebalo da iz Splita bude tamo upuen
oigledno je saradivao s partizanskom obavjetajnom
slubom jer se spominje njegov razgovor sa drom Arneriem, a u Izvjetaju je i reenica:
...Rapotec se ali kuriru da su Jugosl(aveni) u
Splitu slabo organizovani i ta vie preplaeni, jer
traei od njih da mu izvre neki zadatak svak se
skanjivao i izvlaio.18
U Kaievu iduem Izvjetaju br. 8 ponovo se, ovaj
put mnogo opirnije, govori o samom Rapotecu i njegovim planovima, a s druge strane taj izvjetaj upuuje i
na direktive koje je on morao dobiti prilikom polaska iz
Kaira u Split. Moda je u svemu tome ponovo bilo hotiminoga ili samohvalisavog pretjerivanja. Ne treba pri
tome nikako zaboravljati naziv njegove misije Henna,
tj. boja za farbanje kose. Da li je u njemu bilo i drukije
simbolike? Ipak moda upravo zbog toga taj izvjetaj
treba paljivo proitati:
1) Ra-ec odlazi u Ljubljanu a od tuda u Zagreb, u Zagreb odlazi i onaj kurir 'na ovjek' ali
par dana docnije, tako po svoj prilici u ponedjeljak. Iz razgovora sa R-com izvuena su ova njegova razlaganja, koja su u vezi sa njegovim dolaskom u Split
a) Ako u proljee (1942. godine primj. autora)
Sovjeti budu uspeli tui Njemce, doi e neminovno do desanta na Balkanu, desant e se izvriti u
Dalmaciji ili u Grkoj. Glavna dunost (t. j. Ra-eca)

da ispita mogunost desanta u Dalmaciji. U tu

svrhu dobiva iz raznih strana u Dalmaciji informacije potrebne za to, sreuje ih, a kao glavni pomaga i strunjak slui qiu zet suca Marovia (to
je neki Glavini) za ovog ovjeka veli R-ec, da je
najpovjerljivije lice u vezi s tom stvari. Preko Jugoslavije prei e kao desantne trupe eka i Poljska legija a takoer i engleske trupe. esi bi krenuli p r e m a ekoj, a Poljaci p r e m a Poljskoj, Engleske trupe jedan deo e krenuti u pomo esima i Poljacima, a vei deo bi ostao na Balkanu.
to se tie transporta eta i oruja za desant R-ec
smatra da ne pretstavlja za Engleze nikakovu zapreku talj. mornarica i vojska. Draa Mihajlovi
koji se sada nalazi u Istonoj Bosni imao bi da za
ovo vreme sredi i okupi etnike, da bi sa svojima
ljudima, kako se R-ec izrazio 'prihvati' taj desant
tj. D. Mihajlovi bi trebao da digne ustanak u pozadini i da oisti onaj deo teritorije kojim e prolaziti desantna vojska i na taj nain olaka prve
operacije. Draa Mihajlovi ih duan da okupi i
sjedini sve snage (etnika) i da ih ne izloi borbi sa
Talijanima tj. treba da izbjegava vee borbe sa Talijanima, da bi mogao u zgodan momenat na proljee pomoi desant vojske iz Engl. Na primjedbu
da etnici i onako uruju s Talijanima on je prosto
odbio i veli da su neosnovane takove tvrdnje, to je
bio samo taktiki potez. Do tzv. urovanja dolo je
samo tamo, gdje su etnici morali da se bore protiv vie neprijatelja, kao na primer ustaa i nekih
pljakakih banda, prosto razbojnika, na pitanje
da ne misli sa time da su partizani pljakake
bande on odbija (ali izgleda da oni nazivaju razbojnikim odredima sve one part, odrede koji su
se suprotstavili etnicima a drugo, oni na taj nain pripremaju javno mnjenje za sluaj desanta
da opravdaju postavljanje svojih ljudi na rukovodea upravna mesta).
On veli dalje: 'time to su se privremeno i prividno priklonili Taljanima oslobodili su se treeg
neprijatelja tj. Talijana. Sa ovakovim taktiziranjem etnici tede svoje ljude do desanta, koji su
jako potrebni i koji u prvo vreme moraju osigurati
prelaz desanta. Na pitanje jeli moda bila zgodna
za jedan deo desanta Crna Gora, on veli da je nezgodna i to zato to u Crnoj Gori n e m a ni jednog
etnikog odreda, tamo su veli samo partizani. O samom mjestu desanta nee da govori, ali

neto mnogo se susree Makarska Peljeac, po

svoj priliki on ima materijal za nekoliko poloaja,
a tamo Engl, e morati izabrati mesto. Na pitanje
pa kako mu ide taj posao veli da ide vrlo dobro.
Zatim on kae da je istovremeno doao i za to
da bi video kako su Jug. organizovani i da bi im
pomogao u radu. Meutim, kad govori o Jugosl.
izraava se vrlo negativno, naziva ih da su kukavice i kafanski ljudi, koji se boje da ma to poduzmu i najglavnija im je zadaa ouvati svoju kou.
Veli da se ipak na tom polju radi i da su ve organizovane neke grupe, koje e se iriti i prikljuiti
etama Drae Mihajlovia kad uslijedi desant. Za
Danu Anelinovia veli da je strahoviti kukavica i
da se boji poduzimati bilo ta.
R-ec dalje kae da osim priprema za desant na
Balkanu istovremeno se vri priprema za velike
desante u Francuskoj, Norvekoj, svi bi ovi desanti morali uslediti u isto vreme.
Jugosloveni imaju stalnu vezu sa jugoslovenskom emigracijom preko radio stanice u istonoj
Bosni, osim toga postoji veza i preko kurira koji
stalno odlaze i dolaze. Sam R-ec je vezan preko
kurira koji dolaze iz Sofije. (Ja smatram da bi o
ovom kao i prolom trebalo opirno izvjestiti na
S. K. /treba CK, tj. Centralni komitet primj. autora/ da nas ne bi iznenadio ovaj desant).
2) U ponedjeljak je otputovao za Korulu novinar Barii, po kakovom poslu za sada ne znam,
ali je poslat preko R-eca. Ako neko ima vezu sa
Bariiem javite mi, ako nema gledati u ja sam
nekako uspostaviti. Kao aktivni macher u ovom
radu Jugosl. treba ubrojiti i dr. Mimicu.19
Nekakvi britanski planovi o desantu na Balkan u
proljee 1942. godine ako... Sovjeti budu uspeli tui
Njemce nisu postojali. Isto tako u januaru te godine,
kada je Rapotec polazio iz Kaira za Dalmaciju, nisu postojale ni desantne trupe eka i Poljska legija. Njegove prie o mogunosti nekog saveznikog desanta u
Dalmaciji u to vrijeme mogle su biti namijenjene samo
podizanju morala probritanski raspoloenih grupa i
pojedinaca. Ali, i to je neto znailo.
Podatak da se Draa Mihailovi sada nalazi u Istonoj Bosni nije bio taan. Interesantno je da su njemake komande u Srbiji i partizanski Vrhovni tab raspolagali istim podacima.
Druga strana medalje Rapoteeve prie o moguem
saveznikom desantu u Dalmaciji mnogo vanija od

prve jest njegovo tumaenje potrebe urovanja etnika s Talijanima da bi ovakvim taktiziranjem etnici
tede(li) svoje ljude do desanta!
Pria o tome da Jugoslaveni imaju stalnu vezu sa
jugoslovenskom emigracijom preko radio stanice u istonoj Bosni, gdje se navodno nalazio i Draa Mihailovi, bila je obina Rapoteeva izmiljotina... Vidjeli smo
da su misije i Rapoteca, i Atertona, i Eliota potkraj januara i poetkom februara 1942. upuene u Jugoslaviju
upravo zato to je Komanda SOE za Balkan bila izgubila svaku vezu i s kapetanom Hudsonom i s Draom Mihailoviem!
I dio Kaieva izvjetaja br. 9 takoer se odnosi na
Rapoteca:
2) R-ec je angaovao jo jednog ovjeka kao
kurira, a to je neki Barii novinar, on je ve bio
na Koruli kako sam Ti i ranije javio. Na pitanje
zadano R-ecu, zato ne ide u Zagreb, odgovorio je
da mu se ne uri, da on ima 2 mjeseca vremena,
ali da e uskoro ii on, onaj 'na ovjek' i ovaj Barii bi imao da u Zagrebu stupi u vezu sa
H.S.S.-cima (lanovima Hrvatske seljake stranke
primj. autora) a onaj na ovjek sa Jugoslavenskim) nacionalistima, a instrukcije bi im davao R-ec. Znai ve se ujedinjuju H.S.S.-ci i Jugosl(aveni)
nacional(isti). Simptomatino je da je Jugoslavenski) nacionalista Grisogono u Splitu (sin biveg
ministra Grisogona) dolazio kod Ant. H.S.S. biveg i predlagao mu zajedniki rad, koji on treba
da u Splitu provede. Do nedavna su Jugoslavenski) nac(ionalisti) znali samo da grde H.S.S.-ce.
Trebati e paziti na ovaj novi momenat izgleda
da je dola direktiva iz Londona za zajedniki rad
Jug(oslavena) i H.S.S.20
Komentar nije potreban: jedan od Rapotecovih zadataka bio je i taj da pomiri i povee jugoslavenske nacionaliste i HSS-ovce!
Sauvan je i Kaiev Izvjetaj br. 10, bez datuma,
ali pisan poetkom aprila 1942, u kojem je pored ostaloga pisalo:
3). Onaj kurir kojega je iskrcala podmornica
je otiao u Zagreb i Ljubljanu jo se nije povratio.21
To je znailo da je Rapotec raunao s mogunou
svog povratka u Split. A moda se radilo i o njegovoj
hotiminoj dezinformaciji jer do toga nije dolo.
A u Izvjetaju br. 13, koji je Kai pisao takoer u
aprilu, itamo:

5). Rapotec je nestao jer izgleda da je na Koruli pronaen neki materijal. Barii se skriva a
Arandelinovi je uhapen. Izgleda da su uhapsili
nekog mladia i pronali kod njega 200.000. lira,
a izgleda da su pronali i jo neku veliku koliinu
novca koja je dola iz Engleske. Evo ti priloena
slika Rapoteca, on se nalazi u sredini.22
Konano, u Izvjetaju br. 14, koji je takoer potpisao Kai, a koji je pisan potkraj aprila, jedna se reenica odnosi na Rapoteca:
8). Talijanski su na Koruli zahvatili neka
3.000.000. lit. koja su bili prebaeni podmornicom iz Engleske.23
To je bilo sve to je partizanski obavjetajni centar u
Splitu registrovao o Stanislavu Rapotecu, odnosno sve
to je napisano i sauvano o njegovu dolasku i radu u
Splitu. Svakako ne malo!
Za razliku od Rapoteca, Talijani su posumnjali u
inka i zadrali ga. Bio je u nekoj vrsti kunog zatvora
u hotelu Porta Sabra, odakle je, uz pomo vlasnika
hotela, pobjegao i prebacio se u Split. Odatle je, uz pomo dra Jure Arnerija s Korule, bezuspjeno pokuavao da s Mljeta prebaci zakopane radio-stanice i drugi
materijal u Split, odnosno na Korulu, a odatle u Split.
Kasnije ga je Biranin prebacio na sektor Knina, popu
Dujiu, u ijem je tabu radio pod imenom porunika
Steve Jakovljevia.24

U Titovu pismu poslanom iz Foe Bevcu i Loli (Edvardu Kardelju i Ivi Loli Ribaru) u Zagreb 6. marta 1942.
nali su se i podaci o dolasku misije majora Athertona
u Crnu Goru, a zatim je slijedilo upozorenje:
Oni su izjavili da se jedna njihova misija iskrcala negdje u Dalmaciji. Bilo bi dobro da skrenete na to panju dalmatinskim i primorskim
drugovima da pronau tu misiju.25
To Titovo upozorenje bilo je nepotrebno jer je, kao
to smo vidjeli, partizanska obavjetajna sluba odmah
saznala za dolazak Rapoteca i inka i budno pratila
njihov rad i kretanje.
Izvjetaji Duka, odnosno Kaia, dostavljani su Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju, koji je, besumnje, obavjetavao CK KPH Hrvatske o njihovu sadraju.
Ta su obavjetenja zatim stizala do Ive Lole Ribara, koji
se od poetka januara 1942. godine jedno vrijeme, zajedno s Edvardom Kardeljem, nalazio u Zagrebu. Vrlo

su interesantna i lucidna zapaanja koja je Ivo Lola Ribar, u vezi s Rapoteevom misijom, 17. marta 1942. poslao Titu u Fou a 20. marta 1942. i Mihajlu (Blagoju Nekoviu) u Beograd.
U prvom pismu on javlja Titu:
Prema obavjetenjima dalmatinskih drugova
i tamo je stigla neka misija iz Kaira koja je navodno nosila Drai direktivu da se 'pomiri s nama', i
studirala mogunosti za desant trupa. O ovome
emo dobiti preciznije podatke koje u vam javiti,
a izgleda da je neka ozbiljnija petljavina. 26
A u pismu Mihajlu Ivo Lola Ribar pie o guvi oko
Turske, pa nastavlja:
... U vezi sa svim tim, nije bez znaaja spomenuti ni to za obavetenje samo tebi da je jedna nova anglo-jugosl(avenska) misija stigla u
Dalm(aciju), gde navodno ispituje teren za 'desant' trupa. Drai su doneli neke direktive za 'izmirenje' s nama, koje ustvari samo kriju njihov
plan da osvoje rukovodstvo nad partiz(anskim)
pokretom (vidi se da su daleko prevazieni razvojem u zemlji).27
Kad se uzme u obzir sve do sada reeno o misiji Stanislava Rapoteca, onda zaista i sadrajno i datumski
zauuje dopis koji je Glavni tab NOP-odreda Hrvatske 24. juna 1942. godine poslao Vrhovnom tabu partizanske i dobrovoljake vojske Jugoslavije:
Meu anglofilima se u Splitu negdje u martu
pojavio neki kapetan Repetec, koji je navodno doao iz Kaira. Prialo se da je doao s misijom da
ispita mogunost iskrcavanja desanta. Prialo se
da bi u tu svrhu dolazio u obzir sektor od Splita
put Kotora. Repetec je navodno imao neku radio-stanicu na Koruli, koja da je vrlo skupocjena.
Njega je nestalo iz Splita i tek je po njegovom nestanku nastala velika potraga za njim. Za svog se
boravka sastao s Biraninom, kojega uvaju Talijani. Po tome drugovi Dalmatinci sude da su talijanske vlasti znale za njegovu misiju. (Uzgred budi reeno, Biranin je 2. VI. otputovao iz Splita u
Strmicu na tromei da preuzme komandu nad tamonjim etnicima.)28
U svojoj studiji Draa Mihailovi izmeu Britanaca i
Nemaca, objavljenoj 1979, dr Jovan Marjanovi prilino
se namuio pokuavajui da objasni smisao i namjere
misije Henna, tj. misije Stanislava Rapoteca i Stjepana inka. Evo to je, izmeu ostaloga, napisao:
O radu misije 'Henna' nisam naao mnogo

podataka. Izgleda da je Rapotec ostavio na Mljetu

inka sa radio-stanicom, a on otiao u Split. Tu se
svakako povezao s Ilijom Trifunoviem Biraninom i Srpskim komitetom, obrazovanim jo ranije (...). Moda je upravo S. Rapotec bio taj ovjek
koji je Trifunoviu preneo gledita nekih britanskih slubi o tome da etnici mogu i treba da sarauju sa Italijanima i da na taj nain od njih 'nabavljaju oruje'? Meutim, o tome nema izvornih
podataka. Uopte, misija S. Rapoteca nije jo sasvim razjanjena. Prema jednim izvorima, on je doao u vezu sa etnikim vodama u Splitu, Mostaru i Beogradu, kao i sa D. Mihailoviem i nadbiskupom A. Stepincem. Poto se sretao sa nadbiskupom Stepincem, znai da je bio i u Zagrebu. Rapotec je doao i u vezu sa Mihailovievim opunomoenikom za Sloveniju majorom Karlom Novakom.
O tome ima podataka u nekim izvorima. Vraajui se iz Zagreba i Beograda za Istambul, Rapotec
se u Beogradu povezao sa Mihailovievim obavetajcem majorom . Todoroviem. Preko njega
je 25. juna 1942. javio radio-vezom Mihailoviu da
je na putu za Kairo. Traio je za Kairo i London
poruke DM 'bez posredovanja Engleza.' Mihailovi je juna 1942. ve bio otiao za Crnu Goru (...) pa
Rapotec iz Beograda nije iao da ga poseti, a da li
je Mihailovi po Rapotecu poslao neke poruke za
Kairo i Lodnon to se ne zna. U pismu jugoslovenskog Generalnog konzulata u Istambulu od
10. jula govori se da je Rapotec stigao u Istambul i
da moli da doe u London. Poslednji pomen o Rapotecu u raspoloivim izvorima nali smo u pismu britanskog poslanika Rendela SI. Jovanoviu
27. jula. Rendel u tom pismu kae da Rapotec 'nije
bio u dodiru sa Draom Mihailoviem'.
Iz ovih oskudnih podataka vidi se da je Rapotec ovom prilikom proveo u okupiranoj Jugoslaviji vreme od kraja januara do poetka jula 1942.
Kretao se od Dalmacije do Hercegovine, pa preko
Zagreba i Beograda do Istambula. to je sve on za
to vreme radio? Ako se uzme u obzir da je isti S.
Rapotec dolazio u okupiranu Jugoslaviju i u leto
1941. (...) onda samo moe da se kae da je nesumnjivo bio obavetajac velikog stila. Da li je i koliko
on koristio etnikom pokretu DM, morae jo da
se istrauje.29
J. Marjanovi nije raspolagao citiranim izvjetajima
Duka i Kaia, a pogreio je samo u jednome: Rapotec

nije dolazio u okupiranu Jugoslaviju i u leto 1941, ve

je tada prvi put otiao iz okupirane Jugoslavije u Istanbul.

Gestapo je saznao za boravak Rapoteca u Jugoslaviji tek poslije njegova povratka u Carigrad, poto su deifrovani radiogrami koje je jugoslavenski generalni
konzulat u Carigradu i u njega ugraeni obavjetajni
centar s majorom Vladimirom Periem na elu slao izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi i od nje ih primao. Pokrenuvi na osnovi toga istragu, Nijemci su ustanovili
da se Rapotec na jugoslavenskom teritoriju zadrao
oko pet mjeseci, do juna 1942. godine, i tom prilikom, izmeu ostalih, posjetio i nadbiskupa Stepinca i Drau
Mihailovia. Meutim, prema podacima iz drugih izvora, koji takoer potvruju Rapoteevu posjetu Stepincu, on nije uspio da se sastane s Draom Mihailoviem.30
ef etnikoga obavjetajnog centra u Beogradu
major arko Todorovi u radiogramu poslanom tabu
Drae Mihailovia 16. septembra 1942. godine postavio
je i ovo pitanje: Da li funkcionie Rapotecova direktna
veza ili ne?
Sudei po tome, Rapotec se prilikom prolaska kroz
Beograd sastao s Todoroviem i predao mu neke ifre.
Meutim, Todoroviu je 15. oktobra stigla sljedea radio-depea od Drae Mihailovia: ... Za Rapoteca znajte ubudue da je on bio isto engleski agent.
To je Draa Mihailovi ponovio i u toku suenja rekavi za Rapoteca:
To je rezervni oficir koji je bio u slubi Intelidens servisa, ali je iskoriavao veze katolike
crkve.31

Trojku (Hydra) s britanskim majorom Terenceom

Athertonom (Terens Aterton) na elu koji je od 1931.
do 1941. ivio u Jugoslaviji (Beograd, Zagreb, Novi Sad,
Dubrovnik), oenio se Muslimankom iz Sarajeva, obavljao dunosti dopisnika britanskog dnevnika Daily
Mail (Deili meil) i glavnog urednika South Slav Herald-a, a uz to bio britanski obavjetajac odmah nakon iskrcavanja (5. februara 1942) prihvatili su crnogorski partizani, a zatim je preko taba bataljona Jovan
Tomaevi i taba Lovenskog NOP-odreda sprove-

den do Glavnog taba NOP-odreda za Crnu Goru.

Primivi od Glavnog taba za Crnu Goru i Boku
obavjetenje o dolasku Athertonove misije, Tito je 25.
februara iz Foe uputio pismo Moi Pijadi, koji je na abljaku oekivao dolazak sovjetskih aviona:
Iz Glavnog crnogorskog taba nam piu da je
tamo stigla kod njih opet jedna englesko-jugos(lavenska) misija na isti nain kao i prva, samo to
su sada dola dva Engleza, a samo jedan Jugosloven. Oni trae da dou u na Vrhovni tab da razgovaraju sa mnom, a osim toga da vide ta se dogodilo s njihovim prethodnikom Markom (Hudson primj. autora). Oni priaju da se jedna ista
takva misija iskrcala negdje u Dalmaciji. Osim toga, kau da e se ovih dana njihov avion spustiti
na abljak, pa bih te upozorio da mu ne pada u
zagrljaj mislei da je to onaj na koji mi ekamo.
Ako se tako neto dogodi, ti ga primi i onda javi
nama. Ja sam po itavom tom pitanju javio Djedi i
traio od njega upute ta da radim. Ovu misiju koja dolazi k nama treba sigurnim putem i bez
smetnji dovesti ovamo.32
Pismo Glavnog crnogorskog taba nismo pronali,
ali zna se da je pisano 13. februara; 33 misija koja se iskrcala negdje u Dalmaciji bila je Henna, a avion koji
e se, kako je pisao Tito, ovih dana ... spustiti na abljak najvjerovatnije je bio onaj koji je prebacio nesretnu misiju Disclaim do iznad Romanije.
Titova poruka Moskvi, za Djedu, po itavom tom
pitanju bila je poslata takoer 25. februara, istog dana
kad i pismo Moi Pijadi, i glasila je:
Ovih dana dola je podmornicom u Crnu Goru jedna engleska vojna misija jedan jugoslavenski porunik, jedan engleski oficir i radista sa
radiostanicom. Sada se nalaze u Crnogorskom
partizanskom tabu. Oni kau da je jedna njihova
misija stigla u Dalmaciju i da e jo neke stii avionima. Oni trae sastanak s Titom u Vrhovnom
tabu. Ne znam kako da postupimo. Molimo javite odmah ta da radimo. Moe li se u njih imati
povjerenja.34
Ve nakon tri dana, 28. februara, uslijedio je odgovor iz Moskve:
Ovdje se nita ne zna o engleskoj vojnoj misiji. Susret sa Titom u Vrhovnom tabu je cjelishodan. Treba, meutim, prilikom razgovora sauvati dvostruku opreznost. Ne odavati nikakve svoje
tajne. Truditi se da se objasne pravi ciljevi i zadaci

misije. Molimo da nas drite u kursu ovog posla.35

Taj odgovor Moskve Tito je u pismu Moi Pijadi od 5.
marta prokomentarisao rijeima:
Djeda mi je odgovorio da je cjelishodno da
engleska misija doe do mene i da razgovaram s
njome, ali da moram biti oprezan i izmamiti to
oni zapravo hoe. Dalje, trai da ga stalno drim
u kursu stvari.
Osim ostaloga Djeda mi odgovara da njemu
nije nita poznato o odlasku te misije u Jugoslaviju. Iz toga se po prilici vidi i vjera u toga saveznika. im dou, poalji ih.36
A u pismu dostavljenom sutradan, 6. marta, Bevcu i
Loli (Edvardu Kardelju i Ivi Ribaru) u Zagreb Tito pie:
Dalje nam javlja tab crnogorskih partizanskih odreda da je tamo kod njih stigla, na isti nain kao i proli put, jedna engleska misija od dva
engleska oficira i jednog jugoslovenskog porunika. (...) Na moje pitanje kod Djede da li je ta misija
dola s njihovim znanjem, odgovorio je da njima
to nije poznato i da budemo na oprezu. Ali je preporuio da ja razgovaram s njom, jer je ta misija,
im je stigla, izjavila da eli razgovarati sa
T(itom), odnosno sa mnom. Sada oekujemo te
goste da vidimo ta hoe. Ali ja se niemu dobrom
ne nadam od njihove strane, i biemo ovog puta
na oprezu.37
Na Titovo nareenje da se Atherton, Nedeljkovi i
O'Donovan upute u Vrhovni tab, lan Vrhovnog taba
i CK KPJ Ivan Milutinovi, koji se nalazio u Glavnom
tabu za Crnu Goru i Boku, poslao je Titu 7. marta sljedeu poruku:
Engleze upuujemo vama, ali elimo da vam
naglasimo da za cijelo vrijeme koliko su bili kod
nas nijesu uspjeli da uspostave vezu. Iako su nekoliko puta predavali depee, nama nijesu rekli
da li su ma kakav odgovor dobijali na njih. Nama
je sumnjivo, a oni sami ne mogu da objasne zato
ne mogu da uspostave vezu. Mi neemo ponavljati nae ranije gledite, ali smatramo da treba biti
vrlo obazriv prema njima, tj. major Englez, koji
vrlo dobro poznaje prilike u zemljama Jugoslavije, ak i ljude jeste ovjek vrlo prepreden. Srbijanac izgleda vrlo sumnjiv i uplaen. Mi smo vam
u ranijem jednom pismu traili jedno opte uputstvo daljeg dranja prema ovakvim gostima.38
U meuvremenu, Tito je 12. marta jo jedanput pisao Moi Pijadi:

... hitno mi poradi na tome da ta engleska misija ve jednom doe ovamo. Porui drugovima
da mi jame svojom glavom da mi ta misija stigne
ovamo itava, jer hou da jedanput ve tu stvar istjeram na istac, a i sam Djeda to trai.39
Kada je Athertonova grupa stigla do Mose Pijade,
on je 15. marta poslao Titu jo jedno pismo:
Jutros sam malo razgovarao sa porunikom
Nedeljkoviem. On mi veli da cela misija dolazi
od engl(eske) vlade a ne od jugoslovenske, pa i on
sam. I engleski kapetan govori dobro srpski iveo je u Beogradu i sea se da me je viao kod
'Milanovia' (poznata beogradska kafana primj. autora), a poto mi je pomenuo neke Jevreje
novinare, svoje prijatelje, dobio sam utisak da zna
s kim ima posla.
(...)
Vuku prilian prtljag. Akumulatori idu za njima, i Milutin (Ivan Milutinovi primj. autora)
im (je) rekao da e ih dobiti na abljaku za etiri
dana, te da tu ekaju. Ja sam opet pritisnuo na
njih da odu to pre tebi, jer da ih ti oekuje i nema smisla da su oni u zemlji ve mesec i po a da
jo nisu tamo kod tebe. Doista, ti slabo izdravaju
putovanje peke po ovim stranim prtinama, koje
su doista ubistvene, ali sam ih nagovorio da sutra, 16-og krenu tebi. Bie vano da im se pokau
jasni dokazi o 'gospodinu ministru vojske'. Nadu
se u vrlo neugodnom poloaju kad ih pita: zar tamo u Londonu tako slabo poznaju situaciju da su
ba njega odredili za ministra. U svakom sluaju
treba na misiju ostaviti najjai utisak, dokazati im
da je na partizanski pokret jedina patriotska vojska. Ja sam kapetana pitao: to nas nita dosad
nisu pomagali orujem i municijom. Veli da bi to
moglo biti. Ti e ve biti u lakem poloaju da istera naisto zbog ega su doli i ta hoe. Pitali
su me nisu li moda kakve njihove kolege stigle u
abljak.
Vladamo se prema njima korektno i po vorkovoj (Ivana Milutinovia primj. autora) preporuci ne pravimo s njima glupe viceve.40
Sutradan, 16. marta, M. Pijade ponovo pie Titu, izmeu ostaloga:
Misija polazi odavde 17. III u 6 sati izjutra. (...)
Sigurno mogu biti kod tebe tek 19-og po podne.
Oni vele da im je (radio-)stanica jaka 6 volti i
da je dovoljno jaka za Maltu. Ali imaju kratku an-

tenu, pa da oni nisu primali nita, niti im je potvren prijem njihovih depea, ali veruju da su
njihovi izvetaji primljeni. Izrazio sam im uenje
kako to da sami nisu traili od Milutina (Ivana Milutinovia) da ih poalje tebi; oni vele da jesu, ali
da je Milutin odlagao, nekiput zbog snega, nekiput zbog kurira, a moda zato to se koristio njihovim radio-aparatom, dok je Milutinov bio pokvaren.
Iako znam da zna ta e s njima i kako, mislim ovo: Dolaze od engl(eske) vlade i imaju jasno
da kau zato su doli i da pokau mandat. Ako
su doli da sarauju i budu neka kontrola, onda
im treba rei da mi rado primamo predstavnike
saveznika, ali ne jednostrano, nego neka svi saveznici Engl(eska), USA i SSSR poalju predstavnike vojne i politike k nama kao zajedniko
predstavnitvo. Drugi zahtev: bez obzira jesu li
doli da sarauju ili da nas nagovaraju na saradnju sa Draom (Mihailoviem primj. autora),
postaviti zahtev: da se Draa ima izbaciti iz jugoslavenske) vlade kao izdajnik i prizna naa
partiz(anska) vojska i na V(rhovni) (tab) kao jedina patriotska vojska i jedino rukovodstvo ustanka; da prestane Lond(onski) radio da popularie
Drau.
Kapetan (treba: major Atherton primj. autora) mi kae da je lond(onska) vlada slabo obavetena o situaciji u Jugosl(aviji) i da je jugoslavenska) vlada imenovanjem Drae htela da pokae
pred engl(eskom) vladom da ona nije isto izbeglika vlada, nego da ima i jednog ministra i neku
snagu na terenu. Rekao sam mu da e se dovoljno
uveriti da taj ministar radi sa okupatorima. 41
Dan nakon dolaska misije Hydra u Fou, 20. marta 1942, Tito je poslao (neadresiranu) depeu u Moskvu:
Devetnaestog marta u tab je dola engleska
misija major Terens Aterton, jedan vojnik radista i jugoslovenski avijatiar porunik Nedeljkovi.
Aterton je prije rata bio u Jugoslaviji kao dopisnik 'Dej li Mela' i kao organizator Intelidens-servisa. Na moje pitanje zato su doli, odgovaraju: 'Da se informiu o situaciji u Jugoslaviji i da
pomognu da se doe do sporazuma s Draom Mihailoviem'. Mi smo pokazali originalne dokumente o tome da Draa Mihailovi sarauje s
okupatorima zaklonjen Nediem kao paravanom,

i da se osim nas niko vie ne bori protiv okupatora. Oni kau da u jugoslovenskoj vladi u Londonu
nije sve u redu i da su oni bili pogreno informisani o onome to se kod nas dogaa. Kau da smo
mi sami krivi to ne obraamo vie panje propagiranju nae borbe u inostranstvu. 42
Dana 24. marta uslijedila je nova Titova depea za
Djedu:
Engleska misija se uvjerila iz dokumenata da
svi etnici neposredno i posredno sarauju s okupatorima. Misija jo nema veze sa svojom vladom
i trae nau pomo da bi je obavijestila o pravoj
situaciji kod nas.
Zbog izdaje Drae Mihailovia jugoslovenska
vlada u Londonu potpuno se kompromitovala
pred narodima Jugoslavije. Ako ona bude nastavila da podrava Drau Mihailovia, mi emo morati otvoreno da istupimo protiv vlade u Londonu.
Smatramo za potrebno da se obrazuje nova
vlada od demokratskih elemenata u zemlji i inostranstvu, koja bi izdala proglas s pozivom narodima Jugoslavije da se odluno bore protiv okupatora i javno igosala izdajnike saradnike okupatora.
O ovome smo obavijestili misiju i ona se sloila da o tome javi u London. Molimo za vae miljenje.43
Sauvana je i nepotpuna Titova depea dostavljena
u Moskvu oko 6. aprila 1942.:
... (jer Englezi gledaju samo svoje interese, a
meusobni graanski rat odgovara ciljevima Engleza). (Radoje) Nedeljkovi smatra da Englezi
pripremaju teren za iskrcavanje svojih grupa u
Dalmaciji im Italija ostavi Hitlera i poe na sporazum s Englezima.
Poto mi smatramo da je nemogue sporazumeti se sa Draom Mihailoviem zato to se on
sasvim kompromitovao pred narodom time to
sarauje s okupatorom i bori se protiv nas, Nedeljkovi smatra da je potrebno da Mihailovi da ostavku i javnu deklaraciju o svojoj greci. Potrebno
je, kae Nedeljkovi, da se nae takva forma da
se jugoslovenska i engleska vlada ne nau u nezgodnoj situaciji.
(...)"
Redakcija Dokumenata centralnih organa KPJ,
NOR i revolucija 1941 1945. tvrdi da u toj depei nedostaju prva i druga stranica te kraj. Meutim, iz nje se

ipak jasno nazire da je lan Athertonove misije porunik Nedeljkovi, bar u jednom trenutku poeo da igra
ulogu partizanskog obavjetajca. ini se da je to ipak
samo privid. Naime, lan Vrhovnog taba Sreten ujovi Crni, koji ga je dobro upoznao, napisao je o Nedeljkoviu da je bio udan ovek, nervozan i, ini mi se,
bolestan, koji je za vreme razgovora sa mnom plakao.45

Dvadesetak dana nakon dolaska Athertona i Nedeljkovia u Fou, nakon niza razgovora s njima, a sigurno
i na osnovi iskustva s Hudsonom, Ostojiem i Lalatoviem te nakon nekih naknadno dobivenih obavjetenja,
Tito je u pismu poslanom 8. aprila drugovima iz hrvatskog ae, tj. CK-u KP Hrvatske, napisao i retke u kojima je rezimirao svoj stav prema tadanjoj politici u Jugoslaviji:
Radi vaega ravnanja, ali ne za iru publikaciju, mi smo duni da vas obavijestimo o vrlo interesantnim stvarima koje smo nepobitno utvrdili.
Naime, mi znamo pozitivno da Engleska u Jugoslaviji preko svojih agenata ne podrava nas, nego,
naprotiv, raspiruje sukobe izmeu nas i nekih
grupa kao to su vojni etnici itd. Ona podrava
razne etnike bande isto tako kao i Nijemci, s tim
da nas napadaju. Engleskoj politici je stalo, i mi
za to imamo dokaza, da u Jugoslaviji to vie zamuti, da kompromituje narodnooslobodilaku
borbu i da u momentu kada za to bude zgodna situacija, tj. kada se Italija presaldumi u njeno naruje i ostavi Hitlera, iskrca svoje trupe u Dalmaciju i druga mjesta, da se pojavi ovdje kao spasilac i da izvede zemlju iz haosa. U tu svrhu ve je
dolo u Jugoslaviju oko 10 njenih tzv. 'vojnih misija', koje sada po raznim mjestima Jugoslavije vre
svoju prljavu rabotu. Jedna od takvih misija stigla
je u na tab, jedna se iskrcala u Dalmaciju, a druge se nalaze na drugim teritorij ama, tako da mi
za njih ne znamo, ali po onome to se dogodilo na
nekim mjestima, kao u Kolainu itd., gdje su se
odjednom stvorile jake etnike bande, dobro naoruane i uglavnom voene od londonskih pristalica, jasno se vidi da je to njihovo djelo zajedno s
talijanskim okupatorom, koji ovo isto pomae iz
svojih interesa. Te etnike bande napale su nae
crnogorske partizane kod Kolaina, zauzele Kola-

in i prolile mnogo krvi naih najboljih boraca. Vi

sami znate da u Crnoj Gori nije bilo druge vojske
osim partizana. Ali odjednom po itavoj Crnoj Gori poele su se pojavljivati etnike bande, koje su
vodili petokolonai i pristalice Londona. Dakle,
ovdje je jasno, bez obzira na to to talijanski okupator vrlo vjeto radi, da nije mogue da su svi
oni koji su pristalice Londona i koji su do jue ili
s nama, preko noi ustali protiv nas po nalogu talijanskog okupatora, ve je sigurno da su dobili
mig iz Londona.
U vezi sa svim tim, vi u Hrvatskoj morate biti
vrlo oprezni. Ako se pojave takve misije, pazite da
vam ne napakoste. Na neki nain gledajte da ih
izolirate od masa i da ih drite pod kontrolom.
Svaka takva misija ima sa sobom i radio-stanicu.
One neposredno stoje (u vezi) sa svojom glavnom
organizacijom Intelidens servisom. Svaki pokuaj etnikog napada na vaoj teritoriji morate
odmah u klici uguiti. U vojnim uputama imate
tano kazano ta trebate preduzeti s vojnike
strane za uvrenje nae vojne moi. Ove engleske misije u Hrvatskoj vjerovatno e se povezati s
HSS-ovcima, SDS-ovcima i jugoslovenskim nacionalistima, pomou kojih e nastojati da razbiju
nau narodnooslobodilaku borbu i na uticaj.
Naglaavamo da sve ovo nije za objavljivanje, ali
izvjesne stvari moraju znati nai rukovodei partijski i vojni kadrovi.46
Mio Lekovi, koji je pripremio za tampu ovu knjigu Titovih Sabranih djela, uz citirani je tekst stavio dvije bitne napomene. U prvoj je reeno:
Tito nije bio obavijeten o tanom broju 'vojnih misija' koje su britanske obavjetajne slube
upuivale u Jugoslaviju.47
Kao to smo vidjeli, SOE je do aprila 1942. u Jugoslaviju uputio ukupno etiri svoje misije.
Druga Lekovieva napomena glasi:
U Vrhovnom tabu se na temelju aktivnosti
jugoslovenske emigrantske vlade i podrke koju
je ona uivala u Engleskoj s nepovjerenjem i zaziranjem gledalo na dolazak britanskih vojnih misija u Jugoslaviju koje su upuivane da uhvate vezu
s Draom Mihailoviem. Njihov dolazak i aktivnost su dovoeni u vezu s pojaanom aktivnou
etnika u borbi protiv narodnooslobodilakog pokreta, s mukim napadima i puevima koje su etnici izazivali u partizanskim jedinicama i s pove-

zivanjem etnikih tabova s okupatorima. 48 (Istakli autori.)

ini nam se da druga Lekovieva napomena na izvjestan nain, sigurno ne hotimino, ublaava Titove
postavke iznijete u pismu drugovima iz hrvatskog ae. To se odnosi prije svega na reenice:
...mi znamo da Engleska u Jugoslaviji ne podrava nas, nego, naprotiv, raspiruje sukobe izmeu nas i nekih grupa kao to su vojni etnici itd.
(...) Engleskoj politici je stalo i mi za to imamo dokaze, da u Jugoslaviji to vie zamuti... (Istakli
autori.)
Istina, kapetan Hudson nije bio osoba koja je Drai
Mihailoviu donijela uputstva da napadne partizane,
ali uinili su to njegovi saputnici, lanovi njegove misije
SOE, majori Ostoji i Lalatovi! A taj isti Hudson, uprkos svemu to je vidio, saznao i doivio u toku osam
mjeseci boravka u Jugoslaviji, napisao je 11. juna 1942.
Drai Mihailoviu pokajniko pismo u kojemu je dao
punu podrku njegovoj politici. U tom pismu nale su
se i reenice:
Stalo mi je do toga da Vas jo jednom izvestim da Vam se stavljam potpuno na Vae raspoloenje, ako smatrate da mogu koristiti Vaoj organizaciji. Hudson zatim trai da se sastane sa
crnogorskim etnikim komandantima uriiem i Staniiem i ostalim vodama koji su se tako uspeno borili protiv komunista i oslobodili
svoje krajeve od njih.
Ja mislim nastavlja on da bi moda
pomoglo kad bih njima lino saoptio, da je Velika Britanija reena da stoprocentno pomae Vas
za ujedinjenje svih nacionalnih snaga u zemlji...!49
Stanislav Rapotec sa svojim istupima i potezima,
onako kako ih je registrovala partizanska obavjetajna
sluba, nikako nije ostavljao mjesta postavkama koje bi
dovodile u pitanje Titove zakljuke.

Athertonova misija provela je u Foi punih 25 dana,

od 20. marta do 15. aprila 1942. godine. Iz tog vremenskog perioda sauvano je jo nekoliko dokumenata koji
direktno ili indirektno govore o njezinoj aktivnosti. Jedan od njih vrijedan je da bude registrovan. To je Titova depea Moskvi od 1. aprila 1942. godine:
Hitno
Engleska vojna misija do sad nije uspjela da

uspostavi vezu s komandom na Malti. Ona moli

za nau pomo da bi poslala depeu o stvarnoj situaciji kod nas. Molimo da javite moe li se dati
takva pomo.
Pavle, ovo je hitno i molim te da otpremi im
prije.50
Posljednja reenica, napisana na hrvatsko-srpskom
jeziku bila je namijenjena ifrantu Vrhovnog taba
Pavlu Saviu.
Medu vane dokumente pripada i pasus iz Titova
pisma poslanog 7. aprila Moi Pijadi. U njemu je stajalo
i OVO:
S Englezima neto nije u redu. Oni se svaaju
meusobno, ali jo nismo uspjeli prokljuviti o emu se radi. Svaa je dola tako daleko da onaj
na porunik dolazi posebno za ruak i uope vie ne idu zajedno. Englez nam pria da oni nemaju ba povjerenja u jugoslovensku vladu, a ja guram da se ta vlada skine, jer je to u interesu saveznika u dananjoj borbi. Javio sam i Djedi da
smatram potrebnim stvoriti jednu novu, narodnu
vladu, iji e lanovi biti veim dijelom u zemlji i
koja e izdati jedan proglas u kome bi pozvala narod na energinu oruanu borbu protiv okupatora. To sam kazao i Englezima. Djeda mi jo nita
nije na to odgovorio.51
Boravak Athertonove misije i generala Novakovia
u Foi kao da je najupeatljivije ostao u sjeanju Luki
Booviu, koji je o tome zapisao:
Pored razgovora sa Atertonom, drug Tito ga
je vodio i na frontove da se uvjeri o akcijama partizana i izdaji etnika Drae Mihailovia. Vjerovalo se da e misija pomoi da se raskrinka Draa i
prodre u svijet istina o tome ko vodi narodnooslobodilaku borbu u Jugoslaviji.
U to doba u Foi se nalazio i general bive, jugoslovenske vojske Ljubo Novakovi. U januaru
1942. on je bio u okolini Sarajeva i poeo da okuplja etnike oko sebe i pored prisustva naih jedinica na tom terenu. Zbog toga ga je 4. (kraljevaki)
bataljon 1. proleterske brigade sproveo do Vrhovnog taba u Foi. Ovdje je imao punu slobodu kretanja. General Novakovi se u Srbiji izjanjavao
protiv okupatora i napustio je Kostu Peanca. Ali
kad je doao u istonu Bosnu uspostavio je vezu
sa etnicima Drae Mihailovia. U Foi je izraavao svoju lojalnost partizanskom pokretu i predao Vrhovnom tabu neke svoje napise za izbjeg-

liku vladu u Londonu, koji su govorili o stanju

oslobodilake borbe u zemlji. Cesto je razgovarao
sa seljacima koji su dolazili u Fou. Iz Jahorinskog dobrovoljakog odreda dolazili su mu u posjetu komandant bataljona Mile Radovi i komandir ete Vlado Blagojevi, koje je Novakovi poznavao,dok je bio na terenu Jahorine. On se esto
sastajao sa lanovima engleske misije, a najee
sa majorom Atertonom. Na sve to nije se obraala
velika panja.52
O voenju majora Athertona i na frontove, Valter
(Tito) je u jednom opirnijem izvjetaju obavijestio i
Moskvu:
Ja se nalazim s engleskom misijom na prednjim poloajima da bi se ona uvjerila u to ko se
bori.53

Sve je na prvi pogled izgledalo normalno. Odnosi sa

Athertonom i Nedeljkoviem bili su uglavnom korektni. A onda je 16. aprila 1942. Valter (Tito) bio prinuen
da u Moskvu, za Djedu, poalje depeu:
Nou 14. aprila bez traga je nestala Engleska
misija sa svojom stanicom i generalom Novakoviem, koji je iveo kod nas i kome smo tri puta spasavali ivot jer je bio osuen na smrt od Mihailovia, Peanca i Javorskog. General Novakovi je
ostavio jedno veoma bezobrazno pismo za na
tab.
Smatramo da je ta podlost delo Intelidens-servisa i to nam razotkriva mranu rabotu i ciljeve ovih agenata. Uiniemo sve da uhvatimo te
hulje, koji su se koristili naim gostoprimstvom,
jer smo ih mi smatrali za saveznike.54
Uz tekst te depee, napisane na ruskome, Tito je za
ifranta Vrhovnog taba Pavla Savia na hrvatsko-srpskome dopisao reenicu:
Kako vidi, drue Pajo, gosti odleteli i malo je
verovatnosti da emo ih dobiti.55
Tako je i bilo.
Svi drugi izvori osim te Titove depee govore da su
britanska vojna misija Hydra i general Novakovi nestali iz Foe u noi izmeu 15. i 16. aprila, a ne nou 14.
aprila. Tito je tada nainio datumsku greku. Uostalom, to se vidi i iz pisma koje je 16. aprila iz Foe poslao
drugu Didi (Milovanu ilasu):
Engleski gosti pripremili su n a m veliko iznenaenje. Ove noi (istakli autori) nestali su bez

traga sva trojica, zajedno sa starom lopuom generalom Novakoviem i s jo par civilnih lica. Ja
sve mislim da su oni krenuli ili prema Sandaku
ili prema Crnoj Gori, iako je ona stara generalska
lopua ostavila u svom stanu pismo u kome nam
prijeti s nekih 5000 bosanskih Srba. Preduzmite
sve i sa svoje strane da ih se zadri ako se pojave
na vaoj teritoriji.58
To isto samo ponovo s pogrenom naznakom datuma javio je Tito sutradan, 17. aprila, i drugu ikiju (Moi Pijadi):
Jue navee su nam engleski gosti priredili
veliko iznenaenje. Tokom noi su nestali u neizvjesnom pravcu, ostavivi sve svoje stvari, pa i radio-stanicu. Zajedno s njima je nestao i ona stara
lopua general Novakovi i jo neka civilna lica.
Mi smo preduzeli sve mjere da se pronau i, kako
izgleda, krenuli su prema Srbiji.57
No, vratimo se ponovo tekstu Luke Boovia:
16. aprila 1942, Engleska misija je otila iz Foe, a sa njom i general Novakovi. S njima su otili i Radovan Blagojevi i njegova kerka Jela, kod
kojih je Engleska misija stanovala. Pretpostavljalo se da su pobjegli ili prema Jahorini ili prema
elebiu. Sumnjalo se da su generalu Novakoviu posluili kao veza sa etnicima, M. Radovi ili
V. Blagojevi iz Jahorinskog dobrovoljakog odreda. Prvih dana maja dobij ena su obavjetenja da
se kriju u peini kod s(ela) Grdijevia, odakle su
etnici povremeno napadali transporte ita za Pivu. Jedna eta 3. (kragujevakog) bataljona 1. proleterske brigade pretresla je taj teren ali ih nije
pronala. 58
Vladimir Dedijer je u Dnevniku, koji je tada redovno
vodio, pod datumom Ponedeljak, 20. april, zapisao i
ovu reenicu:
Krcun i Jurica se vratili bez begunaca. 59
Krcun Slobodan Penezi prema nekim podacima, bio je i u Foi, kao i u Uicu, od Vrhovnog taba zaduen za kontraobavjetajni rad. (To donekle potvruje
i ono to je V. Dedijer zapisao u svom Dnevniku pod datumom 28. mart, subota... Svratio sam kod Krcuna u
kancelariju da mi da 'Novo vreme' koje su donela tri
Hercegovca koji putuju jo iz Beograda. Krcun mi je ponudio da razgovaram sa njima.60)
Jurica je bio mladi brat Ive Lole Ribara i radio je u
agitpropu pri Vrhovnom tabu.
Moa Pijade (iki) na sebi svojstven nain proko-

mentarisao je ono to se dogodilo s majorom Athertonom i generalom Novakoviem u pismu Titu od 25. aprila:
udim se da se moglo dogoditi da vam gosti i
onaj matori lopov klisnu. Trebalo je da Komfanda) mesta bude budnija, a i V(rhovni) tab je morao imati za njih posebnu kontrolu. Treba proakati sve kue koje je Novakovi poseivao (i knjiara, jer tamo je od poetka zalazio; onda ima i
nekih crnogorskih petokolonakih porodica). Slaba je verovatnoa za njihovo hvatanje, jer su sigurno imali dobre kanale, ali ove treba otkriti.
Upozoriti hrvatski Gl(avni) tab na one njihove.
Kako sad u svetlosti tog zajednikog bekstva izgleda raskid izmeu porunika Nedelj(kovia) i
engl(eskog) majora i cela njegova pria? 61
Zapaanja Moe Pijade bila su potpuno ispravna.
Samo, poslije boja... Pod matorim lopovom Pijade je
razumijevao generala Ljubu Novakovia, a raskid izmeu porunika Nedelj(kovia) i engl(eskog) majora i
cela njegova pria o kojoj smo ve govorili kao o
sumnjivoj prividnoj ulozi Nedeljkovia kao partizanskog obavjetajca pokazao se zaista kao uspjena obmana. Sve u svemu, konaan zakljuak koji treba izvui iz sluaja Atherton glasi: bio je to klasian primjer
poraza partizanske kontraobavjetajne slube!
Meutim, nije to bila samo obmana partizanske
kontraobavjetajne slube ni nesmetano prikupljanje
niza vojnih tajni do kojih su Atherton, Nedeljkovi i Novakovi nesumnjivo doli ne birajui metode djelovanja. Atherton je jo u Crnoj Gori dao Ivanu Milutinoviu kao neku vrstu pomoi za borbu protiv okupatora,
kako pie Jovan Marjanovi, iznos od 250 000 lira,62 a
zatim dodaje:
Izgleda kao da se ovoj misiji nije mnogo urilo ili je bila toliko zabavljena svim onim to je videla, da nije mogla da se snae i radi prema zadacima koje je u Kairu dobila. Izvori govore da
ova misija 'iz tehnikih razloga' nije mogla uspostaviti radio-vezu sa svojom komandom. Tito nije
dozvolio da se koristi njegova radio-stanica. Oigledno da je Tito bio prema ovoj misiji vrlo nepoverljiv, a i s pravom. Ona nije ni bila upuena njemu, ve Mihailoviu.63
F.W.D. Deakin, koji se kao lan britanske vojne misije padobranom spustio u Crnu Goru u jeku pete neprijateljske ofanzive (27. maja 1943), a zatim, poslije pogibije kapetana Stuarta (Stjuart), preuzeo dunost efa te

misije pri Vrhovnom tabu NOV i POJ, posvetio je, u

svojoj knjizi Bojovna planina (The Embattled Mountain), objavljenoj u Londonu 1971, prilino mnogo prostora misiji Hydra, odnosno sluaju majora Athertona.
Govorei o prvom susretu s Titom, on kae:
Prvim reima koje nam je uputio otkrio je osnovu svojih sumnji. Smatrao je da Britanci nee
vie dolaziti u njegovu komandu posle nestanka
majora Atertona (Atherton) iz privremenog glavnog partizanskog sedita u bosanskoj varoi Foi
prethodne godine. Pretpostavljao je da Britanci
smatraju da je on odgovoran za iznenadni nestanak ovog oficira i za njegovo ubistvo. Aterton je
napustio Fou nou, ne davi nikakvo objanjenje
za svoj nagli odlazak. Tito je mogao samo doi do
zakljuka da je to bilo po nareenju pretpostavljenih i da je Aterton izvetavao nepovoljno o partizanskom pokretu.64
Deakin zatim spominje i sluaj kapetana Hudsona,
koji je takoer napustio istina, javno partizanski
Vrhovni tab i vratio se u tab Drae Mihailovia, te dodaje:
Meutim, od odlaska Hadsona i nestanka
Atertona Britanci nisu davali nikakvog znaka o
slanju emisara u podruja koja su drali partizani. tavie, odali smo javno priznanje i dali podrku, i u pogledu vojnog snabdevanja i u propagandi preko B.B.C.-a, Mihailoviu kao jedinom
predstavniku jugoslovenskog pokreta otpora. Da
li je naa Misija samo ponavljanje ovih ranijih dodira, ili smo moda odreeni da vrimo slabo prikrivenu pijunau da bismo upoznali ciljeve i vojnu snagu partizanskog pokreta, koji nismo nikad
ni priznali, da bismo napravili uporeenje sa
onim to je Tito pretpostavljao da smo morali znati, sa stanjem kod etnika, i moda u onim podrujima u kojima operiu partizanske snage i gde
su obim etnikog prisustva i priroda njihovih aktivnosti bili nepoznati? 65
Kapetan Hudson, koji se ponovo nalazio u tabu
Drae Mihailovia, dobio je od centrale SOE za Balkan
nareenje da ispita to se dogodilo s misijom Hydra.
Istovremeno je po nareenju iz Londona i Draa Mihailovi poduzeo korake u tom pravcu. Sve to F.W. Deakin
rezimira ovako:
Kratak pregled rezultata ovog istraivanja
Hadson je poslao Kairu. Prema ovoj poruci, Aterton i njegova grupa pobegli su iz Foe nou 15. ap-

rila 'u pratnji etnikog voe Spasoja Dakia'...

Grupa se sedam dana krila u peini blizu sela
elebia, na reci Drini. Dvadeset drugog aprila,
prema Hadsonovim telegramima, Aterton, 'iji
stav prema bekstvu nije bio poznat', odluio je da
se prebaci dalje u Srbiju posle svae s Nedelj koviem i Novakoviem...Aterton i njegov radio-telegrafista O'Donovan
napustili su elebi 22. aprila i poli ka selu Tatarovini. Deo puta pratio ih je Deki. Posle toga niko
ih vie nije video. Daki, koji se docnije pojavio u
Mihailovievom tabu sa Atertonovim dvogledom
i nosei njegove izme, verovatno je obojicu ubio,
uzevi veliku koliinu zlatnih funti koje je Aterton
nosio sa sobom.66
Uz taj tekst Deakin daje napomenu:
Aterton je nosio milion lira i blizu 2000 zlatnih funti. Njegova sudbina posluila je kao pouka
za budue misije, koje nikad nisu bile snabdevene
tolikim novcem.67
Sauvano je i pismo koje je Atherton 21. aprila, est
dana nakon bjekstva iz Foe, poslao Spasoju Dakiu:
elim uoi moga odlaska za Srbiju radi sastanka sa Vaim voom eneralom Draa Mihailovi, da Vam ovde izrazim, u ime moje i moje misije, nau iskrenu zahvalnost, za pomo koju ste Vi
ukazali nam u naoj neugodnoj prilici nedavno u
Foi.68
Odgovarajui na pismo komandanta Kalinovikog
NOP-odreda Rade Hamovia od 20. aprila 1942, Tito mu
je dva dana kasnije napisao i ovo:
Opasnog pijuna i razbijaa narodne borbe
Mila Radovia mora nam ivog, svezanog sprovesti to hitnije u Fou. On je organizovao bjekstvo generala Novakovia i njegove pratnje zajedno s onom engleskom misijom. Mora razviti izviaku i obavjetajnu slubu da se sluajno ne nalaze na tom terenu.69
Meutim, Mile Radovi se tada nije nalazio u rukama partizana. On je uskoro postao komandant bataljona u etnikoj brigadi i poginuo je tek u julu 1945. godine kao odmetnik.
Interesantno je i donekle neshvatljivo zato je
Djed 3. maja 1942. poslao Titu depeu:
Mi nemamo nikakve izvetaje o odailjanju u
Jugoslaviju Engleske misije, a imena o kojima Vi
javljate, postaraemo se da proverimo. U svakom

sluaju itava ta istorija je dosta sumnjiva. Zbog

toga vam preporuujemo najveu opreznost i savesno proveravanje na licu mesta. Ne dajte tim
ljudima nikakve podatke o vaim planovima i
uopte o vaim unutranjim stvarima. Molimo da
nas redovno drite u kursu te stvari.70
Mjesec dana kasnije, 6. juna, iz Moskve je CK-u KPJ
upuena depea nepotpuno deifrirana u kojoj se
kae da londonski izvor javlja (istakli autori) da unutar Osvobodilne fronte Slovenije nema jedinstva, da
njome diktira komunistika grupa, zagaena trockistima i agentima Gestapoa, da u Srbiji partizanski pokret skoro ne postoji itd. Posljednja reenica depee
glasi:
Javljamo vam sve ovo radi vaeg upravljanja.
Po pojedinim takama dajte vae objanjenje. Javite takoe ta se desilo sa tom Engleskom misijom koja je bila u partizanskom tabu i koja je iezla bez traga.71
Tito je sutradan, 7. juna, reagirao na tu depeu uputivi iz sela Pluine u Moskvu, Izvrnom komitetu Komunistike internacionale, ovaj odgovor:
Molimo da ponovo pregledate ifru vae posljednje depee od ... Moe se samo naslutiti da se
tu radi o jugoslovenskoj vladi i klevetanju naeg
partizanskog pokreta u Jugoslaviji. Mi smo razumjeli samo nekoliko posljednjih rijei, na koje
odgovaramo.
Naa istraga u vezi s Engleskom misijom otkrila je sljedee: Engleska misija; Aterton, Patrik,
Nedeljkovi, jugoslovenski porunik u slubi Intelidens servisa, i general Novakovi otili su zajedno s 3 lana porodice kod koje je general Novakovi bio nastanjen. To su priznali ena i sin Blagojevia, sopstvenika stana generala Novakovia.
Mi smo u vezi s tim uhapsili nekoliko etnikih elemenata iz Jahorinskog dobrovoljakog odreda, koji su pomagali da se organizuje bjekstvo
generala i misije. Istraga je takoe otkrila da je
general pomou tih elemenata pripremao pobunu u Jahorinskom dobrovoljakom odredu. Oni
su htjeli da ubiju sve rukovodee drugove tog odreda, koji je drao najvanije poloaje kod Sarajeva. Jedan od zavjerenika napustio je svoju jedinicu bez odobrenja komande i doao u Fou kod generala Novakovia. To je bilo 2 dana prije bjekstva misije. Taj ovjek je pri povratku bio uhapen

zato to nije imao dokumenta. General je to doznao, uplaio se da ova zavjera ne bude otkrivena
i zato je prije vremena pobjegao zajedno sa misijom. General i misija bili su dugo vreme sakriveni
u rejonu elebia. Mi smo otkrili kuu u kojoj je
on ivio, ali nismo uspjeli da ga uhvatimo. O svemu tome imamo dokumente i svjedoke. Ne znamo
zato je pobjegla misija, koja je uivala svu nau
pomo koja je mogla slobodno da ode kuda hoe.
Smatramo da je podmuklo djelo Intelidens servisa sraunato na kompromitovanje naeg Vrhovnog taba. A moda je to bilo i djelo generala, koji
se uplaio za sebe i neto izmislio da bi misiju povukao sa sobom. U svakom sluaju, n a m a takve
misije nisu vie potrebne, jer one imaju namjeru
da nas kompromituju. Ovdje je svakome jasno da
je engleska misija igrala m r a n u ulogu.
Pria se da se sin genarala Novakovia od samog poetka ustanka nalazi u slubi talijanskih
okupatora u Danilovgradu, u Crnoj Gori, a mi
smo otkrili prepisku generalovu sa sinom.72
Uz posljednju reenicu te depee Mladen Stefanovi, koji je za tampu priredio petu knjigu Dokumenata
centralnih organa... dopisao je napomenu:
Odnosi se na Jaku Novakovia, kapetana
vojske Kraljevine Jugoslavije, sinu generala Ljube Novakovia. Kao etniki oficir u jedinicama
pukovnika Baja Staniia, bio je u slubi italijanskog okupatora u Danilovgradu. 73
Citirana Titova depea, i u onom dijelu u kojemu govori o zavjeri to ju je organizovao general Novakovi u
Jahorinskome dobrovoljakom odredu, i u posljednjoj
reenici iz koje se, istina ne vidi kada je otkrivena njegova prepiska sa sinom, jo vie istie opravdanost zakljuaka koji smo ve dali: cijeli sluaj Atherton Novakovi dokazuje krajnje n e m a r a n odnos partizanske
kontraobavjetajne slube p r e m a svojim zadacima. A
takav je odnos imao i teke posljedice na meunarodnome propagandnom polju.

Uprkos tome to je vrlo dobro znao kakvu su sudbinu doivjeli Atherton i O'Donovan, Draa Mihailovi je
u svojoj perfidnoj igri bez granica, kada je bilo u pitanju unitavanje ili kompromitovanje partizana, lansirao u svijet vijest da su ih partizani pobili. Ponovo dajemo rije F.W. Deakinu:
Mihailovievo prvo reagovanje na ove doga-

daje bilo je da, kao pronicljiv propagandni potez,

natukne Londonu da su lanove britanske grupe
ubili partizani. On je ovo izjavio u jednoj poruci,
datiranoj 27. maja, u trenutku kada su on i britanske vojne vlasti u Kairu imale razloga da veruju
da je Aterton bio iv. Na kraju ove poruke Mihailovi je obznanio da je on zbog ovih ubistava, 'objavio otvoren rat svim partizanima'. 74
Deakin se zatim udi kako to da je slian izvjetaj
stigao i od vode grupe 'Henna', porunika Rapoteca,
koji je stigao (je) poetkom jula 1942, s lanim italijanskim pasoem, u Carigrad, gde su ga sasluali britanski slubenici75.
Premda posljednji tekst o sasluanju Rapoteca od
britanskih slubenika u Carigradu zvui ne samo poprilino naivno ve je u potpunom neskladu s onim to
je sam Deakin u istom pasusu svoje knjige rekao o njemu (kako su britanski slubenici u Carigradu mogli
da sasluavaju vou jedne misije SOE?!). Pogledajmo,
ipak, to Deakin o tome kae:
Rapotecova izjava bila je prva od nekoliko
slinih, iz etnikih izvora, koje su optuivale partizane za Atertonov nestanak. Ova kampanja dostigla je vrhunac u jednom pismu jugoslovenskog
predsednika vlade u Londonu, profesora Jovanovia, britanskom Ministarstvu inostranih poslova,
s datumom od 31. jula 1942, u kome se tvrdi da su,
prema jednom izvetaju iz Madrida, 'Atertona,
brata jednog laburistikog pera, ubili partizani,
koji su se dokopali njegovog novca namenjenog
Mihailoviu' ,..76
Zatim:
U jednom lanku u Njujork tajmsu (New York
Timesj u februaru 1943, koji pominje Dedijer u
svom dnevniku, od dopisnika iz Londona Salcbergera (C. L. Sulzberger), tvrdilo se da su, partizani
prole godine streljali nekoliko engleskih oficira,
meu njima i engleskog korespondenta u Beogradu Atertona'.77
I, konano, zakljuak:
Elemenat tajanstvenosti jo okruuje pojedinosti o iezavanju Atertona i O'Donovana. Meutim, postoje jaki dokazi da ih je ubio Daki, koji je
poginuo 1946. godine prilikom 'specijalnih operacija' koje su Titove snage bezbednosti preduzele
protiv ostatka Mihailovievih jedinica.78
Porunik Nedeljkovi je napustio Mihailoviev tab
i obreo se, iz nepoznatih razloga, u Beogradu. Tu su ga

sluajno, u jednoj raciji, 1. januara 1943. uhapsili Nijemci, sasluavali ga i otpremili u logor, gdje mu se izgubio
trag. General Novakovi je u toku druge polovine 1942.
i 1943. godine esto boravio u svome rodnom selu i aktivno saradivao s etnicima u Crnoj Gori sve dok ponovo, ko zna koji put, nije pao partizanima u ruke. Tada je
osuen na smrt i strijeljan.

Tito je 4. februara 1943, u jeku etvrte velike neprijateljske ofanzive, iz sela Tunice kod Livna poslao u
Moskvu depeu:
U 'Njujork Tajmsu' londonski dopisnik Salsberger objavio je saoptenje da su partizani prole godine toboe strijeljali nekoliko engleskih
oficira koji su htjeli da se prikljue Drai Mihailoviu, meu kojima i engleskog dopisnika u Beogradu Atertona. Mi odgovaramo da je to jedna od
mnogih kleveta i izmiljotina jugoslovenske gospode iz Londona, sklepana zajedno s Draom Mihailoviem, i koja ima za cilj da kompromituje jugoslovenske partizane pred svjetskom javnou, a
prije svega pred engleskim narodom. Ponavljamo: Salsbergerovo saoptenje je obina izmiljotina i kleveta. to se tie Atertona koji je stvarno
doao u na tab zajedno s jugoslovenskim porunikom Nedeljkoviem i narednikom Patrikom,
oni su isto tako slobodno otili kako su i doli: tom
prilikom njihova uloga bila je veoma mrana, i
samo nae obaveze prema Saveznicima primoravaju nas da utimo o Atertonovoj ulozi. Njihov
sluaj je potpuno razjanjen i tek po svretku rata
moi e o tome da se govori.7"
Sluaj Atherton kao da je bio kap koja je prelila
au opravdanoga Titova nepovjerenja u namjere, zadatke i tenje britanskih vojnih misija koje su stizale u
Jugoslaviju. Te su se misije, uprkos svemu to su vidjele
i saznale, prikljuivale etnicima, preutno ili otvoreno
odobravale njihovu taktiku saradnju sa okupatorima i Talijanima i Nijemcima nedievcima i ustaama. ak i vie od toga: kao da je sve vie izbijalo na
vidjelo da su one inicijatori te i takve politike, zapravo
politike u kojoj je sve dozvoljeno samo ako vodi unitenju partizana i NOP-a. Pri svemu tome treba imati na
umu i injenicu da se poslije bjekstva misije Hydra iz
Foe u etniku Vrhovnu komandu i nie njihove komande (Sandak, Suvobor, Majevica, Hercegovina, Kopaonik...) samo u toku 1942. godine od kraja aprila do

kraja septembra-spustilo jo devet britanskih vojnih

misija! Istovremeno su znatno poveane britanske isporuke oruja, municije, sanitetskog materijala i novca
etnicima Drae Mihailovia. Partizanska je obavjetajna sluba za neke od tih britanskih pothvata saznavala, a za neke nije... Meutim, i ono to je uspijevala
da registruje uz perspektivu iskrcavanja britanskih
trupa na tlo Jugoslavije bilo je dovoljno za donoenje
ocjene da etnici Drae Mihailovia predstavljaju potencijalno glavnu opasnost za ciljeve i tekovine narodnooslobodilake borbe, te da je, ako se ti ciljevi i tekovine ele odbraniti i sauvati, potrebno prije svega njima
nanijeti smrtonosan udarac. ini nam se da ponajprije
kroz tu prizmu treba gledati na neke privremene kombinacije do kojih je dolo u sklopu pregovora s Nijemcima oko livanjske razmjene (septembar novembar
1942), a zatim i martovske razmjene 1943. godine.

RAZMJENE - MA SA DVIJE OTRICE

1941. godina dva specifina sluaja neuspjeli
pokuaji i izvrene razmjene opravdani strah, ali...
telegram poslanika Kaschea i izjava SS-majora Herbsta
1942. godina pregovori i razmjene se nastavljaju
neuspjeli pokuaji razmjene Rade Konara moralo se razmjenjivati i civilno stanovnitvo prva razmjena na Kordunu posljednje razmjene 1942. godine
livanjska razmjena (avgust-septembar 1942) prva
partizanska lista za razmjenu ko se nalazio na ustako-njemakoj listi in. Ott i Marijan Stilinovi odlaze
u Zagreb Titova depea Moskvi general Horstenau insistirao na nastavljanju pregovora zbrka oko
nove liste i zagonetne depee dvije izjave Tito o
razgovoru sa in. Ottom nekoliko verzija razmjene
kod Studenih Vrela Titovo pismo Centralnom komitetu KP Hrvatske i jedna isputena reenica obavjetajna komponenta livanjske razmjene Titov obavjetajni izvjetaj Moskvi ko su bili gestapovci s radiostanicama u Jajcu
slavonska razmjena (23 septembra 1942) zarobljavanje Vutuca i Wagnera zato se ustaama urilo
partizani trae Hebranga i etrnaest drugih aktivista
NOP-a jedna interna ustaka depea ko je sve razmijenjen za Vutuca i Wagnera potjernica za zamijenjenim uhapenicima i logoraima
ponovo u Bosanskoj krajini osloboenje Jajca i
nestanak rukovodilaca 3. ( (sandake) proleterske brigade na sceni su ponovo Kasche i general Horste-

nau komplikacije oko razmjene pripreme sastanka od 17. novembra 1942 poseban znaaj pregovora
od 17. novembra 1942 nije se radilo o pismu Vrhovnog taba jedina etiri dokumenta jo jedna razmjena i prekid pregovora

Tragajui za obavjetajnim aspektima problema

razmjene zarobljenih partizana i uhapenih aktivista
NOP-a na okupiranom teritoriju u toku NOR-a za zarobljene pripadnike njemakih, talijanskih i kvislinkih
oruanih snaga, morali smo, prije svega, da kronolokim redom registrujemo sve razmjene na koje smo u
obilju dokumenata, studija, monografija, svjedoenja i
lanaka nailazili u bilo kojem kraju nae zemlje. Sluajevima koji su u cjelini ili nekim karakteristinim pojedinostima upuivali na njihovo uklapanje u obavjetajni rad neprijatelja ili u partizansku obavjetajnu slubu, logino, pridavali smo veu panju.
Radei ovo poglavlje, naili smo na niz neprijateljskih dokumenata, uglavnom njemake provenijencije,
koji osvjetljavaju metode i domete neprijateljskog obavjetajnog rada u sklopu razmjena, a istovremeno pokazuju i slabosti partizanske kontraobavjetajne slube,
posebno u uvanju vojnih tajni. Stoga smo pojedine od
njih citirali u irim izvodima, imajui pri tome na umu i
ulogu razmjena u nekim aspektima razvoja NOR-a, posebno na planu borbe za priznavanje NOV i POJ bar
de facto za zaraenu stranu.

1941. godina
Razmjena ratnih zarobljenika izmeu zaraenih
strana poznata je jo iz srednjeg vijeka.1 Do specifinog
oblika prve razmjene zarobljenika u drugom svjetskom
ratu, koja je bila povezana s jugoslavenskim teritorijem, dolo je, odmah nakon zavretka aprilskog rata
1941. godine. Zbila se izmeu sila Osovine i Kraljevine
Jugoslavije. Prema navodima britanskog obavjetajca
Basila Davidsona (Bezil Dejvidson), lanovi britanskog

poslanstva u Beogradu, medu kojima se naao i on, na

elu s poslanikom Sir Ronaldom Campbellom (ser Ronald Kembel), pali su u Herceg-Novom u ruke Talijana.
Odvedeni su zatim u Albaniju, pa preko Italije, francuske rivijere i panije prebaeni u Lisabon, gdje su razmijenjeni za talijanskog vojvodu Amadea od Aoste, koga
su Britanci zarobili u Etiopiji.2
U vezi s tim interesantni su i podaci koji se nalaze u
nedatiranom pismu Prvislava Grizogona, poslanom,
najvjerovatnije, u drugoj polovini maja 1941. iz Beograda Iliji umenkoviu, kraljevskom jugoslavenskom ambasadoru u Ankari:
Vreme je vraeno bratu Stojadinovia. Ne izlazi jo. Govori se da e za koji dan doi Stojadinovi, koji da e biti zamenjen za Kembela. 3
Rije je o beogradskom dnevniku Vreme i o Milanu Stojadinoviu, bivem predsjedniku kraljevske jugoslavenske vlade (19351939), koji je tada kao britanski zatoenik bio interniran na Seyshelskim (Sejelskim) ostrvima u Indijskom okeanu.
Kakve je podatke o svemu to su doivjeli i zapazili
britanska obavjetajna sluba dobila od Campbella i
njegovih saradnika, a talijanska obavjetajna sluba od
vojvode od Aoste nije poznato. Moe se, meutim,
pretpostaviti da ti podaci u datim uslovima nisu bili
beznaajni.
Suprotno meunarodnim obavezama Nijemci nakon izbijanja aprilskog rata nisu dozvolili jugoslavenskom diplomatsko-konzularnom osoblju da napusti teritorij Treeg Reicha niti zemlje koje su oni okupirali.
To je osoblje, s kraljevskim jugoslavenskim poslanikom
u Berlinu Ivom Andriem na elu, sprovedeno u Beograd, gdje je odmah nakon dolaska znatnim dijelom pohapeno i vraeno u Njemaku. Protiv njih je povedena
istraga pod optubom da su se bavili pijunaom protiv
Treega Reicha. Saznavi preko poslanstava u Vatikanu, Bernu, Madridu i Ankari za sudbinu svojih diplomatsko-konzularnih slubenika, pa i onih koji su ostali
u Beogradu pod policijskom kontrolom, kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglitvu preduzela je akciju za
njihovu razmjenu. Predviajui brz ulazak Sjedinjenih
Amerikih Drava u rat protiv Njemake, vojni izaslanik pri poslanstvu u Ankari, potpukovnik Milan Prosen, pisao je 23. jula 1941. gospodinu ministru vojske i
mornarice, koji se nalazio u Kairu:
Miljenja sam da bi bila potrebna energina
intervencija (moda preko Vatikana?) da se nai
pretstavnici oslobode. Sjedinjene drave mogle bi

u tom pogledu da nam pomognu, ako bi uspele

da neke nemake pretstavnike zadre kao taoce,
naravno pod uslovom da se pretstavnici Sjedinjenih drava prethodno, tj. pre prekida odnosa, izvuku. Konano bi se nemaki pretstavnici mogli
zarobiti i posle naputanja teritorije Sjedinjenih
drava.
Svakako smatram da bi trebalo preduzeti neto i to to pre.4
I sama je jugoslavenska vlada ubrzo preduzela diplomatske korake da se njeno spomenuto diplomatsko-konzularno osoblje zamijeni za njemake diplomatsko-konzularne slubenike koji su pri ulasku britanskih i sovjetskih trupa u Iran, potkraj avgusta 1941. godine pali Britancima u ruke. 5
Meutim, od svega toga nije bilo nita.
Nakon izbijanja ustanka u Jugoslaviji prva razmjena zarobljenika izmeu partizana i Nijemaca pokuana je potkraj jula i poetkom avgusta 1941. godine. Dijelovi Valjevskog NOP-odreda napali su 27. jula, na cesti
Uice-Valjevo, dva njemaka vojna policajca (fildandara); jedan je ubijen, a drugi zarobljen. tab odreda
poslao je pismo njemakoj komandanturi u Valjevo s
prijedlogom da se zarobljeni narednik Schmidt (mit)
razmijeni za svrenog pravnika Staniia, koji je bio u
tamonjem zatvoru. Meutim, Nijemci na taj prijedlog
nisu odgovorili, a zarobljeni je narednik 18. avgusta uspio da pobjegne.6
U meuvremenu, u avgustu 1941, ipak je obavljena
prva razmjena. O tome je u ediciji aanski kraj u NOB
zapisano:
8. avgust... NEVADE. Na putu izmeu G(ornjeg) Milanovca i Nevada, kod Divljake, grupa boraca Takovske partizanske ete napala je nemaku patrolu, ubila dvojicu vojnika i zarobila jednog
podoficira, koga su partizani zamenili za est
uhapenih pripadnika NOP-a.7
U Hronologiji nalazimo podatak da su jedinice aanskog NOP-odreda 16. avgusta zarobile jednog njemakog vojnika kod Gornjeg Milanovca i kasnije ga zamijenile za est zarobljenih partizana." Nismo pronali
detaljnije podatke o toj razmjeni: ni kada je, ni gdje je
izvrena, niti koji su zarobljeni partizani tada dobijeni
u zamjenu za zarobljenog Nijemca. Najvjerovatnije je
rije o istom dogaaju koji je u ediciji aanski kraj u
NOB registrovan pod datumom 8. avgusta 1941.

Na podruju Kozare kao pregovara za razmjenu

pojavljuje se ustaniki organ vlasti, a ne partizanska
komanda. Grupa folksdojera, koja je prvih dana ustanka pobjegla iz sela Vranovca u Bosansku Dubicu,
uspostavila je vezu sa svojim dotadanjim komijama i
pokuala da se vrati u selo da bi pokupila svoju imovinu i porodice. O emu se radilo, vidimo iz pisma koje je
Odbor sela Mljeanice 10. avgusta 1941. godine poslao gospodinu S.S. Okrunom voi (44) u Bosansku
Dubicu:
Potovani gospodine!
Primili smo pismo, koje ste Vi i Vai sunarodnjaci iz Vranovca uputili g(ospodinu) Peroviu
dne 8/VIII s tim da pustimo Vau djecu, a i marvu
u Bos(ansku) Dubicu.
Mi smo u naelu za to, ali traimo u zamjenu
da nam oslobodite sve nae ljude koji se nalaze
tamo u zatvoru, pa bilo to graani ili seljaci, bilo
da su ih odavle otjerali Ustae ili koji su sami otili u grad i zadrani od strane ustake vlasti.
Na prijedlog glede izmjene je ovako:
Neka g(ospodin) Johan Helfinger sa jo 3 ovjeka Vranovana (Njemca) doe po dijecu i blago
sutra u 8 sati na Mljeanicu gdje e ih nai ljudi
doekati i sprovesti do kue, omae pokupiti svoje
blago u vrijednosti od 500 Din. i 50 kg stvari po
osobi.
Nae ljude, koji su uhapeni, dovedite sa sobom a i graane koji ele da dou ovamo.
To su nai uslovi od kojih ne rfioemo odstupiti, upozorujemo Vas da vojne pratnje ne vodite,
jer nije oportuno t.j. Okruni voa moe sa pratiocima da doe, ali samo do Mljeanice.
Odgovor poaljite jo danas.9
Nismo nali dokumente iz kojih bismo saznali kako
su ti pregovori zavreni, ali je interesantno da Odbor
Mljeanice stavlja vabama do znanja da mogu pokupiti svoje blago u vrijednosti od 500 Din. i 50 kg stvari
po osobi, jer su i ustae Srbima, prisilno iseljavanim s
njihovih ognjita, dozvoljavale ponijeti samo 500 dinara
i 30 kg stvari po osobi!10
oko Jovani, jedan od organizatora ustanka u Lici
i lan taba gerilskih odreda u Lapcu, pribiljeio je u
svojim Ratnim sjeanjima i ovo:
... ujem da su, 14. avgusta, na Drenovai, zarobljena dva Nijemca, inenjera, koji su tamo ili
automobilom iz Bihaa. Poli su da izvide eljezniku prugu Gospi-Knin i da predvide daljnje ra-

dove na njoj. Dovedeni su u Lapac. Otiao sam da

ih vidim. Bili su tridesetih godina, vie zbunjeni
nego uplaeni. Znatieljno su promatrali sve to
se oko njih dogaa. Smjestili su ih u jednu sobu, u
kamenoj kui nedaleko od taba, ispred koje su
postavili strau.11
Zarobljenici su iz Lapca sprovedeni u Drvar, gdje je
istragom ustanovljeno da je, navodno, rije o njemakim obavjetajcima, a ne inenjerima. 12
Njemako poslanstvo u Zagrebu preduzelo je u septembru 1941. godine mjere da dvojicu zarobljenih pripadnika Organizacije Todt (Tot), jer se radilo o njima,
oslobodi uz pomo Talijana. Premda su Talijani obeali
da e posredovati, njihovi pokuaji u tome nisu uspjeli.
Organizacija Todt ili, kako su je krae nazivali OT
bila je zapravo njemaka tehnika sluba koja je tako
nazvana po svom osnivau i organizatoru Fritzu Todtu
(Fric Tot), a izvodila je razne graevinske radove za potrebe njemake drave i, naroito za potrebe njemakih
oruanih snaga u Reichu i okupiranim zemljama Evrope. Neposredno potinjena Ministarstvu naoruanja i
ratne proizvodnje, bila je to poluvojnika nacistika organizacija iji su pripadnici poetkom drugog svjetskog
rata dobili i jednoobrazne uniforme, kao i nazive (inove) koji su odgovarali njihovim funkcijama (nadzornik,
palir, upravnik gradnje, vii upravnik gradnje itd.).
Na akciju Njemakog poslanstva za spasavanje zarobljenih pripadnika Organizacije Todt nadovezala
se, kako je to i kasnije praktikovano, aktivnost same organizacije Todt. O tome svjedoi na poznati knjievnik Ervin inko u svom Drvarskom dnevniku, opisujui
dogaaje koji su se tih dana odigravali u Kninu, kamo
je on pobjegao iz Drvara, pod kakvu-takvu zatitu Talijana, plaei se ustakih represalija protiv idova:
... ispred 'Hotela Grand' pojavila su se elegantna kola iz kojih je izaao jedan gojazan, koliko
mlad toliko i debeo nemaki oficir. (...) Jo istog
dana mi je kapetan Pui ukazao na ovu upadljivu
pojavu 'sad e se, kroz dva-tri dana, ve sigurno odluiti o sudbini Drvara' rekao mi je, jer je
zbog toga doao i ovaj nemaki oficir iz jedinice
'Todt'. Jo na samom poetku ustanka, ustanici su
uhvatili dva nemaka oficira iz ove jedinice i
zbog njih sada ovaj debeli Nemac pouruje Italijane, oekuje njihovo oslobaanje. Debeli se posle,
svaki drugi-trei dan, pojavljivao sa svojim kolima u Kninu.13
U vezi s tim sluajem interesantan je detalj iz pisma

jednog aktivista i obavjetajca NOP-a iz Knina, potpisanog pseudonimom Bili. Bili 1. septembra, pie nekom
komandiru (Drue komandire) u Dalmaciju i izvjetava ga o broju Talijana u Kninu te dodaje:
Ree mi jedan komesar iz blizine ovdje, da su
uhvaena 2 njemaka oficira GPU, mislim da e
ih strijeljati u Drvaru.14
Bili je, oigledno, pod terminom GPU razumijevao
Gestapo, odnosno njemake pijune, a u stvari se radilo
0 pripadnicima organizacije Todt koji su, i to nerijetko, radili i za njemaku obavjetajnu slubu.
Grupa banatskih boraca zarobila je 22. avgusta 1941.
godine njemakog komesara vridbe u Mokrinu i zamijenila ga za jednog uhapenog simpatizera NOP-a.15
Zbog zaotravanja situacije Kika Damjanovi i
Dorde Doka Jovanovi Jarac, panski borac, otili su u
ime Kosmajskog NOP-odreda, potkraj avgusta ili poetkom septembra 1941. u selo Junkovac na pregovore s
predratnim jugoslavenskim generalom Ljubom Novakoviem i Peanevim etnikim vojvodom Nikeviem.
Primili su nas, ali rezervisano i formalno nisu odbili saradnju biljei Kika Damjanovi kazivanje Drae Markovia. Ali su govorili o proglasu Peanca, koji i njih obavezuje. To je bio poslednji susret posle prethodno odranih sastanaka i zajednikih zborova. Meutim, sutradan su
ve zarobili dva naa partizana, meu njima i
Janka Sekulia. Sreom, odmah posle toga mi zarobismo grupu etnika i medu njima sina vojvode
Nikevia. Izvrili smo razmenu i uskoro prekinuli svaku saradnju.16
Ozrenski su ustanici 24. avgusta 1941. godine saekali u zasjedi kod Lipca kamion i zarobili devet tuzlanskih ustaa, medu kojima i brau Zvonka i Tomu Pipala
1 sutradan, 25. avgusta, sproveli ih u ustaniki tab u selo Brezike, gdje ih je Luka Lazarevi, komandir kurira,
zatvorio u kolski podrum.
Toga dana napisao je tadanji komandant
Ozrenskog partizanskog odreda Todor Vujasinovi doprla je do njega (do Lazarevia primj.
autora) panika koju su pronele neke izbeglice. On
je na brzinu odredio da se streljaju onih devet ustaa, meu kojima i Pipale.17
Da bi saznali za sudbinu brae Pipal i eventualno ih
spasili iz ustanikog zarobljenitva, tuzlanski su ustae
2. septembra po sekretaru opine Bosansko Petrovo Selo poslali ustanicima sljedei dopis:

Pobunjenikom taboru
Ozren
Graani grada Tuzle potrauju tri civila, to
jest Zvonko Pipal kao i brat mu Tomo Pipal kao i
njihov ofer. Imenovani su zarobljeni u automobilu 4 km pred Dobojem na glavnoj dravnoj cesti a
sa njima i est ustaa. Sprovedeni su preko sela
Osijeane i mi po svemu sudei smatramo, da nisu ubijeni nego zadrani kod vas kao taoci, te
vam ovim putem dajemo prilike da se izjasnite
potpuno jasno kako u pogledu dotinih devetero
zarobljenih tako isto za uopte smirenje.
Smatrajui ovo za astan pregovor, elimo da
se nam poalje odgovor ujedno potivajui meunarodne odredbe to molimo da se s naim dostavljaem ovog pregovora najfinije postupa.
Ispod tog teksta stajalo je samo: Graanin grada
Tuzle, bez ikakva potpisa, i ig Nezavisna drava
Hrvatska, optinsko poglavarstvo Bosansko Petrovo
Selo Kotar Graanica.18
Budui da na taj dopis nisu dobili nikakav odgovor,
ustae su ustanicima poslale svoje parlamentare.
Istih dana da ponovno citiramo T. Vujasinovia tuzlanske ustae uputile su nam trgovca Peru Jokanovia i kazandiju edu Popovia
da nam preko njih ponude zamenu zarobljenika
traei da im pustimo Pipale. Naravno da su se
vratili neobavljena posla.19
Premda taj prvi pokuaj razmjene zarobljenika nije
uspio braa Pipal su, kao to smo rekli, ve bili strijeljani na podruju Ozrena ipak je malo kasnije dolo
do razmjene zarobljenih Nijemaca za zarobljene partizane i uhapene pripadnike NOP-a. Ustaki su, pak, milicioneri nekoliko puta zamjenjivani za vreu soli.20
Prema pisanju Grge Milainia, lana taba partizanskog odreda Debela Kosa, na Kordunu je u Svinjarici, selu nedaleko od Krnjaka, 12. septembra 1941.
zarobljen talijanski porunik, obavjetajac, Giuseppe
Blasi (Duzepe Blai), rodom iz Rijeke, uesnik u ratovima protiv Abesinije (danas Etiopija), Albanije i Grke.
Blasi je, zahvaljujui znanju hrvatsko-srpskog jezika,
irio po kordunakim selima propagandu protiv ustanika.
Stanko Opai anica poslao je istog dana u ime
komande odreda talijanskoj komandi u Karlovcu dopis:
Komandi okupatorske talijanske vojske Karlovac. Dana 12. IX u 18 sati, upao je na teren pod
kontrolom odreda 'Debela Kosa' oficir iz vae ko-

mande, porunik Duzepe Blai. Obavjetavamo

vas da emo zbog nedoputene propagande i vojne djelatnosti zadrati vaeg oficira u zarobljenitvu. Za njegovo osloboenje traimo da nam u roku od 24 sata uputite na isto mjesto 2 pukomitraljeza, 10 vojnih puaka i 10.000 puano-mitraljeskih metaka. U oekivanju vaeg odgovora Smrt
faizmu sloboda narodu!21
Talijanska je komanda odmah odgovorila komandiru neredovite ete koja operie u zoni Krnjaka, nudei za Blazija novac, talijanske lire ili njemake marke, i zavrila pismo prijetnjom:
Ukoliko vaa komanda ne oslobodi porunika uzepea Blazija, nae oruane snage e svom
silom poduzeti odgovarajue mjere za osloboenje naeg oficira.22
Primivi takav odgovor, komanda odreda prebacila
je Blasija u logor Crna lokva u Petrovoj gori. Dan-dva
kasnije Talijani su prodrli u Petrovu goru. U blizini logora odreda Debela Kosa dolo je do borbe u kojoj je
poginuo i talijanski porunik Blasi!23
Instruktor Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju pri
jagodinskom Okrunom komitetu Bonjak (Petar Stamboli primj. autora) 12. septembra 1941. obavjetava
Pokrajinski komitet o stanju partijske organizacije, pa
dodaje i ovo:
Belikana putu Krag(ujevac)Jag(odina) na
duini od 1 km, zajedno sa seljacima dva sela, poseeni su tel(efonski) stubovi i spaljeni. Na istom
putu zarobljeno je 7 Nemaca, zarobljen izvanredan sanitetski materijal, l luksuzni automobil,
mnogo aleve paprike, salame i slanine. Zapaljena
tri kamiona, jedan sa hranom, jer nisu mogli poneti, iako su im seljaci pomagali. Nudili smo zamenu za zarobljene Nemce. Medu njima ima jedan lekar, koji nam je operisao jednog ranjenog
druga. Ako ne doe do zamene, Nemce emo streljati.24
Jesu li Nijemci pristali na razmjenu ili na ponudu
nisu uope odgovorili? O tome, kao ni o sudbini zarobljenika, nismo nali podatke.
U izvjetaju Pokrajinskom komitetu od 21. septembra 1941. godine OK i ora, tj. Okruni komitet KPJ
za poarevaki okrug i instruktor Pokrajinskog komiteta za taj okrug Moma Markovi, izvjetavaju i o aktivnosti Poarevakog NOP-odreda:
20. septembra u 6 sati ujutro na odred udario
je na Vel(iko) Gradite i posle jake borbe koja je

trajala 3 i po sata savladan je otpor. (...) Zarobili

smo 7 nem(akih) oficira, komandanta mesta, dva
kulturbundovca... Posle toga odran je veliki zbor
i nai su se povukli iz Gradita. (...) ostavljena je
vrlo mala patrola na mostu... Kad su Nemci naili, patrola je pucala, ali slabo, povukla se. (...)
Nemci ... doli su u Gradite ... traili da graani
interveniu kod partizana i najzad oni poslali pregovarae. Nai su odbili da pregovaraju i Nemci
su se povukli iz Gradita u Rumuniju. (...) Ranom
zorom oni su opet poslali pregovaraa sa kojim
su nai pristali da pregovaraju...
I to se dalje dogodilo?
Da naglasimo samo stoji u izvjetaju
da su pregovori sa Nemcima voeni bez konsultovanja nas, rukovodstva, i da smo ih zbog toga
otro kritikovali...25
U sjeanjima objavljenim 1987. godine Moma
Markovi kae:
tab Odreda je prihvatio pregovore, ali sam
se ja tome usprotivio... Kad sam kasnije sluao o
tajnim pregovorima voenim marta-aprila 1943.
izmeu predstavnika nemake vrhovne komande
na teritoriji NDH i predstavnika Vrhovnog taba
NOVJ, setio sam se svog uskog gledanja na pregovore sa neprijateljem i proputene prilike da na
taj nain bar spasemo neke uhapene drugove...26
Nou izmeu 9. i 10. oktobra Jastrebaka i Pasjaka
eta Toplikog i Jablanika eta Kukavikog NOP-odreda zauzele su Prokuplje tvravu Koste Peanca,
razoruale etnike i povukle se s bogatim plijenom. Bio
je to teak udarac na koji je Peanac brzo reagirao: mob i l i s e je oko 3000 ljudi i ve 12. oktobra s nekoliko kolona krenuo u napad na partizane u irem rejonu planine Pasjae.
Istog dana krenuli su iz Nia u Topliki partizanski
odred beogradski ilegalci Raki Mirko, Srba Andrejevi i iva iklovan. U selu itorau upali su u etniku
zasjedu i zarobljeni su.
Poslije trodnevnih borbi partizani su potpuno razbili etnike: poginulo ih je oko 50, a zarobljeno vie od
400, uglavnom prisilno mobilisanih seljaka. Neke zarobljene etnike partizani su 15. oktobra zamijenili za
uhapene beogradske ilegalce.25
U borbi na Jelinu dubu 19. oktobra 1941. jedinice
Zetskog partizanskog odreda zarobile su 44 talijanska
vojnika i 20 oficira i podoficira. Glavni tab NOP-odre-

da za Crnu Goru i Boku, prema ve ustaljenom obiaju,

pustio je 20. oktobra na slobodu zarobljene vojnike poslavi po njima talijanskoj komandi u Nikiu pismenu
ponudu da se zarobljeni oficiri i podoficiri zamijene za
20 Crnogoraca koji su najmanje tri mjeseca u zatvoru.28 Neke su uhapenike i poimenice traili, a meu
njima i doktoricu Sau Boovi. Dva via talijanska oficira dola su 26. oktobra u Martinie na pregovore s
Blaom Jovanoviem i Pekom Dapeviem. Ubrzo zatim, 6. novembra, obavljena je i razmjena. Meu zamijenjenima bila je i dr Saa Boovi, koja se dotada nalazila u Albaniji, u koncentracionom logoru u Kavaji. Na
osloboeni je teritorij stigla sa svojom, tih dana u logoru roenom djevojicom Dolores!29
Komandant Romanijskog partizanskog odreda Slavia Vajner Cia pismeno je predloio domobranskoj
komandi u Sarajevu, u oktobru 1941. godine, zamjenu
zarobljenih domobranskih oficira za pohapene pripadnike NOP-a: ivka Joila, Mladena Kneevia, Lulu
Frkovia, Ibru engia, Veru Kuec... Domobranska je
komanda prihvatila ponudu i potpukovnik Rajnman je
3. novembra krenuo limuzinom u kojoj su se, osim njega i autanta, nalazili i uhapeni pripadnici NOP-a Vera Kuec, studentica medicine, koja je do hapenja
obavjetajno radila za NOP u Visokom, i Ibro engi,
koji je trebao da obavi razmjenu. Radi sigurnosti, ukljuili su se u dugaku kolonu kamiona s domobranima,
orujem i municijom, koja je krenula u selo Mokro da
smijeni tamonju posadu.
Na drugom kilometru od Sarajeva, kod Kozje uprije, kolonu je saekala partizanska zasjeda. Poto su domobranima u pomo stigla dva njemaka tenka, zasjeda je probijena i kolona je produila, ali su je nedaleko
od sela Bulozi sa svih strana ponovo napali partizani
tako da je tek u sumrak stigla na odredite u Mokro.
Do uspostave veze sa tabom Romanijskog NOP-odreda prola su tri dana i razmjena je najzad ugovorena
i tek 6. novembra obavljena. Tog dana oko 17 sati dolo
je do sastanka na Crvenim stijenama, gdje su u sumrak
stigli partizani i u fijakeru dovezli zarobljene domobrane.
Vi ste nama doveli na razmjenu samo dvoje
rekao je partizanski parlamentar Moric Mita
Fliker a ugovorili smo desetoro!
Ostali su u logoru odgovorio je potpukovnik
Rajnman. Ovo dvoje je bilo u Sarajevu. I druge
emo vam dovesti, im ih pronaemo. 30
Da bi izvrio obeanje njemakoj komandi, a hvalio

se da moe u svako doba skupiti dovoljan broj etnika

da oisti Jablanicu (u Srbiji) od partizana, bivi ministar Milo Dragovi 1. novembra 1941. godine krenuo je
u uniformi pukovnika na teren. Meutim, prije nego
to je uspio da okupi etnike naao se u rukama boraca
Leskovakog partizanskog odreda. Osam dana kasnije,
9. novembra, Nijemci su, pod komandom zloglasnog
majora Kniga (Kenig), organizatora jednog od najstravinijih zloina iz drugog svjetskog rata, pokolja u Kragujevcu (20. oktobra 1941. godine), zajedno s nedievcima i etnicima, poduzeli ofanzivu protiv Leskovakog i
Jablanikog partizanskog odreda. Udruene neprijateljske snage pretrpjele su osjetne gubitke, a poginuo je i
major Knig. Podoficir iz njegove pratnje je zarobljen.
Nedievska komanda iz Leskovca i Nia je
zbog toga poslala delegaciju kod partizana u Jablanicu da pregovara o putanju na slobodu senatora Miloa Dragovia, zarobljenog nemakog
narednika i 11 nedievaca svjedoi Vujadin
Blei, borac Leskovakog partizanskog odreda.
Na elu nae delegacije bio je Vojin Bajovi
Vuk (komandir Pasjake ete iz Toplikog odreda). Nemaka komanda nije htela da oslobodi
tri zarobljena partizana, pa su ovi pregovori i zavrili bez uspeha. 31
Poslije neuspjelog napada na Pljevlja (1. decembra
1941), u toku kojeg su Talijani zarobili pedesetak uglavnom ranjenih partizana, tab Durmitorskog NOP-odreda, u ijem su se zarobljenitvu nalazila 73 Talijana,
predloio je generalu Giovanniju Esspositu (ovani Espozito), komandantu divizije Pusteria, razmjenu zarobljenika na principu jedan za jednoga. Primivi 14.
decembra 1941. partizansku ponudu, Talijani su odgovorili da oni nemaju partizanskih zarobljenika. U stvari, oni su ve desetak dana prije toga zarobljene partizane, a meu njima i ranjenike, strijeljali!
Prepiska izmeu taba Durmitorskog NOP-odreda i
generala Essposita oko zarobljenih Talijana nastavljena je, ali bez rezultata... 32
Upoznavi se s Titovim pismom od 2. decembra 1941,
u kojemu se nalazila i poruka:
Oekujemo da e vai napori oko osloboenja
Brke (Rade Konara) uspjeti. Poradite sve, ne alite truda, on se mora osloboditi...33
Centralni komitet KP Hrvatske odmah je preduzeo
odgovarajue postupke. Istoga je dana Titovu poruku
^ doslovno prenio Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju.34 Rezultat tih mjera sigurno je bio i izvjetaj

Glavnog taba Hrvatske Vrhovnom tabu od 15. decembra, u kome se kae da je na savjetovanju s predstavnicima Like i Korduna, odranom dva dana prije toga
13. decembra osim ostaloga zakljueno:
Hvatati oficire kao taoce za izmjenu sa naim
hapenim drugovima.35
Dana 24. decembra 1941. godine izdana je Naredba
Br. 3 Komandanta Narodno-oslobodilakih Partizanskih Odreda Hrvatske, koju su potpisali polit(iki) komesar V. Kati (Vladimir Bakari) i komandant Ivo
Vladi (Ivo Rukavina) i dostavili na znanje Vrhovnom
tabu Jugoslavije, a na znanje i postupak Likoj grupi partizanskih odreda, Kordunakom partizanskom
odredu i Primorsko-goranskom partizanskom odredu.
U toj je naredbi pod takom II pisalo:
U posljednje vrijeme je uspjelo protivniku da
uhvati nekoliko naih istaknutih boraca. Postoje
mogunosti da te drugove oslobodimo vrei zamjenu za zarobljene visoke linosti talijanske, ustake ili domobranske vojske. Zbog toga je potrebno da se organizuju specijalne zasjede ili upadi u
mjesta za hvatanje i zarobljavanje pogodnih neprijateljskih linosti. Prema tome, ako ubudue
koja jedinica zarobi vieg oficira, nee ga odmah
strijeljati nego e ga drati u zarobljenitvu i obavijestiti o tomu ovaj tab, koji e ve prema potrebi dati nareenje za daljnji postupak.36
Premda se u citiranim dokumentima ne spominje
Rade Konar, oigledno je da su najavljene mjere prije
svega bile povezane s planovima za njegovu razmjenu.
Potkraj decembra 1941. Ivan (Sreko) Manola, komandant partizanskih odreda Korduna i Banije, poslao
je komandantu domobranske posade u Karlovcu sljedee pismo:
U mom logoru zarobljenika nalaze se: Krizmani Josip, domobranski priuvni porunik... i
Devoi Frane, stoerni narednik:
Voljan sam izvriti razmjenu ove dvojice zarobljenika za slijedea lica, nae drugove, koje
smatram ratnim zarobljenicima, zarobljenim na
neprijateljskom teritoriju, a to je u potpunoj suglasnosti s meunarodnim ratnim pravom i meunarodnim ratnim uzusima. Ta lica jesu slijedea:
Zvonko Dri, zarobljen 16. X. o. g. u Karlovcu od
Karlovake policije, po agentu Saletu, a sada se
nalazi zatoen u Zagrebu;
Vera Novak, zarobljena 16. X o. g. u Karlovcu

na kolodvoru od inovnika policije Ivania, sada

zatoena u Zagrebu.37
Istoga je dana Sreko Manola pismeno obavijestio i
porodicu zarobljenog Krizmania:
Potovanoj obitelji Krizmani, Zagreb.
aljem Vam pismo Vaeg sina Josipa Krizmania, domobranskog priuvnog porunika, koji se
nalazi u mom logoru zarobljenika i bit e zadran
sve dok dananje vlasti ne pristanu na izmjenu
koju traim. (...)
Sigurnost ivota Vaeg sina je potpuna, jer nije na obiaj'i savreno je daleko od naih shvaanja i odnosa medu ljudima rav postupak prema
ratnim zarobljenicima. Borba koju vodimo i cilj te
borbe jeste bolji ivot i vie prava za sve Hrvate i
Srbe, jasno ne za one koji su svoje ruke uprljali
krvlju nevine djece, ena i staraca srpskog naroda, a Va sin nije u tome uestvovao niti se uprljao nedunom krvlju...38
Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda Hrvatske javio je 16. januara 1942. godine komandantu Kordunakog partizanskog odreda:
Pismo vaeg zarobljenika Krizmania uputili
smo njegovoj porodici. Popratno pismo komandanta Kordunakog partizanskog odreda smo zaustavili. (...)
Odobravamo prijedlog za izmjenu zarobljenika, a koji je komandant Kordunakog partizanskog odreda uputio domobranskom zapovjedniku
u Karlovac.39
Meutim, zamjena Marijana avia Grge, sekretara
Mjesnog komiteta KPH u Karlovcu i lana Operativnog
partijskog rukovodstva Okrunog komiteta KPH jer
to je bilo pravo ime Zvonka Dria i Marice Pataki,
zagrebake studentice, kurira Okrunog komiteta KPH
Karlovac koja je imala isprave na ime Vera Novak
nije obavljena. Ustae su ih oboje ubili.
Tako su izgledali prvi neuspjeli pokuaji i prve uspjele razmjene zarobljenika, odnosno uhapenih pripadnika NOP-a u gradovima, izmeu Nijemaca, Talijana, Peanevih etnika i domobrana tzv. NDH, s jedne,
te partizana, s druge strane, preduzimane u toku 1941.
godine. Pri tome je, jasno, svaka strana imala svoju raunicu.

Od prvih dana ustanka postavljalo se pitanje postupanja sa zarobljenim okupatorskim i kvislinkim vojnicima, podoficirima i oficirima. S tim u vezi interesantno je svjedoenje dvojice liko-krajikih prvoboraca
Milana Majstorovia i Mie Media. Piui o borbi protiv domobranske kolone 19. avgusta 1941. na cesti GraacGornji LapacKulen Vakuf, u kojoj je zarobljeno
90 neprijateljskih vojnika, oni kau i ovo:
...U to vrijeme zarobljenici su za nas predstavljali izvjestan problem. Nismo znali to bi s njima.
Bojali smo se da ih pustimo. Raunali smo da bi
neprijatelj pomou njih mogao tota da dozna o
nama i to onoga to mi nismo eljeli da on zna (istakli autori). Ubiti zarobljene neprijateljske vojnike bilo je u suprotnosti s naim nastojanjima da
se osujeti plan neprijatelja u izazivanju bratoubilakog rata.
U naim redovima tada je jo bilo i onih koji
nisu krili da najbolje rjeenje vide u tome da zarobljenici ostanu tu gdje su i zarobljeni, a da se
tabu poalje izvjetaj da zarobljenih uope nema.
Ali, to smo se vie odmicali od poetka ustanka,
takva gledanja sve vie su pripadala prolosti. Jaala je uloga i utjecaj Partije. (...)
Tako je 23. dan ustanka u ovom kraju bio obiljeen velikom pobjedom... Ona nije bila samo u
broju ubijenih neprijateljskih vojnika, u koliini
otetog oruja, nego posebno u tome to su zarobljeni neprijateljski vojnici po svim zakonima rata
bili predati viem tabu. (...) Nakon desetak dana
zarobljenici su puteni svojim kuama. 40
Strah ustanika da e osloboeni zarobljenici biti izvor obavjetenja za neprijatelja bio je opravdan, ali to
je bilo neizbjeno. To se pokazalo i prilikom razmjena
zarobljenika. Meutim, znaaj obavjetenja to su ih
zamijenjeni zarobljenici prenijeli uvelike je zavisio o
razvijenosti i umjenosti kontraobavjetajne slube one
strane u ijim su se rukama nalazili.

Podaci dobiveni od razmijenjenih ratnih zarobljenika ni za okupatora ni za kvislinge nisu imali primarno
znaenje, osim ako neki od njih ve otprije nije bio iskusni obavjetajac. Mnogo vanija, naroito za Nijemce, bila su zapaanja njihovih pregovaraa i mogunost
da se putem razmjena u partizanske redove ubaci neprijateljski agent. Citiraemo dva dokumenta koji, bez

obzira na datume, objanjavaju o emu se radilo od

prvih do posljednjih dana rata.
Kada je potkraj marta 1943. godine ministar spoljnjih poslova Treega Reicha von Ribbentrop (fon Ribentrop) doveo u pitanje svrsishodnost njemako-partizanskih pregovora o razmjeni zarobljenika, koji su upravo bili u toku, njemaki poslanik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Siegfried Kasche (Zigfrid Kae) odgovorio
je (30. marta) depeom, u kojoj je pisalo:
Lino poznavanje prilika kod partizana, to
ga je Ott (Ot) tom prilikom stekao, stvorilo n a m je
spomenute mogunosti razmjene zarobljenika i
obezbijedilo uvid u unutranje i u vojne prilike
kod partizana to do sada nije bilo mogue nikojim drugim putem. Ve radi toga molim da se ne
zabrani odravanje ove veze koja nas ni na ta ne
obavezuje(Istakli
autori.)
In. Hans Ott bio je njemaki pregovara u pregovorima o razmjeni zarobljenika, odnosno uhapenika, u
avgustu 1942. godine u Livnu i Glamou.
Odgovarajui na pitanje isljednika Uprave dravne
bezbjednosti UDB-e, ef Odjeljenja IV (Gestapo) Djelatne grupe E Policije sigurnosti i slube sigurnosti
(Einsatzgruppe E Sipo und des SD) za tzv. NDH SS-major Fridrich Herbst (Fridrih Herbst) na sasluanju
od 14. decembra 1948. godine, objanjavajui mjesto i
ulogu svog pretpostavljenog SS-pukovnika Gnthera
Herrmanna (Ginter Herman) u razmjeni zarobljenika
izmeu Nijemaca i partizana, doslovno je rekao i ovo:
Nisu mi poznate pojedinosti koje su rukovodile Herrmanna da se toliko naglaeno angauje u
razmjenama koje su, po svom vanjskom izgledu,
predstavljale prvenstveno vojniku stvar, a politiki bile obojene samo utoliko to su ljudi za razmjenu preteno smatrani politikim zatvorenicima. Nisam upoznat dogovorom Herrmanna s generalom Glaiseom Horstenauom (Glez Horstenau). Meutim, vjerujem da on nije htio propustiti
priliku da razmjene iskoristi u obavjetajne svrhe.
Nain na koji su se razmjene praktino odvijale
omoguavao je da se vrlo lako ubace agenti. Partizani su, dodue, poimenino traili lica, ali te njihove elje nisu potpuno ispunjavane, i umjesto
nekih traenih nuena su druga lica i partizani
su ih prihvatili.42 (Istakli autori.)
U posmatranju obavjetajnog aspekta razmjene zarobljenika uvijek treba imati na umu i ono to je Kas-

che napisao Ribbentropu, kao i ono to je Herbst izjavio

isljedniku.
Nije sporno da su i Nijemci, i Talijani, i ustae od
svojih pregovaraa, a zatim i od razmijenjenih zarobljenika, traili i dobivali detaljne izvjetaje o svemu to su
doivjeli, uli i vidjeli za vrijeme boravka meu partizanima, i na taj nain ponekad dolazili i do dragocjenih
podataka. Nasuprot, tome i partizani su, sasluavajui
neprijateljske zarobljenike, nastojali, pa ponekad i uspijevali, da od njih dobiju podatke koji su im mogli koristiti, dok su njihovi pregovarai usmeno podnosili
svojim tabovima izvjetaje o svojim zapaanjima.
Meutim, Herbstove navode treba shvatiti kao potvrdu o postojanju zaista velikog raskoraka izmeu
Herrmannovih elja i stvarnih mogunosti. U sauvanim ratnim arhivima nismo naili na dokumente ni
svjedoenja o tome da je bilo koja neprijateljska obavjetajna sluba u sklopu razmjena zarobljenika u toku
1941. godine pokuala, da u partizanske redove ubaci
svog agenta. Isti je sluaj i s partizanskom obavjetajnom slubom. Uostalom, u toku cijelog rata njene mogunosti na tom planu bile su minimalne, osim u sluaju pripadnika domobranstva tzv. NDH i etnika Drae
Mihailovia, a oni su uglavnom putani na slobodu bez
razmjena. Meu njima je partizanska obavjetajna
sluba traila i nalazila svoje budue saradnike, ali to
nije tema ovog poglavlja (vidi poglavlje Partizanska
ofanzivna obavjetajna sluba),
A kada su u toku iduih godina 1942, a pogotovo
1943, 1944. i 1945. razmjene zarobljenika na tlu Jugoslavije dobile neusporedivo iri zamah, i Nijemci i Talijani, i ustae pokuali su da tim putem u partizanske redove ubace i svoje agente. Bilo je to novo iskuenje za
partizansku kontraobavjetajnu slubu!
1942. godina
tab Drugog krajikog (kozarskog) NOP-odreda namjeravao je da mijenja zarobljene oficire za pohapene
pripadnike NOP-a u gradovima. To se vidi iz njegova
Izvjetaja o vojno-politikim akcijama... od 10. XII. 1941.
do 20. XII. 1941. godine, u kojemu se navodi da su jedinice odreda u izvjetajnom periodu zarobile 126 domobrana i tri oficira, te da su svi (su) hr(vatski) vojnici
puteni kuama. Oficiri zadrani za zamjenu.43
U prvom broju biltena Partizan iz Kozare, izdanom l. januara 1942. godine, navodi se da je u akcijama...

... na Drakseni, Svodnu, Podgradce, Grbavce, Mrakovicu, Turjak, Donju Dragotinu, Jeliku,
Umetaljku i dr(ugdje), zarobljeno (je) ukupno 430
vojnika i podoficira, 6 oficira, 23 andara i 1 ljekar. Osim tri oficira i jednog podoficira koji su zadrani za razmjenu sa naim pohapenim drugovima i taocima po gradovima, svi ostali su puteni
svojim kuama...44
Nismo nali dokumente koji bi potvrdili da su Kozarani bilo gdje izvrili razmjenu zarobljenih domobranskih oficira.
Grupa hercegovakih i crnogorskih partizana napala je 6. januara 1942. godine na cesti TrebinjeBilee,
kod sela Panika, talijansku motorizovanu kolonu: zarobljen je jedan oficir i stotinu talijanskih vojnika, meu kojima je bilo i ranjenika. Sutradan, 7. januara, Privremeni operativni tab NOP-odreda za Hercegovinu
poslao je talijanskoj komandi zahtjev da preuzme svoje
ranjenike i nadoknadi za njih utroeni sanitetski materijal, ponudivi istovremeno i razmjenu ostalih zarobljenika za internirane lanove partizanskih porodica i
aktivista NOP-a.
Prvom zahtjevu Talijani su odmah udovoljili, a razgovori o razmjeni obavljeni su 12. januara izmeu Lastve, gdje se nalazilo sjedite Operativnog taba, i Arslanagi-Mosta. Partizanski pregovarai (Sava Kovaevi,
Petar Ili Drapin, Savo Orovi, Vlado egrt i jo neki)
predali su jednom kapetanu i dvojici porunika iz taba 32. pjeadijske divizije Marche (Marke) spisak
osoba koje su traili u razmjeni. Meutim, na tome je
sve i zavrilo: Talijani nisu pristali na razmjenu svojih
vojnika u Hercegovini, iji se broj u meuvremenu popeo na oko 250. O tome stevo G. Kovaevi kae:
Uzalud se pokuavalo vie puta uspostaviti kontakt
sa italijanskim vojnim vlastima, da bi se olakala ishrana oko 250 italijanskih zarobljenika. Oni su radije rtvovali svoje vojnike i oficire nego to bi priznali partizane
kao ravnopravnu zaraenu stranu.45
U blizini Stoca (Hercegovina) na vrelu Bregave nalazila se talijanska posada od dvadesetak vojnika, koja je
uvala vodovodne instalacije. Borci jedne ete Stolakog partizanskog bataljona napali su 13. februara 1942.
tu posadu i razoruali je. Ubrzo je iz Stoca nailo nekoliko kamiona s talijanskim vojnicima pa su i oni napadnuti i veina ih je zarobljena. Tako se u rukama boraca
Stolakog partizanskog bataljona nalo vie od 70 tali-

janskih vojnika. O onome to se zatim dogaalo priaju

Vojo Erceg i Lazo Galija:
Sutradan smo jednog zarobljenika uputili u
Stolac, sa zahtjevom da odmah iz njihovog garnizona alju hranu zarobljenim Italijanima. Preko
ovog 'emisara' Italijani su od nas traili pregovore. Nakon 56 dana pregovori su i odrani u kui
Tripka Brkia u Dolu. Nau stranu su predstavljali estorica drugova meu kojima su bili Duan
Grk, Miro Popara, Gojko Mihi, Todor krba i Lazo Galija. Ugovoreno je da na mjesto pregovora
doe est Italijana, ali bez oruja. Nie od zakazanog mjesta prezidali smo cestu da nas ne bi iznenadili prodorom motorizacije.
Kad su poeli pregovori, italijanski major nam
je predloio da mi ne napadamo Italijane, pa ni
oni nas nee napadati. Na to im je Miro odluno
rekao:
'O tome nema ni razgovora! Moda emo vas
noas napasti u Stocu i goniti dok vas ne istjeramo iz nae zemlje!'
Traili smo da alju sljedovanje zarobljenicima. Major je rekao da oni to nee i da svako treba
da hrani svoje zarobljenike. Miro im je odgovorio:
'Mi ih nemamo ime hraniti, jer su nam Italijani sve opljakali.'
Bilo je onako kako smo zahtijevali. Tako je
osam dana jedan Italijan, svaki dan na mazgi, dogonio hranu za njihove ljude u naem zarobljenitvu, to je imalo jakog politikog odraza na mase.
Kako nismo imali hrane za zarobljene Italijane,
dodijelili smo ih, po jednog ili dvojicu, imunijim
seljacima da ih hrane a da im oni rade. Tako su
Musolinijevi vojnici ovdje ostali sve do tzv. tree
neprijateljske ofanzive.46
Oigledno je major koji je istupao u ime talijanske
komande pokuao da pregovore o razmjeni, voene u
kui Tripe Brkia u Dolu, iskoristi za druge ciljeve, ali
to mu nije uspjelo.
U zapisniku sa prve oblasne konferencije KPJ za
Bosansku krajinu, odrane 21, 22. i 23. februara 1942.
godine u Skender-Vakufu (srednja Bosna), nalazimo i
nekoliko reenica o jednom neuspjelom pokuaju razmjene zarobljenika na sektoru Jajca:
Drug Kasim (Hadi) greka je to se zarobljenici dovode u kolu kod Pljevlja (treba Pljeve
primj. autora) gdje je najcrnje. Kada se uputilo
pismo za razmjenu Hrvatskim vlastima obavijes-

tili smo i drugove u Jajcu da organizuju uticaj na

vojne vlasti.
Drug Nemanja, milicioneri iz Janja upueni su
u svoje jedinice. Potvruje da je komisija za hrvatske vojnike stvorena od najgorih boraca, da je rok
od 8 dana za razmjenu a poslije je produena jo
dva dana, olaj a je potpao pod uticaj harangera i
vojnici su streljani. Razmjena svakako ne bi upalila jer Paveli je nije dozvolio.?47
Drug Kasim (Hadi) bio je tada sekretar Okrunog
komiteta Jajce, drug Nemanja (Vlatkovi) bio je zamjenik politikog komesara 3. krajikog NOP-odreda a olaja (Simela) komandant 2. bataljona 3. KNOP-odreda.
Kada i gdje su hrvatski vojnici o kojima je rije zarobljeni, koliko ih je bilo i za koje je osobe traena njihova
razmjena, nismo uspjeli utvrditi.
Sedmog marta 1942. godine Ivan Milutinovi je u
ime Glavnog taba NOP-odreda za Crnu Goru i Boku
javio Vrhovnom tabu:
Kao to smo vas ranije obavijestili, Lovenski
odred imao je u toku januara 48 zarobljenika
Talijana, pa je odmah ponudio pregovore za razmjenu okupatoru na Cetinju, pa je ovaj odmah to
usvojio. Mi smo u tim razmjenama oslobodili 48
naih interniranih drugova, a medu njima i 35
lanova Partije. Mi emo pokuati da traimo razmjenu i za ostale zarobljenike koji se nalaze na teritorijama raznih odreda.48
Mada je na terenu Lovenskog NOP-odreda bilo prilino mnogo zarobljenih pripadnika talijanskih oruanih snaga jedno se vrijeme u Crmnici nalazio i svojevrsni sabirni logor za njih u ovom se sluaju, najvjerovatnije, radilo o 46 talijanskih vojnika koje su dijelovi Lovenskog NOP-odreda i Orjenski bataljon Nikikog NOP-odreda 4. decembra 1941. godine zarobili
u selu Dragalju kod Grahova.49 Prepiska izmeu taba
Lovenskog NOP-odreda i talijanske komande u Cetinju voena je dulje vremena i razmjena je obavljena
tek l. marta 1942. godine, ali tada nisu zamijenjene 48,
ve samo 32 osobe sa svake strane. To potvruju i zavrni dokumenti iz prepiske o toj razmjeni. tab Lovenskog NOP-odreda uputio je grupu zarobljenih Talijana u Cetinje s dopisom:
Na osnovu vaeg pisma od 28. februara 1942.
godine upuujemo vam 32 zarobljena vojnika, za
koje traimo da nam danas, posle podne uputite
nae sugraane.

Talijanska komanda u Cetinju odgovorila je istog

dana:
Danas 1. marta 1942. godine u 15 asova stigla
su u Cetinje 32 naa vojnika, stoga vam se u zamenu upuuju 32 vaa graanina. 50
U Izvjetaju obavjetajne slube taba NOP-odreda za Liku, upuenom 2. marta 1942. godine komandantu Glavnog taba Hrvatske i potpisanom od politikog
obavjetajnog oficira Pere (Grubora) pod takom 4. nalazimo ove retke:
Izvjetavamo vas o toku i rezultatu razgovora
s neprijateljem po pitanju razmjene zarobljenika... Razgovori su se vodili na Ljubovu. Predstavnici Talijanske komande otpoeli su razgovore o
miru, umjesto o razmjeni zarobljenika. Pitali su
nas: 1) Pod kojim bi uslovima pristali da obustavimo neprijateljstva; 2. da li bi moda htjeli promjenu vlade i 3) da li bi komanda njihove II armije
mogla doi u kontakt s naom Vrhovnom komandom. Mi smo im odgovorili da nismo doli da razgovaramo s njima o miru nego o razmjeni zarobljenika. Rekli smo da smo mi neprijatelji, izmeu
kojih ne moe biti mira dok ne napuste nau zemlju. to se tie promjene vlade, odgovorili smo im
da mi ne priznajemo ni njihovu okupatorsku vlast
ni Pavelievu vladu. Na tree pitanje odgovorili
smo im da ako hoe dodir s naom Vrhovnom komandom po pitanju mira, da je besmisleno, jer da
o miru ne moe biti ni rijei. Zatim su n a m postavili pitanje pod kojim uvjetom bi tab grupe dozvolio da se njihova vojska evakuie iz Korenice i
Udbine. Mi smo im odgovorili: jedino pod uvjetom
da n a m predaju svo oruje i municiju u potpuno
ispravnom stanju.
Po pitanju razmjene zarobljenika mi smo ostali pri naem ranijem stanovitu. Razgovori su se
zavrili tim da e talijanski delegati saoptiti svojoj komandi nae miljenje i nae uvjete.51
Postavljajui partizanskim parlamentarima prva
dva pitanja, Talijani su, oigledno, eljeli da steknu sliku o stepenu njihove odlunosti da istraju u oruanoj
borbi i protiv njih kao okupatora, i protiv ustake NDH.
S obzirom na tree pitanje, njihova je namjera vjerovatno bila da utvrde postoje li i kako funkcioniu veze izmeu taba NOP-odreda za Liku i najvieg partizanskog taba.
Odgovori na prva dva pitanja bili su onakvi kakvi
su morali biti, jer ih nije bilo moguno izbjei; na osno-

vi njih Talijanima je, konano, postalo jasno da u likim

partizanima imaju beskompromisnog protivnika s kojim o nekom modusu vivendi ne moe biti ni rijei. A
odgovor na tree pitanje? Pa i on je bio onakav kakav je
morao biti: iz njega Talijani nisu, zapravo, mogli nita
da zakljue!
I partizanska je strana na temelju pitanja koja su
postavili talijanski parlamentari mogla da izvue odgovarajue zakljuke o daljim namjerama Talijana u odnosu prema ustanicima, kao i o stavu prema Pavelievoj vladi!
Poto je prva faza pregovora zavrena, uslijedila je
druga. O tome Pero Grubor u istoj taki navedenog izvjetaja pie:
Desetak dana posle toga obavijestila nas je
talijanska komanda da pristaje na nae uvjete
razmjene zarobljenika, tj. na paritet, i da e pristupiti razmjeni im se vrijeme pobolja i im naprave spisak naih ljudi koji se nalaze u njihovim
rukama. 52
U Splitu je 17. novembra 1941. uhapen sekretar CK
KPH i lan Politbiroa CK KPJ Rade Konar Brko i o tome je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju izvijestio
au:
Drug Brko nalazi se u bolnici. Koristimo svaku priliku, da doemo do njega, ali bilo n a m je
nemogue. Odredi u Lici i Dalmaciji smatraju da
treba zarobiti nekoliko talijanskih oficira i u zamjenu za njih traiti Brku. Miljenja smo, da ga
ne moemo osloboditi pomou oruane akcije.53
Usvajajui miljenje i sugestiju Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju i primivi Izvjetaj obavjetajne
slube taba NOP-odreda za Liku od 2. marta, o kome
je upravo bila rije, Glavni tab Hrvatske je 13. marta
naredio komandantu i politikom komesaru Like grupe partizanskih odreda:
Budui da ste stupili u vezu s talijanskom vojskom zbog izmjene zarobljenika, ispitajte pod kojim bi uslovima oni pristali na izmjenu druga Rade Konara. Prihvatite ponudu makar i za sve zarobljene talijanske oficire, a mogli bi se s njima
nagaati i oko toga da im za druga Radu Konara
propustite opsjednutu posadu Korenice.54
Meutim, sva nastojanja da se Rade Konar razmijeni ostala su bezuspjena: Talijani su ga osudili na
smrt i 20. maja 1942. godine strijeljali u ibeniku.

Primivi Titovu sugestiju da pohapene drugove pokuaju spasiti razmjenom za zarobljene talijanske oficire, Glavni tab NOP-odreda Slovenije uputio je 21. marta 1942. Dnevnu zapovest br. 1 svim komandantima
partizanskih bataljona i eta:
Za zamenu nekih zatvorenih drugova, Gl(avnom) tabu je potreban vei broj viih oficira za
taoce. Nareuje se etama da brzo pohvataju nekoliko oficira i odmah jave. Oficire treba da uva
jaka straa, postupati s njima dostojno. Predloiti
im da i sami piu svojim komandama za izmenu.
Pisma tano pregledati i na drugom mestu predati na potu.55
Nije poznato da je u toku 1942. na teritoriju Slovenije
dolo do pregovora ili do razmjene zarobljenika.

U akciji izvedenoj 11. marta 1942. godine 4. bataljon

Budunost Treeg krajikog NOP-odreda razoruao
je ustaku strau koja je obezbjeivala pilanu i mlin u
okolici Glamoa, unitio postrojenja, a znatan dio ita i
brana to ga je zatekao u mlinu evakuisao uz pomo
mobilisanih seljaka i njihovih zaprega. Kada je ujutro
iz Glamoa prema pilani krenulo talijansko skijako
odjeljenje, eta koja je obezbjeiv ala taj pravac saekala ga je, nanijela mu gubitke i zarobila nekoliko vojnika
i jednog potporunika.
Za svoje zarobljene vojnike i oficire pie
Simo Lonar, jedan od uesnika te akcije Talijani su intervenisali preko nekih graana kod
partizana, zahtijevajui da ih partizani odmah oslobode. Za svaki sluaj pokupili su nekoliko seljaka u selima oko grada kao taoce i prijetili da e ih
pobiti ako partizani odmah ne oslobode njihove
zarobljene vojnike. Partizani su prihvatili zamjenu za seljake taoce, pod uslovom da im Talijani
doznae izvjesne koliine sanitetskog materijala.
Tako je, nakon izvjesnog natezanja, najzad postignut sporazum. Talijani su pristali na partizanski
uslov i razmjena je bila izvrena.56
Posljednjih dana decembra 1941. godine bataljon
Marko Orekovi iz sastava Like grupe NOP-odreda
drao je pod opsadom talijanski garnizon u Korenici. U
njemu je bilo i ustaa i domobrana. Prvog januara 1942.
godine u pomo im je krenulo oko 250 Talijana, ali su ih
Liani saekali na serpentinama ceste VrhovineKorenica, razbili ih i 125 njih zarobili. Nakon toga se broj

zarobljenih Talijana popeo na nekoliko stotina. Budui

da su zbog problema prehrane bili veliko optereenje i
za narod i za partizanske jedinice, jednoga su ih dana
sve sproveli do Poivala i odatle uputili u Korenicu. U
zarobljenitvu je radi razmjene zadrano samo osam
viih i niih oficira.
O njihovoj zamjeni govori Jovan Kokotovi:
Dobio sam zadatak da preko kurira-civila vodim pregovore s italijanskom komandom u Gospiu, gdje su bili nai zarobljeni drugovi.
Za 8 zarobljenih oficira pristali smo da zamene 13 naih terenskih radnika. Bili su medu njima
Joco Levnai, Stevo Dugandija, otac Perice Kleuta, nekoliko ena iz AF i jo neki drugi.
Trajalo je to neko vreme dok smo se sporazumeli.
Zakazali smo sastanak za 15. mart u Podovima
kraj iroke Kule... Dobio sam detaljne instrukcije
od druga Jakova Blaevia...
Oko 8 sati ujutro stigli su u Podove i italijanski
pregovarai. Bila su dva kapetana i jedan porunik. Uz njih je bio i jedan ustaa kao tuma s trakom Crvenog kria oko rukava.57
elei da razgovaraju i o drugim pitanjima, talijanski su parlamentari predloili da odu na pregovore u
iroku Kulu, to je Kokotovi prihvatio. Naravno, svi
pokuaji Talijana da se razgovara o primirju, nenapadanju i slinim temama, nisu u Kokotoviu nali zahvalnog sagovornika i on se nakon izvrene razmjene
iz iroke Kule vratio na partizanski teritorij.
U izvjetaju Koe Popovia, komandanta Proleterske operativne grupe (1. i 2. proleterska brigada), formirane poetkom marta, Vrhovnom tabu, nalazimo i
sljedei pasus o akcijama grupe u istonoj Bosni od 21.
marta 1942. godine:
U toku poslednjih dana zarobljena su 55 etnika. Oni etnici u Vlasenici i u Miliima sami su
se predali, a medu ovim zarobljenim je i Raiev
eskadron sa konjima. Osueno 15 na smrt, ali
kazna nije izvrena nego smo uspeli da ih zamenimo za est drugova iz Uikog bataljona, koje
su etnici zarobili kod Han Pijeska.58
Dragoslav Rai, koji se spominje u izvjetaju, bio je
komandant Cerskog etnikog odreda i jo prije prve
neprijateljske ofanzive na Mavu i Pocerinu sabotirao
je borbu protiv okupatora (napad na abac i dr.)
Ismet Dilberovi, borac 1. ete Konjikog (Mostarskog) partizanskog odreda (bataljona), koja je u prvoj

polovini 1942. godine drala poloaje iznad Konjica, pria:

... 21. marta izvrena je razmjena trojice zarobljenih italijanskih oficira za Franca Novaka i
porodicu Pere Bilia, koji su se do tada nalazili u
zatvoru. Tih dana, prije nego to se obavila razmjena, u eti je vladala posebna atmosfera. Odabrana je desetina koja e izvriti razmjenu, na elu
sa komandirom Radom pancem. S obzirom na
to da je u eti vladalo arenilo i raznolikost u pogledu odjee i obue, on je naredio da borci desetine budu jednoobrazno i, to je mogue vie vojniki obueni. Dio ete koji je ostao na poloajima, trebalo je da bude spreman za sluaj da se
neto neoekivano dogodi. Prilikom susreta, na
faistiki pozdrav italijanskog oficira i njegovih
vojnika, Rade panac i nai borci odgovorili su
naim partizanskim pozdravom stisnutim pesnicama.58
U borbi protiv njemake motorizovane kolone, vodenoj 10. marta 1942. godine na Badrljaama, na cesti
LjubinjeStolac (opirnije o tome u drugoj knjizi, u poglavlju Ofanzivna /informativna/ obavjetajna sluba
u akciji) partizanske jedinice Komande sektora LjubinjeStolac zarobile su 46 njemakih vojnika i preko talijanskog komandanta garnizona u Stocu ponudile njihovu razmjenu. Vie o tome saznajemo iz izvjetaja Velike upe Dubrava, sa sjeditem u Dubrovniku, poslanog 18. aprila 1942. Ministarstvu unutranjih poslova
tzv. NDH u Zagrebu:
Kotarski predstojnik u Stocu dostavio je prijepis pisma koje su partizani uputili talijanskom zapovjedniku toca majoru Barteleu. Iz ovog pisma
se vidi da partizani, prema sporazumu zakljuen o m izmeu majora Bartelea i politikog komesara Branka otre, 25. III tek(ue) god(ine) predlau
razmjenu italijanskih i njemakih vojnika sa
grkoistonjacima-komunistima koji se nalaze u
naim, italijanskim i njemakim logorima i zatvorima. Uz ovo pismo poslali su tri iskaza svojih ljudi, od kojih jedan sadri imena 58 mukaraca,
drugi imena 63 ene i djevojke, a trei imena 10
komunista koje je uhapsila italijanska vojna komanda u Stocu 11. III 1942. godine i odvela u Metkovi.
Italijansko zapovjednitvo u Stocu poslalo je
ovo pismo svojoj pretpostavljenoj vlasti, a o tome
je bila obavijetena i njemaka vojna komanda u

Mostaru. Njemakih zarobljenika kod partizana

ima 43. U pomenutom pismu navodi se da su partizani strijeljali 11 italijanskih zarobljenika (10 vojnika i jedan asnik), a kao razlog navode to to su
bile paljene kue njihovog mirnog i nedunog stanovnitva.60
O samom toku partizansko-talijanskih pregovora i
postignutom sporazumu svjedoi Simo Radi, jedan od
uesnika tih dogaaja:
Major Barteleo pristao je na pregovore i na
ugovoreno mjesto doao sa tumaem profesorom iz Stoca. Pregovore su ispred naih jedinica
vodili Mirko Sikimi i Branko otra. Major je sedam dana zadran u Komandi sektora, gdje su se
utvrdili svi uslovi pregovora o razmjeni zarobljenika, preuzimanju poginulih njemakih vojnika i
druge pojedinosti. Jedan od uslova istaknut na
pregovorima bio je da se ne smije vriti nikakva
odmazda nad stanovnitvom, jer e, u protivnom,
svi zarobljeni biti strijeljani. Tok pregovora i utvrene uslove neprestano je prenosio njemaki
vojnik u ulozi kurira, kreui se na motociklu i sa
bijelom zastavom. Major Barteleo prihvatio je (po
odobrenju njemake komande iz Mostara) postavljene zahtjeve o isporuci hrane, sanitetskog materijala i druge pomoi, jedino nije htio prihvatiti
traenu isporuku municije partizanima, jer su mu
to zabranili Nijemci.
Kada su pregovori okonani, izvrena je razmjena u kojoj je izvedeno 18 zatvorenih naih graana. Po uhapenike u Stocu dobrovoljno je poao komandir Vlahovike ete Milan Domazet. Time je ta razmjena zavrena. 61
Prilikom napada na ustaku posadu u selu Turiji
kod Puraia nou izmeu 12. i 13. januara 1942. godine
zarobljena su tri borca Ozrenskog partizanskog odreda: Cvetko Arseni, Aleksa Evevi i Petar Stepanovi.
Saznavi sredinom marta da se oni nalaze u Tuzli i da
im se sprema javno suenje, a znajui da ih ustae nee
htjeti zamijeniti za zarobljene domobrane, ak ni za domobranske oficire ili ustake milicionere, tab Odreda
naredio je jedinicama koje su djelovale na eljeznikoj
pruzi SarajevoBosanski Brod da zarobe nekoliko Nijemaca. To je i uinjeno.
Ve 29. marta pie komandant Ozrenskog
NOP-odreda Too Vujasinovi zarobili smo
jednog nemakog podoficira i tri vojnika. (...) Izvrili smo jo nekoliko napada na vozove, a 4 ap-

rila, na sam katoliki Uskrs ... (zarobili smo) jednog nemakog vojnika... i nekoliko maglajskih
milicionera.62
(Katoliki Uskrs je 1942. bio 5. aprila primj. autora.)
Tako su se ve prvih dana aprila 1942. u rukama boraca Ozrenskog NOP-odreda nala etiri njemaka vojnika i jedan podoficir. Tada je tab Odreda ponudio
njemakoj komandi u Tuzli njihovu razmjenu za trojicu
svojih boraca zarobljenih kod Turije i dva uhapenika
koja su bila u tuzlanskom zatvoru. Nekoliko dana kasnije na Ozren je stigao edo Popovi, kazandija iz Tuzle, kojega su ustae jo u avgustu 1941. slali da posreduje u razmjeni zarobljenih ustaa. Pomou njega je utanaeno da se razmjena obavi 9. aprila, to je i uinjeno.
Tom je prilikom njemaki major, oigledno pripadnik Abwehra, koji je odlino govorio na jezik, pokuao
da pridobije za saradnju efa partizanskih parlamentara Todora Pania, zamjenika komandanta Ozrenskog NOP-odreda. Pozivao se pritom na majora Jezdimira Dangia, pokazivao mu njegovu sliku s posvetom,
traio ponovni sastanak ali uzalud.
Meutim, u toku pregovora za tu razmjenu dogodilo se neto potpuno drugo: edo Popovi, kojega su i
ustae i Nijemci smatrali svojim ovjekom i agentom,
uspjeno je odigrao ulogu partizanskog obavjetajca! O
tome govori tadanji komandant Ozrenskog NOP-odreda Todor Too Vujasinovi:
Dok se edo kod mene bavio, uspeo sam da
saznam dosta interesantnih novosti. Tako sam, izmeu ostaloga, saznao da u Tuzli borave tri tajanstvene linosti. edo je smatrao da su to gestapovci, medu kojima i neki dr Ivo Koli. Taj Koli ga je
i poslao da doe do nas. On se negde, pred nekim
domobranskim oficirima, hvalio da njih trojica
pripremaju kraj Ustanka u Bosni. edo mi je priao da su ta trojica pre nekoliko dana ila sa troja
nemaka borna kola na Majevicu i da su tamo sa
majevikim etnicima i njihovim vojvodom Keroviem utvrdili primirje. Koli je tvrdio da e to postii i na ostalim podrujima, jer da on svagde
ima svoje ljude preko kojih radi. Uveravao je da
e se ustanici uskoro poeti da kolju sami izmeu
sebe. edo me je upozoravao da treba da budemo
vrlo oprezni, jer da je gestapo sigurno ve uhvatio
neke veze i kod nas.63
Podaci koje je edo Popovi dao Todoru Vujasinoviu bili su tani i dragocjeni.

Tri tajanstvene linosti... medu kojima i neki dr Ivo

Koli nisu bili gestapovci. Dr Ivo Koli bio je pripadnik njemake vojnoobavjetajne slube (Abwehra), odnosno njenog centra u Beogradu. Sluio se pseudonimom Ivan Koli, pa se tako i potpisivao, ak i u slubenoj prepisci. Inae se zvao Hans Kohl i kao zastupnik
neke njemake firme prije rata je ivio u Srbiji i dobro
je znao na jezik. Neposredno je bio podreen kapetanu dru Matlu, efu odsjeka beogradskog Asta (Abwehrstelle), koji je lino dolazio i u tab Drae Mihailovia
na Ravnoj gori da bi pripremio njegove pregovore s
njemakom komandom, do kojih je i dolo 11. novembra 1941. godine u selu Divcima. Nakon povlaenja partizanskih snaga iz Uica u Sandak, dr Mati je u Uicu
formirao, ispostavu beogradskog Asta Meldekopf
Uice a za efa postavio Hansa Kohla, alias Ivana
Kolia.
Vidjeli smo da je u akciji izvedenoj 4. aprila osim
njemakog vojnika bilo zarobljeno i nekoliko maglajskih milicionera. U vezi s njima tab 1. bataljona Ozrenskog NOP-odreda (komandant Jovo Bajkanovi, politiki komesar Fikret Dedi) obratio se 5. aprila komandantu hrvatske vojske Maglaj:
Na dan 4. ovog meseca zarobljeni su od strane nae vojske: jedan domobran, etiri straara
eljeznike strae i tri vojnika iz Maglaja, milicije
pomenute vojske. Vratiemo toj komandi pod uslovom da za svakog zarobljenog poaljete po 50
kg soli. So uputite jablanikim putem civilnim licima.64
I ta je razmjena obavljena po ve ustaljenoj praksi!
U pismu dostavljenom sa abljaka Titu u Fou 14. aprila 1942. iki (Moa Pijade) izmeu ostaloga pie i sljedee:
Za Fatija (Andriju Hebranga) mi je jako teko.
Ne bi li se moglo preko Hercegovakog taba razmeniti za zarobljene Nemce? Imaju ih pedesetak.
Ovi nai pametnjaci postreljali su sve zarobljene
italijanske oficire, pa sad ne moemo da vrimo
zamenu i drugove nam ubijaju na iju su zamenu
ve pristali.65
0 razmjeni Andrije Hebranga opirnije se govori u
poglavlju Slavonska razmjena, ali o zamjeni na koju
su Talijani ve pristali, a koja nije mogla biti izvrena
jer su svi talijanski oficiri postrijeljani, nismo mogli nita poblie da utvrdimo.
1 na Baniji je pripremana razmjena zarobljenog domobranskog porunika za zarobljenog pozadinskog

politikog radnika NOP-a Janka unjara. Meutim,

razloge zbog kojih ta razmjena nije obavljena objanjava Ranko Miti, politiki komesar Odreda:
Tada smo kod sebe drali zarobljenog domobranskog porunika iz Mrakove jedinice. Namjeravali smo ga mijenjati za Janka unjara, koji je bio uhvaen kao terenski radnik. Kada smo
uli za pogibiju Gaeinu, izdali smo nareenje
da se odmah likvidira porunik, jer je na nas pucao do posljednjeg metka. Sada su O(kruni)
K(omitet) KPH za Baniju i tab Partizanskog odreda donijeli odluku: mjesec dana osvete za naega
prvog komandanta Vasilja Gaeu.66
Vasilj Gaea bio je jedan od najpopularnijih organizatora ustanka na Baniji. Kada je formiran tab Korduna i Banije, postao je njegov lan, a u oktobru 1941. i
lan Glavnog taba NOP-odreda Hrvatske. U decembru
je postavljen za komandanta Banije. Poginuo je 29. aprila 1942. godine u selu Brubnom probijajui se s vodom boraca iz ustakog obrua. Proglaen je narodnim
herojem.
Komande 1. junodalmatinske i Neretvanske ete
poslale su 9. maja 1942. godine tabu Dinarsko-dalmatinskih NOP-odreda zajedniki izvjetaj o borbi voenoj
6. maja na sektoru ua Neretve, u kojoj su zarobili jednog porunika i 17 vojnika.
Dana 7 t.m. stajalo je u izvjetaju o ovoj
borbi zarobljenike smo sasluali i uputili jednog podoficira zarobljenika kao kurira sa pismom italijanskoj 6. Compagnia Chimica Posta Militare 4 Metkovi.
Prilaemo tekst pomenutog pisma.
Uz citirani dio izvjetaja Redakcija druge knjige
Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 19411945,
Zbornik dokumenata dala je dvije napomene. U prvoj je
rije o prijevodu naziva talijanske jedinice: esta kemijska eta, vojna pota 39, a u drugoj Redakcija napominje da su u pismu data imena, prezimena i ostali podaci o zarobljenicima, pa zatim doslovno citira dio pisma:
'Za porunika Flavio Setin i cap(orale = kaplar primj. autora) Parma Enzo (Enco) koji su tee ranjeni, a koji trebaju hitnu bolniku njegu,
traimo u zamjenu naa dva partizana: Cvitani
Antu i Lovria, koji su uhapeni 5. maja t. g. izjutra na uu rijeke Neretve, skupa sa njihovim
orujem. Osim toga za istu razmjenu dostavite
nam sanitetski materijal, koji je utroen sa nae

strane za vae ranjenike i to kako slijedi: 2 komada 'kaliko' zavoja, 12 mull-zavoja, 3 kutije jodoform gaze, 50 grama jodne tincture, 3 komada burovih obloga, 50 grama hydrogena, deset grama
lyzola, 20 dec. gr. vate, jednu kutiju od 3 metra
flastera, jednu tubu streptazol tablete, 1 kutiju
bor vazelina, 1 kutiju alb vazelina...'
Za zamjenu za ostala tri ranjena vojnika traena je obua ili hrana i sanitetski materijal.
Dalje, za zarobljene zdrave vojnike pie: 'Kako
je naprijed izneseno ostali su zdravi, te ih zadravamo uz zahtjev, da im dostavite hranu za jedan
mjesec dana, kako im pripada. Ove zdrave Vae
vojnike zadravamo kao taoce, pa se nadamo, da
e na raun ivota vaih vojnika prestati zloinaka pljaka imovine i paljenje kua potenih i slobodoljubivih seljaka ovog kraja'.67
ta se dalje dogaalo, je li obavljena predloena
razmjena nismo mogli utvrditi.
Prva junodalmatinska eta napala je 13. maja 1942.
poslije podne dijelove talijanske divizije Messina
(Mesina) kolonu od 300 vojnika i jednim tenkom
na cesti RogotinGradac kod Strieva, tj. kod zaseoka
Baine. Ubijeno je pet vojnika i dva oficira, a zarobljeno
15 vojnika i pet oficira.
Kada su se Talijani povukli u selo Rogotin, Komanda ete predloila je da im ranjene zarobljenike preda
u zamjenu za sanitetski materijal. Talijanska je komanda prihvatila prijedlog i sutradan su u osloboeni Gradac uplovila tri talijanska broda. Meutim, kada su ranjenici ukrcani, brodovi su otvorili artiljerijsku vatru
po selu: razruena je 21 kua i vie oteeno, poginule
su tri ene, a tri su ranjene. 68
tab Grupe NOP-odreda za Liku postigao je prvih
dana jula 1942. sporazum s predstavnikom generala
Raffaella Peligrea (Rafaelo Peligre), komandanta divizije Re, ije je sjedite bilo u Gospiu, o razmjeni njihovih zarobljenih oficira za osmoricu pripadnika narodnooslobodilakog pokreta koji su se nalazili u njihovim zatvorima: Juru Blaevia iz Gospia (oca Jakova
Blaevia), Katu Rubi-Brkljai i Ruu Brkljai iz
Lea, Josipa Hadelana, Franju uka i Franju Vadlja iz
Zagreba, Janju Kupreanin i Mirka Oklobdiju iz Metka.
Dogovoreno je da se razmjena obavi blizu sela Vukave kod iroke Kule, 9. jula 1942. godine u 11 sati. I sve
je poelo kako je dogovoreno, ali, naalost, zavrilo se
kako nitko nije oekivao.

O tome to se dogodilo, pie dr Nikola Rubi:

... Osobito me je obradovalo pismo sekretara
Otoakog komiteta... u kojem mi javlja Brico da
su moja majka i sestra putene iz zatvora u Vrhovinama i da su prebaene u Gospi radi zamjene.
(...) 9. srpnja 1942. (...) bila je ugovorena zamjena.
(...) Talijani je trebalo da dovedu i predaju tabu
Grupe osmoricu interniraca: ...Oni su dovedeni u
iroku Kulu velikim talijanskim autom Crvenog
kria. Pred tim autom vozio se kao prethodnica
motociklist, a iza njega u osobnom automobilu talijanski oficir, sveenik tuma i voza pod bijelom zastavom i zastavom Crvenog kria. Automobili su ekali nedaleko od andarmerijske stanice u irokoj Kuli dok se izmeu parlamentara
ne odredi mjesto zamjene i druge formalnosti. Ustae su, meutim, odluile da te ljude pobiju prije
nego se izvri zamjena. Poznati ustaki krvnik
bojnik Ivan Devi Pivac, zapovjednik V like bojne, odmah je organizirao dobrovoljce... i uputio ih
na mjesto nedaleko od Kule. A kad je auto s pratnjom krenuo, saekali su ga i zatraili od talijanske posade da izae iz automobila. Talijani su to
uinili bez ikakva protesta i otpora. Na to su ustae otvorile vrata automobila i naloile zarobljenicima da izau i da se postave na desnoj ivici ceste.
Sedam ih je izilo iz kola, dok se Oklobdija skrio
iza vrata i tamo ostao. Ustae su otvorile vatru iz
strojnica i ubile Juru Blaevia, Ruu Brkljai,
Franju uk i Franju Vadlja, dok je Kata Brkljai
pala teko ranjena. Samo dvoje je uspjelo pobjei:
Josip Hadelan i Janja Kupreanin.69

Jedna od metoda talijanskih okupatora u borbi protiv partizana bila je odvoenje manjih ili veih grupa
civila u zatvore i logore. To se dogaalo i na sektoru
Bosanskog Grahova. Tako se polovinom 1942. godine u
talijanskom zatvoru u Kninskoj fortici nalazilo vie od
stotinu zatvorenika.
Sa mnom je bilo pie David Mandi
oko 100 zatvorenika u jednoj tjesnoj i mranoj
prostoriji. Hranili su nas sa 50 grama hljeba i pola
litre vode dnevno.70
Kako se u partizanskom zarobljenitvu nalazilo vie
talijanskih vojnika, partizanska je komanda odluila
da ih zamijeni za one iz kninskog zatvora i u vezi s tim

polovinom avgusta 1942. godine s talijanskom komandom u Bosanskom Grahovu ugovorila sastanak u selu
Borovai, nekoliko kilometara sjeverozapadno od Bosanskog Grahova. Talijansku je komandu zastupao major (?) Marui, obavjetajni oficir divizije Sassari, a
partizanski su parlamentari bili Nikola Kotle, pomonik politikog komesara Petog krajikog NOP-odreda i
Niko Duri.
Dok je D. Mandiu ostalo u sjeanju da su avgusta
1942. godine zamjenili (su nas) 75 zatvorenika za 35 Talijana, Niko Duri, jedan od partizanskih parlamentara, daje malo drukije brojke zamijenjenih:
...Dogovorili (smo se) da za svaka 3 naa zatvorenika damo jednog njihovog vojnika kae
Niko Duri. Sjeam se da smo tada razmjenili
36 italijanskih vojnika za naih 108 interniraca,
medu kojima je bilo i ena, djece i staraca.
(...)
Utanaili smo ... da se zamjena izvri na mostu
kod kue Jovandia u Borovai. I zaista poslije nekoliko dana javili su dan zamjene, koja je zaista
izvrena na ugovorenom mjestu, uz obostrano
obezbjedenje.
Nai internirci su bili veoma iscrpljeni, tako
da mnogi nisu mogli sii sa kamiona nego su ih
po dvojica pridravali i jedva su hodali. Italijani
su, meutim, bili debeli kao praii, samo to nisu bili u uniformi nego u naim civilnim seljakim odjelima; bili su veseli kao i obino.71
U Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu nalazi se vrlo interesantan dokument o pregovorima pri
razmjenama. To je dopis koji je tab XIV n(arodno)
o(slobodilake) udarne brigade 2. septembra 1942. godine poslao komandi peadijske divizije Mostar za
kapetana g(ospodina) Berlingeri Giulio (Berlineri ulio). Dajemo ga u cjelini:
Kao to vam je poznato nalazi se u naem zarobljenitvu vei broj talijanskih vojnika, podoficira i lekara. Na osnovu vaeg dopisa upuenog
ovoj komandi na inicijativu gospodina Otta, dali
smo raspis svim naim vojnim komandama u Jugoslaviji za prikupljanje podataka o zarobljenim
Talijanima. Poto je tu stvar uzela u svoje ruke
naa vrhovna komanda, nadamo se u najskorije
vreme dobiti sve potrebne podatke. Ali smatramo
da se razmena moe vriti i po grupama, ne ekajui podatke o celokupnom broju zarobljenika. To
bi olakalo i tehniku stranu razmene.

Budui da ste voljni vriti razmenu predlaemo prvu grupu od etrdeset i jednog zarobljenika.
U prilogu dostavljamo spisak zarobljenih talijanskih vojnika.
Istovremeno aljemo vam spisak onih 109 rodoljuba koje elimo dobiti u razmenu za gornju
grupu vaih vojnika. Rodoljube, koje iskljuivo
traimo, navodimo onim redom kojim elimo da
budu uzimani u obzir.
Predlaemo da se zamena zarobljenih izvri
8-X-1942 negde u blizini Grahova.
Po naem parlamentarcu dostavite vau konanu odluku i predloge u pogledu tehnike strane razmene. Pored toga dostavite nam i spisak
naih rodoljuba koji se nalaze kod vaih vojnih,
civilnih i sudskih vlasti. Taj spisak emo iskoristiti
za odabiranje naih ljudi u razmenu za sledee
grupe.72
Po svemu sudei, citirano je pismo mogao poslati
samo tab 10. hercegovake brigade, jer u to vrijeme u
sastavu NOV i DVJ uope nije postojala brigada s rednim brojem XIV. (U toku 1942. jedina brigada s tim brojem bila je 14. primorsko-goranska, ali ona je formirana tek 26. novembra 1942. godine!) Prema tome, moglo
se raditi samo o namjernoj upotrebi netanog naziva
zbog uvanja vojne tajne i dezinformisanja talijanske
vojno-obavjetajne slube.
Popis koji je talijanska komanda poslala iz Mostara
na inicijativu gospodina Otta, najvjerovatnije je in.
Hans Ott donio i lino predao tabu Brigade. Naime,
on je u avgustu poslije zarobljavanja u Livnu u vezi s pregovorima o svojoj razmjeni i razmjeni svojih saradnika, u prvo vrijeme postao parlamentar, i to partizanski i njemaki. O toj njegovoj ulozi vie emo govoriti u poglavlju Livanjska razmjena. U sklopu pregovora o razmjeni livanjskih zarobljenika njega je put do
Zagreba i natrag uvijek vodio preko Mostara, a s komandom talijanskih trupa u Mostaru morao je da uspostavi i odrava tijesnu vezu i saradnju ve i zato to
se u talijanskim logorima i zatvorima nalazila veina
osoba koje su partizani u poetku pregovora traili u
zamjenu. Put ga je vodio preko teritorija koji je kontrolisala 10. hercegovaka brigada, a i veza s Vrhovnim
tabom uspostavljana je preko taba te brigade.
Interesantno je, meutim, da je in. Ott, oigledno iz
vlastitih pobuda i radi vlastitih obavjetajnih kombinacija, ne samo pokuao ve i napravio prve korake da se
u razmjene zarobljenika izmeu talijanskih i partizan-

skih komandi unese vie reda i postigne naelan sporazum na viem nivou.
Moda je druga reenica dopisa taba 10. alias 14.
hercegovake brigade dali smo raspis svim naim
vojnim komandama u Jugoslaviji samo nespretno
formulisana. Takvo tumaenje sugerira i sljedea reenica da je tu stvar uzela u svoje ruke naa Vrhovna komanda. Ipak, postoji mogunost da je takva formulacija na neki nain sugerirala da e se i daljnji tok razgovora i pregovora o razmjenama, bar privremeno, voditi
preko taba brigade.
Da su poslije prvog koraka nastavljeni pregovori o
talijansko-partizanskim razmjenama u okvirima koje je
tab Brigade sugerirao citiranim dopisom, potvruju
sauvani, mada nepotpuni, dokumenti: spisak 109 osoba koje su se nalazile po talijanskim logorima i zatvorima to ga je tab talijanskih trupa poslao iz Mostara
tabu 10. hercegovake, odnosno XIV n. o. udarne brigade i spisak italijanskih zarobljenika koje vam aljemo za razmjenu, koji je tab Brigade poslao talijanskoj komandi. Ti spiskovi nemaju popratnih dopisa, bez
peata su, bez potpisa i bez datuma!
Spisak od 109 osoba73 ima rubrike: prezime i ime,
ime oca, ime i djevojako prezime majke, mjesto i datum roenja. Bilo je tu osoba iz raznih dalmatinskih i
bosanskih naselja: rnovice, Bosanskog Grahova, Bitelia, Tikovca, Sinja, Otoka, Zabriia, Livna, Drvara,
Korita, Kninskog Polja, Kazanaca...
Od spiska zarobljenih Talijana sauvana su samo
dva lista: jedan s rednim brojevima 1 7, a drugi s rednim brojevima 36 41, a zarobljenici su pripadali 3. bataljonu 152. puka divizije Sassari.74
Nismo nali dokumente o izvrenoj razmjeni. Meutim, svjedoenja Davida Mandia i Nike Duria o razmjeni izvrenoj u selu Borovai kod Bosanskog Grahova dozvoljavaju pretpostavku da je ta razmjena bila rezultat opisanih pregovora, jer je obavljena u blizini
Grahova, kako je tab Brigade predloio, a prema navodima N. Duria, tom je prilikom zamijenjeno naih
108 interniraca. U brigadnom dopisu govori se o 109
rodoljuba, ali je jedan od razmijenjenih ostao u Kninu.
Dakle, razlika je samo u datumu: tab Brigade dopisom od 2. septembra 1942. predlae da se razmjena izvri 8-X. 1942, a D. Mandiu i N. Duriu ostalo je u sjeanju da je razmjena izvrena polovinom avgusta. Vjerovatno ih vara sjeanje.

Poetkom novembra 1942. po nareenju taba 4.

operativne zone NOP-odreda Hrvatske Braka se partizanska eta od oko 80 boraca prebacila, ponajprije
zbog tekoa u prehrani, na planinu Biokovo. Na ostrvu je ostao samo jedan njen vod. A onda...
... Po odlasku ete Talijani su uspjeli da uhapse uoi godinjice Oktobarske revolucije dva druga Jozu Bodlovia i Andriju Jugovia... Partizanski vod i nai aktivisti brzo su reagirali i odmah postavili zasjedu na moru i na kopnu. U zasjedu je upao talijanski kamion, u kom se nalazio
nitko drugi ve komandant talijanske vojske na
Brau sa svojom pratnjom od 13 vojnika. Svi su
oni zarobljeni. Da bi oslobodili uhapene drugove, nai su Talijanima ponudili zamjenu. Talijani
su je odmah prihvatili, a zatim je i izvrena kod
Pranice.75
Uz taj pasus autor knjige Dalmacija 1942 Drago Gizdi dao je napomenu:
1) J. Bodlovi bio je tada lan O(krunog)
K(omiteta) za BraHvar. Poginuo u avgustu
1943. prilikom osloboenja Bola.
2) A. Jugovi nalazio se na dunosti predsjednika NOO-a Bol.
3) Talijani su kasnije iz zatvora pustili sve (oko
20) drugova Braana, koji su se nalazili u zatvorima na Brau, kao i one u Splitu i ibeniku, koje su
partizani traili.78
Bila je to uspjena razmjena. Samo je pitanje jesu li
braki partizani postupili po direktivi nekog vieg taba ili samoinicijativno.
Prilikom akcije na Sitnicu, juno od Banjaluke, koju
su uspjeno izvela etiri bataljona 1. proleterske NOU
brigade jedna je eta 3. bataljona 4. krajike brigade nou izmeu 19. i 20. novembra 1942. godine saekala dijelove neprijateljske posade (jednu satniju domobrana)
koji su se povlaili i zarobila 65 domobrana. Tri Nijemca i tri domobrana uspjela su pobjei, ali ih je kasnije,
uz pomo seljaka iz sela Sokolova, uhvatio obavjetajni
oficir 7. krajike polubrigade. 77
O tome je tab 4. krajike brigade 21. novembra izvijestio tab 1. udarnog NOU korpusa i tab 5. NOU divizije:
Zarobljene domobrane smo uputili u Bos. Petrovac Komandi podruja da ih uputi njihovim kuama. Dva oficira i tri Nijemca uputili smo isto
Komandi podruja da ih stavi Vrhovnom tabu

na raspolaganje, ukoliko bi bili potrebni za razmjenu.78

Z a r o b l j e n i c i su prikljueni ve postojeoj grupi zar o b l j e n i h Nijemaca o ijoj je razmjeni Vrhovni tab preg o v a r a o . Meutim, njihova je razmjena obavljena tek u
m a r t u 1943- godine, u toku etvrte neprijateljske ofanzive.
U izvjetaju taba 3. operativne zone Glavnom tabu
NOP-odreda Hrvatske od 20. novembra 1942. godine naao se i podatak da je jedan bataljon I. slavonske narodnooslobodilake partizanske udarne brigade...
... postavio zasjedu 200 metara od ulaza u Novu Gradiku, na koju je naiao jedan civilni auto ... U automobilu se je nalazila jedna umarska
komisija koja (je) zarobljena i dopremljena u tab
Zone ... Zarobljenici su 4 ininjera, od njih dva su
inovnici Ministarstva uma i ruda, a druga dvojica namjetenici umske uprave u Novoj Gradiki
(Sada vodimo pregovore o razmjeni), o emu e
biti rijei u politikom i informativnom izvjetaju.79
Mada nismo nali dokumente taba 3. operativne
zone koji se odnose na pregovore o razmjeni etvorice
inenjera, sudei po svemu, tab zone poslao je lugara
Jovana Bakarca u Novu Gradiku s ponudom za razmjenu. To indirektno potvruje telegram Drage Jileka,
tadanjeg zapovjednika UNS-a, poslan u Novu Gradiku upskoj redarstvenoj oblasti na ruke upravitelja g.
Wagnera 2. novembra 1942. godine. Dajemo ga doslovno:
Lugaru Jovanu Bakarcu dozvoliti i omoguiti
pregovore sa partizanskim odredima u pogledu
putanja na slobodu zarobljenih ininjera Kfnoti
Loger Knez i kopac. Rezultat pregovora lugar e
obavjeavati Redarstvenu oblast u Novoj Gradiki a ova e o svemu najurnije dostavljati istim
putem izvjea potpisanom. Bez prethodnog
odobrenja neka redarstvena oblast nita ne preduzima.80
Deset dana kasnije, 12. novembra 1942, proelnik
protukomunistikog Odjela III Ureda I UNS-a dr
Aleksandar Benak obraa se, u vezi sa zarobljenim inenjerima, po Jilekovu nareenju, upskoj redarstvenoj oblasti u Novoj Gradiki s pitanjem:
... da li se vode pregovori sa partizanima o njihovom izruenju bilo sa kojom oblasti. Broj:
80148.81
U meuvremenu je uspostavljena veza izmeu ta-

ba 3. operativne zone i upske redarstvene oblasti u

Novoj Gradiki. tab Zone je za zarobljene inenjere,
oigledno, u zamjenu traio vie uhapenih pripadnika
NOP-a, dok je zapovjednik UNS-a Jilek insistirao na
brojanom reciprocitetu poslavi upskoj redarstvenoj
oblasti u Novoj Gradiki 25. novembra sljedea uputstva i nareenja:
U predmetu ing. kopca i drugova jedino je
naslov ovlaten za voenje pregovora. Partizanima odgovoriti da pristajemo na izmjenu jedino na
osnovici 4:4. Partizani neka dostave popis dvadesetorice od kojih emo mi izabrati etvoricu. Potrebno je istima diktirati da se sauva autoritet
vlasti. Broj 88813.82
Zapovjednik UNS-a Drago Jilek, oigledno, nije bio
naroito zainteresovan za razmjenu etvorice inenjera: znao je da oni nemaju pojma o radu ustake obavjetajne slube i njenih agenata u partizanskim redovima ili u redovima ilegalnog NOP-a, njihova radna
mjesta nije bilo teko popuniti, a njihovo radno podruje ume i rude ionako je bilo pod partizanskom kontrolom.
Ponudu taba 3. operativne zone za njihovu razmjenu Jilek je ipak prihvatio ne elei da prekine uspostavljenu vezu zlu ne trebalo! Upozorenje o liavanju
upskog redarstva u Novoj Gradiki bilo kakvih kompetencija u pregovorima, uz izriito nareenje da bez
prethodnog odobrenja... nita ne preduzima, bilo je posljedica ve izdane okrunice o zabrani bilo kakvih
pregovora sa partizanima. 83
tab Zone nije pristao na ustaku ucjenu o dostavljanju popisa dvadesetorice od kojih e... (ustae) izabrati etvoricu i pregovori su prolongirani. Budui da
su ustae insistirale na reciprocitetu 4 :4, naglaavajui
da to nije priedlog nego zahtjev,84 tab Zone je prihvatio taj reciprocitet i dopisom od 17. decembra 1942,
koji je potpisao politiki komesar zone Marijan Stilinovi, u zamjenu za zarobljene inenjere traio Zlatu egvi Noru, Anu Paveli Hanu, Maru eatovi i Svetozara
Bosjeria. upska redarstvena oblast je 6. januara
1943. odgovorila da je Ana Paveli umrla 2. 9. 1942,
Zlata egvi 14. 9. 1942...85
Pregovori su nastavljeni i zavreni tek 8. februara
1943. kada su razmjenom zarobljenih inenjera dobiveni Ljubica Buba Jani, Ljudevit Beloevi, Marija Smiljani i Anka Liina.86

Druga lika i 4. kordunaka brigada 24. oktobra

1942. godine napale su i likvidirale jako neprijateljsko
uporite Tuilovi Brezova Glava, zarobivi 427 nep r i j a t e l j s k i h vojnika. Medu zarobljenima su se nalazila
i dva ustaka potporunika iz 1. klase ustake vojne
akademije u Zagrebu: Tomislav Stilinovi i Boidar Mati. Uplaeni za ivot, pokuali su, na zaista naivan nain. da prevare partizanske rukovodioce i prikau se
pristalicama i aktivistima narodnooslobodilakog pokreta. Prema navodima Ignjatija Gnjace Perica, tadanjeg naelnika Komande Kordunakog podruja, Stilinovi je tvrdio da je uestvovao u graanskom ratu u
paniji, a Mati da je uestvovao u akciji kojom je oteena glavna pota i transformator u Zagrebu!
Providni pokuaji dvojice ustakih oficira da se lano predstave brzo su i lako razoblieni i utvren je njihov pravi identitet. Poslije istrage obojica su prebaena
u zatvor Kordunakog vojnog podruja.
Glavni tab Hrvatske odluio je da zarobljene ustake oficire zamijeni za komuniste Jerka Bakovia i Jou
Horvata, koji su bili u ustakim logorima. Bakovi je
svojevremeno bio s Radom Konarom i Stipom Ugarkoviem u partijskoj eliji koja je rukovodila tehnikom
Centralnog komiteta KP Hrvatske. Kada je zagrebaka
ustaka policija uhapsila Milana Huperta, on je, pored
ostalih, provalio i Bakovia, koji je zato zavrio u logoru Jasenovac. Joa Horvat, pekarski radnik, pao je u
ruke ustake policije poetkom 1942. godine, poslije jedne diverzantske akcije i zavrio je u logoru Stara Gradika.
Prepiska o toj razmjeni trajala je cijeli novembar i
na kraju je dogovorena za 1. decembra 1942. godine.
Tog su dana u 10 sati prije podne na most preko rijeke
Korane kod sela Barilovia stigli ustaki parlamentari
s ustakim efom policije u Karlovcu Prohaskom na elu, a preko Kosijerskog sela doao je partizanski parlamentar Ignjatije Gnjaco Peri. Poto su jedan drugome
pokazali svoja punomoja, obavljena je razmjena. Bila
je to prva razmjena ratnih zarobljenika na Kordunu! 87

Mislei da su Ignjatije Peri, kako je pisalo u njegovu punomoju, i Gnjaco Peri dva ovjeka, Prohaska je
izrazio elju da bi hteo da se sastane sa Gnjacom, na
to je on pristao i o svemu tome napisao:
U 12 asova zvanini deo zadatka bio je zavren, pa smo svi zajedno... krenuli u Kosijersko

Selo. Partizani i narod su i dalje pred licem itave

neprijateljske posade i ustakih rukovodilaca iz
Karlovca manifestovali i slavili.
Odmakli smo se od mosta jedno stotinjak metara. Nalazili smo se na slobodnoj teritoriji Korduna, a Prohaska je i dalje pitao da li e stvarno
imati sreu da se sastane sa Gnjacom Periem. To
njegovo esto ponavljanje jednog te istog bilo mi
je dosadilo. I ako jo nismo bili stupili na sigurnije tlo, okrenuo sam se Prohaski i ostalima i iznenadno im saoptio da sam ja Gnjaco Peri. Ovo
saznanje iznenadilo je prisutne a posebno Prohasku. On mi je kasnije priznao da je oekivao
susret s jednim starijim, snanijim i otrijim ovekom, ovekom koji je od poetka ustanka 1941.
krstario svojom jedinicom po Kordunu i ee dolazio u blizinu njihovih garnizona u Karlovcu,
Skakavcu, Vukmanoviu i Bariloviu. 'Pa na koncu na ovom terenu Vi ste imali i zapaenih uspjeha', cinino je izjavio Prohaska, 'Eto zbog ega
sam elio da se sastanem s Vama'. (...)
Dolaskom u Kosijersko Selo borci i narod ostali su na svojim mestima. Samo mi je komandir ete priao i raportirao da je stanje redovno, mada
nije bio obavezan na taj raport. Za vreme raporta
iznenadno se pojavio na belom konju Mili Dejanovi, komesar odreda, to je za ustae bio jo jedan veliki dogaaj, jer su elele da se susretnu i s
jednim politikim komesarom. Prohaska je, onako policijskim oima, sve to posebno, dobro pratio
i nastojao da to vie ivih slika i dogaaja dobro
zapamti kako bi po povratku u Karlovac mogao
to bolje i vernije ispriati svojim pretpostavljenim stareinama ta je sve video (istakli autori).
Pre nego to se vratio u Barilovi, zamolio me je
za dozvolu da se sa mnom i Dejanoviem fotografie kako bismo mi i on imali trajnu uspomenu na
dan naeg prvog sastanka. (...) Nakon dva meseca
Prohaska je po jednoj eni, koja se vraala iz Karlovca na Kordun, poslao obeane fotografije. 88
Bilo je, eto, i takvih situacija kada se smatralo um
jesnim ak i jednom funkcioneru ustake policije do
zvoliti da osmotri to se dogaa na slobodnom parti
zanskom teritoriju, i da se za uspomenu na taj doga
daj fotografie s partizanskim obavjetajcem i politi
kim komesarom!
Poslije osloboenja Bihaa 4. novembra 1942. godi
ne, 4. divizija 1. bosanskog udarnog korpusa orijentisa

la je svoje snage prema utvrenoj neprijateljskoj liniji

B o s a n s k i Novi Ljubija, tzv. odbrambenom pojasu Jugozapad, i u borbama koje su poele 18. novembra nanijela neprijatelju teke gubitke: 6. ustaka bojna i dvije
domobranske satnije bile su razbijene, a jedna bojna 1.
domobranske pukovnije oko 600 ljudi zarobljena.
Jedinice 4. divizije poele su nakon proboja utvrene linije i razbijanja neprijateljskih snaga proeljavati teren, hvatati i zarobljavati manje grupice rasprenih neprijateljskih jedinica.89 Pritom su naile na grob svoga
druga Ilije Malea, komandira voda u 3. bataljonu 6.
krajike brigade. Njegova je jedinica napadala uporite
na trigonometru Pota na Novskoj planini, ali ga nije
uspjela zauzeti. Izgubivi, meutim, susjedni poloaj na
Veljkia-brdu, neprijatelj je ipak bio prisiljen da se povue. Doavi sutradan na taj poloaj, borci su zatekli
(smo) na brisanom prostoru ispred mitraljeskog gnijezda svjeu humku sa krstom od dasaka, na kojem je neko od neprijateljskih vojnika napisao 'Slava palom junaku Iliji Maleu i dvojici nepoznatih drugova.90
O tom proeljavanju terena politiki komesar 4. divizije Dimitrije Bajalica Baja izvijestio je 19. novembra
tab 1. bosanskog korpusa da su oieni Dolovljani
prema Ekiima (Bosanski Novi primj. autora), zarobljeno desetak domobrana, jedan pukovnik i jedan natporunik.91
Bili su to u stvari potpukovnik Ivan Severovi, komandant neprijateljske odbrambene linije Javorak-Brajia Tavan, i natporunik Teufik Pleteli.
Durica Labovi i Milan Basta u knjizi Partizani za
pregovarakim stolom 19411945. piu da je...
... Desetak dana poslije njihova zarobljavanja,
kad su pomno ispitani svi zarobljenici, 2. decembra 1942. godine, tab 4. divizije, kojom su komandirali Josip Maar oa i Milinko Kui, predloio
(je) ustako-domobranskoj komandi da se izvri
razmjena domobranskih oficira za zatvorene pripadnike narodnooslobodilakog pokreta.
Autori dalje navode da su ustae vrlo brzo odgovorile na prijedlog taba 4. divizije, a zatim citiraju taj
odgovor:
U spoju vaeg pisma od 2. decembra 1942. godine (istakli autori) pod brojem 6199, saopava
vam se da su za zamjenu zarobljenog potpukovnika Ivana Severovia i natporunika Teufika Pletelia zatraene osobe, tj. Mubera Karabegovi i Jelica Herceg. Zatraene su od zapovjednitva banjalukog zdruga u Banjaluci, i tamo su na raspo-

laganju. Trea zatraena enska Zaga Umievi

nije jo mogla biti pronaena kod odnosnog etnikog zapovjednitva, te e vam se takoer saopiti im bude naena. Kako se ova zamjena ne bi
otegla, predlaemo da zamjenu izvrimo odmah,
a navedena Umievi uputit e vam se naknadno,
a ukoliko ne bude pronaena imenujte vi jednu
odgovarajuu osobu koja e vam se uputiti...82
Citirani dokument u verziji D. Labovia i M. Baste
zbog neshvatljivih se razloga poprilino razlikuje od
originala. To e italac lako uoiti uporeujui njihov
tekst s tekstom originala:
U spoju naeg pisma od 2. om. pod O(evidnik) br(oj) 6199, poslatogpreko naih kurira (istakli autori) pravcem GlinaMajaKlasni, koje ste
valjda primili saopava Vam se, da Vam za zamjenu za zarobljenog potpukovnika Ivana Severovia i natporunika Teufika Pletelia zatraene
osobe t.j. Mubera Karabegovi i Jelica Herceg stoje kod Zapoviednitva Banjalukog Zdruga u Banja Luci na raspolaganju. Trea zatraena enska
Zaga Umievi nije jo mogla biti pronaena kod
odnosnog etnikog zapovjednitva, te e Vam se
takoer ustupiti im bude mogue.
Kako se ova zamjena nebi otegla predlaem
da zamjenu izvrimo odmah a navedena Umievi uputiti e Vam se naknadno a u koliko ne bude pronaena imenujte Vi jednu odgovarajuu
osobu koja e Vam se uputiti.
O tome je obavijeteno Zapovjednitvo Banjalukog Zdruga kao i Vae Vrhovno zapovjednitvo preko zrakoplova u Luci Palanci.93
Zbog sintagme vaeg pisma umjesto naeg pisma,
koju su sami napravili, autori su i datum dopisa Ministarstva hrvatskog domobranstva (2. decembra) naveli
kao datum dopisa taba 4. krajike divizije.
No, nije sve u tome. Vratimo se na poetak dogaaja. Potpukovnik Severovi i natporunik Pleteli zarobljeni su 18. novembra 1942. godine kod Suhae. Tri dana
kasnije, 21. novembra (a ne 2. decembra!) tab 1. bosanskog NOU korpusa (a ne tab 4. divizije!) alje dopis pod
brojem 597 gospodinu pukovniku Slavku Petruharu
Bosanski Novi, nudei zamjenu zarobljenih domobranskih oficira...
... za Zagu Umievi, koja je zarobljena izmeu 16. i 17. oktobra t.g. u Srbcu od strane etnika
Velimira Banjca, a bila je na sasluanju u tabu
etnikog bataljona 'Knez Arsen' u Ilovi, a zatim

vjerovatno poslata na sasluanje u Joavku, i Berku Karabegovi koja se d a n a s po obavjetenjima

s a k o j i m a m i r a s p o l a e m o n a l a z i u l o g o r u Bos.
G r a d i k a , J a s e n o v a c ili b a n j a l u k i z a t v o r , i J e l i c u
E r c e g r o d o m iz Bos. Novog, k o j a se n a l a z i u zag r e b a k o m zatvoru. 9 4

Dopis je potpisao komandant 1. bosanskog NOU

korpusa Kota Nad, i to svojim imenom, kao to se uvijek potpisivao.
Iz Bosanskog Novog pismo je stiglo u Zagreb, u kancelariju Glavnog stoera Ministarstva Hrvatskog Domobranstva, koji je prihvatio ponudu razmjene zarobljenika i svoj odgovor od 2. decembra poslao Posadnom zapovjednitvu u Glini, s popratnim dopisom:
Priloeno urno pismo sa uputama za zamjenu kod partizana zarobljenih astnika a koje je
upueno zapoviedniku I. Bosanskog NO Udarnog
Korpusa Kosti imade se preko jednog povjerljivog
seljaka iz sela Maje predati u selu Klasni odgovarajuoj osobi u svrhu da se odnese najbliem
partizanskom zapovjednitvu posredstvom seljaka iz sela Klasni, kojima je poznato gdje se nalaze partizanski postavi.
Dotino partizansko zapovjednitvo umoliti,
da pismo bude urno predano njihovu zapovjednitvu podruja u s(elu) irovac odnosno da dode
u ruke zapoviednika Koste.95
Gornji dopis nije datiran, ali se iz ve citiranog dokumenta vidi da je pisan 2. decembra 1942. godine, a na
njemu se nalazi i potvrda Zapovjednitva Petrinjskog
zdruga, da je po prednjem postupljeno, uz naznaku
Br.: 1605/Taj., Glina, 5. XII. 1942. god..
Iz dopisa od 2. decembra vidi se da je Glavni stoer
domobranstva obavijestio tab 1. bosanskog NOU korpusa, odnosno partizansko Vrhovno zapovjednitvo
preko zrakoplova u Luci Palanci da prihvaa ponuenu razmjenu. U arhivi Vojnoistorijskog instituta u Beogradu o pismu baenom iz aviona nismo nali pismene tragove. Vjerovatno je to bilo 1. decembra jer Glavni
stoer domobranstva navodi taj datum i kao dan obavjetenja taba Korpusa i kao dan kada je izdao nareenje Zapovjednitvu Banjalukog zdruga da od odnosnog etnikog zapovjednitva trai putanje Zage
Umievi na slobodu.96 Zapovjednitvo je 16. decembra 1942. izvijestilo Glavni stoer domobranstva da je
15. decembra zamjenik etnikog voe Luka Radi bio
(je) osobno u Banja Luci i da je tom prilikom od njega

zatraeno putanje Zage Umievi na slobodu, ali da je

on izjavio da...
... ne moe sigurno obeati, jer se imenovana
sada nalazi kod svoje tetke u banji Vruici kod
Teslia a Tesli je sada odsjeen od etnikih snaga poto su ovim krajem ovladali partizani.97
U meuvremenu Berka Karabegovi i Jelica Herceg
su, po nareenju Ustake nadzorne slube od 4. decembra 1942. godine, prebaene iz ustakog logora preko
Zagreba, Banjaluke i Prijedora u Sanski Most i 9. januara u okolini Starog Majdana izvrena je razmjena.
Nakon povratka iz zarobljenitva potpukovnik Ivan
Severovi je u svojoj pismenoj izjavi datoj na zahtjev
Glavnog stoera domobranstva pri opisu razmjene dao
i sljedei pasus:
Preavi preko Grmea jo istu veer stigli
smo do taba Korpusa, gdje su nas zadrali sve do
9. sijenja, koga smo dana krenuli radi razmjene
prema Starom Majdanu. Kad smo doli na mjesto
razmjene ustanovljeno je da su na zamjenu sa nae strane stigle samo dvije osobe, dok su trebale
stii tri. Partizani zbog toga nisu htjeli pustiti natporunika Pletelia i vratili su ga natrag s tim da
e ga pustiti im se pronae osoba, koju su oni
traili, odnosno jedna druga ije su ime dali...98
Zaga Umievi, sekretar Okrunog komiteta KPJ za
srednju Bosnu tom prilikom nije, a nije ni mogla biti zamijenjena. Ona je ve bila na slobodi: kada su se jedinice 1. proleterske i 3. krajike brigade pojavile na podruju Teslia i 28. decembra zauzele Gusti Tesli, Zaga
Umievi im se pridruila. Pridruila im se i etnika
eta s tog terena, iji je komandir Nedo Nedi titio Zagu i u kojoj su utoite i zatitu u najteim danima nali
jo neki komunisti.
Uskoro je otpoela i etvrta neprijateljska ofanziva
na slobodni teritorij pa zamjena natporunika Pletelia
nije obavljena. Sticajem okolnosti naao se meu partizanima kao zarobljenik, a zatim je vlastitom odlukom
ostao s njima kao saborac. Zalaganjem na radu i hrabrou u borbi brzo se je snaao u novoj sredini. Kasnije
je postao naelnik taba 8. krajike brigade.

U prvoj polovini decembra 1942. nekoliko su puta

obavljene razmjene s Talijanima u selu Rakiima, est i
po kilometara sjeveroistono od iroke Kule. Za razliku
od likih partizanskih jedinica, koje nikada nisu osku-

dijevale zarobljenim talijanskim vojnicima, talijanske

su jedinice malokad uspijevale da zarobe nekog partizana. Interesantno je kakvim su se sredstvima sluile
talijanske komande da bi obezbijedile zarobljenike za
razmjenu. O tome nalazimo podatke u izvjetaju Orunike postaje Gospi od 12. decembra 1942. godine, u
kojemu doslovno pie:
Dne 8 prosinca u nou Kraljevski Italijanski
Karabinjer u Gospiu, postaje 93, u saradnji sa
orunikom ove postaje Stjepanom Crnogorcom i
ovdanjim redarstvenim organima iz Gospia
uhitili su nie navedene osobe pod sumnjom da
su komunisti i stavili ih u ovdanji italijanski zatvor i tO:...
Poto je poimenice naveo imena i prezimena 19
mukaraca i 15 ena, zapovjednik narednik Petar Sabljak nastavlja svoj izvjetaj:
Sve napred navedene osobe uhiene su i stavljene u talijanski zatvor, a za koje se ima podataka da e sve biti zamjenjene za zarobljenike talijanske kod partizana.99
A Orunika postaja iroka Kula dopisom broj
484/taj. od 14. decembra 1942. godine izvjetava Zapovjednitvo 2. orunikog krila u Gospiu:
Dne 9, 10 i 11 prosinca 1942. dola su 2 talijanska vojnika samovoza teretna i jedan luksuzni, iz
Gospia u iroku Kulu, u kojim samovozima su
Talijani 9. o. mj. dovezli 24 osobe navodno zarobljene partizane to mukih to enskih i iste odvezli u selo Rakii... i tamo ih zamijenili za svoje
zarobljene astnike i vojnike kod partizana.
(...)
11. o. mj. opetovano su Talijani dovezli iz Gospia vie graanskih osoba i odvezli ih u selo Rakii, gdje su dobili 6 talijanskih vojnika, a u zamjenu dali 6 graanskih osoba.100
ini se da Talijani taj put nisu uspjeli ba sve pohapene Gospiane da zamijene, jer u citiranom izvjetaju
gospike orunike postaje nalazimo i ovaj pasus:
Dne 11. ov. mjeseca Talijanske vlasti zaista su
nekuda prema irokoj Kuli odvezli na samovozu
nekoliko navedeni pritvorenika navodno u zamjenu ali su iste povratili nazad, navodno da ih partizani nisu htjeli primiti jer da nisu njihovi pripadnici.
(...)
Istina je zavrava zapovjednik gospike an-

darmerijske stanice ima i takovi koji uope nemaju pojma za nita.101

U borbi u selu Trijebovu kod MrkonjiGrada decembra 1942. godine etnici su zarobili Krstu egrta i
dvije partizanke, borce 10. hercegovake brigade. Meutim, njih troje ubrzo su, vjerovatno jo u decembru,
zamijenjeni, jer u izvjetaju taba Operativnog sektora
JajceMrkonji-Grad Vrhovnom tabu od 4. januara
1943. godine nalazimo i ove retke:
Zarobljene drugove dobili smo od etnika. Zamjenu smo izvrili za njihove taoce. Jednu su nam
drugaricu ubili koja je bila poela bjeati. Tukli su
ih i maltretirali.102

Tako bi, u najkraim crtama, izgledao pregled pokuanih i obavljenih razmjena aktivista NOP-a i zarobljenih partizana iz kvislinkih i talijanskih zatvora ili
logora te onih koji su se nali u etnikim rukama za
zarobljene pripadnike neprijateljskih formacija u toku
1942. godine.
Ono to je reeno za 1941. vrijedi i za 1942. godinu:
obje su strane u toku pregovora i razmjene dolazile do
vie ili manje vrijednih obavjetajnih podataka o protivniku, ali koliko smo mogli da utvrdimo, pritom jo
nije bilo ubacivanja vrbovanih agenata u protivnike
redove.
Iz ovog pregleda razmjena u 1942. godini izdvojili
smo samo dvije: tzv. slavonsku razmjenu (avgust-septembar 1942), u kojoj je razmijenjen i Andrija Hebrang,
te livanjsku razmjenu, koja se vremenski priblino
podudarala s prvom i kojom je de facto rukovodio
Vrhovni tab NOV i DVJ. Pregovori oko tih razmjena isprepleli su se. Slavonska je izvrena, ali je vjerodostojnost nekih dokumenata, objavljenih u literaturi o toj
razmjeni, posljednjih godina dovedena u sumnju. Livanjska je, pak, oznaila uvod u napore partizanskog
Vrhovnog taba da za svoje jedinice izbori status zaraene strane, a istovremeno i poetak dalekosene vojno-diplomatske igre koja e se nastaviti u martu 1943.
godine. Ako italac pronae jo neki razlog zato smo
slavonsku i livanjsku razmjenu izdvojili iz konteksta ostalih razmjena izvrenih u 1942. godini, onda e to
biti samo dokaz njegove pronicljivosti ili sklonosti kombinacijama koje nisu zasnovane na ba vrstim temeljima.

Livanjska razmjena (avgustseptembar 1942)

U maru prema Bosanskoj krajini grupa udarnih
brigada pod neposrednom komandom Vrhovnog taba
oslobodila je 7. avgusta 1942. godine Livno. Tom je prilikom u partizansko zarobljenitvo pala i grupa Nijemaca: direktor livanjskog biroa berlinske firme Hansa
Leichtmetall A. G. (Hanza Lajhtmetal A. G.) Anton Jorgo i ekipa za geoloko istraivanje pet buakih majstora s in. Hansom Ottom (Ot) na elu. Bila je tu i Jorgova supruga. Svi su oni, premda civili, zajedno s grupom ustaa i domobrana, pruali otpor iz utvrene
zgrade biroa Hansa Leichtmetall (kua dra Mitrovia) do posljednje mogunosti. Tek kada su partizani otvorili artiljerijsku vatru na zgradu, istakli su bijelu zastavu jer se u zgradi nalazilo etiri hiljade kilograma
eksploziva.
Iz zgrade je izala jedna ena koja je poslata
kao parlamentarac, da uje nae uslove. Mi smo
zatraili bezuslovnu predaju svih i sveg oruja i
druge opreme pribiljeio je Pako Romac, politiki komesar Omladinske ete 1. proleterske
brigade u svojim sjeanjima. ... Komanda odbrane u Mitrovievoj kui pristala je na nae uslove. U dogovoreno vreme poeli su izlaziti iz kue
dignutih ruku iznad glave.103
Prema njemakim dokumentima, partizanska je komanda garantovala Nijemcima da e ih tretirati po meunarodnom zakonu kao zarobljene oficire, a ostalima, domobranima i ustaama, garantovano je vojniko
zarobljenitvo. I jednima i drugima je, prema jednom
njemakom dokumentu, najavljena mogunost zamjene za zarobljene partizane. Opkoljeni su se tada predali i nakon toga su odvedeni u manastir Goricu, u blizini
Livna, gdje se nalazio tab 1. proleterske brigade i gdje
su podvrgnuti istrazi104 koju je vodio dr Vladimir Velebit, ef vojno-sudskog odsjeka Vrhovnog taba.
U jesen 1942. ispitivao sam skupinu njemakih zarobljenika izjavio je dr V. Velebit u jednom poslijeratnom intervjuu. Jedan zarobljeni njemaki inenjer predloio mi je da pokuamo
razmjenu zarobljenika s Nijemcima. Ponudio je
da sm ode do njemakih jedinica, uvjeravajui
nas kako e organizovati razmjenu. Savjetovao
sam se s drugom Titom i on je pristao na taj eksperiment, premda je postojala opasnost da se taj
inenjer vie ne vrati.105

Inicijativa za razmjenu zarobljenika dola je i od zarobljenog livanjskog kotarskog predstojnika Marka akia, koji je predloio da se on i nekoliko graana, mahom pripadnika ustake pripremne bojne, zamijene
za 22 lica iz Livna, koji su sprovedeni u Mostar dana
26. VIII. 1942, a meu kojima su bili aktivisti NOP-a Anto Krezo, Dragutin Morovi i dr.106
I njegov je prijedlog prihvaen.
Tako su poeli livanjski pregovori koji e dovesti
do prve razmjene zarobljenika u neposrednoj reiji
Vrhovnog taba NOV i DV Jugoslavije.
Danas smo, u sporazumu sa drugom Markom javio je komandant 1. proleterske brigade Koa Popovi 12. avgusta Titu uputili u
Mostar jednog ovdanjeg graanina i jednog Nemca da posreduje u razmeni zarobljenika.107
Drug Marko bio je Aleksandar Rankovi, jedan ovdanji graanin livanjski trgovac Jakov Kai, a jedan Nemac in. Hans Ott.
In. Hans Ott nosio je spisak jedanaestorice partizana koje je Vrhovni tab traio u zamjenu za njega i grupu Nijemaqa, a Jakov Kai je nosio pismo Marka akia, biveg kotarskog predstojnika u Livnu, pisano 11.
avgusta i upueno zapovjedniku 6 pjeake divizije na
ime glavara Stoera (naelnika taba) podpukovnika
Kliania (Vjekoslava). (Kasnije se V. Kliani naao u
redovima partizana i u prvoj polovini 1944. godine postao ef vojno-obavjetajnog odsjeka Vrhovnog taba
NOV i POJ!)
Pismo Marka akia poinje reenicom:
Jao to vam je poznato Livno se nalazi u rukama partizana od noi 4/5 o. m.
italac ne mora znati psihoanalizu da bi shvatio
greku: u pismu zaista stoji Jao umjesto Kao! No, za
nas je mnogo interesantniji onaj dio pisma Marka akia koji se odnosi na sam prijedlog razmjene:
Ja se nalazim u zarobljenitvu, kao i nekoliko
naih graana, kod partizanskih vlasti, a pored
toga sam i ranjen. Partizanske vlasti su prihvatile
moj predlog da se izvri zamjena moja i tih nekoliko graana za 22 lica iz Livna...
Molim vas da se odmah, najaurnije stavite u
sporazum sa upskom redarstvenom oblasti u
Mostaru, te da ustanovite da li se ti ljudi tamo nalaze. Ukoliko se nalaze tamo, da odmah telefonom izvjestite generala g. Lukia da on trai telefonom od ministra g. Artukovia da istim putem
odobri da se razmjena izvri.

General Mihajlo Luki bio je zapovjednik III domobranskog zbora, u ijem su sastavu bile 5. i 6. pjeaka
divizija, a Andrija Artukovi ministar unutranjih
poslova tzv. NDH.
S Markom akiem vodeni su detaljni razgovori i o
tehnikoj strani realizacije razmjene. To potvruje dalji
tekst njegova pisma Klianiu:
Po ishoenju odobrenja, molim vas javiti po
kuriru koga d a n a i u koliko sati e biti kamion sa
tim licima kod orunike postaje Studena Vrela.
Tu neka se iskrca Dragutin Morovi, a ostali neka
produe naprijed dok ne sretnu grupu sa naim
ljudima. Ja u toj grupi neu biti, jer u ostat kao
jamstvo da e se razmjena poteno izvriti. Kada
se ove dvije grupe razmjene, onda emo se razmijeniti i Drag(utin) Morovi i ja.
Ukoliko navedena lica ne budu u Mostaru, nego su otpremljena za Sarajevo ili Jajce, onda molim ustanovite gdje su, pa ih potom, kad g. ministar odobri razmjenu, dopremite hitno u Mostar i
dalje postupite kao naprijed.
Najnunije je, naroito obzirom na moju ranu,
pa vas molim da stvar svrite po mogunosti u toku jednog dana.
Prilaem osobnu ispravu radi identifikacije
potpisa.108
In. Hans Ott i Jakov Kai krenuli su iz Livna automobilom do Podhuma, odakle su pjeice produili do
Arana, gdje su prenoili u nekoj gostionici. Sutradan,
13. avgusta, stigli su preko Imotskoga u Mostar s ovlaenjem partizanskog komandanta Livno, zapravo komandanta 1. proleterske brigade Koe Popovia, da
razgovaraju o razmjeni zarobljenih Nijemaca i ustakih funkcionera za zarobljene partizane i u Livnu pohapene pripadnike ilegalnog NOP-a.
Je li in. Ott u sporazumu s partizanima prije polaska iz Livna poslao kurira do prvog neprijateljskog uporita s molbom da ono obavijesti zainteresovane u Mostaru o mogunosti njihove zamjene za zarobljene partizane, ili je to obavio telefonski nije n a m poznato. Meutim da je to na neki nain uinjeno, potvruje dopis
mostarske filijale Organizacije Todt (Organizacija
Tot, skraeno OT) pretpostavljenoj komandi u Zagreb
od 12. avgusta u 10,55 sati, kojim je ta komanda obavijetena da je u izgledu (je) zamjena Nijemaca zarobljenih u Livnu za zarobljene partizane. Tu prvu informa-

ciju o mogunosti razmjene njemaki poslanik u Zagrebu Siegfried Kasche (Zigfrid Kae) prenio je istog dana
svom ministarstvu inostranih poslova.'09
Gospodin Kai Jakov... donio je danas u 8,45
sati pismo ustakog predstojnika u Livnu aki
Marka izvijestio je 13. avgusta 'velikog upana
Velike upe Hum' Petra Zlatara zapovjednik 6.
pjeake divizije pukovnik Franjo Pacak. Istovremeno mu je uputio i Kaia radi daljeg uredovanja ... poto se radi o graanskim osobama.110
Istog je dana veliki upan telegrafski obavijestio
gospodina ministra Benaka u Sarajevu o akievu
pismu. Sutradan, 14. avgusta, stigao je Benakov odgovor:
Prihvaa se predlog o zamjeni i biti e izrueni 22 pritvorenika koji se sada nalaze u Sarajevu
uz uvjet, da se nijednoj pritvorenoj osobi u Livnu
nita ne dogodi te da e se razmjena obaviti za
nekoliko dana, kad stigne pismeni odgovor iz
Ministarstva u Zagrebu.111
I pukovnik Pacak je kod domobranskih mjerodavnih vlasti pokrenuo pitanje zamjene zarobljenih astnika u Livnu zatraivi 15. avgusta ifrovanim telegramom od Glavnog stana Poglavnika obavjetenje da
li se mogu i smiju povesti pregovori o zamjeni zarobljenih astnika.112
Odgovor je stigao tek 19. avgusta i bio je vrlo
kratak: Vojskovoa (Slavko Kvaternik primj.
autora) nije usvojio predlog za pregovore sa partizanima.113
Trinaestog avgusta navee in. Ott doletio je avionom u Zagreb i sutradan, 14. avgusta, prijepodne razgovarao s njemakim generalom u Zagrebu Edmundom Glaise von Horstenauom (Glez fon Horstenau) i
njemakim poslanikom Kascheom. Poslije razgovora s
Ottom, Kasche je razgovarao s hrvatskom vladom, a
preko generala Glaisea obratio se i komandantu talijanske 2. armije generalu Mariu Roatti (Mario Roata)
sljedeom depeom:
Ekselencijo! Prilikom pada Livna palo je partizanima u ruke osam njemakih dravljana. Na
asnu rije gospodina Otta, oni su ga danas poslali kao pregovaraa. Partizani nude osloboenje
dravljana Reicha (Rajha) ako im predamo zarobljene partizane: Dragicu Pravicu, studenticu, skupa s njenim bratom, edomira Pleevia, Miru

Popovia, Latifi efika, Bari Jozu, Alku imia, Spahu Grgia, Ivicu Vujanovia, Arifa efu i
Niku Mihajlovia (pravilno: Mihaljevia primj.
autora).
Najvei broj ovih partizana navodno su uhapsile vae trupe i otpremile u Zadar. Ja u ove ljude
izruiti kada budu u njemakim rukama, a o tome u razgovarati i s hrvatskom vladom. Molim
Vas da oslobodite za razmjenu zarobljenike koji
se nalaze kod Vaih trupa. Predlaem da se osloboeni zarobljenici upute Vaoj diviziji u Mostar..."4
Pismo identinog teksta Kasche je poslao i talijanskom poslaniku u Zagrebu Raffaelu Casertanu (Rafael
Kazertano) zamolivi ga da u interesu spasavanja njemakih dravljana u Livnu, prui sa svoje strane podrku mjerama za njihovo osloboenje. U 17,05 sati istog dana o tome je obavijestio i Ministarstvo vanjskih
poslova Reicha, s molbom da najkraim putem s time
upozna talijansku vladu da bi ona mogla dati uputstva
da se razmjena to bre provede.
U toku 14. avgusta Kasche je razgovarao s predstavnikom ustake vlade o razmjeni zarobljenih njemakih
dravljana u Livnu za zarobljene partizane. O svemu
tome njemaki je vojnoprivredni oficir u Zagrebu, potpukovnik Schardt (art), 14. avgusta u 20,30 sati radiogramom obavijestio potinjenog oficira u Mostaru, kapetana Heyssa (Hej s), i naredio mu da poslove oko razmjene pripremi i sprovede u dogovoru s Ottom koji e
se vratiti avionom, vjerovatno, u nedjelju 16. avgusta,
te da se radi toga povee s tamonjim ustakim velikim
upanom upe Hum i talijanskom divizijom u Mostaru." 5
Iz citiranih njemakih dokumenata proizlazi da se u
toku boravka Hansa Otta u Zagrebu, od 13. do 16. avgusta 1942, razgovaralo samo o razmjeni jedanaest aktivista NOP-a ija imena poslanik Kasche navodi u svojim depeama! Poslanik Kasche je i s predstavnicima
tzv. NDH razgovarao samo o njima, to se vidi i iz depee potpukovnika Schardta od 21. avgusta:
Hrvatska vlada nedvojbeno izjavljuje da se jedanaest partizana, koje je komandant brigade
Livno poimenice naveo i koje trai, ne nalaze u
hrvatskom zatvoru." 6
O osobama koje je komandant brigade Livno traio za razmjenu pri Ottovu odlasku u Zagreb nema naeg dokumenta, kao ni podataka o tome zato su traene ba te, a ne neke druge osobe. Prema V. Velebitu, ci-

jela je akcija smatrana eksperimentom, pa je i sam izbor ljudi, vjerovatno, bio uslovljen neizvjesnou ishoda razmjene.
A tko su bile osobe sa spiska za razmjenu?
Dragica Pravica (1919), studentica filozofije, i njen
brat Rade, rodom iz Trebinja, bili su predratni lanovi
Partije. Dragica je obavljala razne partijske funkcije
od dunosti sekretara SKOJ-a u Trebinju do lana Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, a Rade je bio politiki komesar taba sektora TrebinjeDubrovnik i
lan Sreskog komiteta KPJ Trebinje. Oboje su zarobili
etnici 27. juna 1942. godine. Rade je jedno vrijeme bio i
u talijanskom zatvoru u Trebinju. Za edu Pleevia
general Roatta je javio Kascheu da se ne nalazi kod
njega. Interesantno je, meutim, da su mu Talijani znali i zanimanje i mjesto odakle je: pravnik iz Aranelovca!"7 Za njegovu sudbinu saznajemo iz Titove depee
Moskvi, poslane iz Glamoa 12. septembra 1942. godine:
Javiti preko 'Slobodne Jugoslavije': u junu
uputili smo u Srbiju poznatog politikog radnika
Demokratske stranke edu Pleevia i iku Kostia zajedno s nekoliko izbjeglica iz Srbije. Kod Kalinovika etnici Drae Mihailovia su ih uhvatili i
odveli u Gacko, gdje su ih strijeljali.118
Pero Moraa, Mio Lekovi i dr Slobodan Milosevic
u napomeni broj 50 uz dvanaesti tom Titovih Sabranih
djela za Cedu Pleevia i iku Kostia kau da su iz Foe krenuli u Srbiju, da su ih na tom putu uhvatili etnici i predali Talijanima, koji su ih 24. juna 1942. godine
strijeljali u Nevesinju.119
Ostale osobe sa spiska, meu kojima je bilo i predratnih lanova Partije, ustae su pohapsile u Livnu poetkom marta 1942. godine. Kasnije su preko Sinja, Splita i Zadra, prebaeni u talijanski koncentracioni logor
Lazaret na otoku Oljaku kod Zadra. efik Latifi bio
je sekretar Okrunog komiteta KPJ u Livnu, a Mirko
Miro Popovi i Niko Mihaljevi lanovi OK KPJ. Jozo
Bari je bio predratni lan KPJ.120
Postigavi naelnu saglasnost njemakih organa i
osoba mjerodavnih za razmjenu (mada Nijemci do njegova odlaska od Talijana jo nisu bili obavijeteni o rezultatima traganja za osobama koje su partizani traili)
in. Ott je, s obzirom na ugovoreni rok povratka, vjerovatno odletio 16. avgusta dopodne u Mostar, odakle je
produio preko Ljubukog, Imotskog i itluka u Livno,
da bi izvijestio predstavnike Narodnooslobodilakih
partizanskih odreda i DVJ o rezultatima zagrebakih
razgovora.121

Njemaki je poslanik iz Zagreba 17. avgusta, preko

zagrebake Organizacije Todt, poslao kapetanu Heyssu u Mostar radiogram:
Hrvatska vlada je spremna da za razmjenu u
Livnu stavi na raspolaganje jedanaest partizana
iz zarobljenikog logora u Sarajevu, koji su iz iste
partizanske akcije (zapravo su uhapeni u istoj
akciji kao i oni koje su partizani traili primj.
autora). Poimenini spisak bie poslan neposredno Direkciji policije Velike upe u Mostaru. Molim vas, ako je to jo mogue, da o tome obavijestite Otta i da se angauje veliki upan.122
Posljednja reenica potvruje da je in. Ott napustio
Zagreb najkasnije 16. avgusta!
ef politikog odsjeka Njemakog poslanstva u Zagrebu dr Kreiner pribiljeio je 20. avgusta da ga je Miroslav Fulanovi, glavni pobonik Ustake nadzorne
slube, obavijestio da je 19. avgusta sarajevskoj policiji
nareeno da jedanaest partizana koji se nalaze u Sarajevu u zatvoru odmah sprovede u Mostar radi zamjene za njemake dravljane u Livnu i da je, prema izvjetaju iz Sarajeva, to ve uinjeno.123 Dr Kreiner je u
svojoj zabiljeci naveo netaan datum. Ko je pogrijeio
M. Fulanovi ili dr Kreiner ne znamo, ali nareenje o kojemu je rije Zatitno redarstvo za grad Sarajevo i upu Vrhbosnu primilo je dan ranije, 18. avgusta i
istog dana poslalo u Mostar Velikoj upi Hum, na ruke g. Velikog upana Petra Zlatara osobno (istaknuto
u originalu) sljedei dopis:
Savezno sa brzoglasnim nalogom od danas
(istakli autori) Upravitelja Ureda I Ustake nadzorne slube u Zagrebu g. Vjekoslava Pavera, preprauju Vam se 22 partizana kojih popis imena
prilei, zarobljenih po naim vlastima u Livnu, time, da 11 partizana od pomenutog broja izvolite
zamijeniti prvenstveno (istaknuto u originalu) za
8 Njemaca iz Livna, koji se nalaze u partizanskom
robstvu, a ostalih 11 partizana izvolite zamieniti
za to vei broj partizanskih zarobljenika, Hrvata
iz Livna u prvom redu svakako za kotarskog
predstojnika iz Livna, g. Marka akia, gvardijana samostana i dalje redom za ostale Hrvate.
Ukoliko e partizani za spomenutu osmoricu
Njemaca traiti za zamienu druge partizane zarobljenike, izvolite im saobiti, da Hrvatske vlasti
osim spomenute 22-jice ne raspolau drugim partizanima zarobljenicima.
Ujedno se umoljavate, da prema gore spome-

nutom nalogu, izvolite nastojati, da se izmiena izvri ako ve ne u samom gradu Mostaru, a ono
svakako na podruju, koje je u potpunom domaaju Hrvatskih vlasti.124
U ustakim dokumentima koji se odnose na livanjske pregovore o razmjeni susreemo se s neuobiajenim formulacijama: 22 partizana... zarobljena po naim vlastima u Livnu. Rije je, meutim, o Livnjacima,
lanovima Partije i SKOJ-a, pohapenim 21. jula 1942.
godine, koji su poslije hapenja otjerani u Mostar, u zatvor elovinu, a zatim u Sarajevo, u Belediju.125 Bili su
to Luka Milanovi, radnik; Ibrahim Hodi, inovnik;
Muhamed eremet (Meho, Mehmed), tehniar; Jufo
Krezo (Jure, Juko) i Ante Krezo, tkalci; Drago Sui
(Darko), stolar; Nurija Halapi, novinar; Dane Mio,
penzioner; Nazif Brki (Zifo), brija; Ibrahim Seferehaji (Ibrica), slastiar; Tomislav Dalto i Perica Dalto,
krojai; Kasim Bori, automehaniar; Ante Vidovi, ebedija; Ljuba Propalo (Propadalo), krojaica; Mehmed
efo (ebo), elektriar; Muhamed Huski (Muharem),
posjednik; Marko Jazvo, obuar; Stipo Tustovi, koar;
Isak Zirko (Iskan Dirlo), obuar svi iz Livna, te Bosiljko Mio, stolar iz Cazina i Dragutin Morovi (ime), agronom iz Filip-Jakova kod Biograda na Moru. 126
Rafael Bri i Mile Bogovac u knjizi Livanjski kraj u
revolucionarnom radnikom pokretu i NOB medu pohapenima ne navode Luku Milanovia, a imena i prezimena koja oni donose, verovatno tana, na odgovarajuim su mjestima navedena u zagradama.
Na spisku pohapenih Livnjaka to ga je Velika upa Hum pripremila za potrebe razmjene nalazi se i ime
Luke Milanovia, a dati su i detaljniji podaci o svakom
pojedincu (mjesto i godina roenja, ime oca, zanimanje). Razlike su minimalne: za brau Juku i Antu Krezo
navodi se da su mutabdije zanatlije koji od kostrijeti
izrauju konjske pokrove, vree i sline predmete a
to, ipak, nije tkalaki posao! Za Nuriju Halapia navodi
se da je opinski inovnik; za Ljubu da se zvala Ljubica
Propadalo, ime se potvruje da je posljednji oblik njezina prezimena taan za Isak, Iskan pravilan je oblik
Ishan, a upotrebljava se i oblik Isak. Tano prezime
glasi Dirlo.127
Stavljajui 22 pripadnika narodnooslobodilakog
pokreta uhapena u Livnu na raspolaganje za razmjenu, ustae nisu mislile na razmjenu svih njih za zarobljene Nijemce, ve, kako se iz citiranog dopisa vidi, i na
razmjenu za nae, to jest njihove funkcionere Livnjake koji su bili u rukama partizana i za koje su bili zain-

teresovani. O tome je Vjekoslav Paver, upravitelj Ureda I Ustake nadzorne slube, jo 13. avgusta u 19,24
sata, dakle prije nego to se in. Ott s Butmira kod Sarajeva avionom prebacio u Zagreb, Zatitnom redarstvu u Sarajevu poslao telegram:
U vezi Vaeg dananjeg brzojava Taj. 97/42
odmah javiti koji su to ugledniji taoci iz Livna zarobljeni po partizanima. Javiti Vae miljenje u
gornjem predmetu o zahtjevima partizana.128

Unato intervencijama na najviim nivoima i

spremnosti generala Roatte da izide Nijemcima u susret, traganje za partizanima koji su bili u talijanskom
zarobljenitvu odvijalo se prilino sporo:
2. talijanska armija javio je potpukovnik
Schardt kapetanu Heyssu 21. avgusta izjavila
je da je naelno spremna da sprovede i stavi na
raspolaganje talijanskoj komandi u Mostaru partizane koje su zarobili Talijani, a koji bi poimenino bili traeni, im ih pronae, s tim da je obavijesti koje su od 11 partizana, koje brigadir Livna
poimenino navodi Talijani zarobili kada i gdje, i
gdje se sada nalaze.129
Oigledno, ti zahtjevi Talijana nisu obeali da e se
traganje za partizanima s popisa brzo okonati i poslanik Kasche se dogovorio s ustaama da partizane
nedvosmisleno obavijeste da Nijemci prihvataju pregovore o razmjeni i da su spremni ispuniti partizanske zahtjeve u granicama stvarnih mogunosti. A da bi se dobilo na vremenu jer Ott se morao vratiti u Livno
Nijemci su bili spremni da umjesto traenih ponude
erzac-partizane. Bilo je ak i prijedloga da Eugen Dido Kvaternik naredi hapenje izvjesnog broja sumnjivih lica i da ih zadri za razmjenu, a da se u Mostaru
pohapsi 150 komunista i partizanima zaprijeti da e
pohapeni biti strijeljani ako se ne obavi razmjena. 130

Nakon povratka in. Otta na osloboeni teritorij nastavljeni su razgovori i pripreme za razmjenu, u toku
kojih je postepeno razjanjavano i reducirano mnotvo
problema i nejasnoa. Poslovi oko razmjene Nijemaca
potpuno su odvojeni od poslova oko razmjene osoba za
koje su bile zainteresovane tzv. vlasti NDH i za svaku
od te dvije grupe bio je zaduen poseban parlamentar:
za prvu in. Ott, a za drugu Jakov Kai. Poslanik Kas-

che stalno je insistirao na tome da se zamjena jednih i

drugih obavi istovremeno, te da i 22 partizana iz sarajevskog zatvora prvenstveno budu iskoritena za zamjenu njemakih dravljana, ako bude potrebno.131
U Mostar su prebaena 22 partizana iz sarajevskog zatvora, a i Talijani su s otoka Olja prebacili estoricu svojih partizana.132 Premda je kapetan Heyss
javio pukovniku Schardtu da je preostalih pet navodno stradalo u talijanskom zarobljenitvu, to ipak nije
bilo tano. Naime, poto su Jozo Bari, Arif efo, efik
Latifi, Niko Mihaljevi, Miro Popovi i Ivica Vujanovi
prebaeni u Mostar, general Roatta je javio poslaniku
Kascheu da su pronaena jo dvojica: Cismic Alia pokojnog Bodira, roen u Livnu 1900, uitelj, musliman i
Gagi Jafet pokojnog Mahmura, roen u Livnu 1922,
student, musliman, zamolivi ga za obavjetenje jesu li
Cicmic Alko i Gagi Spaho, koje je on traio, identini s
osobama koje su kod njega registrovane kao Alia Cismic (Alija izmi) i Gagi Jafet (Safet).133
Kasche je dokumentaciju koja se odnosila na to pitanje predao potpukovniku Schardtu da on to sve raisti i sredi sa tabom talijanske divizije Murge
(Mure) u Mostaru, ali nedostaju podaci jesu li Alija
izmi i Safet Gagi prikljueni grupi za razmjenu i jesu li tada razmijenjeni.134
S obzirom na to da su in. Ott i Kai bili na partizanskom teritoriju, a u Mostaru je sve bilo spremno za razmjenu, kapetan Heyss je 21. avgusta, sporazumno s velikim upanom i komandantom divizije Murge, poslao u Livno neidentificiranog parlamentara da obavi
potrebne formalnosti i dobije saglasnost partizanske
komande da se razmjena izvri, ili, ukoliko u tome ne
uspije, da pozove in. Otta i Kaia da bi se o svemu mogao informisati iz prve ruke i obavijestiti poslanika
Kaschea, koji je sve to forsirao.135
Budui da su razgovori u Glamou bili uglavnom
ve zavreni, primivi Heyssovu poruku, in. Ott i Klai
otputovali su u Mostar.
U meuvremenu su partizanske jedinice zauzele Posuje (17. avgusta) i Studena Vrela (19. avgusta). Kako su
se njemako-partizanski pregovarai kretali tim pravcem, neke su pojedinosti o tome sauvane u pribiljeenim sjeanjima mjetanki Posuja Ande Durii, Ivule
Juki i Drage Juki:
Dok su voene borbe oko Posuja, dolo je u
Studenim Vrilima (ikavski oblik primj. autora) i
do razmjene zarobljenih njemakih oficira za pripadnike partizanskih jedinica i komunista, koji su

se nalazili po zatvorima. Budui da je most na Riini bio poruen, prevoz pregovaraa oko zamjene vren je u dvije etape: pregovara iz Livna, po
imenu Kaji, dovezao se do mosta na Riini, a tu
je preao u kola imenka Bakule, koji ga je odatle
prevozio do Mostara i natrag. Prevoz je izvren u
potpunom redu i na zadovoljstvo pregovarakih
strana.136

to se u meuvremenu dogaalo u Glamou?

U Vrhovnom tabu sastavljen je spisak od 15 lanova KPJ koji su se nalazili u ustakim zatvorima i logorima. Odlueno je da se oni trae u zamjenu za zarobljene Nijemce i da in. Ott, u pratnji partizanskog parlamentara, ponovo otputuje u Zagreb i da nastavi pregovore. Za partizanskog parlamentara odreen je predratni komunist i robija Marijan Stilinovi, koji je za tu
priliku uzeo pseudonim Sreko unjarevi.137 Taj e se
njegov pseudonim u njemakim dokumentima najee pojavljivati u raznim izvitoperenim oblicima: unjevari, unarevi, unjevarevi i si.
U svom ratnom dnevniku Marijan Stilinovi je pod
datumom 22. augusta, subota, zapisao:
Glamo Uvee su me pozvali drugovi Stari,
Marko, Crni, Dido i Milutin (Josip Broz Tito, Aleksandar Rankovi, Sreten ujovi, Milovan Dilas,
Ivan Milutinovi primj. autora) i pitali da li sam
voljan da poem u Zagreb na pregovore s Nijemcima radi razmjene zarobljenika. Mi smo u Livnu
zarobili 8 Nijemaca, dva inenjera i est radnika, i
predloili njemakoj komandi da ih razmijeni. Nijemci su pristali i sada je valjalo ugovoriti s njima
o licima koja mi traimo i o samoj proceduri. Pored toga Nijemci bi eljeli da razgovaraju o jo nekim drugim pitanjima (istakli autori). Pristao sam
odmah da poem u Zagreb koji nisam vidio ve
skoro devet godina.
23. august, nedjelja
Studena Vrela Ujutro u 6 sati krenuo sam
autom s Nijemcem Ottom iz Glamoa. Doli smo
u Livno i dogovorili se s komandantom I brigade
Koom o svim pitanjima razmjene. Kod naih nastalo je veliko interesiranje za tu razmjenu i svi se
ude kako u da putujem u Zagreb, mnogi kimaju
glavom i kau da se oni ne bi usudili da pou na
takav put. Oko 10 sati krenuli smo za Duvno i on-

da preko Duvanjskog polja do Studenih vrela

gdje je bio tab nae Hercegovake brigade. S nama je putovao i trgovac i hotelijer iz Livna Kai
kojeg smo uzeli kao taoca za onih 22 Livnjana koje su ustae pohapsili i odveli sa sobom u Mostar.
Sada on putuje s nama da uredi s velikim upanom to pitanje njihove razmjene.138
Da na putu do Mostara i prilikom ulaska u grad ne
bi imao neprilika s ustakim i talijanskim straarima,
Stilinovi je, na prijedlog Vlade egrta, komandanta 10.
hercegovake brigade, poslao in. Otta i Kaia po kapetana Heyssa, da ga on uvede u Mostar.
to se dalje dogaalo, opisuje Milinko Okiljevi, komandir l. ete 1. bataljona 10. hercegovake brigade:
Duan (Grk, zamjenik komandanta 1. bataljona primj. autora) je 24. avgusta odvezao Vlada
egrta i Vasa Mikina (zamjenika politikog komesara brigade primj. autora) u Duvno na zakazani sastanak. Ubrzo su se vratili u Studena
Vrela.
Toga dana je nagovijeteno da e jedan njemaki oficir posjetiti tab brigade. On dolazi iz
Mostara radi pregovora oko zamjene njemakih
vojnika zarobljenih prilikom borbi za osloboenje
Livna.
Parlamentarci su doli do kafane Pila Petria.
Cesta je bila prekopana, pa se automobilom dalje
nije moglo. Njemakog oficira je pratio jedan
mjetanin iz Mostara. Patrola druge ete dovela
ih je u selo Doci.
Oficir je stigao u tab 1. bataljona. (...)
Predstavio se: doktor Ot. Dobro je govorio
srpskohrvatski. Drugovi su ga poastili hercegovakim duhanom i crnom kafom. Oito je bio zadovoljan takvim gostoprimstvom.
Pria da je prije rata esto dolazio u Mostar i
da se dugo u njemu zadravao. Sklapao je ugovore o eksploataciji boksita. Dobro poznaje hercegovaki narod.
Produio je za tab brigade. Pratio ga je Duan. Na putu ih je doekao Vlado egrt. Ubrzo su
krenuli za Studena Vrela. Vozio ih je Duan. (...)
U tabu brigade je odlueno da se zamjena izvri 5. septembra kod kafane Pila Petria.139
Nakon toga su M. Stilinovi, in. Ott i kapetan Heyss
krenuli automobilom preko Posuja, Koerina i irokog Brijega (danas Listia primj. autora) i oko devet
sati navee stigli u Mostar. Odsjeli su u njemakoj ko-

mandi za eksploataciju boksita i sutradan, 25. avgusta,

oko 14 sati produili automobilom prema Sarajevu.
Oko 18 sati stigli su na aerodrom Butmir, odakle su se
za sat i 15 minuta prebacili u Zagreb. In. Ott odsjeo je
u luksuznom zagrebakom hotelu Esplanade, a Marijan Stilinovi, koji je na put krenuo u partizanskoj uniformi s crvenom petokrakom na kapi i pitoljem o pojasu, bio je za vrijeme boravka na okupiranom teritoriju
pod njemakom zatitom i stoga je odsjeo u njemakoj
Feldkommandi. Redarstveni porunik-izvidnik na
slubi kod nadzora hotela obavijestio je sutradan, 26.
avgusta u devet sati prije podne Redarstvo o dolasku i
razlozima dolaska in. Otta i partizanskog parlamentara u Zagreb, ali ime posljednjeg nikad nee saznati.140
to se dogaalo sutradan, 26. avgusta, zapisao je Stilinovi u svom dnevniku:
... U Tukancu stanuju samo njemaki oficiri,
ustae i gestapovci. Stadosmo pred jednom vilom.
Kasnije sam saznao da je to bio stan potpukovnika Schardta.
Kod pregovora su bili prisutni: oberst (pukovnik primj. autora) von Funk, Oberstleutnant
(potpukovnik primj. autora) Schfer, Oberstleutnant Schardt, major von Pott, dr Kreiner iz
njemakog poslanstva, kapetan Heiss i in. Ott.
Uz tursku kavu i rakiju razgovara se o svemu i
svaemu, priaju se otrcani vicevi krava travu
pase i tome slino. Stari austrijski oficir Schfer,
koji govori pomalo naki, gurka dr Kreinera da
povede razgovor sa mnom o pitanjima koja njih
najvie interesiraju. Kreiner ne zna kako da pone. Konano zapoinju razgovori o razmjeni i
brzo se zavravaju. Oni su sporazumni sa naim
prijedlozima, ali nisu sigurni da e dobiti one ljude koje mi traimo, jer ipak to je 'nezavisna drava' i oni ne mogu njoj da diktiraju i da se mijeaju
u njezine unutranje stvari.141
Ko su bili Stilinovievi partneri u zagrebakim razgovorima i koga su predstavljali?
Erwin dr Kreiner (Ervin Krajner), ef politikog odsjeka poslanstva bio je predstavnik njemakog poslanika Siegfrieda Kaschea, glavnog organizatora razmjene. Pukovnik baron von Funck (fon Funk) i major baron Eugen von Pott (fon Pot) predstavljali su tab njemakog generala u Zagrebu Glaisea von Horstenaua.
Prvi je bio naelnik taba i u toku rada oko razmjene
poduzimao je sve to je bilo potrebno preko njemakog
oficira za vezu u tabu talijanske 2. armije, zatim preko

Eugena Dide Kvaternika i potpukovnika Schardta.

Drugi, Austrijanac von Pott, bivi bankovni inovnik,
obavljao je dunost obavjetajnog oficira. Potpukovnik
Erich Schfer (Erih efer), Austrijanac i dobar poznavalac prilika u Jugoslaviji, bio je ef teritorijalne organizacije vojne obavjetajne slube (Abwehra) u tzv.
NDH, tzv. Ratne organizacije (Kriegsorganisation
KO), kako su Nijemci nazivali Abwehrstelle (Abvertele
Ast) u neutralnim i saveznikim dravama.
Kapetan Heyss, s ijim se imenom ponajvie sreemo u vezi s razmjenama, bio je u ispostavi ustanove
njemakog vojnoprivrednog oficira potpukovnika
Schardta u Mostaru obavjetajni oficir. S njim je Stilinovi putovao od Studenih Vrela do Mostara i u Mostaru razgovarao do 3 sata ujutro, pribiljeivi o njemu u
svoj dnevnik:
Ovaj kapetan dobro govori na jezik. On je
Austrijanac, sudjelovao je u prolom ratu, ivio
dugo u naim krajevima i kolovao se u Ljubljani.
Na svretku 1918. protjerali su ga u Austriju iz
Ljubljane kao Nijemca. Zanimanje mu je geodet.142
Neposredni povod za njemako-partizanske razgovore s njemake strane stvarno je bila elja da se spase
ivoti i iz zarobljenitva oslobode strunjaci vani za
njemaku ratnu industriju. Meutim, kada je veza ve
bila uspostavljena i kad je dolo do pregovora, njemaki se partneri nisu ograniili samo na tu, trenutno aktuelnu temu, ve su eljeli da vezu uspostavljenu s
Vrhovnim tabom stave u iri okvir njemakih interesa
i u razgovorima u tom smislu ispitaju teren. Drutvo
u navedenom sastavu sigurno se nije moralo sastajati
radi same razmjene. To je i bio razlog to se razgovori
o razmjeni (se) brzo zavravaju i to se prelazi na druge teme, za Nijemce mnogo interesantnije. O tome je
Stilinovi u svoj dnevnik pribiljeio:
Po zavretku tog dijela razgovora zapoinje
dr Kreiner okolinim putem govoriti kako nema
smisla da se unitavaju ljudi meusobno, kako bi
trebalo uspostaviti red u NDH i kako emo uskoro vidjeti uspostavljen red u itavoj Evropi. Postavio sam mu pitanje s kime bi se mi to trebali sporazumjeti, zar u NDH ima nekoga s kime bismo
mogli razgovarati. Kreiner i ostali odmah potvrdie da takvih ljudi ima i da su oni spremni da razgovaraju s nama. Nakon izvjesnog natezanja, da
bih saznao to oni zapravo hoe takvim razgovorima, ispostavilo se da Nijemci ele da u Bosni ek-

sploatiraju nae rudnike, naroito boksit, i ako

bismo im mi omoguili tu eksploataciju i transport, tada mi moemo sa svoje strane postaviti
prijedloge kako da se uredi NDH, i kako da se rijei srpsko pitanje. 'Mi, zaboga, nismo okupatori'
kae potpukovnik Schffer 'i nemamo na
Balkanu, a specijalno u Jugoslaviji, nikakvih vojnih ni politikih interesa, nego samo neto malo
privrednih'. Rekao sam im da nemam nikakvog
mandata da pregovaram o tim stvarima nego mi
je jedino dat nalog da se informiram o emu se tu
zapravo radi.
Tako su se i zavrili nai razgovori.143
Stilinovi se u objavljenom dijelu dnevnika nije
uputao u pojedinosti o predmetu razgovora. Tako je
on pribiljeio da su mu u Vrhovnom tabu rekli da bi
Nijemci, osim o razmjeni, eljeli da razgovaraju o jo
nekim drugim pitanjimaAli koja su ta druga pitanja, o tome samo poneto saznajemo iz pribiljeke o izlaganjima dra Kreinera (Krajner) i potpukovnika
Schffera (efer), mada je logino pretpostaviti da je
in. Ott nakon povratka iz Zagreba morao prenijeti
Vrhovnom tabu mnogo vie pojedinosti o onome o emu Nijemci ele da razgovaraju s partizanskim parlamentarom, pa prema tome i Vrhovni tab njega o tome
detaljnije informisati.
Marijan Stilinovi o zagrebakim razgovorima u
svom dnevniku vie nije pribiljeio ni jedne jedine rijei, i s posljednjom reenicom: Tako su se zavrili nai
razgovori zavrio je i dnevnik. Mada je teko povjerovati da je on nakon te reenice prestao da biljei svoje
ratne doivljaje i uspomene, Stilinovi nikada vie o toj
temi nije objavio ni jednu jedinu rije.
A da su u razgovorima vodenim u vili u Tukancu
razmatrana i razna druga pitanja i da su bar neka od
njih nailazila na razumijevanje njemakih sagovornika, potvruje i pasus iz pisma to ga je dr Gojko Nikoli, ef saniteta Vrhovnoga taba 14. septembra 1942.
godine poslao Titu iz Bosanskog Petrovca.
Drue Tito,
Uinili smo znatan propust to nismo dali nikakva uputstva drugu Marijanu (Stilinoviu
primj. autora), povodom njegove misije u Zagrebu, u pogledu nabavke nekojih vanredno vanih
stvari za sanitet. On pria da je imao neograniene mogunosti za to (istakli autori).
Poto sam saznao da je u planu jo jedna izmena, i to zarobljenika-avijatiara, molim Te da se

ovaj priloeni spisak preda naem eventualnom

'parlamentarcu' s nalogom da ove stvari pod svaku cenu nabavi.144
O razgovorima u Zagrebu Tito je 25 d a n a poslije
obavljene livanjske razmjene, 30. septembra 1942. godine, s Mlinita javio Moskvi:
Jedan na drug, koji je putovao u Mostar i Zagreb po molbi zarobljenih njemakih graana radi njihovog zamjenjivanja za nae drugove koji se
nalaze u kandama Gestapoa, ustaa i Talijana,
donio je vana obavjetenja. (Istakli autori.) Njemake vojne vlasti htjele su da iskoriste ovaj sluaj za...145
Naalost, tu je depea prekinuta, a Redakcija Titovih Sabranih djela u napomeni konstatuje:
Kraj depee nije sauvan. U tekstu koji slijedi
vjerovatno je rije o elji njemakih vlasti da odravaju kontakte s Vrhovnim tabom u cilju nastavljanja pregovora o razmjeni zarobljenika. 146
Meutim, to je objanjenje, ini se, samo djelomino
tano jer se nije radilo samo o odravanju kontakata
i samo o pregovorima o razmjeni zarobljenika!
O emu se, zapravo, moglo raditi u nesauvanom
dijelu depee?
Djelomian odgovor na to pitanje nalazimo u Titovoj depei Moskvi poslanoj sa Otrelja 14. oktobra 1942.
godine. Prenosei u njoj svoj dijalog sa in. Ottom, on
ga zavrava pasusom:
Ovaj Nijemac je donio iz Zagreba prijedloge
za pregovore predstavnika naeg taba i jednog
njemakog opunomoenog generala (Glaisea von
Horstenaua primj. autora). Oni su to ponavljali
nekoliko puta, ali smo mi odbacili svake pregovore.147
Mada je potpukovnik Schfer poentu svog dijela
razgovora u Tukancu stavljao na samo neto malo
privrednih interesa, garnirajui ih i njemakom zainteresovanou da se rijei srpsko pitanje (!), elje i planovi Nijemaca bili su neusporedivo dalekoseniji! Potvrdu za to nalazimo u taki 11. pribiljeke podsjetnika generala Glaisea von Horstenaua za razgovor s
vrhovnim komandantom (njemakih oruanih snaga
na Balkanu primj. autora) gospodinom Lhrom (Ler)
U Sofiji 17. 9. 1942:

Partizanski parlamentari su u posljednje vrijeme, u toku uspjenih pregovora o razmjeni njemakih dravljana koji su pali u njihovo zarobljenitvo, prenijeli njemakom generalu (Glaiseu
primj. autora) elju da doe do razgovora njegovog opunomoenika s partizanskim komandantom u Bosni, poznatim pod pseudonimom Tito.
Takav razgovor, dodue, u nikom sluaju ne bi
mogao dovesti do sporazuma, ali bi uvijek pruao
uvid u budue namjere partizana i razjasnio pretpostavke pod kojima bi moglo doi do obustavljanja njihovog otpora. Molim uputstva za dalji postupak na ovom podruju.148
Glaise pie i o elji partizana da doe do razgovora njegovog opunomoenika s ... Titom. Mada se u svakom pojedinom sluaju ne moe sigurno ustanoviti o
ijoj se inicijativi i prijedlogu radilo, partizanskome ili
njemakome, to najee nije ni imalo osobitu specifinu teinu, u nizu sluajeva, kada je neosporno bila
rije o njemakim inicijativama i prijedlozima, general
Glaise von Horstenau i poslanik Kasche u svojim su ih
izvjetajima uvijek pripisivali partizanima. Bila je to, s
njihove strane, mjera predostronosti i samozatite
pred viim instancama i komandama zbog poznatog
Hitlerova stava da se s pobunjenicima ne smije pregovarati, da njih treba strijeljati. Na to emo se pitanje opirnije osvrnuti malo kasnije.

Ni u naim ni u njemakim dosad pronaenim dokumentima nema podataka o emu je Tito elio da razgovara s opunomoenikom njemakog generala Glaisea, kako je Glaise Horstenau naveo u pribiljeci od 17.
septembra o temama za razgovor s Lhrom, odnosno,
kakve je in. Ott prijedloge za pregovore predstavnika
naeg taba (Vrhovnog taba primj. autora) i jednog
njemakog opunomoenog generala donio iz Zagreba, kako Tito javlja Moskvi s Otrelja 14. oktobra
1942. godine.
Interesantno je, meutim, da se medu partizanima
otvoreno prialo ne samo o odlasku in. Otta i Marijana Stilinovia u Zagreb, nego i o sadrini ondje vodenih
razgovora. O tome svjedoi Izvjee kotarskog upravitelja Marka akia o pregovorima izmeu Njemaca i
partizana, koje je on poslije septembarske razmjene
samoinicijativno podnio u Zagrebu 14. oktobra Glavnom stanu Ministarstva Hrvatskog Domobranstva:

Kako je poznato bio sam prilikom napada

partizana na Livno od istih zarobljen, te sam se u
robstvu nalazio od 7 kolovoza do 5 rujna o. g. ...
Kao kurir Nijemaca iz Livna ... g. Ott ... je tri puta
iz Livna iao u Mostar, a dapae i u Zagreb. Kada
je g. Ott trei put doao na pregovore o zamjeni,
poao je sa njime i partizan Marijan unjevari u
partizanskoj uniformi sa crvenom petokrakom
zviezdom na kapi i pod orujem. (...) unjevari je
navodno imao od partizana odrieene ruke u
svrhu priegovora sa Njemcima, i nakon est do
sedam dana se je povratio u Livno sa utvrenim
datumom razmjene i sa iskazom lica koja e se za
zarobljene Nijemce zamieniti.
Kako je moja r a n a u posliednje dane robstva
se bila pogorala, jer je bila nastupila flegmona
(trovanje), to su me partizani prebacili iz zatvora,
u Glamou, gdje sam se do tada nalazio u bolnici
u Livno i tu sam se nalazio zadnjih est dana pred
razmienu. U bolnici sam leao zajedno sa ostalim
ranjenim partizanima te sam i pored toga to je
kod mene bila neprekidno straa, imao prilike, da
razgovaram sa mnogim ranjenim partizanima,
pa i njihovim vodeim linostima, koje su dolazile, da ranjenike obilaze. Po povratku g. Otta i Marijana unjevaria iz Zagreba, Partizani jednoglasno svi su govorili o tome, kako je njihov 'drug'
iao u uniformi i pod njihovim znacima u Zagreb
i da je u Njemakom poslanstvu u Zagrebu pregovarao sa jednim Njemakim generalom, koji je u
svrhu tih pregovora doletio krilaem iz Njemake. Pregovori o zamjeni zarobljenih Njemaca da
su posluili samo kao maska drugim pregovorima. U tim pregovorima koje je unjevari vodio
navodno sa Njemakim generalom, Nijemci su
partizanima nudili jednu teritoriju, da se oni kao
'najjaa' vojna snaga Balkana primire, da e ih
Nijemci tolerirati i na datoj teritoriji, da e partizani biti suvereni, Nijemci su navodno jedino traili, da im partizani dozvole, da izvoze za Njemaku rude i ostale zemaljske proizvode. unjevari
navodno je ovaj njemaki priedlog donio u Livno i
tamo ga predao Vrhovnom tabu koji se nalazi
negdje oko Glamoa i Livna...)
Na ove verzije koje su kolale medu partizanima, izjavljivali su mi skoro svi partizani jednoduno, da oni ne mogu pristati na predloge Njemaca
jer je njihov cilj, da sa cijelog podruja bive Ju-

goslavije protjeraju okupatora, a oni nee, da se

stave u poloaj vazala Njemake, kao to su to
uinili Nedi i Draa Mihajlovi, za koga tvrde, da
se nalazi u Beogradu i da saraduje sa Nediem
odnosno sa Njemcima.149
Izvjee* Marka akia upuuje na zakljuak da je
u stvari in. Ott nakon svog prvog povratka iz Zagreba
Vrhovnom tabu prenio elju i prijedlog njemakih ustanova da razgovaraju s predstavnikom Vrhovnog taba i o drugim pitanjima, a ne samo o konkretnoj razmjeni, kao i to u emu je sutina tih drugih pitanja, te
da je to i bio osnovni razlog odlaska Marijana Stilinovia u Zagreb. Nadalje, to je za nau temu, s obzirom na
razne poslijeratne verzije o tim pregovorima, naroito
vano, iz akieva Izvjea se nedvojbeno vidi da ti
pregovori nisu bili nikakva tajna za najiri boraki sastav oko Vrhovnog taba, kao i to da uope nisu dovodili
u pitanje osnovni cilj i zadatak NOV i POJ da sa cijelog podruja bive Jugoslavije protjeraju okupatora!
Meutim, u vezi s Izvjeem Marka akia ipak
moramo istaknuti poraznu injenicu za partizansku
kontraobavjetajnu slubu: vie od godinu dana od poetka ustanka partizanski borci pa i njihovi rukovodioci jo uvijek nisu bili shvatili znaenje uvanja vojne
tajne! Bie, naalost, pogotovo u vezi s razmjenama, jo
primjera koji e to ilustrovati.

U svakom sluaju, bez obzira na pripisivanje partizanima nekih vlastitih inicijativa, Glaise Horstenau nastojao je da dobije saglasnost za prolongiranje kontakata s partizanima ne samo od komandanta njemakih
oruanih snaga na Jugoistoku, general-pukovnika
Aleksandera Lohra, ve i u Vrhovnoj komandi Wehrmachta. Spremajui se za odlazak s Kascheom i Paveliem u Hitlerov Glavni stan u Vinici (Ukrajina), on je u
pribiljeci podsjetniku o kojim pitanjima treba da
razgovara pod 3. takom pribiljeio: Tito-Popovi-Livno. Nismo naili na dokumentarne podatke o razgovoru na tu temu, ali ve i sama injenica da su partizansko-njemaki razgovori o razmjenama nastavljeni i poslije sastanka kod Hitlera (23. septembra 1942) sama za
sebe govori dovoljno. O tome je in. Hans Ott poslije rata izjavio jugoslavenskim istranim organima:
S Glaiseom Horstenauom sam imao vaan
dogovor u njegovom stanu (u Zagrebu primj.
autora)... General mi je priao o svojoj posjeti Fire-

rovom Glavnom stanu i o svom razgovoru s generalfeldmaralom Keitelom (Kajtel) na osnovi izvjetaja koje sam mu ja dao. (...) General je kod
Keitela tako daleko doao da vie nije morao da
prekine zapoete pregovore o razmjenama... 150
U pismu poslanom godinu dana kasnije, 9. novembra 1943. godine, in. Hermannu Neubacheru (Hermanu Nojbaheru), opunomoenom ministru i specijalnom
opunomoeniku Ministarstva spoljnih poslova Treeg
Reicha za Jugoistok, general Glaise svoj stav prema
razmjenama precizno obrazlae:
Dragi prijatelju!
... Mi ve dulje vremena pregovaramo s Titovim ljudima o razmjeni zarobljenika. (...) ovi pregovori nisu samo u interesu razmjene ranjenika i
zarobljenika i stoga ih treba i dalje voditi. Kontakti s prominentnim ljudima protivnika omoguavaju interesantan uvid u odnose u neprijateljskom taboru, a esto mogu pruiti i koristan materijal o shvatanju njihovih sljedbenika koji su nacionalno orijentisani i nisu inficirani komunizmom i njihovom pridobijanju. 161
Dogaaji e pokazati da e se kasniji razgovori odnositi i na ta pitanja. Njemaki policijski atae u Zagrebu SS-major Hans Helm o tome je poslije rata izjavio isljedniku Ozne:
... Poslanik je ee vodio dulje razgovore s
ing. Ottom, te zastupao miljenje da se veze s partizanskim pokretom preko njega ne smiju prekinuti, jer bi u daljnjem sluaju mogle biti korisne.
Osim toga poslanik je zadrao iskljuivo pravo da
razgovara s ing. Ottom, odnosno da mu daje naloge. isto vojni dio pregovora obavljao je ing. Ott
po direktivama njemakog generala (Glaisea von
Horstenaua primj. autora). Sjeam se jo da je
Ott bio u vezi i s Abwehrstelle. I mene je obavjetavao o svojim razgovorima s partizanskim komandantima... 152
O svemu tome jo emo govoriti.
Ni u dnevniku Marijana Stilinovia, niti u dokumentima njemake provenijencije, pa ak ni u objavljenom
sjeanju bilo kojeg direktnog uesnika dogaaja o kojima je rije ne spominje se poimenini sastav druge liste
osoba koje su partizani traili za zamjenu, ve samo
brojke uhapenih aktivista NOP-a koji se trae ili nude
u zamjenu za zarobljene Nijemce.
Te brojke nalazimo u Zabiljeci za policijskog ata-

ea Hansa Helma koju je 27. avgusta 1942. godine napisao dr Anderssen (Andersen):
Poto su partizani postavili nove zahtjeve za
15 poimenice navedenih partizana, za njihovu zamjenu mogu doi u obzir estorica partizana koje
su prvi put traili, a koji se nalaze u Mostaru, i 8
partizana s drugog spiska imena, dok se, prema
ve navedenom objanjenju, spomenuta grupa od
22 partizana u Mostaru ne moe koristiti za njemaku akciju razmjene.
Jutros mi je, poslije poziva dra Vidalija (Danko, glavni pobonik, tj. pomonik Eugena Dide
Kvaternika primj. autora), predana priloena
lista od 22 ovjeka, u ijem hrvatskom uvodnom
tekstu u stvari stoji da su ovi partizani na raspolaganju za razmjenu za 'nae' /tj. Hrvate/. (Iznad
liste imena stajao je tekst: Popis zarobljenih partizana koji su prepraeni od strane ovog Zatitnog redarstva Velikoj upi Hum u Mostar, radi
zamjene sa naim koji se nalaze zarobljeni u Livnu primj. autora.
Izgleda da je potrebno razjasnisti kako stvari
stoje, pri emu bi, po mom miljenju, pored bezuvjetno potrebne istovremenosti akcija razmjene,
odnosno prvenstva njemake akcije razmjene,
trebalo nastojati da za njemaku akciju stoji na
raspolaganju to vei broj imena partizana, poto
se zasad jo ne moe predvidjeti da li e se 15 ljudi
s nove liste i daljih 8 ljudi moi pronai. U vezi
s ovim, po mom miljenju, bilo bi naroito poeljno ako bi i 22 partizana s priloene liste u datom
sluaju, mogli biti, kao 'erzacpartizani' stavljeni
na raspolaganje za njemaku akciju razmjene. 153
Kako vidimo, s prve poimenino navedene liste osoba koje su partizani traili Talijani su pronali estoricu i oni su se 27. avgusta ve nalazili u Mostaru radi
razmjene. Rafael Bri i Mile Bogovac u svojoj ve spominjanoj knjizi navode da su svi pohapeni Livnjaci bili zamijenjeni za zarobljene Nijemce firme 'Hansa Leichtmetall' i nekoliko ustakih oficira (zarobljenih primj. autora) prilikom borbi u samom gradu.154 Iako se u
njemakim dokumentima govori o estorici, njih sedmoricu sve osim Dragice i Rade Pravice, ede Pleevia i Alije izmia sreemo kasnije ili kao borce
partizanskih jedinica, ili kao partijske funkcionere!
Druga je lista (spisak) obuhvaala 11 takoer u Livnu uhapenih pristalica NOP-a koje su ustae predloili kao erzacpartizane. Dok se za onima s prve liste jo

tragalo, i oni su ukljueni u treu listu od 22 uhapenika i svi su poimenino poznati. O tome zato je 11 erzacpartizana sa spiska reducirano na osam, nedostaje
objanjenje.
Imena osoba s nove, etvrte liste od 15 ljudi koje su
partizani traili u zamjenu za zarobljene Nijemce nakon povratka Otta iz Zagreba nalazimo samo u knjizi
Mile Milatovia Sluaj Andrije Hebranga, ali ne u tekstu, ve u priloenom faksimilu depee koju je glavni
pobonik zapovjednika Ustake nadzorne slube dr
Viali 27. avgusta u 10 sati i 10 minuta poslao Poslanstvu Nezavisne Drave Hrvatske, Povjereniku Ustake
nadzorne slube u Berlinu:
U Livnu se od partizana nalazi uhieno osam
njemaca od toga dva ingeniera toka Dvadesetestog na veer njemako poslanstvo zatrailo da
se za te Niemce preda partizanima petnaest lanova kompartije veina centrkom i to Andrija
Hebrang, Mladen Ivekovi, Zlata egvi, Vlado
Lonari, Heinrich nidari, Olga Naki, Hanna
Paveli, Vanda Mates, Beba Evi, Dr Bocak, Dr
Gasparini, Hanna Osmo i Ruica Markovi toka
Bez obzira da su ve veina strieljani napominjem da u koliko bi se izruili partizanima rezultat ciele protukom borbe u Hrvatskoj bio bi iluzoran toka Posjetite Gruppenfhrera Mllera (grupenfirer, ef IV uprave RSHA, tj. Gestapa primj. autora) i izjavite mu da je sav redarstveni rad
nemogu toka.155
Analizirajui faksimil te ustake depee (jezik, nazive ustakih funkcionera i njihove nadlenosti, uobiajene administrativne naznake na aktima Ustake nadzorne slube itd.), Zvonko Ivankovi Vonta osporava
autentinost tog dokumenta, 159 ali se ne zadrava na pitanju je li parlamentar Vrhovnog taba Marijan Stilinovi prilikom pregovora i razgovora vodenih 26. avgusta
1942. godine u Tukancu za razmjenu zaista traio osobe navedene u toj depei.
Mile Milatovi se, osim na Hebrangu, ne zadrava
ni na jednoj drugoj osobi navedenoj u faksimilu Vidalijeve depee, niti se poziva na neke druge dokumente ili
izvore. Ipak su se na spisku od 15 osoba koje je Marijan
Stilinovi traio nakon dolaska u Zagreb vjerovatno nalazile ako ne sve, a ono bar neke iz tog faksimila.
Pada u oi brojana nepodudarnost na koju upozorava Zvonko Ivankovi Vonta, izmeu partizanskog
spiska osoba traenih u zamjenu za zarobljene Nijemce

(15) i spiska koji daje glavni pobonik zapovjednika Ustake nadzorne slube dr Viali (13).
Mada ustaki predstavnik nije uestvovao u razgovorima u vili u Tukancu, Viali je moda mogao i saznati da partizani trae 15 osoba. Koje osobe poimenino trae, sigurno je saznao jer su ih Nijemci od organa
tzv. NDH poimenino i traili. U tome je udnovata samo njegova formulacija u depei dostavljenoj 27. avgusta u Berlin da je dvadesetestog na veer njemako
poslanstvo zatrailo da se za te Niemce preda partizanima petnaest lanova kompartije (istakli autori), jer
Njemako poslanstvo od njega niti je moglo niti je trailo petnaest uhapenih komunista!
O emu se radilo?
Samo za dvije osobe sigurno znamo da su bile na
partizanskom spisku od 15 osoba, jer su o tome sauvani podaci u njemakoj arhivi. Bile su to Vanda Novosel-Mates i dr Olga Dedijer. Budui da se dr Olga Dedijer,
prema podacima to su ih partizani dostavili Nijemcima, nalazila u Beogradu, ili u zatvoru ili u logoru, ona
nije mogla biti traena, a nije ju traila ni ustaka policija.
Ni predstavnik njemake policije, tj. njemakog policijskog ataea u Zagrebu, nije prisustvovao sastanku u
Tukancu. A budui da je u neposrednoj saradnji s ustakom policijom trebalo obaviti sve poslove oko prikupljanja osoba koje su partizani traili i koje su se nalazile po ustakim zatvorima ili logorima, poslanik
Kasche je taj dio poslova oko razmjene sutradan, 27. avgusta, prenio na policijskog cltciSB SS-majora Hansa
Helma. Helm je pak taj zadatak povjerio svom potinjenom, kriminalistikom sekretaru, SS-potporuniku Heinzu Stweu (Hajnc Stive), koji je, u vezi s intervencijom
dra Svetislava Popovia, ministra u penziji, kod BdS-a
Beograd da mu se kerka dr Olga Dedijer oslobodi, i
prepiske u vezi s tim, 21. novembra 1942. godine napisao zabiljeku za gospodina dr Kreinera iz Politikog
odsjeka Poslanstva u Zagrebu, u kojoj je pisalo:
Ustanova policijskog ataea je 27. 8. 42. dobila
nalog (istakli autori) od gospodina poslanika da
se u saradnji s hrvatskom policijom pobrine da se
prikupe i budu na raspolaganju 15 uhapenih komunista, koje su ustanici poimenino naveli. Prema listi ustanika treba da se svi nalaze u zatvoru.
Olga Dedijer, na listi pod rednim brojem 15,
prema podacima ustanika trebalo je da se nalazi

u Beogradu, ili u zatvoru ili u koncentracionom

logoru. Telegram kojeg je poslanik potpisao, poslan je 27. 8. 42. Njemakom poslanstvu u Beogradu, s molbom da se D. u cilju razmjene zarobljenika odmah sprovede.
Nakon toga je BdS u Beogradu 31. 8. 42. Olgu
Dedijer prebacio u Zagreb, odakle ju je Wehrmacht, u cilju daljeg transporta, sproveo, navodno, u
Sarajevo.
Ustanova policijskog ataea je iz telegrama
Njemakog poslanstva u Beogradu, upuenog 2.
9. 42. Njemakom poslanstvu u Zagrebu, saznala
da je otac D. nadlenim ustanovama u Beogradu
pisao da njegova kerka vodi brakorazvodnu parnicu i da nee vie da zna za svoje komunistiko
opredjeljenje i uvjerenje. Nadalje, prenesena je
oeva elja da mu se njegova kerka to je mogue prije oslobodi.
Prije prijema ove depee nije bilo poznato da
se D. u Beogradu nije nalazila u zatvoru nego na
slobodi i da je zbog ovdanje razmjene zarobljenika morala biti ponovno uhapena. 157
U svjetlu zabiljeke SS-potporunika Stwea udnovata je i Vidalijeva konstatacija u citiranoj depei da je
dvadesetestog na veer njemako poslanstvo zatrailo da se... preda partizanima petnaest lanova kompartije. Iako nedostaju precizniji podaci u koliko je sati
poeo i zavrio sastanak u Schardtovoj vili u Tukancu,
malo je vjerovatno da je Njemako poslanstvo 26. avgusta bilo to poduzimalo poslije onoga na veer, iz
jednostavnog razloga to taj zadatak poslanstvo nije ni
obavljalo direktno ve ustanova policijskog ataea. A
prema zabiljeci SS-potporunika Stwea, njima je taj
zadatak povjeren sutradan, 27. avgusta! No, kao to
smo ve rekli, ne moe se iskljuiti ni mogunost da su
ustae na neki nain bile obavjetene, a budui da taj
detalj za nau temu nema poseban znaaj, na njemu se
neemo ni zadravati.
O ostalim osobama s partizanske liste od 15 ljudi za
razmjenu u njemakim dokumentima nismo naili na
bilo kakav trag, a ni Marijan Stilinovi, kako smo napomenuli, nije nigdje nita objavio ni o njima ni o daljem
toku i rezultatima pregovora i razgovora vodenih u Zagrebu poslije sastanka u tukanakoj vili 26. avgusta
navee. Isto se tako tano ne zna koliko se on zadravao u Zagrebu, kada ga je i kako napustio i kada je stigao natrag u Vrhovni tab.
Sudei po svemu, in. Hans Ott i Marijan Stilinovi

napustili su Zagreb 31. avgusta ili 1. septembra prije

podne jer su za put ZagrebSarajevoMostarLivno
bila potrebna dva dana, a Ott je neposredno poslije rata na sasluanju isljedniku Ozne izjavio:
Prvog ili 2. septembra doli smo u Livno kod
Popovia (Koe) i odvezli se odmah dalje u Glamo, gdje sam uo, od drugih ljudi, da je doao
komandant partizana Tito. Treeg septembra
uvee pozvan sam na razgovor. U jednoj nusprostoriji nalazilo se 4 do 5 osoba, a medu njima i Petrovi (Velebit), Dedijer i Lola Ribar. Razgovor je
vodio pleat, snaan ovjek od nekih 45 godina,
visok 175 cm. Kada mi je ponudio cigaretu primijetio sam trag povrede na kaiprstu desne ruke.
Petrovi mi je kasnije rekao da je to bio Tito. On je
odobravao razmjenu i tom prilikom se, uope, zadrao sa mnom u razgovoru. Pokazivao je vrlo dobar uvid u njemake odnose, naroito u unutranju strukturu stare austrijske vojske.158
U svom vrlo opirnom Izvjetaju o 28-dnevnom partizanskom raju, u kojemu je kronoloki opisala dogaaje na putu od Jablanice gdje su njen mu i ona
imali pilanu i gdje su ih partizani uhapsili do Glamoa, gdje su oboje bili prikljueni grupi u Livnu zarobljenih Nijemaca, Emma Szedressy (Erna Sedresi) registrovala je i ovaj Titov razgovor s in. Ottom:
Sljedeeg dana, 1. septembra, povezli smo se
dalje do komande u Glamou, gdje smo stigli u 8
sati ujutro... Drugog septembra premjeteni smo
u drugu, veu sobu gdje se nalazilo sedam Nijemaca iz Hans Leichtmetallwerke. (...) Nakon to
smo legli dolo je 6 ili 8 visokih partizanskih funkcionera, meu njima, kako smo kasnije saznali, i
vrhovni komandant partizana s imenom ili nadimkom Tito. On se upustio u dulji politiki razgovor s gospodinom Jorgom na njemakom jeziku.
Razgovor je zavrio izjavom: 'Najzad, mi emo
ipak morati gledati da se vi svi uskoro vratite kui.' Ubrzo poslije toga pozvan je gospodin Ott i
vratio se vrlo kasno. Sutradan, 3. septembra, gospodin Ott je cijelo prijepodne razgovarao s partizanima o predstojeoj razmjeni 4. septembra.159
Poto je in. Ott o tim dogaajima sasluavan poslije
rata, a Emma Szedressy je o njima pisala 10. septembra
1942. godine, s obzirom na datum, prednost treba dati
njenom izvjetaju, prema kojemu je in. Ott 2. septembra ve bio u Glamou.

I Tito je poslije rata, 15. decembra 1947. godine, evocirao svoja sjeanja na te dane. Pribiljeio ih je Vladimir Dedijer i objavio u drugoj knjizi Novih priloga za
biografiju Josipa Broza Tita pod naslovom Prvi Titov
razgovor s Hansom Otom:
U Glamou, gdje sam doao nou, ]& sam lino sasluao jednog u Livnu zarobljenog njemakog pukovnika. Zvao se Oto, bio je Nijemac iz Vestfalije, inenjer-geolog. Na mene je ostavio utisak
vrlo pametnog ovjeka. Pozvao sam ga i upitao
ta je radio ovdje. Odgovorio je da je istraivao teren, u namjeri da otkrije rude. Pitao sam ga ta je
i on je odgovorio da je inenjer. Odgovarao je odmah i tano. Na pitanje zato je toliko krvi proliveno u Livnu, rekao je: 'Ja sam Nijemac.' 'A zato
se niste predali?' upitao sam ga ja i objasnio
mu da mi ne ubijamo zarobljenike i ne radimo
ono to oni rade. (Tada sam ja ponovo bio naredio
da se ne ubijaju zarobljeni Nijemci, a u to vrijeme
jo nismo znali ta su oni uradili sa naima na
Zlatiboru). Zatim sam ga upitao, zar misli da e
oni dobiti rat. Odgovorio je: 'Dobiemo'. 'A na osnovu ega dolazite do tog zakljuka?' pitao
sam ja dalje. 'Pa evo, u Rusiji idemo naprijed'. 'Da,
ali zapelo je kod Staljingrada i to e biti kraj'
rekao sam mu ja, iako mi nismo znali ta se tamo
dogaa, iako je i nama bilo tada vrlo teko ba zato, to nismo znali kako je tamo. Zatim sam mu
rekao da on, iako inenjer, nije nita vie vrijedan
nego obian na ovjek koji je u njemakim kandama. 'Zato emo vas mijenjati' rekao sam
mu. Dotle je bilo 10 naih za jednog njihovog, ali
sam mu ja rekao ipak da emo mi za njega traiti
vie. 'Kako to vie?' pitao je on. 'Tako, ako hoete da spasite glavu i da odete kui, napiite pismo!' On je to uradio i mi smo za njega dobili prilino veliku grupu naih ljudi iz logora.
No, interesantno je da su tada svi zarobljeni
Nijemci na elu s njim, kada sam ja doao, stali
mirno. 'Pazi, boga mu, on je odmah znao da sam
ja Tito'.160
Interesantan je jo jedan detalj iz Titova razgovora s
in. Ottom, koji je pribiljeio SS-major dr Heinrich, ef
sarajevskog Gestapa, na osnovi razgovora s Ottom poslije njegove razmjene:
Na rastanku Tito je Nijemca upitao ta misli
da radi poslije razmjene i kamo misli da krene.
Na njegov odgovor da to zavisi od nareenja fir-

me, Tito mu je dobronamjerno savjetovao da se

ne zadrava juno od Save i Kupe, jer bi, inae,
moda, mogao uskoro proslaviti ponovno videnje.16'
Dogaaji su ipak krenuli tim tokom i poslovi su in.
Otta ponovno doveli juno od Save i Kupe, na slobodni partizanski teritorij, ali kao parlamentara u njemako-partizanskim pregovorima, a tu je ulogu on obavljao do kraja rata. A o tome poneto govori i Tito u produetku citiranog sjeanja:
Taj Nijemac htio je poslije da igra neku posredniku ulogu, osjeao se nekako obavezan prema nama. I kad se na Neretvi dogodilo ono opkoljavanje, poruio nam je: Ako je Tito tamo, neka
se uva! Moe da nastrada, jer se ovdje sprema
straan napad i opkoljavanje'. Javio nam je onda
kad sam ja ve bio doneo rjeenje o prelazu, a uz
to nas je obavijestio da e jo biti velikih i stalnih
napada avijacije, kojih treba da se uvamo. Nesumnjivo, bila je potrebna velika odvanost da se
tako neto uradi. Tada su se, dakle, oni ve malo
kolebali u uvjerenju da e pobijediti.162

S obzirom na to da je razmjena zarobljenika bila dogovorena za 5. septembar, grupa zarobljenih Nijemaca

i domobrana krenula je dan prije iz Glamoa na mjesto
dogovoreno za razmjenu. Pojedinosti o tome, do sada
neobjavljivane, sauvane su u ve spomenutom Izvjetaju o 28-dnevnom partizanskom raju, nekoj vrsti
dnevnika Emme Szedressy, to ga je ona, nakon izvrene razmjene, pedantno rekonstruirala od dana do dana i predala dru Heinrichu, efu Gestapa u Sarajevo:
U petak 4. septembra put za Livno, odakle
smo oko jedan sat poslije podne poli s dva omnibusa za Duvno. Osim nas 10 Nijemaca (s gospodom Jorgo) bilo je jo 12 hrvatskih oficira, koji su
pridoli iz Livna, i oko 12 domaih ljudi iz Glamoa i Livna. etiri hrvatska avijatiara su u glamokom zatvoru. U Duvnu je itavo drutvo prenoilo u dvije velike sobe. S jelom smo bili obilno
opskrbljeni. (Istakli autori.)
Petog septembra ujutro produili smo k mjestu razmjene (Studena Vrela). Vozili smo se oko
dva sata autom i zaustavili kod neke gostionice uz
cestu. Gospodin Ott je otiao jo ranije u isturenu
partizansku komandu. (...) Nakon dvosatnog eka-

nja kod gostionice, gospodin Ott se vratio s bijelom zastavom, jaui na konju. Dogovoreno mjesto razmjene je otpalo jer su ga u meuvremenu
zaposjeli ustae. (...) Gospodin Ott je zatim odjahao dalje kao parlementar. U jedan sat poslijepodne poli smo i mi pjeice. Nakon to smo pjeaili pet kilometara ponovno smo stali. Poslije
dvosatnog ekanja, s brda na kojem su bile postavljene strae, dat je znak da dolazi protivna
grupa. Mi smo tada produili, pjeaili oko jedan
kilometar i stigli na veliku livadu, gdje je dola i
protivna grupa. Komandanti obadviju grupa sastali su se u sredini. S njemake strane je to bio kapetan Heyss. Tada su bila proitana imena i razmjena je zapoela. Nijemci su bili zamjenjivani po
kljuu 1 : 2, a ostali 1:1. Zatim je uslijedio rastanak i odlazak u oba pravca.183
Dr Vladimir Velebit, jedan od aktera te razmjene,
napisao je o njoj poslije rata ove retke:
... Kad su pregovori uspjeno okonani, dogovoreno je tano mjesto i vrijeme gdje e se razmjena obaviti.
Bilo je to na jednom kamenitom uviku, pokraj same ceste DuvnoStudena VrelaPosuje.
Dotle se pruala naa, partizanska teritorija. Jedinice Desete hercegovake brigade nalazile su se
na toj graninoj liniji prema neprijatelju. Nai
borci bdjeli su na svom tvrdom, stjenovitom poloaju, a ja sam sa komesarom brigade edom Kaporom i jo nekim drugovima iz taba, u ugovoreno vrijeme iziao na odreeno mjesto. Vodili smo
Nijemce zarobljene u Livnu. U isto vrijeme, s druge strane, pojavila su se dva njemaka oficira (kapetan u uniformi organizacije 'Tot' i porunik, zapovjednik tog sektora), u pratnji nekolicine vojnika koji su sprovodili grupu ljudi i ena u civilnim
odijelima. I mi i neprijateljski vojnici bili smo pod
orujem. Jedan njemaki vojnik nosio je podignutu bijelu zastavu.
Vrlo kratko je trajala formalnost. Njemaki
oficir je proitao spisak lica koje su doveli, pozivajui ih redom, a mi smo zatim predali njihove. Sve
strogo zvanino. Nijemac je saoptio da se meu
dvadeset tri dovedena lica ne nalazi Vanda Novosel. (Istakli autori.)
Bolesna je od tifusa i kasnije emo je dati
objasnio je. (Tada sam mislio da je posredi neka

obmana, ali moram rei da sam se kasnije obradovao kada sam uo da su i nju pustili).
Nai drugovi, iscrpeni i izgladnjeli u njemakim i ustakim muionicama i logorima, smjestili
su se u dva autobusa i odmah smo krenuli cestom, nazad, da bismo se malo kasnije zaustavili
kod taba brigade, na Studenim Vrelima, gdje im
je pripremljeno neto za jelo.164
Koliko je aktivista narodnooslobodilakog pokreta
stvarno dobiveno za zarobljene Nijemce, hrvatske oficire i domae ljude iz Glamoa i Livna?
Ako su tani navodi Emme Szedressy o kljuu razmjene, a ini se da jesu, onda su tom prilikom zamijenjena (oko) 42 pripadnika narodnooslobodilakog pokreta koji su se nalazili u ustakim i talijanskim zatvorima i koncentracionim logorima.
Naime, dr . Bali, podupan, dao je 3. septembra
punomo kapetanu Heyssu da preuzme(te) iz kaznione sudbenog stola u Mostaru 22 poimenice navedena
uhapenika:
Sva ova lica stajalo je u punomoju ovlateni ste izmieniti za isto toliko lica koja se nalaze u zarobljenitvu partizanskih odreda i to u subotu 5. rujna (septembra) 1942. u 16 sati na mjestu
kod razruenog mosta 3 km. sjeverno od Posuja
na glavnoj cesti koja vodi u Tomislav-grad (Duvno
primj. autora).165
A u izvjetaju Ministarstvu unutarnjih poslova od 7.
septembra podupan dr . Bali javlja da su 6. septembra izmjenjena (su) sliedea lica sa isto tolikim brojem
partizanskih zarobljenika, navodei zatim poimenice
devet'osoba iz Livna i etiri osobe iz Glamoa.166
S obzirom na te podatke, u partizanskom zarobljenitvu nije bilo 12 hrvatskih oficira i oko 12 domaih
iz Glamoa i Livna, kako je ostalo u sjeanju Emmi
Szedressy, ve trinaest Livnjaka i Glamoana te devet
hrvatskih oficira!
U Prilozima za biografiju Josipa Broza Tita Vladimir Dedijer o toj razmjeni pie:
Kada je 1942. godine izvrena prva razmena
zarobljenih nemakih oficira i naih drugova u
tamnicama, u grupi od 38 partizana i partizanki
koji su tada doli na osnovu razmene na osloboenu teritoriju, nalazila se i moja supruga Olga
Dedijer. Kasnije sam bio obaveten da su ideju da
se Olgino ime stavi na spisak osoba koje smo mi
traili za razmenu, dali Tito i Aleksandar Rankovi.167 (Istakli autori.)

U svojim sjeanjima Ivica Kraneli opisuje kako je,

kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u Zagrebu,
uhapen poetkom jula 1942. godine, a zatim kae:
... Agenti su me odveli na Trg N (sadanji Trg
rtava faizma) i ispitivali. Poslije svih tortura
prebaen sam u zatvor na Savsku cestu.
Nakon nekog vremena grupu drugarica i drugova, u koju je bila ukljuena i dr Olga Dedijer iz
beogradskog zatvora, doveli su u njemaku komandu u Gajevoj ulici. Odatle su nas odveli na
vlak. Nismo znali to smjeraju s nama i, naravno,
pomiljali smo na najgore. Kada smo doli u Sarajevo, doznali smo da idemo na razmjenu za njemake zarobljenike. Grupu su inili: Olga Kovai, dr Olga Dedijer, Marica Zastavnikovi, Krunka Zastavnikovi (Mariina ki), Ana Vueti,
Nada Novosel, (sestra dra Ozrena Novosela), Marijana Novosel (Ozrenova supruga), Beba Krajai, Vlado Radoevi, Nikola Cvita, Pavao Daskijevi, ja i drugi ijih se imena ne sjeam. Ubrzo je
izvrena zamjena kod Duvna u prisutnosti predstavnika Vrhovnog taba...168

Pet dana poslije razmjene kod Studenih Vrela, 10.

septembra 1942, Tito je iz Glamoa poslao Centralnom
komitetu Komunistike partije Hrvatske sljedee pismo:
Dragi drugovi,
Ovih dana izvrena je razmjena njemake grupe zarobljenika za dvadeset naih drugova (od kojih 6 Livnjaka) iz logora i policijskih zatvora. Kako
su skoro svi ovi drugovi s vae teritorije, to vas
obavjetavamo o njihovom dranju na policiji i u
logorima kao i o njihovom rasporedu. (Istakli autori.)
Pavao Daskijevi, svrio srednju poljoprivrednu kolu, star 22 godine, stupio u Partiju marta
mjeseca o. g. i bio lan jedne terenske elije u Zagrebu. Na policiji se drao izdajniki. Priznavao
tereenja, teretio i provalio Ferdu Mandia i Stjepana Bubania, koji se sada nalaze negdje u partizanima, zatim provalio Vjekoslava Dolinia, sada u policiji. Odlukom CK KPJ od 8. o. m. iskljuen iz KP zbog izdajnikog dranja i rasporeen u
I proletersku n(arodnooslobodilaku) u(darnu)
brigadu.

2. Nikola Cvita, radnik iz Garenice, star 30

godina, u Partiju stupio maja 1940. u Zagrebu. Prijem mu saoptio Ivan Burija koji se sad nalazi u
logoru. Uhapen 7. VII 1942 u kui svoga brata
gdje je bila smjetena tamparija na kojoj su raeni partijski materijali Mjesnog i Centralnog komiteta. Na taj posao doao je kao rejonski tehniar.
Teretila ga Cincipinka, a prije toga je priznao
lanstvo i provalio Daskijevia, Dolinia i iskljuenog iz Partije Antona Rihtnera, koji se sada nalazi u logoru. Odlukom CK KPJ iskljuen je iz Partije zbog izdajnikog dranja na policiji. Upuuje
se vama radi rasporeda.
3. Vladimir Radoevi, auto-mehaniar iz Zagreba, star 17 godina, nije bio lan Partije niti
SKOJ-a. Neto je radio u omladini. Uestvovao u
paljenju njemakog slagalita benzina i prilikom
polaska u partizane bio uhapen. U vezi s izvrenom akcijom teretio je Ivana Kranelia i jo jednog druga. alje se vama na dalji raspored.
4. Anton Alaber student agronomije iz Slavonskog Broda, star 21 godinu. U Partiju stupio 8.
juna na Brau a 9. juna uhapen u istom mjestu
zbog odravanja veze s partizanima i s poznatim
komunistima. Kako na Brau, tako i na ustakom
redarstvu u Zagrebu nije nita priznavao. Upuen
u PK KP za Dalmaciju radi daljeg rasporeda.
5. Ivan Kraneli, obuarski radnik iz Donje
Stubice, star 22 godine. Stupio u Partiju marta
1940. Prijem mu je saoptio Jovo Strievi, koji je
sada vjerovatno u partizanima. Prije i poslije stupanja u Partiju radio aktivno u sindikatima i meu omladinom. Uhapen je kao sekretar Mjesnog
komiteta SKOJ-a u Zagrebu naletivi na policijsku zasjedu u radionici Martina Pribania. Tereen je od vie njih, ali nije nita priznavao, nikoga
teretio ni provaljivao. Odlukom CK KPJ odreen
je za Politodjel, tj. po skojevskoj liniji.
6. Mira Paut, srednjokolka iz Zagreba, stara
16 godina. Od osnivanja NDH poela aktivno raditi u SKOJ-u. Prvog jula o. g. uhapena zbog veza
s partizanima, odailjanja sanitetskog materijala
i drugih potreba. Po svoj prilici bila je i kurir izmeu nekih drugova u Zagrebu. Bila je tuena,
ali nije nikog teretila niti provaljivala. Upuuje se
vama na raspored.
7. Marica Zastavnikovi, inovnica u Dravnom tajnitvu za promidbu, iz Rume, stara 45 go-

dina. Nije lan Partije. Prije nego to je uspostavila veze s naim drugovima bila je tajnica Kotarske organizacije HSS-a u Zagrebu, tj. prije kapitulacije Jugoslavije. Provaljena i tereena od Marine Gregori. Nije nita priznavala. Zadrana pri
Vrhovnom tabu.
8. Krunka Zastavnikovi, inovnica iz Zagreba, stara 22 godine. U Partiju stupila marta mjeseca o. g. Prijem joj saoptili drugovi Milovan ubranovi i Ivan Karli, koji se sada nalaze u logoru,
prvi teko bolestan. Uhapena 14. jula. Tereena
od Marine Gregori, Cincipinke, partizana Dasovia i Vladimira Lonaria. Nije nita priznavala
niti koga teretila.
9. Marijana Novosel, profesor iz Zagreba, stara 30 godina. U Partiju bila primljena 1937. u Zagrebu, a iskljuena 1939. odlukom CK KPJ kao nepartijni elemenat. Od tada neaktivna, sluajno
uhapena. Upuuje se vama na dalji raspored.
10. Nada Brni, student iz Zagreba, stara 24
godine. U Partiju bila primljena 1940. godine i odmah se pasivizirala. Nije lan Partije. Upuuje se
vama na dalji raspored. Uhapena sluajno.
11. Anka Vueti, uiteljica iz Brinja, stara 47
godina. Nije lan Partije. Uhapena 15. marta o. g.
i sprovedena u logor u Bakru kod Talijana, odakle je putena i ponovno uhapena 24. juna. Upuuje se vama radi odreivanja nekog posla.
12. Bosiljka Krajai-Evi, privatna namjetenica iz Zagreba, stara 29 godina, stupila u Partiju
1935. u zagrebakoj organizaciji. Uhapena sluajno na ulici i ispitivana o poslovanju knjiare
'Svjetlost'. Dobro se drala. Odlukom CK KPJ odreena za Politodjel.
13. Olga Kovai, privatna inovnica iz Zagreba, stara 29 godina. Stupila u Partiju 1935. Uhapena 28. juna pod sumnjom da odrava veze s Bebom (Bosiljkom Krajai primj. autora) i Bakariem i da je lan Partije. Nije nita priznavala.
Odlukom CK KPJ odreena u Politodjel.
Po obavjetenju mnogih drugova Vlado Lonari se dri izdajniki, tereti i provaljuje drugove,
osim toga dao je policiji i nacrt o strukturi Partije.
(U Titovim Sabranim djelima taj je pasus izostavljen i umjesto njega stavljene tri take primj.
autora.)
Danas smo uputili predstavku Ministarstvu
domobranstva za razmjenu zarobljene grupe avi-

jatiara za drugove Hebranga Andriju, Zlatu egvi, Lavevi-Luci Ivana, Paveli Anu i Novosel
Ozrena, koji se prema naknadnim obavjetenjima
nalaze na policiji i u logoru. (Istakli autori.)
Drugaricu Vandu Mates dobiemo za koji dan
za vjerenicu jednog razmijenjenog Nijemca koja
se nalazi u Livnu.
S drugarskim pozdravom
SMRT FAIZMU - SLOBODA NARODU!
10. IX. 1942.
M. P.
Tito, s.r.
P.S. aljite nam redovno podatke o drugovima
koji se nalaze u logorima i u policijskim zatvorima.189

Pero Moraa i dr Slobodan Miloevi, koji su radili

napomene za dvanaesti tom Titovih Sabranih djela, u
napomeni 39 uz citirano Titovo pismo CK-u KPH piu
puteno je iz zatvora 49 pripadnika NOP-a, meu kojima 21 (a ne 6) iz Livna,170 pri emu, oigledno, gree. Iz
dokumenata se vidi da je zamijenjenih Livnjaka bilo
dvadeset osam: 22 koje su ustae dovele iz sarajevskog
zatvora i priloili njihov poimenini spisak, te est koje
su Talijani doveli sa Oljaka. Tito spominje samo njih
est jer su oni mijenjani za njemaku grupu zarobljenika, a ne spominje grupu zamijenjenu za neke mjetane i funkcionere ustake vlasti, zarobljene u Livnu i
Glamou.
Pero Moraa i dr Slobodan Miloevi vjerovatno su
se koristili podacima Rafaela Bria i Mile Bogovca,
koji na 236. stranici svoje knjige piu da je pet Nijemaca slubenika firme 'Hansa Leichtmetall' bilo zamijenjeno za 49 pripadnika NOP-a, koji su se nalazili u raznim ustakim i okupatorskim zatvorima i logorima, a
na stranicama 3940 da je 49 pripadnika NOP-a... zamijenjeno za pet Nijemaca... i etiri-pet oficira NDH (ustae emigranti Vodopija i Perajica, i domobranski bojnik Krianec i jo neki, uz objanjenje da je rije o pristalicama NOP-a u logoru Oljak (a odatle ih je bilo
6!) i u sarajevskom zatvoru (gdje su bila 22!).171
U prvom sluaju Bri i Bogovac se za navedenu
brojku (49) pozivaju na Arhiv Vojnoistorijskog instituta,
Njemaka arhiva, mikroteka, London, rolna 19, snimci
308811 308830, a u drugom u napomeni samo poimenino navode 21 (a ne 49) pohapenih pa zamijenjenih
Livnjaka, pozivajui se pritom na sjeanja nekih preivjelih iz te grupe.

Kada je rije o brojkama, greke ponekad nastaju

prilikom prekucavanja teksta ili njegova slaganja u
tampariji, i moe se shvatiti da se umjesto tane rolne
(16) pojavila netana, (19). Meutim, niim se ne moe
opravdati injenica da se navedena brojka (49) ne moe
pronai ni na jednoj od trideset u napomeni navedenih
stranica mikrofilma, pa ak ni u cijeloj rolni od 286 snimaka, kao ni u drugim rolnama (16, 17, 18. i 20), u kojima se nalaze neki dokumenti o tim dogaajima!
Osim ustakog dokumenta faksimil kojega je objavljen u knjizi Mile Milatovia, ne postoji, ili bar dosad nije poznato da postoji, originalan spisak 15 osoba koje je
Vrhovni tab traio za razmjenu, niti dokument bilo ije provenijencije u kojemu bi se te osobe poimenino
spominjale. Mile Milatovi kao to smo ve napomenuli tom spisku uope nije pridao nikakvu panju,
pa ak ni dvanaestorici iz ustake depee, niti je naveo
neke druge izvore. Svu je panju koncentrisao iskljuivo na Hebranga. Ipak se izvjesni zakljuci mogu indirektno izvui.
Da rezimiramo: razmjeni 5. septembra zamijenjeni
su sljedei pripadnici NOP-a koji su se nalazili po ustakim zatvorima i logorima: Anton Alaber, Nikola Cvita, Pavao Daskijevi, dr Olga Dedijer, Olga Kovai,
Bosiljka Beba Krajai-Evi, Ivica Ivan Kraneli, Marijana Novosel, Nada Novosel-Brni, Vanda Novosel-Mates (ostala u Zagrebu u bolnici i naknadno izruena), Mira Paut, Vladimir Vlado Radoevi, Anka Ana
Vueti, Krunka Zastavnikovi i Marica Zastavnikovi.
U ustakoj depei spominju se: dr Bocak, dr Gasparini,
Andrija Hebrang, Mladen Ivekovi, Evi Beba (Krajai
Bosiljka), Vlado Lonari, Ruica Markovi, Vanda Mates, Olga Naki, Hanna Osmo, Zlata egvi i Heinrich
Znidari.
Kako vidimo, na oba se spiska pojavljuju samo dvije
iste osobe: Bosiljka Beba Krajai-Evi i Vanda Mates
(Novosel). Na osnovi svjedoenja i Titova pisma CK-u
KPH od 10. septembra 1942. godine, moe se smatrati
da su na partizanskoj listi od 15 osoba bili i dr Jurica
Bocak, Andrija Hebrang, Mladen Ivekovi, Hanna Ana
Paveli i Zlata egvi.
Mladen Ivekovi u knjizi Nepokorena zemlja, objavljenoj 1945. godine, pie i o livanjskoj razmjeni i o postupku ustaa prema uhapenicima koje su Nijemci
traili radi zamjene. On kae da su oni znali ponekad
jednostavno izvijestiti Nijemce da neke osobe koje su
partizani traili za razmjenu nisu vie ive ili da se nalaze na slobodi, ali ih je nemogue pronai. Uz to, dr

Ivekovi tvrdi da su ustae i ubijale neke aktiviste NOP-a im bi saznali da ih partizani trae, a dodaje i ovo:
To je npr. utvreno za Zlatu egvi, koja je iz
logora nestala nekako u isto doba, kad ju je
Vrhovni tab traio. Nije iskljueno, da je i dr Junca Bocak ubijen tada, kad je zatraen za izmjenu. Nekoliko dana prije, nego to su mene za izmjenu traili slavonski partizani, traio me je, u
ime Vrhovnog taba, Marijan Stilinovi (koji je
kao izaslanik V doao u Zagreb). Ustae su Nijemcima poruili, da me ne mogu pronai. A u
stvari su me isti dan, t.j. 27. avgusta 1942., potajno
iz zagrebakog zatvora po drugi put prebacili u
jasenovaki logor, gdje su me drali tri tjedna potpuno izolirano od sviju, u jednoj od est logorskih
samica ili tzv. elija smrti.
Sigurno su postojali neki razlozi, to nisam bio
odmah ubijen. Ali kad su me ve u to vrijeme ostavili na ivotu, onda je to vjerovatno bilo zato, to
su me istodobno traili za izmjenu slavnoski partizani. Ustae su me tako ja mislim lake dali
naim Slavoncima, jer su oni imali u akama Vutuca i Wagnera, dakle dvojicu ustakih glaveina,
do kojih im je bilo zaista mnogo stalo. A poto
sam i ja, kao Andrija (Hebrang primj. autora),
bio jedan od rijetkih logoraa, koji smo ostali na
ivotu, dok su drugi, koje su partizani traili, svi
odreda bili pobijeni, ustae su odmah pristali da
me predaju, samo da bi bar koliko-toliko udovoljili zahtjevima partizana. I ja mislim, da je samo ta
okolnost, to su me nekako u isto vrijeme traili i
Vrhovni tab i tab III. op(erativne) zone (Slavonci), uinila, da sam ostao na ivotu i da sam zamijenjen.172
Ivekovievi su podaci o postupku ustaa s traenim
komunistima tani. Ustae nisu mogle odbiti zahtjev
svojih saveznika Nijemaca da im za zamjenu daju potreban broj komunista, ali su na razliite naine izbjegavale da im izrue znaajnije partijske funkcionere i
aktiviste NOP-a. Pritom se mora imati na umu i injenica da oni nisu bili neposredno zainteresovani za njemake razmjene. O njihovim makinacijama u tom
smislu jo emo govoriti u vezi s Ozrenom Novoselom,
Vandom Novosel-Mates i drugim uhapenim komunistima i zarobljenim partizanima koji su kasnije traeni
za razmjenu.
Iz citiranog teksta Mladena Ivekovia vidimo da se i

dr Jurica Bocak mogao nalaziti na partizanskoj livanjskoj listi od 15 osoba traenih za razmjenu.
A kada je razmjena izvrena 5. septembra kod Studenih Vrela i zamijenjeni drugovi i drugarice prebaeni u Glamo, gdje se nalazio Vrhovni tab, oni su dali
podatke o komunistima za koje su znali da su jo uvijek
ivi u zatvoru ili logoru. Tako je Marica Zastavnikovi
ispriala kako je saznala da je Andrija Hebrang iv i da
je iz zatvora u Zagrebu prebaen u koncentracioni logor u Staroj Gradiki, a i ostali su dali podatke o drugima.173
Na osnovi tih podataka, Vrhovni tab, odnosno tab
1. proleterske NOU brigade traio je od Ministarstva
domobranstva razmjenu zarobljenih avijatiara za Andriju Hebranga, Ivana Lavevia-Lucia, Anu Paveli,
Zlatu egvi i Ozrena Novosela, koji se prema naknadnim obavjetenjima nalaze na policiji i u logoru
kako je Tito 10. septembra 1942. godine pisao CK-u
KPH.174
Prema tome, na livanjskoj listi vjerovatno su se
mogli nalaziti i dr Jurica Bocak. Andrija Hebrang, Mladen Ivekovi, Beba Krajai, Ivan Lavevi-Luci, Ozren Novosel, Vanda Novosel-Mates, Hanna Ana Paveli, Zlata egvi i dr Olga Dedijer.
Podaci o trinaest aktivista NOP-a navedeni u Titovu
pismu CK-u KP Hrvatske nesumnjivo su bili rezultat
partijske istrage provedene poslije njihove razmjene. A
ta je istraga, pored ostalog, trebala da sprijei i eventualni pokuaj protivnike strane da tom prilikom u partijske i partizanske redove ubaci svoje agente.
Meutim, ini nam se da drugovi koji su vodili tu istragu nisu imali na umu, ili bar nisu u konkretnom sluaju dovoljno dobro ocijenili injenicu da je ustaka policija sraunato irila glasine po zatvorima i logorima,
a i izvan njih, o loem dranju pojedinih uhapenih
aktivista NOP-a, o tome kako odaju sve to znaju, kako
terete ovoga ili onoga, da bi privolili i neke druge uhapenike da pou njihovim putem, a meu aktivistima
NOP-a na slobodi unijeli nemir, nesigurnost, demoralizaciju i meusobna sumnjienja.
Pasus iz Titova pisma CK-u KP Hrvatske koji se odnosi na Vladu Lonaria u Titovim Sabranim djelima,
kao to smo napomenuli izostavljen je i naznaen takama. Ne bez razloga, mada ga je, prema naem shvatanju trebalo ostaviti i dati potrebno objanjenje! Lonari je zamijenjen istoga mjeseca u tzv. slavonskoj razmjeni i pokazalo se da su prvotni podaci o njemu bili

netani, a on je iz rata izaao kao general Jugoslavenske armije!

Kontakti oko razmjena omoguavali su i jednoj i
drugoj strani da opipava puls protivnika, utvruje
stepen njegove odlunosti i borbenosti, sazna ili nasluti, osmatranjem koje je esto bilo nemogue sprijeiti ili
u razgovorima, mnogo toga o n a m j e r a m a u neprijateljskom taboru. Dogodilo se to i u sluaju livanjskih zarobljenika.
Ve pri prvom dolasku iz zarobljenitva u Zagreb,
poto je iznio svoja zapaanja i sadraj razgovora voenih s partizanskim rukovodiocima, in. Ott je naiao na
puno razumijevanje i podrku najviih njemakih vojnih i politikih predstavnika poslanika Treeg Reicha u tzv. NDH Siegfrieda Kaschea i njemakog generala u Zagrebu Edmunda Glaise von Horstenaua.
Veoma inteligentan i vispren, general Glaise von
Horstenau je od prvog trenutka nastojao da, pored ostaloga, uz pomo Otta, doe i do obavjetajnih podataka o partizanskom vrhovnom komandantu, o njegovim
najbliim saradnicima, njihovim pogledima na zbivanja u svijetu i na podruju okupirane i raskomadane
Jugoslavije. Smatrajui ustaki reim osnovnim uzronikom situacije nastale na teritoriji tzv. NDH, smatrao
je da se ta situacija ne moe izmijeniti primjenom samo
vojne sile protiv narodnooslobodilakog pokreta, ve
kombinacijom te sile s odreenim politikim mjerama.
A za takve mu je poteze bio neophodan mnogo bolji
uvid u odnose i zbivanja u partizanskom taboru nego
to ga je dotada imao.
A upravo je in. Ott bio obavjetajac takvog profila i
formata kakav je generalu Glaiseu von Horstenau odgovarao i on je ubrzo postao njegov najbolji i najsigurniju informator o partizanima uope, a posebno o partizanskom rukovodstvu, ukljuivi i lanove Vrhovnog
taba. In. Ott bio je ovjek, znatieljan i zainteresovan
za sve to se oko njega dogaalo, vrlo obrazovan i inteligentan, komunikativan i nenametljiv, izvanredno
izotrenog zapaanja, sposoban da iz mnotva sitnih
podataka napravi selekciju sporednoga od bitnoga te
analizom doe do zakljuaka o situaciji i vjerovatnom
pravcu razvoja dogaaja u doglednoj ili daljoj budunosti. Nije se gubio u trkaranju za izvorima informacija, ali je uvijek znao da se postavi i nae ondje gdje e
one naii na njega!
Hans Ott je potekao iz radnike porodice. U Brohlu

(Brolu) na Rajni proveo je djetinjstvo, a gimnaziju je pohaao i zavrio u Koblenzu (Koblenc). Poslije prvog
svjetskog rata, koji je proveo na zapadnom frontu, zaposlio se u Erkelenzu (Erkelenc), u koncernu za izradu
maina i buakih garnitura, pohaajui istovremeno
tehniku kolu u oblinjem Aachenu (Ahen). kolovanje je zaokruio 1928. godine diplomom rudarske akademije i tehnikog fakulteta, kao specijalist za rudarska istraivanja. S takvim zadacima firma ga alje na
Javu, a zatim u Brazil. Nakon povratka angaovan je
na ruskim poslovima, tj. na njemakim liferacijama
SSSR-u. Nakon dolaska nacista na vlast postao je lan
NSDAP-a. Poetkom 1938. odlazi u Egipat radi istraivanja rudita bakra, a zatim ga Wehrmacht angauje na
istraivanju nalazita vode u njemakom zapadnom
odbrambenom bedemu, tzv. Siegfriedovoj liniji (Zigfrid). Potkraj juna 1941. firma ga alje da za potrebe njemake ratne privrede istrai podruje Livna.
Rajnlananin Ott uvijek je znao spretno i okretno
prilaziti i najteim problemima pred koje ga je ivot
stavljao. Znao se prilagoditi svakoj situaciji i s nevjerovatnom se upornou boriti za ostvarenje postavljenog
cilja, to ubjedljivo potvruje cijela njegova biografija.
Od zanatlije je postao inenjer i strunjak koji je i za visokorazvijenu i industrijalizovanu Njemaku znaio cijenjenu i poeljnu linost. Upornost i vedrinu, osnovne
crte svog temperamenta, znao je unijeti u svaki posao
koji bi ga zainteresovao.
Stigavi u Jugoslaviju s odreenim zadacima, Ott je
nakon dolaska u Zagreb uspostavio vezu s direktorom
zagrebake filijale Hansa Leichtmetall i s vojnoprivrednim oficirom potpukovnikom Schardtom. Upoznavi se kod njih detaljnije sa zadatkom i prilikama na terenu na kojemu je trebao da istrauje, Ott je otputovao
u Livno, gdje se upoznao s mjesnim rukovodiocem kancelarije Hansa Leichtmetall, direktorom Jorgom, i
opunomoenikom vojnoprivrednog oficira za Hrvatsku
u Mostaru, kapetanom Heyssom te 17. oktobra 1941. poeo istraivanje opremljen sa est builica.
Ott je prije snjenih meava, kada je prekinuo radove, postigao dobre rezultate u podruju Tunice, ali ispitivanja u Polju nisu ispunila oekivanja. Proljetne i
rane ljetne radove onemoguio mu je prodor proleterskih jedinica u to podruje, a zavrio je osloboenjem
Livna i Ottovim zarobljavanjem od partizana, s kojima
je otpoela njegova sjajna obavjetajna karijera ije su
rezultate visoko cijenile i najvie i najkompetentnije
njemake linosti i ustanove. Postao je strunjak za

partizanska pitanja, zbog ega su ga u tabu Zapovjednika Wehrmachta na Jugoistoku zvali partizanskom
tukom (Partisanenhecht).
O Ottovu uspjenom obavjetajnom radu svjedoi i
pribiljeka koju je dr Kreiner napisao o svom razgovoru s njim u njemakom poslanstvu 15. avgusta 1942, prilikom njegova prvog dolaska u Zagreb kao parlamentara. Zabiljeka s naslovom Situacija u Livnu u cjelini
opisuje dranje Talijana i njihovo povlaenje iz Livna
(29. juna 1942), koje je doprinijelo padu tog grada u ruke
partizana. 175 Poslije zamjene in. Ott je tu kratku informaciju 26. septembra 1942. dopunio opirnim izvjetajem o odnosu talijanskih trupa prema njemakim istraivanjima koja je on obavljao u podruju Livna, o njihovu odnosu prema etnicima i o drugim pitanjima. 178
Nakon povratka s prvog boravka u Zagrebu u svojstvu parlamentara, in. Ott je svoja zapaanja saopio
Heyssu. Sauvana je depea koju je kapetan Heyss 18.
avgusta 1942. u 18,30 sati poslao njemakom vojnoprivrednom oficiru u Zagrebu, potpukovniku Schardtu, a
on ju je 20. avgusta proslijedio Glaiseu. Ona svjedoi o
Ottovoj obavjetajnoj aktivnosti tih dana:
Direktor Ott iz Hansa Leichtmetall A. G., koji
je ovdje bio kao posrednik u Livnu zarobljenih,
ve izvjetava da partizani namjeravaju da nadiru prema Mostaru, da se to vidi i iz pravca njihovog nastupanja prema irokom Brijegu, i da oni
nastoje da tu namjeru prilino brzo ostvare pa
predlae vojnoprivrednom oficiru u Zagrebu da
obezbijedi, ne samo preko Njemakog taba za
vezu kod 2. talijanske armije, ve i preko Zapovjednika oruanih snaga na Jugoistoku, i talijanskog Operativnog taba, da Talijani bezuslovno
dre liniju zapadno od Koerina. Uspiju li partizani da ipak prodru preko Koerina i zauzmu boksitne rudnike zapadno od irokog Brijega, tada e
propasti izvoz boksita iz itavog mostarskog bazena. Poto se prema postojeem programu 25%
proizvodnje aluminijuma u Reichu treba da pokriva hrvatskim boksitom, teko se moe i procijeniti znaaj mostarskog boksitnog podruja za njemake ratnoprivredne interese.177

Nakon dolaska grupe razmijenjenih Nijemaca u Sarajevo, s in. Ottom i Antonom Jorgom razgovarao je,
zapravo ih je sasluavao, zapovjednik tamonje Djelat-

ne komande Sipo i SD SS-major dr Alfred Heinrich

(Hajnrih). Na osnovi tih razgovora sasluanja, Heinrich je napisao opiran izvjetaj Partizani na podruju
ProzorGlamoKlju, izgradnja, organizacija, naoruanje i jaina, koji je 10. septembra poslao Obavjetajnom odjeljenju (Ic) taba njemake 718. pjeadijske
divizije u Sarajevu, i svojim neposredno pretpostavljenim: zapovjedniku policije bezbjednosti i SD (BdS) u Beogradu SS-pukovniku dru Emmanuelu Schaf eru (Emanuel efer) i policijskom ataeu pri njemakom poslanstvu u Zagrebu SS-majoru Hansu Helmu. Izmeu ostaloga, SS-major Heinrich javljao je da dva njemaka
dravljanina, koja su prilikom napada partizana na
Livno zajedno s ostalim namjetenicima Hansa Leichtmetallwerke pali u njihovo zarobljenitvo, iznose
sljedea svoja zapaanja:
Pojedine brigade nose imena mjesta iz kojih
je ljudstvo regrutovano, odnosno mjesta gdje su
bile formirane. Ratna jaina brigade je oko 2500
dobro naoruanih vojnika, s tim da svaka desetina ima po jedan laki mitraljez... Naoruanje je gotovo iskljuivo talijanskog i jugoslavenskog porijekla. Njemake mainske pitolje majsere
(automate primj. autora) imaju samo pojedinci
i to komandanti; nije se moglo ustanoviti da imaju
njemake mitraljeze. Moe se pretpostaviti da je
ukupna jaina oko 25.000 dobro naoruanih partizana, od kojih se, razumljivo, samo dio njih moe
smatrati pravim komunistima.
Istakavi da su poslije zauzimanja Livna i Varcar-Vakufa (Mrkonji-Grada primj. autora) partizani
objavili podatke o plijenu koji je ukupno iznosio vie od
1000 puaka, 30 lakih mitraljeza itd., dva njemaka
dravljanina primjeuju:
Naravno da e se poslije ovog bogatog plijena
u oruju i municiji borbena snaga partizana znatno pojaati na tetu hrvatskih vojnih jedinica.
Nadalje se moglo ustanoviti da su brigade u
posljednje vrijeme raspolagale veim brojem
transportnih vozila. Videna su slijedea vozila: 2
velika i 2 mala Mercedes omnibusa, 2 Mercedesa
teretnjaka i 2 Magirus teretnjaka, 1 Deutz traktor
s prikolicom, 1 mali Chevrolet transporter, 1 Horch-cisterna, l osobni automobil komandanta Tita,
1 osobni auto DKW i 1 stari Ford kao sanitetska
kola. Osim toga partizani s ovog podruja raspolau kompletnom talijanskom divizijskom bolnicom, ukljuivi i potrebna joj transportna vozila.

O borbenoj snazi partizanskih jedinica treba

rei da njihovu borbenu vrijednost treba znatno
vie cijeniti nego domobranskih i ustakih jedinica. Dogaaji prilikom napada na Livno to su nedvojbeno dokazali...
Vrhovni tab partizana nalazi se sada u Glamou, gdje je i sjedite vrhovnog komandanta Tita. Sve pripreme ukazuju na namjeru partizana
da se tamo na dulje vrijeme domainski smjeste.
Na itavom podruju uspostavljene su telefonske
linije s centralom u Glamou, a u Glamou se uspostavlja i pravi magazin materijala i zaliha. Komandant jedne brigade je jednom prilikom saopio, odnosno primijetio, da e drugi front, ukoliko
ne uspije na zapadu, tada biti stvoren na ovom
podruju. (...)
Jedan od dvojice njemakih dravljana imao
je priliku da due razgovora s komandantom Titom, kojeg je opisao rijeima: star oko 4245 godina, energinih crta lica s isturenom bradom, na
kaiprstu desne ruke nema pola nokta. Tito je s
Nijemcem opirno razgovarao o organizaciji bive austrijske vojske i o svjetskom ratu. Pritom je
pokazao dobro struno znanje i besprijekorno
vladanje njemakim jezikom, tako da se moe
pretpostaviti da je Tito bio austrijski oficir. Meu
ostalim Tito je rekao da je partizanima lako da se
uspjeno bore protiv domobrana, ustaa i Talijana. A ako bi Nijemci htjeli da se uspjeno bore
protiv partizana morali bi angaovati deset
brdskih divizija, koje oni u sadanjem trenutku
teko da e moi imati na raspolaganju.(...)
Podnosioci izvjetaja s naroitim naglaavanjem istiu da se s njima za vrijeme zarobljenitva, u svakom pogledu korektno postupalo i da su
se udili kako im se esto putala upravo velika
sloboda. Samoj toj okolnosti moe se zahvaliti da
su se sprijateljili s dijelom pridodate im strae, te
da su inae imali mogunost da u sjeditu taba
mnogo promatraju, to je od vee vojnike vrijednosti (istakli autori). Imao se utisak da se ovaj velikoduni postupak svodio na to da i dio partizana
koji odluuje, po svom uvjerenju nije komunistiki orijentisan, nego je samo protiv sadanjeg
hrvatskog reima. Oni dapae djelomino trae
oslonac na Nijemce, a dolazilo je do izraaja i njihovo neprijateljstvo prema Engleskoj i Drai Mihailoviu.

Lojalan postupak u tabu iao je dapae tako

daleko da su Nijemci u nedjelju bili pozvani na
ruak. Stol je bio prekriven bijelim stolnjakom, a
posluenje je bilo kao u prvorazrednom hotelu.
Takoer je i redoslijed jela tome odgovarao.178
Iz sadraja tog izvjetaja jasno proizlazi zakljuak
da su Heinrichovi sagovornici, Hans Ott i Anton Jorgo,
bili iskusni obavjetajci. Jedan od njih onaj koji je
imao priliku da due razgovara s Titom bio je
Hans Ott.
SS-major Heinrich citiranom je izvjetaju istoga dana, 10. septembra 1942, prikljuio nadopunu u kojoj su
se nali podaci dobiveni od ostalih razmijenjenih Nijemaca, a iz koje vrijedi navesti:
O postupku za vrijeme zarobljenitva, Nijemci izjavljuju da njihova lina sloboda gotovo nije
bila ograniena. Bili su internirani u Glamou u
kuu u glavnoj ulici, mogli su se sami snabdijevati i kupovati. U zarobljenitvu su imali mogunost
da razgovaraju sa straarskim osobljem i priliku
da razgovaraju i s pojedinim partizanskim funkcionerima... (Istakli autori.)
Dr Heinrich zatim ponovo govori o nekim navodnim izjavama partizanskog vrhovnog komandanta
datim prilikom razgovora s jednim Nijemcem (najvjerovatnije in. Ottom) o tome kako se saznalo da je on
nakon rasputanja Komunistike partije Jugoslavije,
bio ilegalni opunomoenik te partije u Jugoslaviji, a
zatim u jednome od iduih pasusa dodaje:
Tito radi svoje stroge discipline uiva veliki
ugled u jedinicama.
U razgovoru s drugim licima saznalo se dalje
da partizani ele da uspostave vezu s dalmatinskom obalom i da se, po mogunosti, doepaju
podruja juno od Save i Kupe, te da se u cilju
sprovodenja aktivnog uznemiravanja i vrenja sabotaa prije nekog vremena ve uputili u Reich
1200 Slovenaca kao udarnu grupu. Ove udarne jedinice su se, navodno, pod komandom jednog biveg talijanskog tenkovskog oficira (Istranina, Slovenca) probile preko talijanskog podruja u Reich
i ve aktivno djeluju.178
Navodi da je u Reich ve ubaeno 1200 Slovenaca
kao udarna jedinica bili su prilino tani. U naoj Vojnoj enciklopediji, u odrednici Pohodi na tajersku,
stoji:

Polovinom juna 1942. Glavni tab Slovenije

naredio je da se 2. grupa odreda iz Dolenjskog
prebaci preko Notranjskog prvo u Gorenjsko, a
zatim u tajersku. Grupa je 20. juna krenula iz rejona Muljava, Stina (Dolenjsko) sa etiri bataljona (... 541 borac)...180
Gorenjsko i tajerska tada su bili u sastavu Treeg
Reicha. I dalje u Vojno] enciklopediji stoji:
Posle dolaska u Gorenjsko tab 2. grupe je
planirao da zajedno s jedinicama 1. grupe odreda
oslobodi Poljansku dolinu. Meutim, u to vreme u
Gorenjskom je poela nemaka ofanziva. (Nemci
su tada imali u Gorenjskom preko 20 000 vojnika).
Posle tekih borbi u rejonu s. Luine, Gabrka gora, Pasja ravan od 13. do 17. jula, jedinice 2. grupe
odreda po delovima probile su se na podruje
Blegoka (k. 1562) i Mladog vrha, i zatim prele u
napad na nemaka uporita u Poljanskoj i Selkoj
dolini.181
Komandant 2. grupe odreda bio je Franz Rozman
(Stane Mlinar), roen u Ljubljani 1911, njegov zamjenik
Petar Skante (Ivan Skalar), roen 1914. u Celju, a politiki komesar Duan Kveder (Toma Poljanec), roen u
entjurukod Celja 1915. godine, tako dajenetaan podatak da je bivi talijanski oficir Istranin, Slovenac komandovao partizanskim jedinicama koje su prodrle u
Reich. Meutim, sve drugo u Heinrichovim navodima o
prodoru slovenskih partizana u Reich bilo je uglavnom
tano. Postavlja se pitanje bez odgovora: kako su podaci o zbivanjima u Sloveniji dospjeli do Nijemaca zarobljenih u Livnu?
Supruga vlasnika parne pilane u Doljanima kod
Jablanice Emma Szedressy, koja se s muem Fritzom
nala u partizanskom zarobljenitvu i bila razmijenjena zajedno s Nijemcima zarobljenim u Livnu, ve odranije Heinrichova poznanica i informator, napisala mu
je u Jablanici 10. septembra pomalo lirski naslovljen i
napisan Izvjetaj o 28-dnevnom partizanskom raju.
Prije nego to prijeemo na citiranje veoma interesantnih i, kao to smo ve rekli, do sada, koliko nam je
poznato, neobjavljenih dijelova njezina izvjetaja, potrebno je napomenuti da su se ona i njezin mu Fritz
uspjeno angaovali u spasavanju Srba koje su ustae
pohapsile 3. avgusta 1941. u Jablanici s namjerom da ih
poubijaju. O tom dogaaju predratni aktivist radnikog
pokreta u Jablanici Ibro ili napisao je i ove retke:

U Jablanici su ivjeli od prije rata vlasnici

parne pilane 'Prenj' Fric i Emma Sedreski (pravilno: Sedrei primj. autora), inae porijeklom
Austrijanci. Preko njih, a uz pomo najuglednijih
Jablaniana, zatraeno je od njemake komande
u Sarajevu da se sprijei likvidacija zatvorenika. I
zaista, ve u toku veeri stigao je njemaki automobil sa dva oficira koji su, poto su se smjestili u
kafanu Muhe Tahirovia obili logor i u kasarni
popisali i fotografisali sve zatvorenike. Poto su
stavili do znanja ustaama da se likvidacija ne
smije izvriti, sutradan su njemaki oficiri napustili Jablanicu.
Iz logora je putena jedna grupa za Srbiju, dok
su jednu poveu grupu u icu vezane, ustae
strpale u voz i otpremile u pravcu Sarajeva. Nakon nekoliko dana, iz logora su vezani, na eljezniku stanicu dotjerani ostali zatvorenici i transportom upueni u pravcu Sarajeva, gdje im se zameo dalji trag.182
Jedan od dvojice njemakih oficira bio je dr Heinrich, ef sarajevskog Gestapa.
Emma Szedressy moda i nije bila Heinrichov agent
u uobiajenom smislu te rijei. Ali kao Njemica odnosno Austrijanka, smatrala je svojom dunou da ga
prijateljski obavjetava o svemu to sazna naslovljavajui ak i svoj partizanski dnevnik izvjetajem za
dra Heinricha. Vjerovatno joj to i nije bio prvi, ali jest
jedan od posljednjih. Ona je nakon povratka iz partizanskog zarobljenitva u Jablanicu 8. septembra 1942.
godine sestri ili rodaki Idi Hefer u Graz (Mein liebstes
Iderl!) napisala: Na gestapomajor (dr Heinrich primj. autora) uinio je za nas sve to je mogao.
S obzirom na njene bliske odnose s Heinrichom,
sumnje u njenu saradnju s Gestapoom imale su realnu
podlogu i bile povod njezinu sasluavanju o tome od
strane partizanskih kontraobavjetajaca. Meutim,
zbog njezina angaovanja na spasavanju Srba u Jablanici 3. avgusta 1941. te zbog namjere da se zamijeni za
neke zarobljene partizane, prema njoj je primijenjen
jednak postupak kao i prema ostalim njemakim zarobljenicima, to joj je, s obzirom na njeno poznavanje
prilika i velikog broja ljudi s tog terena, u Mostaru i
djelomino u Sarajevu omoguavalo da prikupi bitne
podatke korisne njemakoj obavjetajnoj slubi.
Opisujui kako je zajedno s muem dospjela u partizansko zarobljenitvo, ona u osnovnim crtama kae:
Jedne lijepe sunane nedjelje, 9. avgusta 1942.

oko 18 sati, iznenada se kod pilane pojavila banda

partizana... Moj mu i ja smo bili kod kue... 5 ili 6
ih je ulo unutra, sjeli su i traili vode. Vjerovatnog komandira grupe oslovljavali su sa 'doktor'.
Uinio mi se jako poznat i na moje pitanje rekao
da smo se vidjeli u Mostaru. Moda se zove Pintol
ili slino (Ahmet Pintul, roen u Mostaru 1923,
lan SKOJ-a od 1940. Poginuo u decembru 1943.
kod Bradine. Narodni heroj primj. autora.) ...
Traio je nae puke. (...) Predala sam im obje puke, nakon ega mi je reeno da se vratim u raniju
prostoriju, naravno pod straom. Vraajui se vidjela sam ing. Josefa Kiltza (Joef Kile), iz umske
direkcije u Mostaru, koji je upravo doao da bi oznaio drvo za rudnik. Sjedio je na panju s Husom
Kurtom, jednim od naih radnika, i jednim partizanom (Safet Alagi, prole godine ustaa i kao
takav bio je aktivan u Jablanici u poznatoj akciji
3. avgusta 1941. Od tada on i poznaje SS-majora
dra Heinricha). (...) Tada se pojavio, vjerovatno,
komandant bande (kako sam kasnije saznala politiki komesar Aziz Koluder iz Mostara) i do mene su doprle njegove rijei da on vie ne eka ni
minutu. Zatim sam ula povik 'komora', nakon ega su sve poslovne knjige bile odnesene u pilanu i
zavrene pripreme za njeno paljenje (polivanje
petrolejem). Nas troje smo tada svezani i odvedeni. Nakon kraeg pjeaenja put nam je osvjetljavao plamen zapaljene pilane. Kasnije sam saznala da je stvarni komandant ove bande bio Leo
Bruck (Bruk) iz Mostara, bivi inovnik Rudnika u
Mostaru. Njegov otac je bio uitelj u Dubrovniku,
po vlastitom prianju njemakog porijekla... Dio
plijena, naroito ilime i jorgane, komandant bataljona Salko Feji iz Mostara (njegov otac je u
Mostaru, svojevremeno je bio gradonaelnik ovog
grada) podijelio je kao nagradu vlasnicima tovarnih konja... U selu Pidriu pozdravilo nas je nekoliko ranijih poznanika, medu njima i Ejub Omeragi, bivi frizer iz Jablanice, Salko Zeba iz Jablanice (njegov otac je mesar u Jablanici), Mustafa
iber, bravar na eljeznici u Jablanici, Branko
Andriji (braa u Jablanici), Hasan Begovi
radnik u kamenolomu u Jablanici, Salko Beribak
bivi brija u Jablanici, i jo neki poznanici, ija
sam imena, naalost, zaboravila. (...) U etvrtak
ujutro ininjer Kiltz je odveden na sasluanje i nakon toga puten. Poslije njega bio je sasluan moj

mu Fritz, a onda sam ja dola na red. Prisutni su

bili ininjer Faslo Alikalpi (Fazlija Alikalfi
primj. autora), bivi umarski ininjer u umskoj direkciji u Mostaru, kao porunik bio mobilisan u hrvatsku vojsku iz koje je preao k partizanima; jo i sada nosi hrvatsku uniformu. Njegova
porodica se nalazi u Mostaru. Kod partizana on
vjerovatno fungira u neku ruku kao generaltabac , Salko Feji (ve ranije spomenut), pravnik,
komandant Konjikog bataljona, i Smajo Grci
politiki komesar (bivi advokatski pripravnik
kod advokata dra Spuevia u Mostaru)... Prije odlaska iz Pidria sreli smo se jo s brigadirom Pete
brigade (Savo Kovaevi, Crnogorac) i morali da
izdrimo dulje politiko predavanje, a osim toga i
njegova pitanja: kakvo je raspoloenje u Zagrebu,
gdje su Nijemci, koliko je Talijana bilo u Jablanici...
Onda smo napustili Pidri u pratnji jednog
partizana (Sabita Delalia iz Ostroca, uenik
graanske kole, prole godine je bio ustaa)...
Sasluavao je komandant mjesta u Prozoru (Joco)
s dvojicom pomonika. Svi su bili izraziti zloinaki tipovi. Nakon kraeg vremena mi je bila jasna
glavna tema tog sasluavanja 'Gestapo' kada, gdje i kako sam se upoznala s drom Heinrichom, koliko je on puta bio u Jablanici i kod nas, u
kakvom sam ja odnosu s njim. Pokuavano je na
svaki nain da mi se dokae tajna pripadnost Gestapou. Nakon to u tome uope nisu uspjeli, proglasili su me izvanrednom glumicom. (...) 14. avgusta vidjela sam kroz prozor poznata lica iz Jablanice i Doljana, meu njima i mladog umskog
uvara (Asima ZeuJ, iji su roaci u Jablanici.
Htio mi je kroz prozor dati kutiju cigareta, to
sam ja odbila. Kako sam kasnije ula radi toga je
bio sumnjien da mi je htio prenijeti tajnu poruku
Gestapoa. Sljedea dva dana prouavali smo partizanski ivot u Prozoru, koliko se to moglo iz naeg malog vidokruga... Mala soba, u crnoj tapeciranoj fotelji sjedio je komesar ije ime, naalost,
nisam mogla saznati (primjedba tefana Zonsa:
mogao bi biti R. Babi, koji se na pismu, koje sam
dobio od partizana, potpisao kao politiki komesar). (...) Predsjedavajui mi se obratio rijeima: 'Vi
se nalazite pred partizanskim ratnim sudom' ...
morala sam da opiem itav ivot od roenja do
dana kad sam dola u partizanski raj. Sva ostala

pitanja ponovo su se kretala iskljuivo oko Gestapoa... Glavna tema itavog unakrsnog sasluavanja bio je opet dr Heinrich i bila sam zaudena
kako imaju tane podatke o njemu. Osim tanog
imena i njegov stan u Sarajevu, njegova putovanja, a i ime Elle Bart (Ela Bart) im je dobro poznato...
Slijedeeg dana (18. 8.) oko 10 sati dopodne ja i
moj mu smo ponovo pozvani u tab. (...) Vrativi
se u nau sobu bili smo mirni do 6 sati popodne,
kada sam ja bila opet odvedena gospodi. Prisutna
su bila ista dvojica kao i prijepodne. Sasluavao
me mladi, mislim da se on zove Branko Jovanovi. U svakom sluaju on je bio jedan od rijetkih
koji je inteligentno i mirno sasluavao... Naravno,
opet je glavna tema bio Gestapo. (...) On je htio
moje isto, duboko prijateljstvo s drom Heinrichom da povlai po blatu i svede na intimne odnose.-183
Saznavi da se Emma i Fritz Szedressy nalaze u partizanskom zatvoru u Prozoru, Nijemci su poduzeli mjere za njihovo osloboenje iz zarobljenitva i radi toga
su u Prozor slali tri deputacije.
Posljednja radnika deputacija otila je u
Prozor 19. 8. pie Stephan Sonns, slubenik.
Szedressijeve pilane. Osim dvojice svi ostali su
se sutradan vratili. S njima je doao i ininjer Kiltz (Kile). Od njega sam saznao da je osloboenje
zarobljenika Emme i Fritza Szedressy jako neizvjesno. I dvojica zadranih ljudi iz radnike deputacije dola su 21. 8. Donijeli su od partizana
dva pisma: jedno je bilo upueno talijanskoj okupacionoj komandi u Jablanici a drugo meni. Mene su obavijestili o sadraju pisma poslatog talijanskoj komandi, prema kojem je partizanski ratni sud osudio zarobljenog Fritza i Emmu na smrt
strijeljanjem kao agente Gestapoa. Ali partizani
su bili spremni da ih oboje zamijene za etvoricu
poimenino navedenih partizana koji se nalaze u
talijanskom zarobljenitvu. Odmah sam im odgovorio da su Talijani spremni da navedene partizane izrue, ukoliko ih budu mogli nai. Ali to nije
bio sluaj. Sve je ovo raeno u punom sporazumu
s talijanskom okupacionom komandom u Jablanici. O svemu sam obavijestio SS-majora Heinricha, koji je takoer doao 21. 8. u Jablanicu i u
Mostar, gdje je kod talijanske komande interveni-

sao radi pronalaenja i izruenja traene etvorice partizana. 184

Do zamjene branog para Szedressy za etvoricu
partizana nije dolo jer su trojica od njih ve bila
umrla u talijanskom zarobljenitvu i stoga se SS-major Heinrich...
...dogovorio s gospodinom kapetanom Heissom, koji je radio na zamjeni njemakih dravljana iz firme Hansa-Leichtmetall u Livnu, da vlasnika pilane i njegovu suprugu Emmu ukljui u
ovu razmjenu...185
Poslije te intervencije kapetan Heyss je predloio
partizanima da se i brani par Szedressy prikljui grupi Hansa Otta, nakon ega je i Emmi Szedressy saopeno da e biti prebaena u Livno radi razmjene. O daljem toku dogaaja ona je u svom Izvjetaju pribiljeila:
...31. 8. kamion je konano bio osposobljen za
vonju i mi smo se s naim pratiocima Muhamedom i Rabijom Ljubiniem odvezli u Livno. Pratioci su bili vrlo ljubazni i priali su mi da imaju nareenje da nas odvezu u Livno radi razmjene. (...)
oko 11 sati stigli smo u Duvno... nakon dvosatnog
zadravanja produili smo za Livno, gdje smo saznali da moramo dalje u Glamo. U Livnu smo prenoili i o n a m a je u svakom pogledu vodena briga. Sutradan, 1. 9. rano, povezli smo se dalje do
komande u Glamou, gdje smo stigli u 8 sati ujutro. (...) Tu su se nalazila i 4 hrvatska avijatiara
oficira, medu njima jedan major iji je avion prije
kraeg vremena (10 dana) bio sruen kod Kupresa
puanim mecima.
2. 9. poslijepodne doao je u nau sobu, navodno, komandant Glamoa... Poslije toga bili smo
premjeteni u drugu, prostranu sobu, gdje se nalazilo 7 Nijemaca iz Hansa Leichtmetallwerke...
pojavilo se 6 ili 8 visokih partizanskih funkcionera, medu njima, kako smo kasnije saznali, i vrhovni komandant partizana, po imenu, ili nadimku,
'Tito'. On se upustio u dulji politiki razgovor s
gospodinom Jorgom na njemakom jeziku. Razgovor je zavrio izjavom vrhovnog komandanta:
'Mi emo ipak morati gledati da se vi svi uskoro
vratite kui.' Ubrzo zatim bio je pozvan gospodin
Ott. Vratio se vrlo kasno. Sljedeeg dana, 3. 9, gospodin Ott je razgovarao itavo prijepodne s partizanima i vratio se s veselom vijeu o predstojeoj
razmjeni na 5. 9. (...) Sljedeeg jutra u 8 sati odvez-

la nas je OT u Mostar. Tamo smo morali da od talijanske komande pribavimo putnice i tom prilikom talijanski komandant grada je pozvao mog
mua i on mu je kratko opisao postupak partizana, njihov broj, jainu, naoruanje itd.
U Jablanicu smo stigli oko 5 sati poslijepodne...186

Sutradan, 11. septembra, na izvjetaj Emme Szedressy svoje je primjedbe, zapravo dopunu, dao slubenik pilane u Doljanima, oigledno stari Heinrichov
agent Stephan Sonns (Stefan Zons). Ta je dopuna poinjala pasusom:
Na dan napada na pilanu sluajno sam bio
odsutan i za napad sam saznao tek narednog dana. Kad sam se vratio u Jablanicu opisali su mi itav tok napada. Ponavljanje je suvino jer je taj
opis sadran u prethodnom izvjetaju. Mogao bih
samo dodati da je Muho Tahirovi, na obavjetajac (Vertrauensmann) u Jablanici dobio od partizana koji su izvrili napad jednu cedulju kojom
mu je bilo nareeno da odmah podijeli radnicima
pilane u Jablanici postojee ivotne namirnice,
koje su oni krvavo zaradili. U protivnom sluaju
da e ga zadesiti ista sudbina kao i vlasnika pilane. Na cedulji je bio potpisan Leon. Kako sam kasnije mogao utvrditi to je Leon Bruck,187

O svom angaovanju u razmjeni Emme i Fritza

Szedressy SS-major Heinrich je 15. septembra 1942.
obavijestio SS-pukovnika dra Schfera, efa BdS-a u
Beogradu, i policijskog ataea Hansa Helma u Zagrebu:
Skupa s njemakim dravljanima iz Livna zamijenjeni su i vlasnik pilane u Doljanima i njegova supruga Emma, njemaki dravljani iz Graza...
Do zamjene je dolo nakon to sam se dogovorio s
Talijanima da oslobode etiri partizana. Do ove,
prvobitno predviene zamjene, naravno, nije dolo jer su trojica partizana koje je trebalo zamijeniti umrla u talijanskom zarobljenitvu. Stoga
sam se dogovorio s gospodinom kapetanom Heyssom, koji je radio na razmjeni njemakih dravljana iz firme Leichtmetall u Livnu, da vlasnika pilane i njegovu suprugu Emmu ukljui u ovu razmje-

nu, tim prije to je kapetan Heyss, zbog predostronosti ve raspolagao s nekoliko partizana vie
za razmjenu. 188
Emma Szedressy je smatrala da treba da nadopuni
svoj izvjetaj dru Heinrichu, pa je 12. 9. napisala kratak
tekst s naslovom Utisci o partizanstvu:
U toku 28-dnevnog puteestvija i promjena
mjesta, studirala sam ivot partizana iako je taj
studij esto bio vrlo ogranien malim prostorijama u kojima sam bila prisiljena da boravim. Po
mom miljenju pripadnost partizanstvu je trojaka. Inteligencija je pritom, uglavnom, zadojena
fanatizmom, osjeajem bezrezervne pripadnosti
Rusiji i Engleskoj, duboko uvjerena da ove sile
moraju da pobjede, i ispunjena mrnjom slavenstva prema Njemakoj. Oni s oduevljenjem pjevaju svoje pjesme 'dole Hitler, Musolini', svi zidovi
kua i soba ispisani su parolama smrt faizmu,
itd. Drugi dio partizana je sastavljen od ljudi
eljnih osveta, ljudi koji su prije godinu dana u
grozotama ustakih akcija izgubili svoje roake i
morali da gledaju kako im kolju mua, brata, enu i djecu i kojima je jedino preostalo da prihvate
puku da bi ivjeli za osvetu. Trei dio je sastavljen od poluodraslih mladia, koji svrhu ivota
prije svega gledaju u tome da ne moraju nita raditi, koji su ponosni to nose puku, i da dobiju dovoljno za jelo. Ovi posljednji su najgori za zarobljenike jer nemaju nikakvog ljudskog osjeanja.
Ova tri dijela uzeta zajedno na svaki nain daju
skupinu iji se porast ne moe sagledati i koja
predstavlja veliku opasnost. Disciplina im se ne
moe porei, njihovi zakoni su vrlo strogi. Ko se o
njih ogrijei kanjava se vrlo strogo. Imala sam
dvaput priliku da se u to uvjerim. Drugarstvo je
vrlo veliko, naroito to se tie ena, kojima se
moral ne moe porei. Uvee sjede svi zajedno,
predavanja i pjesma ih sjedinjuju tako da se
mora rei da postoji neki stanovit smisao u toj
stvari. Na svaki nain smatraju se pozvanima da
spasavaju narod i uvjereni su u to da nije daleko
dan kada e mir, rad i blagostanje sve bratski sjediniti, kada e oni ono to danas unitavaju ponovno izgraditi i kada e plug zamijeniti puku.
Jadni zaslijepljeni ljud! to su moji lini utisci.189
Ko je bio jadan i zaslijepljen, pokazao je Razvoj

dogaaja, a Emma Szedressy je u Grazu imala dosta

vremena da o svemu tome ponovo razmilja.

Iako je SS-majoru dru Heinrichu, doavi poslije

razmjene u Studenim Vrelima (5. 9. 1942) u Sarajevo,
dao iscrpne podatke o partizanskim jedinicama, in.
Ott je o toj temi vodio razgovore i nakon dolaska u Zagreb, ne zaboravljajui pritom ni na ljude na koje se oslanjao u svom radu u Livnu. Interesantna je u tom
smislu Zabiljeka dra Kreinera od 12. septembra 1942.
godine:
Gospodin Ott mi je saopio da je Petar enik,
upravnik pote u Livnu, bio vrlo revnostan na
svojoj dunosti za vrijeme partizanskog napada
na grad i da je na radnom mjestu izdrao do kraja. Kada je mjesto ve bilo neposredno ugroeno
od partizana, odnosno djelomino ve zauzeto, on
je jo uvijek odravao vezu za telefonske razgovore biroa 'Hansa Leichtmetall-Werke' u Livnu. Tek
poto su partizani zauzeli grad on je pobjegao i
sad se nalazi u Zagrebu kod ing. Borovskog u
Gundulievoj 56. Sada je na raspoloenju i nije dobio novo radno mjesto.190
Bila je to nenametljivo podnesena molba in. Otta
njemakom poslanstvu da se pobrine za njegova ovjeka u novoj sredini, a o rezultatu govori pribiljeka na
istom dokumentu od 17. septembra da se s predmetom
upozna ustaki ministar dr Vjekoslav Vrani.

ak i najpovrnija analiza citiranih, inae vrlo opirnih i detaljnih izvjetaja, kako parlamentara in. Otta, tako i zamijenjenih njemakih dravljana, pokazuje
da su oni sadravali dragocjene podatke za njemaku
obavjetajnu slubu. Osim toga i to moramo ponovo
naglasiti ta analiza nedvosmisleno pokazuje nedostatke, pa ak dovodi u pitanje i samo postojanje organizovane partizanske kontraobavjetajne slube koja je u
granicama svojih mogunosti morala, i direktno i indirektno, da spreava dospijevanje vojnih tajni i drugih
obavjetenja u ruke neprijatelja, koje on, sigurno, nije
propustio da itekako dobro iskoristi.
Tako dr Heinrich u ve citiranom izvjetaju od 15.
septembra 1942. javlja SS-pukovniku Schfern i SS-majoru Helmu:
Preduzeemo mjere da se osobe, koje se u iz-

vjetaju (Emme Szedressy primj. autora) poimenino spominju, i njihovi roaci, pronau i da se
da podsticaj (Talijanima i ustaama primj. autora) za njihovo hapenje.191
Talijanima i ustaama trebalo je dati podsticaj zato to je veina ljudi o kojima su Emma Szedressy i ostali dali podatke ivjela na talijanskom okupacionom
podruju tzv. NDH, gdje njemaka egzekutiva nije mogla djelovati!
to se tie partizanske obavjetajne (ofanzivne) slube, i ona je, vie-manje sticajem okolnosti, putem raz-,
mjene livanjskih zarobljenika dola do niza podataka,
naroito onih koji su bolje i vie osvjetljavali odnose izmeu Nijemaca, ustaa i Talijana!
Nema sumnje da je Marijan Stilinovi svoje utiske i
zapaanja nakon povratka na osloboeni teritorij opirno prenio prije svega Titu. Osim njega sigurno su i
Koa Popovi i Vladimir Velebit, kao i drugi koji su bili
slubeno zadueni za razgovore s in. Ottom i ostalim
njemakim zarobljenicima i njemakim parlamentarima, u tim razgovorima dolazili do dragocjenih obavjetenja. Meutim, oni nisu ostavili pisani trag o svojim
zapaanjima, ili ih bar dosad nisu objavili. Ali Tito je na
osnovi vlastitog razgovora s in. Ottom i obavjetenja
koja je dobio od Stilinovia, Velebita, Popovia i ostalih,
napisao detaljan, veoma znaajan obavjetajni izvjetaj
koji je 14. oktobra 1942. godine poslao u Moskvu:
Za vrijeme razmjene zarobljenih njemakih
slubenika iz Gering-verke (Herman Gring Werke) u gradu Livnu saznali smo od njih neke detalje o odnosu s Talijanima i drugo. Jedan od njih,
Ot, koji je putovao u Zagreb u vezi s razmjenom,
odgovorio je sljedee na nae pitanje:
1) Kakvi su odnosi izmeu Njemake i Italije?
Odgovor: Talijani su nai saveznici kao to su
Englezi vai.
2) Zato?
Zato to mi znamo da nam Talijani u Jugoslaviji stalno ine smetnje i nastoje da pod svoj uticaj
stave to veu teritoriju i s tim ciljem sada koriste
etnike Drae Mihailovia u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni. Znamo da u Italiji struja princa Umberta ima snaan uticaj u vojsci i u pozadini i da
su povezani s Engleskom i s raznim krugovima
okupiranih zemalja Evrope.
3) ta Njemaka preduzima protiv toga?
Mi paljivo pratimo tok dogadaja i u sluaju
potrebe postupiemo energino u Italiji. Treba da

znate dodaje taj Nijemac da bi u Njemakoj

bio veoma popularan rat protiv Italije.
4) Vjerujete li vi u Njemakoj u pobjedu nad
Rusijom?
Vjerujemo da e se rat protiv Rusije uskoro zavriti kompromisom, jer Njemaka treba da obrauna s Engleskom.
5) Da li u Njemakoj ima politikih i vojnih
krugova koji su nezadovoljni Hitlerovom politikom?
Ima. To su katoliki centar Bjuninga, koji sarauje s engleskim krugovima i predstavlja opasnost. Osim toga, postoje krugovi u oficirskom koru, vjerovatno s Rundtetom na elu, koji nee dozvoliti da Hitler sasvim pokopa Njemaku. Dalje,
postoje komunisti, koji takode mogu u kritinom
momentu spasti Njemaku.
6) Kakvo je raspoloenje narodnih masa u
Njemakoj?
Veoma loe. Naroito je pogorano u posljednje vrijeme. Narod u Njemakoj kae: zato na
front ne idu mladi nacisti i gestapovci koji etaju
stotinama hiljada siti u njemakim gradovima i
teroriu narod?
7) Kakav je odnos Njemake prema Hrvatskoj
ustakoj vladi Pavelia?
Mi bismo ih poslali do avola sve i objesili kad
bismo mogli u Hrvatskoj da naemo druge adekvatne linosti zbog toga to su sve budale svojom
krvoednom politikom podigle na ustanak veinu
naroda i izazvale nezadovoljstvo.
8) Kakve su vae namjere u Jugoslaviji?
Nemamo nikakvih
teritorijalnih pretenzija,
nama su potrebne samo odreene komunikacije i
sirovine.
Ovaj Nijemac je donio iz Zagreba prijedloge za
pregovore predstavnika naeg taba i jednog njemakog opunomoenog generala. Oni su to ponavljali nekoliko puta, ali mi smo odbacili svake
pregovore.
Napomena. Ovaj Nijemac nas je pitao zato
nae jedinice nisu zauzele Imotski od Talijana
kad su ve dole do samog grada. Nama se ini
da vi nemate nekakav sporazum s Talijanima
dodao je taj Nijemac. Iz ovoga se vidi da su saveznici veoma nepovjerljivi jedan prema drugome. U
Jajcu smo otkrili dva njemaka gestapovca s ra-

dio-stanicama, koji su nam priznali da su imali

zadatak da kontroliu Talijane i njihove agente u
Bosni itd. Oni su prikupljene podatke slali direktno u Njemaku.
Molimo vas da nam javite svoje miljenje o
ovome i da ne objavljujete izvor.192 (Sve istaknuto
u originalu.)
Je li Moskva javila Titu svoje miljenje o podacima
koje je dao Ott to nismo mogli utvrditi.

to se tie dva njemaka gestapovca s radio-stanicama otkrivena u Jajcu, za jednog od njih podatke daje Milovan okanovi, tada vojnik u 4. bataljonu 2. proleterske NOU brigade, koja je uestvovala u oslobaanju grada, a iji je vod nakon toga dobio zadatak da
obezbjeuje zatvor:
U zatvoru se pie Milovan okanovi
pored deset-petnaest ustaa, nalazio i neki Lazi.
Prilikom blokade grada naen je sa radio-stanicom u jednoj kafani. Bio je rodom iz Slavonije, po
zanimanju berberin, Srbin po narodnosti. Njega
su gestapovci zavrbovali, a zatim kolovali za
obavjetajni rad i borbu protiv partizana. Njegov
je zadatak bio da se ubaci u svako osloboeno
mesto u Bosni i odatle radio-vezom da dostavlja
potrebna obavetenja Gestapou. Izvravajui revnosno svoj izdajniki zadatak, on se naao u osloboenom Jajcu gotovo istog dana kada je u grad
stigao i Vrhovni tab sa drugom Titom. Brzo je
uhvaen.193
To je bio Branko Lazi, agent Abwehra a ne Gestapa. Bio je brat Boka Lazia, kojega je istureni centar
bekog Asta njemake vojnoobavjetajne slube (Abwehr) u Celovcu (Klagenfurtu) vrbovao prije rata, kada
je kao andarmerijski narednik bio na dunosti u Celju.
Celovaki centar bekog Asta, zakamufliran pod
firmom Arhiv Wehrmachta (Wehrmachtsarchiv), pod
neposrednim rukovodstvom Andreasa Zitzelsbergera
(Andreas Cicelsberger), alias dra Webera (Veber), nakon okupacije Jugoslavije preselio je u Celje i nastavio
s obavjetajnim radom na podruju tzv. NDH, nezavisno od svih ostalih organa i organizacija njemake
obavjetajne slube. Meu najaktivnije saradnike dra
Webera u tzv. NDH za vrijeme rata pripadao je Boko
Lazi, koji je za Weberovu obavjetajnu mreu, osim
mnogih drugih ljudi i ena, vrbovao i vlastitu enu, ses-

tru, brata, kuma... Pripadnici te njemake obavjetajne

mree bili su snabdjeveni radio-stanicama velikog dometa smjetenim u putnike kofere (Kofergert), pomou kojih su odravali radio-vezu sa stanicom bekog
Asta.
Premda je Hitler zabranio obavjetajni rad protiv
Italije, dr Weber je preko svoje agenture, pod izlikom
obrade ustaa, etnika i, naravno partizana, u talijanskoj okupacionoj zoni tzv. NDH intenzivno prikupljao i
podatke o talijansko-ustakim i talijansko-etnikim
odnosima i saradnji, odnosno trvenjima i sukobima.
Podatke o drugom gestapovcu nalazimo u postskriptumu dopisa komandanta l. proleterske brigade
Koe Popovia upuenog komandi njemakih vojnih
snaga u Banjaluci 25. oktobra 1942. u vezi s razmjenom
etvorice Nijemaca zarobljenih u Jajcu, o emu emo
govoriti malo kasnije:
Napominjemo da je Otto Bayer (Oto Bajer)
bio agent dra Webera iz Slovenije i da je posjedovao radiostanicu tajne obavjetajne slube.1"4

Slavonska razmjena (29. septembra 1942)

Dvadeset i sedmog avgusta 1942. godine prije podne,
drugog dana nakon dolaska partizanskog parlamentara Sreka unjevaria (Marijana Stilinovia) i inenjera
Hansa Otta iz Livna u Zagreb (25. avgusta navee), zbio
se u Slavoniji dogaaj koji je doveo do novih, ovaj put
neposrednih partizansko-ustakih pregovora o razmjeni. O tom je dogaaju politiki komesar 3. operativne
zone NOP-odreda Hrvatske Karlo Mrazovi Gapar 29.
avgusta popodne napisao komandantu zone Grgi Jankesu, koji se tih dana nije nalazio u tabu:
... jedna naa jedinica koja je sastavni dio II.
bataljona I. odreda, 27. o.mj. postavila je zasjedu
na cesti OkuaniLipik. Zasjeda je apsolutno uspjela. Ubijeno je 5 bandita a 2 su uhvaena iva.
Unitena su dva luksuzna automobila, zapljenjen
1 pukomitraljez sa 6 pitolja i 2 karabina te
8.292, Kune.
Poginuli banditi su slijedei: Holuk Fric, voa
njemake narodne skupine iz Vinkovaca, Hofman N., okruni voa njemake narodne skupine,
Cvizak Franjo, zloglasni agent i dvojica ofera. Jedan od ofera je Josip Budisavljevi.
ivi su uhvaeni Vutuc Mirko, natporunik ustake nadzorne slube i Wagner Karlo, upravitelj

upskog redarstva u Novoj Gradiki. Zapljenjeni

su neki spisi koji se nalaze pri ovom tabu.195
Ustake vlasti u Novoj Gradiki reagirale su i brzo, i
neuobiajeno. Ve sutradan, 28. avgusta, poslale su tabu 3. operativne zone NOP-odreda Hrvatske ponudu za
razmjenu Vutuca i Wagnera.
Ko su bili zarobljeni ustaki funkcioneri i zbog ega
je njihovo zarobljavanje izazvalo takvu reakciju u ustakim vrhovima?
Sigurno e njihove biografije malo bolje osvjetliti te
dogaaje.

Mirko Vutuc roen je u Koprivnici (1913), u siromanoj zemljoradnikoj porodici s osmero djece: etiri sina
i etiri kerke. U rodnome mjestu pohaao je i zavrio
osnovnu kolu i gimnaziju, a zatim se 1934. godine upisao na Pravni fakultet Zagrebakog sveuilita. Jo dok
je pohaao esti razred gimnazije u Koprivnicu su bili
protjerani frankovaki omladinci Mijo Bzik i Vlado Singer, s kojima se Vutuc, ve prononsirani frankovac,
sprijateljio i preko njih se upoznao i povezao s mnogim
lanovima ilegalnog ustakog pokreta: Zlatkom Fraissmannom (Frajsman), Nikolom Jasinskim, Ivom Hereniem, Antom Mokovom, Erikom Lisakom, Ivanom
Grgiem i drugima, koji su za vrijeme okupacije veinom bili na rukovodeim poloajima u tzv. NDH.1"8
Mijo Bzik je emigrirao i postao izvrni tajnik Glavnog ustakog stana (GUS). Uestvovao je, zajedno s Eugenom Didom Kvaternikom i Antom Godinom, 1934.
godine u izboru atentatora na kralja Aleksandra Karaorevia. A kada je Ante Paveli 1940. obnovio GUS, u
njega su, osim Eugena Dide Kvaternika, Godine, Herenia i drugih provjerenih i starih ustaa, uli i Mijo
Bzik i Vladimir Singer sa zadatkom: uspostaviti kanale sa zemljom, uhvatiti vezu sa istomiljenicima i izvriti pripreme za upad u Hrvatsku radi prekidanja veze izmeu Zagreba i Beograda.197 Martin Nemec, koji je Vutucu, skupa s Mijom Bzikom, s Janka Puste donosio ustake listove Ustau i Gri, postao je u tzv. NDH
zapovjednik prvog koncentracionog logora, osnovanog
potkraj aprila 1941. godine u Koprivnici, koji se zvao
Danica, po tvornici kemijskih proizvoda u ijim je
prostorijama bio smjeten.
Govorei u svojoj autobiografiji, o svojim predratnim vezama i poznanstvima u ustakom ilegalnom pokretu, Mirko Vutuc, elei, oigledno, da im ne prida

vei znaaj, za Herenia, Mokova, Lisaka i Grgia kae da je s njima bio samo upoznat i to s Mokovom kad
se skrivao pred redarstvom u stanu moje sestre a s Lisakom u njegovom stanu dan prije ili isti dan, kad je
odlazio u emigraciju. A zatim nastavlja:
Preko mene (istakli autori) bila je s imenovanim i s pok(ojnim) Begoviem upoznata i moja
sestra Marija, a Singer, Kostelac i Jasinsky (Jasinski) su i stanovali kod brata ure u Martievoj
ul(ici) 8., gdje je opet sestra bila pazikua odnosno
njen mu podvornik 'Dunava' ija je bila ujedno i
zgrada. Kostelac i Jasinsky otili su u zatvor i robiju, Singeru je uspjelo pobjei u emigraciju, a
kasnije je u vezi s Orebom i Begoviem i to 17.
prosinca otila u zatvor i sestra Marija i ogor
(Stjepan Pui primj. autora), a trebao sam navodno i ja, ali sam ipak ostao. ogor je bio ini mi
se nakon 3 mjeseca puten, a sestra je nakon zagrebakog redarstvenog tavana (policijsko muilite primj. autora) bila predana sudu i 1934
osuena na 10 god(ina) robije.198
Petar Oreb i Joso Begovi uhapeni su u decembru
1933. zbog pripremanja atentata na kralja Aleksandra
Karadorevia u Zagrebu, 1934. osueni na smrt i objeeni, a trei je lan te atentatorske grupe, Ivo Hereni,
uspio da pobjegne u inostranstvo.
Nakon proglaenja tzv. NDH, ve u maju 1941. Singer je zaposlio Vutuca u Ravnateljstvu za javni red i sigurnost (Ravsigur), odakle je, nakon osnivanja Ustake nadzorne slube (UNS) povuen i postavljen za vrioca dunosti efa Ureda I UNS-a. U februaru ga je na
toj dunosti zamijenio dr Vukosav, a on je otiao k majci u Koprivnicu, odakle se potkraj marta vratio u Zagreb i ostao, kako je sam doslovno napisao...
...mjesec dva bez ikakve udjelbe (zaduenja
primj. autora)... Onda je Kvaternik htio osnovati
glavno nadzornitvo s ulogom disciplinskog nadzora nad osobljem. Postavio je za glavnog nadzornika Herenia, a mene dodijelio kao zamjenika.
Kad je to nainio, dolo je do imenovanja Herenia zapovjednikom eljeznike ustake vojnice i
ja sam ostao sam u tako neroenom Glavnom
nadzornitvu i to do danas bez odreenog posla.
Kako ne postoji ured Glavnog nadzornitva ni
osoblje, ja sam radio do danas na istragama stegovnim (disciplinskim primj. autora) kad (je)
tko nainio kakav prekraj.
To je moja sluba.199

Bili bi to kratki biografski podaci uzeti iz zapisnika

sastavljenog dne 30. kolovoza 1942. god(ine) u predmetu
sasluanja Mirka Vutuca zamjenika Glavnog nadzornika Ustake slube u Zagrebu, tj. dan nakon njegova
dovoenja u tab 3. operativne zone.
Bez obzira na citirano zaglavlje zapisnika, oigledno to nije bilo sasluanje ve je Mirku Vutucu dato da
sam napie svoju biografiju. Budui da je to uradio
obavjetajni oficir taba 3. operativne zone NOV Hrvatske, Vladimir Majder Kurt je za neka pitanja, koja je
najvjerovatnije pismeno formulisao, traio nadopune
jer su odgovori na ta pitanja oznaeni sa Ad 1)., Ad
2)., Ad 3) i Dodatak na Ad 2).
Zato je bilo tako, vidjeemo kasnije.
Na ovom je mjestu potrebno navesti i podatak da su
u vrijeme zarobljavanja Mirka Vutuca njegove sestre
Marija i Anica radile u kartoteci Ustake nadzorne
slube!
Franjo Wagner, roden u Travniku, imao je s Mostarkom Marijom, roenom Fischer, dvoje djece. U Sarajevu, gdje je bio knjigovoa u pivovari, rodio mu se sin
Karlo. Tu je zavrio osnovnu kolu i dva razreda gimnazije. U Brodu, kamo mu je premjeten otac, nastavio
je i zavrio gimnaziju. Za vrijeme kolovanja Wagner u
svojoj biografiji, pisanoj u istim uslovima kao i Vutuc,
kae:
Politikom se nisam bavio niti sam imao bilo
kakovo politiko uvjerenje, vjerovatno zato to su
me kod kue uvijek odvraali od politikih tema...
Nakon zavretka gimnazije 1933. godine K. Wagner
se upisao na Pravni fakultet Zagrebakog sveuilita.
Prema svemu sudei, Karlo Wagner je i kao ak i
kao student bio aktivan u redovima desniarskoga,
frankovakog omladinskog i studentskog pokreta, mada mu se moe vjerovati da se nakon zavretka studija
politiki pasivizirao, imajui na umu ponajprije sebe i
svoju karijeru.
Zavrivi 1938. pravo, otiao je na odsluenje vojnog
roka, a zatim se u decembru 1939. zaposlio u gradskom
redarstvu u Brodu n/S. U ljeto 1940. premjeten je za
v(rioca) d(unosti) predstojnika kotarske ispostave B.
Brod. Na toj je dunosti ostao i poslije aprilskog rata i
stvaranja tzv. NDH, sve do 21. juna 1941, kada je dobio
rjeenje o premjetaju u Sisak.201
Istog dana je doao nalog pie K. Wagner
iz Zagreba da se imadu pohapsiti svi evidentirani komunisti to su organi redarstva Sisak, pom

. .

200

kuali izvesti ali im to nije podpuno uspjelo jer su

se neki pod vodstvom Jani Vlade sakrili i odmetnuli.202
Iz Siska je Wagner u maju 1942. godine premjeten
u Novu Gradiku za upravitelja upske redarstvene oblasti. Svoj zapisnik spisan dne 30. VIII. 1942 zavrio je
rijeima:
Na put sam krenuo po nalogu g. Mirka Vutuca radi istrage u Sirau, a na tom putu sam zarobljen.203 (Istakli autori.)
Dvadeset i etvrtog septembra 1942, dan nakon povratka iz partizanskog zarobljenitva, Mirko Vutuc je
dao opirnu izjavu o svome i Wagnerovu zarobljavanju
i o svemu to je doivio i zapazio za vrijeme svoga, sticajem okolnosti, kao i u sluaju Emme Szedressy, takoer 28-dnevnog boravka u partizanskom zarobljenitvu. Izjava je data nekoj njemakoj ustanovi uz pomo
tumaa i pribiljeena je na njemakom jeziku. Na sauvanom primjerku, objavljenom u treoj knjizi Grae za
historiju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji,
kojim smo se koristili (do originala nismo uspjeli da doemo), nema potpisa ni osobe kojoj je Vutuc dao izjavu,
ni Vutucova vlastitog potpisa, ni potpisa tumaa, niti
zaglavlja akta, pa samim time ni oznake u kojoj je ustanovi izjava data!204 Logino bi bilo pretpostaviti, s obzirom na Vutucovu funkciju zamjenika glavnog nadzornika Glavnog nadzornitva Ustake nadzorne slube
UNS-a, i njemako-ustake odnose, da je Vutuc bio
zamoljen lino ili preko svog pretpostavljenog, Eugena
Dide Kvaternika, kojemu je Glavno nadzornitvo
UNS-a bilo neposredno potinjeno, da posjeti Njemako poslanstvo u ijem je sastavu bio i policijski atae
Hans Helm. Mada u literaturi susreemo podatak da je
rije o zapisniku sastavljenom kod Gestapoa 24. 9.
1942,205 gotovo je nevjerovatno da bi iz Helmove kancelarije mogao izai takav dokument bez ikakvih oznaka.
Osim toga, na tim je pitanjima kod Helma radio SS-potporunik Stwe, iza kojega je ostalo mnogo zabiljeaka,
ali nijedna slina ovoj ni po nainu pravljenja, ni po jeziku, ni po reeninim konstrukcijama! Sama zabiljeka poinje rijeima: Pozvan pojavi se Mirko Vutuc...
(Bestellt erscheint Mirko Vutuc...), a njen sadraj po
nizu elemenata podsjea na izjave uzimane u Ic odjeljenjima njemakih operativnih jedinica!
M. Vutuc je detaljno opisao svoje i Wagnerovo zarobljavanje:

Kad smo 27. 8. prolazili kroz Okuane, policijski agent (Franjo Cvizek primj. autora) je upitao tamonju oruniku strau da li je slobodan
put prema Lipiku. Odgovorili su mu da je put slobodan i da je ba maloprije jedan ustaa doao iz
Lipika na motorkotau... Produili smo vonju. Iza
Caga morali smo usporiti poto se iznenada pred
autom pojavila krava, a i put se dalje vijugao u
serpentinama. Potpuno neoekivano otvorena je
na nas vatra sa svih strana. Viknuo sam: 'Gas!'
Ve smo skoro proli zasjedu kada je na nas otvorena pukomitraljeska vatra s lea. Meni je metak okrznuo krvni sud na lijevoj podlaktici. ofer
(Josip Budisavljevi primj. autora) i policijski
agent su bili teko ranjeni. Auto je odletio u jarak.
(...) Partizani su nas ve opkolili na cesti s bajonetama na pukama. Morali smo se predati. U tom
trenutku pristizao je i drugi auto. Imali smo utisak da je htio da se okrene. (...) Partizani su sad otvorili vatru na drugi auto. Ve smo uli naredbu
da se oba automobila zapale. Partizani su se jako
urili poto su se bojali da e ih napasti ustae iz
Okuana ili Bijele Stijene. Ukupno je bilo preko
4050 partizana s 2 pukomitraljeza... 206
Prema Vutucovu opisu dogaaja, u prvom su se automobilu nalazili on i Karlo Wagner sa oferom Josipom Budisavljeviem i policijskim agentom Franjom
Cvizekom, a u drugom Ludwig Ritz (Ludvik Ric), okruni voa njemake narodne skupine, koji je vozio, SS-oficir Hof mann (Hof man) i Fritz Holzschuh (Fric Holcu),
voa Njemake narodne skupine okruga SavaDunav.
Osim Wagnera i Vutuca, ostali su poginuli ili su teko
ranjeni.
Istog dana kada su Vutuc i Wagner zarobljeni, 27.
avgusta, njemakom poslaniku i njemakom opunomoenom generalu u Zagrebu, Siegfriedu Kascheu i Edmundu von Glaise-Horstenau, dostavljena je zabiljeka:
Gospodin Stwe, SS-potporunik kod policijskog ltlSGl, telefonirao mi je da je automobil
predsjednika policije Karla Wagnera jutros izmeu 10 i 11 sati bio napadnut pred naseljem Kernakovo (treba: Trnakovac primj. autora). Predsjednik policije je mrtav, takoer i zamjenik Eugena Kvaternika, poimenice Mirko Butez, i jedan
detektiv iz Nove Gradike.207
Pored ostalih, ni podaci o sudbini Wagnera i Vutuca

u ovoj zabiljeci nisu bili tani, ali je ta greka brzo ispravljena.

Vutuc u svojoj izjavi datoj u nepoznatoj njemakoj
ustanovi ili tabu dalje navodi da su ih partizani s mjesta zasjede odmah odveli u umu i poto su se udaljili
300400 metara od ceste, svezali.
Jedno dva sata smo ili stalno kroz umu
kae on ne nailazei nigdje na selo. (...) Prvi
put su nas kod jednog potoka sasluavali posve
primitivni partizani. Dalje su nas sprovodila etiri
straara u pratnji trojice kurira. Kod jedne uzvisine, ve se bilo smrklo, jedan kurir je otiao naprijed. Nakon sat vremena doao je komandant s
dva irita i jednom zvijezdom. I on nas je kratko
sasluao. Pitao nas je samo za ime i poloaj, ne
ulazei u pojedinosti. Tada smo krenuli nazad u
pravcu Bobare. Ve je bilo 11 sati uvee. Prenoili
smo na poljani, u blizini sela, pod vedrim nebom.
Seljaci su donijeli mlijeka. Bili smo zajedno vezani. Tu smo ostali do sutradan u 10 sati prije podne.
Tada je doao neki drugi komandant s jednim iritom i jednom zvijezdom. On nam je uzeo prstene i nalivpera. Marirali smo nakon toga itav
dan i itavu no.208
U to vrijeme u NOP i DVJ nisu postojali inovi ve
samo oznake zvanja i funkcija. Komandant s dva irita i jednom zvijezdom koji je kratko sasluao Vutuca
i Wagnera mogao je biti komandir ete (ako su iriti na
rukavu bili uspravni) ili zamjenik komandanta bataljona (ako su iriti bili vodoravni). Drugi komandant s
jednim iritom i jednom zvijezdom bio je zamjenik komandira ete.209
Slijedeeg jutra (29. avgusta primj. autra)
nastavlja Vutuc doli smo u Cicvare (12 km
istono-sjevero-istono od Lipika). Tu je jedan kurir otiao i doveo komandanta Groma (Uro Popara, zamjenik komandanta 1. odreda primj. autora). I on nas je kratko sasluao. Odavde smo
produili umskom prugom preko Buja i Budia
(24 i 26 km sjeverno od Nove Gradike) i dalje do
taba u blizini Zajle (32 km sjeverno od Nove Gradike) i Zveeva (34 km sjeverno od Nove Gradike).
Tu smo stigli 29. avgusta. Tano mjesto ne mogu rei. Tu je velika livada kroz koju protie potok. Uz livadu je bila uma u kojoj su se nalazile
dvije barake. U njima je bio Glavni tab (tab 3.

operativne zone primj. autora). Osim baraka tu

se nalazio i ator. U blizini nije bilo kua.210
Vidjeli smo da su se u toku 1941. i sve do avgusta
1942. godine, s vie ili manje uspjeha, vodili pregovori o
razmjeni zarobljenika i s njemakim, a naroito s talijanskim vojnim komandama. Meutim, naili smo samo na dva sluaja pregovora s ustakim vlastima. Bio
je to pokuaj tuzlanskih ustakih vlasti da razmijene
brau Pipale i arajevsko-romanijska razmjena zarobljenih domobranskih oficira. U prvoj se kao pokreta
pregovora nisu pojavile ustake vlasti ve graani
Tuzle, a u drugom sluaju pokreta je bio tab Romanijskog NOP-odreda, a pregovore je prihvatila domobranska komanda u Sarajevu. Nismo nali dokumente iz
kojih bismo saznali da li je u posljednjem sluaju to bila razmjena sa znanjem i odobrenjem Ministarstva domobranstva tzv. NDH. Meutim, koliko nam je poznato, bila je to prva i jedina razmjena s organima ustake
tzv. NDH, ne raunajui lokalne razmjene zarobljenih
milicionera u Bosni za vreu soli.
ini se da su se ustake vlasti odluile na razmjene
u vlastitoj reiji tek kada su od njih, u sklopu livanjske
razmjene, pomo zatraili najvii predstavnici Treega
Reicha u tzv. NDH: njemaki poslanik Kasche i njemaki general u Zagrebu Glaise-Horstenau.
Za razliku od partizanskih jedinica u mnogim drugim krajevima Jugoslavije, slavonski partizani nisu ni
pokuavali razmjenjivati zarobljenike za pohapene
aktiviste NOP-a u gradovima ili za zarobljene partizane. Na njihovu sektoru u tom smislu nije bilo inicijative
ni od strane njemakih ni od strane ustakih vlasti. To
potvruju i dva dokumenta. Prvi je izvjetaj Velike upe
Baranja, poslan ustakom Ministarstvu unutarnjih poslova:
Dana 14. kolovoza o. g. (1942 primj. autora)
u 4,35 sati jedna grupa od oko 100150 naoruanih partizana napala je osobni vlak broj 1346 na
pruzi ZagrebOsiek na elj(eznikoj) postaji Vukosavljevii, 10 kim zapadno od Virovitice i to kada je vlak na postaji stao. Partizanski napadai
su sve putnike istjerali iz vlaka, a meu putnicima bilo je lanova ustaa, ustakih asnika i arkara i jedan vii njemaki dunostnik te 20 domobrana. Domobrane su partizani razoruali i
skinuli im odore te ih potom pustili, dok su sve ustae i njemakog politikog dunostnika razoruali, povezali i otjerali sa sobom u umu. Medu
ustaama nalazio se je i zamjenik stoernika Veli-

ke upe Baranja a prijanji stoernik g. Anton

Ham, koji je po partizanima takoer povezan i
otjeran u umu. Za sudbinu odvedenih jo se do
sada ne zna, a potjeru za napadaima i potragu
za odvedenim ustaama vodi na terenu stoernik
ove Velike upe g. iril Kralj sa ustaama.211
Stigavi u Zagreb istoga dana, 13. avgusta navee,
kao partizanski parlamentar in. Ott je vodio razgovore s njemakim poslanikom Kascheom i njemakim generalom Glaise-Horstenauom o razmjeni Nijemaca zarobljenih u Livnu!
Zato ni ustake vlasti ni Nijemci nisu traili niti izrazili spremnost da razmijene svoje poprilino visoke
funkcionere zarobljene u Slavoniji za aktiviste NOP-a
koji su se nalazili u njihovim zatvorima i logorima? Na
to pitanje nema odgovora.
A u izvjetaju Glavnog taba NOP-odreda Hrvatske
Vrhovnom tabu NOP i DVJ od 7. oktobra 1942. godine
nalazimo i sljedeu reenicu:
Slavonski su drugovi, prilikom svojih akcija,
pohvatali znatan broj istaknutijih ustakih funkcionera, koji su najveim dijelom likvidirani.
Tek poslije te konstatacije Glavni tab Hrvatske obavijestio je Vrhovni tab o prvoj ponudi ustakih vlasti
za razmjenu njihovih zarobljenika u Slavoniji:
Nedavno su pak zarobili (slavonski drugovi
primj. autora) dvojicu viih ustakih funkcionera, Karla Wagnera, upravitelja upske redarstvene oblasti i Mirka Vutuca, nadporunika ustake
nadzorne slube i glavnog zamjenika nadzornika
U.N.S, za koje je sa strane upske redarstvene oblasti u Novo] Gradiki zatraena zamjena.212 (Istakli autori.)
Ve na poetku ovog poglavlja citirani izvjetaj dostavljen Grgi Jankesu, komandantu 3. operativne zone,
o zarobljavanju Vutuca i Wagnera, politiki komesar
zone Karlo Mrazovi Gapar zavrio je rijeima-.
Dana 29. VIII. o.g. tono u 12 sati primili smo
dopis iz Nove Gradike pisan 28. kolovoza u kome
nam ustake vlasti predlau pregovore po predmetu zamjene za neke nae drugove. U listu oni
ne navode imena ve nam pruaju mogunost da
stavimo svoje predloge. Akt potpisan od strane
stoernika velike upe LivacZapolje, zamjenika
velikog podupana X. (tj. nepoznatog imena i prezimena primj. autora) kotarskog predstojnika i
upravitelja u zamjeni upskog redarstva. (Sve istakli autori.)

Mi smo u tom smislu poduzeli neke korake, t.j.

napisali smo im jedan dopis u kome ne spominjemo njihov dopis.
Tvoj dolazak kao i dolazak druga Kurta oekujemo im prije.213
Predratni komunist i panski borac Vladimir Majder Kurt bio je obavjetajni oficir taba 3. operativne
zone.
Dopis predstavnika ustakih vlasti iz Nove Gradike, o kojemu je rije, donio je u tab zone aktivist NOP-a Milan Krnjaji, koji je radi toga puten iz novogradikog zatovra. On je krenuo iz Nove Gradike 28. avgusta oko 10 sati prije podne i stigao u tab zone sutradan tono u 12 satu. Tog istog dana u tab zone stigli
su i Wagner i Vutuc, ali se ni iz pisma Karla Mrazovia
ni iz kazivanja Vutuca ne vidi je li se to dogodilo prije
ili poslije dolaska Milana Krnjajia. Meutim, spisi zaplijenjeni prilikom njihova zarobljavanja ve su bili tu!
Dopis ustakih vlasti koji je donio M. Krnjaji bio je
adresiran i upuen tabu partizanskog odreda u Psunju i nosio je etiri peata i etiri potpisa: ustakog stoernika in. Milivoja Saunia, zamjenika velikog upana Velike upe LivacZapolje podupana Zlatara, kotarskog predstojnika Ivana Bertolovia i zamjenika upravitelja upskog redarstva Dragutina Draenovia!
Konstatujui da je dan prije toga, 27. avgusta oko 11 sati, partizanski odred kod sela Trnakovca saekao dva
automobila i tom prilikom putnike poubijao, a dvojicu
sobom odveo, oni su, ne spominjui ni imena ni funkcije Vutuca i Wagnera, pisali:
Mi elimo da Vi ovu dvojicu zarobljenika pustite na slobodu u koju svrhu Vam nudimo putanje na slobodu stanovitog broja Vaih drugova,
koji se nalaze u zatvoru. Radi toga Vam aljemo
iz zatvora ovog Vaeg druga donosioca pisma da
Vam isto preda i da nam od Vas donese pismeni
protuprijedlog i uslove za eventualno pregovaranje naroito u pogledu vremena i mjesta pregovaranja u koliko su odvedeni jo u ivotu. (Istakli autori.) U koliko mi odmah prihvatimo Va pismeni
protuprijedlog saobit emo Vam to po ovom istom donosiocu pisma i staviti prijedloge u pogledu vremena i mjesta izmjene zarobljenika, a za
sluaj da Va pismeni prijedlog ne bismo mogli
odmah prihvatiti predvidite u Vaem pismenom
protuprijedlogu mogunost pregovaranja kako
smo gore naveli.
Slobodno predvidite sve mjere opreza u Vaim

protuprijedlozima za pregovaranje u pogledu sigurnosti Vaih izaslanika kao to emo i mi preduzeti potrebne mjere opreza iako Vam moemo
rei da nas pri tome ne vodi nikakova zakulisna
misao nego potena namjera da izvrimo ponuen Vam posao.
Kako bi se izbjeglo nepotrebno odugovlaenje
pregovora predlaemo, da izaberete vrijeme i
mjesto pregovaranja koje bi bilo jednako pogodno za sigurnost pregovaraa obiju strana.214

to je navelo Saunia, Zlatara, Bertolovia i Draenovia da tako brzo i tako irokogrudo ponude putanje na slobodu stanovitog broja pohapenih komunista u zamjenu za putanje na slobodu dvojice zarobljenika?
Oni su, nesumnjivo, postupili po nareenju dobivenom s najvieg mjesta iz Zagreba, a tom najviem mjestu, odnosno lino zapovjedniku UNS-a i ravnatelju Ravnateljstva za javni red i sigurnost Eugenu Didi Kvaterniku bilo je dobro poznato da su slavonski partizani do
tada strijeljali sve zarobljene ustae. A Vutuc i njegova
porodica, otac, braa i sestre, pripadali su meu najui
krug najzaslunijih pripadnika ustakog pokreta jo iz
prvih godina nakon Pavelieva odlaska u emigraciju.
Osim toga, logino je pretpostaviti da je Kvaternik raunao i s tim da bi partizani primjenom otrog sasluavanja mogli dobiti, prije svega od Vutuca, a zatim i
od Wagnera, podatke koji im nikako nisu smjeli dospjeti u ruke. Radilo se, vjerovatno, o ustakim agentima
ubaenim u partizanske redove ili meu ilegalce, aktiviste NOP-a u okupiranim gradovima!
Ovo posljednje samo je logina pretpostavka za koju u raspoloivim ustakim dokumentima nismo nali
izravne dokaze, premda je u tom smislu prilino indikativna i deifrirana brzojavka iz Nove Gradike,
predana 5VIII u 10,10 sati, koju je upravitelj redarstva Wagner poslao Ustakoj nadzornoj slubi, Uredu
I, u Zagrebu, tri nedjelje prije nego to je pao u partizansko zarobljenitvo:
S tajnim poslovima potrebit mi je dolazak u
Zagreb. Tajni broj 1855.215
Uostalom, Vutuc je nakon povratka iz zarobljenitva izjavio:
Naroito su se interesovali (partizani pri-

mj. autora) da li mi imamo pijuna u njihovim redovima, o emu ja ipak nisam nita znao.216
To da Vutuc o tome nije nita znao, ne zvui nimalo ubjedljivo! Bila je to informacija namijenjena, oigledno, Nijemcima, kojima je davao tu izjavu.
I strijeljanje zarobljenog Vutuca i Wagnera te njihove nepoeljne izjave na sasluanju mogli su se sprijeiti
samo brzim uspostavljanjem veze s partizanskim tabom i ponudom zamjene zarobljenika za komuniste i
partijske funkcionere iz ustakih zatvora i logora.
Ne spominjui, iz nama nepoznatih razloga, prijem
dopisa predstavnika ustakih vlasti iz Nove Gradike,
politiki komesar 3. opertivne zone Karlo Mrazovi
Gapar poslao je po svom kuriru Veljku Markoviu
Grgi iz sela Crevara istoga dana, 29. avgusta popodne,
pismo ustakim vlastima u Novoj Gradiki. U njemu je
zahtijevao da se ne provode represalije nad civilnim
stanovnitvom zbog akcije u kojoj su zarobljeni Vutuc i
Wagner navodei i njihove funkcije te izrazio
spremnost za zamjenu spomenute zarobljene gospode
za one rukovodee borce Narodnooslobodilake fronte
koji se nalaze u rukama ustakih vlasti.217
Pismu poslanom ustakim vlastima u Novu Gradiku K. Mrazovi je priloio i privatna pisma Mirka Vutuca i Karla Wagnera njihovim suprugama, najvjerovatnije napisana na sugestiju taba zone, s naglaskom da
se izbjegavaju represalije zbog njihova zarobljavanja.
Oba pisma nose datum 29. kolovoza 1942. godine.
Mirko Vutuc se kratko obratio supruzi Jagodi rijeima:
Javljam Ti toliko, da sam potpuno zdrav i molim Te da o tome obavijesti Didu (Kvaternika
primj. autora) i da ga molim, da u vezi s naim zarobljivanjem sprijei svaku represaliju, jer bi se
na taj nain poloaj samo pogorao. Kako postoje
preduvjeti da se vratim, a o emu e i on dobiti
prijedlog najbolje (je) pustiti (da) stvar ide svojim
(tokom) i (da se) zavri korisnim posljedkom.218
(Tekst u zagradama dodali su autori.)
Karlo Wagner je bio malo opirniji. Jedno je pismo
napisao dragoj i ljubljenoj mojoj enici, a drugo upskoj redarstvenoj oblasti Nova Gradika.
Supruzi pie:
Nalazim se iv, zdrav i neranjen u robstvu
kod partizana. Postupak je zaista u svakom pogledu ispravan, a hrana veoma dobra.
Javio sam danas na up(sku) red(arstvenu) oblast u Novu Gradiku, da obaviesti sve potrebne

faktore, da se ne poduzimaju nikakove protuakcije, jer e se za mene i za g(ospodina) Mirka Vutuca biti stavljen priedlog za izmjenu, t.j. traiti e
za zamjenu neki partizani.
(...)

Odmah nazovi Ivu na telefon 7352 Zgb i obavjesti ga o tome, a on neka obavjesti g.g. Ravnatelja
Kvaternika i Ministra Artukovia, time da ovaj zadnji obavjesti Poglavnika.
U pismu svojoj ustanovi, koje je i potpisao kao njen
upravitelj, stajalo je:
Kako je naslovu ve poznato potpisani je zapao u robstvo partizana. Postupak prema potpisanome je lijep u svakom pogledu. Budui e biti postavljen prijedlog za zamjenu potpisanoga sa kojeg uhienikom koga partizani ele dobiti, molim,
da se ne poduzimlja nikakova sredstva odmazde
za uinjeno djelo, jer bi to moglo samo pogorati
mogunost povratka potpisanog.
Sa potpisanim se nalazi ovdje g. Mirko Vutuc
zamjenik glavnog nadzornika U.N.S. za kojeg e
takoer biti stavljen ovakav priedlog. Obojica
smo potpuno zdravi bez rana.
Poslije ovog dijela pisma, koje je potpisao uz naznaku svoje funkcije, Karlo Wagner je u produetku, u svojevrsnom postskriptumu to ga je potpisao samo sa
Karlo, nastavio:
Ovo dostaviti odmah putem teklia (kurira
primj. autora) na priepisu 1.) Eugenu Kvaterniku
zapovjedniku UNS i R Z J (Ravnateljstvo za javni
red i sigurnost primj. autora) 2.) g. Mirko Luburiu Ust(akom) bojniku. 3.) Mili Orekoviu ustakom) Nadporuniku. (4.) Ustakom zdrugu Lipik
5.) Zapovjedniku mjesta Nova Gradika, Koparskim) oblast(ima) 1 8 , time da o tome obavjesti
sve podrune oruane jedinice.219
Nismo raspolagali originalom citiranih dokumenata ve ovjerovljenim prijepisom, a u njemu su posebna
pisma porodici i upskoj redarstvenoj oblasti najvjerovatnije data jedno u produetku drugoga.
Na kraju obaju dokumenata, na lijevoj strani nalazi
se tekst: F. d. R. Bumer, to znai da je dotini Bumer te dokumente prepisao te za potrebe neke njemake komande ili ustanove, ili ih je, eventualno, prepisao netko drugi, a on samo ovjerio tanost prijepisa
(Fr die Richtigkeit). Ne moe se sigurno znati ni tko je
napravio greke pri prijepisu nai prepisivai ili Bu-

mer, jer je malo udnovat oblik tog njemakog prezimena i vjerojatnije mu je pravi oblik Bumer.
No, sve je to u granicama pretpostavki, a nije ni bitno. Uglavnom, pisma su data tano onako kako glase
ovjerovljeni prijepisi to se nalaze u arhivi CK SK
Hrvatske. Za nae je razmatranje zapravo znaajan
podatak da su Vutuc i Wagner ta pisma slali istog dana
kada su kao zarobljenici stigli u tab zone. Drugim rijeima, odluka o njihovoj zamjeni uslovljavala je i odnos i
postupak prema njima od prvog susreta u tabu zone.
A posljedica uspostavljanja takvih odnosa bila je da su
oni sutradan dobili pisae maine ili daktilografkinje
kojima su diktirali tekstove svojih zapisnika o sasluanju, zapravo autobiografije koje smo ve citirali.

Odgovor ustakih vlasti iz Nove Gradike koji je

ovaj put potpisao samo zamjenik upravitelja upske redarstvene oblasti Dragutin Draenovi uslijedio je
ve sutradan, 30. avgusta a u njemu je stajalo:
... Pismo koje je naslov uputio ovoj oblasti dana 29. VIII 1942. pod Str. pov. brojem 1671942 primljeno je po donosiocu.
Savezno sa tim Vaim pismom odgovaramo
naslovu u pogledu zarobljenika Vutuc Mirka nadporunika U.N.S. i glavnog zamjenika nadzornika
U.N.S. i Wagner Karla upravitelja upske redarstvene oblasti, da do danas nismo upotrebljavali
nikakve represalije na cielom podruju ove upske redarstvene oblasti, u tom smo smislu upozorili sve podrune Ustake i redarstvene oblasti da
se nebi dogodile nikakve represalije protiv partizanskih zarobljenika.
Pripravni smo da stupimo u pregovore sa izaslanicima naslova po pitanju zamjene zarobljenika. U tom smo smislu uputili naslovu jo u petak
dne 28. VIII. 1942. pismo kojega u prijepisu prilaemo po jednom od Vaih suboraca. Prema tome
moe se vidjeti, da imamo najozbiljnije i najpotenije namjere, jer smo to pismo uputili po jednom
od uglednih lanova partizana.
Pregovori koji e se voditi izmeu Vaih i naih izaslanika odobreni su od Zapovjednitva Ustake nadzorne slube te se mogu smatrati slubenim. (,..)22
Slijedilo je zakazivanje mjesta i vremena sastanka
izaslanika (2. septembra u 10 sati prije podne), a da pri-

tom ponovno nisu bili spomenuti ni broj ni imena osoba koje bi dole u obzir za razmjenu.
Kada je citirano Draenovievo pismo od 30. avgusta stiglo u tab 3. operativne zone, tu se ve nalazio i
komandant zone Grga Jankes, pa su on i Karlo Mrazovi 1. septembra odgovorili upskoj redarstvenoj oblasti u Novoj Gradiki:
U vezi sa Vaim dopisom broj V. T. 35/1942 od
30. kolovoza 1942 g. koji je upuen n a m a istog dana u 13 sati, odgovaramo slijedee,
tab III. Operativne zone N.O.P.O. Hrvatske
spreman je da stupi u slubene pregovore sa
predloenom od Vae strane delegacijom o predmetu izmjene zarobljenika i zatvorenika.
U pogledu izmjene predlaemo da n a m se za
g. Mirka Vutuca natporunika U.N.S. i zamjenika
glavnog nadzornika U.N.S. i Karla Wagnera upravitelja upske redarstvene oblasati izrue sljedei narodni borci:
1). Andrija Hebrang, privatni namjetenik,
roden u Baevcu mjeseca veljae ili poetkom
oujka, tonije uhapen u Stenjevcu.
2) Henrik nidari (moda nidari ili nidari) mjernik roen u Splitu, uhapen u Zagrebu u oujku mjesecu o.g.
3). Mirko Bukovac, tvorniki radnik u I.Hrv.
tvornici ulja roen u Nedeliu, Meumurju,
uhapen u ljeto 1940. g. u Zagrebu i otjeran u
konc. logor u Lepoglavu, gdje ga je zatekla okupacija nae Domovine. Sada se navodno nalazi u
konc. logoru u Staroj Gradiki.
4). Marijan Krajei, student arhitekture, nastanjen u Zagrebu, uhapen i otpremljen u Lepoglavu u konc. logor zajedno sa Mirkom Bukovcem.
Sada se navodno nalazi u konc. logoru u Staroj
Gradiki.
5). Dr. Mladen Ivekovi, nastanjen u Zagrebu, uhapen mjeseca veljae o. g. u Zagrebu.
6) Ivana Komar, student agronomije na zagrebakom sveuilitu, uhapena mjeseca svibnja
o. g. u Vrbovcu i sprovedena u Zagreb.
7). Dana Popovi, uiteljica u Ljeskovici, gdje
je uhapena mjeseca svibnja o. g. Nalazi se u
konc. logoru navodno u Staroj Gradiki.
8). Julius Eker, obuar iz Bjelovara, uhapen
ljeti 1941. g. poznati pristalica HSS.
9). Pero Prodanovi, uitelj iz Bujavice, srez

Pakrac, uhapen u proljee o. g. u Bujavici i sproveden u Pakrac.

10). Vlado Lonar ing. umarstva iz Pakraca,
uhapen mjeseca prosinca 1941. god. Navodno se
nalazi u konc. logoru u St(aroj) Gradiki.
11). Bogdanka Podunavac iz Pakraca, student
prava, uhapena mjeseca prosinca 1941. g. u Tomau kraj Bjelovara i sprovedena u Pakrac. Nalazi se u konc. logoru navodno u Staroj Gradiki.
12). Prof Sarajdi iz Osijeka, tamo uhapen
mjeseca prosinca 1941. Nalazi se navodno u konc.
logoru u Staroj Gradiki ili Jasenovcu.
13). Stevo abi, umirovljeni asnik nastanjen
u Daruvaru uhapen u Bjelovaru ljeti 1941 g.
14). Olga Kohn iz Pakraca, supruga trgovca iz
Pakraca, uhapena mjeseca prosinca u Pakracu.
15). Milan Torbica, .uitelj u Kukunjevcu, tamo
uhapen mjeseca travnja o.g.
Va prijedlog o mjestu pregovora ne moemo
prihvatiti jer nam isti ne prua dovoljno garancije
da pregovori nee biti smetani sa Vae strane i
zato Vam predlaemo kao mjesto pregovora
mjesto na cesti BukoKamenskoVoin kod
mlina Joce ejatovia kod poruenog mosta na
cesti. Mi Vam predlaemo da pregovori otponu
5. rujna o. g. u 10 sati prije podne.
Na mjesto pregovora obje strane dolaze sa bijelom zastavom veliine 1 :0,50 m. Pregovarajue
strane moraju biti u sastavu od po dva lica. Od
mjesta pregovora 3 km u polupreniku ne smije
biti nikakovih oruanih snaga ni sa jedne strane.
Uvjeravamo Vas da su nai prijedlozi najiskreniji i jamimo Vam da sa nae strane nee biti nikakovih ispada ili provokacija.
Izvolite nam odgovoriti i obavijestiti nas o Vaem stavu naprama gore navedenim prijedlozima
to hitnije na adresu, koju smo Vam dostavili u
naem prvom dopisu od 29. VIII. o. g. Str. pov. broj
167/1942. Na pregovore dolazimo samo u sluaju,
ako dobijemo od Vas pismeni odgovor.221
U prezimenima Marijana Krajaia, Ive Sarajia i
Vlade Lonaria vjerovatno je rije o grekama daktilografa.
Izuzevi prijedlog Moe Pijade Titu od 14. aprila
1942. godine o tome da se Hebranga pokua zamijeniti
za pedesetak Nijemaca zarobljenih u Hercegovini, citirano pismo taba 3. operativne zone, koje je Grga Jankes potpisao samo svojim imenom, koliko nam je po-

znato, datumski je prvi dokument u kome se spominje

ime Andrije Hebranga u vezi s njegovom razmjenom.

Uslijedili su dalji pregovori izmeu taba 3. operativne zone i upske redarstvene oblasti Nova Gradika,
odnosno zastupnika Ustake nadzorne slube dra
Aleksandra Benaka, proelnika protukomunistikog
Odjela III Ureda I UNS-a. Ustaka je nadzorna sluba
15. septembra 1942. godine ifriranom depeom obavijestila upsku redarstvenu oblast Nova Gradika da
... za izmjenu gg Vutuca i Wagnera stoje na
raspolaganju dolje navedena lica koja se nalaze u
zatvoru Zatitnog redarstva: otari Vilma,
stud(ent), agron(omije), Komar Ivanka stud(ent)
agronom(ije), Tuhtan Aleksandra dr(avni) inovnik, Dejanovi Duan, Poljak Pavao, Poslek Viktor, kroja(ki) pomonik, Vinovrki Dragutin upravlja samovoza, Dasovi Stjepan in(ovnik)
min(istarstva) zdravstva, Lonari Vlado, zvan
Nos, posebniki in(ovnik), Pribani Martin,
sekretar III. raj(onskog) komiteta u Zagrebu, Arvaj Lili, Gerovac Ana, Husenik Josip, kroj(aki) pomonik), Bahun Tomislav, trg(ovaki) pomo(nik),
Vaks Paula, kuanica, Gabrieli Miloje, posebnik,
Ljubi Ivan, veterinar, Maglajli Ekrem, veterinar, oli Stjepan, Zderi Mihajlo, posebnik, Labevi Stojan, posebnik, Bakarin Eugen, trgovaki) pomo(nik), Matker Mirko, posebnik, Franceti
Nikola, posebnik, Weis Pana, kuanica, Gottlich
Miroslav, poljari Josip, posebnik, Tucakovi
Stanko, posebnik, Dostii Petar, trg(ovaki) pomonik), Presi Ivan, elektriar, Mesari Ivan,
trg(ovaki) pomo(nik), anak Jovan, Simovi Nikola, eljezniar, Mogu Franjo, posebnik, Grbni
Vilko, posebnik i Kajin Adolfina, kuanica i Slari
Josip, trg(ovaki) pomo(nik).222
Depeu je za Ured I UNS-a potpisao Ivan aban,
upravitelj Ureda II UNS-a (ustaka obavjetajna sluba).
U citiranoj depei rije je o kopiji oblici nekih
imena i prezimena nisu sigurno tani, jer njenu desnu
ivicu nije pokrivao indigo-papir, pa u veini redaka nedostaje po jedno ili dva slova. To su sljedea prezimena,
odnosno imena:
G..ni. Nije jasno je li drugo slovo e ili r ili je to
er odnosno re, jer su slova e i r otkucana jedno

preko drugoga. Od treeg slova u kopiji vidi se samo

vertikala (vjerovatno) slova b, tako da prezime moe
biti Gebni, Grbni ili Grebni. U drugom spisku od 21.
septembra, o kome emo jo govoriti, pojavljuje se Krbeni Vinko. Vjerovatno je u pitanju ista osoba. Medu
aktivistima NOP-a u Zagrebu i iroj okolini susreemo
osobe s prezimenima Grbeni, Grbini i Grdeni, te i
Vinko, odnosno Vilko najvjerovatnije ima jedno od
tih prezimena. Slian je sluaj i sa Franjom Moguem.
Takvo prezime ne susreemo, ali postoji oblik Mogus
i vjerovatno je i Franjino prezime takvo. Slian je sluaj
i s osobom prezimena Weis. Na kraju retka vide se
samo slova Pa i poetak, vjerovatno slova u, a u
sljedeem retku nastavak na. U istoj se depei pojavljuje i Vaks Paula. I za jednu i za drugu navodi se da
su kuanice, tj. domaice. Vjerovatno je rije o istoj
osobi. U drugom se spisku ne pojavljuje ni Vaks Paula ni Weis Pa.na (moda Paulina?). Poslije Maglajli
Ekrema, veterinara, nalazio se Kovaevi Stjepan,
ali je znakom x precrtan.
Pri popisu zanimanja termin posebnik ima znaenje privatnik. To se vidi i iz zanimanja Vlade Lonaria,
za koga je navedeno da je posebniki in(ovnik), to
jest privatni inovnik. Za ostale osobe posebnike mogao bi se upotrijebiti izraz privatnik, ali ni s tim zanimanje nije nita odreenije.
Na tom se ustakom dokumentu nalo, dakle, 37 odnosno, ako su Weis Pa.na i Vaks Paula ista osoba, 36
ljudi. Meutim, meu njima su bili samo dvoje: Ivan(k)a
Komar i Lonar(i) Vlado s liste od 15 aktivista NOP-a
koje je traio tab 3. operativne zone pismom od 1. septembra!
Na stranicama teksta Iz koncentracionog logora k
partizanima, to ga je napisao (sam) 1942. godine u Bihau za dnevnik Vladimira Dedijera dr Mladen Ivekovi, koji se u septembru 1942. godine nalazio u eliji
smrti logora Jasenovac, pie i ovo:
17. septembra 1942., poslije podne, dolazi Cividini: 'Uzmite sve stvari, brzo, brzo:' Pokupio sam
stvari i iziao. Napolju su ekali najgori ustaki
krvnici: Matkovi, zamjenik Luburiev, Majstorovi, zapovjednik logora, i Ljubo Milo, natporunik-krvnik. Ova su trojica svojim rukama poklali
hiljade ljudi.
Sada je na meni red.
Ljubo Milo vee mi ruke lancima. elim, da
sve to to bre svri. Ali napolju eka auto. Strpaju me unutra. Kraj mene sjeda delat Matijevi,

naprijed Matkovi. Putujemo, nepoznato kuda;

dakle zasada me ne namjeravaju ubiti...
Svi ute. Putem me Matijevi pokriva nekom
ponjavom preko glave. Ne smijem, dakle, znati,
kojim putem se vozimo.
Kad smo uli na vrata logora Stara Gradika,
bio sam uvjeren, da su me ovamo doveli radi presluanja. Kad je Matkovi u kancelariji naredio,
da se pozove Andrija Hebrang, bio sam siguran,
da sam upleten u neku novu provalu zajedno s
Andrijom.
Padala su, meutim, nareenja: 'Pripravi dvadeset najboljih ustaa i teretni auto!' Zakljuujem,
da se ima jo neto izvanredno dogoditi. Doveli su
Andriju i Olgu Kohn, koju nisam poznavao. Andrija se bio nekako usitnio, mnogo je oslabio, pustio je brkove.
Odveli su nas i strpali u veliki kamion. Sjeli
smo na pod vezani lancima. Oko nas do zubi naoruani ustae, naprijed pukomitraljez. Kad smo
krenuli, zapitao sam apatom Andriju, da li su ga
zbog mene presluali. Nisu! On nita ne zna. Sumnjivo nam je bilo i to, to su nas posadili zajedno i
to moemo razgovarati. Spremaju n a m neke vee stvari, ubiti nas odmah ne e. Tako kombiniramo.
Stigosmo u Novu Gradiku pred upsko redarstvo. Skidaju nas i vode u kancelariju, gdje
n a m jasenovaki krvnici skidaju lance. Predani
smo na uvanje dvojici agenata, koji su preko svakog oekivanja ljubazni. Nude nas cigaretama,
oslovljavaju nas sa 'gospodo'. Snebivali smo se,
to treba da znai takav nagli preokret. Sprema
se, oito neka zamka!
Gladan sam. Andrija vadi jedan itav kruh, koji sam s velikim apetitom poeo unitavati. Ali
agent mi kae, da ne jedem puno, jer da e stii iz
gostione veera. Kakve to on nama burgije pria!
Veera iz gostione, tko da mu to vjeruje?
Ali veera je zaista dola. I to kakva veera!
Zagonetka postaje sve zamrenija. Na pitanja, ta
sve to ima da znai i ta e biti s nama, agenti tajanstveno odgovaraju, da e 'sve biti dobro', bolje,
nego to se moemo i nadati.
Tko da jo agentu vjeruje!
Sjedili smo tako do kasno uvee. Onda su Andriju i mene strpali u jednu eliju, Olgu u drugu.
Na rastanku n a m jo agent kae, da smo blie slo-

bodi, nego to se i nadamo. Ne vjerujemo, razumije se, ni u jednu njegovu rije. Ali zagonetka je postala to vea, to su Andriju zatvorili zajedno sa
mnom. Znai, ne e nas presluavati po zajednikoj stvari, jer imamo priliku, da se o svemu dogovorimo. Bit e neto drugo.
Ba smo se te noi od srca narazgovarali Andrija i ja. Te kako je bilo ovo, te kako je bilo ono,
ta je bilo poslije naeg rastanka u Zagrebu, ta je
s ovim drugom, ta je s onim... Nikad kraja. Stotinu smo kombinacija prodiskutirali o tome, ta e
biti s nama. Hoe li biti prijeki sud ili predaja Gestapou ili prosto ubistvo, kojem treba zamesti svaki trag, ili neto deseto.
U razgovoru smo tako doekali jutro ne rijeivi zagonetku.
Ni slutili, dakle, nismo, kakvo nam iznenaenje ustae spremaju...
Kad se Andrija nakon to su nas odveli u
kancelariju vratio iz sobe Draenovia, zamjenika ravnatelja upskog redarstva, i kad nam je
rekao, da 'stvari ne stoje tako loe', jer da smo
ovamo dovedeni zato, da budemo zamijenjeni a
dvojicu ustakih glaveina, koje su zarobili slavonski partizani, naem iznenaenju nije bilo
kraja.223 (Tri tokice na dva mjesta citiranog teksta nalaze se u originalu i ne oznaavaju izostavljeni tekst primj. autora.)
Istog dana, 18. septembra, kada je Hebrang saopio
Mladenu Ivekoviu da e njih dvojica i Olga Kohn biti
zamijenjeni za dvojicu zarobljenih ustakih funkcionera, upska redarstvena oblast Nova Gradika poslala
je tabu III. Operativne zone nar(odno) oslobodilakih) partizanskih odreda Hrvatske sljedei dopis:
Savezno sa dopisom ove oblasti od 17. rujna
1942. broj gornji kao i savezno dopisom Naslova
od 16. o. mj. Str, Pov. bb. izvjeujemo da su nastupile promjene, prema kojima smo prinueni staviti novi priedlog glede izmjene zarobljenika.
Prema nalogu predpostavljenih nam oblasti
moramo izmjenu izvriti tako, da se u isti as
predaju nai uhienici odnosno zatoenici za zarobljenike gg. Vutuca i Wagnera, a ne da se izmjenu vri po skupinama.
Prema tome voljni smo odmah predati sljedee osobe:

1. Andriju Hebranga,
2. Dr. Mladena Ivekovia,
3. Bogdanku Podunavac,
4. Olgu Kohn,
5. Lonari Vladimira,
6. Komar Ivanku, t.j. one osobe koje je Naslov sa svoje strane predloio i za koje ne postoji
tehnika zaprieka da ih se izrui.
Za ostale osobe koje su navedene u dopisu Naslova od 1. rujna 1942 broj Str. Pov. 206/42 nismo u
stanju izmjeniti jer se ne nalaze na ivotu.
Prema tome u savezu sa naim ranijim ponudama voljni smo predati osobe koje su kvalitativno donekle isto tako vrijedne kao i po Vama ponuene, a povrh toga dajemo daljnjih 15 osoba
koje prema svojem dosadanjem radu u partiji
odnosno za partiju mogu Naslovu posluiti moda i bolje nego oni kojih nema.
Navodimo popis tih osoba:
7. otari Vilma, studentica agronomije,
veza sa rednim br(ojem) 6.
8. Tuhtan Aleksander, inovnik simpatizer
komunizma,
9. Deanovi Duan, inovnik, simpatizer
kom(unizma)
10. Ljubeti Juraj, lan M(jesnog) K(omiteta)
Daruvar
11. Pavlovi Duanka, uhiena zajedno sa
red(nim) br(ojem) 4
12. Wagner Ana, uhiena zajedno sa j e d nim) br(ojem) 4 i 3.
13. Poslek Viktor, krojaki pomonik Zagreb,
glavna veza K(omunistike) P(artije) H(rvatske) i
partizanskih odreda.
14. Dasovi Stjepan, in(ovnik) min(istarstva)
zdravstva, kandidat za C(entralni) K(omitet) lan
K.P.H. komunista iz vremena Jugoslavije.
15. Pribani Martin iz Zagreba, sekretar III
rajonskog komiteta.
16. Gerovac Anka, glavna veza izmeu Zagreba i taba I Zone, sestra poginule partizanke
Duanke, ije ime nosi III. bat(aljon) I. operativne
zone
17. Bakai Eugen, trg(ovaki) pomonik
lan K.P.H.
18. Schrempf Franjo, osuivan za vrijeme
Jugoslavije radi komunizma, iz Osjeka.

19. Mileti Stjepan, glavni lan rukovodstva

S.K.O.J.
20. Salihodi Safet iz Brkog, komunista iz
vremena Jugoslavije, osuivan 1932 god(ine)
21. Mai Stjepan, komunista jo iz vremena
Jugoslavije.
22. imi Rudolf, panjolski dobrovoljac,
glavni org(anizator) URS-a
23. Jarec Stjepan, panjolski dobrovoljac,
24. poljari Josip iz Zagreba lan K.P.H.
25. Mesari Ivan, trg(ovaki) pomonik iz Zagreba lan udarne grupe
26. anak Jovan, trg(ovaki) pomonik iz Zagreba, lan udarne grupe
27. imovi Nikola, eljezniar, lan rukovodstva na elj(eznici) u Zagrebu.
28. Mokus Stjepan, privatnik, simpatizer komunizma,
29. Grbeni Vinko, privatnik, simpatizer komunizma, i
30. Slari Josip, privatnik, simpatizer komunizma."4
Dakle, ustae su u meuvremenu pronale est
osoba koje je tab 3. operativne zone traio svojim dopisom od 1. septembra 1942, a osim njih u zamjenu za
Wagnera i Vutuca ponudili su jo 24 osobe.
Tu je, najzad, i depea UNS-a (ponovo s potpisom
Ured I Upravitelj u.z. aban) poslata 21. septembra
1942. upskoj redarstvenoj oblasti Nova Gradika:
Danas je izdat nalog zapovjednitvu sabirnih
Logora Jasenovcu i Zatitnom redarstvu u Zagrebu da naslovu radi izmjene Vutuca i Wagnera
preprati sliedee uhienike: Lonari Vladimira
Komar Ivanku otari Vilima Tuhtan Aleksandra Deanovi Duan Ljubeti Juraj Pavlovi Duanka Vagner Ana Poslek Viktor Dasovi Stjepan
Pribani Martin Gerovac Anka Bakari Eugen
Schrenpf Franjo Mileti Stjepan Salihodi Safet
Mai Stjepan imi Rudolf Jarec Stjepan poljari Ivan Mesari Ivan anak Jovan Simovi Nikola Mokus Stjepan Krbeni Vinko Slari Josip.
Gornje se dostavlja na znanje i postupak.225
Dakle, iz logora Jasenovac i zagrebakih zatvora
prebaeno je (na depei stoji napomena Provedeno,
uz neitak potpis), najvjerovatnije 22. septembra, upskoj redarstvenoj oblasti u Novoj Gradiki 26 osoba.
Uz pretpostavku da su osobe u jednoj listi navedene
kao Dejanovi, Grbeni Vinko, Mogu Franjo i polja-

ri Josip identine osobama navedenim u drugoj listi

kao Deanovi, Krbeni Vinko, Mokus Stjepan (u ovom
sluaju je slovo g ispravljeno u k!) i poljari Ivan,
onda je s liste od 37, odnosno 36 osoba iz depee od 15.
septembra nedostajalo sljedeih dvadeset osoba: Arvaj
Lili, Bahun Tomislav, Dostii Petar, Franceti Nikola,
Fresl Ivan, Gabrieli Miloje, Gottlich Miroslav, Husenik
Josip, Kajin Adolfina, Labevi Stojan, Ljubi Ivan,
Maglajli Ekrem, Matkar Mirko, Poljak Pavao, oli
Stjepan, Tucakovi Stanko, Vaks Paula, Vinovrki Dragutin, Weis Paulina (Pauna?) i Zderi Mihailo.
Meutim, na listi od 28 osoba pojavljuje se devet
onih koje se nisu nalazile na listi od 37, odnosno 36, i to:
Jarec Stjepan, Ljubeti Juraj, Mai Stjepan, Mileti
Stjepan, Pavlovi Duanka, Salihodi Safet, Schrempf
Franjo, imi Rudolf i Vagner Ana.
O toku pregovora izmeu taba 3. operativne zone i
ustakih vlasti dr Pavle Gregori Brzi, tada lan Povjerenstva KPH za Slavoniju, napisao je u jednom nedatiranom pismu Dragutinu Sailiju, takoer lanu Povjerenstva CK KPJ koji se nalazio na radu u Zagrebu:
Dragi Korla!
Stvari su sa izmjenom tekle ovako:
(...)

... Pregovori su zapoeli preko Nove Gradike.

Najprije su ustae nudili u zamjenu za svoje zarobljene funkcionere desetak seljaka za koje su
rekli da su partizani. tab III Operativne zone traio je da mu se isporue 15 drugova i drugarica iz
zatvora i koncentracionih logora. Popis ovih drugova i drugarica dajem na kraju ovog dopisa. Ustae su, meutim, odgovorili da iz tehnikih razloga ne mogu izruiti sve zatraene, nego samo etvoricu, jer da se ostali ne nalaze vie u ivotu. Bili
su spremni izruiti slijedeu etvoricu sa kojima
su jo raspolagali.
Andriju Hebranga, Mladena Ivekovia, Olgu
Kohn i Bogdanku Podunavac, a za ostale koje su
poubijali ponudili su novu 26-toricu, tako da je
broj za izmjenu odreenih drugova i drugarica
narastao na 30. Nakon poduih pregovora o izmjeni i mjestu izmjene i nakon toga to su ustae
zaprijetili da e primijeniti represalije protiv drugova koji su bili odreeni za izmjenu, tab je prihvatio ponudu pa je dne 23. IX 1942. kod mjesta
Cage dolo do izmjene zarobljenika sa naim drugovima.
Dokumente o izmjeni, prepisku i ostalo u vezi

s time alje tab III Operativne zone Glavnom tabu. Ovo toliko da si informiran Ti i drugovi u Zagrebu. Zna i sam kako je to veliki uspjeh za slavonske partizane i kako se oni tim svojim podvigom ponose.226
U jednom drugom pismu Dragutinu Sailiju, poslanom u Zagreb takoer poslije zamjene Vutuca i Wagnera, 21. oktobra 1942. godine, dr Pavle Gregori Brzi
kae:
10) Ovo je bio spisak narodnih boraca koje
smo mi predlagali za izmjenu: 1. Franjo rempf, 2.
dr Stjepan Policer, 3. Rudolf Hrozniek, 4. Elizabeta Pelzl, 5. dr. Pavleti, 6. Mila Herzog, 7. Veljko
Maleti, 8. Stanisavljevi Piljo, 9. Marko Paukovi,
10. Lida Zlati, 11. Mirko Suki, 12. Milutin Mio
Podunavac, 13. Stjepan Funari, 14. Rudolf Domanji, 15. Nikola Basi, 16. Erih Druker. Zatim smo
traili posebnim dopisom Andriju Hebranga,
Henrika Znidaria, Mirka Bukovca, Marijana
Krajaia, Mladena Ivekovia, Ivanu Komar, Danu Popovi, Juliusa Eckera, Peru Prodanovia,
Vladu Lonara, Bogdanku Podunavac, procesora), Sarajia, Stevu abia, Olgu Kohn, Milana
Torbicu. Dobili smo one koje smo Vam ve spomenuli, za ostale su nam javili da nisu na ivotu
iako to ne odgovara stvarnosti bar za jedan dio
spomenutih. 227
Iz dopisa upske redarstvene oblasti Nova Gradika
tabu 3. operativne zone od 18. septembra vidi se da je
u prethodnim pregovorima bilo govora o razmjeni po
grupama, jer ustae u zahtijevanom roku nisu mogle
da pronau sve traene uhapenike. Meutim, upska je redarstvena oblast, po nalogu predpostavljenih, morala izvriti razmjenu u isti as... a ne da se izmjena vri po skupinama. Zato dr Pavle Gregori i pie o dvije grupe osoba traenih za razmjenu: o prvoj,
koja je traena posebnim dopisom (rije je o ve citiranom dopisu taba 3. operativne zone od 1. septembra), a zatim o drugoj, u kojoj se nalazilo 16 osoba i koje
je dr Pavle Gregori u citiranom dopisu poimenino
naveo.
Kojim je dopisom i kada tab 3. operativne zone ustakim vlastima poslao spisak od 16 narodnih boraca
koje smo mi predlagali za izmjenu, nismo mogli utvrditi.

Postoji i verzija toka pregovora oko razmjene zarobljenog Vutuca i Wagnera, koju je 13. novembra 1972. godine beogradskim publicistima Draganu Markoviu i
Savi Kravcu dao sam Grga Jankes, nekadanji komandant 3. operativne zone Hrvatske:
U zasedi uhvatili smo dvojicu ustakih oficira
u automobilima. Jedan je bio Paveliev savetnik
dr Vutuc, a drugi funkcioner okrunog redarstva
dr Vagner. Nai su ih doekali u zasedi i ostale
lanove komisije i njihovu pratnju pobili. Vutuc i
Vagner su digli ruke i predali se. Vutuc je bio lake ranjen u aku, kurum ga je samo ogrebao.
Nekoliko dana posle toga, kod mene je doao
jedan domobranski oficir sa ponudom za razmenu zarobljenih ustaa za nae ljude koji su amili
u ustakim logorima i zatvorima. Poslali su ga iz
ustake komande. Rekao sam mu da smo spremni na razmenu, ali je trebalo utvrditi uslove, pa
sam ugovorio i drugi susret. To je bila naa prva
razmena, dotle nismo imali nekih iskustava u tom
pogledu. Sve se to dogodilo poetkom avgusta
1942. godine.
U meuvremenu smo napravili spisak drugova koje emo traiti. U spisku je bilo nekoliko lanova CK KP Hrvatske, meu ostalima i imena
Mirka Bukovca, Antuna enjaka, Rika Znidaria, pa i samoga Andrije Hebranga.
(...)

Kad smo ustaama dali prvi spisak za razmenu, odgovorili su nam da neki koje traimo Bukovac, enjak, Znidari nisu ivi. Tada smo
mislili da ubacimo imena drugih naih poznatih
komunista, ali nismo znali pod kojim su imenima
uhapeni, pa smo se plaili da ih ne gurnemo jo
u veu nevolju.
Tri puta je spisak menjan i dopunjavan. Konano sam poslao svoga kurira u Staru Gradiku
sa spiskom. Traili smo petnaestoricu drugova.
Oni su nam dali trideset troje, jer su nam umesto
nekih drugova koje smo traili, a nije ih bilo, dali
po dvojicu-trojicu vie. Razmena je izvrena 23.
septembra 1942. godine.228
Dokumenti koji bi potvrdili navode Grge Jankesa u
nizu detalja koji nisu u skladu s onim to je reeno o toku pregovora o razmjeni Vutuca i Wagnera nismo
pronali. Isto tako nigdje nismo naili na podatak da je
tab 3. operativne zone traio i Antuna enjaka. Govo-

rei o predratnom partijskom komitetu za etvrti zagrebaki rajon, Antun Biber Tehek kae:
Za sekretara je izabran Antun enjak, a za
lanove Nada Heiligstein (Hajligtajn), Mihajlo
Martinovi, Jelka Simeni (Suknai) i Antun Biber. Antun enjak je ujedno bio i lan MK. Poginuo je poslije napada na SSSR. Na ulici ga je prepoznao jedan ustaki agent, koji je na njega pucao kod varcova doma i ranio ga, a kasnije su ga
na policiji ubili.229
Dogodilo se to 1941. godine.
Meutim, podatak Grge Jankesa o 33 (a ne 30) aktivista NOP-a dobivena za Wagnera i Vutuca potvruje i
Politiki izvjetaj za period od 14. septembra do zakljuno 8. oktobra 1942. god(ine), to ga je tab 3. operativne zone NOP-odreda Hrvatske 8. oktobra 1942. godine dostavio Glavnom tabu Hrvatske:
Nazad dvije nedjelje izvrili smo razmjenu
pohapenih ustakih bandita za nae drugove koji su se nalazili u ustakim zatvorima i konc. logorima. Za dva zarobljena ustaka dunostnika dobili smo 33 druga i drugarice. (Istakli autori.) Ovo
smatramo za veliki uspjeh poto smo naeg krutog neprijatelja primorali da pregovara s nama
kao sa jednim monim faktorom, kao i da popusti
i kapitulira pred naim zahtjevima. Ujedno vam
prilaemo prepise cjelokupne prepiske sa ustakim vlastima prilikom ove razmjene, iz koje e te
vidjeti razvoj rada oko razmjene.230
Postoji jedan interesantan detalj o razmjeni izvrenoj 23. septembra. Naime, jo 1. jula 1941. godine Ravnateljstvo za javni red i sigurnost za Nezavisnu Dravu
Hrvatsku dostavilo je svim upskim redarstvenim ravnateljstvima akt kojim se raspisuje potraga za slijedeim komunistima u bjegu:
1.) Dr Pavao Wertheim (Verthajm)...
2.) Zdenko tambuk...
3.) Petar Grubor...
4.) Andrija Hebrang, rod(en) 21. X 1899. u Baevcu, op(ina) Gradina, kotar Virovitica, sin Andrije i Cecilije r(oene) Strasser, neo(enjen),
r(imo)k(a)t(olik), trg(ovaki) putnik.231
Slijede podaci o Radi Konaru, dru Pavlu Gregoriu, a onda tekst:
U sluaju pronalaska imadu se navedeni pod
sigurnom straom uputiti redarstvenom ravnatel-

jstvu u Zagrebu pozivom na broj 7396/41. Za dom

spremni. Predstojnik politikog odsjeka Vutuc."232
Tu potjernicu, na kojoj se nalazi i ime Andrije Hebranga, potpisao je onaj isti Mirko Vutuc, kojega su partizani etrnaest mjeseci kasnije zarobili i zatim zamijenili, medu ostalima i za tog istog Andriju Hebranga!

Kada je rije o razmjeni Vutuca i Wagnera, panju

zasluuju jo neki reci dra Mladena Ivekovia, zapisani
u Bihau 1942. godine, dva mjeseca poslije zamjene:
est dana ostali smo u Novoj Gradiki. est
dana postupali su s nama delati kao sa svojim
dragocjenim gostima. Hrana je i dalje dolazila iz
gostione, svaka nam je elja bila odmah ispunjena. Neki ustaki porunik bio nam je dodijeljen
na slubu.
Ali noge su nam ipak vezali lancima. Bili smo
sada zajedno u jednoj dvorinoj eliji: Andrija, Olga, Seka Podunavac i ja.
Meutim su trajali pregovori izmeu slavonskih partizana i ustaa. Partizani su zarobili Vutuca, zamjenika ravnatelja Ustake nadzorne slube, i Wagnera, efa upskog redarstva iz Gradike. Partizani su traili 15 drugova u zamjenu. Od
traene petnaestorice samo nas etvoro bili smo
na ivotu. Drugi su bili poubijani u logorima i zatvorima. Ustae su u zamjenu ponudili tridesetoricu logoraa, i nakon pregovora od nekoliko dana
partizani pristaju na ponuenu listu. Bilo je tu nekoliko potpuno nepoznatih lica.
Iz Zagreba i logora stigli su u Gradiku oni,
koji treba da se zamijene. Bio je tu i Vlado Lonari, Ehrem Maglajli, Puba Schrempf, Maja Komar, Dasovi... (tokice su i u originalu primj.
autora)
23. septembra, vezani po dvojica, prebaeni
smo najprije eljeznicom do Okuana, a poslije
kamionom do Caga, mjesta zamjene.
Na brdacu je, prema utanaenju, leprala bijela zastava. Uz cestu bile su postrojene njemake
ete. Gore, na brdacu, sigurno osiguravaju nai
partizani sve putove.
Polazimo u koloni prema bijeloj zastavi. Tamo
su se ve pojavili zarobljenici Vutuc i Wagner s
jednim partizanom pregovaraem. Stoji nas trideset prema dvojici. Kod bijele zastave! Zarobljenici

se smjekaju. Prvi partizan, kojega smo vidjeli,

Slobodan, politkom. II. bataljona I. slavonskog odreda, vodi s agentom, koji nas je doveo na brdace, posljednje pregovore o nainu izmjene.
Sada nam tek odvezuj u ruke.
Slobodni! Kreemo brzim koracima dalje uzbrdo. Kad sam se osvrnuo, vidio sam Vutuca i
Wagnera, kako su iz svih sila potrali nizbrdo,
prema cesti, gdje su ih ekali ustae i vabe.
(...)
Ustaki su banditi poslali za nama drugog dana avione u potjeru. Sva sela, kojima smo prolazili, bila su bombardirana, ali sa zakanjenjem...233
O povratku iz partizanskog zarobljenitva M.
Vutuc je u izjavi datoj Nijemcima rekao i ovo:
Grga (Jankes primj. autora) nam je 20. septembra odrao na rastanku govor. Napomenuo je
da neemo moi rei, kada se vratimo svojima, da
su partizani s nama loe postupali, te da se u svako doba moemo vratiti partizanima. (...) Krenuli
smo nazad. Ponovo smo ili preko Buja i Cicvara. Na Papuku smo proli kroz jo dva sela. Da li
su to bili Zajle i Zveevo ne mogu rei. Nakon
toga smo proli kraj sela Bjeljajci, Budii, Bobare
i Rogolji. Kretali smo se uglavnom nou i nou
prolazili kraj naselja. U Budiima smo bili danju.
Mogle su se primijetiti seoske strae. Prema Cagama, gdje je trebalo da budemo zamijenjeni,
pratilo nas je 20 ljudi. Osim njih, lijevo i desno,
kretale su se razne grupe kao osiguranje, koje
sam ja samo povremeno mogao da vidim. Moglo
se raditi o 2300 ljudi.234
Kasnije, u partizanima, kao lan Izvrnog odbora
AVNOJ-a, dr Mladen Ivekovi vodio je dnevnik, pa je
pod datumom 31. marta 1943. komentariui pregovore
koji su tada vodeni s Nijemcima o razmjeni, zapisao i
OVO:
Oni dakako pristaju na sve nae zahtjeve, ali
je neprilika u tome, to u Hrvatskoj nemaju oni
zatvore i logore u rukama, nego ih imaju ustae.
Ustae pak sabotiraju predaju zatvorenika ili logoraa, i to na vrlo jednostavan nain. Prosto izvijeste Nijemce, da taj ili taj (koji je od nae strane
zatraen) nije vie na ivotu, da je umro, ili ak da
je na slobodi, ali da se ne moe pronai. I ne samo
to, nego je utvreno, da su oni odmah ubili neke
nae drugove, koje su partizani traili za izmjenu.

To je na pr. utvreno za Zlatu egvi, koja je iz logora nestala nekako u isto doba, kad ju je Vrhovni tab traio. Nije iskljueno, da je i dr Jurica Bocak ubijen tada, kad je zatraen za izmjenu. Nekoliko dana prije, nego to su mene za izmjenu traili slavonski partizani, traio me je, u ime Vrhovnog taba, Marijan Stilinovi (koji je kao izaslanik
V doao u Zagreb). Ustae su Nijemcima poruili, da me ne mogu pronai. A u stvari su me isti
dan, t.j. 27. augusta 1942., potajno iz zagrebakog
zatvora po drugi put prebacili u jasenovaki logor, gdje su me drali tri tjedna potpuno izolirano
od sviju, u jednoj od est logorskih samica ili tzv.
elija smrti. Sigurno su postojali neki razlozi, to
nisam bio odmah ubijen. Ali kad su me ve u to
vrijeme ostavili na ivotu, onda je to vjerovatno
bilo zato, to su me istodobno traili za izmjenu
slavonski partizani. Ustae su me tako ja mislim lake dali naim Slavoncima, jer su oni
imali u akama Vutuca i Wagnera, dakle dvojicu
ustakih glaveina, do kojih im je bilo zaista mnogo stalo. A poto sam i ja, kao i Andrija, bio jedan
od rijetkih logoraa, koji smo ostali na ivotu, dok
su drugi, koje su partizani traili, svi odreda bili
pobijeni, ustae su odmah pristali da me predaju,
samo da bi bar koliko-toliko udovoljili zahtjevima
partizana. I ja mislim, da je samo ta okolnost, to
su me nekako u isto vrijeme traili i Vrhovni tab
i tab III. op(erativne) zone (Slavonci), uinila, da
sam ostao na ivotu i da sam zamijenjen. 235
Podnoenje zahtjeva za razmjenu Zlate egvi, o kojoj govori dr Mladen Ivekovi, spominje i Tito u svom
pismu Centralnom komitetu KP Hrvatske od 10. septembra 1942. O dru Juriju Bocaku, predratnom lanu
zagrebake sveuiline elije KPH poznato je samo to
da je uhapen u prvoj polovini 1942. i ubijen u logoru
Jasenovac. 236

Ko se sve nalazio medu zatvorenicima i logoraima

dobivenim 23. septembra 1942. godine u zamjenu za Vutuca i Wagnera? O tome u sjeanjima (pa i u dokumentima!) nalazimo razliite podatke.
Dr Pavle Gregori u svojim sjeanjima pie:
Zamjena je izvrena 23. septembra. Ustake
vlasti nisu nam predale dobar dio drugova i drugarica koje smo traili, jer su ve bili ubijeni (Mirko Bukovac, Marijan Krajai, Julius Eker, Pero

Prodanovi, Vlado Lonar, Stevo abi, Milan

Torbica, Dana Popovi). Prof(esor) Ivo Saraji i
Rudi imi bili su otpremljeni u logor u Austriji
(Wiener-Neustadt), odakle su pobjegli i stigli u
Slavoniju gdje su se odmah povezali s oslobodilakim pokretom.
(...)
Za zamjenu ustake su nam vlasti uputile 35
logoraa od kojih smo samo Andriju Hebranga,
Mladena Ivekovia, Bogdanku Podunavac, Olgu
Kohn i Ivanku Komar mi traili. Ostale su nam
uputili kao 'naknadu' za one koje smo traili, a bili su ve ubijeni.237
S obzirom na Vladu Lonara, zapravo Lonaria, dr
Pavle Gregori grijei: on nije bio ubijen, ve se nalazio
meu logoraima i zatvorenicima zamijenjenim za Vutuca i Wagnera. Pri formiranju 1. slavonske NOU brigade i reorganizacije postojeih partizanskih odreda
11. oktobra 1942. Vlado Lonari, kao iskusan panski
borac, postavljen je za operativnog oficira taba I odreda 3. operativne zone, a kraj r Q ta doekao je kao politiki komesar 28. slavonske divizije.238
I Grga Jankes i ostali autori brojku 33 objanjavaju
navodom da su ustae umjesto nekih ljudi koje nisu
mogli pronai za svakog od njih dali po dvojicu drugih.
S obzirom na izvjetaj taba 3. operativne zone Glavnom tabu Hrvatske od 8. oktobra, iako se u njemu ne
obrazlae brojka 33, ni ta se cifra ne moe iskljuiti kao
konaan broj pristalica NOP-a osloboenih iz ustakih
zatvora i logora.
Ured I Ustake nadzorne slube poslao je 23. septembra 1942. godine pod Taj. BROJ: 68360-III/1942.
svim upskim redarstvenim oblastima ovakav dopis:
Dana 23. rujna 1942. izvrena je od strane naih vlasti predaja sliedeih zatoenika-partizanima i to: 1) Vladimir Lonari, ro(en) 12. VI.
1908. u Selcima, kotar Crikvenica, rkt. (rimokatolik primj. autora), sin Nikole i Katarine,
trg(ovaki) pomonik; 2) Ivanka Komar, ro(ena)
14. VI. 1920. u Gospiu, rkt, ki Alojza i Marije, sluaica agronomije; 3) Aleksandar Tuhtan, ro(en)
27. II. 1907. u Koparu, Istra, sin Josipa i Marije, inovnik dravne riznice; 4) Stjepan Dasovi,
ro(en) 28. VIII. 1919. u Podlapcu, kotar Udbina,
sin Petra i Kate, rkt. inovnik higijenskog zavoda
u Zagrebu; 5) Martin Pribani, ro(en) 29. IX. 1909.
u Bukovlju, kotar Garenica, sin Ivana i Mande,
rkt. kroja; 6) Ana Gerovac, ro(ena) 25. II. 1915. u

Jezeranama, kotar Brinje, ki Mile i Anke, rkt.,

krojaka pomonica; 7) Eugen Bakari, rod(en)
21. II. 1916. u Suaku, sin Eugena i Katice, rkt., slua medicine; 8) Stjepan Mileti, rod 26. XII. 1922. u
upanji, sin Ivana i Jane, rkt., ak; 9) Franjo Mokus, rod., 2. VI. 1905. u karevici, kotar Jastrebarsko, sin Dure i Kate, rkt.; 10) Vilko Grbeni, rod.
26. VII. 1909. u Brestovcu, kotar Daruvar, sin Stjepana i Ane, rkt., postolar; 11) Josip Solari, rod. 5.
III. 1917. u Potoku, kotar Kutina sin Mije i Marije,
rkt., stolarski pomonik; 12) Duan Dejanovi, rod.
29. XII. 1922. u Karlovcu, sin Rade i Bare, vjere
pravoslavne; 13) Viktor Poslek, rod. 13. III. 1920. u
Desiniu, kotar Pregrada, sin Antuna i Vere, rkt.,
kroj(aki) pomonik; 14) Schrempf Franjj, rod.
1917. u Fiumi, sin Franje i Magde, rkt. mehaniar;
15) Salihodi Safet, rod. 1906. u Brkom, sin
pok(ojnog) Fehima i Hamife, islamske vjere, stolar; 16) Stjepan Jarec, rod. 21. III. 1912. u Sv. Ivan
Zelina, rkt., mesarski pomonik; 17) Jovan anak,
rod. 1922. u Medarima, pravoslavac; 18) Mladen
dr. Ivekovi, rod. 1903. sin Bogdana i Zdenke, inovnik obrtne komore u Zagrebu- 19) Olga Kohn,
rod. 1913. u Pakracu, ena Markova, domaica, idovka; 20) Bogdanka Podunavac, rod. 1922. u Pakracu, ki pok(ojnog) Danila, domaica, vjere pravoslavne; 21) Ana Wagner, rod. 1918. u Pakracu,
ena Alojzijeva, domaica, vjere grko-istone; 22)
Vilma otari; 23) Juraj Ljubeti; 24) Duanka
Pavlovi; 25) Andrija Hebrang; 26) Stjepan Mai;
27) Nikola Simovi; 28) Rudolf imi; 29) Josip poljari i 30) Ivan Mesari.
Predaja je izvrena kod Okuana u zamjenu
za gg. Vutuc Mirka, Zamjenika glavnog nadzornika redarstva u Hrvatskoj i Wagner Karla, upravitelja upske redarstvene oblasti u Novoj Gradiki, koji su po partizanima bili zarobljeni.
Kako postoji mogunost da gore navedeni komunisti, medu kojima imade vrlo opasnih, napuste partizansko podruje i nastave svojim ilegalnim radom, to se naslov upozorava, da svojim
podrunim vlastima izda potrebna uputstva, kako
bi se navedeni komunisti, prilikom moebitnog
prielaza na podruje te oblasti, uhitili i prepratili
Zatitnom redarstvu za grad Zagreb i Veliku upu Prigorje.239
Po nalogu upravitelja Ureda I UNS-a taj je raspis
potpisao dr Aleksandar Benak, proelnik protukomu-

nistikog Odjela III, neposredno potinjenog Uredu I

UNS-a.
Jesu li s gornjeg spiska tri osobe otpale pa zamijenjene sa est drugih i ako jesu, koji su to poimenice otpali a koji umjesto njih uneseni u novu listu zamijenjenih nismo mogli utvrditi.
Mirko Vutuc je u dopuni svoje biografije, pisane u
partizanskom zarobljenitvu, naveo da su ustaki agenti u ilegalnom NOP-u Cincipinka, Hupert i bivi panski borac Bobi (to je bio tetner) jer je znao da su njihove izdaje i sluenje ustaama bili partizanima ve poodavno poznati. Meutim, s njim su sigurno voeni razgovori o raznim temama, naravno s teitem na podruju
njegove djelatnosti. Vjerovatno su o tim razgovorima
napravljene i zabiljeke jer Glavni tab NOP-odreda
Hrvatske, izvjetavajui 7. oktobra 1942. godine Vrhovni
tab o slavonskoj razmjeni, pie: ... aljemo i zapisnike sasluanja Wagnera i Vutuca koji pretstavljaju interesantne dokumente. Sasluanja koja su Vutuc i Wagner sami pisali nisu naroito interesantna dokumenta,240 meutim, druga sasluanja nismo uspjeli da pronaemo!

Za vrijeme boravka u partizanskom zarobljenitvu

Vutuc je imao priliku da upozna ne samo lanove taba 3. operativne zone, ve i niz ljudi koji su u pritapskim slubama obavljali razne dunosti, te neke lanove komandnog kadra odreda koji su dolazili u tab zone ili su nailazili s drugih podruja. On je u svom sasluanju u neidentifikovanoj njemakoj ustanovi, odnosno
komandi, za dvadesetak rukovodilaca razliitog nivoa
naveo kratke podatke, uglavnom njihove nadimke i
funkcije. Pod pravim imenom spomenuo je samo arko via, ranije lijenika u Novoj Gradiki (dr Grujica,
ef saniteta 3. operativne zone), Zmajia, studenta agronomije (Josip, sekretar Povjerenstva PK SKOJ-a za
Slavoniju), Gezu Bogdanovia, biveg andarmerijskog vodnika u vrijeme Jugoslavije (Gedeon, operativni oficir 3. bataljona 1. odreda 3. operativne zone), i Mazalicu, nazvanog Killer, koji se prema n a m a (Vutucu i
Wagneru primj. autora) naroito pristojno ponaao,
a osjeao se vie velikosrbinom nego komunistom.
Tanost te Vutucove ocjene Nikole Mazalice Killera,
komandira voda, potvruje i napomena Redakcije tree knjige zbornika Grae za historiju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji da je Mazalica potajno sa-

radivao s etnicima na Motajici radi ega su ga partizani strijeljali.

S nama je postupano vrlo dobro izjavio je
Vutuc. Bezuvjetno su nas htjeli pridobiti i ak
su nam nudili visok poloaj. ta vie, bilo nam je
ponueno da budemo ljudi za vezu s drugim partizanskim grupama u Njemakoj i dalje u Francuskoj. Gapar (Karlo Mrazovi primj. autora)
vrlo dobro je ocijenio moju biografiju i smatrao
da je teta to nismo u njihovim redovima. Hranu
smo dobivali tri puta dnevno. I inae je hrana u
Glavnom tabu bila dobra. Svakog dana je bilo
mesa. Na ishranu se ne moe poaliti. Na nas se
izrazito htjelo ostaviti dobar utisak.
(...)
Nas je sasluavao neki 'Vladimir'. Izgleda da je
tamo rukovodio policijskom slubom i vodio istrage i sasluavao. Doao je u februaru-martu iz Njemake. Pokazao mi je paso iz Njemake. Tek letimino sam vidio ime Kurt. Bie da je i to lano
ime.241
Citirani pasus, u kome M. Vutuc, oigledno, izmilja
tvrdnje kojima eli da istakne svoju i Wagnerovu nepokolebljivu privrenost ustakom pokretu, on dopunjava
podacima o emu je sve bio sasluavan: o talijanskim i
njemakim rukovodeim ljudima u Zagrebu, o brojnom
stanju njemakih, ustakih i domobranskih trupa te o
organizaciji obavjetajne slube u Zagrebu, o Gestapu i
ustakim pijunima u partizanskim redovima, da bi na
kraju naglasio kako su partizani s naroitim zadovoljstvom pokazali paso s peatom hrvatskog poslanstva
u Beu i uope falsifikovane pasoe.
Vutuc je u svom sasluanju pred Nijemcima, pored
ostaloga, nastojao i da iskljui svaku primisao o ustakoj odgovornosti za pogibiju dvojice rukovodilaca njemake narodnosne skupine u tzv. NDH. U tom sklopu
treba posmatrati i sljedeu njegovu izjavu:
Pretpostavljam da su partizani bili obavijeteni o naem nailasku. To sam kasnije saznao od
'Kurta', koji mi je rekao da, kada treba nekamo da
se vozimo, ne treba nou o tome telefonski razgovarati. Stvarno, no ranije, oko 23,30 sati, gospodin Holzschuh je o putu u Lipik telefonski razgovarao s gospodinom Wagnerom. S druge strane
izjavili su da su oni propustili jednu pticu (mislili
su na ustau na motorkotau) da bi nas mogli napasti.242
U to vrijeme partizanska obavjetajna sluba nije

praktikovala ukljuivanje niti je raspolagala sredstvima i znanjem za ukljuivanje na meugradske i uope

neprijateljske telefonske linije. U materijalima o zasjedi u kojoj su Vutuc i Wagner zarobljeni nigdje se ni jednom jedinom rijeju ne spominje neto slino! A to se
tie proputanja jedne ptice, ope je pravilo svake zasjede bilo da prethodnicu propusti i saeka glavninu
kolone. Ako je ta glavnina bila nesrazmjerno jaa i,
eventualno, motorizovana, trebalo je da propusti i nju i
napadne zaelje!

Nakon izvrene razmjene formirana je partijska komisija sa zadatkom da tano utvrdi prolost i dranje
logoraa i zatvorenika razmijenjenih za Vutuca i Wagnera na policiji, jer, kako je napisao dr Mladen Ivekovi, bilo je tu nekoliko potpuno nepoznatih lica. Trebalo je za sve njih istragom ustanoviti kada su, zato,
gdje i kako uhapeni, kako su se drali u toku istrage
itd.
Komisiju su sainjavali Andrija Hebrang, Pavle Gregori i Vladimir Maj der Kurt, obavjetajni oficir 3. operativne zone. Ve samo prisustvo Vladimira Kurta u
komisiji upozoravalo je na to da je jedan od njenih
glavnih zadataka bio da ne dozvoli da ustae putem te
razmjene u partijske redove ubace svog agenta.
Prema podacima Mile Milatovia, na osnovi nalaza
komisije, trojica su odmah streljani, i to dvojica zbog
izdajnikog dranja na ustakoj policiji, i jedan kao
ubaeni agent UNS-a Stipe Dasovi.243
Stipe Dasovi bio je sekretar partijske elije u zagrebakom Higijenskom zavodu na Zvijezdi.244 Prvih mjeseci okupacije lan Mjesnog komiteta KPH u Zagrebu
Vojo Kovaevi odravao je s njim vezu preko svoje vjerenice Boene Brlei.245 Kada su Kovaevia 2. septembra 1941. godine uhapsile ustae i kad je ne odavi nikoga, ubijen, Boena Brlei se povezala s Andrijom Hebrangom i sluila mu, osim sa ostalima, kao kurirska veza i sa Stipom Dasoviem,248 sve do Hebrangova hapenja. Malo kasnije uhapen je i Dasovi.
Stipe Dasovi je, najvjerovatnije, identian s partizanom Dasoviem, za koga Tito u 3vom pismu Centralnom komitetu KPH od 10. septembra 1942. navodi
da je u policijskoj istrazi teretio Krunku Zastavnikovi,
koja je bila zamijenjena u livanjskoj razmjeni.247
Grga Jankes je u ve spomenutom razgovoru s beogradskim publicistima Draganom Markoviem i Sa-

vom Kravcem, vodenim 13. novembra 1972. godine, rekao i O V O :

Komisiju su sainjavali Karlo Mrazovi Gapar, komesar Tree operativne zone, zatim Vlado
Kurt obavetajni oficir u tabu Zone, Pajo Gregori, koji nije ostao do zavretka rada komisije i
Andrija Hebrang.
(...)

Komisija je donela odluku da se strelja jedan

drug, sekretar Sreskog komiteta KP iz Gorskog
Kotara. Rekli su da se izdajniki drao i da su ga
ustae podmetnule kao svoga pijuna. Kazali su
da je izdao neke drugove i nacrtao poloaj partizanske bolnice.248
Karko Mrazovi Gapar nije bio lan komisije
koja je ispitivala razmijenjene aktiviste NOP-a, a
kako se zvao sekretar Sreskog komiteta KP iz
Gorskog Kotara, o kojemu govori Grga Jankes,
nismo mogli da utvrdimo. Isto tako ni u jednom
sauvanom dokumentu, ustakom ili njemakom,
nismo naili na trag o tome da je pri razmjeni izvrenoj 23. septembra 1942. godine kod sela Cage
u Slavoniji u partizanske redove ubaen neki
agent.
U izvjetaju koji je 21. oktobra 1942. u ime Povjerenstva CK KPH za Slavoniju i Srijem Centralnom komitetu uputio Pavle Gregori Brzi nali su
se i reci:
VI. Na sjednici Povjerenstva koja je bila odrana 14. X. 42. pretresano je pitanje dranja na policiji i u konc. logorima lanova Partije i SKOJ-a
koji su stigli u tab zone kao zamjena za dva ustaka bandita.249
Umjesto teksta koji bi se mogao oekivati i koji bi
malo bolje osvijetlio rezultate i zakljuke izvedene na
osnovi razmatranja dranja na policiji i u konc. logorima zamijenjenih komunista, autor je stavio samo tri
take.
Ni mi ne moemo uiniti nita drugo.

Ponovno u Bosansko] krajini

Poto je 5. septembra u Studenim Vrelima izvrena
razmjena i Vrhovni tab sasluavanjem razmijenjenih
pripadnika NOP-a saznao da su neki od traenih ali nerazmijenjenih komunista, suprotno ustakim tvrdnjama da vie nisu ivi, ipak ivi i da se nalaze u ustakim

zatvorima i logorima, naredio je tabu 1. proleterske

NOU brigade da predloi neprijatelju razmjenu domobranskih avijatiara zarobljenih prilikom obaranja
njihova aviona nad osloboenim teritorijem kod Kupresa za pet komunista koji su se nalazili u zatvorima i
logorima. Postupajui po tom nareenju, tab 1. proleterske NOU brigade 10. septembra 1942. poslao je Ministarstvu domobranstva u Zagrebu i Velikoj upi Hum
u Mostaru dopis:
Kao to vam je poznato nalazi se u naem zarobljenitvu posada jednog oborenog bombardera, koja se sastoji od pilota Romea Aduma zrakoplovnog bojnika, Boidara Bagnera zrakoplovnog porunika izviaa, mehaniara engia
Franje stoernog narednika i mehaniara Demira Kania stoernog narednika.
Budui da ste nedavno bili voljni da vrite izmenu zarobljenika, koja je usledila dne 5 ovog
meseca, to vam predlaemo da izvrimo zamenu
po nama zarobljenih aviatiara za sledea lica koja se nalaze u zatvoru kod vaih policijskih vlasti:
1. Hebrang Andrija, uhapen u Zagrebu i sada
se nalazi na Ustakom redarstvu.
2. egvi Zlata, uhapena u Zagrebu i sada se
nalazi u logoru u Gradici
3. Lavevi-Luci Ivan, uhapen u Splitu
4. Paveli Ana, uhapena u Zagrebu sada u logoru u Gradici.
5. Novosel Ozren, uhapen u Zagrebu, sada u
logoru u Gradici.
Prema tanim obavetenjima kojima raspolaemo sva se gore navedena lica nalaze na ivotu
u navedenim zatvorima i logorima.
U pogledu vrenja izmene zarobljenika predlaemo da ova usledi na isti nain, kao i ona od 5.
o. m. O mestu i vremenu izvolite nam staviti konkretne predloge preko naeg izaslanika.
10-IX-1942
Komandant I proleterske n. o. u. brigade
P. S. Nai izaslanici ekae 5 dana u Mostaru
na pristanak vaih vlasti u naelu. Posle ovog roka oni se imaju vratiti sa konkretnim vaim predlogom. Od dananjeg dana pa do dana razmene
ne sme proi vie od 10 dana.250
Jo u toku pregovora o razmjeni livanjskih ustakih
funkcionera za pohapene Livnjake, pristalice NOP-a,
Stoer 6. pjeake divizije u Mostaru je pokrenuo pita-

nje zamjene zarobljenih astnika u Livnu, kod mjerodavnih domobranskih vlasti, ali je 14. avgusta primio
obaviest da priedlog stoera za pregovore sa partizanima od mjerodavnih nije odobren.251 Oigledno je Ustaka nadzorna sluba sve poslove oko njihove razmjene zadrala iskljuivo u svojoj nadlenosti, tako da je i
dopis taba 1. proleterske NOU brigade od 10. septembra Ministarstvu domobranstva i Velikoj upi Hum u
Mostaru sigurno zavrio u centrali Ustake nadzorne
slube. Meutim, odgovor te centrale na ponuenu razmjenu zarobljene posade oborenog aviona nije stigao.

U meuvremenu su proleterske i krajike brigade

25. septembra 1942. godine oslobodile Jajce. Tada im je,
osim bogatog plijena, naoruanje i oprema dva ojaana bataljona252 palo u ruke i osoblje preduzea Elektro-Bosna, koje je radilo za njemaku ratnu industriju:
dipl. in. Othmar Siegelhuber (Otmar Ziglhuber), Otto
Bayer (Oto Bajer), trgovac-optiar, in. Franz Leinschtz (Franc Lajnic) i Theresa Reza Mehr (Tereza
Mer), inovnica i sekretarica folksdojerske organizacije.253
Neprijatelj je nastojao da to prije vrati Jajce. To je
dovelo do estokih borbi jedinica NOV protiv njemakih, ustakih, domobranskih i etnikih snaga na tom
prostoru. Prodirui s dijelovima 714. pjeadijske divizije
od Mrkonji-Grada, a dijelova 718. divizije od Donjeg
Vakufa, Nijemci su 4. oktobra ponovo zauzeli Jajce. Prije odstupanja partizanske su snage unitile tvornika
postrojenja i elektrinu centralu, a folksdojere Siegelhubera, Bayera, Leinschtza i Theresu Mehr kao taoce
sproveli u Glamo, odakle su ih potkraj oktobra prebacili u Drvar, a zatim potkraj novembra u Bosanski Petrovac.254
U toku spomenutih borbi nestali su komandant 3.
(sandake) proleterske brigade Vladimir Kneevi Voloa, zamjenik politikog komesara te brigade, Rifat
Burdovi Tra i komandant njenog 4. bataljona Toma
ii. Meutim, tek je kasnije utvreno da su svu trojicu etnici zarobili nou izmeu 2. i 3. oktobra 1942. godine u selu, Trnovu kod Mrkonji-Grada, zaklali ih i bacali u Grujia jamu na Barakom brdu.255
Nakon odlaska Tita i Vrhovnog taba te Centralnog
komiteta KPJ iz Glamoa na Mlinita (14. septembra
1942), Aleksandar Rankovi je ostao u Glamou, odakle
je odravao vezu i s Titom i s jedinicama, brinui isto-

vremeno i o zarobljenim Nijemcima i o domobranskim

oficirima te o pitanjima njihove razmjene.
ini se da prvi podaci o nestanku Kneevia, Burdovia i iia nisu iskljuivali mogunost da su ih zarobili Nijemci. Zato je A. Rankovi 9. oktobra poslao Titu kratko pismo.Drue Stari,
Predlaem da se preduzmu hitne mere za razmenu: 4 Nemca, 4 avijatiara i 7 domobranskih
oficira koji se nalaze ovde (u Glamou primj.
autora) u zarobljenitvu. Pored ostalih za Nemce
bi traili jo i Mou Tomia (Momir primj. autora), lana P(okrajinskog) K(omiteta), biv(eg) sekretara Okr(unog) K(omite)-ta u aku i kandidata CK KPJ koji se jo od kapitulacije nalazi u nemakom zarobljenitvu kao jugoslovenski vojnik.258
Dan prije toga, 8. oktobra ujutro, Tito je s lanovima
Vrhovnog taba i CK KPJ napustio Mlinita i automobilom se prebacio preko Rora, Prekaje i Drvara na Otrelj, gdje je ostao sve do 25. novembra 1942. godine.257
Sa Otrelja je A. Rankovi primio pismo (Drue
Marko) koje je uglavnom govorilo o rasporedu brigada, borbama i situaciji na pojedinim sektorima, obezbjedenju pojedinih pravaca, evakuaciji ranjenika i materijala itd., ali u kojemu se nalazio i pasus koji je bio
odgovor na njegovo pismo Titu od 9. oktobra:
to se tie razmjene, potrebno je da se dogovorite koga treba mijenjati. Drug Stari (Josip Broz
Tito primj. autora) kae da treba traiti od Nijemaca Tru i Volou za Nijemce. Drugovi Hebrang, Ivekovi i Lonari su zaista zamijenjeni u
Slavoniji, to je potvreno od hrvatskog G(lavnog)
taba.259
Pismo je pisano u Otrelju oktobra 1942. bez oznake
datuma, a prema istraivanjima Pere Morae, Mie Lekovia i dra Slobodana Miloevia po nalogu Tita ovo
pismo je napisao Arso Jovanovi.259 S obzirom na to da
je Glavni tab NOPO Hrvatske u svom Operativnom
izvjetaju br. 19 od 7. oktobra izvijestio o zamjeni drugova koje Tito spominje, te da se u pismu (Drue Marko) navodi da je jedna eta 2. dalmatinske brigade u
Peuljama, 9. oktobra napadnuta od Talijana i etnika iz
Grahova, i ovaj je dopis Rankoviu pisan poslije prijema njegova dopisa od 9. oktobra. Nakon toga pokree
se ve uhodani mehanizam: tab 1. proleterske brigade, koji je i u livanjskoj razmjeni bio potpisnik prijedloga za zamjenu, ponovo kree u akciju. Koa Popovi

25. oktobra alje Komandi njemakih vojnih snaga u

Banjaluci dopis:
U naem zarobljenitvu nalaze se etvorica
graana njemake narodnosti (Volksdeutsche) i
tO:
1) Siegelhuber Otmar sin Georga, rodom iz
Tenja, elektroininjer, po zanimanju direktor
fabrike 'Elektro-Bosna' u Jajcu.
2) Leinschtz Franz sin Franza, rodom iz Maribora, po zanimanju ininjer u fabrici 'Elektro-Bosna' u Jajcu.
3) Bayer Otto sin Emanuela rodom iz Jajca,
gdje je bio asovniar i trgovac.
4) Mehi Terezija ki Petra rodom iz Vinkovaca,
privatna inovnica u fabrici 'Elektro-Bosna' u Jajcu.
Predlaemo vam da se izvri razmena ovih zarobljenika sa licima koja se nalaze u vaem zarobljenitvu i tO:
1) Kneevi Vladimira
2) Burdovi Rifata, partizana III. proleterske
N. O. U. brigade, koji su zarobljeni izmeu Mrkonji grada i Jajca
3) Obradovi Milene
4) Rudi Milene
5) Tuti Zorke
6) Jurievi Lenke
7) uti Jelke, partizanki III. proleterske N. O.
U. brigade zarobljene na Manjai
8) ii Toma, partizan III. proleterske N. O.
U. brigade, zarobljen izmeu Mrkonji grada i
Jajca
9) Brat Stipe Bilana iz Jajca.
Svi se ovi zarobljenici nalaze ili u Travniku ili
Banjoj Luci.
10) Tomi Momir krojaki radnik iz Prijevora
kod aka, zarobljen je kao jugoslavenski vojnik
u aprilu prole godine i otpremljen u Njemaku u
zarobljeniki logor, otkuda se je i javljao svojoj
porodici. Izgleda da se u spisku zarobljenika vodi
pod drugim imenom, te je stoga potrebno da se
potrai po svim logorima i pri tome naglasi da ga
se trai radi razmene.
11) Novosel Ozren, lekar iz Zagreba, nalazi se
u zatvoru kod ustake policije
12) Kokot Stjepan, kroja iz Zagreba, nalazi se
u zatvoru kod ustake policije ili u nekom logoru.
Napominjemo da njemake vojne vlasti nisu u

celosti izvrile obvezu preuzetu prilikom prole

razmene zarobljenika kada su zamenjeni direktor
Jorgo i Hans Ott. Tom prilikom predali smo nemakim vojnim vlastima direktora Jorgu uz obavezu da nam naknadno poalju i predaju Novosel-Mattes Vandu iz Zagreba, koja se nalazi kod
ustake policije u Zagrebu. Ovoj obvezi meutim
nije do danas udovoljeno, pa prema tome traimo
da se ona kao trinajsta pridrui ostalima kod
obavljanja ove razmene.
Po izaslaniku ing. Leinschtz Franzu predloite nam mesto i vreme razmene, a sama razmena
neka se vri na isti nain kao i proli put.
Za vrenje ove razmene predvideli smo rok od
10 dana, u kom se mora povratiti poslati izaslanik.
Za komandanta 290
Tu je doslovno citirana kopija dopisa upuenog Komandi njemakih vojnih snaga, koja nije potpisana, a
nalazi se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu. U njemakom prijevodu originala tog dopisa nalazi
se potpis Koe Popovia i ispod njega napomena koje
na ovoj kopiji nema. Rije je o napomeni iz koje se vidi
da je drugi njemaki agent koji je zarobljen u Jajcu s
radio-stanicom bio Otto Bayer i da...
...Postoji mogunost da su Kneevi Vladimir,
Burdovi Rifat i ii Toma (na listi pod rednim
brojevima 1, 2 i 8) pali u ruke Drenovievim etnicima te ih stoga treba i tamo traiti.261
Vrhovni tab je, dakle, zauzeo stav da se razmjena
obavlja po kljuu 1:3! Meutim, Nijemci nisu htjeli prihvatiti taj klju (premda je Otto Bayer bio znaajan
agent njemake vojnoobavjetajne slube) jer se radilo
0 civilima, a ne o vojnim osobama, a i ustae su bile za
razmjenu 1:1.
Franz Leinschtz, kojega tab 1. proleterske brigade pogreno naziva inenjerom, bio je knjigovoa u
Elektro-Bosni. Iako roeni Mariboranin (1901), nije
bio folksdojer ve njemaki dravljanin. Bio je oenjen
1 imao je dvoje djece.
Po zadatku taba brigade Leinschtz je krenuo u
Banjaluku 31. oktobra262 i predao pismeni prijedlog za
razmjenu tabu 714. pjeadijske divizije. U gradu na Vrbasu nije se dugo zadravao, ali obavjetajni oficir divizije ipak nije propustio da pribiljei svoja zapaanja na
partizanskom teritoriju i u partizanskom zarobljenitvu. Na drugom sasluanju, iju je kopiju tab njemake divizije 9. novembra poslao Poslanstvu Treeg Reic-

ha u Zagrebu, pa je zato i sauvana, dopunjavajui podatke o svom razgovoru sa partizanskim funkcionerom Vladom, oigledno date ve na prvom sasluanju,
Leinschtz je izjavio:
Kada sam upitao Vladu kako treba da postupim ako neki od poimenino navedenih partizana
vie nije iv, Vlado mi je odgovorio da su oni tano obavjeteni da li je neko iv ili nije.
Marko se prema kazivanju partizana ne nalazi u Drvaru nego u Vrhovnom tabu. Njegovoj
pratnji je dano pismo da ga ponese do Srnetice i
tamo preda da bi ga proslijedili Marku. Pretpostavljam da se Vrhovni tab partizana, koji se ranije nalazio 18 km od Glamoa u pravcu Mlinita,
sad mora nalazti u okolini Srnetice.
Kad sam jo u Jajcu bio, u Komandi podruja,
sa mnom su u sobi bili i neki nepoznati mi domobranski oficiri. U razgovoru sam saznao da su
prilikom zarobljavanja u Vincu primijetili da su
partizani jako raspoloeni, a uzrok tome je bila
pojava jednog njihovog kurira, koji je stigao direktno iz Zagreba. Jedan domobranski oficir je
rekao da nije nikakvo udo to partizani postiu
uspjehe kada u Zagrebu imaju svoje obavjetajce
s kojima stalno odravaju kurirske veze.
Nepoznati mi politiki komesar izjavio je u
Drvaru da oni sada imaju svoje ljude u Zagrebu u
vrhovima hrvatskih nadletava, ustaa i domob-,
ranstva.263
O Vladi i Marku Leinschtz je vjerovatno dao iscrpnije podatke u prvom sasluanju jer se radilo o Vladimiru Velebitu i Aleksandru Rankoviu, koji su u to
vrijeme pripremali razmjenu folksdojera zarobljenih
u Jajcu. A tekst o partizanskom kuriru koji je stigao direktno iz Zagreba i bio uzrok da su partizani jako raspoloeni, najvjerovatnije se odnosi na Ivana Stevu
Krajaia. Naime, on je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom
i njegovim ocem Ivanom, buduim predsjednikom AVNOJ-a, doao iz Zagreba u Vrhovni tab na Mlinita posljednjih dana septembra 1942. godine i odmah zatim
posjetio osloboeno Jajce.
Od pet traenih partizanki iz 3. (sandake) proleterske NOU brigade u zarobljenitvu njemake 714. pjeadijske divizije nalazile su se etiri i tab divizije bio je
spreman da ih ponudi za razmjenu. Meutim, kasnije
se u dokumentima sree samo ime Jelke uti, ali i nju

trae u logoru Jasenovac. Vjerovatno je tab divizije zarobljene partizanke poslije sasluanja predao ustakim
vlastima, kao to je bilo i dotada uobiajeno.
tab 714. pjeadijske divizije je o dolasku Leinschtza s partizanskom ponudom za razmjenu jajakih folksdojera istog dana obavijestio generala Glaisea von
Horstenaua. To potvruje zabiljeka H. Skale, inovnika Privrednog odsjeka Njemakog poslanstva, napisana za savjetnika Poslanstva dra Kreinera 9. novembra
1942. godine:
U vezi s razmjenom pripadnika 'Elektro-Bosne' koje su partizani zarobili prilikom napada na
Jajce, stupio sam u subotu, 31. prolog mjeseca, u
vezu s majorom Pottom. On mi je saopio da je
ve poduzeo potrebne mjere, da divizija radi na
tome, a da su se i Hrvati (pukovnik Tomljenovi)
ukljuili u taj posao, preduzeli odgovarajue korake i ve pronali neke partizanke koji se trae u
zamjenu. Uostalom, eka se na dolazak folksdojera Franza Leinschiitza koji je iz Banjaluke
otiao dalje i treba da stigne ovamo 2. ili 3. novembra.264
Leinschtz je iz Banjaluke otputovao u Sarajevo i tamonji je njemaki konzul Grdes (Gerdes) 2. novembra javio poslaniku Kascheu da se on jo nalazi u Sarajevu, ali da tab 718. divizije dosada nije imao nikakve mogunosti da uspostavi vezu s partizanima Titove grupe radi razmjene. 285
etvrtog novembra konzul Grdes je telegramom
obavijestio Poslanstvo da trojica s partizanske liste koje
su etnici zarobili po svoj prilici vie nisu u ivotu; da
su ustae nedavno odvele Zvonka Bilana iz Sarajeva u
Jasenovac; da je Ozren Novosel vjerovatno u zatvoru
zagrebake ustake policije, a Stjepan Kokot ili u policijskom zatvoru, ili u logoru.286
Najzad je Leinschtz 5. novembra stigao iz Sarajeva
u Zagreb, u ustanovu Glaisea von Horstenaua, koja ga
je uputila policijskom ataeu Poslanstva Hansu Helmu
s pismom:
Donosioca ovog pisma, gospodina Franza Leinschtza, komunisti su opunomoili da pripremi
razmjenu folksdojera zarobljenih u Jajcu za zarobljene partizane.
Molim Vas da gospodinu Leinschtzu pruite
podrku u radu na ovom zadatku, da bi se zarobljeni folksdojeri mogli osloboditi.287
etiri dana prije toga, 1. novembra 1942. godine,
Glaise von Horstenau obavijestio je vrlo potovanog

Poglavnika da ga je Fhrer i vrhovni komandant s

dananjim danom postavio za 'njemakog opunomoenog generala u Hrvatskoj' (dotada je bio samo 'njemaki general u Zagrebu' primj. autora) u rangu komandujueg generala i sa zadacima i punomojima komandanta vojnog okruga, te da e u smislu Hitlerove direktive ubudue (njegova) iskljuiva dunost biti da kod
hrvatske vlade i hrvatskog vojnog rukovodstva zastupam) interese njemakog Wehrmachta i potrebe
cjelokupnog vodenja rata.268 Stoga i gornji dopis policijskom ataeu SS-majoru Hansu Helmu pripada medu
prve akte njemakog opunomoenog generala u
Hrvatskoj! Zastupajui naelnika taba, potpisao ga je
major Eugen von Pott.
Istoga dana, 5 novembra, dr Kreiner je napravio
ovu zabiljeku:
Danas kasno poslije podne, gospodin Leinschtz se pojavio s priloenim pismom, upuenim
policijskom ataeu, a zatim preadresiranim na
Politiki odsjek Poslanstva i saopio slijedee:
Od dvanaest osoba koje su partizani traili za
razmjenu dosada su spremne za razmjenu samo
etiri. Radi se o etiri komunistkinje koje se nalaze u zatvoru nae divizije u Banjaluci. Dvojica komunista treba da se nalaze u logoru Jasenovac.
Brat partizanskog komandanta Bilana, koji je na
listi za razmjenu naveden na prvom mjestu (Zvonko Bilan je bio deveti na listi primj. autora),
prema obavjetenju ustakih policijskih vlasti u
Sarajevu, prebaen je 31. prolog ili 1. ov.mj. iz Sarajeva u Jasenovac. Leinschtzu su potrebni tani
podaci o mjestu boravka ove trojice komunista,
koji se navodno nalaze u Jasenovcu, i zbog toga je
danas doao avionom iz Sarajeva. Iz ustanove njemakog generala (Kreiner jo ne upotrebljava novu titulu Glaisea von Horstenaua primj. autora) upuen je Poslanstvu. On moli da se ubrza postupak poto se ve sutra ujutro vraa avionom u
Sarajevo, jer se partizanima mora javiti u subotu,
najkasnije u nedjelju.269 (Dana 7. ili 8. novembra
primj. autora.)
Leinschtz je Njemakom poslanstvu predao njemaki prijevod partizanskog dopisa potpisanog za komandanta i dostavljenog Komandi njemakih vojnih
snaga u Banjaluci bio je to zapravo dopis taba 1.
proleterske brigade i obavijestio ga da tab 714. divizije ima malo vie od 18 zarobljenika koji bi mogli biti
stavljeni na raspolaganje za razmjene, ali da bi partiza-

ni najvie etvoricu prihvatili. S obzirom na Momira

Tomia, koji je na listi traenih za razmjenu bio pod
rednim brojem 10, sve njemake vojne ustanove smatrale su da je bezizgledno bilo kakvo traganje za njim po
njemakim zarobljenikim logorima kad mu se ne zna
pravo ime i prezime.270
U vezi sa zahtjevom taba 1. proleterske brigade da
se izvri obaveza preuzeta prilikom prole razmene
zarobljenika kada su zamenjeni direktor Jorgo i Hans
Ott271 i da se NOVJ izrui Vanda Novosel-Mates, Nijemci su 5. novembra istoga dana kada je Leinschtz
stigao u Zagreb s dopisom taba 1. proleterske brigade
poduzeli odgovarajue mjere.
Provjeravanja u Zagrebu i Banjaluci pokazala su izvijestio je policijski atae Hans Helm
11. januara 1943. godine dra Kreinera da je
podoficir Harner s jo jednim pripadnikom Vojne
andarmerije, po nareenju majora Knehe (Knee)
iz Feldkommandanture Zagreb, 5. novembra 1942.
godine odvezao Mattesovu iz Infektivne bolnice
na Zelenom Brijegu i prebacio u Sarajevo u zatvor 718. pjeadijske divizije.272
O svom putovanju iz zagrebake bolnice do partizanskog slobodnog teritorija Vanda Novosel je ispriala:
Iz bolnice su me direktno odvezli na eljezniku stanicu i zatim vozom do Sarajeva u njemaki zatvor. Tu sam bila u istoj eliji s majkom
Bilana iz Jajca. Zatvor je bio pun politikih uhapenika. Dvaput su me sasluavali: jednom samo
formalno generalije, a drugi put u vezi Koinog pisma koje je donio neki Nijemac. Pitali su
me da li poznajem Kou Popovia, da li elim da
budem razmijenjena, gdje mi je mu itd. Ponaali
su se vrlo pristojno. Pet-est puta su me na moje
traenje straarno vodili do lijenika radi opravke zuba. Hrana je bila odlina.
U Sarajevu sam ostala najmanje petnaest dana, a zatim krenula s Nijemcem koji je doao s
Koinim pismom vozom preko Bosanskog Broda
do Sanskog Mosta, odakle smo produljili pjeice
do taba neke nae brigade. Tu smo dobili volovska kola i s njima se odvezli u Bosanski Petrovac,
gdje sam zatekla Kou Popovia. Oko 12,00 sati do
Koe su stigli kolima Lola, Dedijer i Vlatko, pa
sam poslije toga otila na Otrelj do Tita. Njih su

dvojica razmatrali plan napada na Jajce. Oko

20,00 sati vratili smo se u Bosanski Petrovac.273
S obzirom na podatak da su Tito i Koa Popovi
razmatrali plan napada na Jajce, te da je Jajce osloboeno 26. novembra, tani su navodi Vande Novosel
da je u Sarajevu (sam) ostala najmanje petnaest dana.
Iako je jo u avgustu postignuta saglasnost o izruenju Vande Novosel-Mates partizanima u sklopu livanjske razmjene, njen nestanak iz zagrebake Infektivne bolnice izazvao je reakciju ustake policije pa je Ministarstvo vanjskih poslova tzv. NDH uputilo 12. decembra Njemakom poslanstvu notu, u kojoj je, poslije uobiajenih uvodnih fraza, stajalo:
Prema saopenju Glavnog ravnateljstva za
javni red i sigurnost dvojica vojnika Vojne andarmerije potraili su 5. novembra 1942. u 18,00
sati u Infektivnoj bolnici na Zelenom Briegu u Zagrebu uhapenicu Vandu Mates, koja se tamo nalazila pod policijskom kontrolom, i automobilom
ju odvezli. Navodno treba da se nalazi u Felkommandanturi u Banjaluci.
Napominjemo da se u sluaju Vande Mates radi o evidentiranoj komunistkinji koja je osuena
na est mjeseci prisilnog boravka u logoru Stara
Gradika, a koja joj je kazna zbog njenog ponaanja u logoru morala biti produena za jo est
mjeseci.
Prethodni dogovor njemakih vojnih organa s
odgovarajuim hrvatskim ustanovama mora u
svakom sluaju biti stalan i MIP se ne moe uzdrati a da od Njemakog poslanstva ne trai da
u ovom sluaju posreduje na odgovarajuem
mjestu.274
Nakon to su policijski atae SS-major Hans Helm i
komandant mjesta major Knehe o sluaju Vande Novosel-Mates podnijeli izvjetaje, Kasche je ustakom Ministarstvu vanjskih poslova nakon mjesec i po dana, 28.
januara 1943, uzvratio notom da je Vanda Mates u toku akcije za razmjenu njemakih dravljana koje su komunistike bande svojevremeno zarobile, bila traena
za razmjenu i da je do te akcije dolo u saradnji s odgovarajuim ustakim policijskim ustanovama, te da,
prema tome, nije postojala namjera da se imenovana
odvede radi razmjene bez znanja tih ustanova.275
Nakon Leinschtzova dolaska u Zagreb Njemako
poslanstvo, odnosno SS-porunik Stwe, koji je u usta-

novi policijskog ltlSGl Hansa Helma bio zaduen za

odravanje veze s Ustakom nadzornom slubom
(UNS) i forsirao predaju uhapenika Ozrena Novosela,
Stjepana Kokota, Zvonka Bilana i Jelke uti, prihvatio
se odmah posla. Meutim, ve prvih dana traganja za
imenovanima u Banjaluci, Sarajevu i Zagrebu, Leinschtz i Stwe su stekli utisak da njemake vojne ustanove nisu pokazale zainteresovanost za taj posao: bile
su neodlune i izbjegavale su ga.
Bila je to, sigurno, posljedica naelnog distanciranja
Vrhovne komande Wehrmachta od pregovora s partizanima zbog Hitlerova stava prema tom pitanju. Nismo
nali dokument kojim je taj stav prenesen tabovima
njemakih divizija u tzv. NDH, ali da su oni s takvim
stavom bili upoznati, usmeno ili pismeno, moe se zakljuiti i iz izvjetaja SS-majora dra Heinricha, efa sarajevskog Gestapa, o pregovorima za zamjenu posade
oborenog ustakog aviona, poslanog BdS-u u Beograd
24. novembra. U njemu doslovno pie:
Pregovori za zamjenu preduzeti su prije nekoliko nedjelja po izriitoj elji ovdanje 718. pjeadijske divizije. A sada kada su pregovori doli u
odluujui stadij, divizija se povlai i izjavljuje da
bi u daljim pregovorima trebao da se angauje
konzul Goerdes u Sarajevu, jer se radi o zamjeni
civilnih lica. Obavjetajni oficir divizije je izjavio
meni lino, a i kapetanu Heyssu, da je zamjena
stradalih hrvatskih avijatiara naroito poeljna
jer su oni letjeli prilikom njemakih akcija protiv
Titove grupe na podruju Jajca. Osim toga navodno se radi o stvarno pouzdanim i provjerenim avijatiarima. Zato 718. pjeadijska divizija odjednom odustaje od pregovora i pokazuje svoju nezainteresovanost za njih nije poznato.276
A to se tie UNS-a, s razmjenama je bilo jo gore!
Stwe je tek 9. novembra uspio da uspostavi kontakt
sa zapovjednikom UNS-a Dragom Jilekom, koji je na toj
dunosti naslijedio smijenjenog Eugena Didu Kvaternika. Zamolio ga je da radi razmjene iz logora prebaci
Ozrena Novosela, Stjepana Kokota, Zvonka Bilana i
Jelku uti.
Zabiljeka o razgovoru s Jilekom i njegovim saradnicima, koju je Stwe napravio 12. novembra i predao Helmu i Kascheu, vrlo reljefno ilustruje odnos ustakih policijskih funkcionera Drage Jileka, dra Aleksandra Benaka, proelnika III (protukomunistikog)
odjela Ureda I UNS-a, Dragutina Gregoria, upravitelja Zatitnog redarstva za grad Zagreb i Veliku upu

Prigorje, dra Zvonimira Petruaka, njegova zamjenika

i drugih prema razmjenama u njemakoj reiji, te njihovu ulogu u tim razmjenama, pa emo je zbog toga
dati u irim izvodima:
Po Jilekovom nareenju dr Benak me je 11.
11. 42. obavijestio da su Novosel i Kokot prebaeni
iz Jasenovca i da se nalaze u zatvoru UNS-a na
raspolaganju ustanovi policijskog ataea. Pod
rednim brojem 3) navedeni Bilan, za kojeg su u
poetku javili da se nalazi u Jasenovcu, po naknadnom Benakovom obavjetenju sada je takoer na raspolaganju i bie najkasnije do 12. 11. 42.
prebaen u Zagreb. Pod 4) navedena uti dosada
nije mogla biti pronaena u Jasenovcu. Njeno sadanje boravite je npoznato.
Po Jilekovom nareenju dr Benak me je 12. 11.
42. ponovno nazvao i saopio mi da su ga upravo
sad telegrafski obavijestili da je Zvonko Bilan,
prema izvjetaju uprave logora, 26. 10. 42. umro.
Na moju primjedbu da mi ta stvar izgleda nekako
udnovato, poto je Bilanov dolazak u Zagreb ve
bio najavljen, dr Benak je bio istog miljenja, ali je
rekao da poduzimanje daljnjih koraka ne obeava uspjeh poto je u telegramu izriito navedeno
da je Bilan 26. 10. 42. umro.
Poslije razgovora s Benakom dogovoreno je s
Jilekom da se trojica drugih ustanika stave na
raspolaganje za razmjenu. Radilo se o slijedeim
zarobljenicima koji se sad nalaze u Jasenovcu:
1) Momi Milan, roen 1895. u Laktaima,
zemljoradnik, oenjen, otac troje djece, uhapen
10. 8. 42. u Laktaima kao partizanski kurir:
2) Mihajlovi Predrag iz Vukosavaca, roen
1922, zemljoradnik, oenjen, izbjeglica iz Srbije.
Uhapen pred otprilike 3 mjeseca u okolini Viegrada;
3) Papri Dore iz epina, roen 1921, zemljoradnik, neoenjen, uhapen pred oko 2 mjeseca,
za vrijeme akcije u Bjelovaru.2"
ini se da je dr Kreiner u meuvremenu bio obavjeten da se 12. novembra moe oekivati prebacivanje
Novosela i Kokota iz UNS-ova zatvora u zatvor zagrebake Feldkommandanture 725, gdje e biti na raspolaganju Politikom odsjeku Poslanstva.
to se dalje dogaalo, pribiljeio je 13. novembra SS-porunik Stwe:
12. 11. 1942. u 17 sati krenuli smo ja i tuma
Nonnemacher (Nonemaher) u UNS-ov zatvor, da

bismo, kako je prethodno bilo dogovoreno s drom

Benakom, od nadlenog efa odjeljenja Gregoria
preuzeli uhapenike. U prisustvu Gregoria, koji
je trebalo da bude obavjeten o naem dolasku,
predmet je bio predan njegovom zamjeniku dru
Petruaku. Petruak je izjavio da nema nikakvo
uputstvo u pogledu putanja iz zatvora Novosela i
Kokota i da ih stoga ne moe ni predati. On nam
je tada pokazao listu o prispjeu uhapenika i na
osnovu nje tvrdio da je dotini krojaki pomonik
Stjepan Kokot prebaen iz Jasenovca ovamo i da
se, prema zabiljeci, mora nalaziti u zatvoru Ustake nadzorne slube. Raspitujui se nakon toga
za Novosela u kunom zatvoru UNS-a i u zatvoru
na Savskoj cesti, dr Petruak je bio obavijeten
da je prebaeni Kokot 12. 11. 42. ujutro, po pismenom nareenju efa odjeljenja Pavera, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost (Ured I), bio puten na
slobodu, a da uhapenik Novosel dosada jo nije
prebaen u Zagreb. Dr Petruak je tada u mom
prisustvu i u prisustvu tumaa Nonnemachera
proitao nareenje koje je Paver potpisao 9. 11. 42,
a koje je glasilo da se uhapenici Novosel, Kokot,
Bilan i uti, po prebacivanju iz logora Jasenovac
u zatvor UNS-a u Zagrebu, po dolasku u Zagreb
odmah puste na slobodu. Kokot je bio jedini od
navedenih lica koji je dosada bio prebaen u Zagreb, i prema toj naredbi navodno je bio puten.
Kokot je potpisom otpusnice potvrdio svoje putanje na slobodu i naveo da e otputovati roditeljima u Dugo Selo. Ja sam poslije toga odmah pokuao da telefonski razgovaram s drom Benakom,
odnosno Jilekom, ali nijednog nisam mogao dobiti. Tada sam zamolio dra Petruaka da neodlono preduzme potrebne korake da se Kokot ponovno uhapsi. To mi je obeao. Na kraju obavijestio
sam majora Helma o stanju stvari. Nakon toga su
Helm i potpisani podnijeli izvjetaj poslaniku. Da
bi se razjasnilo kako stvari stoje gospodin poslanik je naredio da se o predmetu raspravi s upraviteljem UNS-a Jilekom, a u sluaju da ishod razgovora ne bude zadovoljavajui, da treba razgovarati s drom Zimpermannom (Cimperman). 13. 11.
42. dopodne nije se moglo dobiti ni Jileka ni Zimpermannna. Obojica su navodno bili pozvani na
razgovor kod Pavelia. Usljed slubenog puta otpali su daljnji pokuaji da doe do razgovora.
Helm je informisao poslanika o svemu i poslanik

je zamolio da mu se poalje pribiljeka.278

Benak je 13. 11. 1942. obavijestio Helma da je Kokot
zabunom puten i da bi ga trebalo ponovno uhapsiti i
staviti na raspolaganje za razmjenu.279
Dr Kreiner je 12. 12. 1942. pribiljeio da nijedan od
trojice traenih za razmjenu (Bilan, Kokot, Novesel), za
koje je ve javljeno da stoje na raspolaganju, prema posljednjem obavjetenju stvarno nisu bili na raspolaganju i da ustae umjesto njih nude drugu trojicu, konstatujui da je rije o sabotai razmjene i da su o tome
obavijeteni Konzulat u Sarajevu i general Glaise von
Horstenau, a poslanik iscrpno. Primivi 13. 11. 1942. tu
Kreinerovu zabiljeku, Kasche je na njoj pribiljeio:
Helm me je 12. 11. informisao. Rekao sam mu
da razgovara sa zamjenikom efa UNS-a Jilekom,
a zatim i sa efom policije Zimpermannom. Ja u
se sresti s Z(impermannom) u subotu.280
Nismo nali pismene tragove o Kascheovu razgovoru s drom Zimpermannom, koji je poslije smjenjivanja
Eugena Dide Kvaternika preuzeo jednu od njegovih
funkcija dunost ravnatelja Ravnateljstva za javni
red i sigurnost, ali ve sam povod da se njih dvojica
nadu u subotu, 14. novembra 1942, jasno govori o emu
su sve mogli razgovarati.
Dva dana kasnije, 16. novembra, Stwe je razgovarao sa efom UNS-a Jilekom i sa Benakom te skrenuo
Jileku panju da dr Novosel jo uvijek nije stigao u Zagreb mada mu je bilo saopeno da je on iz Jasenovca
ve prebaen u Zagreb. ef UNS-a mu je na to odgovorio da je ve etiri puta razgovarao s Jasenovcem, ali
da uprava logora s tim odugovlai i izbjegava njegovo
upuivanje u Zagreb. A da bi Stweu dokazao svoju
spremnost da izrui Novosela, on je pred Jilekom ponovno nazvao Jasenovac i naredio da Novosela odmah
sprovedu u Zagreb.281
Na Stweovo insistiranje da se ubrza prikupljanje
ljudi koje partizani trae za razmjenu, a i da bi sebi
obezbijedio manevarski prostor, Jilek je 16. novembra
za poslove razmjene zaduio dra Aleksandra Benaka.282
Istoga dana, 16. novembra, u 19,30 sati Kokot je prebaen iz ustakog zatvora u zatvor Feldkommandanture 725 u Vilsonovoj kasarni, kao uhapenik policijskog
ataea, i po nareenju dra Kreinera trebalo ga je prebaciti diviziji u Sarajevo.283
Meutim, sve je to bio dio vrlo providne ustake igre
zavaravanja i otezanja, da bi se dobilo neophodno po-

trebno vrijeme i da se pokae dobra volja, a sluaj

Novosela definitivno skine s dnevnog reda. Meutim,
kako ustae vie nisu mogle da nastave svoju igru s
Ozrenom Novoselom, dr Benak je po nareenju zapovjednika UNS-a Drage Jileka sutradan, 17. 11, obavijestio SS-porunika Stwea da je od komande koncentracionog logora Jasenovac primio dopis sljedeeg sadraja:
U vezi s naredbom naslova da se dr Ozren
Novosel odmah pusti iz logora, odnosno da se
sprovede Zatitnom redarstvu za grad Zagreb i
Veliku upu Prigorje, izvjetavam vas da je po
tom nareenju odmah postupljeno i imenovani
upuen na stanicu. Prilikom sprovodenja imenovani je pokuao pobjei i da bi se to sprijeilo straa je otvorila na njega vatru i ubila ga.284
Prema tome pribiljeio je Stwe postalo je jasno da je uprava logora Jasenovac, da li sa
znanjem ili bez znanja Jileka, nasilno sprijeila izruenje Novosela. Ovu sumnju podijelio je sa
mnom i dr Benak.285
Koliko su i na koji nain ustae bezono lagale i izbjegavale izruiti traene komuniste, dokazuje i Stweova pribiljeka od 25. 11, u kojoj navodi da mu je dr Benak 18. 11. saopio da ga je Uprava logora Jasenovac
obavijestila da su od tri osobe koje su prije uzete u obzir za razmjenu (Novosel, Kokot, Bilan) dvije u meuvremenu umrle, ali da je Uprava logora propustila da o
tome ranije obavijesti Centralnu kartoteku UNS-a u Zagrebu.286
Benak je tada napomenuo Stweu da se moe raunati s tim da e Uprava logora javiti da je i trei umro,
te mu predloio da se umjesto navedene trojice za razmjenu uzmu Viktor Kuan, Grdia Stjepan i Marko
Eim, koji se nalaze u Zagrebu u zatvoru.287
Sutradan, 19. 11. 1942, dr Benak je javio Stweu da
za razmjenu s partizanima iz Zatitnog redarstva moe
preuzeti Viktora Kuana, uhapenog u septembru 1942.
u Bjelovaru zbog veze s partizanima, Stjepana Grdiu,
stolara iz Klina-Sela (Jastrebarsko), uhapenog takoer u septembru 1942. zbog veze s partizanima i Marka
Eima (1912), zemljoradnika iz sela Dvorita, uhapenog u akciji na Kozaru.288
Benakova je ponuda prihvaena i 20. 11. 1942. Viktor
Kuan, Stjepan Grdia i Marko Eim prebaeni su iz
ustakog zatvora na Savskoj cesti u zatvor Feldkom-

mandanture 725. Helm je o tome prije toga obavijestio

Feldkommandanta majora Knehea, skrenuvi mu panju da se bez saglasnosti Njemakog poslanstva u Zagrebu uhapenici ne smiju niti pustiti niti nekoj drugoj
ustanovi staviti na raspolaganje.289
Budui da je veza s partizanima odravana preko
taba 718. pjeadijske divizije u Sarajevu, Njemako je
poslanstvo 21. 11. telegramom obavijestilo Konzulat u
Sarajevu da Bilan i Novosel vie nisu u ivotu, da se Kokot nalazi u zatvoru Feldkommandanture 725, te da su
ustae kao zamjenu za Bilana, Novosela i utiku ponudili Kuana, Grdiu i Eima te da se te etiri osobe
mogu upititi u Sarajevo kada budu pozvane.290
Ve razmjena u Livnu zarobljenih njemakih
dravljana iz Hansa-Leichtmetall pribiljeio je
Stwe 25. novembra 1942. godine pokazala je
da ustaka policija nerado pristaje da izrui traene rukovodioce bandita, odnosno komunistike
funkcionere. Ovakav stav, uslovljen policijskom
borbom protiv antidravnih elemenata, i sadanjim stanjem ustanka, potpuno je razumljiv. Prilikom razgovora s referentom Vakom 19. 11. 42. u
vezi s jajakom razmjenom, on je ponovno ukazao na tetne posljedice ovakvih razmjena. Za
Vaka i inovnike njegovog referenta bilo je svojevremeno neshvatljivo da se tada pristalo na traenje ustanika i medu ostalima bio im izruen jedan lan CK, (Andrija Hebrang primj. autora)
te jo jedan koji je takoer vrlo vjerovatno bio
lan CK (dr Mladen Ivekovi primj. autora).
Njegovi ljudi, to je Vako naglasio, nisu bili daleko od toga da dignu ruke od svog posla, odnosno
da se pobune. Naroito se mora voditi rauna o
tome da esto tek nakon sitnog i mnogostrukog
rada koji godinama traje tek sluajno poe za rukom da se uhapse ljudi iz CK. A poslije toga inovnici odgovarajueg referata imaju priliku da takve funkcionere danima i nedjeljama sasluavaju.291
Upravo citirana Stweova interpretacija razgovora
s Tiborom Vakom demantuje ne samo Vakove navode date u toku poslijeratnih sasluanja pred organima
OZN-e, nego i sve ono to je Vjekoslav Ceni u knjizi
Enigma Kopini, pa i neki drugi autori napisali o njemu i, posebno o njegovoj ulozi u sluaju Hebrang.
Vako je, prema Stweovim navodima, govorio zatim i o kljuu razmjene, rekavi mu da ustanici za Nijemce trae omjer l :3, a da su u sluaju Wagner Vu-

tue za jednoga traili 16 svojih i da je taj njihov uslov ispunjen (slavonska razmjena),
Nedavno su ustanici ponudili razmjenu dvojice ustakih zastavnika, zarobljenih kod Karlovca,
za 30 poimenice navedenih bandita. S ponudom
je, po izjavi dr Benaka, u zadnjoj instanci upoznat
Poglavnik, koji ju je odluno odbio. U buduim
pregovorima o razmjenama, navodno po nareenju Poglavnika, moe se primijeniti samo odnos
1:1.

U ovom je sluaju rije o dvojici ustakih potporunika Tomislavu Stilinoviu i Boidaru Matiu o ijoj je razmjeni (1. decembra 1942) ve bilo govora.
Za dosadanji postupak hrvatske policije mora se rei zabiljeio je dalje Stwe da je
sramotan. Unato toga to je Jilek dao svoju rije,
proces izruivanja uhapenika koji su prvo registrovani kao pronaena lica, ili je uprava logora
Jasenovac kasnije javljala da su strijeljani, odnosno da su umrli, ili ih je upravitelj ureda Paver po
kratkom postupku putao iz zatvora (sluaj Kokot).292
U nadlenost Njemakog poslanstva pripadali su
samo poslovi koji su se odnosili na prikupljanje uhapenika, iju su razmjenu partizani nudili njemakim
komandama. Poslanstvo je te poslove preko ustakih
policijskih vlasti obavljalo sporazumno s policijskim
ataeom SS-majorom Helmom. Operativni dio tih poslova bio je povjeren Helmovu slubeniku Stweu, a
sam Helm i pojedini funkcioneri Poslanstva, a ponekad
i lino poslanik Kasche, angaovali su se na odgovarajuem nivou. Naravno, poslanik je snosio i odgovornost
za eventualne politike reperkusije razmjena. Meutim, sama razmjena, od trenutka kada se osobe predviene za razmjenu nau u Vilsonovoj kasarni, u zatvoru
Feldkommandanture 725, pa do njihova izruenja partizanima, pripadala je u nadlenost njemakih vojnih ustanova, odnosno njemakog opunomoenog generala
u Hrvatskoj Glaisea von Horstenaua i tabova pojedinih divizija.
I kada su na kraju jednomjesenog natezanja, zavlaenja, izbjegavanja i sabotiranja izruenja traenih komunista iz ustakih zatvora i logora partizanima, i kad
su, najzad, bila obezbijeena etvorica pripadnika
NOP-a za razmjenu, na sceni se, u zavrnoj fazi, pojavio predstavnik Njemakog poslanstva. Bio je to savjetnik Herbert von Troll-Obergfell (fon Trol-Obergfel), nekadanji austrijski generalni konzul koji je dobro po-

znavao prilike u Jugoslaviji i govorio srpsko-hrvatski.

On je 1. decembra 1942. obavijestio generala von Horstenaua da su nadlene ustake vlasti od osoba traenih za razmjenu dosada pronale ive samo Stjepana
Kokota, a umjesto ostalih ponudile Viktora Kuana,
Stjepana Grdiu i Marka Eima, te da su njih etvorica
19. odnosno 20. novembra prebaena u zatvor Feldkommandanture 725 u Vilsonovoj kasarni. Von Troll-Obergfell moli Glaisea da se ti uhapenici ubrzo u odreenom vremenskom roku, u sporazumu s Politikim odsjekom Njemakog poslanstva, prebace diviziji u Sarajevo.
Istovremeno von Troll-Obergfell obavjetava Glaisea von Horstenaua da je o svemu tome obavijeten
Konzulat u Sarajevu, ali da do sada iz Sarajeva jo nije
stigao zahtjev da se ti uhapenici upute tamo.
Von Troll-Obergfell svoj dopis zavrava pasusom:
Pri iznalaenju i obezbjeenju osoba traenih
za razmjenu u saobraaju s nadlenim hrvatskim
policijskim vlastima dolazi do velikih tekoa. Da
bi se ubudue sline potekoe izbjegle bie Wehrmachtu predloeno da dio svojih zarobljenika u
ofanzivnim operacijama zadri za razmjenu, a da
hrvatskoj policiji obezbijedi njihovo sasluanje.
Da bi se u pojedinim sluajevima ipak sprijeilo
izruenje vanih komunistikih funkcionera, izgleda da je potrebno, a i razumno ukljuivanje
Njemakog poslanstva policijskog ataea.294
Iako je sve bilo spremno za razmjenu navedenih
pripadnika NOP-a, ona se zbila tek u martu 1943. godine!
Na pismenu ponudu Vrhovnog taba od 10. septembra 1942. godine, poslanu preko taba 1. proleterske
brigade Ministarstvu domobranstva u Zagrebu da se
zarobljena posada aviona zamijeni za uhapene Andriju Hebranga, Zlatu egvi, Ivana Lavevia Luia,
Anu Paveli i Ozrena Novosela, odgovor nije stizao.
Stoga je lanovima posade aviona sugerirano da sami
interveniu. Bojnik Romeo Adum je, koristei se odobrenjem vrhovnog suca istraitelja partizanske vojske
da mu se ovim putem javi, 15. oktobra pisao potpukovniku Rogulji, zapovjedniku 2. zrakoplovne luke u Rajlovcu, da pregovori oko njihove razmjene do sada nisu
urodili plodom, pa ga moli da se zauzme za njihovu
razmjenu, naglasivi mu da je najvanije da se u Zagrebu za razmjenu dadu osobe koje se odavde trae jer

e inae pregovori da se produe u beskonanost a postoji mogunost i da se sasvim prekinu.

Istovremeno je odlueno da se jedan od lanova posade uputi u Zagreb. Bojnik R. Adum pie potpukovniku Rogulji:
Sutra ili prekosutra (znai: 16. ili 17. oktobra
primj. autora) jedan od nas etvorice (vjerovatno stoerni narednik Kaini) odlazi kao kurir u
Zagreb radi nastavljanja pregovora. Dali e isti
imati mogunosti da navrati u Rajlovac ne znamo, jer nam jo nije poznato put i pravac kojim e
isti krenuti. Zato koristimo priliku da Vam poaljemo ovo pismo po zrakopl(ovnom) priuvnom
natporuniku Ivanu Boiu, koji odavde odlazi u
Rajlovac... Nadalje Vas molim da naem kuriru
ostavite na raspolaganje zrakoplov kao prevozno
sredstvo radi to breg obavljanja posla...294
Osim dopisa potpukovnika Rogulje od 27. oktobra
1942, kojim je proslijedio prijepis Adumova pisma III
Domobranskom podruju u Sarajevu,295 nismo pronali dokumente iz kojih bismo saznali je li Kaini putovao u Zagreb i koliko je ta intervencija uope dala neki
rezultat. Najvjerovatnije se sve svelo na to da kapetan
Heyss povede s partizanskom komandom pregovore i o
njihovoj razmjeni.
Vidjeli smo da je njemaki konzul Grdes u toku
pregovora o razmjeni Nijemaca zarobljenih u Jajcu 2.
novembra 1942. godine javio iz Sarajeva Njemakom
poslanstvu u Zagrebu da tab 718. pjeadijske divizije
dosada nije imao nikakve mogunosti da uspostavi vezu s partizanima Titove grupe radi razmjene. 296 Nedostaju podaci o tome na koji je nain ta veza ipak uspostavljena, ali nije iskljueno da su u tome neku ulogu
mogli imati Adumovo pismo potpukovniku Rogulji, odnosno priuvni natporunik Ivan Boi, ili stoerni
narednik Kaini, ukoliko je otputovao iz Glamoa u
Zagreb. Sigurnih podataka o tome nema, ali injenica
je da je veza uspostavljena i da je sastanak njemakih i
partizanskih parlamentara bio zakazan za 17. novembra 1942. godine u okolini Livna, koje su neprijateljske
snage u meuvremenu, 24. oktobra, ponovno zauzele.
Njemaku stranu na tom sastanku zastupali su kapetan Heyss i in. Ott, a pridruio im se, u uniformi kapetana Wehrmachta i pod pseudonimom Kulich (Kulih) i SS-major dr Alfred Heinrich, ef sarajevskog Gestapa, vrlo iskusan i sposoban obavjetajac. On je na-

mjeravao da upozna partizanske pregovarae i u razgovoru s njima stekne vlastite utiske i saznanja o njima, o partizanima i njihovu vojnom i politikom rukovodstvu uope. Partizanski su parlamentari bili dr Vladimir Velebit, koji se u kontaktu s Nijemcima sluio
pseudonimom dr Petrovi, i kapetan Mihovil Tartalja
Mio.
Kapetan Heyss, in. Ott i SS-major dr Heinrich krenuli su 17. novembra automobilom iz Livna prema Glamou i nakon nekoliko kilometara vonje naili na
kolsku zgradu koju su partizani prilikom povlaenja
zapalili da se neprijatelj ne bi mogao u njoj utvrditi.
Produivi jo nekoliko kilometara, naili su na partizansku strau koja ih je oekivala i zaustavila da bi
obavijestila partizansku komandu o njihovu dolasku, a
zatim su preli i posljednjih nekoliko stotina metara do
mjesta ugovorenog za sastanak.
Meutim, kada su tamo stigli, partizanskog parlamentara nije bilo. Stigao je nakon pola sata i izvinio se
zbog zakanjenja, objasnivi da je jo jue bio u Bihau
i da se sino, djelomino jaei, djelomino pjeaei,
vratio u Glamo, gdje je saznao da je za danas zakazan
sastanak...
Na osnovi Velebitova opravdanja, SS-major dr Heinrich pogreno je zakljuio da se Vrhovni tab jo uvijek nalazi u Glamou, a ne u Drvaru, kako je on 13. novembra, izvijestio Schfera i Helma, napomenuvi da
ni podaci njemake i ustake vojske o tome nisu bili
tani.
Ubrzo su preli na dnevni red. Dr Velebit je predloio da se razgovara o razmjeni:
etvorice avijatiara
grupe Nijemaca zarobljenih u Jajcu
19 domobranskih oficira i 860 domobrana zarobljenih u Bihau i
grupe ustakih funkcionera, takoer zarobljenih
u Bihau.
Poto se u meuvremenu saznalo da je Andrija Hebrang razmijenjen u Slavoniji, a da Ivan Lavevi Lui,
Zlata egvi i Ana Paveli vie nisu ivi, dr Velebit je u
zamjenu za avijatiare traio 10 djevojaka na elu sa
Olgom Naki, koje se nalaze na dobrovoljnom radu u
Neukirchenu kraj Bea, Dr Ozrena Novosela i jo jednog ovjeka, ako nema Dr. Novosela onda trae nekog
Kokota.297
Olga Naki, supruga Svetozara Vukmanovia Tem-

pa, jer oigledno je o njoj rije, bila je uhapena u velikoj provali sarajevske partijske organizacije. Kojih je
devet djevojaka radilo na dobrovoljnom radu u Neukirchenu kraj Bea, nismo mogli ustanoviti.
Za Nijemce zarobljene u Jajcu pregovori o razmjeni
ve su bili u toku i moglo se samo traiti da se sav postupak ubrza i zavri.
Za razmjenu ustakih funkcionera iz Bihaa traeno je: za podupana dra Saliha Hadialia 10 ljudi, za
stoernika Rokonjia 10 ljudi, za logornika 5 ljudi i za
ravnatelja redarstva i njegova zamjenika po jednog
ovjeka.
Za oficire, podoficire i ostale civile iz Bihaa ponuena je razmjena u odnosu 1:1, s tim da se iz razmjene
izuzme 45 oficira koji su izrazili elju da ostanu u
partizanskim redovima. U sluaju povoljnog ishoda
pregovora i ako se razmjena obavi, dr Velebit je izjavio
da su partizani spremni da puste zarobljene domobrane bez ikakve zamjene.298
U ime njemakih parlamentara glavnu je rije vodio
kapetan Heyss. On je bio za to da se pregovori ogranie
na grupu avijatiara i grupu jajakih Nijemaca o kojima su pregovori preko Leinschtza ve bili pokrenuti.
Nije htio da prihvati razmjenu 1:3, objasnivi da nije rije o Nijemcima borcima, ve o privatnim osobama,
civilima, i da je za njih prihvatljiva samo razmjena u
omjeru 1:1. Velebit o tom pitanju nije mnogo raspravljao jer je takav omjer ve bio prihvaen i u pregovorima voenim preko Leinschtza u Zagrebu. Prihvatio je
Heyssov prijedlog, ali pod uslovom da Nijemci obezbijede razmjenu onih osoba koje partizani trae.
Tako su se i pregovori sveli na razmjenu devet zarobljenika: pet Nijemaca iz Jajca i etiri avijatiara, a
budui da je prihvaen i omjer razmjene 1:1, na spisku
osoba koje su partizanski parlamentari traili za razmjenu moglo se nai samo devet osoba.
Kojih se devet komunista, odnosno pripadnika
Titove ustanike grupe nalo na tom spisku?
ini se da se pri razmjeni jajakih Nijemaca ostalo
u granicama razgovora voenih preko Leinschtza u
Zagrebu, a o razmjeni posade domobranskog aviona dr
Heinrich je pribiljeio da je za hrvatske avijatiare
protivna strana traila dvije odreene enske osobe koje se sada nalaze na radu u Njemakoj, ukoliko su iste
spremne da se dobrovoljno vrate.299
Koje su to dvije ene bile, nismo mogli ustanoviti.
Protivna strana da ponovo citiramo dra
Heinricha vodila je pregovore u svakom po-

gledu s predusretljivou i stvarni dogovor, s konkretnim prijedlozima, bio je za pola sata pismeno
formulisan. (Istakli autori.) udnovato je bilo kako je dr Petrovi bio dobro obavjeten o dranju
pojedinih hrvatskih ustanova, kako je bio mnogostruko bolje obavijeten kada su i gdje Hrvati
netano odgovorili na naa traenja odreenih
osoba. On je pokazao originalna pisma hrvatskih
ustanova s kojima je dokazao svoje navode. Pored
ostaloga on je, na primjer, prigovorio gospodinu
Ottu: 'Ja sam prije osam dana lino razgovarao s
ovjekom za koga ste mi vi prilikom posljednje
razmjene kazali da vie nije u ivotu. Prije nekoliko nedjelja njega su ustae sami ponudili za razmjenu.'300
Iako dr Heinrich u svom izvjetaju ne navodi ime
ovjeka s kojim je dr Velebit prije osam dana lino razgovarao, a za kojeg mu je prilikom livanjske razmjene in. Ott izjavio da vie nije u ivotu, oigledno je
to bio Andrija Hebrang. Pismo koje je Tito 10. novembra poslao sa Otrelja Centralnom komitetu KPH poinje rijeima: Prilikom dolaska Andrije (Hebranga)...
kod nas...301 to bi odgovaralo navodu dra Velebita da
se s Andrijom Hebrangom sreo prije osam dana. A da
se zaista radilo o Andriji Hebrangu, jer se i Mladen Ivekovi u to vrijeme mogao nalaziti u Bihau, potvruju
nam jo neki podaci. Naime, Mile Milatovi je o prvim
pregovorima Marijana Stilinovia u Zagrebu, napisao:
Pod pritiskom pregovaraa koji uporno dokazuju da je Andrija Hebrang iv i da se nalazi u logoru, nemaki poslanik Kasche lino odlazi kod
Pavelia da intervenie. Paveli se Kascheu izvinjava da se tu ne moe nita uiniti, poto je Hebrang mrtav.302
A u pismu Zapovjednitva 6. pjeake divizije Glavnom stoeru domobranstva u vezi razmjene zarobljenika, poslanom 26. novembra 1942, glavar stoera
glavnostoerni satnik imokovi koji je po nareenju
zapovjednika potpisao taj dopis, pripisuje kapetanu
Heyssu, koji ga je poslije sastanka s partizanskim parlamentarima 17. novembra u okolini Livna, posjetio u
Mostaru, sljedee rijei:
Po sluaju zadnje razmjene naih i njemakih
zarobljenika kod partizana u Livnu, Poglavnik je
njemakom poklisaru, preuzvienom g(ospodinu)
Kasche izjavio, da su osobe koje su partizani traili u zamjenu za njemake zarobljenike, streljane
odnosno da ih nema. Meutim, dne 21. IX. prigo-

dom izvrenja razmjene zarobljenika, te iste osobe zamijenjene su od naih vlasti za nae zarobljenike kod partizana. Pri ovome se ograuje (kapetan Heyss primj. autora) i iztie, da je Poglavnik sigurno obmanut od mjerodanih dao takvu
izjavu njemakom poklisaru.303
Navedeni izvodi iz dokumenata pokazuju, dakle, s
kojim je ovjekom Velebit prije osam dana lino razgovarao i koje je dokumente pokazao kapetanu Heyssu, a istovremeno potvruju injenicu da je na partizanskoj listi od 15 osoba traenih za razmjenu u avgustu 1942. godine bio i Andrija Hebrang!
Nakon to su pregovori o razmjeni zavreni i partizanski prijedlozi pismeno formulisani, preostalo je da
kapetan Heyss preko nadlenih ustanova, zapravo preko njemakog poslanika i njemakog opunomoenog
generala u Hrvatskoj pronae i prikupi osobe koje su
partizani traili, pa da se obavi razmjena na mjestu koje e biti naknadno sporazumno odreeno. S obzirom
na nastale zimske prilike, bolje rei neprilike, dr Velebit je predloio da se mjesto za razmjenu izabere u blizini Zagreba, jer su glavni pokreti i koncentracije partizanskih snaga bili u sjevernom pravcu.304
Pregovori vodeni 17. novembra 1942. imaju poseban
znaaj, s obzirom na to da su tijesno povezani s kasnijim dogaajima, a naroito s partizansko-njemakim
pregovorima koji su se vodili u martu 1943. godine. Tada su se u tabu njemake 717. pjeadijske divizije u
Gornjem Vakufu pojavili partizanski parlamentari Milovan Dilas, Koa Popovi i Vladimir Velebit. Oni su bili opunomoeni da pregovaraju s Nijemcima:
1. O razmeni zarobljenika,
2. O pitanju primene meunarodnih ratnih
pravila u odnosu prema Narodno-Oslobodilakoj
Vojsci Jugoslavije sa strane nemakih vojnih vlasti,
3. O svim ostalim pitanjima koja e postaviti
ova delegacija a o kojima je ve bilo rei sa gospodinom) kapetanom Hej som prilikom poslednje
razmene zarobljenika u Livnu 17. novembra 1942.
gfodine).305 (Istakli autori.)
U sastavljanju punomoi, oigledno, nije uestvovao
dr Velebit, jer se u tom sluaju ne bi potkrale greke u
njenoj posljednjoj reenici. Naime, pregovori nisu voeni u Livnu, jer je ono bilo u rukama ustaa, ve na osloboenom teritoriju izmeu Livna i Glamoa, i tada nije

bila izvrena nikakva razmjena. No, za pitanje koje elimo razmotriti, a sadrano je u treoj taki punomoi,
to nije ni bitno.
Mio Lekovi u svojoj knjizi Martovski pregovori
1943. na tri se mjesta osvre na novembarske pregovore
1942. o razmjenama. Na 49. stranici pie da je 17. novembra bilo govora o 1. i 2. taki navedenoj u punomoi, pa zakljuuje:
Kako nemaki pregovarai nisu bili ovlaeni
da o tim pitanjima razgovaraju, to su im partizanski delegati uruili pismo Vrhovnog taba za nemakog opunomoenog generala u Hrvatskoj general-potpukovnika Edmunda Gleza fon Horstenaua. Pismo nije sauvano, ali je izvesno da je u
njemu, pored pitanja koja su se odnosila na razmenu zarobljenika, bilo rei i o zahtevu za priznanje Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije kao
zaraene strane. Na to pismo, meutim, od Nemaca nije stigao odgovor. (Istakli autori.)
Njemaki parlamentari kapetan Heyss i in. Ott bili
su ovlaeni da vode pregovore o razmjenama i o tome
prenose partizanske zahtjeve generalu Glaiseu von
Horstenau i poslaniku Kascheu. Meutim, oni su bili i
pokretai razgovora o pojedinim pitanjima to su ih inicirala ta dvojica elei da saznaju stav Vrhovnoga taba o njima. Ve smo vidjeli koja su pitanja u prvim razgovorima Marijana Stilinovia u Zagrebu, u Tukancu,
u vili pukovnika Schardta, pokretali njegovi sagovornici. Prema tome, neovlaenost kapetana Heyssa i in.
Otta ni u kom sluaju nije mogla biti razlog za uruivanje pisma Vrhovnog taba za... general-potpukovnika Gleza fon Horstenaua. No, o tom pismu jo e biti
govora.
A kada na 83. stranici opisuje razgovore opunomoenika Vrhovnog taba u tabu 717. divizije i iznosi izlaganje dra Velebita, koji je, kao najbolji znalac njemakog jezika, govorio u ime delegacije, Mia Lekovi navodi da je dr Velebit potanko upoznao generala Dippolda, komandanta divizije, sa pitanjima o kojima je
delegacija ovlaena da vodi razgovore. On zatim pie
da je dr Velebit, obrazlaui treu taku punomoi govorio
... o politikim pitanjima o kojima je ve razgovarano 17. novembra 1942. na sastanku koji su
kod Livna odrali partizanski i nemaki pregovarai (sva ta pitanja bila su izloena u pismu /istakli autori/ koje je sa partizanske strane bilo istog dana upueno Nemakom opunomoenom

generalu u Zagrebu /treba: u Hrvatskoj primj. autora/ Glezu von Horstenau).

Jo jedanput, posljednji put i najopirnije, M. Lekovi pie o novembarskim razgovorima na 86. stranici
svoje knjige, navodei obrazloenje koje je delegacija
dala u vezi s 3. takom punomoi. Naravno, stav delegacije iznio je dr V. Velebit:
Delegacija je potom prela na obrazlaganje
predloga o treem, glavnom pitanju, koje ima 'politiki karakter'. Po njenom miljenju o tom se pitanju moglo razgovarati i ranije, tim pre to je
ono bilo predmet neobavezujuih razgovora na
sastanku koji je, povodom pregovora o razmeni
zarobljenika, odran 17. novembra 1942, kod Livna i na kome su sa nemake strane uestvovali
vojno-privredni oficiri kapetani Hejs i Kulih i ve
pomenuti inenjer Hans Ot. O tom pitanju bilo je
rei i u pismu koje je tada bilo upueno nemakom generalu u Zagrebu Glezu Horstenau (istakli
autori) i na koje nije dobijen odgovor. Delegacija,
obrazloio je dalje Velebit, stavlja do znanja da
Vrhovni tab ne vidi razloga da se neprijateljstva
sa nemakim oruanim snagama i dalje nastavljaju. Partizanske jedinice vode borbu protiv nemakih trupa, jer su prinuene da se brane. Narodnooslobodilaki pokret predstavlja nezavisan
pokret koji niko sa strane ne potpomae. On se,
dodue, u svojoj propagandi oslanja na Sovjetski
Savez, ali sa Londonom, koji podrava jugoslovensku izbegliku vladu i njenu etniku vojsku u
zemlji, ne eli da ima nikakvu vezu.
Kako vidimo, Vladimir Velebit je na sastanku u Gornjem Vakufu izloio stav partizanske delegacije, a on je
i 17. novembra vodio, kako M. Lekovi pie, neobavezujue razgovore sa spomenutim njemakim parlamentarima. Ovdje je, vjerovatno, pri tampanju rukopisa nastala greka, pa je ispalo da je Kulih vojnoprivredni oficir iako autor za njega ranije navodi tane
podatke: Alfred Hajnrih (Alfred Heinrich), specijalni
referent Ajnzackomande policije i slube bezbednosti
(Einsatzkommando Polizei und Sicherheitsdienst) u Sarajevu koji se prestavio kao Kulih (Kulich).306

O partizansko-njemakim pregovorima od 17. novembra 1942. godine poznati ameriki historiar jugoslavenskog porijekla Jozo Tomasevich napisao je u svo-

joj knjizi etnici u drugom svjetskom ratu 19411945

sljedei tekst:
Jo prije nego je operacija Weiss (etvrta neprijateljska ofanziva primj. autora) otpoela,
partizani i Nijemci vodili su pregovore, a 5. septembra i 17. novembra razmijenili su zarobljenike. (17. novembra nije vrena nikakva razmjena
primj. autora). Tom su prilikom partizanski
predstavnici uruili pismo za generala Glaisa (istakli autori), njemakog vojnog opunomoenika u
NDH, u kojem su objanjavali da Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije nije banda, ve nezavisna oruana sila s vojnom disciplinom, i predloili su uzajamnu primjenu propisa meunarodnog ratnog prava s osobitim obzirom na zarobljenike i ranjenike, redovnu razmjenu zarobljenika i
neku vrstu primirja izmeu obje strane za te prigode.131 Ne samo Glaise nego i Kasche, njemaki
poslanik u Zagrebu, a i zastupnici njemakih ekonomskih organa, bili su za takav kontakt i razmjenu zarobljenika, kako bi na taj nain izvukli
neke korisne obavjetajne podatke. Takoer su
htjeli neki modus vivendi s partizanima, jer su se
na teritoriju koji su oni oslobodili nalazili neki
vani rudnici. Uope, nadali su se smirenju hrvatskog teritorija juno od Save i prestanku sabotae
na vitalnoj eljeznikoj pruzi ZagrebBeograd.
Meutim su Hitler i von Ribbentrop bili protiv
svakog modusa vivendi. Njihovo je miljenje, naravno, prevladalo i partizanski prijedlozi ostali su
bez odgovora.
U napomeni broj 131 J. Tomasevich je pribiljeio:
Na alost, nisam mogao nai kopiju tog pisma, ali svoje znanje o njemu zasnivam na tekstu
izjave koju su partizanski predstavnici dali 11.
marta, a koja u mnogome ponavlja pismo od 17.
novembra.307 (Istakli autori.)

Iz citiranih tekstova Lekovieve knjige proizlazi sljedee:

1) dr Velebit je 17. novembra predao kapetanu Heyssu pismo Vrhovnog taba za nemakog opunomoenog generala;
2) Pismo nije sauvano, ali je izvesno da je u njemu bilo govora o pitanjima razmene zarobljenika i
priznanja NOVJ kao zaraene strane;

3) 17. novembra je razgovarano i o politikim pitanjima i sva ta pitanja bila su izloena u pismu;
4) dr Velebit je 17. novembra vodio i neobavezujue
razgovore, ali je i o pitanjima tih neobavezujuih razgovora bilo (je) rei i u pismu.
M. Lekovi je zaista vrlo temeljito i dokumentovano
obradio martovske pregovore. Meutim, iako konstatuje da pismo nije sauvano, on, na osnovi razgovora
vodenih u martu 1943, zakljuuje to je sve sadravalo
to pismo, ne navodei za te tvrdnje nijedan izvor niti
svjedoenje, iako je iskoristio sve tada dostupne izvore, i pismenu izjavu Vladimira Velebita, glavnog partizanskog pregovaraa, koju je za tu svrhu napisao.308
Za svoje tvrdnje -u vezi s pismom nigdje ne citira dra
Velebita, a on je, navodno, pismo Vrhovnog taba za
nemakog opunomoenog generala predao kapetanu
Heyssu! Istina, dr Velebit je u jednom intervjuu izjavio
da se tih dogaaja slabo sjea i da su mu izblijedjeli. Ali
mora se imati na umu i sama injenica da se on toga ne
sjea. Na pisanje J. Tomasevicha neemo se posebno
osvrtati jer on sam pie da nije mogao nai kopiju tog
pisma i da svoje znanje o njemu zasniva na tekstu izjave koju su partizanski predstavnici dali 11. marta
(1943. godine primj. autora), a koja u mnogome ponavlja pismo od 17. novembra (1942. godine). Bez odgovora Ostaje samo pitanje kako je J. Tomasevich mogao
zakljuiti da se u izjavi koju su partizanski predstavnici dali 11. marta... u mnogome ponavlja pismo od 17. novembra kada sam tvrdi da to pismo nije pronaao?!

udnovato je da je tako vrsnim, pedantnim i savjesnim historiarima kakvi su, bez sumnje, i M. Lekovi i
J. Tomasevich ostao nezapaen podatak naveden u 3.
taki punomoi koju je Vrhovni tab dao partizanskim
parlamentarima, a u kojoj doslovno pie da se oni ovlauju da razgovaraju...
3. O svim ostalim pitanjima koja e postaviti
ova delegacija a o kojima je ve bilo rei sa gospodinom) kapetanom Heyssom... 17. novembra
1942. (Istakli autori.)
S obzirom na sve okolnosti koje su dovele do martovskih pregovora, a koje je M. Lekovi s izvanrednom
sistematizovanou i pedanterijom obradio, Vrhovnom
je tabu bilo izuzetno stalo do uspostavljanja kontakta i
pregovaranja, a sigurno bi punomo imala mnogo veu
teinu da se Vrhovni tab u njoj pozvao na svoje pismo

upueno generalu Glaiseu von Horstenau nego na rei sa g(ospodinom) kapetanom Heyssom!
Ono to se sigurno moe tvrditi jest ovo:pismo je postojalo, ali to nije bilo pismo Vrhovnog taba, a poto
ga ni mi nismo pronali, moemo samo rei da u njemu, najvjerovatnije, nije bilo ono to navode M. Lekovi
i J. Tomasevich, ili bar ne sve to.

O razgovorima vodenim 17. novembra 1942. godine,

koliko smo mogli utvrditi, sauvana su samo etiri dokumenta: izvjetaj Zapovjednitva 6. pjeake pukovnije u Mostaru od 26. novembra 1942. i tri izvjetaja efa
sarajevskog Gestapa SS-majora dr Heinricha.
Za analizu dogaaja od 17. novembra naroito su
znaajni izvjetaji dra Heinricha kao uesnika pregovora i razgovora. On je o tim razgovorima svojim pretpostavljenima poslao tri izvjetaja:
dva 23. novembra 1942 (broj 654/42 i broj 655/42) i
jedan 24. novembra 1942 (broj 658/42).308
Svim trima izvjetajima jedan se od autora ove knjige davno koristio (Slavko Odi, Neostvareni planovi,
Zagreb, 1961). M. Lekoviu je to promaklo iz vida, mada
je u pregledu upotrijebljene literature naveo i tu knjigu.
U prvom izvjetaju od 23. novembra (broj 654/42) dr
Heinrich govori iskljuivo o razmjenama i konstatuje,
da ga ponovno citiramo:
Protivna strana (dr Velebit primj. autora)
vodila je pregovore u svakom pogledu s predusretljivou i stvarni dogovor, s konkretnim prijedlozima, bio je za pola sata pismeno formulisan.
(Istakli autori.)
Znai, nije se radilo o nikakvom pismu Vrhovnoga
taba za nemakog opunomoenog generala, ve o
pismenom rezimeu zakljucima u vezi s razgovorima o razmjenama zbog kojih su se obje strane i sastale.
Neto od onoga to navode M. Lekovi i J. Tomasevich zaista je inilo neobavezujue razgovore o kojima je dr Heinrich istoga dana, 23. novembra, napisao
poseban izvjetaj s brojem 655/42 kao dopunu izvjetaju
broj 654/42.
Da politika pitanja nisu bila predmet pisma formulisanog pola sata nakon pregovora, dr Heinrich potvruje prvom reenicom svog izvjetaja broj 655/42:
Poslije pregovora voenih s Titovim opunomoenikom radi razmjene zarobljenika pruila se

prilika za jedan dulji politiki razgovor s dr Petroviem. (Istakli autori.)

Dr Heinrich je pribiljeio i svoje utiske o dru Velebitu, kao i sve to mu je on u razgovoru rekao. Vrijedno je
citirati bar neto od toga:
Dr Petrovi govori perfektno njemaki i lino
ostavlja najbolji utisak, samo ne utisak jednog
ubijeenog fanatinog komuniste. On je pravnik i
bez sumnje jedan od najbliih Titovih savjetnika.
Njegova politika shvatanja koja je iznio o sadanjem stanju u hrvatskom prostoru, s obzirom na
hrvatsko dravno rukovodstvo i na njegove organe, potpuno je ispravno. Njima je poznato bankrotstvo tog rukovodstva i pozadina toga i stvar je
'partizana' da te greke propagandistiki iskoriste
i da vlastitim korektnim postupanjem dokau da
su oni, tj. 'partizani', jedini koji mogu ponovno da
obuhvate Hrvate, Slovence i Srbe i da ih dovedu
do ujedinjenja. Oni nee ponavljati greke koje su
pravili jugoslavenski reimi, nego e znati da otklone ono to bi dovelo do toga da se u buduoj
dravi s jednom od tri grupe 'drugorazredno' postupa. Ovu su greku prvo pravili Srbi u bivoj jugoslavenskoj dravi prema Hrvatima, a djelomino i prema Slovencima, a sada tu istu kratkovidnu greku prave Hrvati, tj. ustae to je naroito
naglasio da bi istakao razliku izmeu ovih i upotrebivih ali po strani stojeih Hrvata u njihovoj
novoj dravi. Oni, tj. partizani ja moram da
upotrebim ovaj izraz jer ga je dr Petrovi za vrijeme razgovora upotrebljavao s naroitim naglaavanjem (SS-major Heinrich opravdava upotrebu
rijei partizan jer je Himmler zabranio njenu
upotrebu u izvjetajima primj. autora) mogu
da budu zadovoljni sa svojim dosadanjim uspjesima u pravcu ponovnog ujedinjavanja slavenskih elemenata. ... (Partizani) namjeravaju da uspjeno napreduju i u slovenskom podruju, a iz
nagovjetavanja dr Petrovia moglo se razabrati
da oni poseban znaaj pridaju upravo prodiranju
prema sjevero-zapadu i sjeveru u pravcu njemake granice, pa i preko nje. Dobio se utisak da je dr
Petrovi naroito dobro obavjeten o poloaju u
Zagrebu u najmanju ruku moglo se naslutiti da
je izvanredno obavijeten o stanju po ministarstvima. S tim u vezi on je predloio da se za budue pregovore izabere neko mjesto u koje se moe
lake stii iz Zagreba.

O opem politikom poloaju dr Petrovi je rekao da Njemaka u Rusiji i dalje ima dobro opremljenog i hrabrog protivnika i da je za Njemaku u Rusiji najznaajnije da ove godine nije mogla da osvoji petrolejske izvore. Potekoe koje e
Njemaka zbog svoje jake mehanizacije imati upravo radi pomanjkanja goriva uskoro e se pokazati. Uslijed prodiranja Amerikanaca i Engleza u
Africi, Njemaka e biti prisiljena da Afriku potpuno napusti a to e onda biti trenutak za angloameriku invaziju Italije, to je ve znak pribliavanja sloma. U Italiji postoje jake suprotnosti izmeu vojske i faizma. Osim toga Italija neto
to on ne razumije ve dugo vremena sarauje
sa etnicima Drae Mihailovia koji je istovremeno ministar rata u Vladi u Londonu. Upitao je kako Njemaka moe da to dopusti. Dr Petrovi je
uvjeren da Njemaka ubudue nee moi da izae na kraj s potekoama koje se svuda pojavljuju. Njemaka nije u stanju da od bilo kuda izvue
snage da bi ih ubacila tamo gdje su joj potrebne
za odluujui udarac, na pr. ovdje na Balkanu, ili
za spreavanje raspadanja Italije.
Ve smo govorili o tome da su opunomoeni general u Hrvatskoj Glaise von Horstenau i poslanik Kasche svoje vlastite inicijative, zbog stava OKW i Ribbentropa prema pregovorima s partizanima (a i jedan i
drugi su smatrali da su ti kontakti vrlo korisni), prikazivali kao prijedloge koji su potekli od partizana. To nedvojbeno potvruje i SS-major Heinrich na kraju tog izvjetaja:
Njemaki poslanik je predloio ing Ottu da
on u linom razgovoru s pregovaraima protivne
strane sugerira protivnoj strani da ona predloi
njemakim ustanovama uspostavljanje neutralne
zone, da bi se u obostranom interesu otklonili sukobi s njemakim trupama.
Dr Heinrich je svoje izvjetaje dostavljao zapovjedniku policije bezbjednosti i slube bezbjednosti u Beogradu SS-pukovniku i pukovniku policije dr Schferu ili
zamjeniku i policijskom ataeu Njemakog poslanstva
u Zagrebu. A budui da se podrazumijevalo da je prepiska unutar Glavnog ureda bezbjednosti Reicha i njegovih ustanova povjerljivog karaktera, uz naznaku broja akta nikada nije stavljena neka posebna oznaka (tajno, strogo tajno itd.). Takve oznake nema ni na citiranom dopisu dra Heinricha uz broj 655/42. Meutim, taj
je dopis izuzetak s kojim se prvi put sreemo. Na njego-

voj treoj stranici, koja poinje upravo citiranom reenicom, dr Heinrich je crvenim mainski otkucanim slovima napisao Tajno! (Geheim). Nakon primitka dopisa i SS-pukovnik Schfer je na prvoj stranici izvjetaja
crvenom olovkom napisao tajno!, ak to crvenom
olovkom jo potcrtao! A kada je prvi izvjetaj dra Heinricha od 23. novembra (broj 654/42) stigao SS-potpukovniku Schferu, on je na njega crvenom olovkom pribiljeio: To je nemogue! Taj je izvjetaj, konano stigao
i u Berlin. Zamjenik Mllera, efa Ureda IV (Gestapo) u
Glavnoj upravi bezbjednosti Reicha, SS-general-lajtnant Panzinger, uputio je 21. januara 1943. godine SS-pukovniku Schferu depeu:
SS-major dr Heinrich se angaovao u pregovorima s ustanicima za zamjenu zarobljenika. ef
Ureda IV smatra da je nezgodno da on uestvuje
u tome. Policijski atae u Zagrebu takoer je instruiran da ne uestvuje u ovim pregovorima, pa
makar to njemako poslanstvo eli.310
Schfer, za kojeg je cijeli taj sluaj bio ne samo nemogu, nego i vrlo neprijatan jer su prigovori na adresu njegova potinjenog, dra Heinricha, bili indirektno
upueni i njemu, pourio je da se opravda i 26. januara
1943. godine poslao Panzingeru depeu:
Do uea SS-majora dr Heinricha u pregovorima s predstavnicima ustanika u novembru 1942.
godine dolo je bez moga znanja, ali na izriitu
elju 718. pjeadijske divizije. Kada me je Heinrich
dopisom od 24. 11. 1942. upoznao s tim, zabranio
sam odmah svako daljnje uestvovanje u pregovorima.311
Da bi se shvatila ta reagovanja dra Schfera i Mllera, treba imati na umu injenicu da je u Hitlerovu
Glavnom stanu 18-19. 12. 1942. odran sastanak s naelnicima njemakog i talijanskog generaltaba i ministrima spoljnih poslova Njemake i Italije, na kojem je dogovoreno izvoenje velike operacije protiv NOV i POJ.
Naravno, odgovarajui razgovori i izvjetavanje na tu
temu, a zatim izvjesne pripreme provedene su u Njemakoj i prije, a to se i te kako odrazilo na stavove njemakih ustanova i operativnih jedinica i u tzv. NDH i u
Reichu.
No, da se vratimo na tajni dio Heinrichova izvjetaja
od 23. novembra i vidimo kako je in. Ott naveo partizanskog parlamentara dra Velebita na razgovor o temi
koju mu je sugerirao poslanik Kasche.

Budui da mu je bilo poznato da se unarevi (Marijan Stilinovi primj. autora) radi vanih zadataka koji su mu povjereni nalazi u Sloveniji, on se, ne naavi
prikladniji nain, oigledno, posluio varkom. Saopio
je dru Velebitu da je njemu (?!) unarevi u Zagrebu,
prilikom razgovora o livanjskoj razmjeni predloio
saradnju s njemakim trupama slinu saradnji Talijana s tzv. 'antikomunistima' (etnicima primj. autora) u Hercegovini i predloio tu temu za razgovor. Dr
Petrovi je pribiljeio je dr Heinrich smatrao da
se i sada moe razgovarati o saradnji po stanovitim pitanjima, ali je rekao da se on o tome prije svega mora
informisati. U svakom sluaju oni su (partizani primj. autora) i sada kao i ranije neprijatelji D. M. (Drae
Mihailovia primj. autora) i angloamerikih plutokrata.
U sklopu tog razgovora in. Ott je onda naveo razgovor i na pitanje neutralne zone, na to ga je dr Velebit upitao da li bi Nijemci bili spremni da partizanima liferuju i oruje? kao to rade Talijani etnicima.
To je bilo negirano pie dr Heinrich ali
mu je bilo stavljeno do znanja da bi neutralizacijom stanovitih podruja partizanske snage bile
osloboene za akcije na drugim podrujima, na
pr. protiv 'antikomunista' i da bi tamo imale mogunost pribavljanja oruja (razoruavanjem etnika primj. autora). Dr Petrovi je na to primijetio da bi se njima (partizanima primj. autora)
moralo priznati jedno znatno podruje i da e on
pribaviti o tome prijedlogu informacije i direktive
te da e prilikom slijedeeg sastanka iznijeti partizanske prijedloge.
Iz svega izloenoga moe se izvui samo jedan zakljuak: Vrhovni tab nije uputio generalu Glaiseu von
Horstenau nikakvo pismo i nije bio inicijator razmatranja politikih pitanja, to mu pripisuju M. Lekovi i J.
Tomasevich: bio je to njemaki poslanik Siegfried Rasche! Zbog toga, naravno, na nenapisano pismo nije ni
mogao stii odgovor. A o martovskim pregovorima jo
emo govoriti u etvrtom tomu knjige Partizanska
obavjetajna sluba 19431945.
Poslije novembarskih razgovora nije bilo novog susreta predstavnika Vrhovnog taba s opunomoenicima
generala Glaisea von Horstenaua i poslanika Kaschea,
a i pregovori o razmjeni koji su prije otpoeli (oktobarnovembar 1942) nisu realizovani!

Nakon povratka u Mostar, s pregovora vodenih 17.

novembra izmeu Livna i Glamoa, kapetan Heyss je
posjetio Zapovjednitvo 6. pjeake divizije i obavijestio ga o pregovorima i ponudi partizana da se u Bihau
razmijene zarobljeni pripadnici oruanih snaga tzv.
NDH, funkcioneri organa vlasti i ustake stranke. tab
divizije je 26. novembra poslao odgovarajui izvjetaj
Glavnom stoeru domobranstva, a Ministarstvo
Hrvatskog Domobranstva O Odjel 1. decembra 1942.
proslijedilo ga je Ustakoj nadzornoj slubi, Uredu I s
napomenom:
Obzirom na zapovjed Poglavnika od 1. o. m.
(na 6199/taj. od 1. o. m.) i na stanovite Glavnog
Stana Poglavnika da se zamjene izvre molim u
sporazumu sa ovim odjelom poduzeti potrebne
korake za izvrenje ovih zamjena.312
Nismo naili na dokumente iz kojih bi se vidjelo je li
i to je po ovoj napomeni poduzeto u decembru 1942.
Meutim, pregovori o razmjeni partizana zarobljenih u Livnu u oktobru 1942. najvjerovatnije su voeni
neposredno izmeu neke partizanske komande i ustakih vlasti u Livnu i prije njemako-partizanskih pregovora 17. novembra. O tim pregovorima saznajemo iz izvjetaja zapovjednika 5. orunike pukovnije pukovnika Stjepana Tome broj 2312, ali bez naznake datuma.
On je, u stvari, Ustakoj nadzornoj slubi u Zagrebu i
njenim Uredima I i II, Zapovjednitvu III. domobranskog zbora u Sarajevu te nizu drugih komandi i nadletava prenio izvjetaj Orunikog voda Livno o zamjeni partizana za nae ljude:
Dana 21. studenog 1942. izvrena je zamjena
zarobljenih partizana u mjestu Livno sa taocima
Hrvatima koje su odveli partizani iz Livna prilikom povlaenja.
Zamjenjeno je 27 osoba i to sjeverno od Priluka
1 km. a udaljeno od Livna 8 km. Predstavnik naih
vlasti bio je ustaki satnik Lovrini Krunoslav
zapovjednik VII. ustake bojne, a sa partizanske
strane Karlo Leonardi Dr. prava rodom iz Trogira.
Pri razmjeni prisustvovala je sa partizanske
strane jedna grupa crnogoraca. 313
Nedostaju detaljniji podaci o toj razmjeni, kao i o
osobama koje su tada razmijenjene.
Bila je to posljednja razmjena na terenu Bosanske
krajine 1942. godine.

Pregovori o razmjeni posade domobranskog aviona

i strunjaka preduzea Elektro-Bosna iz Jajca, meutim, zbog oigledne ustake sabotae njemako-partizanskih razmjena nisu se privodili kraju. U tom smislu
uope nije koristilo ni pismo njemakog vojnoprivrednog oficira pukovnika Schardta, poslano 14. decembra
1942. godine njemakom opunomoenom generalu u
Hrvatskoj Glaiseu von Horstenau, zapovjedniku njemakih trupa u Hrvatskoj generalu Rudolfu Ltersu
(Liters) i Vojnoprivrednom tabu Wehrmachta na Jugoistoku:
Po povratku prokuriste firme iz Jajca (Leinschtz primj. autora) dobiven je prvi izvjetaj o
novom razaranju fabrike. Iako su razaranja djelomino jako velika, firma e nastojati da tvornicu
to prije opravi i osposobi, da bi se to prije mogla
ponovo staviti u pogon. Ali... preduslov je za to da
se osoblje koje se nalazi u zarobljenitvu ustanika, razmjenom ponovo stavi firmi na raspolaganje.
Prilikom prvog zauzimanja Jajca u zarobljenitvo su pali ing. Otmar Siglhuber, knjigovoa
Franz Leinschtz i gospoica Resi Mehr. Prilikom
napda u novembru, zarobljeni su ing Bruno krivani, ef elektrine centrale i kemiari ing Ivan
Erdelji, ing. Ivan Mlakar, profesor Nebodar karica i majstor Franjo Konopek.
Vojnoprivredni oficir smatra da se bez povratka ininjera i kemiara tvornica ne moe ponovno osposobiti i da se, bez sumnje, takvi strunjaci
nee moi iz Reicha staviti na raspolaganje. Stoga
se moli da se Siglhuber i ostali to je mogue bre
razmijene, a razmjena 5 lica krivani i ostali
to prije pokrene.314
Unato toj intervenciji na najviim mjestima, ipak
su pregovori oko razmjena zbog poetka velike etvrte
neprijateljske ofanzive privremeno prekinuti.
Meutim, kako u toku priprema, tako i u toku same
ofanzive, njemaki su se tabovi obilato koristili obavjetajnim podacima to su im ih dostavljali do tada razmijenjeni zarobljenici i, jo vie, posrednici u razmjenama.

ZAGREBAKE ISPREPLETENE
OBAVJETAJNO-DIVERZANTSKE
MREE
formiranje i rasformiranje Vojnog komiteta prvi
obavjetajni podaci i veze likvidacija Ljudevita Tiljka
inenjerska obavjetajna grupa sjeanje sekretara zagrebakog Mjesnog komiteta umjesto u Moskvu, u paniju diverzanti ili obavjetajci bjekstvo
iz francuskog logora nedoreeni i proturjeni podaci
povratak u Zagreb neto nije u redu s datumima
neosnovane tvrdnje diverzantski kursovi ipak
rad i na obavjetajnom planu Krajaiev odlazak u
Zemun i Beograd ko je bio Ivan Srebrenjak Antonov
dva vana svjedoenja prvi ratni dokument o Antonovu zagonetni Bak dok istraga traje, odluka
se odlae Antonov rasputa svoju vojsku V. Bakari nije bio oduevljen hapenje Antonova i Hebranga Ivan Krajai se vraa u Zagreb Antonov
nikoga nije izdao ko je bio ef jo jedna Krajaieva funkcija Valdes i Stela u Sloveniji Fisherov
obavjetajni izvjetaj Moskvi Stevan je, ipak, bio Stevo na zahtjev direktora natrag u Zagreb ko je
bjeao od istine kao vrag od tamjana dva vremenski pogreno locirana dogaaja punkt u tvornici likera Beker organizacija i rad partijske obavjetajne slube u Zagrebu potkraj 1942. godine

Poetkom 1941. u Zagrebu, koji je tada imao oko

220 000 stanovnika, 1 djelovalo je, pod rukovodstvom
Mjesnog komiteta Komunistike partije Hrvatske i est
njegovih rajonskih komiteta, oko pet stotina lanova
Partije. 2
Prvih dana maja 1941. godine Tito je u Zagrebu organizovao savjetovanje KPJ kojem su prisustvovali delegati iz svih krajeva okupirane i raskomadane Jugoslavije, osim iz Dalmacije, iji je predstavnik bio sprijeen, te iz Makedonije, iji je P(okrajinski) K(omitet) otkazao odravanje veza s n a m a i povezao se s KP Bugarske odmah u poetku okupacije Makedonije. 3 Na savjetovanju je odlueno, pored ostaloga, da se, kako je to
definisao Tito, pri svim rukovodstvima KPJ formiraju
vojni komiteti sa zadatkom da prikupljaju oruje, pripremaju ljudstvo za oruane formacije, organiziraju
obavjetajnu slubu itd."4 (Istakli autori.)
Odmah poslije majskog savjetovanja pri Centralnom komitetu KPH (Andrija Hebrang, Ivan Rukavina,
Marko Simeni) osnovan je Vojni komitet, a potkraj tog
istog mjeseca Vlado Popovi i Andrija Hebrang formiraju i Vojni komitet Mjesnog komiteta KPH za grad Zagreb. Meutim, do n a p a d a Hitlerove Njemake na
Sovjetski Savez rad Komiteta je bio dosta neorganiziran, vie individualan i tek nakon n a p a d a na SSSR...
postao je organiziraniji napisao je poslije rata ime
Balen, jedan od lanova tog komiteta. 5
Koncem srpnja ili poetkom kolovoza 1941.
rasputen je Vojni komitet, jer se smatralo da
M(jesni) K(omitet) KPH kao tab Partije mora biti,
u stvari, vojni komitet koji treba da vodi sve borbene akcije napisao je drugi lan tog komiteta
Ante Milkovi.6

Odluka o rasputanju Vojnog komiteta MK KPH bila je, vjerovatno, nakon povratka Vlade Popovia iz Beograda (6. jula), uslovljena i formiranjem Operativnog
rukovodstva, koje je zamijenilo dotadanji Vojni komitet CK KPH, kao i opim razvojem dogaaja u Zagrebu.
U ostalim je gradovima, kada su za to postojali uslovi,
nastavljeno formiranje i aktivnost vojnih komiteta, to
se pokazalo korisnim, naroito s obzirom na njihovu
obavjetajnu aktivnost.

Kada je Ivan Boievi, lan Mjesnog komiteta KP

Hrvatske u Zagrebu od marta do kraja decembra 1941.
godine, otiao u partizane, detaljnije je objasnio rad zagrebakih komunista i aktivista NOP-a na obavjetajnom planu:
Partija je bila informirana o svemu to se dogaa u gradu, u tvornicama, kolama, nadletvima. Nijedan vaniji transport nije mogao proi
kroz Hrvatsku, a da komunisti i simpatizeri zaposleni na eljeznici ne bi o tome obavijestili Partiju. Pa i u organima vlade NDH i u policiji Partija
je imala svoje suradnike.7
Naalost, Boievi nije rekao kome su iz Partije dostavljani podaci o vanijim transportima kroz Hrvatsku odnosno kako su oni u to vrijeme (1941) bili koriteni. Isto tako ne imenuje nijednog saradnika Partije u
organima vlade NDH i u policiji!
Malo konkretnije podatke o koritenju podataka o
eljeznikim transportima govori se u sjeanjima grupe predratnih lanova KPJ, koja je djelovala na Zagrebakom kolodvoru:
Karel Koroec je uspostavio telegrafsku vezu
s Novskom, Capragom, Krievcima i drugim stanicama, pa su mu njegovi drugovi, dogovorenim
iframa, javljali s terena o sastavu transporta. Takoer je i on njima javljao o transportima koji su
prolazili kroz Zagreb, dolazei iz Njemake, a
kretali su se u pravcu istoka ili u Bosnu. Neki su
se transporti formirali na stanicama u Zagrebu.
Koroec je svojim vezama na terenu to javljao kako bi one mogle obavijestiti partizanske jedinice
da poduzimaju odgovarajue mjere. Tada bi u akciju stupili partizanski diverzanti.8
Jednog od saradnika Partije koji su radili u ustakoj
policiji spominje samo Ivan Denac, koji se, kao lan Rajonskog komiteta KPH na Trenjevci, potkraj aprila ili

poetkom maja 1942. povezao s Grgom Jankesom,

panskim borcem, tada povjerenikom Biroa CK KPH u
Zagrebu: 9
Odlueno je da odem na slobodni teritorij s
Jankesom. Na odlazak je bio izveden pod posebnim okolnostima. Grga Jankes dobio je vezu s
drom Veliem, koji je bio zamjenik efa privredne policije u Zagrebu. Pomou njega organizirao
je da mi idemo kao neka policijska inspekcija u
Novi Vinodol, koji je bio pod administracijom
NDH. Dr Veli je izradio dokumente za Jankesa,
a ja sam dobio legitimaciju studenta Pravnog fakulteta kao praktikant na policiji. Ja nisam znao
kakva je to veza s Veliem. Jankes mi je rekao da
moramo biti oprezni, jer da on nudi usluge za
NOP i da eli ii u partizane, ali da mu je sumnjiv.
Krenuli smo kolima i doli do Ogulina oko kojeg
je bila neka lokalna ofenziva na partizane. Organi NDH su traili od nas da uemo u Ogulin da bi
u policijskoj stanici provjerili tko smo, jer im je bilo udno kako se mi usuujemo, kao ustaka policijska ekipa, da tako kurano idemo kroz Gorski
kotar gdje je bilo partizanskih zasjeda. U Ogulinu
je policija telefonirala u Zagreb. Mi smo ekali ispred stanice, a dr Veli je bio u stanici s policajcima. Poslije izvijesnog vremena je iziao, poto je
sve bilo u redu, pa smo krenuli dalje...10
Navode Ivana Denca potvruje i pismo Konspiratora (Dragutina Sailia), rukovodioca Povjerenstva CK
KPH u Zagrebu, poslano Vladi Popoviu, sekretaru CK
KPH, 6. maja 1942. godine. Konspirator u tom pismu, izmeu ostaloga, javlja da je policija saznala za boravak
Grge Jankesa u Zagrebu, da je pod policijskom paskom (je) Ljubljanska ulica gdje su navodno Dr i Grga bili na koti, te da su zbog toga (smo) Grgu sklonili, a
njegove je poslove preuzeo Stevo Krajai.
Redakcija druge knjige edicije Sjeverozapadna
Hrvatska u NOB ..., u kojoj je objavljeno Konspiratorovo pismo, u napomeni objanjava da je Dr, u stvari, uro Veli.11
Mjesec dana kasnije, 6. juna 1942, Vlado Popovi pie Brki (Ivanu Krajaiu Ste vi) i Konspiratoru da je
prije neki dan stigao (je i) Fric sa jo jednim drugom
na osloboeni teritorij. 12 Fric je bio pseudonim Grge
Jankesa, a jedan drug s kojim je Fric stigao bio je Denac.
uri koji je doveo Frica pie dalje Vlado
trebate platiti utroen benzin. Radi se o 120 li-

tara. U ostalom on ima za sav utroak pismenu

potvrdu. Koristite veze s njim, ali je potrebno da
budete oprezni. Na putu s Fricom pokazao se dobar i vrlo spretan. 13
Rezervisanost prema uri Veliu izraava i Ivan
Krajai u pismu Centralnom komitetu KPH od 20. juna 1942. rijeima:
uro koji je vozio Frica tie moe se za drugo
nita iskoristiti nego za takove svrhe u ostalom
sve je to linija Marine (Marina Gregori primj.
autora) kojoj ja vrlo oprezno pristupam. 14
U primjedbama na rukopis Paje Gregoria, pisanim
16. 12. 1976, Bogdan Crnobrnja takoer spominje Velia, ali kao Veljia. Taj dio primjedaba glasi:
... govori da si sreo nas nekolicinu u Gornjem Daruvaru 15. marta (tu sam prvi put vidio i
uo za Veljia). Trebalo bi neto rei, zato se toliki broj nas okupio t.j. o svrsi susreta. Dodajem
da je bio prisutan i Karlo Mrazovi, Grga Jankes i
Maja Komar. Da te podsjetim, Grga i Maja su otili sa Veljiem u Daruvar i tamo 'legalno' u hotelu
prespavali i zatim produili na bjelovarski teren.
Maja je ubrzo zatim uhapena. Taj je susret bio
neto kasnije koncem marta. Gapar i ja smo
doli do tebe u Jamu pa smo zajedno proslijedili u
Gornji Daruvar. Mi smo na sastanak bili pozvani
kao komandant i politiki komesar I odreda, a ostali drugovi kao partijski rukovodioci na terenu.15
to se kasnije dogodilo s drom Veliem, nismo utvrdili.
U Zagrebu se, kao i u ostalim gradovima okupirane
Jugoslavije, uspjena aktivnost partizanskih obavjetajaca odvijala u toku ljeta 1941, ponajprije, ako ne i iskljuivo, na kontraobavjetajnom planu. I pritom su se,
kao i drugdje, nastojali prije svega zatititi vlastiti redovi
od neprijateljskih agenata. O prvoj veiti akciji te vrste
pie tadanji lan Mjesnog komiteta KPH u Zagrebu
Bla Mesari:
U ljeto 1941. godine u Zagreb je doao policijski agent Ljudevit Tiljak, koji je nanio mnogo zla
beogradskoj partijskoj organizaciji. Njegov je zadatak, oigledno, bio da se infiltrira u partijske
redove, da osmatra djelatnost organizacije i da joj
u pogodnom trenutku zada teak udarac. Meutim, primijetila ga je i pratila partijska organizaci-

ja da bi se ustanovilo gdje zalazi i s kim se povezuje. Budui da je ocijenjeno da njegova djelatnost postaje opasna za partijski aktiv, on je uhvaen, sasluan i likvidiran.16
Taj je pothvat izvren usred Zagreba poetkom jula
1941. godine. Nije utvreno koliko su u tome mogla biti
iskoritena obavjetenja to ih je Tiljak dao u toku sasluanja.

Zagrebaka eljeznika radionica, sa oko dvije hiljade zaposlenih imala je vanu ulogu u borbi zagrebakog proletarijata za sve vrijeme postojanja Kraljevine
Jugoslavije i u svim je situacijama bila snano uporite
Komunistike partije. Ona je svoju revolucionarnu tradiciju nastavila i u najteim uslovima nastalim rasparavanjem Jugoslavije u aprilskom ratu i stvaranjem
Nezavisne Drave Hrvatske, svrstavajui se u prve
redove protiv okupatora i ustakih kvislinga. U njoj je
ve u drugoj polovini 1941. godine djelovala specijalna
obavjetajna grupa poznata pod nazivom Inenjerska
obavjetajna grupa, o kojoj je dr Ivan Oak, i sam lan
te grupe, 1983. godine napisao i ovo:
Uskoro poslije formiranja grupe imali smo
ve i prve rezultate obavjetajnog rada. Prilikom
jednog dolaska ustaa uspjeli smo obavijestiti sve
drugove koji su bili pod sumnjom, i oni su se sklonili sa svog radnog mjesta. Ustae su obino hapsili drugove na radnom mjestu. Tom prilikom nisu nali one zbog kojih su doli. Jedan od onih koji je tada spaen bio je Mutak. On je, kad sam mu
javio da idu ustae, odmah napustio radno mjesto
u odjelu i sakrio se u skladite drva, odakle je kasnije iziao i od tog vremena je postao ilegalac i uskoro bio prebaen u partizane. Meutim, njegov
sretan bijeg imao je jedan tragian sluaj. Naime,
ja sam dobio zadatak da o njegovom spasavanju
obavijestim njegovu enu koja je stanovala na Pongraevu. O tome sam rekao, kad smo ili s posla,
lanu svoje elije Vjekoslavu Bergantu koji je stanovao na Pongraevu nedaleko od Mutaka. Bergant je predloio da e on prenijeti poruku Mutakovoj eni, na to sam pristao. Kasnije smo saznali da je Bergant u Mutakovu stanu nabasao na zasjedu, bio uhvaen i kasnije u logoru likvidiran.
Na slian nain, kao Mutak, bilo je spaseno jo
dosta drugova od hapenja.17

Rije je o Vladimiru Mutaku, tada sekretaru eljeznikog partijskog rukovodstva, a Inenjersku su obavjetajnu grupu, osim Ivana Oaka, sainjavali radnici i
slubenici zagrebake eljeznike radionice Franjo Dominik, Duan Doder, in. Boris Prikril, in. Petar egovi...
Dr in. Boris Prikril je o radu te obavjetajne grupe
napisao i ovo:
U toku svoga rada 1941. i 1942. godine, kao i
kasnije, grupa je izvravala mnoge i raznovrsne
zadatke. Nazvana 'inenjerskom obavjetajnom
grupom', ona je neprekidno i intenzivno prikupljala i dostavljala mnogobrojne podatke o kretanju transporta, popravcima lokomotiva i vagona,
mjerama na uspostavljanju isporuka, o gradnji
oklopljenih vagona i oklopljenih vlakova u radionici sa svim detaljima konstrukcije i naoruanja,
o direktivama koje je eljeznica dobivala u okrunicama ministarstava, detaljima s konferencija
rukovodstva radionice, restrikcijama, personalnim promjenama na svim vanim mjestima, o
mjerama koje su planirane protiv sabotaa, aktivnostima ustakih grupa u radionici, lozinkama,
planovima rada za idui mjesec, o imenima radnika koje je uprava smatrala nepouzdanim i protiv kojih sa pripremane mjere, o naprednim radnicima, na koje se moglo raunati i o mnotvu
drugih pojedinosti.
Osim toga, grupa je svakodnevno prikupljala
brojne druge informacije o zbivanjima u vladi, u
ministarstvima, u zagrebakim komandama i
drugdje, to se moglo uti u razgovorima s vanim ljudima u radionici koji su to znali slubeno
zbog svojeg prisustvovanja u tim ustanovama ili
privatno po roakoj liniji, jer su neki u radionici
bili u uskom srodstvu s vanim politikim osobama. Tim ljudima posveena je panja svakodnevnim navoenjem na razgovore.
Osim redovne obavjetajne djelatnosti, grupa
je imala i niz drugih zadataka. 18
A in. Petar egovi je napisao:
Vjerovatno je to bilo poetkom jeseni 1941. godine kada je Ico Oak formirao jednu organizaciju u kojoj sam i ja bio zajedno s Borisom Prikrilom, Duanom Doderom i Franjom Dominikom.
(...) Da bi se uspjenije odvijala i razvijala borba
protiv okupatora i kvislinga, zadueni smo da
skupljamo sve interesantne podatke za koje do-

znajemo, bilo u eljezniko] radionici ili izvan nje

od poznatih ili drugih ljudi koji e biti korisni za
NOP, da ih predajemo, odnosno da informiramo
o svemu svoju vezu Icu Oaka. Pod njegovim rukovodstvom odvijao se na rad. Davao sam opis
znaajnijih ljudi u Zagrebu, podatke o njihovom
politikom uvjerenju i ponaanju. Zatim, sve mogue podatke o ustakoj andarmeriji na Donjem
Kraljevcu, kao i mnoge druge zanimljive informacije (detalja se vie ne sjeam). Oak je u poetku
nae djelatnosti prisustvovao na nekoliko sastanaka. Ubrzo smo se sastajali sami, a najviu funkciju u grupi imao je Boris Prikril. On je neprekidno odravao vezu s Icom Oakom. Mi ostali smo
samo u sluaju vrlo vanih stvari (bilo n a m je, naime, objanjeno to je to) mogli traiti viu vezu, to
jest izravan kontakt s Oakom.19
Lutvo Ahmetovi, lan Mjesnog komiteta KPH u Zagrebu, a zatim do odlaska na osloboeni teritorij u jesen 1942. godine sekretar MK, u svojim sjeanjima prilino opirno govori i o obavjetajnom radu:
Partijska organizacija stvarala je u Zagrebu i
odbore NOP-a meu pripadnicima domobranskih
jedinica. Zadaci su im bili da politiki djeluju meu domobranima, pripremaju ih za prijelaz na
stranu partizana ili izravni odlazak u partizane,
da skupljaju oruje i odjeu, a posebno vojne podatke o snagama, naoruanju i planiranim akcijama protiv NOV-a. U davanju podataka vojnog karaktera osobito je bilo dobrih rezultata. (Istakli
autori.)20
Lutvo Ahmetovi zatim objanjava da je najvie partizanskih obavjetajaca meu domobranskim oficirima
potjecalo iz redova rezervnih oficira jugoslavenske vojske, ali ne spominje nijedno ime. O konkretnim rezultatima tog obavjetajnog rada kae:
Bilo je veoma korisnih informacija, osobito o
dislociranju i snagama okupatorskih jedinica u
NDH, o pokretima tih jedinica, o planovima obrane Zagreba, o vojnim transportima i o planiranim
akcijama. U sjeanju su mi ostali podaci koje smo
dobili o planiranim akcijama na Petrovu goru i
Kozaru. Ti podaci su bili toni i dostavljeni su desetak dana prije akcije.21
Ti poslijeratni navodi Lutve Ahmetovia poprilino
se razlikuju od onoga to je on sam napisao u izvjetaju

dostavljenom 12. maja 1942. Centralnom komitetu KP

Hrvatske u ime zagrebakog Mjesnog komiteta:
Nae veze s vojskom nisu zadovoljavajue.
Svode se uglavnom na davanje nama veoma esto zastarjelih podataka i informacija i po par metaka i slino.22
Ipak, kada je rije o podacima o akciji planiranoj na
Petrovu goru, odnosno na osloboeno podruje Korduna, ako su se oni odnosili na domobransko-ustaku
ofanzivu poduzetu u martu 1942. godine, onda je, sudei po izjavama tadanjeg komandanta 1. kordunakog
NOP-odreda anice Opaia, Lutvo Ahmetovi, ini se,
u pravu. Naime, anica Opai o toj ofanzivi kae:
Martovska neprijateljska ofanziva, dobro pripremljena nije nas iznenadila. Partizani po nareenju Glavnog taba mijenjaju taktiku. Ne staju
frontalno u odbranu osloboenog teritorija, nego
izmiruju neprijatelja neprekidnim bonim napadima, zasjedama i prebacivanjem iza leda. Ustae
i domobrani prekrstarie cio Kordun, pa ak i
Petrovu goru, ali ne uspjee razbiti ni jednu nau
jedinicu.23
Meutim, podaci o ustako-domobranskoj ofanzivi
na Petrovu goru, koja je uslijedila odmah nakon toga,
poetkom maja 1942, nisu stigli do odgovarajuih partizanskih tabova. Ponovo emo se posluiti rijeima anice Opaia:
Neposredno poslije ofanzive (martovske
primj. autora) novi komandant ustakih snaga
Mokov prireuje nam teko iznenaenje. Naa
obavjetajna sluba nije bila dorasla situaciji, pa
ni mi komandanti i komesari odreda i taba grupe KNOP odreda. Nastojimo da nam se premorene jedinice odmore, a nemamo pojma ta nam se
sprema. Ni Glavni tab Hrvatske ne zna za to. Tako Mokov uspijeva koncentrirati do tada najvee
snage koje je Paveli uspio upotrijebiti u jednoj
operaciji bez uea okupatorskih jedinica. Oko
3000 ustaa i domobrana svrstanih u nekoliko elitnih ustakih bojni i preko 2000 vojnika iz oblinjih
garnizonskih jedinica i muslimanske milicije iznenada opasuje Petrovu goru. Na sve strane dolazi do okraja. Nae jedinice, kao za vrijeme martovske ofanzive, postavljaju zasjede i razbijaju itave ete ustakih prethodnika. No jo uvijek o ustakom planu nemamo pojma. I tako se odjednom
naosmo u obruu.*24
Dogodilo se, najvjerovatnije, upravo ono na to upo-

zorava i Lutvo Ahmetovi govorei o podacima do kojih

su dolazili partizanski obavjetajci Zagreba:
Nekada se te obavijesti nisu mogle iskoristiti,
jer su dobivene neposredno pred akciju, pa se
zbog slabih veza nisu mogle proslijediti dalje.25
Neto se slino dogodilo, ini se, i s podacima o majskoj neprijateljskoj ofanzivi na Petrovu goru kojima je
raspolagao i Karlovaki vojni komitet: veze s Okrunim
komitetom i partizanskim tabovima bile su prekinute i
ti podaci nisu mogli da im budu dostavljeni!
Majska ofanziva na Petrovu goru ipak je doivjela
krah: 14. maja u zoru partizani su razbili ustako-domobranski obru i istog je dana Petrova gora bila potpuno slobodna. 26
U svom kazivanju o radu zagrebakih partizanskih
obavjetajaca Lutvo Ahmetovi na jednom mjestu daje
veoma vaan podatak:
Sve vanije veze tog karaktera i informacije
predavali smo preko Ivana Krajaia Steve.27
Ivan Krajai Stevo (19061986) bio je, bez sumnje,
jedna od najistaknutijih linosti partizanske obavjetajne slube. Zaposlio se u eljeznikoj radionici u Zagrebu kao radnik, strojobravar, i tu je 1931. postao lan
SKOJ-a, a 1933. lan KPJ. Ubrzo je partijski funkcioner:
sekretar etvrtog rejonskog komiteta i lan Mjesnog
komiteta KP u Zagrebu, a 1935. je kooptiran za lana
Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku.
Kada je u Zagrebu provaljena partijska organizacija
i uhapen Marko Belini, Marija Rauevi i Antun
Mrak,' Krajai je preao u ilegalnost, a ubrzo zatim,
poetkom aprila 1936, Partija ga alje u jednogodinju
politiku kolu u SSSR. Na putu za Moskvu, preko
Bea, prvih dana maja stigao je u Prag. Adela Bohunicki ga se sjea iz Praga:
U maju iste godine stigao je u Prag Ivan Krajai, kog niko nije upoznao, jer je bilo potrebno
da ostane u strogoj ilegalnosti: odravao je vezu
samo sa Periem.28
Marko Peri je poetkom 1936. godine kao emigrant
doao u Prag, gdje je preuzeo partijsku tehniku, odravao vezu sa CK KPJ i radio u partijskoj organizaciji jugoslavenskih studenata, koje je kasnije otpremao u
paniju.
Nakon izbijanja faistike pobune generala Franka,
umjesto u Moskvu, Ivan Krajai na vlastiti zahtjev u
oktobru odlazi u Pariz, odakle se, zajedno s Karlom
Mrazoviem i Matijom Vidakoviem, koji su onamo
stigli iz SSSR-a, potkraj istog mjeseca, prebacio u pa-

niju. Pod imenom Esteva Verde kao borac se prikljuuje 13. internacionalnoj brigadi, bataljonu apajev.
Kada je bataljon poslije tekih borbi i gubitaka na teruelskom frontu u januaru 1937. godine povuen, Ivan
Krajai se dobrovoljno javio za neke specijalne zadatke na jugu i tako stigao na diverzantski kurs.
Polovinom jula pie Lazar Udoviki
uputili su me ... u Valensiju u sovjetski tab.
Tamo su doli ruski oficiri instruktori i jedan
od njih ... je bio odreen za savetnika u gerilskim
jedinicama...
U to vreme je blizu Valensije bila kola gerilskih jedinica gde se uilo u rukovanju eksplozivima, pravljenju, postavljanju i aktiviranju mina za
ruenje eleznikih pruga i puteva, mostova i drugih objekata u pozadini neprijatelja. U ono vreme
to je vreno konspirativno, tako da ni panci o tome nisu znali, jer su te jedinice ... stajale pod rukovodstvom Komunistike partije. Neto posle mog
dolaska one su priznate od panske vlade kao regularne.
U koli sam bio svega jedan dan, a zatim sam
otiao u selo Herensijas, blizu Talavere, gde je bilo sedite jedne gerilske grupe. Tu sam uo da je
pre mene u toj grupi bio Stevo Krajai.29
Nakon zavretka kursa Krajai se s jednom diverzantskom grupom, pod komandom sovjetskog generala Pavlova, prebacio na jug panije, na teritorij zaposjednut trupama generala Franka. 30
General Dimitrij Pavlov bio je tenkovski oficir i kad
su Frankove trupe u decembru 1936. godine ugrozile
Madrid, preuzeo je komandu nad tenkovima pristiglim
iz Sovjetskog Saveza i nad dvije internacionalne brigade.31 Krajai je u redovima panske republikanske armije napredovao do ina kapetana.

U razgovoru sa zagrebakim novinarom Darkom

Stupariem u julu 1974. Ivan Krajai je indirektno nagovijestio da jednog dana namjerava da pone(m)
skupljati sjeanja, a deset godina kasnije, u intervjuu
objavljenom u Vjesniku 28. oktobra 1984, Darko Stupari pie da posljednjih godina Ivan Krajai, uz suradnju publicistkinje Dare Janekovi, radi i na sjeanjima. U prvoj knjizi zbornika Ratna seanja iz NOB
19411942tampanom 1981. godine, objavljen je njegov lanak Osvrt na rukovoenje internacionalnim bri-

gadama u panjolskom graanskom ratu, u kojemu obraduje svoj boravak u emigraciji i uee u panskom
graanskom ratu. U treoj knjizi istog zbornika nalazi
se njegov lanak Ilegalni rad u Zagrebu od 1941. do avgusta 1943. Tri godine kasnije, 1984, taj isti lanak, s manjim izmjenama i dopunama, ponovo je tampan i u
Zborniku sjeanja Zagreb 19411945, a zatim i u ediciji Veze u NOB-u 19411945.
Sutina onoga to je Ivan Krajai u tom lanku, odnosno lancima, kao i u intervjuu Darku Stupariu, rekao svodi se na sljedee: nakon sloma panske republike on se 9. februara 1939. prebacio u Francusku, kao i
ostali borci internacionalnih brigada. U logoru u koji
su bili smjeteni Jugoslaveni dolazilo je do razmirica izmeu dobrovoljaca koji su u paniju doli iz SSSR-a i
onih koji su stigli iz Jugoslavije: prvi nisu htjeli da se
vrate u Jugoslaviju:
... Govorili su kae Krajai kako su
oni lanovi SKP(b), graani SSSR-a i da e se vratiti u Moskvu. Kad bismo o tome raspravljali i pozivali ih da se vrate u Jugoslaviju, znali bi mi
predbaciti: 'Pa to ti ne poe prvi.' I, sluaj je htio
da sam poao prvi. Najprije u Le Havre, a poslije
toga u Pariz.32
Krajai se u intervjuu Stupariu ne zadrava na
svom sluaju niti objanjava zbog ega je iao u Le
Havre. Meutim, drugi izvori omoguuju djelominu
rekonstrukciju tog perioda njegove djelatnosti.
Pomalo udni, ali su i indikativni navodi dra Gojka
Nikolia u njegovu sjeanju na boravak u logoru Jugoslavena u Francuskoj nakon sloma panske Republike:
Ve februara, ili marta 1939., misteriozno je
nestao 'Stevo Verdi'. Poto sam ga ja zapazio po
izrazitoj pasivnosti i nezainteresovanosti za nevolje logoraa, smatrao sam da je njegovo bjekstvo
akt demoralisanosti. Tek kasnije sam doznao da
je Stevo Verdi u stvari Ivan Krajai, funkcioner
Partije. Tek kasnije sam saznao da je njegova pasivnost bila taktika da ne upadne u oi francuskoj
policiji, da mu ne osujeti bjekstvo.33
Jo dok se Krajai nalazio u paniji, Tito je 5. decembra 1937. godine poslao iz Pariza u Moskvu Wilchelmu Piku (Vilhelm Pik), lanu Sekretarijata Izvrnog komiteta Komunistike internacionale, odgovornom za balkanske zemlje, opirno pismo u kojemu
su napisane i reenice:
Karakteristiku za Stevana aljem zbog toga
to smo odluili da ga poaljemo k tebi na specija-

lizaciju njegove profesije, koju on sada kod Andrejeva vrlo dobro obavlja. Za drugog kandidata
Vokina karakteristika se nalazi kod vas.34
Stevan je bio Ivan Krajai, Vokin Josip Kopini,
a Andrejev (Boris Andreev) Boidar Maslari.
U svjetlu te Titove depee ne ini se nimalo sluajnim da je Ivan Krajai poao prvi iz logora. Njemu je
nekim partijskim vezama vjerovatno javljeno da pobjegne. To indirektno potvruju dogaaji koji su se zbili
u logoru Argeles sur la mer 14. marta 1939. godine:
Tog dana, predvee, stigla je povea grupa
naoruanih gardmobila, sa jednom velikom 'maricom' pie Svetislav Dorevi. Doli su u
na deo logora i proitali spisak 14-torice drugova, i to: Abramovi Josip-Ludek, Dapevi Petar-Peko ... Kurt Vladimir-Majder, ... Jurani Oskar ...
Poto su nas prozivali, naredie nam da pokupimo stvari i da odmah doemo. Niko od nas nije
pokuao da se sakrije ili da izbegne hapenje.
Uostalom, nismo ni znali ta misle da urade sa
nama. 35
O istom dogaaju pie i Pavle Vukomanovi Stipe:
Dok sam boravio u bolnici, dolo je do hapenja drugova Peke Dapevia, Matije Uradina, Abramovia, Jurania, Lekia, Kurta i jo nekoliko
drugih. Drug Krajai je uspio pobjei. Ostali su
zatvoreni u tvravi kod Koljura. (Istakli autori.)36
U rukovodstvu logorske partijske organizacije osim
Pavla Vukomanovia Stipe, Vlade Popovia i jo nekih
drugova nalazio se suprotno tvrdnji dra Gojka Nikolia i Ivan Krajai. Ukoliko je to tano, onda je jasno
da je rije o organizovanom bijegu Krajaia po zadatku Partije!
U luci Le Havre pristajali su sovjetski teretni i poluteretni brodovi kojima su se u SSSR prebacivali pripadnici internacionalnih brigada i panci, borci republikanske panije. Da li je zbog toga i Krajaia nakon
bjekstva iz logora put vodio u tom pravcu? Ili nije bilo
broda kojim bi se prebacio, ili se u meuvremenu odustalo od prvobitne namjere?
Taj sluaj Ivana Krajaia malo bolje osvjetljava
lanak Osvrt na rukovoenje u internacionalnim brigadama u panjolskom graanskom ratu 19361939:
U tome logoru ostao sam oko tri tjedna. Zatim
sam bio pozvan od Partije da, s pasoem naeg
ekonomskog iseljenika koji je iz Kanade doao da
se bori i poginuo u panjolskoj, odem iz logora u
L'Havre. Tamo je trebalo da ispunim putni list za

ukrcavanje u jedan brod (vie se ne sjeam imena)

to je plovio u Kanadu.
(...)
Poto sam obavio posao u L'Havreu, stigao
sam u Pariz na javku koju sam dobio prije putovanja u L'Havre.37
Citirani podaci, tako formulisani, nedoreeni su i
zbog toga protivurjeni te iziskuju objanjenja koja ne
moemo nai u lanku Ivana Krajaia: ako je trebalo
da iz Le Havrea otplovi u Kanadu, zato se nije ukrcao
u kanadski brod koji je bio usidren u luci? Ako je trebalo da otplovi u Kanadu, zato je jo u logoru dobio javku u Parizu? Zato je i kada nastala promjena njegove
marrute? Kakav je to obavio posao u L'Havreu? Itd.
S obzirom na reeno, preostaje nam samo pretpostavka da posao koji je I. Krajai obavio ... u L'Havreu
nije bio neposredno vezan za njegov sluaj, pa se na
njemu nije ni zadravao niti je smatrao potrebnim da o
njemu napie redak vie u svom lanku. A odlazak u
Pariz, umjesto u Sovjetski Savez, upuuje na zakljuak
da je sovjetska obavjetajna sluba naknadno organizovala dopunsku obuku diverzanata i u Parizu te da je
otpala potreba da Ivan Krajai otputuje u Sovjetski Savez.

No, na trenutak se ponovo vratimo Titovu pismu

Wilchelmu Piku od 5. decembra 1937. godine. Uz citirani pasus iz tog pisma dr Pero Damjanovi i Julijana
Vrinac u Sabranim djelima Josipa Broza Tita (u tomu
4) dali su napomenu:
Ivan Krajai i Josip Kopini su se u paniji
bavili vojnoobavjetajnim poslovima i prema ranijem dogovoru trebalo je da krenu u SSSR na
kolovanje. J(osip) Kopini je u SSSR otiao sredinom 1938, dok je I(van) Krajai ostao u paniji,
odnosno u logorima Francuske sve do 1939, kada
se vratio na partijski rad u zemlju.38
Kao to smo vidjeli, Ivan Krajai ne spominje da se
u paniji bavio vojnoobavjetajnim poslovima niti da
je prema ranijem dogovoru trebalo da krene u SSSR
na kolovanje.
Kada je Krajai krenuo u Le Havre, a zatim u Pariz, nije morao znati, a najvjerovatnije nije ni znao, to
se s njim planira i kakav ga zadatak eka. Meutim, u
intervjuu objavljenom u zagrebakom Vjesniku 4. novembra 1984. godine on porie navode dra Pere Damja-

novia i Julijane Vrinac i tvrdi da je u paniji bio obian borac, diverzant i nita vie. Nikakav obavjetajac.
A u biografiji Boidara Maslaria, koji je iz Moskve
doao u paniju, datoj u istom prilogu toma Titovih
Sabranih djela itamo:
U paniju odlazi 1936; ranjen 5. novembra iste
godine; 1937. postaje komandant II bataljona 63.
panske brigade, a poslije pogibije B. Parovia
prelazi na rad u Bazi Interbrigada i kao predstavnik KPJ pri KP panije. Vraa se u SSSR 1939.39
U knjizi Narodni heroji Jugoslavije o Boidaru Maslariu nalazimo i ove podatke:
Posle kraeg boravka u Madridu, u Petoj regimenti, upuen je da organizuje gerilske grupe u
Estramaduri. U borbama se isticao hrabrou.
Ranjen kod sela Vilar de Rene, 5. novembra 1936.
godine. Kada je, posle leenja, napustio bolnicu
ponovo se naao u prvim borbenim redovima.
J a n u a r a 1937. godine imenovan je za komandanta
bataljona ezdeset druge panske brigade.40
Oigledno, Ivan Krajai je u pravu kada kategoriki tvrdi da on u paniji nije bio nikakav obavjetajac!
To vrijedi i za Kopinia (Valdes Roman), i za Maslaria
(Boris Andreev) te za mnoge Jugoslavene koji su pripadali gerilskim, diverzantskim grupama u paniji, koje
su kasnije bile objedinjene u pukove pa ak i u diviziju!
Potrebno je jo jedanput naglasiti da se ta linija nije
bavila obavjetajnim radom, ve je izvodila diverzantske akcije! I mada i taj sektor aktivnosti organizaciono
pripada vojnoobavjetajnoj slubi, njegova se djelatnost ne moe nazivati vojnoobavjetajnom aktivnou niti njeni akteri vojnim obavjetajcima u uobiajenom znaenju tog termina! U Nijemaca je to bila Grupa II Abwehra, koja je imala ak i sekciju K za partizansko ratovanje (Kleinkrieg), pa ak i svoju, u drugom
svjetskom ratu po zlu uvenu diviziju Brandenburg.

Kao to smo vidjeli Ivan Krajai je iz Le Havrea otputovao na javku u Pariz. O tome to se zatim dogaalo, Krajai pie u spomenutom lanku:
... stigao sam u Pariz na javku koju sam dobio
prije putovanja u L'Havre. U Parizu sam bio rasporeen na izuavanje nekih novih eksplozivnih
materija koje do tada nisam poznavao, iako sam
bio u diverzantskim odredima. Radilo se o pravljenju (prema uputstvima) nekog jakog eksploziva

u to ja ba nisam mnogo vjerovao. Ali sluao

sam i uio mislei da bi to moda moglo uspjeti, a
onda i koristiti kad se vratim u zemlju, gdje emo
se sigurno boriti protiv faizma.
Uskoro zatim pripremio sam se za povratak u
domovinu. Bio sam drugi (iza Marka Orekovia)
od Jugoslavena panjolskih boraca na putu u
zemlju.41
Sredinom 1936. Ivan Srebrenjak Antonov doputovao
je u Pariz, gdje radi za sovjetsku obavjetajnu slubu.
Tri godine kasnije sreo se i s Ivanom Krajaiem Stevom, koji o tome (1984. godine) kae:
Izlaskom iz logora u junoj Francuskoj, to je
Partija organizirala, Antonova sam upoznao u Parizu kada mi je, na javci, rekao da e me pouiti
nekim diverzantskim stvarima. Bilo je to uz suglasnost CK KPJ. Znao sam da je rat na pragu i rado sam pristao da neto nauim i potom s takvim
iskustvom poem u domovinu. Antonov se predstavio kao predstavnik Crvene armije i organizator diverzantskih grupa. Do Pariza ga nisam poznavao, niti o njemu uo.42
Stevo Krajai je iz Pariza stigao u Zagreb 5. maja
1939. s putnicom iskusnog ilegalca s bekih, parikih i
prakih ulica !43
Kad sam se vratio pria Ivan Krajai novinaru Stupariu dr Sran Budisavljevi (koji
je poslije mog odlaska u inozemstvo 1936. branio
onu grupu komunista medu kojima su bili Belini, Rauevika, Mrak pa i drugi) bio je ministar
socijalne politike. Drao sam ga drugim Politeom,
premda nije bio tako dobar odvjetnik kao ovaj, a i
nije branio toliko komunista kao Politeo. Kod Budisavljevia me najavio August Cesarec. Ilegalno
sam otputovao u Beograd, posjetio ga i rekao mu:
'Molim Vas, sada moram obaviti dosta poslova,
tek bih se u jesen prijavio policiji i odsluio mjesec dana zbog ilegalnog prelaska granice. Ako
vam se ne javim ili ako me policija ne pronae do
tada, molim vas vodite rauna da mi ne dodaju
koji mjesec vie...' Odgovorio je da e sve biti u redu, ali neka ne kaem da sam boravio u panjolskoj. Tako je i bilo. Bez veih potekoa ostao sam
do jeseni na ilegalnom radu i onda se javio policiji
i odleao mjesec dana.44
Sve je to jasno i razumljivo, ali neto nije u redu s
datumima. Ili je Krajai stigao u Zagreb kasnije nego
to se sjea ili je njegova posjeta Budisavljeviu bila e-

tiri mjeseca nakon povratka iz Pariza. Naime, dr Srdan

Budisavljevi postao je ministar socijalne politike i narodnog zdravlja tek u vladi Cvetkovi-Maek, formiranoj 26. avgusta 1939. godine!45

Svoj lanak o ilegalnom radu u Zagrebu Ivan Krajai u svim edicijama poinje istovjetnim pasusom:
Nakon povratka iz panjolske 5. svibnja 1939,
nastojao sam se zaposliti na eljeznici, to sam
dosta teko uspio, i to u Loionici u Zagrebu,
odakle se mogao imati pregled kretanja eljeznikih kompozicija u raznim pravcima, a osobito
onih to su ile prema istoku nae zemlje. U 1940.
godini poeli su u tom pravcu uestali pokreti vojnih kompozicija Hitlerovih oklopnih jedinica. Iako je bio potpisan pakt o nenapadanju izmeu
Hitlerove Njemake i SSSR-a, mi nismo sumnjali
da te trupe nee biti upotrijebljene za napad i na
Sovjetski Savez, pa smo o tim pokretima, prema
naim mogunostima, upozoravali i obavjetavali
na vrijeme, kako bi se o tome vodilo rauna u
SSSR-u.46
Drugi svjetski rat poeo je 1. septembra 1939. godine
napadom nacistike Njemake na Poljsku, a kopneni
rat na Zapadu zavrio je 25. juna 1940. godine kapitulacijom Francuske. Poslije toga Hitlera su ponovo poeli
zaokupljati njegovi stari planovi obrauna sa Sovjetskim Savezom. Ve u julu 1940. on u razgovoru s najviim vojnim rukovodiocima Treeg Reicha otvoreno iznosi svoje ratne ciljeve na Istoku, naglasivi da nije rije samo o osvajanju teritorija, ve i o temeljnom razbijanju sovjetske drave. Nakon nekoliko nedjelja ponovo
se vraa na tu temu u razgovoru s najuim krugom visokih vojnih rukovodilaca.
Teko je pretpostaviti da su ta Hitlerova izlaganja,
mada iznesena pred najbliim saradnicima, dugo mogla ostati iskljuivo u tom krugu. Uz to, Vrhovna komanda Wehrmachta ve je poetkom avgusta poela izvjesnu operativnu razradu Hitlerovih ratnih ciljeva na Istoku. U poetku se na tome radilo pod ifrom Izgradnja
Istok (Aufbau Ost), a zatim pod ifrom Operacije Istok (Ostoperationen). Petog decembra 1940. naelnik
Vrhovne komande vojske odnosno suvozemnih snaga
(OKH) izvjetava da e za prebacivanje trupa na Istok
biti potrebno osam nedjelja i da se ti pokreti ve od poetka ili polovine aprila vie nee moi prikriti; 6. de-

cembra poetak Operacije Istok predvia se najranije

za polovinu maja 1941. godine; istog su dana date i osnovne smjernice za izradu nacrta Direktive Nr. 21, a sama operacija tada dobiva ifru Pothvat Fritz-Operacije
Istok. Nacrt je zavren 12. decembra, a 17. decembra
ifra Fritz zamijenjena je ifrom Barbarossa. Sutradan, 18. decembra, Hitler potpisuje Direktivu Nr. 21 za
napad na SSSR (Plan Barbarossa).47
U vezi s izloenim tokom zbivanja postavlja se logino pitanje: kako su u 1940. godini mogli uope da ponu pokreti vojnih kompozicija Hitlerovih oklopnih jedinica prema istoku?
I jo neto: kakve su to eljeznike kompozicije Hitlerovih oklopnih jedinica u to vrijeme mogle da idu
prema istoku nae zemlje?
Naime, sve do trenutka potpisivanja dokumenta o
pristupanju Trojnom paktu Jugoslavija je bila neutralna i nije dozvoljavala prolaz bilo kakvih ili bilo ijih vojnih transporta preko svog teritorija!
Takav stav jugoslavenske vlade potvruju i razgovori i pregovori koje su joj Nijemci nametnuli, a koji su
poeli 4. decembra 1940. godine. Nastojanje jugoslavenske vlade da izbjegne pristupanje Trojnom paktu konano je, nakon tromjesenog natezanja, prekinuto
sastankom Hitlera s princom Pavlom 4. marta 1941. u
Berghofu. Svi dotadanji nesporazumi upravo su se i
kretali oko pitanja transporta njemakih trupa i materijala preko Jugoslavije. Kako je poslanik Richter (Rihter) iz Ribbentropova Ministarstva vanjskih poslova izjavio 13. marta, Jugoslaveni smatraju da takav zahtjev
protivurijei mentalitetu naroda i Jugoslavija ga prema tome za sada potpuno odbija. Tom prilikom Richter je takoer rekao da Fhrer s punim poznavanjem
elja vojske, odbija njen zahtjev, s obzirom na veliki politiki znaaj pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu i
da prolazak njemakih trupa kroz Jugoslaviju ne dolazi u obzir u sluaju da bi taj zahtjev mogao dovesti u
pitanje pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. A poto je jugoslavenska vlada na tome insistirala, Nijemci
su pristali i naelnik Operativnog taba Wehrmachta
obavijestio je odgovarajue komande Wehrmachta da
ne mogu raunati s transportovanjem trupa preko jugoslavenskog podruja.48
I tek kada je to pitanje skinuto s dnevnog reda,
Krunski je savjet 17. marta odluio da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. Odmah zatim, 25. marta, u Beu
je potpisan odgovarajui sporazum.

Istog dana, 25. marta 1941, ministar spoljnih poslova

Treeg Reicha Joachim von Ribbentrop dostavio je
predsjedniku jugoslavenske kraljevske vlade Dragii
Cvetkoviu posebnu notu koja je, radi umirenja javnosti, odmah i objavljena. U njoj je stajalo:
... da vlada sila Osovine u toku rata nee zahtevati od Jugoslavije prolaz svojih trupa ili prevoz materijala preko njene dravne teritorije.49
U skladu s iznesenim injenicama u citiranom je
tekstu Ivana Krajaia Steve datiranje opet pogreno:
do uestalih pokreta vojnih kompozicija Hitlerovih oklopnih jedinica, ukoliko je toga bilo, moglo je doi samo poslije okupacije Jugoslavije, a nikako 1940. ili 1941.
godine, prije 6. aprila!
Vidjeli smo da se Ivan Krajai nakon dolaska iz Pariza u Zagreb, 5. maja 1939, zaposlio u zagrebakoj eljeznikoj radionici. Iako je u to vrijeme, oigledno, radio i obavjetajno, to ipak nije bio njegov osnovni zadatak. To je on nedvosmisleno potvrdio i u razgovoru s
novinarom i publicistom Darkom Stupariem rekavi:
Ispunjavajui zadatak koji sam dobio (stvarati grupe i razbijati protivnike vojne baze u danom vremenu) formirao sam nekoliko grupa... S
istim je zadatkom 1940. godine iz Moskve (gdje je
nakon panjolske bio na lijeenju) doao Mato Vidakovi. Mislim da su to bili zadaci dobiveni od
sovjetskog generaltaba.
Sve to sam nauio u panjolskoj i u Parizu
pokuao sam prenijeti tim grupama, ali nikome
nisam preporuio da prije mene iskuava tekuine za pravljenje eksploziva, jer je to bio vrlo sloen posao, pa sam se bojao da netko ne strada
(to se kasnije i dogodilo drugovima koji su radili
u Beogradu).50
O radu na formiranju nekoliko grupa i njihovu
obuavanju Ivan Krajai ni u lancima ni u intervjuu s
Darkom tupariem ne govori nita, tako da o toj njegovoj djelatnosti, do odlaska u Zemun i Beograd, u avgustu 1941, znamo samo toliko da se s poetkom borbe
veina (se) drugova iz tih grupa ukljuila u ustanak,
ali ne znamo koji su to drugovi bili. O njima samo moemo nagaati. Naime, Mladen Pavlovi pie da je polovinom avgusta 1941. zagrebaki student Josip Steiner
doao na Vievicu, a da je...
... prije toga ... zavrio diverzantski teaj u Zagrebu. U to je vrijeme doao u Vinodol (Griane) i

Slavko Blakovi, koji je neposredno prije toga takoer zavrio diverzantski teaj u Zagrebu.51
Jesu li Steiner i Blakovi zavrili diverzantski teaj
u grupama koje je obuavao Stevo Krajai ili neko
drugi pitanje je koje e, najvjerovatnije, ostati bez odgovora.
Ivan Muniti, koji je takoer u Parizu zavrio diverzantski teaj i zatim se vratio u zemlju i vrio diverzije
na brodovima u Rijeci, izjavio je...
... da se po povratku u Jugoslaviju sastajao s
drugom Stevom Krajaiem, Slavkom Blakoviem i s drugom '... koji je isprva imao konspirativno ime Stefanovi, a nakon kapitulacije Jugoslavije dobio je novo konspirativno ime Ivani'.52
Ivani je bilo jedno od konspirativnih prezimena
Ivana Srebrenjaka Antonova.
Prema Zapisu o kazivanju Ivana Krajaia Mladenu
Pavloviu...
Drug Ivan Krajai Stevo je potvrdio pripadnitvo I. Munitia diverzantskoj organizaciji u
Hrvatskoj tokom 1941.g.53
I to bi bilo sve to je dosad poznato o diverzantskoj
aktivnosti Ivana Krajaia prije odlaska iz Zagreba u
Zemun i Beograd!
Ivan Krajai Stevo ni u jednom lanku ne govori o
svojoj obavjetajnoj djelatnosti (osim u zagrebakoj eljeznikoj radionici) prvih mjeseci okupacije, odnosno
do odlaska u Zemun. Meutim, iz drugih izvora saznajemo da je on u to vrijeme bio vrlo aktivan i kao organizator obavjetajne slube u Zagrebu. Na primjer, Ljudevit Gerl, aktivni kapetan I klase, kojega je kapitulacija i
proglaenje tzv. NDH zateklo u Zagrebu, o svojim prvim danima u domobranstvu pie:
Nas nekoliko oficira i podoficira 'Protuzrane
odbrane Zagreba' poeli smo da se sastajemo i da
otvoreno razgovaramo o situaciji u zemlji i svijetu. Bili smo jedinstveni u svom antifaistikom
stavu, ali to dalje initi?
Na naoj telefonskoj centrali radio je vojnik
naalost, ne sjeam mu se ni imena ni prezimena
s kojim sam ee razgovarao i uvjerio se da
smo istomiljenici. Jednog dana, poetkom ljeta
1941. godine, on mi je rekao da u gradu postoje
ljudi, civili, koji pripremaju akcije protiv ustaa i
Nijemaca i da bi me mogao s nekim od njih povezati. Pristao sam i ubrzo zatim se ukljuio u orga-

nizovanu ilegalnu borbu protiv ustaa i njemako-talijanskih okupatora nae zemlje. Sastao sam
se na zakazanom mjestu s ovjekom koji mi se
predstavio samo kao radnik metalac. (...) Kada
sam mu ispriao da ve imam grupu oficira, podoficira i vojnika spremnih da se ukljue u borbu
protiv ustaa i okupatora, bio je ugodno iznenaen.
Morau te povezati s drugom koji je specijalno zaduen za rad s domobranima. Ja za to nisam nadlean rekao mi je i zakazao mi novi
sastanak.
Nekoliko d a n a kasnije taj radnik-metalac me
je upoznao sa svojim drugom 'Stevom', s kojim u
ubudue saraivati. Tek kasnije u saznati njegovo pravo ime: Ivan Krajai.
Stevo, koji me je intimno zvao Lujo, dao mi je
pseudonim 'Petri' i kada se uvjerio u istinitost
svega to sam mu ispriao, poslije izvjesnog vrem e n a me je upoznao sa svojim bliskim saradnikom Ivicom nidariem, direktorom tvornice li kera 'Badel', koji se povremeno pojavljivao u ustakoj uniformi, Augustom Ciliem, poznatim
glumcem, i izvjesnim Markoviem, to jest Josipom Kopiniem...
Postupajui po Stevinim uputstvima, sve vie
sam irio svoju obavjetajnu mreu...54
O obavjetajnom radu Ivana Krajaia u Zagrebu u
to vrijeme svjedoi i Vlado Lonari, panski borac,
predratni lan KPJ, koji je iz Zagreba odravao mnogobrojne veze s drugovima na terenu:
... Ja sam sve te zadatke i direktive pie
Lonari prenosio tim naim vezama, a od
njih primao izvjetaje koje sam prenosio Ivanu
Krajaiu.
Stalno sam odravao vezu s Ivanom Krajaiem, Grgom Jankesom i ostalim drugovima. Sje-
am se da smo se preko Krajaia povezali s dvojicom ustakih oficira koji su radili na nekoj koli.
Mnogo su nam pomogli u ilegalnom radu. Naime,
oni su bili bivi jugoslavenski oficiri, pa su kao
takvi najprije sluili u domobranstvu, a kasnije su
bili nastavnici na nekoj vojnoj ustakoj koli. Nosili su ustaku uniformu, ali su bili antifaisti. Oni
su ak traili da ih Krajai uputi u partizanske
jedinice, ali on na to nije pristao uvjeravajui ih
da e mnogo vie pridonijeti NOP-u ako i dalje ostanu u Zagrebu. Oni su disciplinirano ostali i da-

lje na svojim mjestima i radili za NOP sve ono to

se od njih trailo. Krajai je, sjeam se, odravao
neke veze i s oficirima u avijaciji, pjeadiji i ostalim rodovima vojske.55
Jedan od ustakih oficira koji su radili na nekoj
koli bio je kapetan, odnosno satnik Sreko Brana, prisni drug Ljudevita Gerla jo iz vojne akademije. On je u
Topnikoj vojarni u rnomercu obuavao neke ustae
emigrante. Drugog ustakog oficira nismo identifikovali. Moda je to bio Ljudevit Gerl, iako on nije radio u
koli.
Dok je Krajai boravio u Zagrebu, Matija (Mato) Vidakovi se nakon dolaska iz SSSR-a, poslije kraeg boravka u Crnoj gori, nastanio u Beogradu, gdje je organizovao grupe koje je obuavao diverzantskim poslovima, pravljenju eksploziva i rukovanju njime po receptu dobivenom na obuci kod Srebrenjaka u Parizu.
Nakon njemakog napada na Sovjetski Savez Matija Vidakovi je pokuao da sa svojim beogradskim saradnicima stupi u akciju. Meutim, stradao je ve na
prvom koraku 4. jula 1941. pravei specijalni eksploziv
u Dragaevskoj ulici broj 17a, gdje je pod imenom Mitar Dobanovi stanovao kod Danice Maglaj li, sekretara Upravnog suda. U iznenadnoj eksploziji izgubio je
obje ruke, uhapsila ga je Specijalna policija i ubrzo je,
ne odavi nikoga, strijeljan. 56
Ostavi bez obje ruke pie Stevo Krajai
preveen je u beogradsku bolnicu. Drugovi su
htjeli organizirati otmicu i izvui Matu iz bolnice,
ali je on to odbio poruivi da vie nikome ne moe biti od koristi, a najmanje Partiji. Tako je ostao
u bolnici gdje ga je neprijatelj likvidirao.57
O tome svjedoi i Spasenija Cana Babovi, tada lan
PK KPJ za Srbiju:
Tada su u Beogradu postojale mnogobrojne i
dobro organizovane desetine, tj. naoruane grupe
koje su vrile razne akcije sabotae. (...)
Ba tokom jula imali smo formiranu jednu
takvu grupu od dvadesetak odabranih drugova.
Naime, bila je pripremana akcija spasavanja Mate Vidakovia iz opte dravne bolnice. Bilo je nekoliko pokuaja da se Vidakovi oslobodi, pa je
ak u nekoliko mahova bilo zakazano i vreme za
akciju. Postojali su povoljni uslovi da se uspe, no,
koliko se seam, najvea oteavajua okolnost za
izvrenje napada je bila Vidakovieva pasivnost u

odnosu na ono to je on sam u ovakvim situacijama mogao da uini. Zbog toga se ova akcija nije
mogla ostvariti.58
Tada je 29. jula 1941. ta grupa angaovana za osloboenje Aleksandra Rankovia, lana Politbiroa CK KPJ,
koji je uhvaen dva dana prije toga, i smjeten u pritvoreniko odjeljenje beogradske One klinike. Akcija je
potpuno uspjela.
Potkraj jula i poetkom avgusta 1941. ista se nesrea
pri pravljenju eksploziva dogodila i Vidakovievim saradnicima bivem panskom borcu, inenjeru Lazaru Simiu, i njegovoj supruzi Raheli Baruh, te in. Ivanu Periiu.59
O prvom dogaaju Tito je iz Beograda, preko Kopinia, u prvoj polovini jula 1941. poslao Djedu (Izvrnom
komitetu Kominterne) radiogram:
Za Manija.
U Bgd. je 5. jula teko ranjen Zanjkovski (Vidai) kod eksperimentisanja njemu je otrglo
obje ruke. On je sada u rukama Gestapo-a i u
bolnici. Valter.60
Mani je bio Dimitrije Manuilski, sekretar Prezidijuma Izvrnog komiteta KI, a Zanjkovski (Vidai)
Matija Vidakovi.
Uslijedila je Titova intervencija. U opirnom pismu
Za Brku (Radu Konara) i Vladu (Vladimira Popovia), potpisanom sa aa (CK KPJ) i poslanom iz Beograda u Zagreb 4. septembra 1941. nale su se i reenice:
Stevo neka doe, jer je potrebno, poto je Vidakoviev drugi saradnik isto tako kod eksplozije) nastradao prije par dana i sada je u rukama
Gestapo-a. Ovi ljudi strano nespretno barataju
ekspl(ozivom), a stalno govore da znaju svoj posao.81
Ivan Krajai Stevo tvrdi da je on tada ve bio u Zemunu:
U kolovozu 1941. poao sam u Zemun i Beograd pod imenom ininjera Jovana Kokanovia iz
Hrvatske Kostajnice, da radim u Organizaciji
Todt na obnovi i popravku bombardiranog savskog mosta. Dakako, to je bio zaklon za pravi posao: na zemunskom aerodromu ostalo je vrlo
mnogo avionskih bombi na otvorenom skladitu i
trebalo ih je unititi. Kako sam imao u Zemunu
drugove koji su radili u tvornici 'Ikarus', nastojao
sam da neki od njih ostanu i dalje tamo raditi, a
druge sam spremao da mi pomognu u diverziji na
aerodromu. Budui da sam slubeno radio u Or-

ganizaciji Todt, iznajmio sam sobu sa tednjakom

u hotelu gdje su stanovali gestapovci i oni koji su
radili u Organizaciji Todt.62
Ivan Krajai je u Zemunu pokuao da primijeni
znanje steeno u specijalnoj grupi kod Antonova u
Parizu, ali rezultati su bili mravi. Neto nije bilo u redu s eksplozivnom smjesom koju je pravio pa je na zemunskom aerodromu u zrak (je) odletjela samo kuica
koja je stajala uz poslagane bombe.63

Sredinom septembra 1941. Krajai se preko veze

obratio Titu, koji se upravo spremao za odlazak iz Beograda na osloboeni teritorij zapadne Srbije, to je i
uinio 16. septembra.
On mi je pie Krajai ceduljicom odgovorio da ide na teren i da e mi javiti to da radim64
Tako ni tog puta nije dolo do njegova susreta s Titom.
U petoj knjizi Titovih Sabranih djela, u hronologiji
koju je izradio dr Pero Damjanovi, nalazimo podatak
da se Tito u drugoj polovini maja 1940. godine u pratnji
Branke Savi... u ljetnjoj bati na Savi kod starog mosta
sastaje s Ivanom Krajaiem-Stevom.65
Meutim, ini se da taj podatak nije taan. Naime,
prema Krajaievu sjeanju, on je prvi put vidio Tita i s
njim razgovarao tek u septembru 1942. godine u Bosanskoj krajini, na Mlinitu, kamo je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, iz Zagreba doveo dra Ivana Ribara.
Bio je to vrlo simpatian susret ispriao je
Krajai. Jedan od onih koje ovjek moe ubrojiti u najdrae. Drug Tito me nije iznenadio.
Takvog sam ga po slici i zamiljao. Nisam mislio
da bi mogao biti drukiji.66
Krajai se potkraj septembra 1941. preselio iz Zemuna u Beograd i smjestio u kuicu na junoj periferiji
grada. Pokuao je da po neznatno izmijenjenom receptu, dobijenom jo u Parizu, napravi snaniju eksplozivnu smjesu i njome, preko svojih saradnika, minira veliki rijeni brod koji je Dunavom prevozio njemake ranjenike s istonog fronta. Meutim, i tog je puta njegov
eksploziv samo neznatno otetio brodsku strojarnicu. 67
Ko je bio Antonov koji je Ivana Krajaia Stevu i
Matu Vidakovia pouio u Parizu nekim diverzantskim stvarima?

Najiscrpnije podatke o njemu nalazimo u drugoj

knjizi toma II Zbornika dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije (objavljenoj 1954. godine), u napomeni Redakcije uz Titovo
pismo poslano Radi Konaru i Vladi Popoviu 17. avgusta 1941. godine iz Beograda u Zagreb. Napomena
glasi:
Odnosi se na Ivana Srebrenjaka, obuarskog
radnika iz Slavonskog Broda. On je 1929. god. napustio Jugoslaviju i u Francuskoj se povezao sa
Aleom Beblerom, koji se po partijskom zadatku
tada nalazio u Parizu. Posle izvesnog vremena
Srebrenjak je upuen u SSSR, gdje je studirao na
Komunistikom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ), u jugoslovenskoj sekciji. Za
vreme studija upoznao se sa Francikom Kline, koja je 1930. god. dola u Moskvu kao politemigrant.
Godine 1934 Srebrenjak je zavrbovan od
NKVD i upuen na kurs obavetajne slube. Sa
svojom prijateljicom Kline, bio je upuen u Irkutsk, gdje je pripreman za odlazak u inostranstvo.
Ponovo su vraeni u Moskvu na studije. Zatim je
Srebrenjak poslan u Francusku i paniju. U Parizu, 1936. god., on je organizovao sovjetski obavjetajni centar za zapadne zemlje. Francika je zavrila radiotelegrafski kurs, pa je i ona upuena u
Francusku. Godine 1939 Srebrenjaku je nareeno
da napusti Pariz i poe za efa obavjetajne slube za Balkan. Doao je u Jugoslaviju sa Francikom, kao svojom enom. Srebrenjak je ivio ilegalno, a Francika se prijavila sudu i bila deset dana u zatvoru.
Po kapitulaciji bive Jugoslavije Srebrenjak je
iz Beograda preao u Zagreb. U to vreme zadatak
mu je bio da organizuje diverzantske akcije, a odravao je vezu i sa CK KPJ...88
Podaci o Srebrenjaku dati u napomenama Titovih
Sabranih djela nepotpuniji su od upravo citiranih i mada su obogaeni izvjesnim detaljima, u nekim su sluajevima djelomino i netani. Tako se u hronologiji etvrtog toma Titovih Sabranih djela (Beograd, 1977), koju
su sastavili dr Pero Damjanovi i Julija Vrinac, nalazi
podatak da se Tito potkraj februara 1939. godine u Parizu sastao s Ivanom Srebrenjakom, koji je u to vrijeme
radio na specijalnim zadacima Kominterne. 99 A u registru imena istih autora data je i Srebrenjakova (uz taan oblik njegova prezimena!) kratka biografija:

... radio je u aparatu Kominterne do 1940. Tada se vratio u Jugoslaviju. Ubile su ga ustae u Zagrebu.70
Meutim, u hronologiji uz peti tom Titovih Sabranih
djela (Beograd, 1978) dr Pero Damjanovi pie da u
drugoj polovini maja 1940. godine...
... Tito, zajedno s J. Kopiniem, dolazi u stan
branog para Branke i dr Pavla Savia (u Mavanskoj ulici br 22), koje je upoznao jo u Parizu
1938... Tom prilikom P. Savi informie Tita da
Ivan Srebrnjak (Antonov) ima namjeru da ga angauje na nekim specijalnim zadacima, ali da on
to nije mogao prihvatiti prije nego to se ne posavjetuje sa sekretarom Partije. Tito odobrava 5aviev stav i saoptava mu da je za njega predvidio
druge zadatke...71
Branka Savi, supruga dra Pavla Savia, pria kako
se odmah nakon izbijanja rata, dakle septembra 1939,
vratila s djetetom iz Pariza u Beograd i dodaje:
Posle etiri meseca vratio se i Pavle. Njega je
Boris Kidri, jo dok je bio u Parizu, upoznao s
Antonovom Srebrnjakom, rukovodiocem sovjetske obavjetajne slube za Balkan, to ja onda nisam znala. Srebrnjak je hteo da angauje Pavla
za svoj rad, ali mu je Pavle rekao da za to mora
pitati Starog, koji e uskoro doi.
Sakrij me u drugu sobu kad Stari doe rekao je Srebrnjak.
U mojoj kui se nikad nije prislukivalo odgovorio mu je Pavle.
Ubrzo zatim doao je Tito u na stan u Beogradu, u Mavansku ulicu broj 19, zajedno sa Josipom Kopiniem Valdesom i Pavle mu je rekao za
Srebrnjaka. Ne bih znala da citiram Titov odgovor, ali je smisao bio taj da Srebrnjak ne moe da
uzima gotove ljude iz Partije, ve treba da ih sam
trai i izgrauje.
Pavle je ostao na linoj Titovoj vezi.72
U registru imena petog toma Titovih Sabranih djela
dr Pero Damjanovi daje i opirniju biografiju Srebrenjaka:
Srebrnjak Ivan (Antonov), obuarski radnik iz
Slavonije. Poslije zavoenja estojanuarske diktature emigrirao; vie godina ivio u SSSR-u i zavrio vojno-obavjetajnu kolu. Od 1939. nalazi se
u Jugoslaviji kao ef sovjetske obavjetajne slube
za Balkan. Poslije kapitulacije Jugoslavije preao
iz Beograda u Zagreb, gdje je u februaru 1942. pao

u ruke ustake policije. U zatvoru imao slabo

dranje; strijeljale su ga ustae.73
Dalja traganja za podacima o Ivanu Srebrenjaku
Antonovu potvrdila su uglavnom tanost podataka te
biografije, osim onoga da je u zatvoru imao slabo
dranje i uz napomenu da se radilo o diverzantsko-sabotanoj grani obavjetajne slube, pa prema tome i o
njemu kao efu sovjetske diverzantske slube na Balkanu! (To vie iznenauje injenica da u sedmom, devetom /Beograd, 1979/ i desetom /Beograd, 1980/ tomu
Titovih Sabranih djela ponovo nalazimo njegovu netanu biografiju objavljenu u etvrtom tomu!?)
Za vrijeme boravka u Moskvi Srebrenjak se upoznao i oenio s Franikom Kline, bivom enom sekretara CK SKOJ-a Pere Popovia Age, koji je 1930. poginuo u Zagrebu u borbi s policijom. Franika je tada,
pobjegavi iz Jugoslavije, studirala na Komunistikom
univerzitetu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ).
Brani par Srebrenjak 1939. ili 1940. dolazi u Beograd, a ubrzo je, po nekim podacima prije, a po drugima
odmah poslije aprilskog rata i kapitulacije Kraljevske
jugoslavenske vojske, preao u Zagreb. Meutim, s obzirom na izjavu Ivana Munitia da se u Zagrebu sastajao s drugom koji je isprva imao konspirativno ime
Stefanovi, a nakon kapitulacije Jugoslavije dobio (je)
novo konspirativno ime Ivani,74 a bili su to pseudonimi Ivana Srebrenjaka, oigledno je da je Srebrenjak
napustio Beograd i doputovao u Zagreb prije aprilskog
rata. (Istakli autori.) Potvrdu za to nalazimo i u pismenoj izjavi Andrije Hebranga, datoj potkraj jula 1941. godine Komisiji CK KPJ, koja je vodila istragu o sukobu
Kopini - CK KPH.
Na osnovi prilino turih podataka o Srebrenjakovu
radu u Parizu, Beogradu i Zagrebu, moe se zakljuiti,
kao to smo ve rekli, da njegova aktivnost nije obuhvaala obavjetajno podruje ve da je, po zadacima sovjetske obavjetajne slube, radio na formiranju i obuci
diverzantskih grupa iji e pripadnici krenuti u akciju
u danom vremenu, kako je to precizirao Ivan Krajai Stevo. A tada je, naravno, s rukovodiocima diverzantskih grupa trebao da odrava vezu, usmjerava njihovu aktivnost i o svemu preko radio-stanice izvjetava
svoj rukovodei centar u Moskvi.
Bez obzira na ono to je u knjizi Enigma Kopini o
Ivanu Srebrenjaku Antonovu i njegovoj eni Franiki
napisao Vjenceslav Ceni, pa i veoma ubjedljivu repliku Milenka Dodera (Kopini bez enigme), zadrat emo
se uglavnom na do sada objavljenim dokumentima i

svjedoenjima u kojima je rije o Srebrenjakovim aktivnostima u Zagrebu.

Prema izjavi Ivana Munitia, on je 1938. u Parizu pohaao 15-todnevni diverzantski kurs s kojega je donio i
pismena uputstva o tome kako se prave zapaljive i eksplozivne naprave. Sve je to bilo napisano nevidljivim
mastilom. Poto se u Zagrebu povezao sa Srebrenjakom, Muniti ga je povremeno, pismima 'ifriranog'
sadraja, izvjetavao o svojoj djelatnosti, a njegova
supruga Ljubica sjea se, da je njen suprug jo u doratno vrijeme primao iz Zagreba zlatnike 'napoleondore'
za potrebe diverzantskog djelovanja. 75
O Srebrenjakovoj djelatnosti u susjednim zemljama
nema nikakvih podataka. Da je i u njima radio na formiranju diverzantskih grupa, pa neto i uradio, potvruje depea koju je Ivan Krajai Stevo 4. oktobra
1942, za vrijeme boravka na Mlinitu u Vrhovnom tabu poslao Direktoru:
Antonov je imao neto u Italiji preko Budoka
koji je prole godine strijeljan, ali ja nemam nikakve veze s tim ljudima. On je takoer rekao da
ima neto u Bugarskoj ali ni s njima nemam veze.76
Bivi robija iz Sremske Mitrovice i lan zagrebakog Vojnog komiteta, formiranog ve potkraj maja
1941, ime Balen u svojim sjeanjima pisanim 1961. i dopunjenim 1981. godine pie o dogaajima koji su se zbivali u junu, a zatim i u julu 1941. godine:
... Rade Konar me uputio na diverzantski
kurs kod nekog meni nepoznatog ovjeka, koji je
stanovao u Klaievoj ulici, a koga smo nazivali
Kemiarem. (Kasnije sam, ve u partizanima, doznao da se taj ovjek zvao Ivan Srebrnjak-Antonov, i da je bio jedan od povjerenika Kominterne,
dok su drugi tvrdili da je radio za sovjetsku vojnoobavjetajnu slubu.) Kod njega sam nauio, medu ostalim, kako se korda na eksplozivu pali pomou sumporne kiseline i mjeavine eera i kalijeva klorida (ili klorata) vie se ne sjeam. On
mi je dao zadatak da nabavim to vie mogu toga
klorida (ili klorata), s time da jedan dio zadrim
za zagrebaki Vojni komitet a drugi da dadem
njemu. Uspio sam nabaviti vee koliine toga materijala preko jedne ljekarne u tadanjoj Trenkovoj ulici (danas Ulica 8. maja), u kojoj je radio kao
farmaceut Viktor Tomii, brat moga robijakog
druga Dinka Tomiia, koji me je i uputio na nj.
Znatne sam koliine dobio i od Milana Stania

koji je radio u Bartolievoj ljekarni na Dolcu. (Po

velikim koliinama koje je Kemiar traio za se,
smatrao sam da on poduava i neke druge ljude;
i, zaista, u partizanima mi je pripovijedao Pero
Grubor, da je on proao diverzantski kurs kod
'Kemiara'.)
Svoje novosteeno iskustvo prenio sam na sastanku odranom u svom stanu na ostale lanove
Vojnog komiteta. Tada smo odluili da ponemo
akcije. Prva je trebala biti na Radio-stanicu, a trebali su je izvriti enjak (Anton) i Mato (nerberger). Akcija je samo djelomino izvrena, vjerovatno zbog nedovoljnog iskustva drugova. Mislim da
im se bio zapalio samo dio trotila. Drugu akciju
trebao je izvriti Ante Milkovi na Glavnom kolodvoru, odnosno na eljeznikoj pruzi. Za akciju
na Kolodvoru ne znam kako je uspjela, ali se sjeam da je s uspjehom izvrio akciju na eljeznikoj pruzi negdje kod Podsuseda, i, ako se ne varam, jednu na pruzi prema Sisku.
Kratko vrijeme po svretku diverzantskog kursa, Rade Konar mi je 9. ili 10. srpnja sjeam se
zbog plakata o strijeljanju Price, Adije, Kerovanija i dr. dao zadatak da odem uzdu pruge ZagrebRijeka i da osnujem diverzantske grupe u
usputnim mjestima. On me osobno povezao sa
Zdenkom Petrovi, drugaricom in. Bartola Petrovia iz Karlovca, koja me je odvela u svoj stan u
Karlovcu. Tu sam se povezao s Kraom, koji mi je
dao grupu ljudi da ih uputim u rukovanje trotilom (koji sam, kao i sav ostali materijal donio iz
Zagreba). Poduka se odravala u jednoj kui na
periferiji Karlovca... (Kasnije mi je, u partizanima,
drugarica Fanika Milaini rekla da je to bilo u
njezinoj kui.)
ime Balen zatim govori o nezgodi koja se dogodila
prilikom prve probe u rukovanju trotilom, koja se zavrila bez posljedica, i o tome kako je toj probi prisustvovao i sam Kra. Zatim kae:
Ostavio sam mu neto trotila i ostalog materijala, a ja sam s Ivom Marinkoviem i Bartolom
Petroviem, u njegovu autu, otiao za Ogulin. Tu
sam tamonje drugove, od kojih se sjeam jednoga imenom Mladini, nauio paljenje trotila
bez ibica... U Srpskim Moravicama, kamo sam
otputovao sam (jer su Petrovi i Marinkovi morali otii na drugi zadatak), nisam uspio pronai javku... Ni u Delnicama nisam naao nikoga. U Fui-

n a m a sam se, pomou Joe Brnia, uspio povezati s drugovima Markom imcem (ili timcem) i
Draganom Manceom, na koje sam prenio svoje
znanje i dao im u zadatak da osnuju diverzantsku
grupu. I njima sam ostavio neto eksploziva i ostalog materijala... U Zagreb sam se vratio za nekih sedam-osam dana.77
Prema navodima ime Balena, u vrijeme, uoi i odmah nakon njemakog napada na Sovjetski Savez Antonov nije sjedio u Zagrebu skrtenih ruku bar ne to
se diverzantske djelatnosti tie. A o bilo kakvom iskljuivo obavjetajnom radu nema nikakvih podataka, a nije mu radila ni radio-stanica za vezu s Moskvom.
Drugo svjedoenje o radu Antonova u Zagrebu 1941.
daje Neda Rukavina-Prohaska, koja je 1941. bila student zagrebakog Tehnikog fakulteta (kemijski smjer).
Ve prvih dana okupacije ona je, prema vlastitom kazivanju, sa svojim kolegama Brankom Semeliem, Zoranom Vuilovskim i nekim drugim, pored ostaloga,
krala kemikalije iz fakultetskog laboratorija, a zatim:
Postepeno sve vie suraujem s Brankom Semeliem, koji me upoznaje s Ivom Srebrnjakom,
Ivanom Krajaiem Stevom i nekima drugim. Pomalo prestajem raditi s ostalom omladinom, a s
Brankom intenzivno eksperimentiram izradu
kapsla, upaljaa, detonatora i zapaljive smjese.
Nabavljala sam kemikalije u prodavaonicama boja i u apotekama, a kod kue i u nekim stanovima
(Maksimirskoj ulici, Babonievoj itd.) radili smo
upaljae od staklenih epruveta, zavarenih staklenih kapalica i punili razne kutije pripremljenim
zapaljivim smjesama ('Frank' cikorije, i si.). Sve
dovrene upaljae i kutije odnosio je Branko. Jednom smo radili pokuse s nekom smjesom, koja je
ve u vrlo malim koliinama i na najmanji dodir
bila vrlo eksplozivna. Unato svim nastojanjima,
nismo je mogli tempirati, pa smo nakon jedne detonacije u mojoj kuhinji napustili tu smjesu i jedva se rijeili 'sirovina' za nju. Pravili smo i upaljae od ica i elektrinih zvonaca, specijalno priprem a n e za podmetanje eksploziva ispod eljeznikih tranica itd., itd.
U to doba dobivala sam intenzivnu poduku o
konspiraciji i metodama obavjetajnog rada od
Srebrnjaka. Sjeam se da sam esto upravo strepila od sastanaka s njim, jer me je uvijek 'sasluavao' da li sam zapamtila to me je ve poduio, da
li to primjenjujem u svom radu. Uvijek me iznena-

divao neim novim, kao i instrukcijama o ponaanju, izotravanju opaanja, zbunjivao me iznenadnim promjenama tema pri mimoilaenju s
prolaznicima, nainom sastajanja i dogovaranja,
trikovima pri izbjegavanju agenata. Iako prilino
zbunjena i prestraena svim tim uputama i zahtjevima, nisam prestajala s aktivnostima, ve obratno, svakim sam se danom osjeala sve sigurnija. To je bila veoma dobra kola za sav moj kasniji
rad.78
Datumski prvi dokument u kome se u tom periodu
spominje Srebrenjak Antonov jest pismo potpisano sa
aa (CK KPJ), pisano u Beogradu 17. jula 1941. i poslano po drugu N. pancu (Blagoju Nekoviu) hrvatskom ai, tj. Centralnom komitetu KP Hrvatske. Blagoje Nekovi je tada putovao u Zagreb kao povjerenik CK KPJ sa zadatkom da, zajedno s Vladimirom Popoviem, koji se ve nalazio u Zagrebu, ispita i podnese
izvjetaj o sukobu do koga je bilo dolo izmeu CK
KPH, s jedne, te rukovodioca tamonjeg centra Kominterne Josipa Kopinia i Mjesnog komiteta KPH za Zagreb, s druge strane. Posljednji pasus pisma koje je nosio Blagoje Nekovi glasio je:
uli smo da tamo harangira neki Antonov,
Stipe i Grub... Te tipove treba strogo pritegnuti i
onemoguiti da dalje rovare. Oni su se pokazali
nesposobnim da vre svoje poslove za koje su bili
odreeni i sada krive za to Partiju i vode borbu
protiv pojedinih ljudi. Danas se vie ne moe
trpjeti takva tetoinska rabota i treba radikalno
postupati protiv takvih sabotera. aa.79
U sedmom tomu Titovih Sabranih djela, u tekstu citiranog pisma, Redakcija je dala tumaenje da je Stipe
bio Stipe Ugarkovi, to nije tano. Bio je to saradnik
Antonova Stipo akovi, najstariji sin Dure akovia,
jugoslavenskog revolucionara ubijenog 1929. godine, a
Grub... je bio Petar Grubor, takoer saradnik Antonova. I Ugarkovi i Grubor su, kako se kasnije dokazalo,
tada bili nevini optueni.
Premda je to pismo uvrteno u Sabrana djela Josipa
Broza Tita, neke pojedinosti navode na pitanje je li ga
pisao lino Tito ili neko od lanova CK po njegovim
uputstvima. Naime, Tito je dobro poznavao Ivana Srebrenjaka Antonova i ne vidimo razloga zato bi napisao
uli smo da tamo harangira neki Antonov... Nadalje,
u tom se istom pismu nalazi i reenica Drug Tito ne

moe doi tamo iz vie krupnih razloga...! No, sve te

pojedinosti ne iskljuuju Titovo autorstvo, jer je Redakcija Titovih Sabranih djela, najvjerovatnije, o tome konsultovala Tita.
Radomir Vujoevi, koji je za taj tom Titovih Sabranih djela obavio nauna istraivanja, napomene, hronologiju, registre i celokupnu pripremu za tampu, u
napomeni broj 111 uz tekst tog pisma kae i ovo:
Tito je, na osnovu informacija to ih je dobio
iz razliitih izvora iz Zagreba, sazvao sjednicu Politbiroa 16. jula u Beogradu na kojoj je donesena
odluka da se formira istrana komisija (Blagoje
Nekovi i Vlado Popovi) koja e ispitati sluaj i
Politbirou podnijeti iscrpan, dokumentovan izvjetaj.80
A Radomir Vujoevi u hronologiji pie:
Sredinom jula. Neko iz hrvatskog partijskog
rukovodstva informirao je Tita o problemima nastalim u CK KPH, u njegovim odnosima sa MK
KPJ za Zagreb...81 (Istakli autori.)
S pravom se moe postaviti pitanje ko je iz Zagreba
informisao Tita o zbivanjima u CK KPH. Redakcija Titovih Sabranih djela ne daje nikakav odgovor na to pitanje, premda se odgovor, djelomino, nalazi u samom
pismu, u reenici kojom poinje drugi pasus:
Pretresajui itav ovaj sluaj 16. jula, tj. poslije dolaska druga Bak., mi smo zauzeli sljedei
stav koji smatramo jedino moguim u ovoj situaciji...82
Oigledno je drug Bak. upoznao Tita ili nekog od
lanova Politbiroa CK KPJ sa zbivanjima u Zagrebu,
poslije ega je 16. jula sazvana sjednica Politbiroa.
U citiranom tomu Titovih Sabranih djela uz taj tekst
nema nikakva objanjenja kratice Bak., a u prvoj
knjizi edicije Dokumenti centralnih organa KPJ..., koju
je za tampu takoer priredio Radomir Vujoevi, uz
kraticu Bak. ispod teksta dokumenta stoji napomena,
ali ne Radomira Vujoevia ve Redakcije:
Vjerovatno se odnosi na Mitra Bakia, koji je
stigao iz Crne Gore u Beograd.83
Na osnovi aina pisma (CK KPJ) od 17. jula hrvatskom ai (CK KPH) i napomena Radomira Vujoevia,
tvrdnja Redakcije prve knjige Dokumenata centralnih
organa KPJ... da je Mitar Baki obavijestio Tita, odnosno CK KPJ, o zbivanjima u Zagrebu, teko bi mogla izdrati istorijsku verifikaciju jer je dogaaje tih dana u

Zagrebu mogao poznavati samo onaj ko je tih dana bio

u Zagrebu, a ne Mitar Baki koji je stigao iz Crne Gore
u Beograd!
Poredenjem aina pisma (CK KPJ) od 17. jula s dokumentima nastalim poslije tog datuma u vezi s njim,
namee se pretpostavka da je drug Bak. mogao biti
Vladimir Bakari. Na takvu pretpostavku upuuju dokumenti koji se odnose na rad istrane komisije (Blagoje Nekovi i Vladimir Popovi), koju je CK KPJ formirao da ispita(ti) sluaj i Politbirou CK KPJ podnese
iscrpan dokumentovan izvjetaj.
A u tim dokumentima nalazimo sljedee podatke:
u Zapisniku sa sastanka lanova Centralnog komiteta KPH i Komisije CK KPJ, odranog 26. jula 1941.
Bakari je citiran etiri puta, ali uvijek s kraticom
Ba ;84
u Biljeci Komisije CK KPJ sa sastanka s lanovima Mjesnog komiteta KPH Zagreb, takoer od 26. jula, Vladimir Bakari se spominje tri puta: dva puta s
kraticom Ba i jedanput s kraticom Bak(!);85
u Biljeci sa sastanka Komisije CK KPJ i Operativnog rukovodstva Hrvatske od 27. jula Bakari se
spominje samo jednom kraticom Ba;86
u pismenoj izjavi Antuna Roba, sekretara MK
KPH za Zagreb, predatoj Komisiji CK KPJ krajem jula
1941. Bakari se spominje jedanput s kraticom Ba;87
u sasluanju Lea Matesa i Vande Novosel krajem jula 1941. Bakari se spominje 15 puta uvijek s
kraticom Ba;88
Brko (Rade Konar) u pismenoj izjavi datoj Komisiji CK KPJ krajem jula samo jedanput spominje Bakaria, i to kao Vlada Bak;89
u Odluci Politbiroa CK KPJ o kaznama u KPH,
Beograd, 10. avgusta 1941. o Vladimiru Bakariu pie:
4. Bak(ari) Vladimir): ukor zbog kolebljivosti i nedovoljne partijske budnosti prema elementima grupatva.90
u izvjetaju Centralnom komitetu KPJ od 16. avgusta 1941. Brko (Rade Konar) i Vlado (Vladimir Popovi), javljajui da su upoznali drugove s kaznama koje
im je izrekao CK KPJ, piu:
4. Bak(ari) prima kaznu;91
na kraju, u izvjetaju koji su Brko (Rade Konar)
i Vlado (Vladimir Popovi) poslali Centralnom komitetu KPJ iz Banjaluke potkraj avgusta 1941. godine, nalazimo reenicu:
Mi smo zakljuili da Bak(ari) radi uglavnom
sa skojevcima...92

S obzirom na to da je u svim citiranim dokumentima rije o rukovodeim ljudima KPH, a meu njima,
bar u sklopu razmatranog sluaja, osim Bakaria nije
postojao nijedan ije bi prezime poinjalo sa Ba ili
Bak, logino je pretpostaviti da je drug Bak., koji se
spominje u pismu ae (CK KPJ) od 17. jula hrvatskom
ai (CK KPH) bio Vladimir Bakari!

Josip Kopini Vazduh, ija je uloga u zagrebakim

dogaajima poslije njemakog napada na Sovjetski Savez dovoljno objanjena u naoj historiografiji, naroito u knjizi Ive Jelia Tragedija u Kerestincu, dao je, potkraj jula 1941. godine izjavu Komisiji CK KPJ, u kojoj je
stajalo i ovo:
XI. Br(ko) i (ilja) vezali of(era) sa Ant(onovom), And(rija) se povezao na ul(ici) sa Ant(onovom) i povezao ga sa CK (KPH) Ant(onov) povez(an) sa Gest(apom).93
Brko je bio Rade Konar, politiki sekretar CK KPH
i lan CK KPJ, ilja Pavle Pap, kandidat za lana CK
KPJ, ofer Branko Maleevi, lan MK KPH za Zagreb i ofer CK KPJ u Zagrebu, Andrija Andrija Hebrang, lan CK KPH, a Antonov Ivan Srebrenjak.
U pismenoj izjavi Andrije Hebranga, tada lana najueg rukovodstva CK KPH, datoj Komisiji CK KPJ, stajalo je:
Antonova poznajem od prije 16 godina. Kad
sam se prije nekoliko mjeseci vratio u Zagreb
(Hebrang je iziao s robije 15. februara 1941 primj. autora), sluajno sam ga jednog dana sreo...
Kasnije sam ga viao s vremena na vrijeme. Jednom zgodom u razgovoru, kad je od mene traio
neke savjete, vidjeo sam da se njegov rad i interesovanje kreu po specijalnoj liniji. U njegovom
drutvu viao sam par puta neke nae ljude.
Krntija mi je jednom zgodom govorio da ga zna
izvana i da je 'dobar deko'...
2. Poslije poruke Tita da s Antonovim trebamo
saraivati, ja sam ga, u cilju te saradnje, povezao
s Brkom, koji ga do sada nije poznavao. Iz razgovora, koje sam poslije Titine poruke imao s Antonovim, ja i ostali drugovi, smatrao sam u prvi
mah da bi naa saradnja mnogo koristila naoj
stvari. Kasnije sam uvidjeo da sam se prebacio u
ocjeni, jer kada je dolo do konkretiziranja stvari,
pokazalo se da je njegov aparat, ukoliko ga ima,

nespreman i nesposoban za stvari koje su ovaj

as aktuelne.
3. Poslije napada na S(ovjetsku) U(niju), kad
smo ve s Antonovim odravali slubenu vezu u
cilju saradnje, zamolio me jednom zgodom, da
mu dadem jednog strunjaka za goluba, jer je njegov golub zatajio, zbog ega je ostao bez veze sa
svojim efovima gore.(...)
4. Na sjednici od 13. VII, kojoj je prisustvovao
onaj iz vazduha (Josip Kopini) prvi put sam uo
da Antonov ima veze sa GESTAPO-om. Kad je to
onaj iz vazduha ustvrdio, naveo je za dokaz da je
Antonov bio zatvoren u glavnjai i pokazao neki
prsten, koji je Antonov navodno (neznam u koju
svrhu) poslao iz glavnjae nekome. Tada sam ja
na sjednici ispriao otkad poznajem Antonova,
kao i to, pod kojim je on okolnostima puten iz ovdanjeg zatvora poslije dolaska u zemlju. To o
putanju iz zatvora ispriao sam onako, kako mi
je jednom prikazao Antonov. Napominjem, da
onaj iz vazduha nije znao te stvari do one sjednice, na kojoj sam to ispriao poslije njegove optube Antonova. Poslije te sjednice navodi on moju
priu kao neki dokaz za svoju optubu.
5. Ja nisam povjerovao u osnovanost i istinitost optube protiv Antonova prvo zbog toga to
argumenti onog iz vazduha niti su mi izgledali
dovoljni, niti pak provjereni i ozbiljni, a zatim
zbog toga to je on kao provokatore osumnjiio i
neke ovdanje funkcionere, o emu se poelo priati okolo ('U CKH ima provokatora') ...94
Dakle, Hebrang je poznavao Ivana Srebrenjaka Antonova prije njegova odlaska u SSSR, a Marko Orekovi Krntija, tada lan CK KPJ, upoznao ga je kao dobrog deka u Parizu, prilikom odlaska ili povratka iz
panije. No za nau je temu najznaajnija Hebrangova
tvrdnja da je saradivao s Antonovim i povezao ga s Radom Konarom poslije poruke Tita da s njim treba
saradivati, koju je primio prije njemakog napada na
Sovjetski Savez. Golub o kojemu je rije bila je Srebrenjakova radio-stanica za vezu s obavjetajnim centrom Generaltaba Crvene armije u Moskvi, odnosno s
Direktorom.
Opovrgavajui niim opravdana sumnjienja Josipa
Kopinia Vazduha, Rade Konar je u svojoj pismenoj
izjavi, predatoj Komisiji CK KPJ u drugoj polovini jula
1941. godine, napisao:
... Sumnjii me se i zato da sam se povezao s

nekakvim Antonovom i da sam pod njegovim utjecajem. Iz zajednikog pisma vidi se da ga ja uope nisam poznavao, ve da me je Fati s njim povezao. On je, taj Antonov, napadao Starog i partiju
da se ga je sabotiralo, pa sam rekao Vladi p(ancu) kad je poao u Beograd da to javi Starom, to
je Vlada i uinio.95
Fati je bio Andrija Hebrang, a Vlada p(anac)
Vladimir Popovi, koji se 6. jula 1941. vratio iz Beograda
u Zagreb i prenio Centralnom komitetu KPH odluke
Politbiroa CK KPJ od 4. jula o dizanju ustanka.
Potvrdu Hebrangovih navoda u vezi s Antonovim,
pa i vie od toga, nalazimo i u pismu CK KPH Centralnom komitetu od avgusta 1942. godine:
Centralni voj(ni) kom(itet) je smatrao poslije
napada na S(ovjetsku) U(niju), da bi se trebalo povezati a Antonovim radi zajednike saradnje o pitanju diverzije, obavjetavanja itd. Nekako u isto
vrijeme traio je i on vezu s nama zbog iste stvari.
Dva lana tog komiteta razgovarali su s njime. Ti
razgovori nisu dali pozitivnih rezultata. Jedina
pomo, koju n a m je stvarno pruio, bila je u tome,
to nam je poduio devet ljudi za diverziju. Dogovorili smo se da njegovi ljudi podu na odreene
pruge kao organizatori diverz(antskih) grupa. On
se nije drao naeg dogovora. Koliko mi znademo, on nema ljudi za takav rad na terenu, osim
sebe i jo jednog ovdje a niti ima potreban materijal. Brko uope nije poznavao Antonova. Poslije
poruke Tita da treba s njima saradivati, Fatty je
povezao Brku s Antonovim u cilju saradnje. 99
I dalje:
Nama nije poznato da Stipe (Dakovi) i
Grub(or Petar) harangiraju. Za Antonova znademo to je o Titu i 'sabotai' govorio nekim rukovodiocima.
Da li je Antonov to govorio i nekome okolo, to
n a m nije poznato.97
Desetog avgusta 1941. uslijedila je odluka Politbiroa
CK KPJ o kaznama, donijetim na osnovi partijske istrage to ju je provela Komisija (B. Nekovi i V. Popovi).
U njoj se na dva mjesta govori i o Ivanu Srebrenjaku
Antonovu:
5 Fati: skree se panja da bude budniji
prema ljudima na koje se sumnja (Antonov).
9 Antonov: da se obrazuje komisija nad
njim i da se utvrdi: a) zato je zatajio njegov aparat, b) grupatvo i harangiranje protiv pojedinih

part(ijskih) funkcionera) i c) njegovo finansijsko

poslovanje (160.000 din).98
Istovremeno s tom odlukom Tito je 10. avgusta 1941.
Centralnom komitetu KPH dostavio popratno pismo u
kojemu stoji:
Nad Antonovim stavljamo istragu jer ima dosta sumnjivih stvari, a osim toga zato je u poetku napada na SSSR njegov aparat potpuno zatajio, iako je taj ovjek dobijao ogromne sume novca za pripreme. Ja sam javio gore da nemam u
njega povjerenja i traio njegovo smjenjivanje jer,
ako nita drugo, on je kao organizator potpuno
nesposoban, a sve akcije i onako organizuje i vodi
naa Partija.99
Poslije samo est dana, 16. avgusta, Rade Konar i
Vladimir Popovi potvruju prijem odluke CK KPJ o
kaznama i Titovo popratno pismo te kau:
9) Komisija je obrazovana da ispita Antonova
po postavljenim pitanjima, ve se razgovaralo s
njim, izvetaj komisije sledei put.100
Jo prije nego to je primio upravo citirano pismo,
Tito je iz Beograda (17. avgusta) Radi Konaru i Vladi
Popoviu, dajui im opirna uputstva za rad, skrenuo
panju i na sljedee:
U vezi sa Antonovim sasluajte sve ljude, a u
prvom redu Stipu, Grubora i druge.101
Konano, u vezi s Ivanom Srebrenjakom Antonovim
Tito (aa CK KPJ) 4. septembra pie Radi Konaru i
Vladi Popoviu:
Po istrazi nad Antonovim neemo jo donositi
nikakvu odluku dok se ne vidimo tamo. O tome
da je naa Part(ija) pravila smetnje njemu nema
govora. Ja sam morao zabraniti da on uzima ljude iz Partije koji su u rukovodstvu i vani za nas,
a to i on vrlo dobro zna to mu je gore zabranjeno. Radi se o njegovoj nesposobnosti da nae ljude izvan Partije, pa je zato htio da pretvori Partiju
u svoj aparat i zbog toga je vodio harangu protiv
rukovodstva. Elementi moga nepovjerenja su sasvim druge prirode. O tome se mora govoriti opirno i ja ne mogu Djedi ukratko objasniti. Njemu
treba dati pomo ako ju treba dok se ta stvar gore
ne raisti.
Ako smatrate da je Stipe obian haranger i neprijateljski elemenat, onda ga moete iskljuiti,
jer je on jo uvijek lan nae familije (Partije), i
spada pod disciplinu i kontrolu nae Partije.102
To je datumski posljednji dokument u kojemu je ri-

je o istrazi nad Antonovim. Dok se ne vidimo tamo,

napisao je u njemu Tito mislei na ve zakazano savjetovanje koje e se odrati 26. septembra u Stolicama, na
osloboenom teritoriju zapadne Srbije, kojemu je prisustvovao i Konar i Popovi.
Titov otar stav o uzimanju ljudi iz Partije koji su u
rukovodstvu i vani za nas, rezultirao je iz predratne
odluke Kominterne da sovjetska obavjetajna sluba u
stranim zemljama ne smije za sebe angaovati partijske kadrove bez odobrenja njihovih najviih partijskih
foruma. A u takvim sluajevima ti su kadrovi iskljuivani iz partijskog rada da u sluaju hapenja ne bi
kompromitovali Partiju.
Na kraju citiranog teksta Tito napominje da se Stipe
(Dakovi) moe iskljuiti iz KPJ jer je, bez obzira na to
to je saradnik Antonovljeve diverzantske grupe, jo
uvijek lan nae familije. (U financijskim obraunima
Mjesnog i Okrunog komiteta KPH za Zagreb nalazimo
podatke da je u septembru Stipi za izd(ravanje) dato
1 000, a u oktobru 1941. 1 500 kuna. Znai, bilo je i sluajeva da su pojedini pripadnici sovjetskih diverzantskih
grupa, ipak, ostajali lanovi KPJ.103
Meutim, u naelu mnogo vie panje zasluuje injenica da CK KPJ, odnosno Tito, s punim autoritetom
poziva na odgovornost, pred partijsku komisiju, efa
sovjetske diverzantske slube za Balkan, kao to je,
uostalom, uinio i sa efom centra za vezu Kominterne
u Zagrebu Josipom Kopiniem!
U uslovima partizanskog rata koji se ve u julu 1941.
rasplamsavao irom Jugoslavije, obuhvaajui sve oblike djelovanja, nije bilo razloga za postojanje i aktivnosti bilo kakvih sovjetskih diverzantskih grupa na tom
prostoru. Zbog toga, i ostaloga to je ve reeno o Srebrenjaku Antonovu i njegovoj diverzantskoj mrei, prvih
dana avgusta 1941. Tito je odluno intervenisao kod
Djeda:
Aparat Antonova potpuno nesposoban za akcije. U Antonova nemamo povjerenja. Sve diverzije i sabotae rukovodi i organizuje Partija. Naredite da Antonov preda sve ljude Partiji koja e ih
iskoristiti za tu svrhu.
Isto tako traimo da se stave pod rukovodstvo
Partije i oni ljudi koje smo dali Vidakoviu, jer su
sami potpuno nemoni. (Istakli autori)104.
Tito u to vrijeme nije imao direktnu radiotelegrafsku vezu s Moskvom, mada je pokuavao da je usposta-

vi. U produetku citirane depee o Antonovu Tito je javio Djedu da nije mogao pronai skrivene radio-stanice
poginulog Matije Vidakovia.
Drugu stanicu (Bra) smo instalirali, ali se od
vas niko ne javlja. Javite se!105
Rije je o radio-stanici Mie Braia (Pavlodar), o
emu smo govorili u poglavlju Obavjetajna saradnja
s Moskvom.
Ne uspijevi da uspostavi direktnu vezu s Djedom,
Tito je tu nedatiranu depeu poslao Kopiniu (Valdesu)
da je on otpremi Djedu. Bilo je to svakako prije 8. avgusta jer je Tito istovremeno javio:
Valdes! Molim te da od 8. VIII u 12 uvek pazi
i kontrolie da li se dobro uje na golub...106
Je li rije o tekoama u odravanju veze Zagreb
Moskva ili o neemu drugom, teko je rei, ali sauvani dokumenti pokazuju da se ponekad prilino dugo
ekao odgovor iz Moskve. Tako je na Titov zahtjev za
hitno smjenjivanje Valdesa... i njegovo stavljanje na
raspolaganje naoj Partiji,107 poslan iz Beograda 17.
septembra 1941, kada je Tito ve bio na putu za osloboeni teritorij, Kopiniu u Zagreb da ga otpremi Djedu,
odgovoreno tek 29. septembra!108
ini se da se i odgovor na Titov zahtjev u vezi s Antonovim ekao prilino dugo skoro etiri i po mjeseca. Djed i Centr tj. Centar (Kominterna i Vojnoobavjetajna sluba SSSR-a) poslali su Kopiniu 1617. decembra 1941 tri depee. Dvije je potpisao Centr. U jednoj stoji:
Preko ranijeg veziste predajte (adresa, ranije
lozinke). 1) Antonov (ve predano). 2)...109
Sadraj depee nerazumljiv je za onoga ko ne poznaje materiju u cjelini. Ali, ono ve predano najvjerovatnije je Kopinieva primjedba kojom on, prilikom
prenoenja depee, obavjetava Tita da je Antonovu
predao odgovarajue nareenje Centr-a.
Vladimir Popovi je na tu depeu pribiljeio: Mi
primili 20. XII Vl(adimir).110
S obzirom na kasnije dogaaje, nije iskljueno da je
Centr tek tom depeom reagovao na Titov zahtjev da
Antonov preda sve ljude Partiji i javio Antonovu da
postupi u tom smislu, jer je Ivo Lola Ribar odmah nakon dolaska s Romanije, preko Sarajeva u Zagreb, 12.
januara 1942. u pismu CK-u KPJ javio i ovo:
... Antonov je raspustio svoju 'vojsku' i poslao
ih u partizane. I on sam govori da bi otiao tamo.
Javite kuda da ga aljemo u tom sluaju...111

Srebrenjak je, vjerovatno, brzo postupio po nareenju poslanom 1617. decembra 1941. Na takav zakljuak upuuje i izvjetaj komesara Glavnog taba NOP-odreda Hrvatske Vladimira Bakaria Centralnom komitetu KP Hrvatske od 2. januara 1942. godine, u kojemu pie o dolasku Antonovljevih ljudi na osloboeni
teritorij. On kae:
... Troje sam ja uputio u P(etrovu) Goru, pa jo
ne znam do kuda su doli (onaj kemiar student Antonovljev, Stipe Dugog sestra i njen
drug).112
Kemiar student bio je Branko Simeli, student
Kemijskog odsjeka zagrebakog Tehnikog fakulteta, a
Stipe Dugi Stipe Dakovi. Ime njegove sestre i njenog mua nismo ustanovili.
Bakari u svom izvjetaju daje niz primjedaba o
Srebrenjakovim ljudima koji su na osloboeni teritorij,
u selo Zbjeg, gdje se nalazio Glavni tab NOP-odreda
Hrvatske, stigli u zadnjoj treini decembra 1941. godine, i to preko ilegalnog punkta za vezu u Plakom, na
eljeznikoj pruzi Zagreb Ogulin Split. Prilikom
polaska iz Zagreba spremili su se kao da idu na izlet, a
ne u partizane. Prtljag im je brzo oteao pa su usput
ostavljali stvari da se poalju za njima. U tabu su se
poeli bahato ponaati, kao zasebna grupa, suprotno
ve ustaljenom partizanskom nainu ivota i ponaanja, na to su ih morali upozoriti, a izvjesni postupci i
kratko, vojniki zabraniti.
Ne sviaju mi se ovi Antonovljevi ljudi pisao je Bakari. Vrlo hohtaplerski izgledaju, a
dolaze i po porodinoj liniji (na pr. Stipina sestra i
njen suprug). (...)
... Danas saznajem u selu kako se onaj suprug
Stipine sestre hvalisao, da e on biti komandant,
a neto je slino radio i B. Popovi. On se raspriao kako je bio u Srbiji i to dosta spretno, da bi
ovjek mogao pomisliti kako je neka zvijerka. Tim
vie, to je donio sobom ogroman pitolj, to ga
upotrebljavaju tankisti. Stipu smo odluili poslati
u Drenicu, jer je ipak poneto politiki iskusan...
Meu njegovima je bilo i takvih, koji su tvrdili kako su doli po specijalnoj liniji i da im je naloeno
da njega ekaju. Mi smo ih meutim odmah ekspedirali s napomenom tabovima, da nikakve
spec(ijalne) linije nema, nego da idu u partizane
gdje ih treba provjeriti."3
Nismo nali podatke ni o poimeninom sastavu
Srebrenjakove vojske koja je otila u partizane, ni o

daljoj sudbini veine njih. Zna se da je Glavni tab

NOP-odreda Hrvatske uputio Stjepana Stipu akovia
u Primorsko-goranski NOP-odred. Prema poslijeratnoj
izjavi Ivana Krajaia Steve, on je otiao zajedno sa enom Ivicom varc u partizane i stradao,1'4 a prema napomeni Redakcije Zbornika, Dakovi je upao u andarmerijsku zasjedu na putu za Kapelu kod Ogulina i
bio ranjen, a kasnije ubijen od ustaa.
Prema Bakarievu izvjetaju, moglo bi se zakljuiti
da je i Bogdan Popovi pripadao Srebrenjakovoj vojsci. Meutim, prema drugim izvorima, bio je to stari
predratni komunist, grafiki radnik, robija, koji je nakon ulaska okupatora i ustaa u Zagreb ... otiao u Beograd, odakle se kasnije ilegalno (se) vratio u Zagreb
i poto je uspostavio u Zagrebu vezu za odlazak na osloboeni teritorij, krajem studenog 1941. godine, iskoristivi ilegalnu eljezniku propusnicu s putnim nalogom... i radno odijelo, prebacio se u partizane, gdje je
kasnije organizovao tampariju Glavnog taba NOP-odreda Hrvatske i u njoj radio.115
Antonov je ostao u Zagrebu, iako je, prema depei
Ive Lole Ribara Titu od 12. januara 1942, i on sam govori(o) da bi otiao tamo to jest u partizane.
Zato?
Dok je Tito u Kopinievu sluaju traio od Djeda ne
samo hitno smjenjivanje, ve i njegovo stavljanje na
raspolaganje naoj Partiji, u sluaju Antonova traio
je samo da mu se naredi da preda sve ljude Partiji! Tito je pritom svakako mislio na lanove KPJ koji su bili
dodijeljeni Antonovu za rad. A budui da se njegova
djelatnost protezala i izvan granica Jugoslavije, njegovo ukljuivanje u NOP nije dolazilo u obzir. Prema tome, iako ne znamo to je Centr njemu lino naredio, logino je pretpostaviti da sam Antonov nije mogao odluivati o svom daljnjem radu i postupcima te da je njegov ostanak u Zagrebu bio posljedica odgovarajueg
stava i nareenja Centr-a tj. obavjetajnog odjeljenja
Crvene armije.
Srebrenjak je, dakle, ostao u Zagrebu i nastavio svoju aktivnost. O tome se u pismu Ive Lole Ribara i Edvarda Kardelja, poslatom Titu iz Zagreba 1. marta 1942. godine, nala reenica:
... kod njega je bila neka provala skoro.- on je
tvrdio da ga ne moe ugroziti.116
Meutim, upravo ga je ta provala, sudei po svemu,
kotala slobode, a konano i ivota.

O emu se radilo?
Prema poslijeratno] izjavi Tibora Vaka, nadstojnika Protukomunistikog odsjeka (IIa), ustakog Zatitnog redarstva za grad Zagreb i Veliku upu Prigorje,
isljedniku UDB-e za Hrvatsku, provala Ivana Srebrenjaka potekla je iz pod torturom iznuenog priznanja
njegova saradnika Slavka Dukia, biveg jugoslavenskog oficira, uhapenog u Rumi pri izvoenju jedne sabotane akcije. On je, naime, izjavio da njegov ef ivi u
Zagrebu, da nosi nadimak Doktor, da ima direktnu vezu s Moskvom i uz njegov lini opis dao podatak da zalazi u jednu kuu u Palmotievoj ulici...
Kada je dopis s Dukievim priznanjem stigao iz Rume u Zagreb, za sluaj se zainteresovao upravitelj ustakog Zatitnog redarstva Joso Rukavina, koji je vodio
istragu nad sekretarom Mjesnog komiteta KPH u Zagrebu i lanom Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za
Hrvatsku, Jocom odnosno Josipom Dakoviem, najmlaim sinom Dure Dakovia, uhapenim 11. novembra
1941. Naalost, prema sauvanom ustakom dokumentu, Josip Dakovi se od prvog trenutka veoma loe
drao pred policijom i odao mnogo drugova." 7 Saznavi od Rukavine da ustaka policija traga za Doktorom
(bio je to, zaista, jedan od Srebrenjakovih nadimaka),
Dakovi je priznao da ga poznaje i dodao da on skoro
svakodnevno dolazi u Zagreb preko mitnice u Stenj evcu (rnomercu). Sljedeeg ili jednog od narednih dana
Dakovi je na mitnici prepoznao Doktora i pokazao ga
policajcima s kojima se nalazio u zasjedi."8 Tako je 25.
februara 1942. Doktor pao ustaama u ruke. Budui da
je kod njega pronaena lina karta na ime Ivana Srebrenjaka s adresom stanovanja, uslijedio je redovan postupak, ukratko opisan u izvjetaju Opinskog poglavarstva Stenjevec, dostavljenom 26. februara 1942. Kotarskoj oblasti Zagreb:
Izvjeuje se, da su juer dne 25 veljae o. g.
doli u ured ovog poglavarstva od Ustakog redarstva iz Zagreba, nadzornik detektiva Ivan Birki sa jo 5 drugova i traili podatke o Srebrenjak
Ivanu, koji navodno stanuje u Perjavici u kui
Grabari Ernesta broj 4. Kada su se legitimirali
podaci su istima dani, kao i opinski straar, koji
ih je do navedene kue vodio. Nakon jednog sata
povratio se je Ivan Birki nadzornik detektiva ranjen u desnu nogu izjavio, da treba brzu pomo,
jer da e mu drugovi svi poginuti, poto je iz te kue prema njima nastala paljba, a njega je njihov
samovoz odpremio u bolnicu. Nakon pola sata

dola su jo 3 samovoza, redarstvenih slubenika

na elu upravitelja Ustakog redarstva Josipa Rukavine, koji su otili do navedene kue, da mogu
uspjenije provesti odreeni zadatak.119
U daljem tekstu tog izvjetaja opisano je hapenje
Andrije Hebranga, tada sekretara CK KP Hrvatske, koji se tih dana krio u Srebrenjakovu stanu, i Srebrenjakove ene Franike Kline.
Ne zna se jo tano kako je do svega dolo
javili su Titu Ivo Lola Ribar i Edvard Kardelj 1.
marta ali je verovatno da je policija naila na
Fatia traei Antonova.120
U tom pismu Titu Ivo Lola Ribar i Edvard Kardelj javili su i OVO:
5.) Sada nas je... Zadesio nov i najtei udar.
Pre tri dana pao je Fati. Uhvatili su ga u stanu Antonova, gde je ivio zadnjih dana (a i ranije jo jednom u decembru) otkada su mu drugi stanovi bili
ugroeni.
I dalje:
6.) Sluaj s Antonovom ugrozio je i Vazduha,
jer su ovaj i njegova ena znali (lepa konspiracija!)
za stan V(azduh)a. Sada ga selimo to bre u novu
kuu. Istu smo morali kupiti (poto je Vazduhu tamo bilo otkazano) i platili 500.000 kuna!... Ukoliko,
naravno, poloaj Vazduha bude ozbiljno ugroen,
moraemo ga poslati tebi iako bi bilo teta jer bi
umesto dve veze (s Moskvom primj. autora) ostala jedna...121
Na to pismo Tito je ve 6. marta odgovorio iz osloboene Foe:
Strano nas je pogodila vijest da su pali Fati,
Antonov i drugi. Preduzmite hitne mjere da se
provala ne iri. Vazduha odmah sklonite. Njegova
nekonspirativnost je za najveu osudu. (...) Ako se
Vazduh ne moe odrati tamo, onda ga treba poslati negdje na osloboenu teritoriju ili ovamo.
Preduzmite mjere da se ouva moja porodica, jer
nije iskljueno da mogu sada doi i do nje. Isto tako uvajte i sebe, jer ne znam kako e se drati
Ant(onovljeva) ena. Budite oprezni!! Preduzmite
mjere da se prekine s malograanskim, familijarnim posjetama i sastancima, kao to je to sluaj
kod Vazduha.122
Tri dana kasnije, 9. marta, iz Foe je odaslan radiogram Djedu u Moskvu:
Iz Zagreba nam javlja drug Birk da je tamo
ovih dana uhapen Antonov sa enom. U njego-

vom stanu takode je uhapen lan CK KPH drug

Hebrang. Opasnost prijeti takoe i Valdesu, jer su
Antonov i ena znali njegov stan, gdje se nalazi
muzika. Preduzmite mjere predostronosti.123
Birk je bio pseudonim Edvarda Kardelja u prepisci s
Moskvom, a pod muzikom se razumijevala radio-stanica.
Prije hapenja Ivana Srebrenjaka Antonova Ivan
Krajai Stevo nalazio se u Beogradu, gdje je pokuavao, manje-vie bezuspjeno, da pomou smjese koju je
nauio da pravi na teaju kod Antonova u Parizu izvede neke diverzantske akcije... O daljem toku dogaaja
on sam kae:
Kad sam se napokon uvjerio da tu ipak neto
nije u redu, traio sam da idem na prijanji raspored i dobio sam obavijest od CK KPH da se javim
u Zagreb na jednu adresu u vili kraj Stenjevca.
(

124

Zapravo, Krajai je od dra Blagoja Nekovia, sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, s kojim je
odravao vezu u Beogradu, traio da se vrati u Zagreb i
Nekovi je njegov zahtjev prenio Ivi Loli Ribaru i Edvardu Kardelju, koji su se od prve polovine januara
1942. godine nalazili u Zagrebu. Je li to bilo 7, 14. ili 19.
februara, ne moe se utvrditi jer ta pisma nisu sauvana, a Kardelj i Lola Ribar su u pismu od 22. februara javili Nekoviu:
Primili smo tvoja pisma od 7, 14. i 19. o. m. zajedno sa dva pisamceta za F(ishe)ra.125
U jednom od ta tri pisma bilo je preneseno traenje
Ivana Krajaia da se vrati u Zagreb i u vezi s tim Kardelj i Lola Ribar su u istom pismu odgovorili Nekoviu:
7.) Po tvom pitanju u vezi sa Stevom pancem
urediemo s Hrvatima pa emo ti idui put javiti.126
Sedam dana kasnije, 1. marta 1942, Ivo Lola Ribar i
Edvard Kardelj javili su Titu u Fou:
2.) U vezi sa ranijim direktivama Vrh(ovnog)
taba Hrv(atskom) tabu, a i sa narastanjem partizana, mi smo reorganizirali tab Slavonsko-Sremske operacione zone, u koji su uli: Steva panac
(koji je radio za Antonova) kao komandant...127
Tog istog dana i Vlado Popovi je, takoer iz Zagreba, u izvjetaju poslanom Centralnom komitetu KPJ
napisao:

... Slavonski tab u kom je Ortega te kad doe

Stevo (Anton/ovijeva/linija) moi e uzeti na sebe
odgovornost povezivanja i organizacije i uvrenja odreda u III operativnoj) zoni koja se po vaoj
naredbi ima protezati sve do B(eo)g(ra)da.128 (Istakli autori.)
Ortega je bio Karlo Mrazovi, a Stevo Ivan Krajai.
Tri dana kasnije, 3. marta 1942. godine, I. L. Ribar i
Kardelj ponovo piu Blagoju Nekoviu:
3.) Ovde je pao Antonov, provalom po svojoj
liniji. Preduzmite mere opreza ako je potrebno.
Uz njega pao je sluajno i na Fati.
(...)
8.) Steva panac (javi mu da mu je ef pao!)
treba da dode odmah. Neka se ravna po priloenoj cedulji od VI.129
VI. je bio Vladimir Popovi.
Kada je to pismo stiglo Blagoju Nekoviu, Stevo
panac se vie nije nalazio u Beogradu. Zato nije ekao odgovor na svoj zahtjev, objanjava dr Blagoje Nekovi u pismu ai (Centralnom komitetu KPJ odnosno Loli Ribaru i E. Kardelju) od 7. marta 1942. godine:
Jako mi je ao zbog pada Fatija. Na alost,
St(evo) p(anac) je ve otputovao k vama jo pre
34 dana. Nije mogao da eka va odgovor, jer ga
je zvao Antonov. Nadam se da mu se nee desiti
nita, jer sam mu obratio panju na provale koje
su kod vas, pa, mada nije znao o padu Antonova,
moda nee nasesti. Javite mi, molim vas, ako dode do vas ili ako to saznate. Ja sam mu rekao da
tamo traei odgovorne drugove (mislio sam da
e tako doi do vas) kae da ga ja aljem (Mihajlo).130 (Istakli autori.)
Budui da je Edvard Kardelj Bevc u meuvremenu
otputovao u Ljubljanu, Ivo Lola Ribar 20. marta iz Zagreba sam javlja Blagoju Nekoviu u Beograd:
... U Slavoniji i Zagorju, gdje je partiz(anski)
pokret jo znatno mlai, poinju takoer znaajnije akcije. Za novog komandanta ove zone postavljen je Steva p(anac), koji je ovde sretno stigao i stari konspirator nije odlazio svome efu
dok se nije video s nama. On ovih dana ide na teren i mnogo te pozdravlja.131
Ivan Krajai Stevo, stari konspirator, svoj dolazak iz Beograda u Zagreb opisuje ovim rijeima:
U Zagreb sam stigao poetkom veljae 1942.
godine, ali po obiaju i pravilu opreznosti, navra-

tio sam kod svojih nekompromitiranih znanaca,

gdje sam ostao nekoliko dana da ispitam je li kua slobodna i da uhvatim vezu s Partijom. Prvo
to sam doznao bilo je to da su prije kratkog vremena policija i ustae blokirali taj kraj, pa ak i
pucali prilikom hapenja 'nekih nepoznatih ljudi'.
Za nekoliko dana uhvatio sam vezu s Vladom
Popoviem koji je bio vrlo zadovoljan to nisam
iao na vezu, kako je traio u obavijesti. Naime,
on je bio poslao i drugu obavijest koju nisam primio, a u kojoj je pisalo da se javim na drugu javku, tj. adresu.'32
Na osnovi citiranog pisma dra Blagoja Nekovia,
Ivan Krajai Stevo oigledno je iz Beograda otputovao
poetkom marta, a ne februara, kako mu je ostalo u
sjeanju.
Iz citiranih dokumenata jasno se vidi da je Ivan
Srebrenjak Antonov, rukovodilac sovjetske diverzantske slube u Jugoslaviji i nekim susjednim zemljama,
bio ef Ivanu Krajaiu Stevi, premda on svoj odnos
prema Srebrenjaku poslije rata nije tako prikazao. Tako je u ve citiranom intervjuu objavljenom u zagrebakom Vjesniku rekao:
... Znam da je neke grupe formirao Srebrenjak, da je obuavao za diverzantske akcije...
Zapravo, tu je neto, po toj osnovi, petljao u Zagrebu, ali mnogo o tome ne znam. Smatrao sam
da su nai zadaci slini i nisam razmiljao je li i
njemu CK KPJ nadreen kao to je meni bio. Djelovali smo protiv istog neprijatelja, i to je bila boja
raspoznavanja. 133
Kako su se drali Ivan Srebrenjak Antonov i njegova ena Francka (Franika ili Franika) Kincl na ustakoj policiji?
Prole su tri nedjelje od njihova hapenja kada je
Ivo Lola Ribar o tome, u pismu od 17. marta, obavijestio
Tita u Foi:
6. Ovdanja provala jo traje. Fati je na Savskoj cesti, Antonov i njegova ena na ustakom
redarstvu. Kod Fatija nisu nali nita, jer je u toku
borbe uspio sve da spali. Po Antonovoj liniji jo
nema nita to bi ukazivalo da govori. No, uprkos
tome, mi jo drimo sve mjere predostronosti,
kako sa Vazduhom tako i sa drugaricom Starog
itd. Ovo utoliko vie to prema pismu koje je iz zatvora poslao jedan na (inae se drao izdajniki,

moda i prodao) 'Antonov sve pria'. Ovo primamo s rezervom, jer ga injenice jo ne potvruju,
ali vodimo strogog rauna.134
Fati Andrija Hebrang tada je bio u zatvoru na
Savskoj cesti u Zagrebu. Vazduh je pseudonim Josipa
Kopinia, a jedan na koji je poslao pismo iz zatvora
bio je Milan Hupert, do hapenja, 21. 12. 1941, rukovodilac ilegalne tehnike CK KPH. On se u zatvoru zaista
drao izdajniki i prodao se ustaama, o emu je Ivo Lola Ribar, kao to vidimo, bio obavijeten.
Meutim, kao da ba nije funkcionisala veza izmeu Ive Lole Ribara i Ivana Krajaia Steve, koji se nakon dolaska iz Beograda ve desetak dana nalazio u
Zagrebu. Naime, dok Ivo Lola Ribar u pismu Titu od 17.
marta kae: mi jo drimo sve mjere predostronosti
kako sa Vazduhom tako i sa drugaricom Starog, Ivan
Krajai Stevo samo je dan kasnije, 18. marta, preko
Kopinieve radio-stanice i preko Moskve poslao svoju
prvu dosada registrovanu radio-depeu Centralnom
komitetu KPJ u Fou:
Nedavno je u Zagrebu uhapena Herta pod
imenom i prezimenom Marija ari. Ona je napravila neuspeli pokuaj samoubistva. Preduzimamo mere za njeno oslobaanje. Miko je van
opasnosti.135
Herta je bila Titova supruga Herta Has, a Miko njihov sin star nekoliko mjeseci. Je li Hertino hapenje bilo u vezi s dranjem Ivana Srebrenjaka i Francike Kincl
na policiji, to nismo mogli utvrditi.
Sljedei dokument na koji nailazimo u vezi sa SrebrenjakAntonovim jest pismo Ivana Krajaia Steve
Centralnom komitetu KPJ od 11. maja 1942. godine:
Neto novo, ali vrlo interesantno. Tridesetog
aprila je putena na slobodu Antonova ena, koja
mu sada nosi hranu. Ona je nakon mjesec dana
prebaena na Sav(sku) cestu u ensku kaznionu
te odande putena. On je rekao za novac gde ga je
imao sakrit. Oni su 42 zlatnika zadrali za sebe a
900 dolara dali njoj, vrlo zagonetna stvar? Nastojau da sve potanko doznam, pa u vam javiti, jer
je tamo naeno pol 'goluba' brz. itd. (...)13e
Prema Redakciji edicije Sjeverozapadna Hrvatska u
NOB i socijalistikoj revoluciji, Ivan Stevo Krajai obavijestio je CK KPJ da je policija u Srebrenjakovu stanu
nala pol(ovinu) 'Goluba' brz(ojav) i td.. Prema Redakciji edicije Dokumenti centralnih organa KPJ NOR i revolucija 19411945, policija je nala por(uku) 'Goluba'
brz(ojav) itd.. S obzirom na Krajaievu depeu Direk-

toru od 4. oktobra 1942, kao i na ostale dokumente o kojima emo jo govoriti, nije rije o poruci ve o polovini Goluba! To istovremeno potvruje i injenicu da
Srebrenjak nije imao radio-stanicu za odravanje direktne veze s Moskvom, odnosno s Direktorom, to znai da je ustaka policija uz pola radio-stanice pronala i
neku depeu koju je on primio iz Moskve od Centr-a.
to je Ivan Krajai Stevo naknadno potanko doznao o Srebrenjakovoj eni Franiki, njenom dranju
na policiji i uslovima pod kojim je putena iz zatvora?
Iz depee koju je Krajai 4. oktobra 1942. godine
preko radio-stanice Vrhovnoga taba, u kojemu se nalazio od 29. septembra, poslao Direktoru vidi se da je on
i prije tog datuma pomou Kopinieve radio-stanice izvjetavao Direktora o hapenju Srebrenjaka i njegove
ene i primao od Direktora odgovore, direktive i slino.
S obzirom na to da je to posljednji dokument o sluaju
Srebrenjaka, a uz ve citirani izvjetaj poslan Centralnom komitetu KPJ 11. maja 1942. godine, i jedini do sada poznati, daemo ga u irem izvodu:
5 marta u 13 sati Antonov je uhapen na gradskoj mitnici u ernomercu. Tog istog dana u 16
sati policijski agenti su opkolili stan Antonova,
gdje su se u to vrijeme nalazili Andrija Hebrang i
Antonovljeva ena Klimova (tako su je u Moskvi zvali primj. autora).
Hebrang je pruio otpor, ali je poslije troasovne borbe bio ranjen i uhapen zajedno sa enom
Antonova. U stanu je policija nala nedovrenu
radio-stanicu, vojnu uniformu, radiogram direktora na ruskom i t.d. Poslije 14 dana Antonov je
odao policiji mjesto gdje je bio sakriven novac
zlato i dolari. Prema izjavi Klimove agenti su je izveli pred slubenika policije Vaka, kod koga se
ve nalazio Antonov, koji je pred njom objasnio
policajcu gdje se nalazi skriveni novac. Nakon toga je slubenik policije automobilom poslao agente i Klimovu i oni su donijeli novac. Poslije dva
mjeseca Klimova je bila putena kao nevina i
slubenik Vako joj je vratio 700 dolara s rijeima:
'Uzmite, novac vam je potreban', a osim toga dobila je dozvolu da Antonovu donosi h r a n u u zatvor.
Nakon oslobaanja Klimova se srela sa mnom.
Traio sam od nje da napie izvjetaj o tome
ta su je pitali na policiji. Ona je odgovorila da nema ta da pie, jer je nisu mnogo ispitivali. Rekla
je, toboe, policiji da se s Antonovom upoznala u
Francuskoj i da uope nije znala ta Antonov radi

iako je s njim svo vrijeme ivjela. Za Hebranga,

k a d a su je pitali zato nije prijavljen, kazala je da
je on obeao da e se sam prijaviti gdje stanuje.
Za vojnu uniformu je rekla da je to u n i f o r m a njenog roaka Frangea. Vie mi nita nije htjela rei, a isto tako nita nije htjela da napie. Mjesec
d a n a poslije hapenja Antonova uhapen je i eljezniki radnik Lazi, koji je radio s nama, a odm a h poslije njega feldbebel Frange, koji je takoer radio s nama. Lazi nije nikoga izdao. Nije poznato ko je izdao Frangea. Antonov je javio iz policije da je on toboe uspio da pridobije za sebe
slubenika policije Vaka. Ali to nije tano, jer je
taj slubenik zabranio da se Antonovu nosi h r a n a
i poeo je da ga mui da bi priznao vezu sa direktorom. Nije n a m poznato kako se drao. Ja sam
predlagao Klimovoj da ode u partizane ali je ona
odbila i otila je roacima Antonova da regulie
pitanje svoje djece. Na osnovu svega ovoga ja sam
vam predlagao da se ona likvidira jer je sumnjiva.137
Dok se za Frangea kae da nije poznato ko ga je
provalio, o provali i hapenju Lazia Ivan Krajai u
citiranom izvjetaju uope ne govori. Vidimo takoer
da su ustae muile Srebrenjaka da bi priznao vezu sa
direktorom, ali da nije uspio saznati kako se drao.
Ustaka je policija imala ne samo dijelove radio-stanice i depeu na ruskome primljenu iz Moskve, ve i
Dukia koji je radio u njegovoj diverzantskoj organizaciji, provalio ga i teretio, te akovia, koji ga je dobro
poznavao. Prema tome, Srebrenjak se naao u najnepovoljnijem poloaju u kojemu se ilegalac moe nai. U
takvoj situaciji i ne postavlja se pitanje je li propjevao
ili ne, to jest je li policiji priznao izvjesne stvari ili nije,
ve samo pitanje je li svojim priznanjima omoguio policiji da proiri provalu organizacije i pohapsi ostale
njene lanove. Oigledno je da je i za istragu i za Srebrenjaka kljuno pitanje bila pronaena Direktorova depea. Budui da nije raspolagao radio-stanicom, mogao
se braniti da nije odravao vezu s Moskvom, ali se svakako postavljalo pitanje ko mu je onda prenio pronaenu depeu. S obzirom na citirani tekst o tome da ga
Vako mui da bi priznao vezu sa direktorom, namee se zakljuak da se Srebrenjak dobro drao, a injenica da policija nikada nije dolazila u Kopiniev stan potvruje da je njegovo dranje ostalo do kraja dobro i da
ga je na kraju platio ivotom.
Za Srebrenjaka je karakteristina i Titova depea

Kardelju i I. Loli Ribaru od 6. marta 1942. godine, u kojoj im, saznavi za hapenje Srebrenjaka i Hebranga,
skree panju na budnost, jer kako je javljao ne
znam kako e se drati Ant(onovljeva) ena. U dranje
Srebrenjaka oigledno nijednog trenutka nije sumnjao
jer ga je dobro poznavao. 138
Da Tito nije pogrijeio u ocjeni Srebrenjaka,
potvruje i sauvana, prilino oskudna, ustaka
arhiva, iz koje saznajemo da je Srebrenjak priznao da je bio...
...po predlogu Trebinjca upuen u politiku
kolu u Moskvu i to u godini 1934., gdje je... svrio
politiki kurs, te je godine 1935. od Kominterne
preko Milana Gorkia, lana CK KPJ, upuen u
Pariz radi nabavljanja oruja za panjolski komitet u Parizu.139
ini se da je Srebrenjak za vrijeme boravka u Moskvi i pohaanja predavanja na Komunistikom univerzitetu nacionalnih manjina zapada (KUNMZ) upoznao
Tita (ukoliko ga nije otprije poznavao) i o njemu u toku
istrage u ustakom zatvoru dao djelomino netane
podatke. Naime, u jednom njemakom dokumentu, u
stvari prijevodu ustakog originala, za Tita se kae da
je poetkom 1935. godine Na KUNMZ-i drao predavanja o sindikatima, uz napomenu da ti podaci potiu od
osobe, koja je prisustvovala tim predavanjima. 140
Iako su se Tito i Srebrenjak dobro poznavali, ipak je
Srebrenjak za Tita rekao da se zove Ivan Brozovi, a ne
Josip Broz. Tako se u jednom ustakom dokumentu
Srebrenjaku pripisuju sljedee rijei:
Nakon raspada revolucije kae da se je zabavio sa KPJ, tj. Titom ili Brozovi Ivanom, pa je jednom preko izaslanika Kominterne Cihovskog bio
upuen natrag u Pariz, gdje je ostao sve do 1940
godine, kada se je vratio u Beograd.141
Pod raspadom revolucije ustaki je zapisniar razumijevao poraz panske republikanske armije u graanskom ratu.
Na drugom mjestu Srebrenjak ponovo daje iste podatke o Titu, navodei da su...
...sadanji lanovi CK KPJ Tito, tj. navodni
Brozovi Ivan, Popovi dr Vlado, Hebrang Andrija, Pijade Moa, Konar Rade...142 i drugi.
Poslije rata Uprava dravne bezbijednosti (UDB)
Hrvatske vodila je istragu protiv Tibora Vaka, pa, izmeu ostaloga, rasvjetljavala i sluaj Srebrenjaka i njegove ene u ustakom zatvoru, jer je Vako jedno vrijeme vodio istragu protiv njega. A tada, i godinama kas-

nije, ministar unutranjih poslova Hrvatske bio je Ivan

Krajai Stevo. On je, dakle, i lino bio zainteresovan
da se i taj, kao i mnogi drugi sluajevi iz perioda okupacije, raisti, a mogao je da ima uvid i u sve sauvane
dokumente. U intervjuu s novinarom i publicistom Darkom Stupariem on je o Srebrenjakovu dranju na ustakoj policiji izjavio:
Je li Antonov odavao? Ne znam. Ali tvrdim da
nitko nije pao poslije njegova hapenja od onih
kod kojih je zalazio. Na primjer i danas je iv August Frange-Plavi kome je u kuu dolazio. Nije
ga provalio. Nije bio provaljen ni Dometrovi koji
je umro iza rata, a i njemu je Srebrenjak dolazio u
kuu. Naposljetku nisam provaljen ni ja, a i mene
je. mogao odati... ja ne mogu tvrditi ni jedno ni
drugo. Kolale su o tome raznorazne verzije, ali nitko nema pouzdane podatke o tome kako se
drao. Uostalom Kopinievi i Srebrenjakovi su se
dobro znali. O tome pie i Lola Ribar Titu 1. oujka 1942. (...) I kad je pao Srebrenjak, Kopinievi su
bojei se ak napustili Zagreb. Koliko znam, njihov stan nije bio provaljen. A u njihovoj kui izvjesno vrijeme stanovao je dr Ivan Ribar, sve dok
ga nismo Lola i ja poveli na osloboeni teritorij. I
sada kada pie Kopini o Srebrenjakovim izdajama, bez vrstih dokaza, to je onda ipak pitanje za
istraivanje historiara. 143
Raspoloivi dokumenti i sjeanja Ivana Krajaia
Steve ne daju dovoljno elemenata za konaan i siguran
zakljuak. Za temeljitiju analizu posebna je tekoa u
nekoliko sluajeva ve ilustrirana nesigurnost Krajaievih sjeanja o datovanju pojedinih dogaaja. To se
ponavlja i u sluaju Srebrenjaka. On, na primjer, depeu poslanu Direktoru iz Vrhovnog taba 4. oktobra poinje reenicom: Petog marta u 13 asova Antonov je
uhapen. A iz sauvanog smo ustakog dokumenta vidjeli da je Antonov uhapen 25. februara! U istom izvjetaju on pie da je poslije dva mjeseca Klimova (je)
bila putena, da je dobila (je) dozvolu da Antonovu
nosi hranu u zatvor, da se sreo s njom poto je izila
iz zatvora, da je Vako poslije zabranio da se Antonovu nosi h r a n a i poeo da ga mui da bi priznao vezu sa
direktorom, a u izvjetaju CK KPJ od 11. maja 1942. pie: Tridesetog aprila je putena na slobodu Antonova
ena!144
Meutim, u jednom ustakom dokumentu o Srebrenjaku nalazimo podatak...
...da je saradivao na specijalnoj liniji komu-

nistikih partija i odravanju izravnih veza sa

SSSR, te da je odreivao izvravanje vojne sabotae,145 te da je strijeljan 17. aprila 1942. godine!
Podatak da su ga ustae teretile za izravne veze sa
SSSR-om sam za sebe govori da nije odao Kopinia!
Meutim, iz njega vidimo i to da je Srebrenjak u ustakom zatvoru bio od 25. februara do 17. aprila 1942. godine, dakle ukupno 51 dan(!), te da mu, prema tome,
Klimova, iziavi iz zatvora 30. aprila, nije mogla nositi
hranu, odnosno da je ona ili putena ranije, jo za Srebrenjakova ivota, ili je sve bila nekakva ustaka igra!
No u svemu tome mnogo je znaajnija injenica o
brzoj likvidaciji Srebrenjaka. Taj podatak namee zakljuak, ili barem pretpostavku, da je on, najvjerovatnije, upornim odbijanjem, davanja podataka o organizaciji i poznatim ljudima, podlegao muenju u ustakom
zatvoru. Naime, nijedna policija, svjesna znaenja
uhapenika kakav je bio Srebrenjak, a ustae su dobro
znale koga imaju u rukama, ne bi strijeljala takvog
uhapenika nakon 51 dan!
Osim toga, prie Klimove o odnosu ustake policije
prema njoj, zatim o tome da je nisu mnogo ispitivali,
te injenica da je relativno brzo putena iz zatvora, kod
najneupuenijega bi morala izazvati u najmanju ruku
podozrenje i sumnjiavost, tako da su ocjene i stav Ivana Krajaia Steve prema njoj potpuno razumljivi.
Meutim, o dranju Klimove u ustakom zatvoru nije sauvan nijedan dokument, a svjedoenje, izuzmemo
li istrani materijal Tibora Vaka, na koji se namjerno
nismo nigdje pozvali, samo je jedno. A i ono ne ide u
prilog njenim tvrdnjama. Prema jednom izvoru, Vlado
Sirovatka, ustaki policijski agent, inovnik koji je istovremeno obavjetajno radio i za Nijemce, jednoga je
dana izveo Klimovu zajedno s jednim njemakim obavjetajnim rukovodiocem iz ustakog zatvora i odveo je
u kancelariju tog Nijemca, gdje su je dulje sasluavali i
zatim ponovo vratili u ustaki zatvor.146
S hapenjem i ubistvom Ivana Srebrenjaka prestala
je ne samo da djeluje, nego i da postoji sovjetska diverzantska organizacija na tlu Jugoslavije. O tome je Ivan
Krajai u ve citiranoj depei od 4. oktobra 1942. godine javio Direktoru:
Vi ste u jednom vaem telegramu predlagali
meni da naem ljude koji su radili u naoj grupi.
Koliko ja znam kod nas vie nije ni jedan ovjek
ostao na slobodi, jedan dio je uhapen, drugi dio
strijeljan, a neki se nalaze u partizanskim odredi-

ma. Antonov je imao neto u Italiji... neto u Bugarskoj ali ni s njima nemam veze.
Po mom miljenju KPJ, koja je od poetka rata
organizovala ne samo partizanske odrede ve i
diverzantske grupe, i u ovoj stvari ima ogromne
uspjehe. Ja sam Antonovu predlagao da radi zajedno s KPJ i da poe na teren, ali on se nije sloio. injenice govore da su partizani, osim vojnih,
postigli ogromne uspjehe i u diverzantskom radu,
najvee u itavoj kapitalistikoj Evropi.
Nalazim se pri Vrhovnom tabu i ako bude potrebno javljajte mi se preko Tita.'47
Nakon povratka iz Beograda u Zagreb poetkom
marta 1942. Ivan Krajai nije odmah produio na teren
i preuzeo dunost komandanta slavonskih i zagorskih
partizana.
Po odluci CK KPJ napisao je ostao
sam u Zagrebu da pripremam i organiziram slanje uglednih graana na osloboeni teritorij.
Osim toga, preuzeo sam i nau ilegalnu vojnu
obavjetajnu slubu u Zagrebu, koju sam stvarao
prije odlaska u Beograd.148
Kako je izgledala partizanska ilegalna vojna obavjetajna sluba u Zagrebu koju je Krajai stvarao jo
prije odlaska u Beograd u avgustu 1941. i kako se dalje
razvijala?
Sve do februara 1942. Tito nije bio zadovoljan aktivnou na tom sektoru. To se vidi iz njegova pisma poslanog 6. marta 1942. iz Foe Edvardu Kardelju (Bevcu) i
Ivi Loli Ribaru (Fieru) u Zagreb:
Prava je sramota za nae drugove u Hrvatskoj da u vojsci tako slabo stoje, a postoje tako
sjajni uslovi. Pritisnite na njih da svu panju posvete vojsci, odnosno glavnu panju.149
Stvari su se mijenjale nabolje i I. L. Ribar je 17. marta iste godine u pismu Titu mogao da napie i ove retke:
... S druge strane, pohvatane su i neke veze
koje e nam biti vrlo znaajne u pogledu informacija. Jednu od tih informacija precizan plan
dislokacije njemakih trupa u NDH vam aljem, a poslau vam i dislokaciju domobranskih i
ustakih jedinica, kao i druge stvari koje budemo
dobijali i koje e ba vama biti od koristi.150
I Lutvo Ahmetovi, sekretar Mjesnog komiteta KPH
u Zagrebu u toku 1942, zapisao je:
Vie kontakata izmeu MK i predstavnika
Centralnog komiteta KPH bilo je od oujka kada
se u Zagreb vratio Ivan Krajai koji je uz svoj

specijalni posao, odravao i ee radne kontakte

sa sekretarom Mjesnog komiteta.151
Najzad, o Krajaievoj obavjetajnoj aktivnosti govori i poznati zagrebaki glumac August Cili, koji je u
toku 1942. postao jedan od njegovih najvanijih saradnika.
Interesantno je napomenuti da je Stevo Krajai
osim intenzivnog partijskog i obavjetajnog rada u Zagrebu povremeno odlazio i na teren (Kalnik), meu
partizane. Tada je pod pseudonimom Brko obavljao
dunost komandanta II operativne zone Hrvatske. S koliko uspjeha, vidi se i iz pisma lana Povjerenstva CK
KPH za Zagrebaku oblast Dragutina Sailija Konspiratora, poslanog 27. aprila 1942. godine Centralnom komitetu KPH:
Prema informacijama koje smo dobili iz policije) svi ulinjaci (policijski agenti koji su bili zadueni za kontrolu pojedinih ulica primj. autora) imadu slike Vlade (Popovia), Konspir(atora),
Bakar(ia), i sada od Frica (Grge Jankesa) kojeg
tereti jedan nedavno uhapeni a koji ga poznaje
od prije po njegovom pravom imenu. Zbog toga
smo ga uputili u III. op(erativnu) zonu, da uspostavi kontakt kojeg nismo imali ve dva mjeseca.
Tamo je sretno stigao i javio se. Po povratku nee
moi vriti one funkcije koje je do sada vrio zbog
opasnosti hapenja. Taj posao za sada vri Stevo
jer je on jedini koji se moe kretati po vani. Mnogo bi koristilo kad bi Stevo (Ivan Krajai) ostao
ovdje i ostao na poloaju komandanta IV. (treba II
primj. autora) op(erativne) zone jer je ve dosadanjim kratkim prisustvom imao vidnog uspjeha
a ujedno predlaem da bi bilo plodonosno kad bi
on preuzeo komandu i III. op(erativne) z(one), jer
iako se ove terenski dodiruju, krivnjom tamonjih
odgovornih drugova (Brzi Pavle Gregori i
Ortega Karlo Mrazovi) skoro dva mjeseca (su)
bile prekinute veze! Videi rad druga Steve drim
da bi on savladao za sada taj posao i da bi uspio
disciplinirati partiz(anske) redove to bi nema
sumnje u najskorije vrijeme imalo vidnih rezultata.152
Prijedlozi Dragutina Sailija Konspiratora nisu mogli biti usvojeni, bar ne odmah.
Zato?
Prilino zagonetan odgovor na to pitanje nalazimo
u pismu koje s osloboenog teritorija I operativne zone
(Lika, Kordun, Banija) 6. juna 1942. Vlado (Vladimir Po-

povi) alje Brki (Ivanu Krajaiu) i Konspiratoru (Dragutinu Sailiju) u Zagreb:

(S) obzirom na nemogunost dueg odranja
Frica (Grge Jankesa) u Zagrebu, odluili smo da
ga poaljemo na rad u Slavoniju. On e tamo preuzeti komandu (3. operativne) zone, a drug Gapar (Karlo Mrazovi) e biti polit(iki) komesar. U
Zagreb emo na njegovo mjesto poslati druga
Slavka (Ivu Marinkovia) im se ukae prva mogunost. Do dolaska druga Slavka, neophodno je
potrebno da drug Brko (Ivan Krajai) obavlja sve
poslove koje je vrio Fric. Prema naem ranijem
zakljuku, trebalo je (da) drug Brko ide za komandanta u Slavoniju. Za svaku je osudu aljkavost tamonjih drugova, koji nisu nali naina da tu odluku sprovedu u ivot. Meutim kada nas je Friz
obavijestio, da Brka trai ef, to otpada za sada
(mi emo nastojati da on ostane kod nas), jer ne
znamo kako bi dugo mogao obavljati tu dunost.
Ukoliko se ef saglasi da Brko ostane kod nas, u
tom sluaju e preuzeti komandu III i II operativne zone, ve prema prilikama. Ako u tom pogledu
dobijete kakvo rijeenje, hitno nas obavijestite. U
svakom sluaju Brko ostaje u Zagrebu do dolaska
druga Slavka, a ako bi ef u meuvremenu ponovo postavio pitanje Brka mi emo snositi odgovornost.153
Ko je bio ef koji je traio Brku (Ivana Krajaia), o
emu je Fric (Grga Jankes) obavijestio CK KPH?
Redakcija zbornika Dokumenti centralnih organa...
daje objanjenje da je rije o Titu. Meutim, jedan od
dokumenata koje nalazimo u tom zborniku to izriito
opovrgava. Rije je o pismu to ga je dvadesetak dana
kasnije, oko 25. juna, Ivan Krajai iz Zagreba poslao
Titu ili Fieru (Ivi Loli Ribaru), a u kojemu se nalazi i
reenica:
Ja se nalazim jo za sada ovdje, poto je Fric
morao otii a nitko nije doao jo do sada ovamo.
ef je traio izvjetaj kojeg sam predao te obrazloio da vidi kakvo je stanje ovdje. Napisau Vam o
tome potanje ukoliko je potrebno, javite.154
Oigledno je da je ef bio neko iz Moskve, najvjerovatnije Direktor, tj. rukovodstvo Obavjetajnog (etvrtog) odjeljenja Generaltaba Crvene armije.
Najzad, to potvruje i Dragutin Saili, rukovodilac
Povjerenstva CK KPH u Zagrebu u izvjetaju poslanom
Centralnom komitetu KPH 1. jula 1942. godine:
Poto je sada kako ste n a m javili, drug Friz

(Grga Jankes) definitivno dodijeljen na rad u Slavoniju, to njegovu funkciju vri drug Brko (Ivan
Krajai) koji osim toga ima i drugih dunosti koje od njega trai ef tako, da tek djelomino moe
koristiti partizanima.155

Tridesetog juna 1942. u selu Gornja Prosjenica kod

Trnova odrana je sjednica CK KPJ. Zapisnik te sjednice vodio je Ivo Lola Ribar i bio je veoma kratak:
Prisutni: Walter (Josip Broz Tito), Marko
(Aleksandar Rankovi), Beli (Sreten ujovi), Milutin (Ivan Milutinovi), Veljko (Milovan Dilas),
Fisher (Ivo Lola Ribar).
Posle diskusije u kojoj su uzeli uea svi prisutni, odlueno je:
(...)
d) Za odgovornog rukovodioca orgfanizaciono)-tehn(ikog) punkta CK Steva panca(Ivana
Krajaia)158 (istakli autori).
Tako je Ivan Krajai Stevo, alias Brko, dobio jo
jednu funkciju!

Potkraj juna 1942. dogodilo se jo neto: Valdes (Kopini) je sa enom Stelom napustio Zagreb i otiao u
Sloveniju. O tome je Kritof (Edvard Kardelj) obavijestio Luku (Franca Leskoeka), sekretara CK KP Slovenije
17. juna:
Narednih dana doi e sam Vazduh (Josip
Kopini) iz Z(agreba). Doi e partizanskim putem
i odmah e se javiti najpre vama. Ja u ostati ovde
dok ne doe da se dogovorimo o kravi, a zatim
idem za tobom. Zato neka se Valdes (Josip Kopini) ne zadrava tamo. Odmah ga poaljite, a zatim e se inae vratiti sa mnom k vama da opirnije razgovaramo.157 (Istakli autori.)
Nakon odlaska Vazduha i Stele zagrebaka je radio-stanica Kominterne prestala raditi, a zamijenila ju je
Krava odnosno radio-stanica na osloboenom teritoriju Slovenije, preko koje je nastavljeno odravanje veze s Moskvom, a preko nje i s Vrhovnim tabom NOV i
POJ, odnosno CK KPJ.
Brani par Kopini Vazduh i Stela ostali su u
Sloveniji do druge polovine avgusta,.kada su se preko
Zumberka vratili u Zagreb i nastavili raditi.158

Uz pomo saradnika u domobranstvu tzv. NDH

ponajprije Ljudevita Gerla, Franje Balona i Viktora
Gonzia159 Ivo Lola Ribar i Ivan Krajai su u kasno
ljeto 1942. prebacili iz Zemuna, odnosno iz Beograda u
Zagreb, a zatim na osloboeni teritorij Lolina oca dra
Ivana Ribara, budueg predsjednika AVNOJ-a. Zajedno s njim stigli su u Vrhovni tab NOV i POJ, koji se nalazio na Mlinitu blizu Jajca.160
etvrtog oktobra 1942. Tito je dostavio Moskvi radiogram:
N 14
29 septembra (1942) doao je u na tab drug
Stevo panac, koji je ranije radio s Antonovim. On
je bio privremeno imenovan za komandanta II
operativne zone u Hrvatskoj. On e sada ostati u
naem tabu jer namjeravamo da ga kooptiramo
u CK KPH i CK KPJ. U Hrvatskoj su faisti unitili
sav na vii rukovodei part(ijski) aktiv poginuo je cio politbiro od 7 lanova i zato je potrebno
uzdizati nove provjerene kadrove na rukovodea
mjesta. Kao lan K drug Stevo e od nas dobiti
zadatak po obavjetajnom radu i pomagati u radu
za direktora.161
U razgovoru s Darkom Stupariem, voenim 1984,
Ivan Krajai je o tom izvjetaju depei rekao:
Nisam siguran da je to moja depea, ali...
Naime, sumnju mi stvara to to opisujem hapenje Srebrenjaka i Hebranga, a kada se to dogodilo nisam bio u Zagrebu. No, i datum tog hapenja
je pogreno naveden. Uhapeni su u veljai. Je li
do greke moglo doi u prijepisu? No, najvie me
iznenauje potpis Stevan jer sam se potpisivao
Stevo. Doputam da je to moja depea, moda
sam ono o hapenju pisao na osnovi neije prie,
znam da sam sa Srebrenjakovom enom razgovarao, i to moe biti... Znam da postoje jo neke moje
depee i depee upuene meni... Ali sve to treba
jo istraiti. Ja sam slao neke depee, ali koliko i
to sve ne sjeam se.162
Iako se Ivan Krajai ne sjea, nepobitno smo utvrdili da je depea potpisana Stevan ipak njegova. Na
kraju originala maloprije citirane Titove depee broj 14
nalazi se reenica: Dajemo Stevin odgovor, a zatim,
na kraju odgovora koji slijedi, u produetku, nalazimo
ne samo potpis Stevan, nego i Valter!
Desetak ili malo vie dana nakon to je 4. oktobra
1942. s Mlinita poslao u Moskvu, za direktora, upravo citirani izvjetaj, sa zauujuim (hotimino ili neho-

tice napisanim?!) nizom pogrenih datuma, pa logino i

vremenski pogreno datovanih dogaaja, posebno u
vezi sluaja Ivana Srebrenjaka i njegove ene Franike, Ivan Krajai Stevo je napustio Vrhovni tab
NOV i DVJ, koji se u meuvremenu premjestio na Otrelj, te otputovao nazad za Zagreb. Uinio je to, po svemu sudei, nevoljno, ali morao je da izvri nareenje
koje je stiglo iz Moskve od Direktora. O postojanju tog
nareenja govori Titova depea poslana 30. oktobra
1942. s Otrelja:
Za direktora
Drug Stevo je otputovao u Zagreb u vezi sa vaim zahtjevom (istakli autori) o organizovanju
punktova. On e se vratiti. Valter.163
Koliko se taj Direktorov zahtjev uklapao u Titov prijedlog da e Stevo Krajai kao lan CK KPH i CK KPJ
raditi po obavjetajnoj liniji i pomagae u radu za direktora, teko je rei, kao to je teko i precizno odgovoriti na pitanje o organizovanju kakvih punktova (za
potrebe Direktora!) se radilo? Na ta e se pitanja moi
odgovoriti tek kada javnosti budu dostupne odgovarajue moskovske arhive, kao i depee koje je, iz ovih ili
onih razloga, Tito i poslije rata zadrao kod sebe.
Put je Ivana Krajaia Stevu s Otrelja vodio preko
osloboenog teritorija Like i Korduna. Preavi rijeku
Kupu, produio je, uz pomo veza Kotarskog komiteta
KPH za Pisarovinu, u Zagreb. Prema vlastitim navodima, onamo je stigao bolestan.
im sam prezdravio kae on poeo
sam raditi.164
U izvjetaju Centralnog komiteta KP Hrvatske
poslanom 14. novembra 1942, deset dana nakon
osloboenja Bihaa, Centralnom komitetu KPJ
na kraju je zapisano i ovo:
P.S. Stevo je sretno i bez potekoa stigao u
Zagreb.165
to je sve Ivan Krajai Stevo radio u Zagrebu u periodu novembar-decembar 1942, poslije povratka iz
Vrhovnog taba NOV i POJ, koje je i kakve punktove
organizovao, koga je pridobio za rad u tim punktovima
i za obavjetajnu saradnju na sovjetskoj i partizanskoj
liniji? Da bismo pokuali da bar djelomino odgovorimo na ta pitanja, moramo pogledati kako se u nau javnost i historiografiju u poslijeratnom periodu probijala
istina ili istina o njemu. To je zanimljiv, viestruko indikativan i pouan pogled.

ini nam se da se jedan od prvih lanaka o obavjetajnom radu I. Krajaia pojavio u Komunistu od 31.
decembra 1959. iz pera beogradskog novinara Save
Kravca. U njemu nije poimenice spomenut nijedan
Krajaiev saradnik u tom poslu, premda su detaljno
opisani i njegov opi rad i dva posebna pothvata izvrena nakon to (je) ranije na Mlinitu dobio od druga Tita specijalni zadatak da radi na organizovanju ilegalnog pokreta u okupiranom Zagrebu. Upravo o ta dva
pothvata bie jo dosta govora.
Podugo poslije toga u zagrebakom se Vjesniku
od 14. maja 1964. u povodu dvadesetogodinjice formiranja OZNE pojavio Razgovor s predsjednikom Sabora'
SR Hrvatske Ivanom Krajaiem, koji je vodio novinar
M. Singer, ali se u tom razgovoru nita ne govori o konkretnom djelovanju obavjetajne slube i samog Krajaia.
Deset godina kasnije, u julu 1974, novinar Darko
Stupari u dva nedjeljna broja zagrebakog Vjesnika,
u sklopu feljtona Revolucionari i bez funkcija, objavljuje razgovor s Ivanom Krajaiem, tada ve penzionerom. U njegovim odgovorima bio je uglavnom sadran kompletan, mjestimino doslovan kostur, pa i vie od toga, lanka koji se kasnije pojavio meu njegovim lancima u mnogim edicijama o NOR-u.166 Tu se
ve spominje i Krajaieva posjeta ministru Budisavljeviu, opis obavjetajnog rada na zagrebakoj eljeznikoj Loionici od jeseni 1939, odlazak u Zemun i Beograd
u avgustu 1941... Tek kao kroz maglu naziralo se i priznanje o radu za sovjetsku obavjetajno-diverzantsku
slubu:
Nastojei ispuniti zadatak koji sam dobio u
Parizu kae Krajai organizirao sam nekoliko specijalnih grupa, ali kad je Partija dizala
ustanak, mi smo se svi prikljuili u borbu. S istim
zadatkom 1940 godine iz Moskve (gdje je bio nakon panjolske na lijeenju) doao je u Jugoslaviju i Mato Vidakovi."7
Malo iza toga I. Krajai opisuje svoj diverzantski
rad u Zemunu i Beogradu, a D. Stupari njegove sljedee rijei istie u antrfileu:
Poetkom 1942. stigla je poruka da se vratim
u Zagreb za komandanta III operativne zone. Nisam se javio na adresu u poruci, ve poslao znanicu da vidi ima li ta novo u Stenjevcu. I bilo je. Bilo je pucnjave u kui u koju sam se trebao javiti, i
te su noi uhapeni Hebrang, Srebrenjak. 168

Slijedili su opisi famozne Krajaieve posjete ustakom pukovniku Galiu i ministru mornarice tzv. NDH...
Prolo je jo deset godina. Zagrebaki Vjesnik u
broju od 28. oktobra 1984. poinje da objavljuje feljton,
ponovo iz pera Darka Stuparia, Narodni heroj Ivan
Krajai Stevo iji prvi nastavak (Istina mora da pobijedi sve nakazne lai) poinje rijeima koje objanjavaju njegovu pojavu:
Nije Ivan Krajai tajanstvena linost (neobine obavjetajne prolosti) kako se to u posljednje doba od Kopinievih spornih memoara preko Dedijerovih 'Novih priloga...'18B do nebuloznih
lanaka kao npr. u 'Dugi' od 7. listopada u tekstu
'Komesar za ishranu radoznalih' nastoji potai
radoznalost u onih koji za sve trae neko drugo
objanjenje bjeei od istine kao vrag od tamjana.
A istina je, u pravilu, uvijek dostupna i oigled170
na.
U tom prvom nastavku feljtona nalazi se i Krajaieva Skica za biografiju, u kojoj, naalost (ko zna koji
put moramo da upotrijebimo tu rije), itamo kako je
on dospio iz panije u logor Algires sur de mer u Francuskjoj, a zatim:
Tu je ostao oko tri tjedna kada po partijskoj
direktivi sa tuim pasoem, naputa logor i ilegalno se vraa u domovinu na partijski rad.171
I dalje, u istoj Skici za biografiju, nakon podatka o
Krajaievu odlasku na osloboeni teritorij, zajedno s
Ivom Lolom Ribarom i njegovim ocem, slijedi tekst:
Neposredno nakon to je stigao na osloboeni teritorij, Tito ga ponovo alje u Zagreb, jer se
pokazalo da nema pogodnije linosti za tako sloene zadatke kao to je bila obavjetajna sluba
NOP-a u Zagrebu koja je zaslugom Krajaia tada ve bila obuhvatila i sve rodove neprijateljske
vojske.172
Zar i ovdje u svjetlu Titove depee za Direktora
od 30. oktobra 1942, koja je objavljena u dvanaestom tomu njegovih Sabranih djela ne bismo mogli upotrijebiti Stuparievu sintagmu o bjeanju od istine kao
vrag od tamjana! A emu to kad je sam Ivan Krajai,
odgovarajui na tvrdnju Vladimira Dedijera, ljudski i
poteno rekao upravo Darku Stupariu:
Uostalom, podvalu da sam jo od 1936. zavrbovan za sovjetsku obavjetajnu slubu mogao je
Dedijer s jednakim razlozima proiriti na cijelu
KPJ, na sve njezine lanove, ne izuzimajui ni sebe.

Notorna je, naime, istina da su svi lanovi KPJ

subjektivno i objektivno bili i smatrali se sastavnim dijelom meunarodnog komunistikog pokreta i da su u SSSR i SKP(b) gledali uzor-zemlju i
uzor-partiju, te da su se smatrali poaenima raditi za svjetsku stvar komunizma koja se u ono
doba nije odjeljivala od stvari prve zemlje socijalizma. Ali Dedijer gubi iz vida injenicu da smo
mi, ak i u takvim okolnostima, sve svoje djelovanje izvodili uz znanje i suglasnost KPJ i njezinih
rukovodstava, kao njezini lanovi, a ne kao zavrbovani ili zakleti sovjetski agenti.173
Napokon, odmah nakon smrti Ivana Krajaia Borba u est nastavaka, od 15. do 20. septembra 1986, donosi feljton novinara Joze Petrievia Ilegala kao zanat. U njemu se malo drukijim rijeima ponavlja ono
to je napisano u navedenim feljtonima i jedinom lanku samog Krajaia, tampanom u edicijama Ratna seanja iz NOB 19411942, knjiga trea, izdanje VIZ, Beograd, 1981; Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju
Josipa Broza Tita, knjiga druga, izdanje Liburnija
Mladost, RijekaZagreb, 1981. i Zbornik sjeanja Zagreb 19411945, knjiga trea, izdanje kolske knjige,
Zagreb, 1984...
Moramo spomenuti nain na koji Petrievi prikazuje i objanjava razlog Krajaieva povratka s osloboenog teritorija u Zagreb u oktobru 1942. godine. Opisavi put dra Ivana Ribara s Lolom Ribarom i Ivanom
Krajaiem od Zumberka do Mlinita, on doslovno
kae:
im su stigli do druga Tita, Lolo i Stevo su mu
podnijeli opiran izvjetaj. Tito se zadrao sa
svom trojicom u veoma dugom razgovoru. Pri
kraju, Tito upita Stevu:
Kamo bi ti sada iao?
Tamo gdje je najtee.
Znai, ponovo u okupirani Zagreb?
U Zagreb!
Krajai je bio svjestan ozbiljnosti povjerenog
zadatka, a prihvatio ga je u uvjerenju da e ga do
kraja uspjeno obaviti.
Jedan od najdelikatnijih poslova svakako je i
proirenje starih i osnivanje novih vojnih komiteta i partijskih elija u kvislinkoj vojsci, na emu
je Vrhovni komandant naroito inzistirao.174
I u saopenju Tanjuga u povodu smrti Ivana Krajaia Steve o njegovu se obavjetajnom radu kae samo
OVO:

Po nalogu Vrhovnog taba NOV i POJ, Politbiro(a) CK KPJ i druga Tita u Zagrebu je organizovao specijalnu obavjetajnu slubu koja je tokom
celog rata dostavljala vrhovnom tabu, CK KPJ,
CK KPH i Glavnom tabu NOV i POJ dragocene
podatke i informacije. 175
Meutim, ni u prvom ni u drugom izdanju nae Vojne enciklopedije pod odrednicom Krajai Ivan o njegovoj obavjetajnoj aktivnosti u paniji ili Jugoslaviji
nema ni jedne jedine rijei!
U jedinom lanku Ivana Krajaia objavljenom, kao
to je ve reeno, u navedenim edicijama i svim feljtonima o njemu opisana su dva dogaaja iz njegova ilegalnog rada u Zagrebu koja zahtijevaju, historijske istine radi, izvjesna objanjenja, pogotovo zato to se opis
tih dogaaja pojavljuje i u mnogim knjigama i lancima, u svim intervjuima voenim s Krajaiem i u skoro
svim opirnijim nekrolozima posveenim njemu.
Prvi dogaaj
Za vrijeme ilegalnog rada u Zagrebu ja sam
se, osim s ostalima, sastao i s ustakim pukovnikom Vladom Galiem, komandantom Pavelievog Tjelesnog zdruga i komandantom grada Zagreba, u njegovom stanu, u Petrovoj ulici. Taj sastanak upriliili su moji suradnici: Ljudevit inko,
pok. Sreko Brana i Ljudevit Gerl.
Galia su stalno uvala dva ustaka straara.
Sa mnom su do njegove vile dola dva naa suradnika, glumac August Cili i Ivica nidari, tadanji direktor Tvornice likera 'Becker' u Branimirovoj ulici. Pred Galievom rezidencijom oni su
ekali ako kojim sluajem sve ne bi bilo kako smo
predvidjeli. Cili i nidari bili su doista civilni
stupovi u naem radu s neprijateljskim vojnim
formacijama za svo vrijeme okupacije Zagreba.
Na pukovnika Vladu Galia ja sam, ini mi se,
ostavio iznenaujui utisak.
Pa zar su partizani takvi? rekao mi je.
Nakon nekoliko konvencionalnih reenica o
vremenu i zdravlju, upoznao sam ga sa meunarodnom situacijom i uslugama koje se od njega
trae. Pukovnik je, oito, bio uznemiren, bilo mu
je jasno da se upetljao u opasne poslove.
Saznao sam rekoh mu da ste tampali
letke o padu Staljingrada. Kako vam je to moglo
pasti na pamet? Nasjedate njemakim laima.

Znate li vi, molim vas lijepo, kakva je snaga Crvene armije? Ja vam kaem da Staljingrad nee
pasti. Zasuo sam ga nizom dokaza i argumentima
da Staljingrad ne moe pasti. Rekao sam mu da je
to propagandni manevar Nijemaca, iako tada nisam bio obavijeten da je uistinu tako. Ali vrsto
sam vjerovao u herojsku borbu Crvene armije.
Morate svakako sprijeiti da se ti leci rasture! rekao sam mu.
Ali kasno je pokuao se pukovnik opravdati.
Nije. Leci su jo uvijek na skladitu u tampariji.
Na rastanku, poslije veere, kasno nou, Gali
mi dobaci:
udni ste vi komunisti. Govorite i nastupate
tako slobodno kao da vam ne prijeti nikakva
opasnost...
Kasnije su ustae otkrili i strijeljali pukovnika
Galia kao suradnika NOP-a.'79
Njemaka Vrhovna komanda naredila je 12. septembra 1942. godine Grupi armija B i 6. armiji, ije su
snage ve bile izbile na Volgu sjeverno i juno od Staljingrada i ule u njegova predgraa, da u snanom naletu, uz podrku 4. vazdune flote od oko 1000 aviona,
zauzme grad.177 Slijedei Gbbelsovu propagandu, u
kojoj je bilo sigurno da e ova naredba biti izvrena u
najkraem roku, ustaki Dravni je promibeni ured u
Zagrebu ve sutradan, 13. septembra, tampao letak
koji je dijeljen po Zagrebu i drugim gradovima tzv.
NDH i iz aviona bacan na osloboena partizanska podruja, te relativno brzo preko Vatikana, odnosno vajcarske i Portugala stigao i do jugoslavenske izbjeglike
vlade u London. A glasio je:
Staljingrad je pao! odjeknulo je danas kratko i snano posvuda. Zvuk kratak, snaan, odsjean, odrezan i bez ikakova tumaa, ali ba u toj
njegovoj kratkoi i lei njegova vanost. Pao je
grad Staljinov, pao je sam Staljin!
Palo je najvanije tvorniko i trgovako mjesto
crvene Rusije, pala je najvanija ruska tvrava i
najvanije vorite ruskih puteva! Pao je klju, kojim e se odkljuati i zakljuati mrtvaki grob boljevizma, komunizma, idovstva i masonstva!
Ogromne tvornice ratnih i priradnih strojeva
(topova, bojnih kola i traktora) kao i tvornice strieljiva ulja i nafte izmakli su iz ruku crvenoj zvjeri.
Gospodstvo nad cielim podrujem izmeu Crnog

i Kaspijskog Mora punim najbogatijih svjetskih

vrela nafte i ulja, punih prirodnih i ratnih tvornica kao i punim svega drugog prirodnog bogatstva
zemlje, ita i stoke sa Staljingradom palo je u ruke pobjednika vojske Nove Evrope!
Svi putevi izmeu Crnog i Kaspijskog mora,
Kavkaza i Moskve i obratno isto su u rukama pobjednika i njihovih hrabrih eta; otvoren im je put
na sve strane, na Kaspijsko more i u Moskvu.
Juno je krilo ruske vojske potpuno uniteno,
a nepobjedive ete naroda Nove Evrope: Njemake, Italije, Rumunjske, Finske, Hrvatske, Slovake, Madarske itd. dre sada boljeviku neman
opkoljenu sa svih strana.- odsjeenu od svakoga
kao bogalja bez nogu, zabivi joj u Staljingradu,
nad kojim se vije pobjednika njemaka zastava,
no u srce.
Hrvatski narode, budi sretan, to su i Tvoji sinovi pridonieli svoj obol unitenju ovoga najvanijeg grada boljevike zvijezde, budi ponosan
to sa hrabrim i nepobjedivim vojskama Nove Evrope zidaju joj temelje i Tebi i njoj osiguraju dino
i dostojno mjesto!
Neka ivi Nova Evropa i njeni nepobjedivi sinovi!
Neka ivi hrvatski narod i njegovi neustraivi
borci!
Neka ivi ustaka Hrvatska i njen veliki Poglavnik!178
U toku prve faze bitke za Staljingrad (avgust-novembar 1942) Ivan Krajai se nalazio na osloboenom
partizanskom teritoriju. Znai da je ustakog pukovnika Vladu Galia mogao posjetiti tek nakon povratka s
Mlinita, kamo je, zajedno s Ivom Lolom Ribarom, odveo dra Ivana Ribara, tj. u periodu novembar 1941
kraj januara 1942, kada je Staljingradska bitka zavrena. A u tom periodu bitka za Staljingrad bila je ve poprimila za Nijemce potpuno nepovoljan obrt. O tome u
knjizi Drugi svjetski rat pie:
Devetnaestog novembra 1942. Crvena armija
je na irem sektoru Staljingrada prela u silovitu
kontraofanzivu koja e se zavriti totalnim njemakim porazom i predajom njenih opkoljenih
snaga (2. februara 1943) u Staljingradu i okolini
na elu sa feldmaralom fon Paulusom!179
Prema naem miljenju njemaki poraz kod Staljingrada bio je teak, do tada najtei poraz i ustake propagande upravo zbog letka koji je tampala i rasturala

sredinom septembra 1942. godine. Nije nam jasno zato

je Ivan Krajai, koji je vrsto (sam) vjerovao u herojsku borbu Crvene armije intervencijom kod pukovnika Galia nastojao da sprijei taj poraz! Jer zadatak nijedne obavjetajne slube nije da sprijei neprijatelja
da poini glupost ve naprotiv, da ga na to navede. (Danas je to jedan od najvanijih oblika specijalnog rata!).
No, moda je za svoj postupak s pukovnikom Galiem
Stevo Krajai imao neke razloge u sklopu svojih irih
kombinacija.
Drugi dogaaj
Osim s pukovnikom Galiem i nekima drugima, u okupiranom sam se Zagrebu sastao i s komandantom mornarice Gatinom, u Gundulievoj
ulici. Bilo je to 1943. godine. Pred zgradom Ministarstva Mornarice NDH u Zagrebu zaustavio se
vojni automobil i iz njega sam iziao ja kao 'priuvni zrakoplovni nadsatnik', dakle, u avijatiarskoj oficirskoj uniformi. vrsto koraajui, uputio
sam se ulazu Glavnog stana (taba) mornarice
NDH. Straari su me pozdravili i propustili.
Najprije sam potraio oficira Mihu Markija,
svog suradnika i znanca, da me najavi komandantu. Nekoliko trenutaka kasnije naao sam se u
njegovoj sobi. Ne obazirui se na vojne propise,
priao sam mu, pruio ruku i kratko rekao:
Dolazim kao izaslanik Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda
Jugoslavije i druga Tita!
Komandant Mornarice se zaprepastio, lice mu
se zacrvenjelo, znoj ga oblio, ustajao je od stola pa
sjedao, otvarao usta, ali rijei nisu dolazile. Takav
posjet zaista nije oekivao.
Poto smo sjeli, ja sam mu mirno priao o razvoju partizanske borbe te kao uzgred spomenuo da je u Vrhovni tab stigla engleska vojna
misija (znajui da je komandant mornarice prije
rata bio poznat kao prijatelj Engleza). Uslijedio je
i kratak dijalog: govorio sam mu kako ne bi trebalo dopustiti da se stare rijene topovnjae osposobe za novu ofenzivu koja se priprema na Kozaru.
To je nemogue, one su ve spremne rekao je.
Nisu. Obavjeten sam da topovske cijevi i
ostali dijelovi jo nisu stigli iz Njemake u Zagreb.
Kad stignu, bit e poslane u artiljerijski puk u
Karlovac, a ne u Slavonski Brod,, gdje se topovnja-

e trebaju popravljati. Dok se greka ispravi,

ofenziva e proi.
Komandant se suprotstavljao, ali je najzad popustio, shvativi da e 'greke' nainiti simpatizeri
partizanske borbe.
Odlazei, zastao sam na vratima kabineta komandanta mornarice NDH i rekao mu:
Pazite, vai uvari na porti imaju moju fotografiju iz civila i ako dode do ega, vi me ne poznajete. Nisam bio kod Vas. Nikada se nismo videli!
Leerno sam iziao iz mornarikog taba, uao
u kola i odvezao se.
Zadatak je obavljen i te topovnjae se nisu pojavile u ofenzivi. Za prvu ofenzivu na Kozaru bile
su posuene maarske topovnjae.'80 (Sve istakli
autori).
Sva naa istraivanja pokazuju da je maarska rijena flotila samo dva puta uestvovala na Savi u operacijama protiv partizana: prvi put u septembru-oktobru 1941, za vrijeme velike njemake ofanzive na osloboeni teritorij Mave, a drugi put za vrijeme velike njemako-ustake ofanzive na Kozaru od 10. juna do kraja
jula 1942. godine. Prema tome, Ivan Krajai je mogao
posjetiti komandanta mornarice tzv. NDH Gatina samo
posljednjih dana maja ili u prvoj dekadi juna 1942, a ne,
kako to nalazimo zapisano u svim edicijama, 1943. godine.
Mislimo da ne treba sumnjati u sutinu Krajaievih navoda ni u prvom, ni u drugom sluaju. Oni su istiniti, ali je pogreno vrijeme njihovih zbivanja. A to je
upravo ono na to su autora morale da upozore prije
svega redakcije ili urednici edicija u kojima nalazimo
njegov napis, a zatim i novinari koji su ga intervjuisali!
Naime, Krajai je mogao imati susret i razgovor s ustakim pukovnikom Galiem onakav kakvim ga je
opisao samo u avgustu 1942. (prije polaska s Lolom i
drom Ivanom Ribarom u Vrhovni tab NOV i DVJ), a
razgovor s ministrom mornarice tzv. NDH samo u maju ili u prvoj sedmici juna 1942. godine, uoi velike njemako-ustake ofanzive na Kozaru. Zato tako nije navedeno, pitanje je koje se ne postavlja samo u ovom sluaju ve je bolna taka nae cjelokupne historiografije
NOR-a.

U svom lanku o obavjetajnom radu u Zagrebu

osim pomenutih Augusta Cilia, Ivice nidaria, Ljudevita inka, Ljudevita Gerla, Sreka Brane, Mihe Markija, Ivan Krajai kao svoje najpouzdanije saradnike
spominje i mnotvo drugih pojedinaca, ali o njihovu
konkretnom radu govori veoma, veoma malo. Uostalom, evo to je rekao o svakome od njih:
Franjo Pire, zrakoplovni dopukovnik, naelnik taba komande NDH, potpukovnik bive jugoslavenske vojske, prvi koga sam poslao na osloboeni teritorij. Prije toga s njime sam imao vie
razgovora o njegovu odlasku u NOB. Po odlasku
u partizane, odreen je za prvog komandanta
JRZ. Umro je kao penzionirani general-potpukovnik JNA u Ljubljani.
Matija Petrovi, zrakoplovni bojnik, kapetan I
klase bive jugoslavenske vojske. Kao novinar,
urednik asopisa 'Hrvatska krila', on je po svojoj
slubenoj dunosti povremeno prisustvovao sastancima u Hitlerovoj ambasadi u Zagrebu, gdje je
uz vojnog ataea prisustvovao i sam ambasador
Von Kasche, pa je dolazio do vijesti koje su n a m
bile vrlo korisne. Kod njega je neko vrijeme stanovao Titov sin Mio. Kao penzionirani pukovnik
JNA umro je 1979. godine u Zagrebu.
Sreko Brana, ustaki satnik, kasnije domobranski nadsatnik (kapetan I klase bive jugoslavenske vojske), suradnik obavjetajne grupe.
Zbog suradnje sa NOP-om u Karlovcu osuen je
na dugogodinju robiju. Za vrijeme povlaenja ustae su ga likvidirale.
Ivan Cvenek, bojnik, komandant aerodroma
'Borongaj', lan KPH. Suradnik NOP-a od 1941.
godine. Uoi osloboenja Zagreba prebacio je na
na partizanski teritorij kompletnu avijaciju NDH, koja je tada bila u Zagrebu. Umro je kao pukovnik JNA u Zagrebu.
Ljudevit Gerl, domobranski satnik, artiljerijski
kapetan I klase bive jugoslavenske vojske, jedan
od najistaknutijih lanova obavjetajne grupe
NOP-a u vojsci NDH. Nosilac Partizanske spomenice 1941. godine. Kao pukovnik JNA u mirovini,
ivio je u Zagrebu.
Ivan Kneevi, oficir bive jugoslavenske vojske, domobranski bojnik, u Karlovcu suradnik
obavjetajne grupe. Poticao domobrane da pruaju pomo partizanima i da odlaze u NOV, prikup-

ljao pomo za partizane, odravao vezu s obavjetajnom grupom u Zagrebu itd. Otkriven i zbog suradnje s NOP-om osuen na smrt i strijeljan 1.
srpnja 1943. u Zagrebu.
Nikola Obuljen, pukovnik vojnog zrakoplovstva NDH, suradnik obavjetajne slube, lan
KPH. Bio je direktno zaduen u Komandi zrakoplovstva kod generala Krena za Istoni front. S njime sam se nekoliko puta dogovarao o prebacivanju aviona u SSSR. Zbog suradnje s NOP-om
uhapen i zvjerski muen. Likvidiran od agenata
UNS-a 23. prosinca 1944.
Vlado Gali, ustaki pukovnik, komandant Pavelieva tjelesnog zdruga i komandant grada Zagreba, otkriven i zbog suradnje sa NOP-om strijeljan od ustaa.
Frane Bioi, oficir bive jugoslavenske vojske, domobranski bojnik u Karlovcu, predsjednik
tajnog Vojnog komiteta NOP-a, lan obavjetajne
grupe (lan KPH), glavna veza ZagrebKarlovac
osloboeni teritorij (i obratno). Kad je otiao u
partizane, postao je vijenik ZAVNOH-a. Kao pukovnik JNA ivio u Zagrebu u mirovini.
Nenad Stefanovi, zamjenik naelnika Operativnog odjeljenja generaltaba NDH. Od njega je
Vojni komitet u Karlovcu (Bioi) dobivao vane
podatke. Umro je u Zagrebu.
oro Novak, profesionalni vojnik oficir bive
jugoslavenske vojske, zapovjednik svih trupa u
kasarni rnomerec, suradnik obavjetajne grupe.
Prebacio na osloboeni teritorij vie desetaka domobrana i veu koliinu oruja i municije. Umro
kao pukovnik JNA 13. listopada 1967. u Zagrebu.
Miha Marki, mornariki oficir bive jugoslavenske vojske, suradnik obavjetajne grupe, organizirao susret s komandantom mornarice u njegovu tabu u Zagrebu. Otkriven zbog suradnje sa
NOP-om i strijeljan.
Demetar Varda, potporunik austrougarske
vojske, kapetan I klase bive jugoslavenske vojske, domobranski bojnik u Varadinu i komandant topnikog sklopa artiljerijskog diviziona u
kasarni Jalkovac (kod Varadina). U oujku 1942.
godine sastao se u Zagrebu s Ivom Lolom Ribarom, sa mnom i Dragutinom Sailijem. Tom prilikom dogovoreno je da cijeli divizion prijee u
NOV (to je i ostvareno 1943. godine). Poslije rata
bio pomonik komandanta grada Zagreba. Kao

pukovnik JNA umro 20. rujna 1969. u Zagrebu, a

sahranjen 23. rujna 1969. u rodnom Karlovcu.
Prof. Anita Drobni, medicinska sestra i horska pjevaica, lanica specijalne obavjetajne
grupe. Radila je i na specijalnom zadatku u Italiji
za vrijeme drugoga svjetskog rata. Poslije rata bila lanica Zbora RTV Zagreb. Umrla u Zagrebu.
Joe Kropar, zrakoplovni bojnik, kapetan I
klase bive jugoslavenske vojske, suradnik obavjetajne grupe, kasnije penzionirani potpukovnik
JNA.
Ljudevit inko, domobranski stoerni nadsatnik, generaltabni kapetan I klase bive jugoslavenske vojske, suradnik obavjetajne grupe. Kasnije je ivio kao umirovljenik u Opatiji.
Franjo Balon, domobranski natporunik, porunik bive jugoslavenske vojske. Vojnim kamionetom prebacio na poluosloboeni teritorij 1942.
godine dra Ivana Ribara, Lolu i mene. Suradnik
NOP-a od 1941. godine. Umro 20. prosinca 1974. u
Zagrebu kao potpukovnik Jugoslavenske ratne
mornarice.
Emilio eeli, domobranski porunik, radio-vezist, lan specijalne obavjetajne grupe, davao
Ivici nidariu i meni dragocjene i vrlo povjerljive podatke. Preko svoje radio-stanice prenosio
vane novosti Vrhovnom tabu NOV i POJ.
Zvonimir Heimovi, oficir bive jugoslavenske vojske, domobranski pukovnik, ef odsjeka u
obavjetajnom odjeljenju MINORS-a, davao znaajne vojne i druge podatke Ivanu Cveneku i Ivici nidariu. Tragino poginuo 1963. godine u Zagrebu.
Josip Horvat, podoficir u zrakoplovstvu NDH,
lan specijalne obavjetajne grupe. Suradnik NOP-a od 1941. godine. Sa Stjepanom Rutiem i Ivanom Jakovliem uinio velike usluge za NOP.
Kao major JNA u penziji ivio u Zagrebu.181
O pojedinim obavjetajnim saradnicima Ivana Krajaia i njihovoj aktivnosti govori se manje ili vie u nekim poglavljima ovih naih knjiga. Neemo ulaziti u
neke, uglavnom nevane greke na koje nailazimo u citiranom tekstu, ali moramo konstatovati injenicu da
neke od nabrojenih Krajaievih najpouzdanijih saradnika Ivan Ceni u knjizi Enigma Kopini navodi
kao Kopinieve obavjetajne saradnike. To su Franjo
Pire, Petrovi Mato, inko Ljudevit i eeli Ljudevit,
kojega Ceni naziva Zdenko! Mogue je da su oni is-

tovremeno obavjetajno saraivali i s jednim i s drugim.

Govorei o svom naputanju Zagreba i odlasku na
osloboeni teritorij u jesen 1943, Ivan Krajai kae:
Naravno, prethodno sam se pobrinuo za one
koji e moi nastaviti zapoeti posao i obaviti sve
ostale zadatke. Zamijenili su me poznati komiar,
glumac Hrvatskog narodnog kazalita, August
Cili i direktor Tvornice likera 'Becker' Ivan nidari.182
Upravo je August Cili, osim Ljudevita Gerla, jedini
Krajaiev obavjetajni saradnik koji je ostavio zapisana svoja sjeanja. Ona objanjavaju neke detalje iz rada njegova zagrebakog centra, pa ak donekle objanjavaju i nain isprepletanja, uslovno reeno, Kopinieve i Krajaieve obavjetajne mree.
U oktobru 1941. godine u gostionici Ede Vrapca u selu Senkovcu aktivistkinja NOP-a Nevenka Tepavac povezala je poznatog zagrebakog glumca komiara, ve
izrazito naprednog, antifaistiki orijentisanog, s Markom Beliniem, tada lanom Mjesnog komiteta KPH za
Zagreb. Od tada Cili skuplja novane priloge za NOP i
bezuspjeno pokuava da organizuje grupu lijenika i
bolniarki, idova, te da ih prebaci u partizane, meu
klesarima na zagrebakoj Grobnoj cesti priprema grupu aktivista... Meutim, u ljeto 1942. Belini povezuje Cilia s Ivanom Krajaiem Stevom.
to se zatim dogaalo, opisuje sam August Cili:
Ivan Krajai Stevo mi je rekao da u, s obzirom na svoju popularnost glumca, morati obavljati strogo povjerljive i odgovorne zadatke. Zato
u prekinuti sve svoje dotadanje veze. Jedino
sam trebao uvrstiti grupu klesara na Grobnoj
cesti.183
Krajai je zatim dao zadatak Ciliu da pronae
neki siguran punkt, stan ili neto slino, gdje bi se po
danu moglo neopaeno sastajati. Cili se sjetio da bi se
za to mogao koristiti uredom svog predratnog prijatelja, simpatizera NOP-a Ivana nidaria, direktora
Tvornice likera Beker u Branimirovoj ulici i obratio
mu se u vezi s punktom:
Objasnio sam mu pie Cili da e sa
mnom doi jedan gospodin, moj uenik, koga ja
pripravljam za kazalite. I tako je stvar bila perfektuirana. Poslije sastanka sa nidariem, imao
sam sastanak sa Stevom, kod moga brata Viktora

u njegovoj radionici na Grobnoj cesti. Brata sam

obavijestio da nam ne smeta, a mi emo gledati
spomenike, kao da smo muterije. Tu sam Stevi
sve opisao i ispripovijedao razgovor sa nidariem. Tada smo se uputili u tvornicu da se pregleda situacija. Stevi se ona dopala, i tako je poelo
na tome punktu.
Na njemu se razvilo iroko polje rada, jer je
kancelarija direktora nidaria sluila gotovo iskljuivo naem radu, a muterije koje su dolazile
po poslu u vezi s tvornicom u prednjoj je sobi primala inovnica jer je 'gospodin direktor' uvijek
kada bi tko njega traio imao vanu konferenciju
s 'gospodinom savjetnikom' iz Ministarstva socijalne skrbi. Naime, drug Stevo je bio predstavljen,
kad bi nas tko iznenadio, kao gospodin savjetnik.
Ja sam imao dunost da se svaki dan prije sastanka informiram da li je sve u redu, a onda bih saekao Stevu na dogovorenom mjestu. Tada bismo
zajedno dolazili u kancelariju Geistu (jer sam nidaria prozvao Geist) zato da bude u skladu s
njegovom tvornicom. Stevo je dobivao sve vie povjerenja u Geista i davao mu sve odgovornije zadatke: pronalaziti ljude iz ustakih redova koji su
bili Stevi potrebni i razviti obavjetajnu slubu do
maksimuma. Tu su dolazili razni ljudi. Neprijateljski oficiri, ustae, domobrani itd. Poslije svakodnevnog sastanka razjurili bismo se po gradu da
izvrimo dogovorene zadatke.
Punkt je poprimao sve vanije znaenje jer su
se tu sastajali nai najvii rukovodioci. Osim Ivana Krajaia, dolazili su Dragutin Saili, Ivo Lola
Ribar, Lepa Perovi, Josip Kopini i drugi.184
Interesantno je da A. Cili u svojim sjeanjima za
nidarievu kancelariju stalno upotrebljava izraz
punkt, koji nalazimo u Titovoj depei za direktora,
u kojoj se govori o Stevinu odlasku u Zagreb u vezi njegova, Direktorova, zahtjeva o organizovanju punktova. Vjerovatno je Cili taj izraz nehotice preuzeo od
Ivana Krajaia Steve. A je li on u Zagrebu imao jo
punktova slinih onome u kancelariji tvornice likera
Beker? Vjerovatno jest, ali o tome ni on sam, ni bilo
ko drugi, koliko smo mogli utvrditi, u svojim sjeanjima
ne govori. Istina, postoji Titovo pismo poslano s Otrelja 23. oktobra 1942. drugu Mihailu, tj. Blagoju Nekoviu, sekretaru Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju.
Na kraju pisma stoji:
P. S. Ako drug Stevo poalje nekoga ili sam

doe, nastoj da mu pomogne to najvie moe,

jer stvar o kojoj se radi vrlo je vana. Imaj povjerenje.185
Istraivanja, napomene i pripreme za tampu dvanaestog toma Titovih Sabranih djela, u kojemu se nalazi to pismo, napravili su Pero Moraa, Mio Lekovi i dr
Slobodan Miloevi, a u napomeni uz citirani tekst dopisali:
Rije je o Ivanu Krajaiu Stevi, lanu CK
KPH i komandantu II operativne zone, koji je u toku septembra i oktobra 1942. boravio u Vrhovnom
tabu (u Mlinitima i na Otrelju). Njega je Tito
vratio u Zagreb da bi nastavio rad na ilegalnom
organizovanju obavjetajne slube i na pridobijanju pripadnika kvislinke vojske za NOP. Po istom zadatku trebalo je da uskladi djelatnost s PK
KPJ za Srbiju u Beogradu.188
S obzirom na Titovu depeu Izvrnom komitetu Komunistike internacionale od 4. oktobra, na izvjetaj
Stevana, tj. Steve Krajaia za direktora pod istim datumom i, konano, na Titovu depeu za direktora od
30. oktobra 1942. godine, ta se napomena ne bi mogla
prihvatiti kao tana.
Interesantno je jo neto u Cilievu kazivanju, to je,
zapravo, mnogo vanije od upotrebe izraza punkt: to
je njegova posljednja reenica koju smo citirali, a koja
upuuje na totalnu isprepletenost obavjetajnih mrea
koje su tada postojale u Zagrebu i Krajaieve, i Kopinieve, i partijske!

Otkuda Lepa Perovi meu onima koje August Cili

dovodi ili sree u nidarievoj kancelariji?
Zbog neslaganja u radu Povjerenitva PK KPJ za
Bosansku krajinu i na zahtjev Dure Pucara Starog te
Osmana Karabegovia, lanova tog Povjerenitva, CK
KPJ je Lepu Perovi, takoer lana Povjerenitva PK za
Bosansku krajinu, povukao i stavio na raspolaganje
Centralnom komitetu KP Hrvatske, koji ju je u novembru 1942. godine, zajedno s Milutinom Baltiem i Pericom Dozetom, kao lana Povjerenstva CK KPH poslao
na ilegalni rad u Zagreb. U svojim sjeanjima ona, pored ostaloga, doslovno kae i ovo:
Prilikom naeg dolaska zatekli smo obavjetajnu mreu u prilinom rasulu uslijed hapenja.
Ali ubrzo nam je uspjelo da je ponovo uspostavimo i moe se rei da nije bilo ni vojne ni civilne,

ustake i domobranske, organizacije ili institucije,

u kojoj ne bismo mogli uspostaviti nae obavjetajne punktove. Tekoa je bila vie u nemogunosti da sve to organizaciono obuhvatimo, jer
smo bili pod stalnim udarcima ubistava i hapenja.
Naa obavjetajna sluba bila je organizovana
preko normalnih partijskih veza i drugih ilegalnih organizacija. To je bilo veoma jednostavno.
Svaki pripadnik neke organizacije, koji je imao
neto da dostavi rukovodstvu Partije, zapisivao bi
to na malu cedulju i potpisivao nekim svojim uvijek istim znakom. Te su ceduljice putovale ilegalnim kanalima i dospijevale u Mjesni komitet. Pokazalo se da se ubrzo na taj nain toliko proirio
krug obavjetajaca, da je bilo na desetine i desetine ljudi koji su nam dostavljali materijal, uglavnom veoma dragocjen. Imali smo uspostavljene i
veze sa svim rodovima domobranske vojske. Na
primjer, vojni dokument o odbrani Zagreba u sluaju napada partizana imali smo sutradan u svojim rukama, im je bio dat najpovjerljivijim putem odgovarajuim vojnim komandantima.
Vrlo brzo smo preko veza u domobranskoj vojsci i preko naih obavjetajnih kanala, saznavali
za koncentraciju neprijateljskih trupa protiv pojedinih djelova nae osloboene teritorije u Hrvatskoj. Ali, tekoa je bila u tome to nismo imali pri
ruci radio-stanicu da bismo na vrijeme mogli te
poruke da javimo naoj partizanskoj komandi. Nismo imali ni posebnu vojno-obavjetajnu partizansku slubu u Zagrebu.
Prilikom mog polaska u Zagreb, drugovi su mi
rekli da e uskoro biti poslat jedan na oficir sa
radiostanicom, koji e preuzeti sve vojne obavjetajne veze u Zagrebu, kako bi se obrazovala posebna vojno-obavjetajna sluba. Ona bi bila odvojena od partijskih organizacija i stanicom povezana direktno sa partizanskom komandom na
slobodnoj teritoriji.187
Neki upravo citirani navodi Lepe Perovi mogu se
prekomentarisati na razne naine, no injenica je da
ona govori ponajprije o partijskoj obavjetajnoj slubi i
na tom planu prua upeatljivu sliku njene organizacije i metoda rada. Na taj nain ona popunjava veliku
prazninu u mozaiku zagrebakog obavjetajnog centra
i omoguuje da se on sagleda u cjelini.
Do uspostavljanja radiotelegrafske veze zagreba-

kog obavjetajnog centra s Glavnim tabom NOV i PO

Hrvatske te sa CK KP Hrvatske, kao i do izvjesne reorganizacije u njegovu radu doi e tek 1943. godine.

OBAVJETAJNA AKTIVNOST
KARLOVAKOGA VOJNOG KOMITETA
osnivanje i veze s Ivanom Krajaiem osloboenje Tuilovia nekoliko verzija jednoga prethodnog
dogaaja kako se dolazilo do obavjetenja jo jedanput o formiranju Komiteta zagonetni dokument
kako je razbijen Komitet sudbine obavjetajaca

Karlovaki vojni komitet, koji je djelovao od proljea 1942. do proljea 1943. godine, bio je tijesno povezan
sa Zagrebakim obavjetajnim centrom, kojim je rukovodio Ivan Krajai Stevo (Brko). Niz vanih obavjetajnih podataka koje je Krajai slao Glavnom tabu
NOV i PO Hrvatske i, preko Josipa Kopinia, Moskvi,
nesumnjivo je potjecao od lanova i saradnika upravo
tog komiteta.
O obavjetajnom radu Karlovakoga vojnog komiteta opirnije su pisali neki ratni karlovaki partijski funkcioneri. Tako Vlado Novakovi kae da je prvi tajni
sastanak domobranskih oficira, simpatizera NOP iz
karlovakog garnizona, od kojih je kasnije formiran
vojni komitet odran u proljee 1942. godine u stanu
pukovskog lijenika Milana Mikana. Bili su prisutni:
... Frane Bioi, pjeadijski bojnik, Antun Mihec, pjeadijski satnik, Drago Diebalo, ininjerski
porunik, Ivan Frleta, ininjerski porunik, Sreko Brana, artiljerijski satnik, Milan Mikan, sanitetski satnik, Vitale, natporunik-magistar, Olga
Mikan, zubar, domaica sastanka. 1
Tom je prilikom zakljueno da Sreko Brana, koji je
ve bio povezan s Ivanom Krajaiem Stevom u Zagrebu (vidi poglavlje Zagonetni Sreko Brana), nastavi
da odrava vezu s njim i u ime Karlovakoga vojnog
komiteta te da Diebalo i Brana uvrste veze i s Okrunim komitetom KPH za Karlovac. U Vojni komitet tada
su uli: Frane Bioi kao predsjednik, Ivan Frleta kao
sekretar te Drago Diebalo i Sreko Brana kao lanovi.
Kasnije su u taj komitet uli Franjo Mudronja, narednik, Stjepan Cvieti, vodnik i Zlatko Pintar, natporunik. Konkretniji i intenzivniji rad istie V. Novakovi osjetio se nakon to je Stevo Tomi Ura, kao
predstavnik Mjesnog komiteta, poeo dolaziti na sas-

tanke Vojnog komiteta. Po Novakovievim navodima,

osim Sreka Brane u Zagreb su na sastanke sa Stevom
Krajaiem odlazili i Frane Bioi, Ivan Frleta, Stevo
Tomi, Desimir Kaavenda, Pavao Jurmi... Prema njegovu miljenju...
... Krajai je radio na irem povezivanju viih
domobranskih oficira, vjerovatno s namjerom da
formira vii vojni komitet, koji bi radom i aktivnou pokrivao itavo podruje NDH, pa i ire od
toga.2
Osim veza s Mjesnim partijskim komitetom i sa Stevom Krajaiem, preko kojih su obavjetajni podaci dostavljani partizanskim tabovima, Karlovaki je vojni
komitet ubrzo uspostavio i direktnu vezu s Okrunim
komitetom KPH za Karlovac, koji se nalazio na osloboenom teritoriju Korduna. Istovremeno je nastojao i uspijevao da u okolnim domobranskim posadama organizuje mreu saradnika radi prikupljanja obavjetenja
i pripremanja njihove predaje partizanima. Naavi se
u ljeto 1942. godine sticajem okolnosti u domobransko-ustakoj posadi Brezova Glava, kod Tuilovia, na cesti KarlovacSlunj, Sreko Brana se povezao s domobranskim natporunikom Franjom Molekom i pridobio
ga za NOP. Premda je Brana napustio Brezovu Glavu,
Molek je s grupom domobrana, simpatizera NOP-a, izvrio sve potrebne obavjetajne i druge pripreme za likvidaciju tamonje posade. O tome V. Novakovi pie:
Napad na to uporite izveden je u jesen 1942.
Gubitaka je bilo s nae strane jer se u posadi nalazilo 107 ustaa na koje se nije moglo utjecati i
pripremati ih na predaju. Meutim, s obzirom na
brojno stanje i naoruanje posade (107 ustaa i 322
domobrana naoruanih s 2 topa, 4 teka mitraljeza, 13 pukomitraljeza i oko 350 puaka) i na strateku vanost tog uporita ono je zahvaljujui naim vezama kapituliralo bez naroito velikog otpora.3
U jednom ustakom izvjeu o likvidaciji posade u
Brezovoj Glavi, nalazimo sljedee podatke:
Dananjim svojim izvjeem dostavlja Vrhovno oruniko zapovjednitvo prema podatcima
orunikog krila Karlovac, da su tokom noi od
23. na 24. o. mj. partizani jakim snagama napali
nau posadu u Brezovoj Glavi, koja je brojila 600
ljudi. U Karlovac su stigla samo 23 lana posade,
dok se za sudbinu ostalih ne zna. Topnikom vatrom iz Karlovca nae jedinice tuku neprijatelja. 4

A u knjizi Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije nalazimo tekst:

23/24. oktobra 2. i 4. brigada su zauzele Tuilovi, u kome se nalazilo oko 500 ustaa, domobrana i andarma i odbile neprijateljsku intervenciju iz Karlovca.
Uz taj tekst u napomeni su dati ovi podaci:
U Tuiloviu je ubijeno 55 a ranjeno i zarobljeno 427 domobrana, ustaa i andarma, a zaplenjeno 17 mitraljeza, 350 puaka, 30.000 metaka i
dr.5
Tu partizansku pobjedu, dotada jednu od najveih
na teritoriju Korduna, Hronologija uope nije registrovala!
Prije likvidacije ustako-domobranskog uporita u
Brezovoj Glavi (Tuiloviu) Franjo Molek je po direktivi
Okrunog komiteta KPH za Karlovac 29. avgusta 1942,
uz pomo simpatizera NOP-a u domobranskim redovima, likvidirao etnike kolovoe Milia Rakinia i Martinovia, koji su iz Karlovca i Brezove Glave pokuavali
da pronau svoje istomiljenike na Kordunu i poveu
se s njima. (Vidi poglavlje Partizanska obavjetajna
sluba i etniki pokret Drae Mihailovia.) Kako se to
odigralo i to se poslije unitenja neprijateljske posade
u Brezovoj Glavi i osloboenja Tuilovia dogaalo, zabiljeio je Vladimir Dedijer u svom dnevniku 28. oktobra na osnovi kazivanja Franje Moleka:
S nama ide porunik Molek, okretan ovek,
tridesetih godina, plavih oiju, meke retke bradice, krivih nogu, i jo dva domobranska oficira od
kojih je jedan lekar. Svi su nai simpatizeri jo od
ranije. Priaju kako su ubili Rakinia. Doktor je
napisao 'partizansko' pismo, a Molek je naredio
da se Rakini odmah strelja. Molek je s pismom
otiao kod Mecgera, zapovjednika Treeg zdruga,
vabe iz Osijeka, koji je bio instruktor u Janka
Pusti. Mecger ga je pohvalio:
Fi to topro uinili!
Nastradae bojnik Pui, tvorac plana za unitenje partizana na Kordunu preko etnika. On se,
po savetu Italijana, povezao s Rakiniem. Molek
je u 'pismu' naznaio: 'Mi emo uskoro napasti
Tuilovi'. Sada e Pui odgovarati to je palo
'neosvojivo utvrenje' i to se povezao s banditom
Rakiniem.
Poto su Molek i ostali oficiri izvoeni svezani
pred domobrane koji se putaju kuama, Mecger

e verovati da su streljani:
Jo e me proglasiti satnikom post mortem,
i dati mi titulu viteza! veli Molek u ali.8
Postoji i druga verzija dogaaja koji je opisao V. Dedijer u svom dnevniku. Dao ju je kordunaki prvoborac
Zuhdija ali pozivajui se na navodno kazivanje Stanka anice Opaia:
Rakini je izgubio glavu godine 1942. u Tuiloviu. Tako svjedoi Stanko Opai anica, koji je
rjeavao o Rakinievom sluaju. Komandant te
bojne domobrana bio je Pui, koji je bio na bolovanju u Zagrebu. Zamjenjivao ga je Franjo Molek,
koji je u dogovoru sa Stankom Opaiem anicom, osam dana prije pada Tuilovia, dvojicu izdajnika Rakinia i Martinovia iz Krstinje likvidirao na taj nain to su ih bacili u bunar Steve Gaee, kod zadrunog doma u Tuiloviu.7
Zuhdija ali grijei jer anica Opai, koji je svakako bio upoznat s nastojanjima partizanske obavjetajne
slube da se likvidiraju Rakini i Martinovi, nije odravao vezu s F. Molekom. Ipak, u jednome je u pravu:
nakon strijeljanja izdajnici Rakini i Martinovi baeni
su u isueni bunar u Tuiloviu.8

Tadanji obavjetajni oficir Kordunakoga vojnog

podruja Savo Bogdanovi o sluaju Rakini-Martinovi govori drukije i od Dedijera i od alia. Na osnovi
vlastitog sjeanja, kazivanja drugih uesnika i sauvanih dokumenata o likvidaciji porunika Milia Rakinia i bivega opinskog biljenika iz Krstinje Martinovia (a ne Marka Mrkia, kako stoji u nekim izvorima),
on opisuje kako su njih dvojicu ustae uputile iz Karlovca u Tuilovi, odnosno na Brezovu Glavu i kako im
se prikljuio partizan dezerter Ljubii, rodom iz sela
Cerovca na Kordunu. Bogdanovi zatim govori o likvidaciji dezertera Ljubiia uz pomo djevojke iz Tuilovia u koju se Ljubii zaljubio i o povezivanju Drage Vukia, obavjetajnog oficira 2. partizanskog bataljona,
koji je bio orijentisan prema Tuiloviu, te o povezivanju sa Franjom Molekom, i dodaje:
Kada je Ljubii likvidiran, Rakini je postao
oprezniji i vodio je mnogo rauna o tome u kakvom se drutvu kree. ak je prijetio partizanima
da e im se osvetiti za likvidaciju Ljubiia. Ali, on
nije tada znao da se i oko njega i Martinovia ve
plete mrea koju je poela da stvara naa mlada
obavjetajna sluba. Samo je trebalo ekati povo-

ljan trenutak u kome e se uloviti...

Tekoe su savladane onog momenta kada je
dunost k o m a n d a n t a posade u Brezovoj Glavi
preuzeo domobranski natporunik Franjo Molek,
jer je dotadanji komandant posade ustaki bojnik (Pui primj. autora) otiao na odmor u
Karlovac... dolo je do sastanka izmeu Vukia i
Moleka. Na tom sastanku dogovorili su se da Vuki napie pismo Martino viu i Rakiniu u ime
NOP-a, u kome e im savjetovati da budu jo otvoreniji i agresivniji u svojoj neprijateljskoj propagandi protiv NOB-e kako bi se mogli to bolje plasirati i unjedriti u redove neprijatelja, i slati informacije o jaini, rasporedu, broju vojnika i oruja
ustakih i domobranskih jedinica. U pismu je naglaeno da su ove informacije dragocjene i da oni
time svjesno vre svoju patriotsku dunost. Dogovoreno je da e pismo takvog sadraja Vuki poslati po jednoj eni, koju je opisao kako e izgledati, a koja nee znati za sadraj pisma. Tu enu treba da presretne domobranska patrola, da je pretrese i da uzme od nje zatvoreno pismo s motivacijom da e ga predati Martinoviu i Rakiniu, a
enu da pusti da se vrati. Prije predaje pisma ovoj
dvojici, voda patrole e pismo predati natporuniku Moleku, kome e se pismo uiniti sumnjivo, pa
e ga otvoriti i vidjeti sadraj, a odmah iza toga
stupiti u akciju.
Kako je dogovoreno, tako je i uinjeno. Kada je
pismo dolo u ruke Moleka i kada je, toboe, vidio
to u njemu pie, odmah je naredio da se uhapse
Martinovi i Rakini, a on je na motor-kotau otiao u Karlovac do bojnika i zapovjednika posade
da ga upozna sa sadrajem pisma i da to vie usmeno optui Martinovia i Rakinia za 'partizansku' djelatnost. 9
Dobivi od bojnika Puia odobrenje da formira
Vojni sud koji e suditi Rakiniu i Martinoviu, Molek
se, zadovoljan, vratio u Tuilovi, odnosno u Brezovu
Glavu...
Bio je sretan k a d a je mogao Vukia da izvjesti kako
je kombinacija vrlo dobro realizirana i da je dva izdajnika manje kae Savo Bogdanovi i, opisavi ukratko n a p a d na Brezovu Glavu, dodaje:
Odmah nakon zavretka akcije i dolaska na
osloboeni teritorij, Molek mi je detaljno opisao
njegovu i Vukievu akciju u likvidaciji izdajnika
Martinovia i Rakinia, 10

Prema nekim izvorima, Karlovaki vojni komitet je

uz pomo domobranskog bojnika Nenada Stefanovia,
koji je slubovao u Zagrebu, dobijao ak i kopije povjerljivih izvjetaja to su ih najvii vojni komandanti tzv.
NDH dostavljali vojskovoi Slavku Kvaterniku, a on
ih zatim prosljeivao partijskom rukovodstvu ili partizanskim tabovima. Sauvano je nekoliko takvih izvjetaja. U jednome od njih stajalo je:
Stanje u pogledu hrvatskih vojnih jedinica neizmjenjeno od prolog izvjetaja. Talijana dolo u
Karlovac jo 2000. to se tie ustakog pukovnika
Magaa iz Zagreba, za njim jo nisu stigli podaci.
On sa oduevljenjem govori kako primjenjuje
drugu taktiku protiv partizana, naime da je naredio podinjenim zapovjednitvima ustakih bojni
da moraju po svojoj inicijativi vriti none prepade i opkoljavanja neopreznih partizana."
A u izvjetaju od 4. januara 1943. Karlovaki vojni
komitet obavjetava Okruni komitet KPH za Karlovac:
Na veeri koju je pripremila pijunka antika u Karlovcu bio je prisutan ef policije, a tu se
je nalazila i tefa Holjevac. ef policije stalno je
govorio neto u prilog partizana, vjerovatno da bi
isprovocirao tefu Holjevac. Nakon njegovog odlaska drugi dan u Zagreb uslijedilo je hapenje.
Izmeu ostalih uhapena je i tefa Holjevac i njena majka. U cilju osloboenja ustakog pukovnika Francetia, anti Elizabeta je preko jednog
domobranskog oficira htjela poslati pismo K(otarskom) K(omitetu), ali je ovaj to odbio.12
U tom trenutku u rukama partizana nalazio se zloglasni ustaki pukovnik Jure Franceti. Njegov je avion
oboren potkraj 1942. godine kod sela Zbjega, ali je on
prilikom zarobljavanja teko ranjen i poslije nekoliko
dana umro u osloboenom Slunju.

I Slavo Kovai, karlovaki partijski aktivista, a zatim sekretar Mjesnog komiteta KPH u Karlovcu, opisuje, ali malo drukije od ostalih, nastanak Karlovakoga
vojnog komiteta. Po njemu, akcija (u tom smislu) je potekla u proljee 1942. godine iz prijateljstva i meusobnog povjerenja porunika Drage Dijebala i profesora
Zlatka Pintara. S. Kovai doslovno pie:
Zlatko Pintar saznao je od pukovnika Otmara
Erdeljca, tada zapovjednika Popunidbenog zapovjednitva Karlovac s kojim je bio u porodinom prijateljstvu, da e se izvriti premetaina

kod nekih domobranskih oficira. Pintar je s tim

upoznao Dijebala. I kad je naila vojna policija,
zahvaljujui pravodobnoj obavijesti, kod Dijebala
nisu uspjeli nai nita kompromitirajueg, za im
su tragali. (...)
Dijebalo i Pintar radili su u istoj kasarni i tamo
povezivali rad nekolicine oficira i podoficira u 3.
obkoparskoj bojni. Tu je radio i natporunik Ivan
Frleta, kasnije sekretar Vojnog komiteta, rezervni
natporunik Juraj Kuzmi, inae uitelj u D(onjoj)
Kupini, i narednici Franjo Mudronja, Bartol Pecoti i Vjekoslav Stipevi. Kasnije u drugom kasarnskom krilu djeluju i nadsatnik Josip Vranji i
domobran Stanko Roman. (...)
S vremenom je obavljen popis svih kasarni,
nazivi jedinica u njima, njihovo brojno stanje i naoruanje, zatim popis vojnih ustanova u gradu i
njegovoj okolini. Trebalo je proiriti djelatnost i
na druge jedinice i razviti intenzitet slian onom
u 3. obkoparskoj bojni. Tako su se stvarali povoljni uvjeti za djelovanje organizacije u vojnim jedinicama na irem podruju. Za kratko vrijeme razvili smo djelovanje jo i u Posadnoj bojni, Doasnikoj koli, Vojnoj bolnici, Popunidbenom zapovjednitvu i Komandi grada. Jednom prilikom prenio sam zahtjev 0(krunog)K(omiteta) da se izradi
detaljan plan Karlovca o fortifikacijskim objektima i tonim podacima o rasporedu jedinica u garnizonu. Taj je zadatak besprijekorno izvren. Ta
se karta danas nalazi u Vojnom muzeju u Beogradu.13
Prema Kovaievim navodima, Karlovaki vojni komitet ponikao je iz jezgre koja je postojala u Treoj obkoparskoj bojni i u prvom trenutku u njega su uli...
... natporunik Ivan Frleta kao sekretar, zatim
porunici Drago Dijebalo i Zlatko Pintar i stoerni narednik Franjo Mudronja kao lanovi. Zadatak im je bio da se on proiri predstavnicima iz
drugih kasarna i jedinica i da ponu samostalno
organizirano raditi po svim zadacima koje e dobivati od viih rukovodstava preko Mjesnog komiteta. Jedan od prvih zadataka bio je da stupe u
kontakt s bojnikom Franjom Bioiem, komandantom Posadne bojne, i da mu predloe da ude u
Vojni komitet, to je s vremenom i uinjeno. (...)
Koliko se sjeam, u vrijeme primopredaje mojih veza s naim aktivistima u jedinicama karlovakog domobranskog garnizona, dakle koncem

studenog i poetkom prosinca 1942. godine, Vojni

je komitet djelovao u sastavu: bojnik Franjo Bioi, predsjednik, natporunik Frleta, sekretar, a
lanovi su bili porunik Zlatko Pintar, stoerni
narednik Franjo Mudronja i ak-vodnik dr Stjepan Cvjeti. (...)
U zapovjednitvu grada bio je Pajo Luketi,
kandidat KP, tada osobni ofer zapovjednika garnizona Tomaevia. Od njega smo dobivali podatke o Tomaevievu kretanju i razgovorima koje je
vodio u automobilu s drugima. 14

U Arhivu Vojnoistorijskog instituta sauvan je udan, donekle i zagonetan dokumenat potpisan sa Karlovaki vojni komitet, koji bi, da je u cjelini taan, mogao razbiti u paramparad sve do sada izloeno o vremenu nastanka i aktivnosti Karlovakoga vojnog komiteta u toku 1942. godine. Na prvoj stranici tog dokumenta netko je naknadno stavio datum 22. I. 1942 i kao
adresata dodao Karlovaki odred.
Meutim, dopisani datum nikako ne moe biti taan
jer se u dokumentu govori o tome da su iz Zagreba po
kuririma upueni darovi hrvatskim, njemakim i talijanskim legijama, ali:
Sa njemakom-(hrvatskom) legijom uope nisu mogli uhvatiti vezu poto je ciela opkoljena
kod Staljingrada.
Slijede detalji o tome kako je unitena hrvatska legija na istonom frontu itd., a historijska je injenica da
se to nije zbilo u posljednjoj fazi Staljingradske bitke zimi 1942/1943. godine! Prema tome, spomenuti je obavjetajni izvjetaj mogao biti pisan eventualno 22. januara 1943. godine, a oznaka da je upuen Karlovakom
odredu potpuno je deplasirana jer je taj odred formiran tri mjeseca kasnije 17. aprila 1943!
Ipak, zabunu izazivaju prvi reci tog izvjetaja:
Primili smo Vae pismo broj 1 kao i prepis i
dopunu istog. Zadocnili smo s odgovorom iz razloga to su se prvi put od ovog novog komiteta
traili neki podaci, a za dobiti podatke trebalo je
prije nai ljudi. Neto se nalo i povezalo a nadamo se da e sliedee pismo biti potpunije. 15
Tko je pismom br. 1... prvi put od ovog novog (istakli autori) komiteta traio podatke, nismo mogli utvrditi. Mogao je to biti tab Kordunakog NOP-odreda,
tab 13. proleterske NOU brigade Rade Konar, koja
je djelovala na umberku, Mjesni komitet ili, najprije,

Okruni komitet KPH za Karlovac. No, ti su podaci zaista bili veoma opirni i precizni. Prije svega, u izvjetaju se daju podaci o vojsci u Karlovcu, a zatim slijedi
karakteristika najbliih saradnika Zapovjednika operativne zone Karlovac, pukovnika Ivana Tomaevia.
U tekstu je za rad jednog vojnog komiteta karakteristina reenica: U stoeru ima satnika Klepca (nije na) i
nadporunika Barlovia (radi se na tom da bude na).
Slijede podaci za III stajai ustaki zdrug. Za njegova
komandanta pukovnika Antuna Magaa, bivega jugoslavenskog majora, kae se da bi svakom vragu sluio ako mu konvenira, a onda dodaje:
Videi da se situacija okree proti osi poelio
je vezu sa partizanima. (Kae, ali lae da je protiv
svoje volje odreen u ustae). Dogovarao se sa ustakim asnicima u Zagrebu: Galiem i Bakotom i
u prosincu je oekivao vezu (pismo) iz ume za vezu sa partizanima. Istu nije dobio. Pokvareno ambiciozan, veoma marljiv.16
U tekstu o Magaovoj vezi s Galiem vjerovatno je
rije o ustakom pukovniku Vladi Galiu, komandantu
Pavelieva Tjelesnog zdruga i komandantu grada Zagreba, kojega je Stevo Krajai posjetio u Zagrebu, u
njegovu stanu, i pridobio za saradnju s narodnooslobodilakim pokretom (o tome opirnije vidi u poglavlju
Zagrebaki obavjetajni centar).
U izvjetaju se opirno govori o okolnim posadama,
magazinima municije, hrane, prehrani tabova i ljudi,
stanju odjee, naoruanju itd. Citiraemo samo podatke koji, ini n a m se, zasluuju posebnu panju, i to redom kako su dati:
Ustaki zdrug je imao ranije svoju rezervu u
Karlovcu, ali to je bila bojna koja je u Kraiu
unitena. 17
Napad na Krai izvrile su 13. proleterska NOU
brigada Rade Konar i 4. kordunaka NOU Brigada i
oslobodile ga nou izmeu 1. i 2. januara 1943. godine.
Slijede citati iz izvjetaja:
3) eljeznika straarska bojna izvjetaj o
njoj poslat je prije par dana. (U Karlovcu samo
stoer).
4) Prometni ustaki sat izvetaj o njoj poslat
je prije par dana.
5) 1. i 2. posadni sat oko 600 puaka. Starija godita; rasporeena po Karlovcu i Jamadolu kao
strae.
6) 3. pukovnija: Zapovjednik: pukovnik ubeli
pomonik: bojnik Bijoi. Slunjski sat: 77 puaka i

3 strojo puke. Pohodni sat 80 puaka i 1 mitraljez.

Zapovjednici protivnici u vojarni 3 pukovnije.18
Taka 3) i 4) donekle su u suprotnosti s prvim citiranim pasusom ovog izvjetaja. Meutim, najveu panju
privlai injenica da njegov autor ne zna pravo prezime Frane Bioia, ve pie Bijoi!?
Slijedi pasus:
Taljanska vojska u Karlovcu. Prema brojnom
stanju na hrani ima ih 4.700 (na dan 10. sijenja)
ukupno u svima jedinicama; detaljno ne znamo:
prema nesigurnom izvjetaju imaju 24 tenka od
toga 1 za bacanje plamena.19
Interesantni su i ovi podaci:
Veza: Moemo poslati ljude za u svima pravcima, samo javite kod kojih se ljudi u oblinjim
mjestima moe slati materijal i ljudi za vezu. Da
bi bio marljiviji rad seljaka kod kojih bi se veza
sastajala itd. javite nam ako elite da nekom seljaku oslobodimo iz vojske sina ili slino, ako slui u
Karlovcu, Ozlju, Delnicama, Ogulinu, Dugoj Resi,
Bariloviu i to u 3. pukovniji, jer jedan narednik
radi na tome.
Jednoga 2 3 5 10 20 lica moete u
grupama slati u domobranstvo u Karlovac i gore
navedena mjesta, ali samo moemo ga (ih) rasporediti u doasnikim inovima i kao domobrane.
Ovo moete odmah poeti. Neka se u Karlovcu javi kome iz komiteta, a najbolje izravno onom licu
to vam je predloeno za lana antif(aistikog)-vijea.
... U Karlovcu raspolaemo za sada sa oko 15
astnika i doasnika i 60 domobrana koji su povezani, a simpatizera ima vie. Ako vam trebaju
imena javiemo imena, a naslov e biti 'Iskaz ljudi
koji se nisu ogreili o partizane, ali ne simpatiu
partizane'.
Poslat vam je sastav Komiteta od 3 lana
ako ste ga primili.
Pokret se iri i organizuje, panja od strane
policije, ustaa i zapovjednika Tomaevia je poveana, poto znaju injenicu da ima dosta ljudi u
vojsci koji su naklonjeni partizanima. Naroito
poslie Diebalova bijega.
Por(uniku) Diebalu, je bio poslat traeni materijal u umberak, ali poto je bio pregled prolaznika detaljan, to je materijal uniten.
asnici u drugim garnizonima koji su nai i
kojima se potpuno pouzdano moete (otvoreno)

obratiti Dragani Slavko, bojnik zapovjednik

domobranske bojne u Sinju i njegov pobonik.
Knika Josip satnik u stoeru divizije (izmeu ove i sljedee rijei u originalu je ostavljen prazan prostor vjerovatno za naziv divizije primj. autora) Kostajnica
Vlada Pejainovi porunik IV bojne 1. pukovnije Trbuk kod Doboja.20
Nismo mogli utvrditi tko je bio lice predloeno za
lana antif (aistikog)-vij ea.
Sa zapovjednikom domobranske bojne u Sinju, odnosno u Kninu, bojnikom Slavkom Draganiem veza je
ve bila uspostavljena. O tome je Splitski obavjetajni
centar u izvjetaju od 10. septembra 1942. obavjetavao
Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju:
l). Ac^,' javlja: U razgovoru sa domobranskim
majorom Draganiem doznao da je po naredbi
Kvaternika komandant domobrana u Kninu izdao etnicima kninskim 100 puaka, 6 tekih i 3 laka mitraljeza. Isti Dragani eli da bude u kontaktu sa partizanima da bi ih na vrijeme obavjetavao o akcijama koje bi se vodile protiv njih. Tvrdi
nadalje da je vie puta (jednom kod Kria!) naredio patrolama da mu hicima i svjetleom raketom
jave kad naiu na partizane i kad bi mu bilo javljeno da je vie od sata razmjetao mitraljeze i
borbene jedinice i time dao vremena partizanima
da se povuku. Poslau javku za njega ukoliko bi
se po provjeravanju dolo do zakljuka o potrebi
kontakta sa njim. On je stalno u Kninu.21
Za satnika Josipa Knika i porunika Vladu Pejainovia nismo mogli utvrditi da li su, kada i kako, zahvaljujui tom izvjetaju Karlovakoga vojnog komiteta,
uspostavili vezu s narodnooslobodilakim pokretom.
Velika etvrta neprijateljska ofanziva na osloboeni
teritorij Bihake republike, odnosno na Titovu dravu, kako su je Nijemci nazivali (Tito-Staat) i u svojim
slubenim dokumentima, poela je 20. januara 1943. godine. Nekoliko dana prije toga u Karlovcu i okolini koncentrisala se SS-divizija Prinz Eugen, koja je odavde i
krenula u napad. Da je izvjetaj o kojemu smo upravo
govorili pisan 22. januara te godine, onda bi on morao
sadravati i bar neke osnovne podatke o toj njemakoj
diviziji. Meutim, o tome u njemu nema ni jedne jedine
rijei!
Zato?
Na to pitanje, kao i na neke druge nedoumice o kojima smo govorili, nemamo odgovora, odnosno objanje-

nja. Mogue su razne kombinacije. Kada je u maju 1943.

provaljen Vojni komitet u Karlovcu, pohapeni i optueni domobranski oficiri drali su se upravo iznijete
verzije o vremenu formiranja i poetka njegova rada
spomenute u izvjetaju o kojemu govorimo! Tako su se
u obrazloenju presude Ratnog suda I domobranskog
zbornog podruja u vezi s natporunikom Ivanom Frletom nali i ovi reci:
U prosincu mjesecu 1942. god. i sjenju mjesecu 1943. god. u Karlovcu, prisustvovao je sastancima na kojima se raspravljalo o organiziranju VK
KPH u Karlovcu (Vojnog komiteta u Karlovcu
primj. autora). Jedan takav sastanak odran je i u
njegovom (Frletinom) stanu, a nakon toga odrani
su sastanci u stanu Bioi Franje. Na sastanku odranom u stanu bojnika Bioia 6.1 1943. g. organiziran je VK KPH u Karlovcu . Na tom sastanku
prisustvovali su osim Bioia, satnik Brana Sreko, narednik Mudronja Franjo i radnik Tomi Stevo, zvan 'Ura' lan MKK (Mjesnog komiteta Karlovac primj. autora). On je (Frleta) bio odreen za
sekretara VK. Taj komitet odrao je nekoliko sastanaka u stanu Bioia. U taj VK je naknadno
uveden vodnik Cvieti Stjepan, a konano i natporunik Pinter Zlatko.22

Vlado Novakovi tvrdi da je Gestapo u saglasnosti s ustakom obavjetajnom slubom i vojnom komandom NDH, to nije vjerovatno jer je to prije svih
mogla uiniti samo domobranska kontraobavjetajna
sluba, u proljee 1943. uputio u Karlovac domobranskog bojnika Lavoslava Masarinija, koji se odmah povezao s Ivanom Frletom za kojega su ve sumnjali da je
aktivist NOP-a. Prema Novakoviu, dalji tok dogaaja
bio je ovakav:
Masarini se povjerio Frleti kao simpatizer
NOP-a izraavajui elju za suradnju. Frleta mu
ukazuje povjerenje i prihvaa suradnju, jer je vjerovatno doznao da je Masarini ve prije toga bio
povezan u Zagrebu s bojnikom Ivanom Kneeviem (bliskim saradnikom Ivana Steve Krajaia
(primj. autora). S obzirom na to Frleta nije
imao razloga da mu ne iskae povjerenje. Kroz
kontakte s Frletom Masarini otkriva i ostale ljude
s kojima Frleta saobraa. Svoja zapaanja i otkria Masarini prenosi Gestapou i ustakoj obavjetajnoj slubi. Privrenost i suradnja s NOP-om

bili su samo varka da bi se to uspjenije ukljuio

u rad Vojnog komiteta i upoznao njegov rad, lanove i simpatizere. Kada su stvari sazrele, dolazi
do hapenja, istrage i suenja pripadnicima Vojnog komiteta i ostalim suradnicima koji su s Vojnim komitetom bili povezani.
Ustake vojne vlasti fingiraju hapenje Masarinija da se ne otkrije kao agent. Medu prvima je
uhapen kurir Josip Ivani Vidak, a zatim ostali.
Tom provalom zahvaen je itav Vojni komitet, a
djelomino i Mjesni komitet. Na osloboeni teritorij uspjeli su ispred hapenja pobjei Frane Bioi, Stevo Tomi, Zlatko Pintar, Slavo Kovai i
Stjepan Cvijeti. Bio je to ujedno i kraj rada Vojnog komiteta kao vee, uspjene i organizirane
aktivnosti lanova Partije i simpatizera NOP-a u
domobranskim vojnim jedinicama. 23

Verzija Slava Kovaia, tada sekretara MK KPH u

Karlovcu o padu Karlovakoga vojnog komiteta prilino se razlikuje od upravo prikazane verzije Vlade Novakovia. On doslovno kae:
I ja po svojoj liniji, a i lanovi Vojnog komiteta, saznali smo prvih dana svibnja 1943. godine da
u Ustakom stanu znadu za postojanje 'komunistike organizacije u jedinicama karlovakog garnizona, da se u njoj nalaze vii domobranski oficiri i da su povezani s komunistikom organizacijom u gradu, a preko nje sa NOP-om' i da pripremaju velika hapenja. Od poznanika Viktora Pagaa, purgera karlovakog, ali vezanog za ustaki
pokret, igrom sluaja saznao sam da se s tim u vezi priprema i hapenje mene.
Informacije me nisu iznenadile. Jo negdje
krajem 1942. ili u sijenju 1943. godine prof. Marijan aek upozoravao je na nedostatak konspiracije oko djelovanja Vojnog komiteta, jer da mnogi
oficiri govore izmeu sebe o njegovu postojanju i
o tome da mu je na elu bojnik Bioi. U to smo
vrijeme i preko veza s oficirima u zagrebakom
garnizonu saznali da je u karlovaki domobranski garnizon premjeten bojnik Lavoslav Masarini, ali da misle da je ubaen kao provokator sa zadatkom da otkrije organizaciju. Masarini je nastojao i uspio vezati se sa sekretarom Vojnog komiteta Ivanom Frletom, prikazujui se gorljivim simpatizerom NOP-a. Iako upozoreni na to da se vie

nego nasluuje da je Masarini ubaeni provokator, u Vojnom komitetu nisu bili na oprezu. Prof.
Zlatko Pintar je upozoravao na opasnost s te stra ne, ali drugi lanovi nisu prihvatili njegova upozorenja, tvrdei da se u Masarinija moe imati povjerenja. Takva situacija nagnala je Zlatka Pintara da o svemu obavijesti Okruni komitet mimo
Vojnog komiteta i Mjesnog komiteta.
Kad je sazrelo vrijeme za provalu, srea je bila
to smo na vrijeme saznali za nju. Odluka je bila
da se lanovi Mjesnog komiteta i Vojnog komiteta
pod hitno prebace na osloboeni teritorij. I svi aktivisti ue vezani uz Vojni komitet bili su upoznati
s provalom, da se pripremaju hapenja, da treba
otii iz grada i da se organizira prebacivanje u osloboenu zonu. No, na alost, svi nisu preli.24

Ratni sud I domobranskog zbornog podruja u Zagrebu izrekao je 28. juna 1943. godine presudu koja se
odnosila i na neke lanove Karlovakoga vojnog komiteta i njihove saradnike. U presudi je stajalo:
... dne 1. srpnja 1943. izvrena je kazna strijeljanjem: nad domobranom Romanom (Stankom)
u 15,00 sati, nad sto(ernim) narednikom Stipeviem (Vjekoslavom) u 15,06 sati, nad natporunikom Kuzmiem (Jurajem) u 15,15 sati, nad satnikom Vraniem (Josipom) u 15,20 sati i nad bojnikom Kneeviem (Ivanom) u 15,25 sati.
... Milou Poglavnika pomilovani su ...:
a) bojnik Vian (Ivan), kojem je smrtna kazna
zamjenjena kaznom doivotne teke tamnice,
b) nadporunik Frleta (Ivan), kojem je smrtna
kazna zamjenjena kaznom od 20 godina teke
tamnice,
c) pri(uvani) domobran Grevi Ivan, kojem je
smrtna kazna zamjenjena kaznom od 20 godina
teke tamnice,
d) narednik Mudronja (Franjo), kojem je
smrtna kazna zamjenjena kaznom od 10 godina
teke tamnice,
e) vodnik-ak Novak (Ivan), kojem je smrtna
kazna zamjenjena kaznom od 10 godina teke
tamnice svima uz gubitak ina.
... Gornje valja proglasiti dnevnim zapovjedima svim pripadnicima oruanih snaga, i to momadskim osobama uz potrebnu pouku o strogosti
zakonske odredbe o ratnim sudovima.25

Ni milou Poglavnika pomilovani nisu doivjeli

kraj rata: pobile su ih ustae prilikom povlaenja iz
Sremske Mitro vice.28
Ostali su lanovi Karlovakoga vojnog komiteta, njihovi saradnici i partijski aktivisti Karlovca, zahvaeni
provalom do koje je uslijed nedovoljne budnosti dolo u
maju 1943. godine, stigavi sretno na osloboeni teritorij Korduna ili Karlovakog NOP-odreda, rasporeeni
u partizanske jedinice i ustanove. Predsjednik Komiteta bojnik Frane Bioi proveo je kratko vrijeme u tabu
Karlovakog NOP-odreda u Bosiljevu, govorio na nekoliko narodnih zborova odranih na osloboenom teritoriju, a zatim otiao u Liku, u Glavni tab NOV i PO
Hrvatske27...

SPLITSKI OBAVJETAJNI CENTAR

Titova depea Moskvi prislukivanje razgovora
na jednom sastanku dvije verzije o formiranju splitskog MOC-a to je najvie teretilo Radu Konara
djelimini uspjeh Vule Deli istina izgovorena u bunilu MOC poinje da funkcionie o partizanskim
obavjetajcima u Dalmaciji sauvani obavjetajni izvjetaji hapenje i ubistvo Ivana Luia Lavevia
R. Primorac nije bio Kai i krleijanci su bili sumnjivi je li kurir aktivist stigao u Kairo bojni je
otrov upotrijebljen posljedice pogrenog izvjetaja
detalji koji govore sami za sebe praeno je i kretanje
pojedinaca novi ef MOC-a i novi obavjetajci i talijanska je obavjetajna sluba znala da djeluje efikasno denuncijacije poslane potom ne stiu do policije
likvidacija etnika Paje Popovia izvjetaji su stizali u tab 4. operativne zone

Telegramom br. 27 od 18. avgusta 1942. Tito je javio u

Moskvu:
... Mi smo vrlo dobro organizovali nau obavjetajnu slubu u Dalmaciji. Informacije slijede. Val ter.1
to se, zapravo, krilo iza tog telegrama?
Osvrnuemo se prije svega na dvadesetak sauvanih izvjetaja o radu splitskih obavjetajaca koji su bili
okosnica partizanske obavjetajne slube u Dalmaciji.
Iz tih izvjetaja vide se i obim i metode njihova rada te
irina podrke koju su imali te nain i dubina njihova prodora u neprijateljske redove...

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju dostavio je

10. oktobra 1941. izvjetaj u kojemu se nalazi i ovaj pasus:
U posljednjem smo vam listu pisali o narodnim izdajnicima, pravoslavnom popu Urukalu,
dru. Desnici i bivem banu Buiu, koji pregovaraju s Talijanima u pitanju zajednike borbe protiv
nas. Oni se skrivaju iza toga, to navodno ele zatititi Srbe od ustaa. Nadalje smo saznali, da je u
Splitu prije nekoliko dana odran sastanak izmeu Nike Bartulovia, Ilije Biranina, etnika i suradnika Koste Peanca, dra. Mimice i Gria. Na
sastanku je zakljueno, da se u prvom redu mora
voditi borba protiv komunizma i u tu svrhu treba
putovati u sva mjesta (Gri je ve otputovao u
Mostar), jer su komunisti krivi za teror, to ga
okupatori provode nad narodom, jer komunisti
stvaraju nemire. 2
Taj je dokumenat pao Nijemcima u ruke i oni su ga
preveli, pa je ovo prijevod prijevoda. Kome je izvjetaj

upuen, nije naznaeno, ali sudei po svemu, upuen je

CK-u KP Hrvatske jer u njemu, pri kraju, nalazimo i reenicu: Piite nam konkretno i opirno o naim zadacima...
Pravoslavni pop Sergije Urukalo, dr Branko Desnica, bivi ban Primorske banovine dr Mirko Bui, dr Toma Mimica, Radmilo Grdi i Niko Bartulovi, predratni
desno orijentisani jugoslavenski nacionalisti u najgorem smislu te rijei, okupljeni oko Ilije Trifunovia
Biranina, djelovali su s pozicija etnikog pokreta
Drae Mihailovia. Njihov sastanak, odnosno razgovor
voden u kui dra T. Mimice prislukivala je aktivistkinja NOP-a Blaenka Mimica i o tome podnijela izvjetaj
Partiji. 3

Poslije uea na savjetovanju u Stolicama 26. i 27.

septembra 1941. Rade Konar Brko, sekretar CK KP
Hrvatske i lan Politbiroa CK KPJ, vratio se u Zagreb,
gdje se zadrao krae vrijeme, a odmah zatim otputovao u Split, kamo je stigao sredinom oktobra. Sauvan
je, takoer prijevod, njegova prvog izvjetaja poslanog
desetak dana kasnije CK-u KP Hrvatske u Zagreb. Taj
izvjetaj sadri i dva pasusa bitna za organizaciju partizanske obavjetajne slube.
Prvi je pasus glasio:
7. Do sada se posvetilo vrlo malo panje vojnoj liniji. Bila su odreena tri druga koji treba da
se brinu za vezu sa talijanskim vojnicima. Takoer smo odredili jednoga druga koji e biti odgovoran za obavjetajnu slubu.4 (Istakli autori.)
Drug koji e biti odgovoran za obavjetajnu slubu bio je Dalibor Jakaa Maljik, stari lan KPJ, koji je
neko vrijeme boravio na kolovanju u SSSR-u, a tada
obavljao dunost sekretara jednog od splitskih rajonskih komiteta. Istovremeno je u samom Pokrajinskom
komitetu za taj sektor rada, zapravo za davanje direktiva, primanje i dalje slanje izvjetaja bio zaduen Ivan
Lui Lavevi Bori, lan KPJ od 1926, koji je od
1928. do 1935. godine takoer, bio u SSSR-u na kolovanju. 5
Drugi pasus u posljednjem poglavlju izvjetaja ustvari je bio Konarov zahtjev:
Pitajte beogradsku organizaciju za Marasovia, 4-godinjeg robijaa, kakav je, kako se drao
na policiji i u zatvoru. Fati neka neto kae o njemu. Drugovi su ga primili ovdje na rad u tehnici i
misle, da postane glavni tehniar. 6

Rije je bila o Anti Marasoviu-Mirku koji je uskoro,

osim rada u partijskoj tehnici, imao i znaajnu ulogu u
partizanskoj obavjetajnoj slubi u Splitu. A Fati je bio
Andrija Hebrang.
Dr Ivan Oak i Jovo Popovi tvrde da su se Rade
Konar Brko i Dalibor Jakaa Malj ik prvi i jedini put
sreli u oktobru 1941, onih dana kad PK odluuje da se
oformi obavjetajna sluba,7 a Maljik u svojoj izjavi
datoj njima dvojici 8. juna 1974. kae:
...Ne sjeam se tko mi je od drugova zakazao
sastanak s njim. Sastanak je bio u jednoj od splitskih kavana. Pitao me bih li ja preuzeo obavjetajnu slubu, i to me zbunilo. Htio sam da se ne primim; mnogo je drugih zadataka, kaem. Brko onda kae: to trai Ce-Ka. E, ako Ce-Ka nareuje, to
je drugo...8
Drago Gizdi, istaknuti splitski partijski rukovodilac, meutim, malo drukije opisuje nastanak partizanske obavjetajne slube u Splitu:
Tu se ve uoi rata razvija preko Dalibora Jakae Malj ika obavjetajna sluba i ve 1941. formira se Mjesni obavjetajni centar (MOC). MOC je
s MK Splita odravao veze preko 11-godinje Bistre Mader i omladinke Milene Rui...
Ve god(ine) 1941. u Splitu nije bilo neprijateljske ustanove i organizacije, iz koje se ne bi preko
pojedinih ljudi dobivali podaci za nau obavjetajnu slubu.9
Tko je u pravu: Maljik ili Gizdi? Teko je na to pitanje odgovoriti, ali to nije ni bitno.

Nakon malo vie od mjesec dana boravka u Dalmaciji Radu Konara je 17. novembra 1941. u Splitu uhapsila talijanska policija. O tome je odmah obavijeten
CK KP Hrvatske, a zatim je uslijedio opirniji izvjetaj
Boria (Ivana Luia Lavevia), u kojemu je rije i o
nastojanjima partizanskih obavjetajaca da utvrde tano mjesto gdje je smjeten ranjeni R. Konar te poduzmu postupke za njegovo osloboenje:
Sada vam, drugovi, piemo ta je sa drugom
Brkom. Uspjelo nam je doi s njim u vezu i tano
saznati gdje se nalazi, nakon to su ga prevezli u
vojnu bolnicu. Drugarica, koja je dva puta ila u
bolnicu, da navodno posjeti talijanske vojnike, nije ga mogla ni jednom nai. Drugarica, koja se namjerno povezala s jednim oficirom lijenikom
iz bolnice, da neto sazna, navela ga je na raz-

govor o Brki, ali oficiru se to inilo sumnjivo i tako je morala razgovor skrenuti u druge vode. Danas poslije podne rekao mi je drug Jovi da mu je
zagarantirano da se moe za 5.000 lira osloboditi
koga god se eli iz zatvora direktno preko voe
Faija u Splitu. Zaista kod Talijana vlada velika
korupcija i mi doputamo da se to moe dogoditi.
Odluili smo da mu odmah isplatimo 5.000 lira a
nakon osloboenja Brke elimo isplatiti jo 5.000
lira. Mi ne tedimo, samo ako je mogue da ga oslobodimo. Nita drugo ga ne tereti osim falsificiranih propusnica i legitimacija. Time bi imao taj
faista formalnu motivaciju da ga pusti na slobodu. Vrlo n a m je teko to vam ne moemo bolje vijesti saopiti o Brki, ali uinili smo sve da ga oslobodimo iz ruku faistikih krvnika.10
I taj je dokument sauvan u njemakom prijevodu!
Jovi je bio pseudonim Vicka Krstulovia, sekretara PK
KPH za Dalmaciju, 11 a pokuaj podmiivanja voe Faija (organizacije faista primj. autora) nije uspio.
Podatak da Radu Konara nita drugo (ga) ne tereti osim falsificiranih propusnica i legitimacija, naalost, nije bio taan. To se najbolje vidi iz izvjetaja Kraljevske kvesture u Splitu, tj. kvestora Giuseppea de Litala (Duzepe de Lital), dostavljenog 26. f e b r u a r a 1942.
vojnom kraljevskom i carskom prokuratoru specijalnog suda za Dalmaciju u Zadru, iji je predmet: Teroristika aktivnost Komunistike partije u Splitu, atentat
runim bombama poinjen protiv odjeljaka vojnike divizije 'Alpinski lovci'.12
U tom izvjetaju opirno se govori o dogaajima i istrazi voenoj poslije n a p a d a na talijansku Muziku u
Splitu 7. novembra 1941. i u vezi s tim spominje se Ivan
Rei. Zatim slijedi pasus:
Ovaj je u mjesecu studenome prole godine
bio oznaen ovoj R. Kvesturi, iz povjerljiva izvora,
kao sumnjivi element, k njemu su 25. istoga mjeseca bili poslani agenti ove vojnike ete u njegov
stan, kako bi se uvjerili o tome. U prisutnosti agenata ovaj je strelovitom kretnjom skoio kroz prozor i dao se u bijeg.13
Nakon opisa ranjavanja i hvatanja Ivana Reia, tj.
Rade Konara, govori se o njegovim falsifikovanim legitimacijama i propusnici, o njegovu upornom odbijanju da dade bilo kakva objanjenja u pogledu razliitih dokumenata, a onda slijedi ono najgore:
Prilikom pretrage sobe, koju je poduzeo isti
inovnik u njegovoj sobi u jednom uivenom

depiu, u depiu njegove majice, pronaeni su

listii popisa s napisanim biljekama, dijelom na
hrvatskom, a dijelom na talijanskom, koje se tiu
brodovlja smjetenog u mjesnom brodogradilitu,
s grubim opisom samog brodogradilita i smjetaja nekih brodova vee tonae, kao i biljekama o
cisternama to postoje u blizini Bea.14
Na scenu je smjesta stupila i talijanska kontraobavjetajna sluba. Zatvorenik je prebaen u Vojnu bolnicu (Campo 48) da se olaka mogunost ispitivanja i da
se izbjegnu mogui vanjski kontakti.15

Ali, tu je i splitska partizanska obavjetajna sluba:

za spaavanje druga Brke PK KPH za Dalmaciju zaduio je njezina rukovodioca Dalibora Jakau Malj ika.
On angauje lijepu dvadesetogodinju studenticu, skojevku, Vulu Deli. Evo njezina djelomino skraenog,
ali veoma interesantnog sjeanja:
Maljik kae: ini to hoe, ali mi moramo
saznati gdje je drug Brko!... Znala sam mu nadimak (Brko) i da ima legitimaciju na ime Ivana Reia i da ima jedan zlatni zub. To su bili svi podaci
o drugu kojega sam morala pronai. Prvi mi je
problem bio moj mladi, sada moj suprug: kako
da njemu objasnim druenje s talijanskim vojnicima i faistima. Drugi problem: obitelj i drugovi.
Starija sestra, Drina, bila je zatvorena. A mlada
sestra, Marija, na sav glas me psuje: 'Bruka kuu,
skita se s Talijanima!' ... Zatim: skojevci progonili su me po gradu, pa me Maljik morao zatiivati. Maljik je rijeio problem i s mojim mladiem: otiao je k njemu u trgovinu, rekao mu je da
je komunist i da sam ja na partijskom zadatku i
Julije je sve to shvatio, ak n a m je i pomagao,
mnogo nam je pomagao... A put do Konara, do
druga Brke, bio je zaista muan. im sam primila
zadatak, povezala sam se s jednom faistkinjom,
nekom Jolandom Ingravale. Ona i njezin mu Beloti, koji je znao ee svraati u kavanu moga
oca, na obali, dok je Talijani nisu zatvorili, pomahnitali su poslije okupacije: uselili su u novi
stan, pogospodili se... Tako ja naem tu donu Jolandu i nas dvije se prijavimo za posjet bolesnicima i ranjenicima. Nakupovale smo kojekakvih
darova i eto nas u Ospedale da campo (poljska
bolnica primj. autora). Kako sam dobro znala
talijanski, lako n a m se bilo sporazumjeti. Doe-

kao nas je osobno direktor te poljske bolnice, kapetan Giovanni Ferrari (Dovani Ferari). Uz njega,
nekoliko lijenika. Jedan od njih, nizak, krivonog,
iz Verone, zvao se Amadeo Lavagnolli (Lavanjoli),
prilijepio se za me; prava u. A ja ljubazna, po zadatku. Obilazimo sobe, smjekamo se ranjenicima, dijelimo okoladu, toimo naranadu, nutkamo ih slatkiima... A za sve to vrijeme promatram:
nije li negdje drug kojega traim, s nogom u gipsu, sa zlatnim zubom. Primijetim li takvoga, trebala sam samo apnuti: 'Brko?' Tako je rekao
Maljik. Ali nije bilo nikoga nalikog na druga
Brku, ni u jednoj sobi. Kad smo odlazile, ostavila
sam boce od naranade: razlog da opet doem. A
dr Lavagnolli presretan, stalno pripitkuje hou li
jo dolaziti. Ja tada njega upitah: jesmo li obili
sve sobe. Uvjeravao me da jesmo...
Kad sam 'ila po boce', sa mnom je bila jedna
naa drugarica. Tada mi je dr Lavagnolli zakazao
sastanak u gradu: da proetamo. Dugo smo hodali, i stalno sam svraala razgovor na bolnicu i ranjenike, a moj krivonogi kavaljer bi da hofira. Dosadilo mi je sve to i ja ga izravno upitam: to je s
onim koji se bacio s prozora drugoga kata? Je li i
on kod njih? Lavagnollijevo lice je bilo izbezumljeno. Buljio je u mene nekoliko trenutaka, a onda
promucao:
Mama mia, zar ste i vi komunista?
Jedva sam ga smirila. Ne, kaem, nego govori
se o tome u gradu, pa eto tako, zanima me koliko
je u svemu tome istine. Pri tome sam mu pokazala
pismo faistike organizacije. (II segretario provinciale Romolo Francesechini je pisao: '... Bit emo sretni da se upoznamo i da vam damo poneki
zadatak koji biste mogli korisno obaviti...') A moje
je pitanje ostalo bez odgovora. Nekoliko dana
kasnije, na veeri kod done Jolande, dr Lavagnolli me ponovo pitao kada emo malo proetati. Odbila sam. Bio je tuan. Traio je razlog. Otvoreno
sam mu rekla, poluglasno:
A o onome koji se bacio kroz prozor nita ne
znate?
Zagrcnuo se:
Ne govorite ovdje o tome...
Kasnije, kad smo ostali sami, rekao mi je sve o
'mom bolesniku': da je u nekom sobiku kraj WC-a, na drugom katu, sjeveroistoni ugao bolnice,
prozor prema istoku... Saznala sam da strae u

bolnici kontrolira jedan stari reaktivirani maresciallo (marealo), neki Rovat, koji je bio komandir
straa i u zatvoru kod moje sestre. Sve mi se ini
da je radio za englesku obavjetajnu slubu. Ponekad sam s tim starim maresciallom razgovarala, jer Vana je svaka rije', govorio je Maljik.
Jednom mi tako ree:
Idem obii moje karabinjere?
Ima li mnogo opasnih zatvorenika?
Jedan. Teak. Vrlo teak. Neki Rei, koji nije
Rei...
Odmah sam to javila Maljiku. Inzistirao je da
se sve uini kako bismo se povezali s Reiem 'koji
nije Rei'. Za vezu sam izabrala mog doktora Lavagnollija. Dala sam mu olovku i papir i jednostavno zamolila:
Predajte to ovjeku prebijene noge, onome
koji je skakao s drugog kata...
Po Maljikovom savjetu tada sam doktoru obeala da emo zajedno pobjei iz Splita. Obeala
bih mu svata, samo da me povee s drugom
Brkom. Otiao je zadovoljan: 'Sutra u vam donijeti pismo od vaeg bolesnika'. Ali to pismo nije nikad stiglo, kao to ni moja olovka i papir nisu
predani drugu Brki. Naime, upravo te noi zapaljena je bolnica u logoru broj 48. Tko je i kako podmetnuo poar, nikad se nije saznalo. Ali ja sam
uvjerena da je poar netko organizirao, jer zato
bi inae u vatrogasne cijevi ba te noi bio ubaen
pijesak! Tenente Vacca (Vaka), to znai: krava,
opasan faista, koji se iivljavao nad zatvorenicima, odmah je organizirao izvlaenje druga Brke
iz zapaljene bolnice. Nije brinuo o ranjenicima:
mislio je samo na 'Reia koji nije Rei'. Izvukli su
ga na sporedna vrata i prebacili u zatvor Sv. Roko. Meresciallo Rovat ga je odvezao u kamionu. A
meni je rekao, ljutit:
Niste to smjeli uiniti ... Sad mu ne moete
pomoi!
To je sve to sam mogla uiniti...16

Veza s R. Konarom ipak je bila uspostavljena i on

je iz bolnice Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju
poslao pismo pisano u treem licu, o kojemu smo ve
pisali.
Podvrgnut tekim muenjima, Konar je u jednom
trenutku, sudei po svemu, pokuao da izvri samoubi-

stvo: skoio je 22. novembra s drugog sprata bolnice. U

talijanskom dokumentu stoji da je tom prilikom zadobio prijelom desne tjemenjae i ostale povrede zbog
kojih ... se nalazi u neposrednoj opasnosti po ivot.17
U ve spomenutom izvjetaju kvestora De Litala od
26. februara 1942. o onome to se zatim dogodilo u vezi
sa zatvorenikom Ivanom Reiem stoji:
Kad je ponovo bio podvrgnut kirurkoj operaciji, za vrijeme grozniavog delirija spomenuti je
inovnik uspio kroz nesuvisle reenice sabrati korisne elemente, koji su dopustili naim vlastima u
Zagrebu, koje je ova R. Kvestura zainteresirala,
da ga identificiraju kao opasnog komunistikog
vou Konara Radu, sina Gece i Konar Stanke,
roena 28. 10. 1911. u Konarevu Kraju, opina
Plitvika Jezera, kotar Korenica.18
Dr Jovan Oak i Stevo Popovi pronali su interesantan dokument o kojemu kau i ovo:
Upravnik splitske okupatorske policije Scaminaci (Skaminai), u jednom telegramu generalnoj direkciji policije kae da je Konar 'poslije pokuaja samoubojstva u grozniavom bunilu nesuvislo izgovorio rijei koje su se odnosile na veliku
Jugoslaviju, slobodnu Dalmaciju i na Antu Pavelia, pobudivi time sumnje da bi mogao biti emisar dotinog Pavelia.'18
Glupa teza da bi uhapeni I. Rei mogao biti emisar dotinog Pavelia upuen u Split da bi organizirao propagandu za pripajanje Dalmacije Hrvatskoj
brzo je pala u vodu.
Sudbina Rade Konara, uprkos daljim naporima
partizanske obavjetajne slube i Pokrajinskog komiteta KP Hrvatske za Dalmaciju, poduzimanih uglavnom
radi njegove razmjene, bila je zapeaena. Osuen na
smrt od talijanskoga vojnog suda u ibeniku, umro je
smru heroja.

U knjigama Dalmacija 1941 i Dalmacija 1942, napisanim u formi dnevnika, istaknuti dalmatinski prvoborac
i partijski rukovodilac Drago Gizdi (u drugoj knjizi) u
Dodatku donosi poglavlje Obavjetajna sluba u
Dalmaciji. U tom poglavlju kae da je na tom sektoru
posebna panja bila pridana Splitu, gdje je, kao to smo
ve rekli, u toku 1941. pomou Dalibora Jakae Maljika formiran i Mjesni obavjetajni centar (MOC).20
Glavni Maljikov pomonik sve do njegova odlaska
za Zagreb odnosno u Glavni tab NOP-odreda Hrvat-

ske u junu 1942. bio je Mirko Srdeli, koji ga je tada i zamijenio na dunosti efa splitskog MOC-a.
Prema Gizdievim navodima, D. Jakaa Maljik...
... u poetku stoji u vezi s PK, preko njegova
org. sekretara Ive Amulia, a kasnije preko Ante
Marasovia Mirka. Obavjetenja o radu faistike
organizacije u Splitu dobivala su se preko drugarice Vule Deli, a o radu 'Srpskog odbora', odnosno etnikog (Biraninova) 'Nacionalnog komiteta' i o stanju medu bivim jugoslavenskim oficirima davali su obavjetenja Rudi Primorac, Gojko
Boani i jo neki.21
Kao uspjehe splitskog MOC-a Gizdi navodit
ifrirane kartoteke o radu svih neprijateljskih
funkcionera na znaajnijim poloajima;
montiranje (ve 1941) specijalnih naprava u podrumu, u strojarnici talijanske Prefekture, kojima su
prislukivani svi razgovori prefekta Zerbina kao i naprava u Glavnoj poti. Ureaj u strojarnici Prefekture montirao je lan Partije koji je tu bio namjeten,
kae Gizdi, ali ne spominje njegovo ime. O osobi ili
osobama koje su u Glavnoj poti postavile naprave za
prislukivanje u korist NOP-a ne kae ni toliko.
O ostalim gradovima Dalmacije Drago Gizdi kae:
Obavjetajnom slubom u ibeniku po njenom formiranju rukovodi Lukica Belamari-Stevo. U toj slubi u ibeniku su se isticali Petar Ronevi, sudac Josip Kota, Frane Friganovi i drugarica uri.
Na terenu PrimotenRogoznica obavjetajnim radom rukovodio je Jure Perat.
Ante ori-Golub prvi je, koji u Zadru radi na
obavjetajnoj slubi.
U Kninu se istiu obavjetajnim radom Ivan
Laa, Slavko Jeli (do odlaska u partizane), zubar
Ili i Duanka Jeli.
U Drniu prvi rade u obavjetajnoj slubi Slavko Kupili i Zlatko Cota.
Obavjetajna sluba Sinja spadala je meu
najbolje u Dalmaciji. Tu je od poetka NOB postojala mrea obavjetajaca. Meu njima su bili: Petar Pavi, koji i rukovodi tom slubom do svog odlaska u partizane, Milivoj atipovi, koji zamjenjuje Pavia poetkom 1942., pa Predrag Grabovac, Ivan Boko, Grgo Maras, Zlata Vuemilo i Ivania Mati. U Sinju je obavjetajna sluba redovno dobivala po jednu kopiju nareenja, koja su
izdavale ustake vlasti. Tajnik opine Mirko Jad-

rijevi u Vrlici bio je tamo glavni obavjetajac u

1941 1942.
U Omiu su se najvie isticali obavjetajci Jozo
Marui-Pjesnik i Filip Baui. I tu je naa obavjetajna sluba imala svog ovjeka u svakoj neprijateljskoj ustanovi i organizaciji ('Velikoj upi' Cetina, Kotarskom naelnitvu, andarmeriji i t.d.).
U Solinu su prvi koji rade na obavjetajnoj slubi
Stipe Marui i Zivko Drakovi. Dalje su se isticali Pavao Lozo na podruju Imotskog, Martin Vei
i Ivan Rafaneli u Makarskoj, Jozo Martinac-Grgin
i Zdenka Dilipetar u Vrgorcu, Sergije Petrovi u
Ploama, Ante Bartulovi na Hvaru, Ivica Jerievi-ompo na Koruli, a na Peljecu Jozo Pleho i
Niko Milat.22
Gizdi kae da je obavjetajna sluba u Dalmaciji
zauzela (je) od prvog dana NOB vidno mjesto u toj borbi i dodaje da ve god. 1941. u Splitu nije bilo neprijateljske ustanove i organizacije, iz koje se ne bi preko
pojedinih ljudi dobivali podaci za nau obavjetajnu
slubu.23
Rije je, dakle, naroito kada je u pitanju Split, bila
o svenarodnoj partizanskoj obavjetajnoj slubi ije je
postojanje, u specifinom obliku, bez obzira na obrazloenja i tumaenja, morao da prizna i etniki vojvoda
Ilija Trifunovi Biranin napisavi dragom bratu
Drai Mihailoviu 9. maja 1942. iz Splita:
U Splitu, celoj Dalmaciji, pa i Hrvatskoj, a naroito u ovom glavnom mestu na primorju kao da
je 90% komunista...24
I Talijani su morali da priznaju to isto. U dokumentu koji nosi datum 5. maja 1942. i naslov Razmiljanja o
subverzivnom komunistikom pokretu u Splitu stoji:
Subverzivni elementi najveim dijelom su ostali u sjenci. Na njihovu stranu svrstali su se skoro svi Jugoslaveni grada.
Podsjetit emo takoer i na rijei federala na
jednoj drugoj zatvorenoj smotri: 'Ovdje nemate nikog osim neprijatelja: stoga morate od ovog momenta kao neprijatelje smatrati i vae poznanike,
kao i vae prijatelje koji nisu Talijani'.25
A u izvjetaju Provincijske komisije ratne cenzure od 15. juna 1942. nalazimo i pismo koje je gospoda Amilia Reberscheg-Calle (Amilija Reberek-Kale) iz Zadra uputila potporuniku Reberschegu Arrigu iz pjeadijskog puka Bergamo:
(...) na svaki nain budi obazriv, nemaj povjerenja ni u koga, ne uputaj se u veze s mjetani-

ma, niti primaj pozive u kuu ni kod koga jer je na

taj nain nestalo nekoliko oficira, bjei od ena tisuu kilometara daleko, sve su pijunke i u slubi
komunista, neka ti oi budu otvorene, a pamet
budna.26
Kada smo ve kod knjiga Drage Gizdia dragocjenih ne samo za historiju NOB-a u Dalmaciji nego i ire spomenuemo sluaj koji veoma dobro ilustruje
metode rada partizanske obavjetajne slube u Splitu.
Pod datumom ponedjeljak 30. novembra 1942. on pie
o formiranju tzv. Graanskog bloka u Splitu, koji je trebao da bude protutea Gradskom NOO i s tim u vezi
daje kratku, ali indikativnu napomenu:
Milo Jelaska uao je u Graanski blok' u
suglasnosti s rukovodstvom NOP-a, da bi nas
obavjetavao o aktivnosti bloka.27
esnaest godina nakon objavljivanja Gizdievih
knjiga Dalmacija 1941 i Dalmacija 1942 tampan je 1975.
u Beogradu, u izdanju VIZ-a JNA, deseti tom edicije
19411942 u svedoenjima uesnika NOB i u njemu opirni Gizdiev lanak na vie od 35 stranica (232269) s
naslovom Razvoj narodnooslobodilake borbe u Dalmaciji u 1942. godini. U tom se lanku nalo i poglavlje
Obavjetajna sluba, sadrajno veoma slino, a mjestimino i istovjetno s Dodatkom Obavjetajna sluba u
Dalmaciji, objavljenom u njegovoj knjizi Dalmacija
1942, to smo ga opirno citirali. Meutim, ovaj put autor nije spomenuo ni jedno jedino ime ili prezime nekog partizanskog obavjetajca, premda govori o njihovim funkcijama, zaposlenjima, pothvatima... Zato? To
je jo jedno pitanje na koje nemamo odgovor.

Sauvani su originali 13 izvjetaja rukovodioca ili

rukovodilaca Splitskoga obavjetajnog centra iz posljednjih mjeseci 1941. i prvih mjeseci 1942. godine. Rekli smo rukovodioca ili rukovodilaca zato to su tri izvjetaja (prvi, drugi i etvrti) potpisana pseudonimom
Duko, ostali pseudonimom Kai, a mogue je, zapravo je vjerovatno rije o istoj osobi Daliboru Jakai
Maljiku! Izvjetaji su oznaeni brojevima (nedostaju
Izvjetaj br 6 i Izvjetaj br. 7), ali ni na jednome nema datuma. Ipak, priblino vrijeme njihova pisanja mogue je utvrditi na osnovi njihova sadraja.
Da krenemo u malu avanturu i pokuamo bar djelomino analizirati neke dijelove tih anonimnih izvjetaja, dajui citirane tekstove doslovno utvrditi
znaenje podataka koje su sadravali te pomou njih

ilustrovati metode rada partizanskih obavjetajaca...

Izvjetaj br. 1, s potpisom Duko, poinje rijeima:
1) Ovaj je plan taan. Cedula br. I i II. slui
kao objanjenje.
Naalost, plan o kojemu je rije, kao ni spomenute
Cedule, nismo pronali, ali se, oito, radilo o preciznim i provjerenim podacima.
U tokama 9) do 13) tog izvjetaja stoji:
9) Longo-Novakovi kod kojega je bio neki
izaslanik Pavelia vodili su neke pregovore i tu je
zagarantovano imanje Longa sa strane ustaa.
10) B. Andelinovi se povratio iz Ljubljane i
sada se nalazi u Splitu.
11) Jevdevi se pred tri dana vratio iz Milana
u Split.
12) Major Kurajica je izjavio i najzad priznao
da je sjedio na dve stolice, da je pregovarao s nama i da je bio vezan sa Longom i jedan dan pre
nego je imao otputovati u Knin bio je uhapen. To
je priznao u jednom intimnom razgovoru kad je
ve bio uhapen. Dalje je izjavio da se je razoarao ako se ikada povrati da e iskreno prei na
stranu partizana, jer da se je konano sada uverio
kuda vodi politika Longa i komp. (naime je saznao za pregovore Talj. i etnika).
13) etnici i Talj. su vodili 8 dana pregovore
u nekom selu kod Nevesinja, sa strane Talj ana bili su l. obavetajne slube, a glavni pregovaraoc
etnika bio je neki Petkovi iz Beograda koji je
specijalno za to doputovao, etn. su bili odjeveni u
odorama etnika, ak darovali jednu etniku
monturu jednom pregovaraocu. Postignut je sporazum o stvaranju jednog zajednikog odbora za
saradnju i postignut sporazum o zajednikom istupanju etnika i talijana protiv partizana, etnici
moraju uspostaviti vezu i tobonju saradnju sa
partizanima a o svemu obavetavati Taljane koji
e po podatcima koje dadu etnici doekivati part,
i likvidirati ih.
A sam izvjetaj zavrava ovako:
Za sada dosta pozdravlja
Duko.
P.S. O sporazumu etnika i Talj. oprezno sa objavljivanjem, da nebi unitio vezu koja nam je vrlo
vana i za budui rad.28
Dr Niko-Longo Novakovi, velikosrpski orijentisani
politiar, predratni poslanik za kninski srez, brzo je naao zajedniki jezik i s talijanskim okupatorom i s usta-

ama kada je bila u pitanju njegova poprilino velika

imovina.
Kad je rije o objavljivanju dijelova ovog izvjetaja, Duko nesumnjivo misli na glasilo PK KPH za Dalmaciju Nae vijesti, koje je od juna 1941. ilegalno
tampano u Splitu.
Izvjetaj broj 2, s potpisom Duko, na prvome
mjestu donosi razgovor autora s jednim majorom bive
jugoslavenske vojske ije se ime ne spominje. Dotini
mu je major dao podatke o dranju nekih oficira, a zatim:
Izjavio mi je da se idejno slae s nama, da
nam stoji na raspoloenje, da on ne postavlja nikakove zahteve nego je spreman izvriti sve ono
to budemo od njega traili.
Ja ga mislim iskoristiti po liniji obavetajnom
a time ga i proveriti, a ako Vi smatrate da ga za
neto treba iskoristiti samo me obavestite. Kao
major-vojnik je dobar specijalista. Ti me o ovom
izvesti.
Iz take broj 2 izvjetaja (koja slijedi) vidi se da je
partizanska obavjetajna sluba odlino funkcionisala
i u najviemu talijanskom splitskom tabu. Vjerovatno
se radilo o prislukivanju razgovora u kancelariji prefekta Zorbina ili o podacima dobijenim od talijanskog
oficira o kojemu e biti rijei malo kasnije. Naime, tu su
i reenice:
Iz Splita ovih dana odlazi itav korpus i to u
Dubr(ovnik), a zatim u borbu za likvidaciju partizana u Bosni. Juer su biljeili u tabu punkte na
karti i oznaili mjesta gdje se nalaze partizani (sa
crvenom tokom) etnici (sa zelenom), a crvenom
crtom gdje se nalaze ribeli.
(Ribeli je talijanski izraz za ustanike).
Sudei po upravo citiranim podacima, taj je izvjetaj
pisan u martu ili poetkom aprila 1942, u toku priprema za treu neprijateljsku ofanzivu.
U taki 4) stoji:
4) Danas sam urno izveten da se sprema okruivanje i ienje Solina, odmah sam izvestio i
poduzeti su potrebni koraci.
Taka 5) baca interesantno svjetlo na neke ponekad
primjenjivane metode rada i na organizaciju partizanske obavjetajne slube:
5) Jedan talj(anski) oficir koji nas o svemu
obavetava odlazi skupa sa gener(alom) Dalmazzio (treba Dalmazzo Dalmaco primj. autora)
u Dubr(ovnik) i trai da ga se tamo povee sa ne-

kim naim ovjekom, ali ne da figurira kao komunista nego kao anglofil, on vjeruje da i sada ima
vezu i da radi sa anglofilima. On e nas povezati
sa nekim oficirom koji e doi u Split na njegovo
mjesto isto tako sa generalom ili njegovim autantom koji e doi u Zadar, ali uvek kao anglofili. Zato u Dubrovniku treba svakako nai nekog
inteligentnog ovjeka, instruktirati ga kako treba
raditi i treba da zna talijanski, o tome se urno
pobrinite. Ja sa tim ovjekom moram isto biti povezan, razume se posredstvom P. K. (Pokrajinski
komitet primj. autora.)
Moda e netko danas rei kako je bilo nepoteno
obmanjivati talijanskog oficira i ostavljati ga u uvjerenju da radi za Engleze. Ali, potenje i obavjetajna sluba poesto nisu ili, niti idu, ruku pod ruku! To je vjekovna istina.
Napokon, posljednja reenica upravo citiranog pasusa nedvosmisleno govori da je obavjetajnom slubom u Dalmaciji rukovodio P. K., tj. Pokrajinski komitet
KPH.
Sljedei tekst tog izvjetaja veim dijelom govori upravo o organizacionim pitanjima:
6) Sa odlaskom profesora ostao sam ja i 'Ciko'
sam jeli da tako ostane?
7) Rukovodioc intelektualaca bio je profesor
sad nema koga, zato mislim da bi trebalo primiti
u partiju Zunka on radi vrlo aktivno u toj grupi
ve dugo vremena i trebalo bi ga ve jednom primiti u partiju, javi mi to pre, jer trebam rukovodioca. (...)
Pozdrav Duko
II. P. S. Javi 'Ciku' da sazna kakav je ovjek E. F.
radio kod Gece Kona u Beogradu kao novinar
sad je u Splitu, trebaju mi podatci o tom ovjeku,
zatim neka ispita tko je i to radi Dr Z. on je ovde
u Splitu, kod njega zalazi esto marsallo karabiniera Ernest Ravot, to mi isto treba urno znati, ali
oprezno o ovom poslednjem.29
Tko je bio profesor, tko Ciko, tko Zunko, tko E. F.,
tko Dr Z.? Sigurno moemo odgovoriti samo na jedno
od ovih pitanja: E. F. je bio Eli Finci, jo prije rata poznati novinar i pozorini kritiar.
Meutim, zabunu unose podaci koje daje Drago
Gizdi, u knjizi Dalmacija 1942, uz datum petak, 16. oktobra :
Eli Finci kao predratni lan KP morao je ljeti
1941. pobjei iz Sarajeva u Split. U Splitu je radio

po zadacima Agitpropa. Predavao je na sastancima partijskih organizacija i po odluci Partije odravao vezu s Jeveviem. U proljee 1942. Finci je
uhapen, pa nakon putanja iz zatvora u junu iste
godine odlazi u partizane. Potom na Dinari i u
Livnu radi u Agitpropu PK.30
Pitanje je kako to da rukovodilac Splitskoga obavjetajnog centra nije znao tko je Eli Finci kojega je Pokrajinski komitet jo u jesen 1941. zaduio da odrava
vezu s jednim od etnikih perjanica u Dalmaciji, Dobrosavom Jeveviem, poznanikom, vjerovatno, jo iz
Beograda. A ta je veza svakako imala i svoju obavjetajnu komponentu. Meutim, u uslovima stroge ilegale
kada svatko zna samo ono to mora znati, i to je bilo
mogue.
Izvjetaj br. 3, prvi koji nosi potpis Kai, svojim
sadrajem najpriblinije upuuje na vrijeme kada je pisan. Njegova prva reenica glasi:
1) uo sam da se u bolnici nalazi Bori, ako je
to istina treba odmah poduzeti mjere za njegovo
osloboenje."3'
Bori je bio nadimak Ivana Luia Lavevia, lana
PK KPH za Dalmaciju. On je od 1928. do 1935. boravio u
SSSR-u na kolovanju, a zatim se vratio u Split. Bori i
Maljik su se dobro poznavali, najvjerovatnije jo iz
SSSR-a, a zatim su potkraj 1940. drali predavanja na
istim partijskim kursevima u Splitu.32
Ve potkraj aprila 1941, odmah nakon okupacije, pri
PK KPH za Dalmaciju formirana je Vojna komisija sa I.
Luiem Laveviem na elu, i tada je za rad po njezinoj liniji za sektor Solin, Trogir i Katel odreen Drago
Gizdi.33
Dana 23. juna 1941. poeo je izlaziti najprije svakodnevno, a zatim svaki drugi dan list Na izvjetaj, o ijoj prvoj Redakciji Drago Gizdi kae:
Redakciju 'Naeg izvjetaja' sainjavali su
drugovi:
Ivo Lui-Lavevi, Leo Gerkovi-Marin, Ante
Marasovi-Mirko i Zlata egvi. A. Marasovi dolazi u Split iz Sarajeva u maju 1941. g.34
U svom prvom izvjetaju upuenom nakon dolaska
u Split, 22. oktobra 1941, CK-u KPH Rade Konar Brko
napisao je, kao to smo ve vidjeli, da je PK, osim ostaloga, odredio jednog druga koji e biti odgovoran za
slubu izvjetavanja. 35 Taj je drug, prema nekim izvorima bio Ivan Lui Lavevi. A upravo je on, pod pseudonimom Bori, tano mjesec dana kasnije, 22. novem-

bra 1941, dostavio CK-u KPH izvjetaj o hapenju Rade

Konara Brke!36
A onda je 9. februara 1942. u 15,10 sati prefekt Splita
Zerbino uputio guvernatoru Dalmacije u Zadar depeu:
Predmet: Hapenje navodnog Luia Iva.
Br. 01030. Nou 7/8. ovog mjeseca, agenti
mjesne Kvesture, nastavljajui poznatu djelatnost
koja je u toku, iznenadili su u kui Bonjaka Mirka Jakova nepoznatog navodnog Luia Nikole i
Poliko Vinke Ivu, roenog 23. 12. 1905. godine u
Starome Gradu, i kod njega nali osobnu kartu
na ime Bojania pok. Ivana Petra.
Skoivi kroz prozor stana, imenovani je nastojao izbjei hapenje od strane agenata koji su,
da bi ga u tome sprijeili, ispalili dva metka iz pitolja bez posljedica.
Agenti su Luia uhvatili i smjestili u mjesni
zatvor.
Istraga se nastavlja.37
Prema tome, Drago Gizdi grijei u datumu kada u
svojoj ve spomenutoj knjizi Dalmacija 1942 pod Subota, 7 februara pie:
Prole noi oko tri sata upali su karabinjeri u
stan druga Jakova Bonjaka u Klarinoj ul. br. 16 u
Splitu. Kod Bonjaka su se nalazili na spavanju
drugovi Ivo Lui-Lavevi-Bori i Ante Jurjevi-Baja te su obojica pali u ruke neprijatelja.38
Uz taj tekst D. Gizdi je dao napomenu:
Karabinjeri su doli hapsiti J. Bonjaka zato,
to ga je pod batinama prokazao Jozo Dumani.
Dumani je zapravo pokazao bunker, jer ga je
sam radio. Traei jednog, nali su trojicu, Karabinjeri toga asa nisu znali, koga su uhapsili.39
Sredinom maja 1942, nakon neuspjelih pokuaja
spasavanja R. Konara i Luia Lavevia, vie od 70
uhapenih aktivista NOR-a, zajedno s njima dvojicom,
prebaeno je iz Splita u ibenik na suenje.
Nekoliko dana kasnije, 21/5/42 14,50 h, guverner
Dalmacije Bastianni uputio je u Rim za Ducea (Due)
ifrirani brzojav:
Za Ducea
Obavjetavam vas Duce da su poznati procesi
nad splitskim teroristima, zapoeti juer ujutru,
zavreni jutros u 6,30 s ukupno 28 osuda na smrt
od kojih e 26 biti izvrene im proe 24 sata, poslije ega presuda stupa na snagu, a 2 su ukinute
u vezi kojih se uzdravam da referiram.

Devetorica okrivljenih je razrijeeno, a ostali

su osueni na razliite kazne zatvora.
Do sada nikakva reakcija komunista.
(...)
Bastianni.40
Meu 28 osuenih na smrt nalazio se i Rade Konar. Njih 26 strijeljano je 22. maja, a za ostalu dvojicu u
popisu Uprave Istranog zatvora ibenik pie:
27. Ugrin Andrija (Toma)... osuen na smrt
vjeanjem, prevezen u plit u istrani zatvor.
28. Krstulovi Ante (Ivan) ... osuen na smrt
vjeanjem, a nalazi se u istranom zatvoru u ibeniku.41
Redakcija druge knjige Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 19411945. stavila je uz ime Andrije Ugrina napomenu:
Nije strijeljan jer je lano optuivao i prokazivao svoje drugove.42
Na kazne zatvora, prema zvaninom popisu Uprave
Istranog zatvora u ibeniku, osuena su i odvedena
u tamnicu Kopar osobe od broja 29 do broja 53, dok je:
54. upa Desanka
osuena na zatvor i
odvedena u splitski zatvor.43
U vezi s Najevim Ivanom Redakcija je dopisala napomenu:
Blae kanjen jer je kao i Ugrin svjedoio protiv svojih drugova.44
Istovremeno, za upa Desanku Redakcija je napisala: pijun i provokator, a zatim i to da je osuena na
zatvor i odvedena u splitski istrani zatvor gdje je i dalje koritena kao pijun.45
Partizanska kontraobavjetajna sluba nije zapazila
pijunsku aktivnost D. upe. To se vidi iz depee koju je
kvestor Splita Scaminaci (Skaminai) 20. maja 1942.
uputio Guvernatoratu Dalmacije Glavnoj upravi policije, u kojoj se o njoj, pored ostaloga, kae da je stara
18 godina, domaica, nastanjena u Splitu i da ju je 26.
oktobra 1941. uhapsilo Politiko odjeljenje splitske
kvesture. Zatim slijedi tekst:
Ona je dala vane detaljne podatke koji su
omoguili veoma obiman i koristan razvoj voenja istrage na podruju komunizma. Naroito je
kroz uzastopne povjerljive i spontane izjave Desanke upa ve uspjelo da se postepeno identificira na stotine imena komunista, od kojih se nekoliko ve nalazi u zatvoru, a veim dijelom treba narednih dana uhapsiti.
U toku voenja istrage protiv komunista koji-

ma se sada sudi, nalo se i ime Desanke upe,

zbog ega je ona morala biti optuena.
S obzirom da je rije o osobi koja se moe jo
iskoristiti za ciljeve policije, moli se Vaa ekselencija da se ovo, uz rezervu, saopi Specijalnom sudu u cilju ublaavanje kazne a da se kasnije, po
mogunosti, pomiluje.48
A to se dogodilo s Jakovom Bonjakom, Antom Jurjeviem Bajom i Ivanom Luiem Laveviem, koji su
uhapeni zajedno s njom? J. Bonjak je u ibeniku osuen na kaznu zatvora i odveden u tamnicu Kopar, a I.
L. Lavevi i A. Jurjevi, sa jo osam optuenih, osloboeni (su) zbog nedostatka dokaza i odvedeni u Split na
raspolaganje Javnoj sigurnosti, kako stoji u ve citiranom popisu Uprave Istranog zatvora u ibeniku.
Zato?
Na to pitanje Drago Gizdi odgovara:
Drugovi Ivo Lui-Lavevi i Ante Jurjevi nisu tada osueni i strijeljani u ibeniku zato, to je
uspjelo pomou nekog jugonacionalista s Hvara,
kojemu je opet iao na ruku neki faist u Zadru,
unititi njihove spise. Tako, kad su oni doli pred
sud, njihovih spisa nije bilo, pa su ih ponovo s jo
devetoricom vratili u Split.47
Ante Jurjevi Baja uspio je poslije nekoliko mjeseci
da pobjegne iz zatvora, a Ivan Lui Lavevi, iako je
bilo uinjeno sve da bude zamijenjen za jednoga zarobljenog talijanskog oficira, linog Musolinijeva prijatelja, ostao je kod Talijana. Saznavi koga ima, splitska
policija nije htjela da ga razmijeni, premda je iz Rima
stigla saglasnost za to, ve ga je podvrgla strahovitome
muenju ne bi li od njega dobila neke podatke. Meutim, Ivan Lui Lavevi ostao je nijem pred svojim muiteljima. U strahu da bi ga pod pritiskom vojnih vlasti
ipak morali zamijeniti za zarobljene talijanske oficire,
faistiki su ga policajci 23. decembra u est sati uvee,
izmrcvarenoga, izveli iz bolnice i ubili u bai tvrdei
da su to uinili u trenutku kada je pokuao da pobjegne.48 Tog je dana Ivan Lui Lavevi upravo napunio
47. godinu.
Jo za vrijeme rata, 15. decembra 1944. godine, Ivan
Lui Lavevi proglaen je narodnim herojem. Meutim, o njegovoj aktivnosti i smrti u naoj historiografiji
vlada prava zbrka.
U petoj knjizi edicije Dokumenti centralnih organa...
nalazimo, naprimjer, izvjetaj Vlade (Vladimira Popovia), delegata CK KPJ u Hrvatskoj, poslan 5. maja 1942.
Centralnom komitetu KPJ, u kome stoji:

U Splitu nedavno bila provala. Pohapeno je

oko 80 partijaca i simpatizera, a nedavno je uhapen i drug (Ivan) Lavevi-(Lui)... Lavevi se
prema prianju druga dobro dri. PK je njegovim
padom mnogo izgubio.49
Uz taj tekst Redakcija daje podatke:
Ivan Lavevi-Lui je kao lan Pokrajinskog
komiteta KPH za Dalmaciju dao veliki doprinos u
pripremama i dizanju ustanka 1941. godine u
splitskom kraju. Usled stalnih potera okupatora i
njegovih saradnika, esto je menjao stanove, a naroito posle hapenja u Splitu Rade Konara. U
noi izmeu 6. i 7. novembra 1942. godine faisti
su upali u njegov ilegalni stan, ali je Lavevi uspeo da pobegne. Meutim, naleteo je na italijansku strau koja ga je, posle dueg svirepog muenja, ubila 23. decembra 1942. godine.50
U stvari, Vladimir Popovi nije bio u pravu kada je
5. maja 1942. pisao da je nedavno (je) uhapen i drug
Lavevi jer se to dogodilo puna tri mjeseca prije toga,
u noi izmeu 7. i 8. februara. A Redakcija edicije Dokumenti centralnih organa... umjesto da ispravi taj propust, koji je nesumnjivo bio uslovljen sporim vezama izmeu PK-a za Dalmaciju i operativnog rukovodstva CK
KPH, pomakla je datum njegova hapenja u novembar
iste godine i dala objanjenje prema kojemu je Ivana
Lavevia Luia posle dueg svirepog muenja ubila
italijanska straa na koju je naletio(!?).
No, vratimo se Izvjetaju br. 3.
U vezi sa sekretarom jed(inice partijske) na eljeznici, koji je pod pritiskom najbliih lanova porodice potpisao akt da se nee politikom zanimati, Kai
izvjetava da ga je odmah od rada u jed(inici) suspendovao, i dodaje:
Sad ekam vau odluku i to to pre, imamo u
subotu re-ski (rejonski primj. autora)... odmah
javi ta u s njim...51
A u Izvjetaju br. 12 Kai moli da ga se privremeno... oslobodi dunosti rejonskog sekretara.
Znai, napomena Redakcije tree knjige zbornika
dokumenata Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 19411945. uz reenicu iz pisma PK KPH za Dalmaciju od 19. avgusta 1942. godine Ako se vratio drug Kai... i uz ono da se taj nadimak Vjerojatno odnosi na
Rudolfa Primorca otpada. Naime, Rudolf Primorac za
vrijeme boravka u Splitu nije mogao biti partijski funkcioner jer nije bio ni lan Partije.52 U Vojnoj enciklopediji stoji da je uesnik NOP-a od 1941, a lan KPJ od ok-

tobra 1943. godine.53 Uostalom, kada je on napustio

Split i izaao na osloboeni teritorij, tab IV operativne zone dostavio je Glavnom tabu Hrvatske 5. avgusta 1942. dopis u kojemu su se nale i ove reenice:
8. U tab ove zone stigao je major bive jugoslavenske vojske Primorac, dobar borac i rodoljub.
Kako nam je za vrijeme svoga boravka u Splitu
sluio kao obavjetajac, to nam je po dolasku u
ovaj tab dao neke informacije u pogledu etnika
i samog Biranina.54
I sama Redakcija druge knjige iste edicije, donosei
obavjetajni izvjetaj od 15. februara 1942, upuen anu i potpisan sa Karlo, daje objanjenja da se nadimak
an vjerojatno (se) odnosi na Ivana Amulia, organizacionog sekretara Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, a nadimak Karlo vjerojatno na Rudolfa Primorca,55 dokazujui to upravo citiranim pasusom iz pisma taba IV operativne zone od 5. avgusta 1942. godine!59
A kada ve govorimo o Rudolfu Primorcu, istaknutom splitskom partizanskom obavjetajcu i, poslije rata, general-pukovniku JNA, treba ponoviti rijei Drage
Gizdia:
R. Primorac jedini je od bivih oficira iz Vojnog komiteta u Splitu radio za NOP od prvog dana formiranja toga komiteta (avgusta prole godine), dok su ostali (Povasovi i Kuraica) pod uticajem etnika Biranina i za njega rade.
Rudi Primorac jedan je od rijetkih jugoslavenskih oficira, koji je u danima napada na Jugoslaviju aprila prole godine bio voljan i spreman da se bori protiv okupatorske vojske. On je u
svojstvu komandanta bataljona sa svojom jedinicom 10. aprila prole godine vodio borbu protiv
ustaa na terenu apljine, a zatim je otjerao ustae iz Mostara. On se bori i poslije sramotne kapitulacije. Po izlasku iz talijanskog zarobljenitva
Primorac je doao u Split i tu se povezao s NOP-om. R. Primorac sa enom nije prije otiao u partizane, kako mu je bila elja, zato to je bio potreban u Splitu, s obzirom na ugled, koji je uivao
medu bivim oficirima, i s obzirom na politiko
raspoloenje meu njima.57
Vojni komitet koji spominje Drago Gizdi osnovali
su u Splitu ubrzo poslije okupacije oficiri bive jugoslavenske vojske, koji su na ovaj ili onaj nain uspjeli da
izbjegnu zarobljavanje.
U Izvjetaju br. 3 efa Splitskoga obavjetajnog

centra Kaia, pisanom potkraj februara ili poetkom

marta 1942. godine, nalazimo i tekst koji ilustruje ime
se sve morao baviti i tko je sve jo u to vrijeme smatran
nedostojnim da uestvuje u NOP-u. Uostalom, evo tog
pasusa koji dovoljno govori sam za sebe u kojemu nije
potreban komentar:
2) aljem Ti ovu izjavu Papia in(ovnika) na
Hip(otekarnoj) B(anci) ti e za njega znati, ja sam
s njim pred 45 mj(eseci) razgovarao po nareenju P(okrajinskog) K(omiteta) t.j. Boria, jer je on
traio da eli raditi, ali sam istovremeno saznao
da se on izjasnio kao Krleijanac, ja sam s njim se
sastao i ispitao ga i savjetovao ga da proita i izui Knjievne Sveske da bi vidio i upoznao se sa
stavom partije po pitanju Krlee, a posle nek se izjasni. On mi je tada jo kazao da je izmenio svoje
gledite u odnosu Krlee, ali ja sam mu ipak kazao da to nije dosta, nego neka izui i napie izjavu. Sad mi on alje ovu izjavu, a ja ju aljem Tebi,
a Vi donesite odluku. On veli da bi iao i u partizane.
Ja neznam kako je stvar s tim ovjekom, ti e
bolje znati, pa mi javi.58
Augustin Papi je jo kao uenik Trgovake akademije u Banjaluci pripadao naprednome omladinskom
pokretu, a poto je i pismenom izjavom potvrdio da je
izmenio svoje gledite u odnosu na Krleu, kasnije se
naao i meu svojim drugovima u partizanskim redovima. Iz rata je iziao iv i postao jedan od istaknutih jugoslavenskih finansijskih strunjaka.

U Izvjetaju br. 4, takoer potpisanim sa Duko,

dominantno mjesto zauzimaju podaci o dolasku eneraltabnog kapetana Rapoteca, podmornicom iz Kaira
u Split, o emu smo opirnije pisali u poglavlju Misije
britanske Uprave za specijalne operacije (SOE). Slijede
zatim, pored ostaloga, jo tri veoma zanimljive informacije:
6) Na ovjek koji radi kod Jugosl(avena) ima
priliku da otputuje u Kairo i to kao kurir da tamo
radi javite mi to Vi mislite da uredim sa njim i
da ga poaljem u Kairo? Odmah mi to javite.5'
Ta je informacija potekla iz izvjetaja Karla (Rudija
Primorca) dostavljenog 20. februara 1942. godine anu,
a glasila je:
3) Kurir aktivista sklonio je Rapoteca da ga
povede u Kairo. Veli da je to najlaka stvar. Znai

da moj plan o uvlaenju naeg agenta u emigrantske krugove u Kairu ima mogunosti, jedino jo
ostaje otvoreno pitanje pristanka partije i veze
Kairo-Split. O tome emo usmeno raspraviti, ali
po mogunosti to prije. (Istaknuto u originalu).
Kurir aktivista dobio je pohvalu od Rapoteca da je stvar sa Korulom izvrio kako treba. Da
zna kako cijela stvar tee ugrizao bi se za usnu.60
Nije nam poznato je li kombinacija s kurirom-aktivistom realizovana.

Ostale dvije informacije u Izvjetaju br. 4 glasile

su ovako:
9) Talijani imaju namjeru da u proljee likvidiraju s partizanima u Dalm(aciji) i Bosni u tome
cilju se spremaju upotrebiti najdrastinije mjere,
u tom broju i otrovne plinove, hemiki odjeli za
upotrebu otrovnih plinova dolaze na proljee u
Dubrovniku.
Toliko na znanje i za poduzimanje potrebnih
mjera. Po Splitu izgleda ima gasmaska, treba odmah sakupiti i poslati u gore.
13.) Na Klisu se nalazi jedan konfident, znak
prepoznavanja je: velika brazgotina na licu.61
I, napokon, jedna Dukova molba:
Nadi te mi stan ali neki dobar burujski to
trai karakter mog rada, ovako mi onemoguava
razvijati obavetajni rad. Mene trai milicija po
slici to je malo gore.62
Koliko god to izgledalo nevjerovatno, Talijani su u
toku drugoga svjetskog rata upotrijebiti bojni otrov samo u Dalmaciji, a partizanska je obavjetajna sluba
uoila njihove pripreme da to uine.
U Izvjetaju br. 14, vjerovatno pisanom u maju
1942, Kai javlja:
6) U Splitu su stigli i dalje proslijedili neke talijanske kemike jedinice i bacai plamena, koji
su odreeni za borbu protiv partizana. 63
A u Izvjetaju od 30. VI. 1942 Splitskoga obavjetajnog centra nalazimo i reenicu:
Jedan tal(ijanski) oficir je izjavio da su njegove kolege miljenja da se mora upotrebiti plinove
protiv partizana. 64
O istom pitanju govori se i u Izvjetaju od 2. IX 1942.
g., odnosno u dijelu tog izvjetaja s naslovom III Vijesti iz faistikih krugova:
5. Mallardo je u Rimu predlagao da se upot-

rebi plin protiv partizana. Predlog nije primljen

po njegovim vlastitim rijeima.65
Ko je bio Mallardo, nismo mogli da utvrdimo.
A onda naelnik taba Vie komande oruanih snaga Slovenija-Dalmacija, tj. 2. armije, 21. septembra
1942. u 20 sati dostavlja generalu Mariju Roatti (Roata)
zabiljeku:
Pukovnik Simeoni Kemijska direkcija od
strane generala Ziglia (Dzilja) referira da je 18.
kemijska eta, prema viem nareenju, upotrijebila prije 45 dana 250 kg iperita za kontaminiranje veoma neprohodne zone (Mosora?) blizu Splita, 18. eta je potinjena 18. armijskom korpusu.66
Nastala je uzbuna. Svjestan kakve bi dalekosene
posljedice za Italiju mogla imati upotreba bojnog otrova, komandant Vie komande oruanih snaga Slovenija-Dalmacija, zloglasni i nemilosrdni general Mario
Roatta, ifriranom depeom smjesta nareuje:
Komandantu 18. armijskog korpusa
Br. 18880. Javljeno je da je prije etiri-pet dana
Kemijska eta toga korpusa kontaminirala iperitom zonu u blizini Splita. Teko mogu da povjerujem da se to desilo. U svakom sluaju ostaje kako
slijedi. Prvo: da se izvri dekontaminacija zone.
Drugo: izvjestiti me zato i po ijem nareenju je
upotrijebljena pomenuta eta. Tree: upotrijebi
iperita i dekontaminiranju dati karakter obuavanja. Oekujem hitno obavjetenje u vezi toga.67
Komandant 18. armijskog korpusa general Umberto
Sfigo pokuava da se opravda dva dana kasnije, 22.
septembra, i ifrovanom depeom odgovara Roatti da
je bojni otrov iperit baen u nekoliko pilja koje slue
kao uobiajeno sklonite partizana u cilju vjebi i da
je dekontaminacija u toku.
A najkraa definicija iperita glasi:
Najizrazitiji predstavnik dugotrajnih bojnih
otrova i plikavaca... vrlo postojan na zemljitu.
Izaziva jake ozlede i plikove po koi, a para ozleuje oi i organe za disanje...68
Plikavac su prvi put upotrijebili Nijemci u prvome
svjetskom ratu, u borbi za belgijski grad Ypres (Ipr) u
zapadnoj Flandriji (flamanski: Iper) i po tom je gradu
taj bojni otrov i dobio ime.
Nizom meunarodnih konvencija zabranjena je
upotreba bojnih otrova u ratu. S tim u vezi u prvom izdanju nae Vojne enciklopedije pod odrednicom Bojni
otrovi, nalazimo zapisano:
Sem pojedinih meusobnih optubi, nema

dokumentovanih podataka, da su B(ojni otrovi)

primenjeni u II S(vjetskom) r(atu), verovatno zbog
toga to su obe zaraene strane od n]ih zazirale.
Upotrebili su ih svega jednom Nemci 1942. na
Keru; ali su prestali kada su Saveznici zapre tili
da e odgovoriti istom merom."
Pod istom odrednicom u drugom izdanju nae Vojne enciklopedije nalazimo malo drukiji tekst:
U drugom S(vetskom) R(atu) B(ojne otrove) su
upotrebili jedino Nemci, i to svega jednom, 1942.
na Keru, jer su saveznici zapretili da e odgovoriti istom merom.70
Poluostrvo, grad i luka Ker nalaze se na Krimu, na
jugu SSSR-a. Sudei po toku borbi, Nijemci su na tom
pravcu upotrijebili bojne otrove ili poetkom januara,
ili sredinom maja 1942.
U najmanju ruku zauuje injenica da podatak o
upotrebi bojnog otrova od strane Talijana u okolini
Splita (na Mosoru?), gdje je u septembru 1942. imala
svoje baze Mosorska partizanska eta, koja je uskoro
prerasla u bataljon, naa Vojna enciklopedija pa ni
ostale edicije nije uopte registrovala! A ve smo rekli: bio je to jedini sluaj te vrste koji su u drugome svjetskom ratu poduzeli Talijani!

No, kad ve govorimo o upotrebi bojnih otrova u

drugome svjetskom ratu, moramo registrovati sluaj
koji se zbio na jugoslavenskom ratitu potkraj 1942. Tada, poslije napada 1. slavonske brigade i osloboenja
Orahovice (20. decembar 1942) Ivan Krajai Stevo dostavio je iz Zagreba, vjerovatno preko Moskve, Vrhovnom tabu NOV i POJ u Ostroac kod Bihaa ovakvu
depeu:
Prole nedjelje njemaka vojska je upotrebila
otrovne gasove u borbi protiv partizana u Orahovici. Mi smo pretrpjeli znaajne gubitke
Stevo
Tempo stigao u Zemun
Stevo71
Ta je depea stigla u Vrhovni tab 16. januara 1943.
Najozbiljnije shvativi dobijene podatke, Tito je ve sutradan, 17. januara, javio Glavnom tabu NOV i PO
Hrvatske:
Kao to je poznato tome tabu, neprijatelj je
poetkom ovog mjeseca upotrijebio bojne otrove
u borbi protiv naih jedinica kod Orahovice u Slavoniji.397 Tom prilikom mi smo imali osjetne rtve.

Vjerovatno je da e neprijatelj i u buduim okrajima s n a m a primjenjivati bojne otrove.398

U cilju odbrane i zatite naih jedinica od ponovne upotrebe bojnih otrova od strane naih neprijatelja,
Propisujem
'Uput za zatitu od bojnih otrova', koji se dostavlja u prilogu.399
Ovaj uput trebate dobro prouiti, razraditi i
umnoiti u vaim jedinicama, tako da ga ima bar
svaka eta odnosno baterija.
U duhu ovoga uputa preduzeti odmah izvoenje nastave i obuke kod svih starjeina i boraca
vaih jedinica.
Ovaj uput je dokumenat trajne vrijednosti i povjerljive prirode, te ne smije pasti neprijatelju u
Uz taj tekst date su, kao to se vidi, tri napomene od
kojih su prve dvije vane za temu o kojoj je rije:
397 Obavjetenje o upotrebi bojnih otrova protiv jedinica NOV i POJ kod sela Orahovice, u Slavoniji, dobio je Vrhovni tab 14. januara 1943. iz
Zagreba. Provjeravajui ovaj podatak kroz arhivske dokumente, prireiva nije mogao ustanoviti
sa sigurnou da li je neprijatelj stvarno upotrebio tada bojne otrove protiv jedinica NOV i POJ.
Obavjetenje o njihovoj upotrebi nije poticalo od
operativnih jedinica, pa su svi izgledi da je neprijatelj upotrebio neka specijalna artiljerijska zrna,
ali ne i otrovna.
398
Tito ima u vidu letak koji je januara 1943. izdao poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske Paveli u kojem se pozivalo na optu borbu protiv partizana i prijetilo da e u borbi protiv jedinica NOV
biti upotrebljena 'sva mogua sredstva koja poznaje ratna tehnika'.73
Meutim, na istoj stranici, u napomeni br. 401, uz Titovu depeu Moskvi, o kojoj emo tek pisati, nalazimo
doslovan tekst:
Podatak o upotrebi bojnih otrova kod Orahovice nije bio taan.74
!?!
Dobivi od Ivana Krajaia Steve ve citiranu depeu koju je proslijedila Titu, Moskva je sigurno traila
potvrdu navoda o upotrebi otrovnih gasova. Na taj upit
Tito je 19. januara odgovorio:
Potvruje se injenica da su Nijemci u Slavoniji kod Orahovice upotrijebili otrovne gasove
protiv naih jedinica. To za nas predstavlja veliku

opasnost, jer nemamo sredstava za borbu protiv

toga.
Molimo vladu Sovjetskog Saveza, Engleske i
Amerike da nam na bilo koji nain pomognu i da
opomenu Nijemce na posljedice, istiui da je Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije saveznica
tih drava. Molim da nam hitno javite vae miljenje.
(19. januar 1943, Ostroac)
U ime Vrhovnog taba NOV I POJ Tito.75
Redakcija trinaestog toma Titovih Sabranih djela
dala je tu depeu u Prilozima umjesto u redovnom
tekstu i iz nje izostavila dvaput potcrtanu rije Hitno!,
a poetak: Potvruje se injenica... prevela sa Potvrujemo podatak...
Zato je tako postupila?
Mislimo da je uz tu depeu trebalo istai da je Tito
bez obzira na to to su podaci koji su mu dostavljeni
bili pogreni, pokuao da iskoristi datu situaciju za
afirmaciju NOV I POJ kao ravnopravne zaraene strane. Bio je to dalekovidan potez dravnika.
Ponovo je rije o citiranom Kaievu izvjetaju br.
5, u kojemu se govori o prebacivanju narednika Stjepana inka i radiotelegrafista Stanislava Rapoteca sa
Mljeta na Korulu, a zatim slijedi podatak:
5). U Splitu je osnovana grupa oficira na elu
sa Biraninom, ui odbor te grupe sastao se je
pred par dana i sastavio rezoluciju etnikim vodama u okolici Knina. Taj odbor sainjava Biranin kapetan, Boovi i jo neki kapetan 'na' jedan
ovjek. U toj rezoluciji oni izjavljuju da bi se odmah njihovi oficiri pridruili etnikim odredima,
ali samo pod uvjetom bezuslovne saradnje sa partizanima i zajednike borbe jednih i drugih protiv
svih okupatora. Ovaj na ovjek moda e postati
adutant glavnog komandanta u Kninu i on veli
da e uvlaiti nae ljude, za svaki sluaj pripremite dva sposobna ovjeka da ih uguramo, ako uspije ono to ja mislim a o emu u vam docnije javiti.
Dalje veli da Biranin kae da u odredima etnika oko Knina ima do 20.000 ljudi u to sumnjam.
Javite mi moguli i trebam li razgovarati sa Biraninon, razume se bez ikakovih obeanja odmah mi javite.78
Kakav je bio odgovor PK, nismo mogli da utvrdimo,
ali, sudei po razvoju dogaaja, bio je negativan.

Kao to smo ve rekli, Izvjetaji br. 6 i 7 nedostaju, a

Izvjetaj br. 8, kao i svi ostali koji slijede, nose potpis
Kai. Taj izvjetaj uglavnom govori o S. Rapotecu, ali
sadri i ovaj podatak:
6). Neka ena koja radi u oficirskoj menzi veli,
kako oficiri znaju da se u Splitu nalaze neki ranjeni partizani i da e oni pregledati kue da ih
pronau. Vodite o tome rauna dobro bi bilo
da ih se premesti ili otpravi negdje.77
Izvjetaj br. 9 i 10 uglavnom se odnose na aktivnost
etnika u Splitu, Kninu i okolini. U onome koji nosi br.
10. u taki 4. stoji:
4). Iz Splita je poslan u Ljubljanu u nekom naroitom poslu narednik Janez Krinik, ovaj isti
Krinik vrbuje oficire za etnike i veli da je on od
tuda doao dobivi dopust i da Mihajlovi Draa
ima 7 pukova redovite vojske, odevena u vojnoj
Jugosl. odjei. Izgleda da lae, jer u stvari etnici
su meusobno nepovezani, a ak i neki zavaeni.78
Nije se radilo o Janezu nego o Alojzu Kriniku, koji
je poslije kapitulacije Italije, koristei se svojim vezama
sa etnicima, pod pseudonimom Kreuzer (Krajcer), radio za splitski centar njemake vojnoobavjetajne slube (Meldekopf) ne samo u Splitu, ve i na terenu Sinja,
Katela i Omia.
Izvjetaj br. 11 poinje rijeima:
aljem ti prevod mjesenog raporta od politikog faia Ruzziera (Rudziera).
I. Mjeseni raport od 15. II do 14. III 42. XX.79
Posljednja oznaka XX (rimski dvadeset) oznaavala
je dvadesetu godinu faistike ere i stavljana je na
sve zvanine dokumente iz 1942. godine jer su faisti
doli na vlast dvadeset godina prije (1922).
Oigledno je Splitski obavjetajni centar u kancelariji organizaciji faistike stranke za splitsku provinciju
imao svog saradnika. Izvjetaji dobij eni iz te kancelarije omoguavali su uvid u ocjenu politikog stanja u
provinciji, u rezultate djelovanja antiokupatorskih snaga i si.
Interesantna je i taka II tog izvjetaja, koja sama za
sebe dovoljno govori:
II. Jedan istaknuti faista funkcioner koji je
povezan sa jednom 'naom' curom pria: 'kako
oni imaju namjeru, da ovih dana okupiraju Bosnu. To rade sklapajui sa nekim Srbima paktove
u kojima obeavaju Srbima, da e istrijebiti Muslimane. Tako emo mi oistiti od partizana Bosnu,

a Bugari Srbiju, da bi oistili i osigurali sebi zalee kad bude napadnuta Turska.80
No bile su to ipak samo pretpostavke jednoga talijanskog oficira.
Nesumnjivo na osnovi prislukivanja pomou aparature ugraene u podrumu talijanske prefekture u
Splitu, u tom su se izvjetaju nali i reci:
V. Danas u ponedeljak stie incognito s jednim 'Motoscafo' (motorni amac primj. autora)
Bastianini u 5 sati popodne prireuje kod sebe
Zerbino sveanu ajanku, na kojoj e prisustvovati 50 uzvanika.81
Na kraju tog izvjetaja K(ai) je napisao:
P. S. Moram s Tobom razgovarati javi mi gde
i kada i u koji sat to pre.
Budui da je Ivan Lui Lavevi Bori bio ve odavno (7/8. februara) uhapen, pitanje je kome je Kai
preko kurira dostavljao svoje izvjetaje. Bio je to, sigurno, isti onaj lan Pokrajinskog komiteta kojega moli za
razgovor. Mogue je rei samo toliko.
Posljednji sauvani Kaiev Izvjetaj br. 15 u cjelini se odnosio na stanje u etnikim redovima i sadravao je podatke koji su bili potpuno tani. Posebno su interesantna prva dva njegova pasusa:
Rad 'nacionalnih' voa je poprimio isto vojni
karakter. Biranin je dobio od Drae Mihajlovia
naimenovanje za vrhovnog komandanta na podruju Dalmacije, Hercegovine i Like, te je u vezi s
time, formirao i svoj tab.
On e sa izvesnim brojem oficira krenuti na
podruje etniko-Dinarske Divizije, gdje namjerava otpoeti prvi vojno operativni rad, koji e svi
oficiri i ljudi otii s njim, ne zna se jo sviju, ali ovi
sigurno je ve poznato: ...82
Sudei po svemu, ubrzo nakon odailjanja tog izvjetaja Kai je napustio Split.

Koliko je Splitski obavjetajni centar uspijevao da

prati i kretanje pojedinaca, govore podaci naeni u veem broju izvjetaja. Ovi koje nalazimo u Izvjetaju br.
12 nisu nikakva iznimka, ve ilustruju svakodnevna
zbivanja:
1.) U vezi sa onim ranijim opisom kretanja
Krstulovia sa Ljotievcima sada Te mogu izvestiti da je bio u Zagrebu ovih dana i odmah poslije
dva dana nego je stigao otiao je u Omi. U Omiu
je bio u audijenciju kod Luetia zajedno sa usta-

kim oficirom Rogliem. Poslije dolaska iz Omia

bio je na etnji sa Pakom Kaliternom i jednim
nastavnikom zove se Boris, a bio je lan H. S. S. i
pripadao je desnici u H. S. S. Ovaj isti Boris esto
se via u razgovoru i etnji sa Ivanom Duliem.83
Lueti (Ante) bio je veliki upan Velike upe Cetina,
sa sjeditem u Omiu, Krstulovi (Vojko) i Pako Kaliterna desno orijentisani HSS-ovci, pristalice saradnje s
ustaama...
Iz tog se izvjetaja indirektno vidi da je Kai zaista
Dalibor Jakaa jer on pie:
Doznao sam jo iz jednog izvora da me je
onaj gad izdao Kvesturi i ne samo to da je kazao
moje ime i prezime kao i funkciju nego i gde sam
bio 11 godina i sad su agenti u potragu za mnom.
Radi svega ovoga mislim da bi bilo potrebno pa
makar i privremeno da me se oslobodi dunost
rejonskog s-tara (istakli autori) i kretanje po ulicama svesti privremeno na minimum, inae u teko izbjei da ne budem uhapen, tim vie to je
Kvestura u posjedu moje fotografije, jo kada
sam legitimaciju pravio.84
O kojem je gadu nesumnjivo bivemu lanu Partije rije, nismo mogli utvrditi, ali je poznato da je Dalibor Jakaa izmeu dva rata vie godina proveo u
SSSR-u.

Nakon odlaska Dalibora Jakae Malj ika dunost

efa Splitskoga obavjetajnog centra, po navodima
Drage Gizdia, preuzeo je Mirko Srdeli. Sudei po nekima od dvadesetak sauvanih obavjetajnih izvjetaja
tog centra iz druge polovine 1942. godine svi su bez
oznake adresata on se potpisivao sa M ili sa Marko, ali u tom se periodu u Splitu pojavljuje niz novih
partizanskih obavjetajaca s raznoraznim pseudonimima koje nije bilo mogue deifrovati. No, ponovo poimo redom, od izvjetaja do izvjetaja; ovog puta posao
e nam olakati injenica da svi oni nose datume kada
su pisani.
Prvi od njih nosi datum 2. juna 1942, ali nema nikakva potpisa. Pod takom 1. nalazi se tekst u kojemu izvjeta Grof dopunjuje svoje prethodne izvjetaje o odlasku jugoslavenskih oficira iz Splita u etnike tabove Knin, Bos. Grahovo, Drvar te daje njihova imena i
prezimena. Pod takom 2, izmeu ostaloga, predlae
da e on otii ako treba lino u etniki tab Paje Popovia. U sluaju da bude reeno da on ode, stoji da-

lje u izvjetaju, Grof zahtijeva da ga Partija prebaci

zato to nema mogunosti, kao dotad, da to sam uini
jer mu etniki krugovi iz Splita vie ne vjeruju.
O Paji Popoviu emo kasnije vie rei.
Sudei po tome i po tekstu o pogibiji majora Boka
Todorovia, koji slijedi, Grof je bio bivi jugoslavenski
oficir.
U Izvjetaju od 6. VI. 1942, pod takom A etniki
sektor, stoji:
l.) 2.VI. Otiao je iz Splita za Knin i stigao u
tab Dujia, Ilija Biranin. Otputovao je u pratnji
2 Tal(ijanska) oficira talijanskim automobilom.
Cilj njegovog odlaska: formalno preuzimanje komande nad etnikim odredima Like, Dalmacije,
Hercegovine i Zapadne Bosne. Njegov tab e se
do 'oienja' planine Dinare od partizana nalaziti u selu Strmici 20 km. daleko od Knina, na putu
za Bos. Grahovo. U tom selu treba ovih dana da se
izvri zakletva svih etnikih boraca i voda na
vjernost Petru i Drai Mihajloviu.85
To je odlomak iz izvjetaja Grofa. Nakon toga slijede izvjetaji B. Kretanje parobroda, s potpisom Izvjetaj ljudi sa obale, i, napokon C. Faistiki sektor,
u kojemu Simpatizerka javlja o zbivanjima u tvornici
za konzerviranje ribe na Visu, o posjeti nekih faistikih funkcionera otprilike prije mjesec dana Kninu,
Livnu i Drvaru te njihovu zakljuku:
... o krasnim mogunostima iskoriavanja
prirodnih bogatstava Hrvatskog Splitskog zalea
koje sada lei potpuno neiskorieno. 86
Na tom je izvjetaju potpis M.
Izvjetaj od 30. VI. 1942 (bez potpisa) poinje pasusom:
1. etniki sektor
1. Jevevi je ponovo u Splitu. U subotu je bila
konferencija kod Biranina kojoj je i on prisustvovao. U ponedjeljak je ponovo iao kod njega. Ostaje u Splitu nekoliko dana, poto mu dolazi enska
U poglavlju Kretanje brodova i poiljaka dan je
detaljan pregled, ini se, svih brodova koji su uplovili u
splitsku luku u periodu od prethodnog izvjetaja, uz detaljne podatke o tovarima koje su prevozili, a zatim u
poglavlju Razno pie:
1. 'Jack' javlja: Marinko Ivai (priloena slika) pojavio se u Trogiru 28/6 na segetskom groblju preko nekog poznatog Segeanina. Poruio da
mu dou brat i otac. Kad su ovi doli doao je s
njima u Faio i denuncirao sve drugove koji su bi-

li sa njim, a koji su nenaoruani ekali na odreenom mjestu odakle su trebali kretati u partizane.
Taj Ivai koji je navodno partizan Prve Primotenske ete, odveo je faiste na to mjesto gdje su
poubijali oko 14, ranili 13, a oko 15 zarobili.88
Tko je bio Jack, ne znamo, a o emu se radilo, govori
izvjetaj koji je prefekt Splita Zerbino 1. jula 1942. dostavio "Guvernatoratu Dalmacije i na znanje Ministarstvu
unutranjih poslova:
Br. 010944/Jav.sig. Na dan 28. ovog mjeseca, oko 18.45 sati, Kr. karabinjeri, zajedno s crnokouljaima bataljona skvadrista 'Toscana' i pripadnicima financijske strae, sukobili su se na
podruju Trogira s partizanskim jedinicama.
U borbi je ubijeno 14 partizana, 3 je ranjeno i
14 zarobljeno. Zaplijenjeno je: jedna puka 'Mauzer', jedan pitolj, stotinjak metaka, nekoliko kaciga, bajoneta, razna oprema, ivotne namirnice i
pet pila, oigledno namijenjenih za prepilavanje
telefonskih stupova.
Na naoj strani nije bilo gubitaka. 89
U mnogim talijanskim dokumentima nailazimo na
podatke koji direktno ili indirektno govore o djelovanju
njihovih agenata meu ilegalcima NOP-a na neosloboenom teritoriju i u gradovima, kao i u partizanskim jedinicama. Na primjer, Komanda karabinjera Dalmacije 12. januara 1942. javlja Guvernatoratu Dalmacije i
OVO:
Situacija na podruju Kistanja kao i namjere
ustanika bile su, na temelju podataka primljenih
od dounika, ve poznate ovoj komandi...90
Komanda trupa Zadra 25. jula 1942. javlja komandi
XVIII armijskog korpusa:
Zanemarujui izvjesne nepogodnosti uslijed
injenice da se esto moraju koristiti obavjetajci
skromnih intelektualnih mogunosti, nesposobnih da izdvoje stvarno od prividnog, korisno od
nekorisnog, sklonih da prikupljaju i razglase nedovoljno provjerene podatke. Obavjetajna aktivnost u cjelini dala je do sada dobre rezultate.
Akcija jedinica je skoro uvijek ovisila od podataka koji su ranije prikupljeni, i oni su vie puta
bili od velike koristi za ciljeve dotine akcije.91
Komanda XVIII armijskog korpusa 9. avgusta 1942.
izvjetava Viu komandu oruanih snaga Slovenija-Dalmacija (2. armija):
Iz neprovjerenih ali pouzdanih izvora se saznaje da se jedna partizanska jedinica jaine 450

ljudi nalazi u rejonu Unita...

Pouzdani dostavlja izvjetava da je u rejonu
Uilica (SR-EH) koncentrirano 10001500 partizana sa zadatkom da iz Stita (TI-DV) istjeraju etnike i nau posadu, zatim presjeku komunikaciju
izmeu Knina i Bos. Grahova, i da tako izoliraju
ovo sredite, kako bi ga se moglo napasti s vie
strana. 92
Ista komanda 15. septembra 1942. obavjetava spomenutu Viu komandu:
2. Obavjetajci su javili, da ima nekoliko
dana kako su 62 partizana naoruana pukama,
bombama i s 3 mitraljeza, doavi iz Kolarne (PI-CM), proli kroz zonu Dazline i poto su prenoili
na breuljku kod Gradina (PI-CO), uputili su se ka
Vodice (PN-CK).93
I dalje:
Ta aktivnost se moe dovesti u vezu s onim
to obavjetajci javljaju u povodu jednog skorog
napada, iji je glavni cilj Bos. Grahovo, a sporedni
Zrmanja-Otri." 4
Ista komanda ponovo izvjetava 22. oktobra 1942. Viu komandu:
Pouzdani izvor javlja, da bi trebalo da je u
sprovoenju jedna vrsta mobilizacije partizanskih snaga. Zone regrutacije su uglavnom otoci
koji se nalaze prema Pirovcu (ON-CO) i sav obalski pojas izmeu Vranskog jezera (NH-OI-CU/CS)
i rijeke Krke juno od Skradina (QO-CO). injenice se potvruju i bjegstvom mnogobrojnih mladia.
Isti izvor javlja ,..95
Itd. itd.
I u sluaju o kojemu je pisao partizanski obavjetajac u Izvjetaju od 30. XI 1942 i koji je prefekt Splita
Zerbino opisao u svom izvjetaju od 1. jula oigledno se
radilo o talijanskom agentu Marinu (ne Marinku) Ivaiu zvanom ankin, ubaenom u partizanske redove. To
potvruje komanda Katelanskoga partizanskog voda
Bepo (Babin Josip) u izvjetaju upuenom 5. jula 1942.
komandantu etvrte operativne zone:
Kad pred veer dobivam pismo od druga Duana da ne aljem ljude daje u Kambelovcu blokada, neka ih uputim u donji odred gdje im ne
prijeti nikakva opasnost, a istu veer su nae strae primjetile oko osam i pol sati tri kamiona faista koji su se uputili kroz donje katelansko polje
put naega logora. I tako dok su se drugovi misle

sklonili na sigurno mjesto, vratio se ne dezerter

nego pijun Cankin koji je otkrio sve logore od
Rogoznice do Solina. Tako da su dva druga ubijena a 3 ranjena od novih uhvaena za koje vas je
sigurno trogirska organizacija ve izvijestila. Taj
isti pijun je otkrio i dao uapsit sila drugova po
okolnim mjestima, tako da vlada strah i pred naim pijunima ak i kod nas u Katelima jer kae
narod ali se ne moe nai i kod vas pijun pa nas
oitovat koji dajemo za narodnu pomo. Neznam
kakva je to partijska organizacija u Trogiru daje
taj pijun otkrio sve one koji (su) u mjesnim organizacijama za narodnu pomo i slino pa ak i doktora iz Trogira.98 (Sve istakli autori.)
Bio je to porazan sluaj uspjene aktivnosti talijanskog agenta kojega partizanska kontraobavjetajna
sluba nije uspjela da uoi.

Izvjetaj od 3.7.1942, potpisan sa Marko, sadri manje vane podatke, koje s faistikog sektora dostavljaju obavjetajni saradnici Gorka i Dijana, a Grof i Petar javljaju novosti sa etnikog sektora. Tu je, na primjer, podatak:
3. Ovih dana je boravio u Zadru Duiev autant potporunik Veljko Ili. Bio je primljen kod
guvernera, a cilj posjete je bila nabavka oruja.97
Meutim, veoma je znaajno da se u tom izvjetaju
prvi put pojavljuje podatak o tome da je partizanska
obavjetajna sluba uspjela da uspostavi kontrolu nad
splitskom potom. Taj podatak, dat pod takom Razno, dovoljno govori sam za sebe. Iz njega proizlazi da
Gorka prilae denuncijaciju zaustavljenu na poti!
U nepotpisanom Izvjetaju od 11. VII. 1942 nalazimo i ove podatke:
a) Prije nekoliko dana boravio je u Splitu Popovi i odrao nekoliko konferencija sa Biraninom i Komp.
b) Jedina od glavnih agenata talijanske obavetajne slube u Kninu je nekakva Zadovi kako
izvjetava 'L 21'.98
A zatim, pod Razno, slijedi:
b) Dostavljam vam dvije denuncijacije, zadrane na poti.99
I u nizu iduih izvjetaja M-a nailazimo na podatke o sve veem broju denuncijacija zaustavljenih na
poti. U jednome (od 13. avgusta 1942.) ak doslovno pie:

aljem u prilogu 16 (esnaest) denuncijacija

zadranih na poti.M.100
Ipak nam se ini, iako ne znamo konaan rezultat,
da je jedan od najznaajnijih pothvata partizanskog
obavjetajca koji je zadravao pisma s denuncijacijama, upuena talijanskoj policiji, bio onaj koji M spominje u izvjetaju od 23. jula 1942:
Kao drugi prilog dostavljam dvije denuncijacije zadrane na poti. Denuncijacija od dr. Ivanievia mogla bi biti interesantna utoliko to bi
trebalo provjeriti toga doktora, pa (ga) eventualno
poslati gore.101
Poslati gore znailo je nesumnjivo, poslati u planine, tj. u partizane.

U izvjetajima M-a, slatim svakih desetak dana

osim dotadanjih pojavljivali su se i novi saradnici s
pseudonimima: Petar, Saa, Oficir, Gorka, Aca, Jack,
Bepo itd. Oni su dostavljali obavjetenja iz raznih izvora i relativno razliitog znaaja.
Uglavnom treba istai da u izvjetajima o prometu
brodova kroz splitsku luku nalazimo npr. i ovakav podatak:
25. VII. M.J. 'Fidex' krenuo sa 10.000,- kg. dinamita za Omi (tehnika direkcija) Dinamit e biti
pohranjen u magazinu Sekcije povrh Omia.102
U izvjetaju od 27. jula(?) 1942. godine stoji:
1. 'Grof obavjetava: otpoeo je odlazak biv.
jug. oficira u etniko talijanski tab Kninskog rejona. (...)
2. U zgradi preko puta Galerije slika stanuje
Biranin. U petak ga je dva puta posjetio Jevevi.
Budui da je odbio da se prijavi pazikui, to izgleda eli da mu stan bude nepoznat ,..103
U prvi mah sitni detalji, ali detalji koji dopunjuju
mozaik ukupnih zbivanja dajui mu cjelovitu sliku.

U Izvjetaju od 2. IX. 1942 Splitskoga obavjetajnog

centra oigledno s prilinim zakanjenjem nali
su se i ovi podaci:
1. aljem 2 letka etnika koja je poslao jedan
biv. jug. oficir sada u etniko-tal(ijanskom) tabu.
U pismu koje pie objanjava svome prijatelju kako je Paja ubijen od svojih ljudi 'koji su sa njim
hleb jeli' i da je Tripalo bio poslat Paji s tim da ga

'pijunira', a da je sad isti operativni oficir part,

odreda. To pismo ukoliko ima vanosti mogu poslati...
Kao prilog aljem fotografiju izdajnika Paje
Popovia koja je poslata u spomenutom pismu.104
0 emu se zapravo radilo?
Pratei aktivnost proetnikih elemenata u Splitu,
Splitski je obavjetajni centar od prvih dana ustanka
pratio i djelovanje i razvoj etnitva na prostoru tromee Bosanska krajina Lika Dalmacija, pa i na Kosovu polju, gdje je u selu Biskupiji djelovao tab etnikog
odreda, kasnije puka, pod komandom mjetanina Paje
Popovia. ini n a m se da je njegovu najbolju karakteristiku dala Redakcija druge knjige Zbornika dokumenata Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 1941
1945. napisavi:
Voda etnika koji je svestrano suraivao s talijanskim okupatorom u borbi protiv NOP. U tom
cilju pokuao je da ponekad stupi, preko kakve
sitnije usluge ili obeanja, u kontakt s partizanima, pa bi to koristio za nove izdaje.105
Istovremeno je Paja Popovi, kao sin istaknutog borca protiv Austrougarske Monarhije Onisima Popovia,
strijeljanog 1914. u Sinju, bio najvei suparnik drugome
etnikom lideru na sektoru Knina popu odnosno
raspopu Momilu Dujiu. Zato je Pajina pogibija za njega znaila veliko olakanje, ali to mu nije smetalo da je
iskoristi u propagandnoj borbi protiv partizana.
Historiar Duan Plena ovako je opisao akciju protiv etnika Paje Popovia, koja je, oigledno, s obavjetajne strane bila odlino pripremljena:
Odmah po formiranju (18. 6. 1942.) 1. dalmatinski udarni bataljon odbio je zadatak da izvri
napad na etnike Paje Popovia u s. Biskupija. U
tom selu postojala je partijska elija sekretar
Mijo Bukorovi. Zajedno s njim izraen je plan
razoruanja etnika i taba Paje Popovia koga je
trebalo pridobiti na saradnju sa partizanima.
Sekretar etnikog taba, kao i Mijo Bukorovi, po zadatku partije radili su meu etnicima
Paje Popovia. M. Bukorovi je ak postao vodnik
(razvodnik) njegove tjelesne strae. U noi napada
18/19 juna u odreeno vrijeme simpatizeri NOP-a
1 lanovi Partije preuzeli su straarska mjesta. U
21 sat Udarni bataljon je opkolio s. Biskupiju i bez
tekoa, pored straara, uao u selo... Paja Popovi je poginuo prilikom pokuaja bjekstva, a ovom
akcijom njegovi etnici su razbijeni. Ve 19. 6. do-

brovoljno je stupilo u partizane oko 120 boraca s.

Biskupije i s. Orlia.106
Prema dokumentu koji je objavio tab 4. operativne
zone, likvidacija Paje Popovia izgledala je malo drukije:
Dne 19. juna ove godine Prvi dalmatinski
udarni bataljon dobio je zadatak da dovede u
tab Paju Popovia, komandanta nekakvog etnikog puka da bi ga sasluali povodom njegovih
javnih izjava, da eli suradnju s partizanima, a s
druge strane povodom sigurnih dokaza, koje je
ovaj tab posjedovao, da on surauje s Talijanima.
Tom prilikom, kada je njegova soba bila puna
naih komandira i boraca, na poziv da poe s njima, Paja Popovi je zgrabio pukomitraljez, koji
mu je bio pri ruci. Zbog toga je na mjestu ubijen.
U tabu puka i njegovoj okolici nali su se slijedei: 1. Aleksandar Jovi, komandant bataljona
Pajina 'puka'; 2. Bogdan Ljakovi, komandant Pajina 'puka'; 3. Branko Beri, sudski pripravnik; 4.
Ante Monti, posjednik; 5. Petar Bjegovi, trgovac;
Nenad Sinobad, profesor; 8. Davor Tripalo, ak.
Oni su skupa s arhivom dovedeni u ovaj tab.
Pregledavajui arhiv nali su se zanimljivi dokumenti, koji su pokazani gore spomenutima.
Na temelju toga materijala oni su se nali ponukani da dadu slijedeu
Javnu

izjavu

Iz svih dokumenata dobili smo vrsto i nepobitno uvjerenje:

1. da je Paja Popovi, t.zv. 'komandant etnikog puka', najobiniji talijanski agent;
2. da je imao stalne i bliske veze sa svim talijanskim funkcionarima, a naroito s talijanskim
obavjetajnim oficirom Luiem;
3. da je s ovim posljednjim odravao stalne veze i viemjeseno dopisivanje, gdje mu se Lui
zahvaljuje za obavjetenja i usluge, iz kojih se vidi, da su oni 'rjeavali' veliki broj zajednikih poslova;
4. da je od talijanskih vlasti dobivao novane i
materijalne nagrade;
5. da su se Talijani redovito brinuli za jedinstvo svih etnikih voda na bosansko-liko-dalmatinskoj Tromei, a naroito Paje Popovia,
Momila Dujia i Brane Bogunovia, i uzimali

uee u njihovim zajednikim savjetovanjima

107

Medu onima koji su poslije pogibije Paje Popovia i

razbijanja njegova etnikog puka prili partizanima
naao se i njegov brat Duan, koji je do kraja rata uestvovao u NOB-u obavljajui odgovorne funkcije. 108

Na kraju opirnoga obavjetajnog izvjetaja od 7.

oktobra 1942, potpisanoga sa M, prvi put nalazimo
napomenu: Da je prepis veran originalu, tvrdi Naelnik taba: Terzi.109 Bila je to potvrda da su izvjetaji
Splitskoga obavjetajnog centra stizali do taba etvrte
operativne zone NOV i PO Hrvatske, iji je naelnik tada bio Velimir Terzi, i da su otuda prosljeivani dalje...
Reorganizacija, zapravo prijelaz na jednoobraznu
organizaciju partizanske obavjetajne slube i u vojnim
jedinicama i na terenu, provedena potkraj 1942. godine
na osnovi posebnoga Titova uputstva, zahvatila je, logino, i Splitski obavjetajni centar, to je samo pospjeilo njegov rad, kao i rad partizanskih obavjetajaca u
Dalmaciji uope.

SARAJEVSKI VOJNO-OBAVJETAJNI
KOMITET
i Pokrajinski i Mjesni komitet organizuju obavjetajnu slubu profesor Galeb stupa na dunost saradnici u policiji, Glavnoj poti, Direkciji eljeznica...
ta se dogodilo potkraj januara 1942 komitet je ipak,
formiran izdaja kurira Kigija aprilska provala i
pad Vojno-oba vje tajn o g komiteta kratkotrajna renesansa Tito: prekinite sve veze sa Sarajevom.

Sarajevo, grad na obalama Miljacke, izmeu Ozrena i Trebevia, imao je 1941. godine oko 80 000 stanovnika.1 Nakon okupacije i stvaranja tzv. Nezavisne Drave
Hrvatske, tu su se osim taba 738. puka njemake 718.
pjeadijske divizije s jednim bataljonom i jednim artiljerijskim divizionom,2 njemake feldkomandanture s
prateim jedinicama, ispostava Abwehra, Tajne vojne
policije i Glavnog ureda bezbjednosti Reicha, smjestili i
vii tabovi novoformiranih domobranskih i ustakih
jedinica i policijskih slubi s potinjenim jedinicama i
organima. Grad je postao i sjedite Velike upe Vrh-Bosne...
Tih prvih dana stvaranja i organizovanja nove drave u Sarajevu se nalazilo oko 280 lanova Komunistike
partije Jugoslavije i oko 500 lanova SKOJ-a. Osim
mjesnih komiteta Partije i SKOJ-a tu su bila i sjedita
Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu s
njegovim organima (Vojnim komitetom, Vojnim obavjetajnim komitetom, Partijskom tehnikom i Finom partijskom tehnikom) i Pokrajinskog komiteta SKOJ-a.3
S legitimacijom uitelja, Muslimana, pobjeglog iz
Prijepolja, poetkom jula 1941. godine iz Beograda je u
Sarajevo stigao delegat CK KPJ Svetozar Vukmanovi
Tempo i Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Hercegovinu prenio odluku Politbiroa CK KPJ o oruanoj
borbi donijetu 4. jula.4 Na tom sastanku nije razgovarano o stvaranju posebnog tijela koje e se baviti obavjetajnim radom ve su postojee veze te vrste s domobranskim oficirima u sarajevskom i okolnim garnizonima te u sarajevskoj policiji uglavnom ostale u rukama
onih lanova Pokrajinskog komiteta koji su ih i do tada
odravali: Avde Hume, Ugljee Danilovia i Borie Kovaevia.

I sarajevski Mjesni komitet KPJ se od prvih dana ustanka aktivno bavio pitanjima obavjetajne slube. Lepa Perovi, koja je iz Beograda dola u Sarajevo i preuzela dunost sekretara Mjesnog komiteta KPJ, napisala
je:
Na MK radio je poslije okupacije aktivno na
svim sektorima. (...)
Bila je, meutim, jedna bitna promjena uveden je vojni sektor u partijski rad, a njegov zadatak je bio pripremanje oruane borbe ... i veze sa
ljudima iz novih kvislinkih vojnih formacija itd.5
Olga Marasovi, koja je od poetka ustanka bila na
specijalnim zadacima i pojedinanoj linoj vezi,8 a zatim, od polovine oktobra 1941. godine, 7 nakon odlaska
Esada engia, nasljednika Lepe Perovi, sa dunosti
sekretara Mjesnog komiteta u partizane, i sama sekretar tog komiteta, 8 napisala je:
Na redovnim sastancima Mjesnog komiteta i
partijskih organizacija, pod takom dnevnog reda
politika situacija u gradu, iznosili su se podaci
do kojih su drugovi raznim vezama dolazili, a odnosili su se na namjere i akcije policije i oruanih
formacija okupatora. To je, takode, bio put kojim
se dolazilo do dragocjenih podataka. Line veze i
poznanstva simpatizera i pripadnika pokreta sa
ljudima koji su radili u policiji i drugim ustakim
nadletvima, bili su dosta sigurni izvori najraznovrsnijih informacija, koje su uvijek bile dobrodole. Tako su u poetku spontano, a kasnije i
planski, na interesantnim punktovima stvarani
zaeci obavjetajne slube NOP-a.9
Meutim, ustanak koji se razbuktavao irom Bosne
i Hercegovine zahtijevao je zaista odlunije mjere i organizovaniji pristup problemu obavjetajne slube. O
tome je Avdo Humo napisao ove retke:
Mi smo odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije radili na tome. Imali smo neke oficire u
domobranstvu, a meu njima je bio i izvjestan
broj mobilisanih rezervnih oficira sa kojima smo
odravali vezu. Sa nekima je vezu odravao Svetozar Vukmanovi dok je bio sam u Sarajevu, takode i Ugljea Danilovi, a poslije je predao Borii
Kovaeviu. Meutim, to nije bila sasvim organizovana veza. Zbog toga se postavilo pitanje stvaranja organizacije koja bi imala redovne veze i
kontakte sa oficirima. U prvom redu trebalo je
pribavljati informacije o pripremama i kretanju

domobranske i ustake vojske, kao i saznati njihove namjere.10

U, vjerovatno, prvom izvjetaju poslanom Titu iz Sarajeva u Beograd, bez oznake datuma, Svetozar Vukmanovi Tempo napisao je i ove rijei:
4. Drug po specijalnoj liniji vrlo je malo uradio i ali se s pravom na part(ijsku) org(anizaciju)
da mu nije pruila dovoljno pomoi. Samo i do
njega samoga je velika krivica.11
Samo toliko. O kakvoj je specijalnoj liniji rije, da
li je to bio rad za sovjetsku obavjetajnu slubu ili neto
drugo i ko je za to bio zaduen nismo mogli utvrditi.

Organizovanim obavjetajnim radom s oficirima i

podoficirima sarajevskog domobranskog garnizona
meu prvima je bio zaduen lan KPJ, profesor matematike i fizike na Trgovakoj akademiji, Branko Galeb.
U opirnom pismu Esadu engiu, pisanom 1969. godine dvije godine prije smrti Galeb je napisao i ovo:
Zadaci za koje sam bio zaduivan u toku 1941.
i 1942. godine u Sarajevu bili su vojne prirode: radilo se o prikupljanju materijala i podataka potrebnih za oruani narodni ustanak.
Za ovo mi se, prvo, obratio Ugljea Danilovi
koji je kako sam kasnije saznao po zadatku
Partije, izgleda sredinom 1941. godine, bio stupio
u vezu s nekim viim oficirima hrvatske domobranske vojske koji su bili pouzdani i od kojih se
moglo oekivati da se dobiju izvjesni potrebni vojni podaci ili druga pomo. (...)
S pukovnikom Sulej manom Filipoviem imao
je neki kontakt ako se ne varam drug Ugljea Danilovi, a s potpukovnikom Kazimirom Poje
bio je povezan Jovo Stojanovi. Pomenuto je da
treba stupiti u vezu s artiljerijskim podoficirom
Faleskinijem (ini mi se da mu je bilo ime Branko), kao i nastaviti vezu s nekim mladim avijatikim oficirima iz Rajlovca, s kojima je ve bio povezan drug Branko panac. To su bili porunici:
Mustafa (Mio) Radasli, Enver Rezakovi i jo
dvojica, ijih se imena sad ne sjeam. Kako je
izgledalo da iz razloga konspiracije ne bi trebalo
ii s ovom akcijom odvie u irinu, zakljueno je
da, za prvo vrijeme, ja preuzmem vezu s Faleskinijem, kao i s oficirima iz Rajlovca, a da onda poslije stupim i u vezu s K. Pojem i eventualno S. Filipoviem. im prikupim neke korisne podatke,

treba da ih dostavljam na odreeno mjesto: trebalo ih je donositi (to je dogovoreno kasnije ini
mi se) u stan ing. Veljka Vukovia, koji je bio u
prizemlju jedne zgrade blizu Tvrtkove ulice. U istoj zgradi je u mansardnom stanu stanovao drug
Avdo Humo s drugaricom Olgom, i sa njima sam
se povremeno viao.
Dva-tri put sam imao s drugom Avdom sastanke koji su se odnosili na rad s avijatiarskim oficirima iz Rajlovca. Jednom smo, u vezi s tim, odrali i zajedniki sastanak na kome je bio i drug
Tempo u stanu Envera Rezakovia u Hajduk-Veljkovoj ulici.12
Pukovnik Sulejman Filipovi, aktivni oficir bive jugoslavenske vojske, bio je u to vrijeme komandant 7.
domobranske pjeake pukovnije sa tabom u Sarajevu,13 |i potpukovnik Kazimir Poje radio je u intendanturi 3. domobranskog zbora i imao uvid u brojno stanje,
raspored i pokrete domobranskih jedinica na cijelom
teritoriju Treeg zbora.14
Pravo prezime Branka panca, lana KPJ i dobrovoljca panske republikanske armije, bilo je Spasi, a
sa Galebom je od vazduhoplovnih oficira u Rajlovcu
osim Envera Rezakovia i Mustafe Radaslia direktno
saraivao i Vlado Jankovi i natporunici iz protivzrane artiljerije Branko Vegar i Dragutin Sopi.15
In. Veljko Vukovi, u iji je stan in. Galeb donosio
prikupljene obavjetajne podatke, bio je predratni lan
KPJ.

Obavjetajne veze u domobranstvu tzv. NDH nisu

bile jedine kojima je NOP u Sarajevu raspolagao.
Imali smo veze i sa policijom zapisao je
Avdo Humo. Iz policije smo dobijali i originalne propusnice. Na najbolji saradnik bio je visoki
funkcioner u policiji pravnik Arif Balta (umro
je poslije rata). Policija ga je kasnije otkrila i poslala u logor. U poetku smo mu davali i neto novaca, a kasnije je radio dobrovoljno.
Postojala je i veza sa policijskim straarima
koji su radili po zatvorima i uvali zatvorenike.
Od njih smo saznavali ta se deava u zatvoru i
kako se ko dri.18
O Arif u Balti malo drukije svjedoi emsudin emso Dizdar Strateg, mlai brat Ahmeda Dizdara, vlasnika brijanice zvane Konzulat na sarajevskoj Ba-ariji, koja je do sredine marta 1942. godine bila vaan

punkt ilegalnih partijskih veza. On kae da ga je u jesen 1941. godine Dane Olbina zaduio da meu policijskim inovnicima koji dolaze u Ahmedovu brijanicu
pronae nekoga ko bi mogao da nabavlja propusnice i
legitimacije za ilegalce NOP-a i dodaje:
Ocijenili smo da bi bilo najbolje kada bi za
ovaj posao mogli pridobiti Arifa Baltu. Bio je
pravnik, Mostarac, koji se jo prije rata zaposlio u
Upravi sarajevske policije kao policijski pristav.
Poslije stvaranja tzv. NDH, ustake vlasti su ga
postavile za zamjenika ravnatelja Sarajevske policije, a bio je odgovoran za kriminal i poslove na
izdavanju legitimacija i propusnica. Jo od zaposlenja u Sarajevu, Balta je esto navraao u Konzulat, pa smo se dobro upoznali, a sa Ahmedom
se i sprijateljio. Odavao je utisak ovjeka koji je,
osim vjerskog opredjeljenja, bio politiki nezainteresovan, ali revnosan slubenik. To, kao i injenica da je opta politika situacija, a posebno situacija na sovjetsko-njemakom ratitu, bila u to
vrijeme nepovoljna, onemoguila n a m je da mu
otvorenije pridemo sa zahtjevom za saradnju. Stoga smo, u poetku, iskoristili njegovo prijateljstvo
sa Ahmedom i traili poneku legitimaciju ili propusnicu za nae prijatelje, poznanike, muhadire
i si. Kasnije smo se osmjelili i traili ta dokumenta
'za neke nae prijatelje Srbe i Jevreje', i opet nam
je nabavio. Zapazili smo da bi rado primio novac
za usluge koje nam ini. Od Partije sam, preko
Dane Olbine, dobio novac da mu uruim kao nagradu za uinjene usluge, uz obrazloenje da mu
taj novac alju nai prijatelji koji su dobili legitimacije ili propusnice. Usluge ove vrste, ali sve vie za novac, uestale su i trajale sve do mog i Ahmedovog hapenja polovinom marta 1942. godine.
Na ovaj nain smo dobili veliki broj legitimacija i
propusnica. Baltu su, u jednoj kasnijoj provali u
Sarajevu, otkrile ustae i optuile za saradnju sa
NOP-om, iako je on usluge inio, u poetku, vie
iz prijateljstva i poznanstva sa Ahmedom i sa
mnom, a kasnije vie za novac. Osuen je i odveden u koncentracioni logor,Jasenovac. Poslije rata drao se lojalno u odnosu na na pokret.17
A sam Dane Olbina, 1941 1942. lan Mjesnog komiteta KPJ u Sarajevu, potvruje navode emsudina Dizdara i obrazlae znaaj saradnje s Baltom:
Izrada legitimacija i propusnica za kurire i
kadrove koji su putovali u unutranjost ili za par-

tijske kadrove koji su preko Sarajeva odlazili u

druge krajeve zemlje, vrena je u tzv. Finoj tehnici
Pokrajinskog komiteta, a bila je povjerena Josipu
Sigmundu, tehniaru. Njega je drao na vezi Avdo Humo. Sigmund je to radio u garsonijeri, u
Fra-Jukia ulici. Taj posao obavljao je veoma
struno, ali, ipak, mogla se uoiti razlika izmeu
pravih propusnica i legitimacija i onih koje je on
izraivao. Da nisu prave, moglo se lako utvrditi
kontrolom djelovodnog protokola u policiji, jer je
na izraene propusnice i legitimacije proizvoljno
stavljan datum i broj protokola. Stoga je trebalo
pronai nain da se dobijaju originalne, bjanko
propusnice i legitimacije sa danom izdavanja propisno zavedenim u policijski protokol. Nakon dueg traganja uspjeli smo i to rijeiti. Takve legitimacije i propusnice dobijali smo preko emse
Dizdara, od zamjenika efa sarajevske policije
Arifa Balte. On je, inae, za novac sve prodavao,
naroito propusnice. Poto ga je policija kasnije
otkrila, bio je odveden u koncentracioni logor.
Tek poslije rata, Balta je saznao da je i n a m a prodavao legitimacije i propusnice. 18
Imali smo veze i sa glavnom potom u kojoj je
radio dobar komunist, Krvavac kae Avdo Humo. On je sa partijskom elijom vrio prislunu slubu i bio direktno vezan sa lanom Gradskog komiteta Vladom Periem. Njihova prislukivanja su esto bila vrlo dragocjena za nas. Prislukivana je policija koja je vodila meusobne
razgovore i razgovore sa raznim ustakim institucijama. Tako smo dolazili do vanih infOrmaCiio 19
ja.
O jednom sarajevskom partizanskom obavjetajnom punktu u svojim sjeanjima govori i Nikola Cvijeti, koji je doao na ilegalan rad u Sarajevo u ljeto 1941.
i preko Avde Hume Kulturnog povezao se s lanom
Mjesnog komiteta Danom Olbinom. On kae:
Na obavjetajni punkt nalazio se u kafani
Mate Franievia. Kafana je bila na pogodnom
mjestu u Kranjevia ulici u neposrednoj blizini
vojnog logora. U kafanu su dolazili njemaki vojnici, ustae, domobrani, policajci i radnici iz pirotehnike i ciglana. Stalni gosti kafane su bili Ante
Bobeti ustaki povjerenik za pediciju i Joco
Ivanovi, graevinski preduzetnik. Ta dvojica su
inae imali veliki utjecaj u gradu. U kafani, uz pie, svi su komentarisali mnoga pitanja i razne do-

gaaje. Mi smo te komentare i razgovore vjeto

koristili preko Mate i ene njegovog brata Anke,
koja je stalno radila u kafani. Ona nas je upozoravala kojih se ljudi moramo uvati i obavjetavala
kada vre racije i blokade pojedinih ulica i kvartova.20
A ratni sekretar sarajevskog Mjesnog komiteta KPJ
Olga Marasovi napisala je poslije rata o obavjetajnom radu nekih partijskih aktiva i, posebno, o Demalu
Demi Krvavcu:
Na odreenim punktovima i u ustanovama
gdje nije bilo partijske elije postojali su partijski
aktivi, sastavljeni od lanova Partije i bliskih simpatizera. Takvi aktivi su postojali u eljeznikoj
direkciji, Poti, Optinskoj upravi, Elektrani i si.
Njihovo djelovanje, osim opteg politikopropagandnog rada i sakupljanja materijalne pomoi,
bilo je usmjereno i na druge zadatke, vezane za
rad tih ustanova. Tako je aktiv Pote obavjetavao
Mjesni komitet o svim interesantnim depeama
koje su stizale iz Zagreba i drugih gradova NDH.
Demo Krvavac je rukovodio partijskim aktivom
u Poti. Kako je Pota radi odravanja telefonskih
vodova, morala biti snabdjevena sekcij skim kartama svog podruja, Demo je snabdijevao partizanske jedinice svim potrebnim sekcij skim kartama. Preko aktiva Direkcije eljeznica, dobivane
su informacije o transportima neprijateljskih trupa, transportima uhapenih za logore. Preko aktiva u Elektrani, mogle su se, u datom momentu i
prema potrebi, ostaviti bez svjetla pojedine etvrti
grada i si.21

U pismu poslanom Titu deset dana nakon njegova

povratka s Romanije u Sarajevo, 24. januara 1942. godine, Svetozar Vukmanovi Tempo je napisao:
U Zagrebu su opet neke provale. Pale su neke
drugarice koje su drale vezu sa Sarajevom. Pala
je i drugarica koja je bila ovdje kao kurir, pa kad
je dola u Zagreb, uhvatili je na stanu kod drugarice koja je bila poslala na zasjedi. Mi smo ovdje preduzeli sve mjere da se eventualno ta provala ne proiri i na nas.22
Meutim, preduzete mjere ipak nisu sprijeile ono
to se zbilo nekoliko dana kasnije a o emu je Svetozar
Vukmanovi Tempo 2. februara iste godine pisao Titu:

Druga stvar koja nas je strahovito pogodila

jeste provala iz Zagreba. Tamo su pale drugarice
koje su drale vezu sa Sarajevom (Vladova drugarica i jo jedna). Neka od njih uveliko provaljuje.
Provalila nam je dvije javke u Sarajevu (glavnu i
rezervnu). Kako je Kulturni javke dao na onim
stanovima koji su bili odreeni za stanovanje drugova iz PK i koji su samo u tu svrhu bili namijenjeni, to smo sada ostali bez stanova. Za malo pa
da nijesmo popadali i ja i Kulturni. Zahvaljujui
samo gluposti policije mi smo uspjeli da izmaknemo. Iz Zagreba su nam javili da su pale te dvije
drugarice i mi smo promijenili bili javke i evakuisali stanove. To je trajalo desetak dana, pa su
nam iz Zagreba javili da se vie nita ne plaimo,
da se drugarice dobro dre i da e n a m uputiti kurira sa potom za Vas kroz 2 dana. I zaista kroz
dva dana dolazi jedan ovjek na staru glavnu javku, ali ga ovaj nije primio, poto smo mu bili kazali da vie niko nee dolaziti. Istoga dana poslije
podne dolazi isti ovjek na rezervnu staru javku i
ovaj ga primi. (Ovo je uinio protivno nareenju).
Taj ovjek (to je bio agent) zatraio je da ga hitno
poveu sa Kulturnim jer mu mora lino predati
jedno pismo. I zakau tano vrijeme (kroz 20 min.)
kada imaju da se nadu sa Kulturnim. Kad je javka
to javila Kulturnom, Kulturni naredi da svi pobjegnu i tako se svi spasu. Agenti su kasnije upali
u stan i pravili zasjede, a i na drugi stan gdje sam
ja stanovao. Uhvatili su tako na stanu 23 druga
a meu njima, kako izgleda, i druga koji je drao
vezu sa oficirima. Na taj nain pogubili smo sve
veze sa oficirima i tek ih uspostavljamo nanovo.23
Ko su bile drugarice koje su drale vezu sa Sarajevom i ta se, zapravo, dogodilo u Zagrebu i Sarajevu
potkraj januara 1942. godine?
U Zagrebu su na kraju decembra 1942. godine uhapene Zlata egvi (Vladova drugarica, tj. supruga Vladimira Popovia, delegata CK KPJ u Hrvatskoj) i Anka
Ankica Serti Cincipinka, lan Mjesnog komiteta
KPH u Zagrebu. Zlata egvi se na policiji dobro drala, ali je Cincipinka, koja je u Zagrebu radila u tehnikom aparatu CK KPH24 zajedno s profesoricom Zlatom
egvi, Hanom Paveli i Milanom Hupertom, ubrzo nakon hapenja propjevala, tj. sve priznala.
Vera Juri, kurir Centralnog komiteta KPH, pribiljeila je 19. decembra 1942. godine u svoj dnevnik da se

srela s Hupertom, a tri dana kasnije, 22. decembra, zapisala je:

Danas mi nitko nije doao na vezu. Ni Cincipinke nema. U banku mi je dola Hana Paveli.
Uhapeni su Hupert i Cincipinka i ini se da provaljuju. Treba biti oprezan...25
A 28. decembra je zapisala:
Danas sam dola na vezu Doktoru (Vlado Popovi) biciklom. Zgodno je to kako s biciklom prolazi lake. Nekako te i ne primijete. Ba je vraki
hladno. Doktor mi je kazao da Cincipinka i Hupert, navodno, 'priaju'...26
Cincipinka u ijem policijskom kartonu pie da je
uhiena 23. XII. 41.(!) ispriala je ustakoj policiji
sve to je znala, pa je, izmeu ostaloga, odala i dvije
javke u Sarajevu za koje je saznala dolazei u Sarajevo
kao kurir CK KP Hrvatske.27 Prva i glavna javka bila je
kolonijalna radnja Josipa Pajia Maltara, koja se nalazila u glavnoj ulici (danas Ulica marala Tita), nedaleko od Alipaine damije. Osim toga to je radnja sluila
kao javka, i njegov stan u ulici Kranjevia, stepenite
br. 4, bio je jedan od najsigurnijih stanova za sklanjanje
ilegalaca. Kod njega se nakon bjekstva iz ustakog zatvora skrivao Nisim Albahari, a tu su odsjeli i Ivo Lola
Ribar, Edvard Kardelj i Ivan Maek kada su u januaru
1942. godine iz Vrhovnog taba sa Romanije krenuli u
Zagreb.
Druga, rezervna javka bio je stan in. Veljka Vukovia na Marijin-dvoru, u Ulici Kralja Tvrtka 11c. Osim
javki, Ankica Serti Cincipinka je provalila i Olgu Marasovi, s kojom se sluajno jednom prilikom srela u
Zagrebu, u stanu sestara Ljubice, Nevenke, Dragice i
Katice Filipovi, a inae su bile stare, predratne poznanice iz Bijeljine.28
Ustae su s policijskim organima i orunicima blokirali Marijin-dvor. Meutim, neposredno ugroeni su se,
zahvaljujui pravovremenom obavjetenju CK KPH,
navrijeme sklonili. Ostavi u prvi mah praznih ruku,
policija je odluila da kompromitovane adrese javki
stalno kontrolie, saeka dolazak in. Veljka Vukovia i
preko njega pokua da doe do glavnog ovjeka Partije u Sarajevu.29
I Josip Paji je obavijeten o provali: javljeno mu je
da zatvori radnju i prijee u drugi stan, a potom, zajedno s Veljkom Vukoviem, krene u partizane. 30

Prema navodima Avde Hume Kulturnog, Veljko Vukovi se u drugoj polovini januara nalazio na slubenom putu, pa nije mogao biti upozoren da ne prima nikoga ko mu s ugovorenom lozinkom doe kao kurir iz
Zagreba.
Istog dana kada se in. Vukovi vratio u Sarajevo u
njegov je stan, rano popodne doao nepoznati ovjek i s
ispravnom mu se lozinkom predstavio kao zagrebaki
kurir. Traio je da ga povee s glavnim ovjekom Partije u Sarajevu kome treba da preda potu i prenese usmene poruke. In. Vukovi je pristao i dogovorio se s
nepoznatim da malo kasnije ponovo doe k njemu u
stan.
Kada je zagrebaki kurir otiao da donese potu
upuenu iz Zagreba,31 Vukovi se popeo na etvrti
sprat zgrade u kojoj je stanovao i u garsonijeri u kojoj
je ilegalno ivjela supruga Avde Hume, Olga, naao Avdu, kome je odmah bilo jasno da je zagrebaki kurir
zapravo agent ustake policije... Obojica su odmah napustila kuu. Nekoliko dana kasnije in. Vukovi je otiao u partizane, gdje je preuzeo dunost lana Okrunog komiteta Partije za teritorij partizanskog odreda
Zvijezda. (Maja 1942. godine Veljka Vukovia su ubili
etnici.)32
Iste veeri kada su Avdo Humo i Veljko Vukovi napustili kuu u kojoj su stanovali na vrata in. Vukovia
pozvonio je drug koji je drao vezu sa oficirima, profesor Branko Galeb...
Branko Galeb je bio teki pluni bolesnik, primao je
obostrani pneumatoraks, ali je ipak, osim predavanja
koja je kao profesor drao u Trgovakoj akademiji, u
popodnevnim asovima davao i instrukcije iz matematike kerki dra Huge Grdesa (Gerdes), njemakog generalnog konzula u Sarajevu, koji je usput reeno
jo prije rata na podruju Bosne i Hercegovine obavjetajno radio za Abver!33

O svom dolasku u stan Veljka Vukovia Branko Galeb je napisao:

Doao je kraj januara 1942. Jedne veeri
sam umoran odlazio sa instrukcije i uputio se prema Marijin-Dvoru da odnesem neke podatke (koji
su bili ifrovani na ceduljici i nalazili se u mom
novaniku) u stan ininjera Veljka Vukovia. Ve
sam ranije nekoliko puta svraao u ovaj stan, pa
sam i sada mirno pozvonio, ne slutei nita zlo.
Pao sam u klopku jer su u stanu ve bili agenti us-

take policije, dok se Veljko (kako sam kasnije

saznao) na vrijeme bio sklonio (ini mi se, u jedan
stan na Crnom Vrhu). Uhapsili su me i odveli u jedan zatvor kod Vijenice ('Hasan-Kula'). 34
Ustaka policija nije mogla profesoru Galebu da dokae da je nekom ilegalnom komunistikom linijom povezan s Veljkom Vukoviem i on je desetak dana kasnije, na intervenciju njemakog generalnog konzula Gerdesa, puten iz zatvora.

Zahvaljujui pravovremenom obavjetenju o zagrebakoj provali to ga je Avdo Humo primio iz Zagreba,

sarajevska je partijska organizacija slanjem na osloboeni teritorij in. Veljka Vukovia i Josipa Pajia, ije je
adrese kao javke Cincipinka jedino znala, izbjegla teki
udarac koji joj je pripremala i pokuala da nanese ustaka policija. A putanjem iz zatvora profesora Branka Galeba policija je izgubila i posljednju mogunost
da iskoristi Cincipinkinu izdaju u borbi protiv sarajevske partijske organizacije.
0 zbivanjima u Sarajevu Svetozar Vukmanovi
Tempo je 12. februara 1942. godine ponovo izvijestio Tita:
Situacija ovdje, poslije svih onih hapenja,
progona i provala, znatno se poboljala. Iz ove
hajke izali smo relativno dosta dobro, kako smo
mogli proi da je policija imala malo vie iskustva. Sve je to naravno bilo mogue usljed organizacione zbrke u pogledu odravanja veza koja je
postojala ovdje u Sarajevu. Javke za Zagreb su
davane na stanove za stanovanje, tu (je) upletena i
vojna linija (drug koji je odravao vezu sa vojskom pao je na stanu koji je sluio kao javka za
Zagreb a gdje je stanovao i Kulturni i part. org.
itd.) Pa ipak, zahvaljujui nespretnosti policije, nijesmo imali teih gubitaka, upravo policija je ostala uglavnom praznih aka. Naravno da smo sada odmah preduzeli mjere da se sve te tehnike
veze odvoje od part(ijske) org(anizacije), vojne linije i dr. i da se uvrste.35
1 dalje, o naporima da se obavjetajni rad uprkos
svemu obnovi i organizaciono uvrsti:
Uveo sam sada jo jednog druga u taj rad i sada mislim da itav taj rad postavim na vru organizacionu osnovu i tako u kratko vrijeme osposobim to rukovodstvo za samostalan rad.
Podaci koje sam prikupio od njih dosada ne-

maju neke naroite vanosti. (...) Ja sam ti pisao u

prolom pismu da bi trebalo da izaem iz Sarajeva i u tvojem pismu vidim da se ne slaete za sada. Ja svakako ne bih izaao dok ne uredim tu vojnu liniju i kanale, te prema tome situacija mi je
nalagala da ostanem jo u Sarajevu.36
Dva dana kasnije, 14. februara, Svetozar Vukmanovi Tempo ponovo pie Titu i izmeu ostaloga kae:
... sada ja i Kulturni idemo na teren Istone
Bosne. Samo emo ostali ovdje jo 34 dana dok
konano ne uvrstim i vojno rukovodstvo, o emu
sam ti javio u prolom pismu. Kao to sam ti javio
u prolom pismu, ovdje je reakcija malo popustila. Zahvaljujui vaim akcijama gore, i oficiri su
se malo po malo opet poeli ohrabrivati. Obadva
pukovnika obeali su da se sastanu sa mnom i da
dre stalan kontakt sa nama. Postavio sam u zadatak da prodremo u te njihove krugove, jer svaki
od njih ima po nekoliko oficira uz sebe. Sa njima
sam se trebao sastati u toku jueranjeg dana, ali
zbog izvjesnih tehnikih razloga odloismo za
sjutra. Za ova 34 dana svriu sa njima i postaviti malo solidnije vojniko rukovodstvo, pa u otii
na teren.37
Obadva pukovnika o kojima Tempo pie bili su
Sulejman Filipovi i Kazimir Poje. A kako je tekao proces uvrivanja vojne linije i kanala, proces iz kojega je proiziao konano formacijski uoblien sarajevski
Vojno-obavjetajni komitet, objasnio je njegov sekretar
Branko Galeb u ve citiranom pismu iz 1969. godine:
Nakon desetak-petnaest dana apstinencije u
obavljanju mojih obavjetajnih zadataka poslije
hapenja i zatvora iz kojeg sam se nekako izvukao, zatekao sam jednoga dana, kada sam se vratio kui (mislim da je to bilo u drugoj polovini febr u a r a 1942.), drugove Tempa i Avdu Huma koji su
me ekali radi daljih dogovora. Nakon kraeg
razgovora o svemu to mi se desilo, drug Tempo
je izloio stav da veze na vojnoj liniji sa domobranskim oficirima koje smo dotada imali, treba
jo pojaati i da radi toga meni treba za pomo
dodati jo dva druga kako sve te veze ne bih sam
odravao. Za to su bili odreeni inenjer Julije Stipeti i sudija Ismet Milavi. Nakon ovoga naelnog dogovora, odran je (mislim, krajem februara) sastanak u stanu ing. Deska Bukvia u Hajduk-Veljkovoj ulici na kome je, osim drugova
Tempa, Avde i mene, bio i ing. Stipeti, koga sam

tada upoznao. Dogovoreno je da Stipeti preuzme

od mene veze s oficirima iz protuavionske jedinice (sa doasnikom Faleskinijem, nadporunikom
Sopiem i nadporunikom Vegarom), Milavi sa
viim oficirima Suljom Filipoviem i Kazimirom
Poje, dok bih ja zadrao vezu sa oficirima iz Rajlovca i imao bih zadatak da kao sekretar ove grupe skupljam sve podatke i dalje ih dostavljam
(preko drugarice Olge Marasovi) za Vrhovni
tab.38
O lanovima sarajevskog Vojno-obavjetajnog komiteta: profesoru Branku Galebu, sudiji Okrunog suda Ismetu Milaviu i direktoru sarajevske plinare in.
Juliju Stipetiu Avdo Humo je napisao da su bili nepoznati policiji kao komunisti, a pored toga imali su
smisla za taj posao. Radili su ga svesrdno i sa punom
ozbiljnou, ulivajui autoritet i domobranskim oficirima.39
Dvadesetog f e b r u a r a 1942. Tempo je, neposredno
prije odlaska na osloboeni teritorij u selo Srednje,
gdje se nalazilo sjedite Pokrajinskog komiteta KPJ za
Bosnu i Hercegovinu i Glavnog taba NOV i DV za BiH,
poslao Titu u Fou svoj posljednji izvjetaj iz Sarajeva.
Obavijestivi Tita, pored ostaloga, i o tome da su neki
njemaki oficiri, koji su popravljali... zube kod jednog
naeg simpatizera, zatraili da im kako bilo svri posao jer odmah moraju da putuju za Beograd, Tempo
pie:
Po vojnoj liniji rad ne ide onako kako je izgledalo da e ii. Obadva pukovnika odbila su da se
sastanu sa mnom. Prvo su kazali ovim drugovima
koje sam poslao do njih da hoe da se sastanu i
odredili dane kada treba da se sastanemo. Ali
prvi se pokolebao i poslao dan prije do tog naeg
druga poruku da nee da se sastane sa mnom.
Ovaj drug je odmah otiao do njega da vidi ta je
sa tim. On mu je odgovorio da on hoe prvo da
sazna ko sam ja i da se lino uvjeri da sam poten
ovjek. Kada ga je ovaj upitao kako on to misli da
se lino uvjeri, on mu je odgovorio da hoe lino
da ga poznaje. U istom smislu bilo je i sa drugim
pukovnikom, samo to me je vie zavlaio odgaajui sastanke da bi mi na kraju isto odgovorio.
Stvar sa mlaim oficirima ve je bolja. Samo i oni
se jo uvijek plae povezivanja sa drugim oficirima koji su njihovi kolski drugovi. Meutim ima u
oficirskom koru puno oficira koji su neprijateljski
raspoloeni prema ustaama i jug(oslavenski) ori-

jentisani a koji su prilino povezani ba za ova

dva pukovnika. Zato smo ovdje formirali rukovodstvo za r a d medu oficirima i podoficirima, u
koje su ula tri druga koji su poznati u ariji i koji e zadovoljiti sve zahtjeve tih oficira. Njima je
stavljeno u dunost da se vrsto poveu i to lino
sa svim tim oficirima, da organizuju dobro obavjetajnu slubu, da dobiju to vie municije i oruja od njih i da na svaki nain organizuju preko
oficira i rez(ervnih) oficira na terenu prelazak na
stranu partizana. Sekretar vojnog rukovodstva izvjetavae vas direktno i redovno. Njegovo partisko ime je Omer. Osim toga stavljeno je u zadatak i
itavoj part(ijskoj) org(anizaciji) povezivanje sa
oficirima preko svojih linih veza i dobavljanje
municije. 40
Partijsko ime Omer imao je Branko Galeb. O mjer a m a prije polaska iz Sarajeva na osloboeni teritorij
Avdo Humo je poslije rata napisao:
Kurirske stanove i veze sa ostalim gradovima
u BiH, kao i sa Zagrebom, predali smo Olgi Marasovi, sekretaru Gradskog komiteta, a veze i kanale sa okolnim partizanskim odredima Dani Olbini, lanu Gradskog komiteta. Vojno-obavjetajni centar smo povezali preko profesora Galeba
direktno sa dvojicom kurira Glavnog taba i Pokrajinskog komiteta: Mustafom Dovadijom i Avdom Hodiem, koji su stalno komunicirali sa Sarajevom. U sluaju hitnosti i izuzetne vanosti, jed a n od dvojice kurira predavao bi informaciju Olgi Marasovi ukoliko Galeb ne bi bio u Sarajevu.
Ovo dvoje lanova Gradskog komiteta kojima
smo predali sve veze namjeravali smo da zamijenimo sa dvojicom drugova koje bismo poslali iz
partizana, s tim da Olga Marasovi ostane i dalje
u Sarajevu kao sekretar Gradskog komiteta. 41
Dvadeset d a n a nakon odlaska Svetozara Vukmanovia Tempa i Avde Hume na osloboeni teritorij dogodilo se ono to je Olga Marasovi u pismu Centralnom
komitetu KPJ i Vrhovnom tabu u Foi opisala rijeima:
Kurir Kigi, napravio je stranu izdaju. Premda smo vas u dva pisma opomenuli na njegove
negativne karakteristike i poslali vam drugog
druga da ga koristite za te poslove, Kigi je i dalje
bio kurir i nosio svu potu. Pota koju ste poslali
po njemu nalazi se kompletna u policiji zajedno
sa nekom privatnom potom. Izdajnika vode po

ulicama i hapse sve ljude koje je on poznavao, a

znao ih je mnogo.42
Navode Olge Marasovi potvrdio je i Svetozar Vukmanovi Tempo u pismu koje je 2. aprila 1942. godine
poslao Vrhovnom tabu:
Iz Sarajeva izaao je drug Peri, sekretar rukovodstva, i saoptio mi je da kurir koji je pao nije
bio uopte odreen za tu dunost. tavie, rukovodstvo je dva puta pisalo vama da se taj kurir
uopte ne upotrebljava. Ja se sjeam da, kad smo
odreivali kurire, prilikom reorganizacije koju
sam izvrio, (da) se nije uopte uzimao u obzir taj
kurir, jer su svi kazali da je nepovjerljiv i nepouzdan... Po izvjetajima koje je drug Peri donio, svi
se drugovi dobro dre i M.O. se sreuje.43
Peri kojega Tempo spominje jest Vladimir Peri
Val ter, koji je tada bio lan sarajevskog Mjesnog komiteta KPJ, a M.O. je kratica za Mjesnu organizaciju. Podatak da se drugovi dobro dre i da se M.O... sreuje, naalost, nije bio taan.
Padom kurira Kigija u ustake ruke poela je velika
policijska provala u redove sarajevske partijske organizacije. Pohapeno je mnogo komunista, lanova Partije
i SKOJ-a i jo vie graana, pristaa NOP-a, koji su na
razne naine sudjelovali u njegovu ilegalnom radu.
A kako je sve poelo?
Kurir Vrhovnoga taba i CK KPJ Arsenije Jovanovi
Kigi uhapen je 12. marta 1942. godine oko osam sati
uvee.44 Doavi iz osloboene Foe u Sarajevo, umjesto
da odmah odnese potu u stan Tempove supruge Olge
Naki Male,45 on je poao svojoj kui u ulici Bistrik
medresa broj 11. Na putu ga je presrela patrola, jer je
poeo policijski sat, i uhapsila. Isto vee, u toku prvih
sasluanja, Kigi je ispriao sve to je znao i pristao je na
saradnju s ustakom policijom. No, svojom izdajom nije
otkupio glavu: kasnije su ga odvezli u logor, najprije u
Njemaku, a zatim u Norveku.
Sutradan ujutro, 13. marta, ustaki su agenti krenuli
s Kigijem po ariji da obiu mjesta gdje su se ilegalci
sastajali, predavali ili primali razne poruke, materijal i
si. Najprije su navratili u Ambasadu kafanu porodice Grebo, i Kigi je od Azre, koja je vodila kafanu, zatraio da ga hitno povee sa Vladimirom Periem Valterom ili nekim drugim. Azra mu je rekla da saeka i
otrala do Konzulata brijake radnje Ahmeda Dizdara, gdje je zatekla Demala Demu Muminagia, lana Mjesnog komiteta, i rekla mu da Kigi trai vezu.47
Muminagi je odbio taj kontakt i napustio Konzulat u

koji su ubrzo upali policijski agenti. I Muminagi i Azra

uspjeli su da pobjegnu. Ustae su uhapsile brau Ahmeda i emsu Dizdara i kalfu Ismeta Handia...48 Poto je oko Kigija brzo uoen vei broj policijskih agenata, njegova je izdaja bila svakom jasna i policijska akcija nije postigla eljeni i oekivani efekat. Muminagi se
brzo naao s ostalim lanovima Mjesnog komiteta, koji
su ve bili saznali za Kigijevu izdaju.
Kigijevom provalom uhapeno je 13. i 14. marta oko
pedesetak Sarajlija, medu kojima i jedanaest lanova
Partije i SKOJ-a. Unato tolikom broju uhapenih, zahvaljujui brzom reagovanju i preduzetim mjerama, te
dobrom dranju uhapene Olge Naki i lana Mjesnog
komiteta Adila Grebe, provala je bila zaustavljena 49 i
Olga Marasovi je 27. marta 1942. godine mogla da javi
Titu:
Izdajnika jo vodaju po gradu ali do sada nije
uspio doi do novih rtava. Preduzeli smo sve
mjere da nam ljudi ne padaju. Nai drugovi u zatvoru dre se odlino. To se naroito odnosi na
jednog druga iz MK i drugaricu koja je drala kurire (rije je o Adilu Grebi i Olgi Naki primj.
autora)... Organizacija je u toku sreivanja i nadamo se, ukoliko ne bude nekih nepredvienih dogaaja, da emo stvari potpuno kontrolisati...50

Prilike su, ipak, za desetak dana izmakle kontroli

jer je dolo do neoekivanih i nepredvienih dogaaja: do nove, jo tee izdaje nego to je bila Kigijeva!
Rije je o Savi Bogdanoviu. O njemu je Demal Muminagi, poslije rata napisao i sljedee retke:
Prvog aprila 1942. godine uhapen je u svom
stanu Savo Bogdanovi, radnik bravar u Sarajevskom vodovodu, lan Mjesnog komiteta KP i
rukovodilac Mjesnog odbora Narodne pomoi,
glavni vinovnik ove jedne od najveih provala i
izdaja u partijskoj organizaciji Sarajeva u toku rata. U septembru 1941. godine je kandidovan, a nakon dvadesetak dana i primljen u Partiju. Petog
decembra 1941, na sastanku MK KP, saopteno
mu je da je lan tog najvieg partijskog tijela u
gradu. Tu mu je povjereno i rukovoenje Narodnom pomoi.51
Premda je znao da ga Kigi poznaje, Savo se nije pridravao direktive Komiteta da se povue u ilegalnost.
Naprotiv, on je doao u svoj stan u kojemu je 1. aprila
1942. godine i pao u ruke ustake policije. Za razliku od

veine aktivista i simpatizera NOP-a pohapenih zbog

Kigijeve izdaje, Bogdanovi se veoma brzo pokolebao i
pristao na saradnju s policijom. Njegova je izdaja bila
jo tea nego Kigijeva: u toku aprila pohapeno je i kasnije otpremljeno u logore oko tri stotine Sarajlija i Sarajki. Izmeu ostalih, u ruke ustake policije pala je 16.
aprila, u trenutku kada se spremala da izie na osloboeni teritorij, i Olga Marasovi." Njeno hapenje imalo
je pogubne posljedice za sarajevski Vojno-obavjetajni
komitet.
Zato?
To objanjava sekretar komiteta Branko Galeb:
U meuvremenu je doao zahtjev od Vrhovnog taba (prenijela mi je drugarica Olga Marasovi) da im se dostavi izvjetaj o stanju naih veza s
domobranskim oficirima. Napisao sam taj izvjetaj, izloivi saeto, ali potpuno stanje i karakter
svih naih veza koje smo tada odravali nastojei
ujedno da pojedina imena po mogunosti ifrujem. U tome sam mogao samo djelomino uspjeti
jer za ovo nismo imali detaljniji dogovor, a stvar
je bila hitna. Izvjetaj, koji sam naslovio na druga Tempa, predao sam drugarici Olgi Marasovi
u jednom stanu u Dobrovoljakoj ulici (ili moda
u Skenderiji?) iz koga se ona spremala da zajedno
s Vukicom Princip izae na osloboenu teritoriju
i ponese sa sobom vei sveanj pote, a s tim i ovaj
izvjetaj.
U to vrijeme (prva polovina aprila 1942.) bio je
ve uhapen na saradnik Julije Stipeti. Stipeti
je ranije bio zaduen za skupljanje Narodne pomoi, a njega je, kao i vei broj drugih, u vezi s tim
odao ini mi se Savo Bogdanovi koji je, u
ovo vrijeme, bio u zatvoru. Stipeti nije davao na
sasluanju nikakva iskaza o naem radu sve dok
ga nisu o tome poeli ispitivati. A povod za to dobili su u mome izvjetaju koji su nali u svenju
pote koja je zaplijenjena kod drugarice Olge Marasovi i Vukice Princip prilikom pokuaja njihovog bijega. U tom izvjetaju je bio i prilog: itav
spisak odziva i lozinki za cijeli mjesec april za sve
strae na prilazima Sarajeva. (Ove je podatke Stipeti bio dobio od nadporunika Sopia.) Ubrzo,
poto je ovaj izvjetaj zaplijenjen, ispitali su Julija
Stipetia, od koga su saznali dovoljno podataka
tako da smo brzo bili u zatvoru i ja i Ismet Milavi, a i pojedini domobranski oficiri redom. Lina
stradanja i fizike muke na sasluanjima, koje je

kod ovoga ovjek morao podnijeti, nisu ustaama

osjetno pomogle. Svi, koji smo bili zatvoreni prilikom ovih hapenja, uskoro smo bili upueni (mislim da je to bilo 8. V. 1942.) u logor Jasenovac. 53
ef sarajevske Djelatne komande (EK) Policije bezbjednosti i slube bezbjednosti (Sipo i SD) SS-major dr
Alfred Heinrich (Hajnrih) obavijestio je 17. aprila o hapenju Olge Marasovi 54 svoga efa SS-potpukovnika dr
Emanuela Schfera (efer), zapovjednika Djelatne grupe Sipo i SD u Beogradu, dostavljajui kopiju akta i novoimenovanom policijskom ataeu u Poslanstvu Treeg
Reicha u Zagrebu SS-majoru Hansu Helmu. Iako taj izvjetaj nije sauvan, iz novog izvjetaja to ga je SS-major dr Heinrich 18. aprila dostavio na iste adrese vidi se
da je uz njega bio priloen prijepis pisma koje je potpisao Omer i da je Omer ustvari profesor Galeb iz Sarajeva, koji je ve uhapen. Heinrich zatim dodaje da je
Galeb vlastoruno pisao to pismo i adresirao ga na
Tempa, Crnogorca, zamjenika poznatog, Tita', nadalje da je Pero koji se u pismu spominje neki ininjer
iz Sarajeva, da je i on uhapen i da je priznao, te da
sekretarica organizacije, Olga Marasovi, kod koje je
pismo naeno, ve dva dana simulira umobolnicu.
Profesor Galeb javljao je Heinrich priznaje da je glavni u organizaciji. On je takoer
imenovao vojnike (hrvatske) veze koje se u pismu vie puta spominju. On tereti i vojniko rukovodstvo u Zagrebu. Hrvatska policijska direkcija
ve je preduzela korake za dalju istragu i danas
se oekuje da iz Zagreba avionom stigne ovjek
opunomoen za istragu.54
Dr Heinrich istovremeno obavjetava svog pretpostavljenog, SS-potpukovnika Schfera, da e i sam prisustvovati odgovarajuim dogovorima i sasluavanju, i
da e stalno biti o svemu obavjetavan, zavravajui
svoj izvjetaj rijeima:
Profesor Galeb je, uostalom, dugogodinji
kuni uitelj kod njemakog konzula dra Grdesa, i prije dva mjeseca, kada je ve bio uhapen,
bio je puten na slobodu na osnovu konzulove intervencije.55
Tako je aprila 1942. godine razbijen Vojno-obavjetajni komitet Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i
Hercegovinu. Branko Galeb i Ismet Milavi prebaeni
su poslije kraeg vremena iz logora Jasenovac u gestapovski logor na Sajmitu, odakle je Galeb odveden u
zatvor Gestapa u Beograd, a Milavi u jedan od logora
u Norvekoj, gdje je ubijen ili je umro. Galeb je poet-

kom avgusta 1942. godine puten iz zatvora i kraj rata

je doekao u Beogradu. In. Julije Stipeti, je vjerovatno, zavrio ivot u nekom logoru u Njemakoj, ali nedostaju pojedinosti o njegovoj smrti.
On je sasluavan, i za vrijeme boravka u Njemakoj,
naroito o svom radu za AM-aparat. 56
Prema sauvanim dokumentima Ustake nadzorne
slube (UNS), zahvaljujui Kigijevoj i Bogdanovievoj
izdaji, ustaka je policija pohapsila oko tri stotine lanova Partije, skojevaca i drugih aktivista i pristaa
NOP-a. Bile su provaljene javke u Banjaluci, Mostaru,
Tuzli i Zagrebu i prekinute sve veze s partijskim organizacijama u tim gradovima, kao i veze Pokrajinskog
komiteta KPJ za BiH, Glavnog taba NO PO BiH, Vrhovnog taba i CK KPJ. Sarajevska partijska i skojevska organizacija ostale su bez svojih mjesnih komiteta i bez
Odbora Narodne pomoi, a PK KPJ za BiH bez svog
Vojno-obavjetajnog komiteta: lanovi tih organa bili
su pohapeni ili su, da bi izbjegli hapenje, napustili Sarajevo i prebacili se na osloboeni teritorij. Tako je ilegalni narodnooslobodilaki pokret Sarajeva krae vrijeme ostao bez svojih rukovodstava!

Sredinom jula 1942, na osloboeni teritorij istone

Bosne, u selo ehovie, gdje se nalazilo sjedite Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH i Glavni tab NOV i DVJ
za BiH, doao je Muhamed Sadikovi krab, sekretar
tuzlanskog Mjesnog komiteta, i saoptio da je u Tuzlu
stigao kurir iz Sarajeva s porukom da tuzlanska partijska organizacija poalje od pet do sedam delegata na
pokrajinsko partijsko savjetovanje koje e se odrati u
Sarajevu za dvadesetak dana. Svi su bili zaprepaeni.
Niko u Pokrajinskom komitetu nije imao pojma o takvom savjetovanju!
Bilo je odmah jasno da je to obavjetajna igra ustake policije i da se mora hitno intervenisati. Na sjednici
Pokrajinskog komiteta odlueno je, pored ostaloga, da
u Sarajevo, s nekoliko partijskih aktivista, ponovo ode
Avdo Humo, utvrdi o emu je rije, poduzme odgovarajue mjere i oivi partijski i obavjetajni rad u gradu,
koji je od aprilske provale bio potpuno zamro. Zadatak
te grupe bio je utoliko tei to Pokrajinski komitet od
aprila nije imao vezu s gradom; to su mu onemoguavali etniki puevi do kojih je dolo u partizanskim odredima oko Sarajeva i neprekidni pokreti i borbe.
S Humom su iz ehovia potkraj jula, u Sarajevo
krenuli Zaga Blai, Remzija Omanovi, ahin ahin-

pai i Mladen Kneevi Traktor. U blizini Prae podijelili su se u dvije grupe...

Stigavi u Sarajevo vozom preko Prae, obuen u
podromanijskog seljaka Muslimana i u pratnji Zage
Blai, Avdo Humo se uputio u stan profesora Branka
Galeba! Samo je povrno znao za veliku aprilsku provalu i nije mu bilo poznato je li u toku nje uhapen i Galeb. Ako se to i dogodilo, vjerovao je, od tada je prolo
suvie vremena da bi njegov stan jo uvijek bio pod policijskom paskom. Bliila se no i policijski as, pa nije ni imao velik izbor.
U stanu Galebovih Humo je naao Brankove roditelje koji su ga srdano primili.
Uporedo s obnovom Mjesnog komiteta KPJ tekao je
i rad na oivljavanju obavjetajne slube NOP-a. O tome Avdo Humo pie:
Preko Mustafe Avdia, koji je bio rezervni domobranski porunik, sada sam pokuavao da uspostavim veze sa domobranskom vojskom. Za rad
u vojsci bila su odreena jo dvojica drugova.
Drugi ovjek koga sam uveo u obavjetajni punkt
bio je Agan Bostandi, a trei, kome sam ranije
rekao da e raditi na tom sektoru, bio je Ibro Kapetanovi. Tako sam ponovo formirao grupu koja
e raditi s vojskom. Formalno ih nisam sastavio
kao grupu, nego sam sa svakim od njih drao pojedinano vezu. Smatrao sam da nije potrebno
formirati Vojno-obavjetajni komitet dok se ne
razgrana rad.
Ova grupa je postepeno poela stupati u vezu
sa vojskom, i to najprije preko aerodroma Rajlovac. Ostala su dva oficira letaa koji nisu bili provaljeni u aprilu. Zatim smo stupili u vezu sa jo
nekim oficirima, i to najprije sa onima koje je
znao Avdi, a poslije preko njih sa onima koji su
na odreen nain radili za nas ranije, ali su se pasivizirali zato to je veza bila prekinuta.
Ja sam se sastao sa pukovnikom Sulejmanom
Filipoviem, koji je bio iziao iz zatvora. Neko je u
aprilskoj provali spomenuo njegovo ime, navodno da je partizanima davao inforamcije obavjetajne prirode, pa su ga ustae uhapsile. 57 Mnoge
intervencije kod vrhova ustake drave izvukle su
ga iz zatvora. Osjetio sam da u tom trenutku nije
bio spreman da se za bilo koga vee, ali je dao neka imena na koja moemo raunati. Prihvatio je
da se nalazi sa mnom. 58

Istovremeno se i novoformirani Mjesni komitet

(Demal Bijedi, Adem Bu, Mladen Kneevi, Reuf Goloevi) aktivirao na obavjetajnom planu. Jedan od
njegovih lanova Mladen Kneevi kae:
Svi lanovi komiteta bili su zadueni da na
neki nain uspostave neku vezu u policiji, obavjetajnim centrima neprijatelja, neprijateljskoj
vojsci i raznim ustanovama, radi upoznavanja sa
akcijama i namjerama neprijatelja.(...)
Posebno smo raspravljali o situaciji u neprijateljskoj vojsci, te o nainu politikog rada medu
njima, kako bi se pridobili vojnici za aktivan rad
za NOP, te da bi prikupljali obavjetenja o vojnim
operacijama koje su planirali njihovi tabovi,
oruje, municiju, odjeu, pribavljali propusnice,
objave za putovanja i dostavljali podatke o lokaciji vojnih jedinica i slino. U to vrijeme smo imali
vezu sa nekim oficirima u domobranstvu.
Raspravljali smo o namjerama policije i obavjetajne slube, te smo nastojali da ili ubacimo nae drugove u te slube ili da neke od pripadnika
te slube pridobijemo da rade za nas. U veini sluajeva vezivali smo te ljude idejno za NOP, a ne
na materijalnoj osnovi. Partijske i skojevske organizacije su se osvrtale na rad neprijatelja i nastojale saznati za njegove namjere, pa o svemu su
obavjetavale Mjesni komitet.59
Poetkom oktobra 1942. godine u Sarajevo je, na putu za Vrhovni tab, s Majevice svratio Svetozar Vukmanovi Tempo.
Zadivio ga je sistem veza i obavjetajnih informacija pie Avdo Humo. Parcijalna
obavjetenja koja sam slao Pokrajinskom komitetu nisu davala sliku kakvu je sada zatekao. Rekao
sam mu da mi je Vrhovni tab traio dva puta izvjetaj o njihovim borbama na Majevici i vojno-politikoj situaciji u tom kraju istone Bosne. Ja
sam od Pokrajinskog komiteta traio izvjetaj i nisam ga dobio.
Ali sam ga ipak poslao. A evo kako: prikupio sam materijal od domobranskih oficira naih
simpatizera, koji pripadaju naem obavjetajnom
centru, dobio sam iz Tuzle pismo o situaciji na terenu i itao novine u kojima je pisalo o borbama
na tom terenu. Iz svega toga mogao sam izvui
odreene analize i zakljuke i poslati ih Vrhovnom tabu.

 Sada u ga ja detaljno obavijestiti odgovorio je Tempo na to.60

Ti navodi Avde Hume pokazuju da je partizanska
obavjetajna sluba znala da koristi i klasine metode
r a d a koje su, napokon, od pojave tampe bile i ostale
na snazi: da se, pratei pisanje neprijateljskih novina,
doe do korisnih informacija.

Meutim, policija je budno pratila obnovu r a d a Partije preko svog agenta u njenim redovima: bila je to
Nada Vrankovi, studentica medicine, sekretar partijske organizacije na podruju KovaiiMarijin-dvor i
lan Mjesnog odbora ena antifaistkinja! Ona je bila
veoma agilna i preduzetna, tako da je trebalo da postane i lan Mjesnog komiteta Partije. Sreom, sluajno se
saznalo da je viena s funkcionerom ustake policije,
rukovodiocem UNS-a, Slavkom timcem. Mjesni komitet je odmah preduzeo mjere da ustanovi je li Nada
Vrankovi bila uhapena u aprilskoj provali. Utvrdilo
se da jest i da je bila brzo putena na slobodu. Uz saglasnost Avde Hume, koji se kao lan Pokrajinskog komiteta od kraja jula stalno nalazio u Sarajevu, kretao
se gradom u uniformi domobranskog satnika, lan
Mjesnog komiteta Adem Bu pozvao je Nadu na sastanak i saoptio joj da Partija zna da je ona pod batinama
pristala da radi za policiju, ali da e joj oprostiti izdaju i
prebaciti je u partizane ukoliko pomogne u likvidaciji
Slavka timca ili njegovu odvoenju na osloboeni teritorij. Priznavi da je postala policijski agent, pa ak i
timeva ljubavnica, da je imala zadatak da se uvue u
Mjesni komitet pa, ako bude mogue, i u neki vii partijski forum, ona je pristala. Meutim, dani su prolazili
i postajalo je sve oiglednije da Nada izbjegava da ispuni svoje obeanje. Mjesni komitet je tada formirao svoj
sud koji ju je osudio na smrt. 81 Nakon toga Adem Bu je
zakazao Nadi novi sastanak. Otili su razgovarajui i
etajui uz Koevsku ulicu do ispod bolnice. Pratili su
ih Edo Ambrozi, kurir Pokrajinskog komiteta, u uniformi njemakog vojnika, i jedan skojevac u civilu. Decembarska je no ve bila pala, a bolnika je ulica bila
prazna. Edo je priao Buu i Nadi i od njih zatraio im
legitimacije. Dok je Nada pruala svoju, on je izvadio
pitolj i jednim je metkom ubio. Bu i on odnijeli su le
na oblinje groblje, a Bu je zatim otiao na ve zakazani sastanak partijske elije iji je sekretar bila Nada.
Nosio je sa sobom novac i propusnice pomou kojih su
svi oni s kojima je ona saraivala rano ujutro napustili

Sarajevo. Idueg je dana po gradu dijeljen letak Mjesnog komiteta KPJ o izvrenju smrtne kazne nad izdajnicom Nadom Vrankovi.
Nou izmeu 11. i 12. decembra u ruke ustake policije pao je lan novog Mjesnog komiteta Reuf Goloevi, a zatim, desetak dana kasnije, i Adem Bu. Podvrgnut stranom muenju, Goloevi je govorio o mnogo emu to je znao, a Bu je izvrio samoubistvo skoivi kroz prozor dok su ga vodili na sasluanje. To se
dogodilo nekoliko dana poslije likvidacije Nade Vrankovi ija smrt kao da je bila signal za novu seriju hapenja koja su uslijedila. O atmosferi koja je zavladala u
gradu na Miljacki talijanski generalni konzul Alberto
Rossi (Rosi) javio je depeom svom ministarstvu spoljnjih poslova 5. decembra 1942. godine i ovo:
... No, gospodarenje nad ivcima nije pokazano odmah poslie kad je za osvetu nad ubojstvom
jedne ene, obavjetajke ustakog redarstva, redarstvo smatralo svojom dunou upotriebiti
mjere velikog stila koje toliko uznemiruju ovo stanovnitvo i poveavaju njegovu odvratnost prema
reimu. Zaista je uhieno u noi preko 300 mukaraca i ena, osumnjienih da su sudjelovali kod
ubojstva ove ene.62
U situaciji koja je nastala decembarskom provalom
i nakon nje nije moglo biti ni govora o znaajnijoj aktivnosti sarajevskih komunista i drugih pripadnika NOP-a ni na politiko-propagandnom ni na obavjetajnom
planu. ak je i Tito lino smatrao potrebnim da 17. jan u a r a 1943. godine iz Ostroca kod Bihaa pismeno
upozori Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu: Prekinite sve veze sa Sarajevom dok Vam se drug Kulturni ne
javi.63
Renesansa, u punom smislu rijei, sarajevskog Vojno-obavjetajnog komiteta zapoela je tek u septembru
1943. godine, kada je na njegovo elo, u novim uslovima, doao Vladimir Peri Valter, koji je postao legendarni partizanski obavjetajac.

POGOVOR AUTORA
Uglavnom o onome to nije i o tome zato nije reeno na stranicama prethodnih triju knjiga i jo poneemu to nije na odmet da bude spomenuto kada je rije
o uslovima u kojima je nastajala i u prvom periodu
(19411942) djelovala partizanska obavjetajna sluba
kao i o uslovima u kojima smo o tome pisali

Tek u toku rada na temi Partizanska obavjetajna

sluba 1941 1942 postali smo svjesni da ne moemo
doi do svih dokumenata, bez obzira na njihovu provenijenciju, pa ni do mnogih sjeanja svjedoenja koja
u cjelini ili parcijalno govore o toj temi. Razlog je jednostavan: nai arhivski fondovi koji se odnose na ratni
period jo uvijek nisu sreeni, a rasuti su diljem Jugoslavije. Isto smo tako tek u toku rada postali svjesni i
injenice da nailazimo na podatke koji bacaju novo
svjetlo na poneko svjedoenje (sjeanje) koje smo, postupajui ne ba dosljedno po principu Testis
unus, testis nullus (Svjedok jedan kao nijedan), ili zbog
nekog drugog razloga ve bili odbacili. Konkretan primjer e to, vjerovatno, najbolje objasniti.
U Zborniku dokumenata Narodnooslobodilaka
borba u Dalmaciji 19411945 naili smo na izvod iz glasila Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju Na izvjetaj od 9. avgusta 1941. godine.
...U jednom selu kod Sinja upnik je njukao i
ispitivao odakle seljacima vijesti, ali svi su utjeli
kao ribe. Meutim, na umoru je bila jedna djevojka. Ogavnom inkvizitoru sinula je lukava ideja.
Otiavi do bolesnice da je ispovijedi, rekao je:
'Draga erko, ne smije stupiti pred lice onoga,
koga ja ovdje zastupam, s nijednim grijehom ni
tajnom. Kai dijete od koga vi u selu primate vijesti?' Poto se jadna djevojka ustruavala, on
upotrebi svoje zadnje oruje: 'Ne odreujem te i
muke paklene te ekaju.' Prestraena djevojka je
ipak na koncu priznala da im vijesti saoptava
uitelj, koga ustae uhapsie i sprovedoe u Sinj.
Seljaci su ogoreni i uvjeravaju da upnik nee
imati vie nikada prilike da ih 'odreuje'. 1

Znajui to u rimokatolikoj crkvi znai tajna svete

ispovijedi, nismo povjerovali u mogunost da jedan
upnik, ma koliko bio indoktriniran mrnjom protiv
NOP-a, moe poiniti svetogre kakvo je opisano i zato smo podatak o takvom njegovu postupku izbacili iz
arsenala metoda rada neprijateljskih obavjetajnih
slubi. Meutim, prevarili smo se! U Drvarskom dnevniku naeg poznatog pisca Ervina inka, koji se, bjeei pred ustakim terorom, u ljeto 1941. sklonio u jednu
talijansku bolnicu u ibeniku, namijenjenu uglavnom
zarobljenim, bolesnim oficirima i vojnicima kraljevske
jugoslavenske vojske, naili smo i na ovaj tekst:
... Jedan od znaajnijih lanova naeg drutva, jedini osim mene koji nije bio zarobljenik, koji
je zaista bio slobodan i veseo ovjek, jeste Don arko, bolniki svetenik...
Don arko je voleo svakome da pomogne...
Inae, osim veselih znao je i drugaije prie.
Jednom je ispriao sledee: 'U nekom selu blizu Splita pronali su komunistike letke, a jue su
uhvatili oveka koji ih je delio. Uhvatili su ga zbog
toga, to je tamonji upnik rekao jednoj teko bolesnoj devojci da je nee razreiti grehova ako ne
prizna ko je delio letke po selu. Devojka je progovorila, a upnik je otiao pravo na policiju.2
Bez obzira na razliit opis i razliitu lokaciju dogaaja (kod Sinja odnosno kod Splita), inkovo nas je
svjedoenje uvjerilo da se partizanska kontraobavjetajna sluba ipak morala nositi i s perfidnom metodom
opisanom u dva citirana, razliita izvora.
italac e i sam primijetiti da u knjigama o partizanskoj obavjetajnoj slubi 1941 1942. godine nedostaju neki aspekti njene djelatnosti, kao i neki aspekti
neprijateljskog djelovanja protiv kojih se ona morala
boriti.
Ponajprije rije je o zaaranom krugu obavjetajna
sluba propaganda obavjetajna sluba. Pisac
predgovora za knjigu Kurta Riessa (Ris) Totalna pijunaa D. Zaslavski pripisao je efu propagande nacistike Njemake Josephu Gbbelsu tvrdnju da je nemogue odrediti gdje zavrava propaganda i gdje poinje pijunaa 3 i, bar s obzirom na njenu sutinu, bio je u pravu. Slina je situacija i s temama o ulozi, znaaju i organizaciji veza u partizanskoj obavjetajnoj slubi, o iframa kojima se ona sluila, o veoma osjetljivom problemu korienja zarobljenika kao izvora obavjetenja, o
dezinformacijama neprijatelja proturanjem lanih vijesti, o neprijateljskim saznanjima i ocjenama rada par-

tizanske obavjetajne slube itd. Svakako emo u knjigama koje e obuhvatiti period 19431945. neka od tih
pitanja obraditi u njihovu totalitetu (1941 1945) jer se
upravo u tom periodu ona i pojavljuju u obliku i omjeru
koji to zahtijeva,
Zato smo knjizi dali podnaslov ta se stvarno dogaalo? Svjesni smo da zvui pretenciozno, ali nismo
mogli da pronaemo drugi i krai nain kojim bismo se
ogradili od izmiljotina, olako donesenih ocjena dogaaja i ljudi te pogrenih i brzopletih zakljuaka na koje
se, po nekom nepisanom pravilu, nailazi ne samo u
nas upravo u napisima o obavjetajnoj slubi.
Napomenuli smo ve u predgovoru da smo sve citate iz dokumenata, poglavito izvjetaje pojedinaca, tabova i ustanova, kao i one iz svjedoenja (sjeanja), donosili doslovno, sa svim grekama koliko one rogobatno zvuale i ma koliko ponekad oteavale shvatanje
sadraja. Sada na kraju moramo istaknuti da smo to inili zato to takva autentinost dokumenata i sjeanja
sama za sebe mnogo govori, kako o osobi koja ih je pisala, tako i o uslovima i vremenu u kojima su nastali.
Meutim, poesto nismo ni raspolagali originalima ili
fotokopijama dokumenata, ve smo se morali sluiti tuim prijevodima ili interpretacijama na to smo redovno upozoravali u napomenama pa prema tome
nikako ne iskljuujemo mogunost da i medu tim naim citatima ima netanosti.
to se tie pojedinaca koji su, prema dokumentima i
sjeanjima kojima smo raspolagali, zasluivali da budu
posebno istaknuti kao partizanski obavjetajci pritom,
najvjerovatnije, nismo do kraja bili ni pravedni ni dosljedni. Spomenuemo sluaj Ferdinanda Andreace,
zubotehniara iz Mladenovca, zvanog Italijan, to je zapravo i bio. Poznati beogradski novinar publicist Mihailo Mari, opisujui njegov obavjetajni rad za partizane, kao njegov najvei podvig opisuje kako je on, dobro se seam kae Andreaca 7. avgusta 1941. posle veere za vrijeme kartanja s ortskomandantom kapetanom Riterom saznao da e Kosmaj (e) biti u klopci, opkoljen sa svih strana. Sutradan ujutro, 8. avgusta,
F. Andreaca je preko Milene Bori, seljanke iz oblinjeg
sela Male Vrbice, koja mu je svako drugo jutro donosila svea jaja, mleko, sir i druge namirnice i sluila kao
kurir, obavijestio komandanta Kosmajskog partizanskog odreda Milutina Todorovia to Nijemci spremaju.
Kosmajski odred ... nije brojao tada vie od sedamdeset boraca kae M. Mari, i dodaje: ...

tab Kosmajskog odreda preduzeo je mere, pa se

sutradan u obruu nemakih snaga nala samo
jedna eta, mladenovaka, sa svojih 27 boraca. Toj
eti nije bilo mogue javiti da se i ona povue, jer
je bila razbijena po petorkama, a samo dan ranije
upuena na teren.4
Tri godine prije toga, 1973, Sreten ujovi, koji je
1941. bio komandant Glavnog taba NOP-odreda Srbije,
u razgovoru s Mihailom Mariem rekao je: Bio sam
upoznat s tim da imamo obavetajca kod Nemaca u
Mladenovcu. 5
Tragali smo dalje po dokumentima i sjeanjima
svjedoenjima ljudi sa sektora Kosmaja i nali smo
ih poprilino ali, naalost, nigdje nismo naili ni na
ime Ferdinanda Andreace ni na nadimak Italijan. Meutim, utvrdili smo da su blokada i proeljavanje Kosmaja zapoeli 8. a ne 9. avgusta! Isto tako, iz niza izvora
proizlazi da se Kosmajsko-posavski NOP-odred nikada
nije ni nalazio na Kosmaju u punom sastavu.
U naoj Vojnoj enciklopediji pod odrednicom Kosmajsko-posavski NOP odred stoji zapisano:
Nou 7/8 avgusta (1941) jae nemake snage
opkolile su Kosmaj sa svih strana i u toku 89.
avgusta u streljakom stroju prokrstarile planinom. Na Kosmaju se tada nalazila samo Mladenovaka eta sa jo nekoliko boraca iz drugih eta ukupno 27 partizana. U neravnoj borbi protiv Nemaca poginulo je 13 boraca, a 14 se uspelo
probiti iz obrua. Meu izginulima nalazio se i
lan G NOPO Srbije Branko Krsmanovi. 6
U Hronologiji pod datumom 8. avgust 1941. itamo:
Na pl(anini) Kosmaju jae nemake snage
unitile jednu desetinu Kosmajskog NOP odreda.
Meu poginulim bio je i lan G NOP odreda Srbije Branko Krsmanovi, narodni heroj.7
A u prvoj knjizi Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije pie:
... oko 1.500 nemakih vojnika preduzelo je 8.
avgusta koncentrian napad na Kosmaj, predpostavljajui da se na njemu nalaze glavne snage odreda: meutim, tamo je bilo samo 14 partizana i
oni su, u borbi sa mnogo nadmonijim neprijateljem svi izginuli.8
U situaciji u kojoj smo se nali nismo imali drugog
izlaza nego da pretpostavku o presudnoj ulozi obavjetenja Ferdinanda Andreace u spasavanju glavnine
Kosmajskog NOP-odreda iz njemake blokade odba-

cimo. To, meutim, nikako ne znai da on nije i obavjetajno radio za NOP i uinio mu velike usluge u nekim drugim sluajevima.
No, kad smo ve kod pogibije Branka Krsmanovia,
moramo spomenuti da Moma Markovi, tadanji instruktor PK KPJ za Srbiju, u svojoj knjizi Rat i revolucija u Srbiji (Seanja 19411945), u jednoj napomeni kae
da je on poginuo u borbi s etnicima avgusta 1914.
Oznaka godine je oigledna tamparska greka, ali
podatak da je Branko Krsmanovi poginuo u borbi s
etnicima potpuno je netaan jer nikakve kvislinke jedinice, pa ni etnici Koste Peanca ili Drae Mihailovia, nisu uope uestvovale u blokadi Kosmaja! To se,
uostalom, vidi i iz svih ostalih citiranih izvora.
Neto slino kao s F. Andreacom dogodilo n a m se i s
Predragom Udickim Denebom. Uz Titovu depeu Moskvi od 13. septembra 1941, u kojoj se, izmeu ostalog,
doslovno citira izvjetaj dra Haralda Turnera, Redakcija Dokumenata centralnih organa..." stavila je napomenu:
Politbiro CKKPJ i PKKPJ za Srbiju dolazili su,
preko novinara Predraga Udickog, do nekih izvjetaja koje su Nijemci iz Beograda slali za Berlin. Udicki je radio u njemakoj telegrafskoj agenciji (DNB) u Beogradu i bio ilegalno povezan s
KPJ. tab njemakog komandanta Srbije se, ponekad, koristio teleprinterom te agencije za slanje
neifrovanih izvjetaja u Berlin. P. Udicki je uspijevao da doe do kopija nekih izvjetaja i da ih dostavi partijskom rukovodstvu Srbije. Vjerovatno je
(istakli autori) tim putem do Tita doao i Turnerov
izvjetaj iji dio Tito citira u ovoj depei Kominterni.9
Premda nas je ono vjerovatno u toj napomeni malo pokolebalo, ipak smo nastavili traganje za podacima
o eventualnom obavjetajnom radu P. Udickog.
U dnevniku Vladimira Dedijera nali smo podatak:
Sreda, 11. juni (1941)
...U poverljivim biltenima koje mi predaje drug
Udicki,24 mnogo se govori o napadu Nemake na
SSSR.
U objanjenju br. 24 Vladimir Dedijer je napisao i O V O :
Predrag Udicki radio je poverljivi nemaki
bilten u agenciji DNB u Beogradu. Ranije je bio
zaposlen u agenciji Avala'. On je svakog dana donosio poverljivi bilten DNB koji je raen u svega
sedam primeraka. 10

Poto je saznao da e biti uhapen, V. Dedijer je napustio svoj stan i ilegalno boravio kod rodbine. S tim u
vezi on pod datumom etvrtak, 26. juni (1941) zapisuje
i

OVO:

U krevetu, u jastunici, nalazio se jedan poverljivi nemaki bilten. Olga je primila taj materijal u sredu od Udickog s tim da mi danas preda,
ali je zaboravila da to ranije sakrije, pa ga je prilikom pretresa gurnula u jastuk. Gestapovci su
preturali po jastuku, ali hartiju nisu primetili.11
(Istakli autori.)
To bi, uglavnom, bilo sve to je upuivalo na izvjestan obavjetajni rad Predraga Udickog. Meutim, i to je
stajalo na labavim nogama. Prije svega, teko je prihvatiti podatak da se u povjerljivim biltenima jedne novinske agencije a DNB je upravo bila to i nita vie
pa makar oni bili raeni u svega sedam primjeraka, nalaze povjerljivi podaci, naroito oni koji su se odnosili na napad Njemake na SSSR! Bila je to, na primjer, tajna za koju je Adolf Hitler naredio da moe biti
saopena njegovom najbliem saradniku Benitu Mussoliniju tek u zoru 22. juna 1941, kada su njemake trupe ve bile prele sovjetsku granicu. Uostalom, upravo
se o tome opirnije govori u treoj knjizi ove edicije, u
poglavlju Zagrebake isprepletene obavjetajno-diverzantske mree.
Naa Vojna enciklopedija ni u prvom ni u dingom
izdanju nema odrednicu Udicki Predrag. U dokumentaciji Radio-Beograda nali smo sljedee podatke:
Udicki Predrag Deneba (
Darosava, umadija, 1943), novinar. lan KPJ od 1941. god(ine).
Do okupacije radio u agenciji Avala a potom u
nem(akoj) telegrafskoj) agenciji DNB na poverljivom biltenu i informacije slao PK KPJ za Srbiju.
Od marta 1943. u Kosmajskom NOPO. U s. Darosavi, u seditu tehnike OK KPJ za Kragujevac, da
ne bi pao iv u ruke nepr(ijatelja), 25. sept(embra)
(1943) izvrio samoubistvo. 12
Dakle, ni u tom tekstu ne nalazimo nita novo o
obavjetajnom radu Predraga Udickog. Podaci su tani,
umro je smru heroja izvrivi samoubistvo da ne bi iv
pao u ruke etnika, ali ne u sjeditu tehnike Okrunog
komiteta KPJ za Kragujevac, ve u jednoj zemunici u
selu Darosavi kod Arandelovca, koje danas nosi naziv
Partizani. Tehnika o kojoj je rije nalazila se u kui
kolskog posluitelja Mihaila Staniia i neprijatelj je
nikad nije pronaao. 13
Kada je rije o enama partizanskim obavjetajci-

ma, izdvojili smo ih nekoliko, ne po znaaju njihova doprinosa NOP-u na tom polju, ve jednostavno zato to
smo u njihovu radu nali vie podataka. A tih divnih ena bez obzira na godine bilo je irom zemlje sigurno stotine, samo to da uinimo npr. s podatkom koji
nalazimo u spomenutoj knjizi Mome Markovia. Piui
o situaciji u srezu Petrovac (na Mlavi) potkraj 1941, on
kae:
Pamtim porodicu Stevanovi, domaicu Staniju i njenog mua Jovu iz zaseoka Krka reka,
selo Melnica, kod kojih smo bili smeteni. U vreme krvavih etnikih odmazdi nad svima koji su
na bilo koji nain pomagali partizanima, ovi divni
ljudi pokazali su veliku hrabrost i poverenje u na
pokret. Bili smo zadivljeni nainom na koji je Stanij a Stevanovi, nepismena seljanka, prikupljala
obavetenja o neprijatelju i prenosila ih nama...'4
(Istakli autori).
Sigurno bi se neusporedivo vie moglo i trebalo rei
o eni Staniji, ali to je prelazilo nae mogunosti... Isto
se dogodilo i u mnotvu drugih sluajeva.
Pisali smo i o obavjetajnom radu nekoliko vojnih
komiteta koji su djelovali u neprijateljskim garnizonima 1941 1942. godine. Nismo ih, jasno, mogli sve obuhvatiti, premda smo saznali i sakupili neke podatke o
njima (Slavonska Poega, Osijek, Prijedor itd.). Razlog
zbog kojeg im nismo posvetili posebna poglavlja u jednoj od triju knjiga koje obuhvataju taj period takoer je
vrlo jednostavan: istraivanja koja je jo trebalo preduzeti da bi se koliko-toliko zaokruila slika o njihovu radu prelazila su nae mogunosti. No, nadamo se da emo, opisujui obavjetajnu pozadinu partizanskih pothvata ili irih vojnih operacija koje e se u sljedeim godinama odigravati oko tih gradova imati priliku da se u
kraem pogledu unazad osvrnemo i na njihov doprinos
NOP-u u cjelini.
Koliko je panje bilo potrebno da bi se izbjegle zamke olakih i brzopletih zakljuaka redakcija nekih naih
edicija, pokazuje sluaj pisma koje je sredinom, zapravo 17. novembra, Edvard Kardelj iz jo uvijek slobodnog Uica, u ime CK KPJ, poslao je Glavnom tabu
NOP-odreda Slovenije. U tom pismu nalazi se pasus:
...aljite dopise i lanke za 'Borbu'. Poaljite
n a m detaljne vesti o palim borcima. Dostavljajte
n a m takoe i eventualne politike vesti koje ete
u Ljubljani primati od Italijana, 5 naroito o odnosima Italijana i Nemaca u vezi s jako rasprostra-

njenim vestima o mogunosti jednog separatnog

mira izmeu Italije i Engleske itd.15
Uz taj pasus Redakcija prve knjige estog toma
Zbornika stavila je napomenu:
Obavetajna sluba OF imala je informatore u talijanskim krugovima i uspeno je prikupljala podatke za
OF i Glavni tab.16 (Istakli autori.)
U redakcijskom naslovu tog dokumenta stoji da je
rije o pismu Edvarda Kardelja od poetka decembra
1941, to njegov tekst ne samo dio koji smo upravo
citirali, nego i ostali dijelovi veoma jednostavno pobija. Naime, poslije povlaenja Vrhovnog taba iz Uica
29. 11. 1941. Borba je prestala izlaziti (idui broj iziao
je tek u oktobru 1942. u selu Driniima u Bosanskoj krajini), pa nije bilo razloga da Kardelj, kao njen glavni
urednik, poetkom decembra iste godine od CK KP
Slovenije trai dopise i lanke za 'Borbu'... Meutim,
to nije ono najbitnije: nas je ponajprije interesovalo je li
zaista obavjetajna sluba OF imala (je) informatore u
talijanskim krugovima? Odgovor na to pitanje nali
smo u pismu oigledno odgovoru na citirano Kardeljevo pismo koje je Tone Tomi, organizacioni sekretar CK KP Slovenije, 5. decembra 1941. godine poslao
iz Ljubljane Centralnom komitetu KPJ. Taj je odgovor,
na nau veliku alost, bio jasan i nedvosmislen:
O Nemcima nemamo nikakvih obavetenja.
O Talijanima jo manje39017
Pa otkud onda Redakciji Zbornika podatak koji je
dala u svojoj napomeni br. 5?
Redakcija drugog toma edicije Dokumenti centralnih organa... objavljenog 1985. godine iz zaista neshvatljivih razloga, u pogledu datuma Kardeljeva pisma (poruke), ini istu greku kao i Redakcija prve knjige estog toma Zbornika. U napomeni br. 390 ona kae:
Poslednje dve reenice odnose se na poruku
Edvarda Kardelja, koju je dao u pismu Glavnom
tabu Slovenije poetkom decembra 1941. godine
traei da se iz Slovenije alju politike vesti koje
bi OF morala dobiti od Italijana u Ljubljani, posebno o odnosima izmeu Italijana i Nemaca u
vezi s proirenim glasinama o mogunosti separatnog mira izmeu Italije i Engleske. (Istakli autori.)18
udno je da obraiva tog dokumenta nije uoio da
Tone Tomi nije mogao 5. decembra iz Ljubljane odgovoriti Edvardu Kardelju koji se nalazio negdje u Srbiji,
odnosno u Sandaku, na njegovu poruku iz pisma pisanog poetkom decembra 1941, kao ni to da se u pismu

T. Tomia o kome je rije nalazi i reenica: Primili

smo vae pismo (od 17. novembra)!19
Zbog niza izvjetaja to ih je E. Kardelj od sredine jan u a r a 1942, nakon odlaska iz istone Bosne u Zagreb,
slao Titu, a koji su sadravali obavjetajne podatke, morali smo da pratimo njegovo dalje kretanje.
U prvoj knjizi ORNJ naili smo na podatak da je Edvard Kardelj, lan Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog taba
doao u Ljubljanu januara 1942. godine. U Hronologiji
stoji da su 3 marta 1942... Edvard Kardelj i Ivo Lola Ribar uputili iz Zagreba pismo Pokrajinskom komitetu
KPJ za Srbiju, i, napokon, u naoj VE, u odrednici
Kardelj Edvard (Kritof, Bevc) da on iz Zagreba u
martu odlazi u Ljubljanu.20
Na sline tekoe nailazili smo i pri praenju kretanja nekih drugih visokih rukovodilaca NOP-a, pa i
pri utvrivanju vremena Kardeljeva odlaska iz Ljubljane na osloboeni teritorij. No, o tome smo, ini n a m se,
ve dovoljno govorili.
U predgovoru svojoj knjizi Obavjetajna sluba u
NOR 19411945 Milovan Delebdi pie:
Obavetajna sluba u NOR-u sve vreme je bila jedinstvena organizacija kojom je neposredno
rukovodio Vrhovni tab odnosno Poverenitvo za
narodnu odbranu NKOJ-a s maralom Josipom
Brozom na elu.21
Zaista lijepo reeno, teta to tako nije i bilo.
O prvim koracima prema stvaranju jedinstvene ili,
bolje reeno, jednoobrazne partizanske obavjetajne
slube govorilo se na savjetovanju u Stolicama (26. septembra 1941) i o tome smo pisali u poglavlju prve knjige
Naredbe i uputstva. Idue savjetovanje, na kome je,
prema naim ocjenama, moralo biti rijei o tom istom
problemu, odrano je u Ivaniima (Romanija) 7. i 8. jan u a r a 1942. Bilo je to, zapravo savjetovanje CKKPJ i
PKKPJ za Bosnu i Hercegovinu, odnosno, dvodnevno
pokrajinsko savjetovanje KPJ za Bosnu i Hercegovinu,
kome su prisustvovali sekretar KPJ Josip Broz Tito i nekoliko lanova CK KPJ.22 O tom savjetovanju pisali
smo u ve spomenutom poglavlju prve knjige. Meutim, ono to nas je u toku daljih traganja za podacima o
razvoju partizanske obavjetajne slube iznenadilo bila
je injenica da se ni u prvom ni u drugom izdanju VE,
ni u Pregledu istorije Saveza komunista Jugoslavije, ni
u najnovijoj Povijesti SKJ savjetovanje u Ivaniima
uope ne spominje!
Zato?
Da li je zaboravljena nepobitna istina: da bismo

shvatili sadanjost, moramo objektivno sagledati prolost!?

Tek u iduoj, etvrtoj knjizi POS 19431945 govorit
emo o neprijateljskim pripremama za veliku etvrtu
ofanzivu, odnosno o saznanjima partizanske obavjetajne slube za te pripreme. Podaci o toj ofanzivi poeli
su, istina, da pristiu u partizanske tabove jo u toku
novembra i decembra 1942, ali smo smatrali da obavjetajni aspekt priprema i toka te ofanzive, koja je poela 20. januara 1943, moramo posmatrati u cjelini i zato o
njemu u prve tri knjige uope nismo govorili.
U toku rada na knjigama koje su sad pred itaocima
izbila je afera oko biveg generalnog sekretara OUN
Kurta Waldheima (Valdhajma) zbog ratnih zloina poinjenih dok se kao porunik nacistikog Wermachta
nalazio na teritoriju Jugoslavije, uestvujui, izmeu
ostalog, i u ofanzivi na Kozaru (10. juna-kraj jula 1942).
Na njegovo ime nismo naili uostalom nismo posebno ni tragali za ratnim zloincima ni kao pripadnika
odjeljenja Ic (obavjetajne slube), ni kao pripadnika
odjeljenja lb (intendanture) Grupe Zapadna Bosna,
koja je izvodila tu ofanzivu. Meutim, zapazili smo neto drugo na to moramo upozoriti.
O emu je rije?
0 sudbini civilnog stanovnitva Kozare i Potkozarja
u ORNJ smo nali zapisano:
... neprijatelj je popalio nekoliko desetina sela
1 pohvatao oko 50.000 stanovnika, veinom ene,
decu i starce. Od njih je jedan deo na zverski nain pobijen, a ostatak oteran u zloglasni ustaki
logor u Jasenovcu, iz koga se skoro niko nije vratio.23
U prvom izdanju nae VE pod odrednicom Kozarska ofanziva stoji zapisano:
Neprijatelj je pohvatao narod u zbegovima,
pa je oko 60.000 ljudi, ena i dece oterano u koncentracione logore ili na prisilni rad u Nemaku
odakle se mnogi nisu vratili.24
Drugo je izdanje nae VE u tekstu o sudbini civilnog
stanovnitva Kozare mnogo preciznije:
Neprijatelj je pohvatao narod u zbegovima i
pobio pri tome vei broj ljudi, ena i dece. Prema
podacima odgovarajuih slubi NDH 68 600 ljudi,
ena i dece prikupljeno je u sabirnim logorima. U
njima je izvrena podela u tri osnovne grupe: za
koncentracione logore Jasenovac, Stara Gradika
i one u Nemakoj i Norvekoj izrazitije eksponirane pripadnike NOP; za prisilan rad u Nema-

ko i, uglavnom, ostali radno sposobni mukarci i

za raseljavanje ostali, najvei deo stanovnitva."
Meutim, tragajui za materijalima za temu Zaarani krug: obavjetajna sluba propaganda obavjetajna sluba, koja e, kako smo ve rekli, biti obraena za cijeli period rata u jednoj od iduih knjiga, naili smo na podatke koji zbog n a m a neshvatljivih razloga nisu unijeti ni u jedno od citiranih kljunih djela nae historiografije. Naprimjer:
U izvjetaju politikog komesara taba III operativne zone u vojnoj i politikoj situaciji u Slavoniji od 12.
avgusta do 1. septembra itamo:
Na zborovima, mitinzima, suzbijale su se izvjesne kapitulantske tendencije, koje su se tu i tamo pojavljivale u narodu, a koje su djelomino
donosili pojedinci izmeu ono mnogo bosanaca
koji su preseljeni u naa sela preteno iz Kozare i
okolice. Mora se naglasiti da medu tim bosancima ima i mnogo pozitivnog elementa. 26
Uz taj pasus Redakcija edicije Graa za historiju
NOP u Slavoniji dala je napomenu:
Poslije ofanzive na Kozaru u junu 1942. neprijatelj je preselio mnogo naroda s tog teritorija na
podruje Slavonije, Moslavine i Bilo-gore. Time je
htio stvoriti utisak da su partizanske snage na Kozari unitene, kako bi unio demoralizaciju meu
narod i partizane Slavonije i Moslavine.27
U izvjetaju taba III operativne zone NOPO Hrvatske Glavnom tabu od 23. septembra 1942. godine pie:
Poslije mitinga su partizani pjevali pjesme, a
narodu su djelili stvari iz jedne dravne trgovine,
to je narod takoer sa oduevljenjem pozdravio.
Bilo je prisutno mnogo bosanskog naroda dotjeranog sa Kozare. ene s Kozare koje ive u jako
tekim prilikama stalno trae da budu primljene
u partizane. Nekoliko ih je primljeno u odred.28
U naredbi taba III operativne zone NOPO Hrvatske tabu III odreda od 3. oktobra 1942. godine:
Ovih dana je ubaeno na nae podruje nekoliko hiljada bosanskih ena i djece sa podruja
Kozare. Sa njima je neprijatelj mislio da zaplai
narod i nas, ali se je u tome ljuto prevario. Borbu
produavamo jo jae i otrije do konane pobjede.29
Sigurno nije posrijedi manifestacija nekog ustakog
humanizma prema srpskom ivlju Kozare, ve ti zloinci u datom vremenu iz tehnikih i drugih razloga jed-

nostavno nisu mogli da izvre njihovo totalno fiziko istrebljenje. Potvrdu o tome, i jo poneemu, nalazimo u
pismu koje je ministar vanjskih poslova Mladen Lorkovi ba u to vrijeme uputio jednom diplomatskom predstavniku tzv. NDH:
Kao na poslanik u inozemstvu Vi trebate biti
informirani o planovima nae politike, koju naa
vlada sprovodi. Stoga vam kaem ovo: hrvatska
drava ne moe postojati ako u njoj ivi 1,800.000
Srba i ako mi za leima imademo snanu srpsku
dravu, koja bi uvijek zasizala u naa podruja i
predstavljala vjenu opasnost za nas. Oba ta pitanja bilo bi nemogue rijeiti u normalna vremena
u kojima bi se moralo postupati zakonito i voditi
rauna o graanskim obzirima. Stoga je srea za
nas to je do uspostave NDH dolo u ovakovim
vremenima, jer samo sada moemo rijeiti taj
problem: mi stoga nastojimo da nestane Srba iz
naih zemalja i u tom pravcu je ve mnogo uinjeno. Evo ja sam se ovih dana vratio s podruja Kozare; ezdeset kilometara dugo i gotovo isto toliko
iroko podruje, koje je bilo nastanjeno iskljuivo
Srbima, danas je prazno zgarite... A sad prelazimo na Grme i tamo e u tom graanskom ratu
biti rijeeno najbolnije pitanje, a hrvatske zemlje
oiene. No mi mislimo i na pitanje srpske drave preko Drine. Ni ta ne moe ostati. I stoga sam
ja jo prole godine stupio u slubene pregovore s
predstavnicima Reicha kod kojih sam naiao na
puno razumijevanje pa je odlueno da e nakon
pobjede Srbi biti iseljeni u Sibiriju...30
A o Kurtu Valdhajmu, ije uee u ofanzivi na Kozaru u svojstvu intendantskog (lb) oficira grupe Zapadna Bosna uope nije sporno, zaista je, u datim uslovima, opisanim u citiranim partizanskim izvjetajima, bilo bezumno izmiljati dokumente kao to je onaj
koji je podmetnut zapadnonjemakom nedjeljniku
pigel (pigl), a koji mu imputira sauesnitvo u odreivanju sudbine oko 4000 kozarskih zarobljenika.
Na kraju, ali to ne znai i na posljednjem mjestu,
moramo da izrazimo zahvalnost i priznanje Sranu
Odiu i Darji Vukovi na zalaganju i upornosti koje su
pokazali pomaui nam u pronalaenju, izdvajanju i
sreivanju podataka o temama obuhvaenim ovim
knjigama. Upravo se u njihovu radu pokazalo koliko je
osnovana postavka, naroito u obavjetajnoj slubi, da
ponekad na prvi pogled malen, beznaajan podatak

moe da osvijetli pozornicu zbivanja koja je do tada de

facto bila u tami.
Odnos recenzenti autori ponekad je manje, a ponekad vie napregnut. Mi smo imali sreu da naidemo
na dva ne samo vrsna strunjaka, ve i ovjeka p u n a
razumijevanja za tekoe na koje smo nailazili. Profesor dr Vladimir Milanovi nije veliki poznavalac problema obavjetajne slube, ali kao sociolog osjetili
smo to kroz njegovu recenziju ima profinjen osjeaj
da uoi i locira iru ulogu i znaaj zbivanja iz tog domena u ratnim, a vjerovatno i u mirnodopskim uslovima.
Uz to, pukovnik JNA Vojislav Nikoli ne samo da se u
toku rata na licu mjesta susretao s problematikom
to je obraduju knjige koje je recenzirao, nego se poslije
rata, kao pomonik glavnog urednika Vojne enciklopedije, za historiju, i sam bavio historijom NOR-a, to mu
je olakavalo zadatak da nas upozori na izvjesne nedostatke koji su se mogli ispraviti. Njima dvojici dugujemo veliku zahvalnost, premda smo se ponekad u miljenjima i stavovima razilazili. No tragali smo i nalazili
rjeenja.
Kad autori osim vlastitog predgovora piu i pogovor
svojoj knjizi, onda je to neka vrsta posmrtnog slova jo
neroenom djetetu. Jer, to e dijete poeti da ivi tek
onda kad dospije u ruke italaca koji e imati volje i
strpljenja da se s njim pozabave. Pri tome e oni morati
da budu i veoma strpljivi. Jer, kao to smo u predgovoru rekli, ovo nije povijest nae partizanske obavjetajne
slube nego zbirka, ponekad moda i ne najsretnije
izabranih dokumenata i svjedoenja, uz komentare kojima smo pokuali objasniti njen znaaj, mjesto i ulogu
u epopeji naroda jugoslavenskih prostora, obuhvaenoj kraticom NOB, koja e zauvijek ostati dio njihova
postojanja. A zakljuke, zapravo sinteze u bilo kom
smislu izbjegavali smo, istina ponekad bezuspjeno,
i ostavljali itaocima da na prethodnim stranicama,
moda, pronau dovoljno elemenata za to.

IZVORI I LITERATURA
Obavjetajna saradnja s Moskvom
'Vladimir Dedijer, Novi prilozi, 1/621
Rober Gilen, Obavetajci koji su spasli Moskvu, Beograd,
1984, str. 193.
'Leopold Trepper, Velika igra, Zagreb, 1976, 1/121
4
andor Rado, Dora javlja..., str. 124
1
Gojko Beri, Svjedoenja, Osloboenje od 19. 12. 1984.
"Isto
7
DCO 1/115
DCO 1/138
"DCO 1/155
'DCO 1/320
"Dr Ivan Oak-Jovo Popovi, Konar sekretar Partije, Zagreb, 1976, str. 503
"Tito, SD 4/326
'Tito, SD 4/345, 349
'Tito, SD 5/267
15
Dedijer, Novi prilozi 1/551
'"Start, br. 262 od 7. 2. 1979.
"S. Koslav, Tragom nasilnika, Beograd, 1954, str. 237
"KTB OKW11/1208
'Trepper Leopold, n. dj. 1/150
'Trepper 1/151
21
William L. Shirer, Aufstieg und Fall des Dritten Reichs, S.
768
22
IstO, 768.
"Kazivanje Satvi Lutvi Tozana Slavku Komarici u Zrichu
1947. godine
""Odnosi se na Satvi Lutvi Tozana
"Winston Churchill, Drugi svjetski rat, Beograd, 3/332.
2,
Isto 334-335
"Shirer, str. 769
2S
Trepper 1/151
29
G. K. ukov, Uspomene i razmiljanja, Beograd, 1969, str.
2

30

Isto str. 272

'Isto str. 276

Isto
Isto
34
Isto, str. 277
35
Isto, str. 268
36
Trepper, 1/152
37
In. Pavao Kopori, Radio sam za Partiju, Zbornik sjeanjaZagreb 19411945 (u daljem tekstu: Zagreb), 2/174
38
Josip Broz Tito, Tako smo se organizovali i borili do pobjede, Ratna sjeanja, Veze u NOB-u 19411945, Beograd,
1981, str. 11 12 (u daljem tekstu: VUN)
39
etrdeset godina, Zbornik sjeanja aktivista jugoslavenskog revolucionarnog radnikog pokreta, Beograd, 1961, V/6
(u daljem tekstu: etrdeset godina)
4
Tito, SD 7/41
"DCO 1/18-27 i napomena broj 16 na str. 435
42
V. Dedijer, Novi Prilozi 1/273
43
KTBOKW11/1213
44
KTB OKW 11/183
"KTB OKW 11/398
"Slavko Odi, Okupacija Bosne u aprilskom ratu 1941. godine, Srednja Bosna u NOB 1/175
47
V. Dedijer, Novi prilozi 2/283; DCO 1/117
"Vjekoslav Ceni, Enigma Kopini, 1/139-140
49
DCO 1/117
50
Vojna enciklopedija 9/388 d
51
Tito, SD 6/209
52
V. Dedijer, Prilozi za biografiju Josipa Broza Tita 2/45
"Isto
54
Tito, SD 7/49; DCO 1/67
"Tito, SD 7/212
"DCO 1/67, 446
"Tito, SD 7/93
58
TitO, SD 7/228
"DCO 1/476
80
DCO 3/151-152
91
Zbornik II/2-209
e2
Tito, SD 9/20; DCO 3/360
"Tito, SD 9/42; DCO 3/409
64
DCO 3/252/253
65
Zbornik IV/3/210
"DCO 3/327-328
"Tito, SD 9/240
68
DCO 3/488
89
Tito, SD 9/42
70
Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ 1942/133
71
DCO 4/225
"DCO 4/468
"Start br. 262 od 7. februara 1979.
74
DCO 4/314
75
Isto
7
"DCO 4/322
77
Tito, SD 10/89
32
33

"Tito, SD 10/186
'Tito, SD 10/278
DCO 5/282
81
Tito, SD 10/190
"Tito, SD 10/280
"Tito, SD 11/121
"Tito, SD 11/286
"Tito, SD 11/194
"Tito, SD 11/210
87
Arhiv CK SKJ, 15570; CK KPJ-Kominterna 1942/164
"Tito, SD 11/181
"Tito, SD 11/211
""DOS 2/118, 119
"Tito, SD 11/152
92
Arhiv CK SKJ, CK KPJ - KI 194 (15712)
"Tito, SD 12/60
'Tito, SD 12/284
95
DOS 2/56
96
DOS 2/158
97
DOS 2/186-187
"Tito, SD 12/109
"Tito, SD 12/135-136
I00
Tito, SD 12/141
""Tito, SD 12/158
102
TitO, SD 12/293
'WAWT-315, Roll 1553, F 226-228
""MAW T-315, Roll 2154, F 56-515
'WAWT-501, Roll 248, F 001185
""Tito, SD 12/168
""Tito, SD 13/77
""Tito, SD 13/279
109
Tito, SD 13/280
"DCO 1/419-420
'"DCO 1/499
"Tito, SD 7/116
"Tito, SD 7/131
"Tito, SD 7/241
""DCO 2/24
'"Drugi svjetski rat, izdanje VII, Beograd, 1961, 2/239
'"Tajna prepiska Churchiii-Staljin 19411945, Zagreb, 1965,
str. 30
118
Zbornik II/2/113-114; DCO 2/238
'"DCO 3/57
'20DCO 3/166-167
'"DCO 3/228; Tito, SD 8/140
122
Tito, SD 8/258
123
Zbornik II/2/276
'"Zbornik V/3/123
'"Tito, SD 9/26
'"Tito, SD 9/235
127
DCO 3/441
'"iDCO 4/78
129
DCO 4/126

130

Zbornik II/3/181
"'DCO 4/239
,32
Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ 1942/96
133
Zbornik IV/4/254
134
Tito, SD 10/186
135
Isto
138
CK SKJ Arhiv br. 1526
,37
V. Ceni, n. dj. 1/159, 160
,38
V. Ceni, n. dj. 1/161
13,
Bosilji Slobodan, Timoka krajina, str. 53
'"V. Dedijer, Prilozi 2/45
,4
'Milomir Mari, Deca komunizma, Beograd, 1987, str. 81
142
DCO 1/235
'"Tito, SD 7/269
l44
TitO, SD 7/270-271
14
"DCO 1/474
'"NIN, 5. maja 1985; iz biljeke povodom izlaska iz tampe
kratke biografije Mustafe Golubia napisane i objavljene u
privatnom izdanju Borivoja Nekovia
'47NIN, 26. 5. 1985 Novo o Mustafi Golubiu
'"Borba od 12. 6. 1976.
'"Osloboenje, Sarajevo, 18. 6. 1976.
'"Osloboenje, 5. 7. 1976.
''Politika, 10. 7. 1976.
'"Osloboenje, 9. 7. 1976.
'"Borba, 26. 10. 1976.
'"V. Dedijer, Novi prilozi 2/716
'V. Dedijer, Novi prilozi, fotografija izmeu 2/944 i 2/945
''V. Dedijer, Novi prilozi, 2/733, 734
'"Okrugli sto borbe, Julija Vrinac, Najblae reeno: zloupotreba, str. 12, 13, 14.
158
DCO 1/212-213
'"Milomir Mari, n. dj. str. 82
""Isto, str. 82
'"'NIN, 5. 5. 1985.
182
NIN, 26. 5. 1985.
'83NIN, 15. 9. 1985.
'84NIN, 8. 9. 1985.
,85
NIN, 15. 9. 1985.
'"NIN, 15. 9. 1985; Osloboenje, 21. 12. 1984.
I67
NIN, 15. 9. 1985.
'"NIN, 5. 5. 1985.
'"NIN, 6. 10. 1985.
170
Isto
m
M. Mari, Deca komunizma, str. 67
,72
Isto, str. 78
173
DCO 2/235
74
' Milomir Mari, n. dj. str. 86, 87
175
Isto, str. 84, 85
'7eIsto, str. 85
177
Isto, str. 85, 86
"'Isto str. 95
179
DCO 1/334, 335

'"Arhiv CK SKJ, Zbirka Hrvatska, II/6; DCO 1/379, 381, 382

Milomir Mari, n. dj. str. 86
1B2
Arhiv SSUP
183
DCO 1/198
'"DCO 1/198
185
V. Dedijer, Novi prilozi 1/289
188
Vasko Ivanovi, Ilegalni kurir CK KPJ Kristina Dorevi,
VUN 2/224
,87
Isto
I88
Isto, str. 218
189
Dr Blagoje A. Nekovi, panija sa trideset godina udaljenosti, panija 19361939", Zbornik seanja jugoslovenskih
dobrovoljaca u panskom ratu, Beograd, 1971, V/19
"Tito, SD 7/132
""DCO 1/325
""Tito, SD 7/132
" 3 andor Rado, n. dj. str. 110
'"Aleksandar Foote, prevod, str. 42
'"DCO 1/324
""Isto
"'Veernje novosti, 16. 7. 1988.
'"Arhiv CK SKJ, f o n d CK KPJ 1941/89
"'DCO 1/325
""DCO 2/28
201
DCO 2/233-234
202
IstO
203
Arhiv CK SKJ, MG 2957
20,
Darko Stupari, Revolucionari i bez funkcija, Zagreb,
1975, str. 159
205
Branka Savi, Rad ifranata u Vrhovnom tabu, VUN,
1/333, 334
2
'Eftim Ristovski, Sedek Kostovski radiotelegraf ista Vrhovnog taba, VUN 2/196
207
Vidi n a p o m e n u broj 203, str. 335
20B
Ratko ibinac, Po cenu ivota, VUN 1/277, 278
2
"Branka Savi, n. l. 1/335
2
"Isto, 1/337
21
'Isto, 1/338
212
Branka Savi, Rad ifranata u Vrhovnom tabu uspostavljanje veze sa Kominternom i nae prve ifre, VUN 2/246
2
"Tito, SD 9/31
2,,
Miloje Tomi, Iz slavnih dana 1941, VUN 1/281
215
Eftim Ristovski, n. l. 2/199
2
"Milomir Mari, n.dj.
2,7
Arhiv CK SKJ, MG (Braiev materijal)
218
DCO 3/426
218
DCO 3/489
220
Arhiv CK SKJ, KPJ-KI 1942-191: stara oznaka 15712
22
'Arhiv CK SKJ 15732
222
Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 5/208
223
NO BUD 3/62
*"DOS 2/73
225
Tito, SD 6/213
181

226
AVII, a lZl-40-53, 275; Jovan Marjanovi, Draa Mihailovi izmeu Britanaca i Nemaca, str. 268
227
Politika ekspres, 13. januara 1972, str. 15
228
J. Marjanovi, Draa izmeu..., str. 71 i 344
229
V. Dedijer, Novi prilozi 1/33
230
Isto
231
Sveto Kovaevi, Povezivanje s Fjodorom Mahinom, VUN

232

Tito, SD 10/204
TitO, SD 10/285, 286
234
Branka Savi, n. l. VUN 2/255
235
Atilio Duplani, Radiotelegrafista Vrhovnog taba i 3.
korpusa, VUN 2/235
236
Hronologija, str. 351
233

Misije britanske Uprave za specijalne operacije (SOE)

'F.V.D. Dikin, Bojovna planina, Beograd, 1973, str. 153
Isto, str. 156.
Veljko P. Dragievi, Kako sam doao u partizane, Ratna
seanja, Veze u NOB-u 19411945, Beograd, 1981, 2/193194.
4
Isto, str. 194..
5
Dikin, n. dj. str. 161 162.
"Jovan Marjanovi, Draa Mihailovi izmeu Britanaca i
Nemaca, ZagrebBeograd, 1979, str. 102103. (u daljem tekstu: DM-izmeu...)
7
V. Dragievi, n. l. str. 194.
"Branka Savi, Rad ifranata u Vrhovnom tabu, Veze u
NOB-u, 1/340-341.
"J. Marjanovi, n. dj. str. 224.
'"Drago Gizdi, Dalmacija 1942, Zagreb, 1959, str. 6364.
"Vidi napomenu broj 9
,2
J. Marjanovi, n. dj. str. 82.
13
Jovan Donovi, Veze s Draom Mihailoviem sa srednjeg
i bliskog istoka i severne Afrike, Glasnik Srpskog istorisko-kulturnog drutva Njego u Americi, sveska prva juli
1958, str. 43.
"Slavko Odi-Slavko Komarica, No i magla, Zagreb, 1977,
2/251.
"Elisabeth Barker, Britanska politika na Balkanu u IIsvjetskom ratu, Zagreb, 1978, str. 157.
"D. Gizdi, n. dj. str. 63.
"Filmski arhiv Vojnoistorijskog instituta CKH-2/589.
"Isto, CKH-2/588-589.
"Isto, CKH-2/590-591.
2
"Isto, CKH-2/592-593.
2
'Isto, CKH-2/594-596.
22
Isto, CKH-2/601 -603.
23
Isto, CKH-2/604.
24
D. Gizdi, n. dj. str. 6364.
25
Josip Broz Tito, Sabrana djela (u daljem tekstu: Tito SD),
knjiga 9, str. 84
2
3

26
Dokumenti centralnih organa... (u daljem tekstu: DCO),
knjiga 4, str. 127-128.
27
DCO 4/146.
"Zbornik V/5/181.
29
J. Marjanovi, n. dj. str. 225.
30
S. Odi S. Komarica, n. dj. str. 251.
31
Isto, str. 251-252.
"Tito, SD 9/43.
33
Tito, SD 9/45.
"Tito, SD 9/44.
"Tito, SD 9/241.
"Tito, SD 9/80.
37
Tito, SD 9/84.
38
DCO 4/51-52.
"Tito, SD 9/104-105.
,0
DCO 4/104105.
"DCO 4/116117.
"Tito, SD 9/126.
"Tito, SD 9/131.
"Tito, SD 9/321.
"Mio Lekovi, injenice o misiji majora Terensa Atertona, feljton, nast. 3, Politika od 23. maja 1986.
"Tito, SD 9/207208.
"Tito, SD 9/287.
"Tito, SD 9/287.
"J. Marjanovi, n. dj. str. 266.
"Tito, SD 9/184.
51
Tito, SD 9/201.
52
Luka Boovi, Foa u prvoj polovini 1942, 4142 USU,
10/509, 510
S3
Tito, SD 9/219.
54
DCO 4/441.
"Isto.
"Tito, SD 10/42.
57
DCO 4/449.
"Vidi napomenu broj 52.
"Vladimir Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1970, I) 141.
"Isto, str. 125.
"DCO 4/489.
12
J. Marjanovi, n. dj. str. 226.
"Isto, str. 227.
"Dikin, n. dj. str. 89.
"Isto, str. 8990.
"Isto, str. 205.
e7
Isto, str. 205.
68
J. Marjanovi, n. dj. str. 227.
"Tito, SD 10/64.
10
DCO 5/38.
71
DCO 5/388389.
7
*DCO 5/397, 398.
73
DCO 5/589.
74
Dikin, str. 205206.
"Isto, str. 206.

"Isto.
"Isto.
"Isto, str. 207.
"Tito, SD 14/39.

Razmjene ma sa dvije otrice

'Vojna enciklopedija, drugo izdanje, Beograd, 1974, tom 8,
str. 40.
2
Basil Davidson, S. O. E. izmeu etnika i partizana str.
7880;
Bianca Ceva, 5 anni di storia itaiiana 19401945, Milano,
1964, p. 161.
3
Ljubo Boban, Hrvatska u arhivima izbjeglike vlade
19411943, Zagreb, 1985, str. 281.
"Bogdan Krizman, Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu 1941
1943, str. 166.
s
Isto, str. 206.
"Rodoljub olakovi, Zapisi iz oslobodilakog rata, Beograd, 1956, 1/72, 88, 129.
7
aanski kraj u NOB, Istorijski arhiv aak, aak, 1968,
str. 65.
"Hronologija, str. 88.
'Istorijsko odjeljenje CK SK BiH, broj dok. 191, reg. br. spiska 73.
'"Mladen Coli, Takozvana NDH, Beograd, 1973, str. 372.
"oko Jovani, Ratna sjeanja, Beograd, 1988, str. 111.
"Isto.
"Ervin inko, Drvarski dnevnik, Beograd, 1987, str. 227.
"Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 19411945,
Zbornik dokumenata, (u daljem tekstu: NOBUD), 1/86.
"Hronologija, str. 90
"Kika Damnjanovi-Markovi, Ja i moji ratni drugovi, Beograd, 1978, 1/91.
"Todor Vujasinovi, Ozrenski partizanski odred, Sarajevo,
1950, str. 6162.
"Isto.
"Isto, str. 62.
2
Isto, str. 338.
2
'Grga Milaini, Jurina desetina odreda Debela Kosa,
4142 USU, 9/381-382;
Ignjatije Peri, Razvoj i akcije partizanskog odreda Debela
Kosa*, UNJ1941, Beograd, 1963, 11/356.
22
Grga Milaini, n. l. str. 382.
23
Isto.
"Borbe u Srbiji 1941. godine, Beograd, 1949, str. 1189.
25
Zbornik 1/1/129-130.
"Moma Markovi, Rat i revolucija (Seanja 19411945), Beograd, 1987, Str. 48.
27
Svetislav Savkovi, Borbe Toplikog partizanskog odreda
protiv etnika Koste Peanca 1941. godine, UNJ 1941, V/282;

Stojan Nikoli, Leskovaki okrug 1941. godine, UNJ 1941,

III/701.
28

Zbornik, III/1/72.
"Vukota Radovi, Prva razmjena zarobljenika u Crnoj Gori, 4142 USU, 4/2938;
Durica Labovi-Milan Basta, Partizani za pregovarakim
stolom 19411945, Zagreb, 1986, str. 1416.
30
Rajko Gligorevi, Prva partizanska razmjena zarobljenika, Narodna armija, 4. april 1957, str. 6.
31
Vujadin Blei, Oko Leskovca 1941. godine, UNJ 1941, V/821.
32

. Labovi M. Basta, n. dj. str. 20.

"Dr Ivan Oak Jovo Popovi, Konar sekretar Partije,
Zagreb, 1976, str. 509510.
34
NOBUD, 1/316.
35
Zbornik, V/2/162.
31
Zbornik V/2/251; Slavonija 1/420-421.
"Milan Beki, Ivo Butkovi, Slavko Goldstein, Okrug Karlovac 1941, Zagreb, 1965, str. 274275.
38
Isto.
"Zbornik, V/3/85.
"Milan Majstorovi Mio Medi, Doljani u narodnom ustanku, UNJ 1941, V/460-461.
41
Kascheova depea Nr 133, upuena Ribbentropu 30. 3.
1943, D 589-009.
"Arhiv SSUP.
43
Zbornik, IV/2/208, 211.
"Zbornik, IV/3/23.
"Stevo Kovaevi, Borbe hercegovakih i crnogorskih partizana na sektoru TrebinjeBilea januara 1942. godine,
4142 USU, 25/174; vidi i lanak istog autora Borbe na sektoru DubrovnikTrebinjeBilee i Hercegovine
u NOB*
3/741-742.
"Vojo Erceg-Lazo alija, Istakli smo crvenu zastavu, Hercegovina u NOB (u daljem tekstu: HUNOB), 4/176.
"Skendervakufska konferencija '42, Banjaluka, 1982, str. 48.
"DCO 4/52.
"Hronologija, str. 172.
S
"D. Labovi-M. Basta, n. dj. str. 2326.
51
Zbornik, V/3/220, 222.
52
Isto
53
NOBUD 2/41.
54
Dr. I. Oak J. Popovi, n. dj. str. 531.
"Zbornik VI/2/56.
"Simo Lonar, Dogaaji u glamokom kraju poetkom
1942. godine, 4142 USU, 16/164-165.
57
S. Ogrizovi, Razmena zarobljenika (prema seanju majora Jovana Kokotovia), Crvena zvezda broj 297 od 1. januara
1958, str. 4.
"Koa Popovi, Beleke uz ratovanje, Beograd, 1988, str. 31.
"Ismet Dilberovi, etnika izdaja u selu Bijeloj, HUNOB
4/440.

""irno Radi, Neprijatelj o porazu na Badrljaama, HUNOB 4/140-146.

"'Simo Radi, Ljubinje izmeu dva ratna juna, HUNOB
3/717-718. Petar Milidragovi, Nepredvieni okraj, 41-42 USU,
16/411-412.
"Todor Vujasinovi, n. dj. str. 337338.
63
IstO, Str. 340, 341.
"Isto, str. 339.
85
DCO 4/433.
""Ranko Miti, Neka sjeanja s Banije, Prva godina..., Zbornik 3, Karlovac, 1971, str. 583.
87
NOBUD 2/172-174.
""Duan Plena, Partizanski odredi naroda Dalmacije
1941 1942c, Beograd, 1960, str. 223.
""Nikola Rubi, Zapisi i sjeanja, Prva godina..., Zbornik 3,
str. 736737.
7
David Mandi, U italijanskom logoru Knin, Bosansko
Grahovo u NOR-u, Bosansko Grahovo, 1971, str. 339.
7I
Niko Duri, Razmjena zarobljenika, Bosansko Grahovo u
NOR-u, str. 366-367.
"Arhiv Vojnoistorijskog instituta JNA, Arhiv NOR-a, k.
1494, reg. br. 4-1/3.
73
AVII, k. 1494, reg. br. 4-3/3, 4-4/3, 4-5/3.
74
AVII, k. 1494, reg. br. 4-2/3.
"Drago Gizdi, Dalmacija 1942*, str. 664.
"Isto.
77
Zbornik IV/8/111.
78
Zbornik IV/8/111.
79
Slavonija, III/342, 343.
""Zvonko Ivankovi-Vonta, Hebrang, Zagreb, 1988, str. 110.
"'Arhiv SSUP-a.
82
Slavko Odi, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, faksimil
izmeu 80. i 81. stranice.
""Arhiv SSUP-a.
"Isto.
""Zvonko Ivankovi-Vonta, n. dj. str. 145.
88
Isto, str. 109.
"Tgnjatije Peri, Prva razmena ratnih zarobljenika na Kordunu, 41-42 USU, 23/290-297.
""Isto, str. 294295.
""Hronologija, str. 371; D Labovi M. Basta, n. dj. str. 125.
""Mile Davidovi, Napad 2. bataljona 6. krajike udarne brigade na Suhau i Veljkia brdo, Podgrme u NOB, Beograd,
1972, 2/555-556.
"'Zbornik IV/8/98.
92
D. Labovi-M. Basta, n. dj. str. 125126.
93
VII, Arhiv NDH, k. 75, br. reg. 12/10-1.
"VII, Arhiv NOR-a, k. 406, br. reg. 5/1-11.
95
VII, Arhiv NDH, k. 62, br. reg. 2/4.
98
VII, Arhiv NDH, k. 62, br. reg. 3/4.
97
Isto.
98
. Labovi-M. Basta, n. dj. str. 127.
"VII, Arhiv, fond NDH, k. 151a, br. reg. 46/14-1.

'""Vil, Arhiv, fond NDH, k. 151 a, br. reg. 46/14-2.

""VII, Arhiv, fond NDH, k. 151a, br. reg. 46/14-1.
102
Zbornik IV/9/68.
""Pako Romac, U ustanikoj Bosni, Sarajevo, 1963, str.
200210.

'"Slavko Odi, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, str.

2931.
""Start, br. 262 od 7. 2. 1979.
""Arhiv Vojnoistorijskog instituta (u daljem tekstu: AVII),
fond NDH, k. 190, reg. br. 2/1-2.
107
Koa Popovi, Beieke uz ratovanje, Beograd, 1988, str. 57.
Slavko Odi je u knjizi Neostvareni planovi kao datum
Ottovog odlaska, rekonstrukcijom njegovog puta do dolaska u
Zagreb (13. avgusta), na osnovi njegovog kazivanja, pogreno
naveo 11. avgusta kao datum njegovog polaska iz Livna (str.
35).
108
AVII, fond NDH, k. 190, reg. br. 2/1-2.
,09
S. Odi, n. dj. str. 3435.
"AVII, k. 190, reg. br. 2/1-1.
'"AVII, k. 114, br. reg. l/9a-l.
"2AVII, k. 106, br. reg. 35/2-1.
"3AVII, k. 190, br. reg. 2/1-5; k. 106, br. reg. 36/2-1, 36/2-2.
""Deutsche Gesandtschaft Agram, FS Nr. 120 an Auswrtig
Berlin von 14. 8. 17,05 Uhr.
"'WO Agram Gr. II Nr. 1348/42 g, 14. 8. 42.-20,30 Uhr.
116
WO Agram Gr. II Nr. 1412/42 g, Funkspruch an Hauptmann Heyss, Mostar, 21. 8. 42.
,17
AVII, njemaka arhiva, mikroteka, London, rolna 19, str.
H 310864-310871 (u daljem tekstu samo: London, oznaka rolne i
stranice mikrofilma)
'"Tito, SD 12/40
""Tito, SD 12/281
,20
Rafael Bri-Mile Bogovac, Livanjski kraj u revolucionarnom radnikom pokretu i narodnooslobodilakoj borbi, Livno,
1978, Str. 88, 159, 193, 240.
,2
'S. Odi, n. dj. str. 69;
FS OT Mostar, Hptm. Heyss an W. O. Agram, 17. 8. 42
21,00 Uhr.
'"Deutsche Gesandtschaft G-WR 3 B - 164/42, Zagreb, den
17. August 1942, Funkspruch f r Hauptmann Heyss.
,23
WO Agram, Gr II Nr. 1393/42 g, FS an Hptm Heyss, Mostar, 20. 8. 42. London 16/311 794; 16/311 791.
,2,
AVII, fond NDH, k. 190, reg. br. 5/1.
,25
R. Bri-M. Bogovac, n. dj. str. 229.
126
S. Odi, n. dj. str. 71; vidi i R. Bri-M. Bogovac str. 389.
127
AVII, fond NDH, k. 191, br. reg. 53/8-1, 53/8-3.
128
Ustaka nadzorna sluba Zagreb, slubena brzojavka
Br. U. Z. 53994, Arhiv SSUP.
l2
"Vidi napomenu broj 116.
'"Vermerk, Rcksprache mit Oberst von Funck Livno,
Zagreb, dem 20. August 1942.
,3
'AVII, London 19/311 340
132
AVII, London, 19/311-341

'"AVII, London, 19/310 870-871

134
AVII, London, 19/310 865
135
Vidi napomenu broj 132
""Anda urii, Ivula Luki i Draga Luki, Posuje na raskru, HUNOB 3/674.
'"Marijan Stilinovi, Bune i otpori, Zagreb, 1969, str. 218.
""Isto, str. 217.
""Milinko Okiljevi, Od Sutjeske do Kupresa s 1. bataljonom Hercegovakog odreda jula i avgusta, 41-42 USU, 21/210.
140
AVII, fond NDH, k. 65, br. reg. 19/31.
""Vidi napomenu broj 137, str. 221.
I42
Isto, str. 218.
143
Isto, Str. 221222.
144
AVII, fond NOR-a, k. br. reg.
I45
Tito, SD 12/90
146
Isto.
147
Tito, SD 12/116
""The national archives of the United States, a microfilm
publication, Washington, (u daljem tekstu: NAW), T-501, Roll
264, F 620-623.
14
AVII, fond NDH, k. 65, reg. br. 43/5-7
""Arhiv SSUP, Sasluanje Hansa Otta, str. 108
'"NAWT-501, Roll 264, F 000 486
" 2 Zapisniko sasluanje Hansa Otta, Arhiv SSUP
I53
Abt. Wi., Zagreb, den 27. August 1942, VERMERK f r Polizeiattache
154
R. Bri-M. Bogovac, n. dj. str. 193.
155
Mile Milatovi, Sluaj Andrije Hebranga, Beograd, 1952,
str. 26.
""Zvonko Ivankovi-Vonta, Hebrang, Zagreb, 1988, str.
100102.
I57

AVII, London 19/310 856-860

""Vidi napomenu broj 152.
""Emma Szedressy, Jablanica, 10. IX 1942, Bericht ber
28-tglich Partisanen Paradies
""Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza
Tita, RijekaZagreb, 1981 2/841
"'Izvjetaj dr Heinricha od 10. 9. 42. Nr. 436/42
"2Vidi napomenu broj 160
"3Vidi napomenu broj 159
""Vladimir Velebit, Razmjena zarobljenika kod Posuja,
HUNOB 1/375-376
"5AVII, fond NDH, k. 191, reg. br. 53/8-2
""AVII, fond NDH, k. 215, br. reg. 11/1-7.
Zarobljenici iz Livna bili su Jozo Kolumbus, trgovac, Stipe
Dal, opinski blagajnik, Luka Slipevi, trgovac, Tade Kai,
hotelijer, Ivo evra, gostioniar, Milka Jurki, domaica, Doli
Mijo, obrtnik, Martin Rimac, teak (zemljoradnik) i Jureta Mate, teak; iz Glamoa: Stipo Jakumetovi, trgovac, Hamid Radali, poreski izvrilac, Jusuf Zlatarovi, teak i Ibrahim Duganhodi, lugar.
"Tvica Kraneli, Novi Mjesni komitet SKOJ-a, Zbornik sjeanja Zagreb 19411945, Zagreb, 1984, 3/252.

"Tito, SD 12/33-35
'""Tito, SD 12/280
170
R. Bri-M. Bogovac, n. dj. str. 236, 240
17
'Mladen Ivekovi, n. dj. str. 122123.
172
Z. Ivankovi-Vonta, n. dj. str. 75
173
Tito, SD 12/35
"'NAW T-501, Roll 265, F 974-975
"'NAVY'r-501, R 265, F 1032-1035
176
Der Deutsche Wehrwirtschaftoffizier Agram, 20. August
1942, FM 270 II 1397/42 g, Militrische Lage westl. v. Mostar, an
Der Deutsche General in Agram.
177
Der Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des SD, Einsatzkommando Sarajevo, Nr. 476/42, Sarajevo, den 10. 9. 1942,
Partisanen im Rume Prozor-Glamo-Klju, Anbau, Organisation, Bewaffnung und Strke
178
BdS und des SD, EK Sarajevo, den 10. 9. 1942, Ueberfall
der Partisanen auf Livno
179
Vojna enciklopedija (u daljem tekstu: VE), drugo izdanje,
7/26
1S0
Isto
18l
Ibro ili, Razvoj radnikog pokreta i KPJ prije rata i u
toku NOB 1941. u Jablanici, 41-42 USU, 1/452.
"2Vidi napomenu broj 159
183
Stephan Sonns, Jabianica, 11. IX1942, Anhang zum Bericht Emma Szedressy ber ein 28-tgliches Partisanenparadies
184
Austausch von Deutschen aus der Gefangenheit bei den
Partisanen, Sarajevo, 15. IX. 1942, EK Sarajevo
'""Vidi napomenu broj 159
I86
Vidi napomenu broj 183
""Vidi napomenu broj 184
'"Emma Szedressy, Jabianica, 12. IX. 1942, Eindrcke von
Partisanentun
'"'Aufzeichnung, Zagreb, den 12. September 1942., Kreiner
""Vidi napomenu broj 184
191
Tito, SD 12/115-116
192
Milovan okanovi, Prvi put u Jajcu, Druga proleterska,
VIZ, Beograd, 1965, 11/71
193
AVII, London, H 311 693
194
Slavonija 11/423-424
" l5 AW, fond NOR-a, k. 103 A, br. reg. 64, 5, 6, 7, 8, 9/11
'""Mladen Coli, Takozvana NDH 1941, Beograd, 1973, str. 53
""Vidi napomenu broj 195
198
Isto
'"AW, fond NOR-a, k. 103 A, br. reg. 6-1, 2,3/11
200
Isto
20,
Isto
202
Isto
203
Slavonija 111/84-90
204
Z. Ivankovi-Vonta, n. dj. 98
205
Vidi napomenu broj 203
20
S. Odi, n. dj. faksimil izmeu 264 i 265. stranice.
207
Slavonija 111/84-90

208

VE, drugo izdanje, 2/289

Vidi napomenu broj 207
210
Slavonija, 11/415, 417
211
Slavonija III/140, 142
212
Slavonija 11/423-424
213
Mile Milatovi, Sluaj Andrije Hebranga, Beograd, 1952,
str. 210.
214
SSUP Arhiv
215
Slavonija 111/84-90
2,8
M. Milatovi, n. dj. str. 211
217
AIHRP NG k. 310/13;
Z. Ivankovi-Vonta, n. dj. str. 99
2I8
Isto
219
Milenko Doder, Kopini bez enigme, Zagreb, 1986, str. 140
220
Slavonija III/6, 7, 8
22,
Arhiv SSUP
222
Mladen Ivekovi, Nepokorena zemlja, Zagreb, 1945, str.
208

21, 22
223

M. Milatovi, n. dj. str. 216 (faksimil)

SSUP Arhiv
Pavle Gregori, Sjeverozapadna Hrvatska 1942, str. 200

224

225

201.
226

Isto, str. 251

Duga, intervju od 13. 11. 1972, str. 71
228
Antun Biber, Partijska organizacija IV rajona, Zbornik
sjeanja Zagreb 19411945. (u daljem tekstu: Zagreb), 1/137.
'""Zbornik, IX/2/172
230
Slavonija, 1/44
231
Isto
232
M. Ivekovi, n. dj. str. 23-25
233
Slavonija, 111/85-90
234
Vidi napomenu 231, str. 122123
235
Zagreb, 1/46; 2/214, 314
23e
Dr Pavle Gregori, Sjeveroistona Hrvatska 1942, str. 199
227

200.
237

Zagreb, 4/362; P. Gregori, n. dj. str. 231.

AVII, fond NDH, k. 204, br. reg. 34/5; Zvonko Ivankovi-Vonta, Hebrang, str. 122 (faksimil)
231
Vidi napomenu broj 232
240
AVII, fond NOR-a, k. 103 A, br. reg. 6-4/11; 6-3/11: Zbornik
V/8/74-75
24f
Isto.
242
Mile Milatovi, Sluaj Andrije Hebranga, str. 227, napomena 1.
243
Zagreb, 1/133
244
Zagreb, 2/365
245
Zagreb, 1/367
248
Tito, SD 12/34
247
Duga, str. 71
248
P. Gregori, NOB u SZH, str. 249.
248
AVII, NOR, k. 701, f. 5, reg. br. 81
249
AVII, k. 190, br. reg. 2/1-5
250
Hronologija, str. 338
238

251

NAW, T-314, Roll 2271, F 001450-001460

IstO
Hronologija, str. 453
254
AVII, k. 3A, br. reg. 16, f.3: Zbornik II/6 dok. br. 75
255
Mehmedalija Boji, Selim Karovi, Mio Lekovi, Arsen
Soldo, Partizanske staze Titov ratni put 1411945, Sarajevo, 1980, str. 129, 139.
2S8
Tito, SD 12/257
257
Tito, SD 12/299
258
AVII, NOR, k. 701, f.3, br. reg. 9/1
259
Arhiv VII, mikrofilm London 20, snimak 311 691-692 (u daljem tekstu; London 20/311 691-692)
280
London, 20/311693
281
London, 20/311680
282
London, 20/311681
283
London, 20/311693
284
London, 20/311683
285
London, 20/311687
288
Slavko Odi, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, str. 100
287
London, 20/311688
288
London, 20/311689
288
Vidi napomenu broj 258
270
London, 19/310853, 310855
271
Pribiljeka o kazivanju Vande Novosel-Bae, 18. novembra 1988. godine.
272
London, 19/310853
273
London, 19/310851,310852
274
Izvjetaj dr Heinricha Zapovjedniku policije bezbjednosti
i slube bezbjednosti SS-pukovniku dr Schaf eru od 24. 11. 1942,
Arhiv SSUP.
275
London, 20/311675, 311676
278
London, 20/311675-678
277
London, 20/311673
278
London, 20/311674
279
London, 20/311661
280
Isto
281
London, 20/311665
London, 20/311666
283
London, 20/311662
284
Isto
2,5
Isto
288
London, 20/311667-668
287
London, 20/311668
288
London, 20/311668-670
289
London, 20/311663
280
London, 20/311663-664
291
London, 20/311659
292
AVII, fond NDH, k. 65, br. reg. 52/6-2
293
AVII, fond NDH, k. 65. br. reg. 52/6-3
294
London, 20/311 693
295
AVII, fond NDH, k. 62, br. reg. 1/4-2.
298
Isto.
297
Der Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des SD,
2S2

253

Aussendienststelle Sarajevo, 654/42, Sarajevo, d. 23. 11. 1942,

Verhandlung mit Aufstndischen-Titogruppe wegen Austausch von Gefangenen (u daljem tekstu: Heinrich 654/42)
298
Isto.
299
TitO, SD 12/226.
300
M. Milatovi, n.dj. str. 204.
"'Vidi napomenu broj 295.
302
Heinrich 654/42
303
Mio Lekovi, Martovski pregovori 1943, Beograd, 1985,
str. 70.
304
M. Lekovi, n. dj. str. 48.
305
Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ratu
19411945, Zagreb, 1979, str. 221.
306
M. Lekovi, n. dj. str. 7.
"'Izvjetaj dr Heinricha pod brojem 655/42 imao je slijedee
zaglavlje:
Der Befehlshaber der Sicherheitspolizei und des SD, Aussendienststelle Sarajevo, 655/43, 23. 11. 1942., Aufstndischen-Gruppe unter Tito:
Izvjetaj broj 658/42 od 24. 11. 42, imao je isto zaglavlje ali s
predmetnom natuknicom Austauschverhandlungen mit der
Titogruppe. Sva tri se ova dokumenta nalaze u Arhivu SSUP.
308
Slavko Odi, Neostvareni planovi, str. 81.
309
Isto, str. 82.
310
AVII, fond NDH, k. 62, br. reg. 1/4-1.
311
AVII, fond NDH, k. 62, br. reg. 5/4.
312
London, 20/311 657 311 658.

Zagrebake isprepletene obavjetajno-diverzantske

mree
'Prema popisu od 1931. Zagreb je imao 185.581 stanovnika.
Redakcija Nae domovine, Zagreb, 1943, pie: sada vie od
300.000. Navedena brojka izraunata uz procjenu prirataja od
2%.

Zeljko Kruelj, Kopinieva upotreba Tita, Danas broj 316,

8. marta 1988, strana 22: ... Zagreb doekao rat kao grad od
260.000 stanovnika...
2
Ivan Jeli, Tragedija u Kerestincu, Zagreb, 1986, str. 16
'DCO 1/289
"I. Jeli, n. dj. str. 50
"ime Balen, Vojni komitet MK, Zagreb, 1/288-229.
s
Ante Milkovi, Oruane akcije zagrebakih diverzanata,
Zagreb 2/8.
'Ivan Boievi, Djelovanje Partije u Zagrebu 1941, Zagreb
1/94
"Stjepan vec, Stanko ok, Mijo Poun, Viktor Volanek,
Franjo Briski, Josip Ribi, Ivan Petermanec, Bohinec, Karla
Koroec, Katica Poun, Djelatnost elije na zapadnom kolodvoru, Zagreb 2/151.
SZH 11/178
'"Ivan Denac, Udarna grupa s Trenjevke, Zagreb 2/62

"SZH 11/294-295
,2
SZH 11/396
,3
SZH 11/398
'"SZH 11/448
15
Iz pisma Bogdana Crnobrnje Paji Gregoriu od 16. decembra 1976. Pismo autor ustupio na koritenje.
"Bla Mesari, Akcija II Rajonskog komiteta, Zagreb 1/125
"Dr Ivan Oak, Moj rad u eljeznikoj radionici, Zagreb,
2/160.
1B
Dr in. Boris Prikril, Inenjerska obavjetajna grupa na
eljeznici, Zagreb 3/167-168.
'"Ing Petar egovi, Nalozi za slubena putovanja ilegalaca, Zagreb 3/184-185
20
Lutvo Ahmetovi, Zagreb 1942.", Zagreb 3/15
21
Isto, Zagreb 3/16
22
SZH 11/318
"Stanko Opai anica, Neki neosvijetljeni dogaaji iz
NOB-a na Kordunu, Druga godina NOR-a..., str. 301-302, knjiga 2
24
Isto, str. 302
25
Lutvo Ahmetovi, n.l. Zagreb, 3/15
"Stanko Opai anica, n. l. 2/303
27
L. Ahmetovi, n. l., Zagreb 3/16
2B
Dr Adela Bohunicki, panska poznanstva u Pragu, panija 19361939, Beograd, 1971, 1/416 (u daljem tekstu: panija...)
29
Lazar Udoviki, U gerilskim jedinicama, panija 3/150
"Darko Stupari, Revolucionari i bez funkcija, Rijeka, 1975,
str. 255
31
Hugh Thomas, panjolski graanski rat, Rijeka, 1980, 2/26
32
D. Stupari, n. dj. str. 257
"Gojko Nikoli, Memoari, Korijen, stablo, pavetina, drugo
izdanje, Liber, Zagreb 1981, str. 247.
34
Tito, SD 4/4
"Svetislav Dorevi, Tvrava Koljur, panija 4/125
"Pavle Vukomanovi Stipo, U borbi za opstanak, panija
4/101
37
Ivan Krajai, Osvrt na rukovoenje u internacionalnim
brigadama u panjolskom graanskom ratu 19361939, Ratna
seanja, Veze u NOB-u 19411945, Beograd, 1981, 1/155 (VUN
1/155)
"Tito, SD 4/240
3
"Tito, SD 4/360
""Narodni heroji Jugoslavije 1/510
"'I. Krajai, n. l. VUN 1/155
"Vjesnik, intervju Darka Stuparia sa I. Krajaiem, nastavak 2, Zagreb, 7. 11. 1984.
"3D. Stupari, n. dj. str. 257
""Isto, str. 258
""Njemaka obavjetajna sluba, 11/671
""Ivan Krajai Stevo, Ilegalni rad u Zagrebu, Zagreb 3/27
"Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht
19401941, Teilband I, (u daljem tekstu: KTB OKW I), str. 88E,
5, 43, 120, 205, 208, 209, 211, 226, 230, 231, 233

48

KTB O KW I, Str. 200, 260, 344, 353-357, 360, 364, 365

"Velimir Terzi, Jugoslavija u aprilskom ratu 1941, Titograd, 1963, str. 112
50
D. Stupari, n. dj. str. 258259
51
Mladen Pavlovi, Diverzantska djelatnost na primorsko-goranskom podruju 1941, Historija radnikog pokreta, NOR-a i socijalistike revolucije u Istri, Hrv. Primorju i Gorskom
kotaru, Rijeka 1979, 2/1979, str. 55-77
52
Isto, str. 59
"Isto, str. 59
"Ljudevit Gerl, Tri i po godine ilegalnog rada, neobjavljen
lanak, pripremljen za ediciju Srednja Bosna u NOB.
"Vlado Lonari, Ponovo u Zagrebu, Zagreb 3/51
"Tito, SD 7/212
"I. S. Krajai, VUN 1/155
"Spasenija Cana Babovi, lanak objavljen u Godinjaku
muzeja grada Beograda, knjiga VIII, 1961, str. 37, 47, 48.
"Tito, SD 7/236,Istorija Beograda, Prosveta, Beograd 1974,
3/519
"Tito, SD 7/50
"Tito, SD 7/112-113
82
D. Stupari, n. dj. 259
"Isto, str. 260
"I. Krajai, Ilegalni rad u Zagrebu, Zagreb 3/29
"Tito, SD 5/272
"D. Stupari, n. dj. 261
6?
I. Krajai, n. l. Zagreb 3/29
88
Zbornik II/2/42, dok. 9, biljeka 3
"Tito, SD 4/329
70
Tito, SD 4/370
71
TitO, SD 5/272
72
Branka Savi, Rad ifranata u Vrhovnom tabu, VUN I/322-333
73
Tito, SD 5/319
"Mladen Pavlovi, n. l. str. 59
"Isto, str. 69
76
Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ-KI, br. 1942/234
77
ime Balen, Vojni komitet MK, Zagreb 1/230-231
78
Neda Rukavina-Prohaska, Moja kurirska djelatnost, Zagreb 3/174-175
79
TitO, SD 7/57
"Tito, SD 7/214
"Tito, SD 7/267
"Tito, SD 7/55
S3
DCO 1/82
84
DCO 1/122
"DCO 1/125, 127
8
'DCO 1/132
87
DCO 1/143
"DCO 1/147-151
89
DCO 1/159
"DCO 1/202
91
DCO 1/231

92

DCO 1/262
DCO 1/139
94
DCO 1/155-156
95
DCO 1/1-62; SZH 1/138
96
DCO 1/167-168
97
DCO 1/69
98
SZH 1/175; DCO 1/202
"SZH 1/174; Tito, SD 7/65; DCO 1/205
,00
SZH 1/178
101
SZH 1/180; Tito, SD 7/80; DCO 1/240
93

102

TitO, SD 7 / 1 1 2 ; DCO 1/294

103

SZH 1/276, 344

""DCO 1/198
10

Tsto

'"Isto
107

TitO, SD 7/79; DCO 1/238

108

DCO 2/30

""DCO
1,0

2/233

DCO 2/234
'"SZH 11/24; Zbornik II/2/213: DCO 3/153
z
" Zbornik V/3/23
1,3
Zbornik V/3/27
'"Intervju Steve Krajaia, Vjesnik, trei nastavak
" 5 Antun imunovi, U vezi s Glavnim tabom Hrvatske, Zagreb 3/215-223
""SZH 11/100; DCO 4/15
'"SZH 1/332334
" 8 SZH 11/440: Milenko Doder, Kopini bez enigme, Beograd, 1986, Str. 72-74
""SZH 11/84
120
DCO 4/15
121
SZH 11/100101; DCO 4/15
,22
Tito, SD 9/85; SZH 11/107; DCO 4/43-44
123
Tito, SD 9/93; DCO 4/69
l24
Ivan Krajai, n. l. Zagreb 3/29
'2sDCO 3/378
12
"SZH 11/77; DCO 3/381
,27
SZH 11/100; DCO 4/14
128
Zbornik V/3/208209; DCO 4/18
'''Zbornik II/3/26; DCO 4/30-31
130
DCO 4/56
131
Zbornik II/3/181; DCO 4/146
,32
L Krajai, n. l. Zagreb 3/29
'"I. Krajai Stevo, intervju, Vjesnik, nastavak 2
134
SZH 11/127; Zbornik II/3/167; DCO 4/131
135
SZH 11/131; DCO 4/139
'"SZH 11/313-314; DCO 5/102
137
Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ-Kominterna, 1942/234
13
Tito, SD 9/85
'"Slavko Odi, Dosije bez imena, Zagreb, 1961, str. 59
,40
Isto
'"Isto, str. 60
1,2
Isto

'"Vidi napomenu broj 133

DCO 5/102
,45
S. Odi, n. dj. str. 61
146
S. Odi, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961, str. 264
147
Arhiv CK SKJ, fond KPJ-KI, 1942/234
'"I. Krajai, n. l. Zagreb 3/29
149
Zbornik II/3/57; Tito, SD 9/84
150
Zbornik II/3/161; DCO 4/126
""L. Ahmetovi, n. l. Zagreb 3/7
152
Zbornik V/4/127; SZH 11/233
153
DCO 5/390-391
'54DCO 5/495
,55
SZH 11/514
15
'DCO 5/511
157
DCO 5/454
158
Zbornik VI/3/295
159
Zbornik DOS 11/118119
"I. Krajai, n. l. Zagreb 3/33
""Tito, SD 12/254
"T. Krajai, intervju, Vjesnik, trei nastavak
1,4

Obavjetajna aktivnost Karlovakog vojnog komiteta

'Vlado Novakovi, Razvoj narodnooslobodilakog pokreta
u Karlovcu 1942. godine, Prva godina..., Zbornik 3, str. 200
Tsto
Tsto, str. 200201
4
AVII, fond NDH, k. 172a, br. reg. 56/7-1
"'ORNJ 1/289
6
V. Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1970, str. 344
7
Zuhdija ali, U osloboenoj Kladui, 4142 USU, 13/541
"Sjeanje Slavka Komarice, koji je pod pseudonimom Marko bio pomonik komandanta Kordunakog podruja Milana
Koaria ie.
"Savo Bogdanovi, Obavjetajna sluba na Kordunu,
4142 USU, 22/531532
10
Isto, str. 532
"V. Novakovi, n. l. str. 204
'Tsto
"Slavo Kovai, Neki vidovi djelovanja Mjesnog komiteta
KPH Karlovac i vojnog komiteta u jedinicama karlovakog
garnizona 19421943, Druga godina..., Zbornik 6, str. 2526
'Tsto, str. 21, 29, 32
"AVII, fond NOR-a, k. 1613, reg. br. 13/1-5
"Isto
'Tsto
'"Isto
"Isto
20
Isto
"DOS 2/177
22
Proces protiv grupe domobranskih oficira, Arhiv IHRPH,
fond NG, inv. br. 33603

23

V. Novakovi, n. l. str. 206

Slavo Kovai, n. l. 25, 26, 29, 31, 32, 3437
25
V. Novakovi, n. l. str. 206
28
Slavo Kovai, n. l. str. 39
"Sjeanje Slavka Komarice
24

Splitski obavjetajni centar

'Tito, S A 11/210

Drago Gizdi, Dalmacija 1941, Zagreb, 1959, str. 337. (u daljem tekstu: D. Gizdi, Dalmacija 1/337)
3
D. Gizdi, Dalmacija 1/337.
"Dr. Ivan Oak-Jovo Popovi, Konar Sekretar Partije, Zagreb, 1976, str. 466 (u daljem tekstu: Oak-Popovi, n. dj.)
5
D. Gizdi, Dalmacija 2/752
'Oak-Popovi, n. dj. str. 469.
7
Oak-Popovi, n. dj. str. 505.
"Oak-Popovi, n. dj. str. 505506.
"D. Gizdi, Dalmacija 2/546.
'"Zbornik dokumenata o obavetajnoj slubi i slube bezbednosti u narodnooslobodilakom ratu, Beograd, 1961, 1/
7677 (u daljem tekstu DOS...)
"D. Gizdi, Dalmacija 1/198.
12
Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 19411945,
Zbornik dokumenata, knjiga 2, str. 573. (u daljem tekstu NOBUD)
"NO Bil D 2/575.
"NOBUD 2/575.
15
NOBUD 2/576.
"Oak-Popovi, n. dj. 506508.
"NOBUD 2/576.
18
NOBUD 2/576.
"Oak-Popovi, n. dj. str. 512.
2
D. Gizdi, Dalmacija 2/546.
2
'D. Gizdi, Dalmacija 2/547.
22
D. Gizdi, Dalmacija 2/547548.
23
D. Gizdi, Dalmacija 2/545, 546.
"D, Gizdi, Dalmacija 2/218.
25
NOBUD 2/637, 639.
28
NOBUD 2/740-741.
27
NOBUD 2/700.
28
Filmski arhiv V. I. Inst. CKH 2/580581.
"Filmski arhiv V. I. Inst. CKH - 2/582-583.
3
D. Gizdi, Dalmacija 2/624.
"Filmski arhiv V. I. Inst. CKH 2/584-585.
32
D. Gizdi, Dalmacija 2/94.
33
D. Gizdi, Dalmacija 2/136.
34
D. Gizdi, Dalmacija 1/184.
3S
D. Gizdi, Dalmacija 1/365.
36
Oak-Popovi, n. dj. str. 466; D. Gizdi, Dalmacija 1/365,

37

NOBUD, 2/530.
D. Gizdi, Dalmacija 2/7172.
3S
D. Gizdi, Dalmacija 2/71.
10
NOBUD 2/675, 676.
"NOBUD 2/692.
"NOBUD 2/692.
43
NOBUD 2/693.
"NOBUD 2/693.
45
NOBUD 2/693, 674.
48
NOBUD 2/674.
"NOBUD 2/250, 252.
48
NOBUD 4/608.
"Dokumenti centralnih organa... (u daljem tekstu: DCO)
5/56, 57.
DCO 5/541.
"Filmski arhiv V. I. Inst. CKH 2/584585.
52
NOBUD 3/138.
"Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 7/321; prvo izdanje
7/448.
54
Zbornik, V/6/61.
'-'-NOBUD 2/68, 69.
"Zbornik, V/6/61.
57
D. Gizdi, Dalmacija 2/387.
"Filmski arhiv V. I. Inst. CKH 2/584 585.
"Isto, 2/586, 589.
"NOBUD 2/79.
"Filmski arhiv CKH-2/586589.
62
Isto
63
Isto, 2/604.
"DOS 2/56.
"DOS 2/158.
"NOBUD 3/549.
8
NOBUD 3/550.
"Mala enciklopedija Prosvete, Beograd, 1978, 1/719720.
"'Vojna enciklopedija, prvo izdanje, 1/720.
70
Vojna enciklopedija 1/670.
7,
CK SKJ Arhiv, 16969
72
TitO, SD/13/255.
73
Tito, SD/13/310.
74
Isto.
75
CK SKJ Arhiv 16981; CKKPJ KI 1943/35.
'"Filmski arhiv V. I. Inst. - CKH 2/588599.
77
Isto, 2/590591.
"Isto, 2/594596.
"Isto, 2/597598.
"Isto
"Isto
8
TstO, 2/599600.
"Isto.
84
DOS 2/36.
85
DOS 2/38.
"DOS 2/55.
"DOS 2/56.
3a

"NOBUD 2/780.
"NOBUD 2/483.
90
NOBUD 2/835836.
91
NOBUD 3/391.
92
NOBUD 3/530.
93
NOBUD 3/531.
91
NOBUD 4/438.
95
NOBUD 2/385.
"DOS 2/57.
97
DOS 2/62.
"DOS 2/62.
"DOS 2/103.
100
DOS 2/72-73.
""DOS 2/77.
" 2 DOS 2/76.
,03
DOS 2/156, 158.
101
NOBUD 2/113.
""Duan Plena, Partizanski odredi naroda Dalmacije 1941
1942, Beograd, 1960, str. 301302.
'0>D. Gizdi, Dalmacija 2/329, 331, 332.
,07
D. Gizdi, Dalmacija 2/334.
'"DOS 2/198.

Sarajevski vojno-obavjetajni komitet

'Sarajevo u revoluciji, Sarajevo, 1979, (u daljem tekstu:
SuR), knjiga 3, str. 18.
2
Mladen Coli, Takozvana NDH, Beograd, 1973, str. 133.
3
SuR 2/66
"Svetozar Vukmanovi Tempo, Revolucija koja tee, Memoari, Beograd, 1971, knjiga 1, str. 2425.
5
Lepa Perovi, Od Beograda, preko Sarajeva, do Mostara,
Ustanak naroda Jugoslavije 1941. (u daljem tekstu: UNJ), VIZ,
Beograd, 1964, knjiga peta, str. 107.
"SuR 2/64
7
SuR 2/727
"SuR 2/478, 453, 727
"Olga Marasovi, Narodnooslobodilaki pokret u gradu u
prvoj godini ustanka, SuR 2/505.
'"Avdo Humo, Moja generacija, Sarajevo, 1984, str. 631.
"Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza
Tita, 1/278.
"Branko Galeb, Pismo Esadu engiu o radu na obavjetajnoj slubi, SuR 2/667668.
"Mladen Coli, n. dj. str. 213.
'"Zvonko Grbac, O vojnoobavjetajnom radu za NOP u neprijateljskim vojnim i drugim institucijama, SuR 4/341; Mladen Coli, n. dj. str. 213, 238.
"Zvonko Grbac, n. l. str. 341.
"Avdo Humo, n. dj. str. 640.
"emsudin Dizdar, Konzulat u Velikom uriluku, SuR
2/628629.

'"Dane Olbina, Partijska tehnika Mjesnog komiteta, SuR

2/699.
'"Avdo Humo, n. dj. str. 640.
"Nikola Cvijeti, Ilegalne veze u Sarajevu 19411942, VUN
2/69
2,
01ga Marasovi, n. l. SuR 2/476.
22
Zbornik I V/3/87.
23
Zbornik IV/3/142-143.
"Lutvo Ahmetovi, Zagreb 1942, Zbornik sjeanja, Zagreb
19411945, Zagreb, 1983. knjiga trea, str. 45.
"Vera Juri, U okupiranom Zagrebu 1941, Zagreb 1941
1945, knjiga druga, str. 74.
26
Isto.
"Ankica Serti Cincipinka je poslije rata osuena na smrt i
strijeljana.
"Olga Marasovi, n. l. SuR 2/510.
28
Josip Broz Tito, Sabrana djela, 8/326; SuR knjige 2, 3 i 4.
"Avdo Humo, n. dj. str. 116.
3I
Isto.
"Isto, str. 694.
"Nemaka obavetajna sluba, knjiga 1, SSUP.
"Branko Galeb, n. l. SuR 2/669.
35
Zbornik IV/3/181.
36
Zbornik IV/3/182, 183.
37
Zbornik IV/3/193.
"Branko Galeb, n. l. SuR 2/670.
"Avdo Humo, n. dj. str. 672673.
10
Zbornik IV/3/210211.
4,
Avdo Humo, n. dj. str. 681682.
"Olga Marasovi, n. l. SuR 2/512; Demal Muminagi, Na
partijskom zadatku iz Sarajeva kod Vrhovnog komandanta,
SuR 2/611.
43
Zbornik IV/4/127.
"Demal Muminagi, Hapenja brojnih aktivista Partije i
SKOJ-a u proljee 1942. godine, SuR 2/656657.
45
Zbornik IV/4/113.
"Tito, SD 9/268.
"Azra Grebo-Dubur, Ambasada u izmediluku, SuR
2/623.
"emsudin Dizdar, n. l. SuR 2/623.
"Demal Muminagi, n. l. SuR 2/659.
"Isto.
51
Isto, SuR 2/660.
52
01ga Marasovi, n. l. SuR 2/514.
"Branko Galeb, n. l. SuR 2/670671.
"Olga Marasovi je bila uhapena 16. aprila 1942. godine.
"Arhiv SSUP-a
"Radilo se o izvjetaju Branka Galeba koji je Olga Marasovi trebalo da odnese Vrhovnom tabu.
57
Avdo Humo, n. dj. str. 774.
"Mladen Kneevi, Organizacija i rad obnovljenog mjesnog komiteta KPJ u Sarajevu u ljeto 1942. godine, SuR 3/418.
"Avdo Humo, n. dj. str. 796.

"Akcija kidnapovanja i prebacivanja Slavka timca iz Sarajeva na osloboenu teritoriju (u Jajce) bie uspjeno izvedena nepunu godinu dana kasnije (Avdo Humo, n. dj. str, 765).
"'Mehmed Dini, Velika hapenja komunista i drugih pripadnika NOP-a od proljea 1942. do ljeta 1943. godine, SuR
3/554.
"Tito, SD/13/205.

Pogovor autora
1

NOBUD 1/53
Ervin inko, Drvarski dnevnik, str. 196
3
Kurt Riess, Totalna pijunaa, 1948, str. 8
1
Duga, br. 52, 21. 2. 1976, str. 51
s
Veernje novosti od 6. 11. 1973, Mihailo Mari, Obavjetajni rat 1941 u Srbiji, nastavak 5
"Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 4/641
7
Hronologija, str. 86
s
ORNJ 1/59
'DCO 1/490491
"V. Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1970, 1/23
"Isto, str. 24
12
Radio-Beograd, Dokumentacija
"Kazivanje Vladete iria, roenog u Darosavi 1927, skojevac i partizan od 1943, Slavku Komarici u oktobru 1987.
"Moma Markovi, Rat i revolucija (seanja 19411945),
BIGZ, Beograd, 1987. str. 67
"Zbornik, VI/I/155
"Isto
"DCO 2/188
"DCO 2/470
"DCO 2/175
20
Hronologija, str. 223
21
Milovan Delebdi, Obavetajna sluba u NOR 1941
1945, Beograd, 1987.
22
Hronologija, str. 191
23
ORNJ 1/242
"Vojna enciklopedija, prvo izdanje, 4/795
"Vojna enciklopedija, drugo izdanje, /676
23
Slavonija III/9
27
Isto
23
Slavonija 111/77
29
Slavonija III/137
"Srednja Bosna u NOB, 1/269
2

POPIS IMENA*
Abi d - 1/133
Abramovi Josip Ludek

1/230; 3 / 3 2 0
Abromeit Franz 1/197
Abvelj Viktor 2/381
Aca - 3 / 3 9 5 , 436
Acev Vera 1/90, 436
Aimovi Milan 1/31, 35, 36,
84, 85, 155, 270; 2 / 6 5 , 226,
228, 270, 403, 409411, 416,
452, 472
Adamik Augustin 2 / 3 6 9 , 372
Adum Romeo - 3/272, 289, 290
Adija Boidar 2/320, 321;
3/336
Afri Vjeko - 2 / 3 6 - 3 8 , 493
Aga v. Popovi Pero
Ahmetaevi Omer 2 / 4 5 6 , 457
Ahmetovi Lutvo 2/168, 501;
3 / 5 9 , 315317, 360, 499, 502,
506
Alaber Anton 3 / 2 1 3 , 216
Alagi Abdulah 2 / 5 5
Alagi Adil 2 / 4 3 0
Alagi Safet 2/54, 494; 3/227
Alamo 3 / 8
Albahari Nisim 2 / 6 5 , 66, 103,
397, 495, 497, 512; 3/451
Aleksandar v. Kopini Josip
Aleksi Petar 2/294, 304
Aleksi Svetko 2 / 3 0 4
Aleksi Zdravko 2 / 4 7 8
Alibabi Mea - 2 / 3 7 3 , 374
Alibegovi Muharem 2/427,
428, 457
Alihodi Asim 2 / 4 5 0
Alija 2 / 4 5 6
Alikalfi Fazlija - 3 / 2 1 8
Alikalpi Faslo v. Alikalfi
Fazlija

Aljoa 1/388
Amadeo od Aoste 3 / 1 4 0
Ambrosio Vittorio 2 / 7 8 , 153
Ambrozi Edo 3 / 4 6 4
Amuli Ivan, Ivo 1/77; 3/411
422
Amzo 1/387, 388
Anderssen dr 3 / 2 0 3
Andreaca Ferdinando
3/471-473
Andreev (Andrejev) Boris v.
Maslari Boidar
Andrejevi Srba 3 / 1 4 7
Andri Duan Solid 2 / 4 7 7
Andri Ivo 3 / 1 4 0
Andriji Branko 3 / 2 1 7
Andelinovi B. 3 / 4 1 4
Anelinovi Danko, Dane
3 / 1 0 8 , 112
Angelo 2/431
Ankica 2 / 4 5 8
Annacker 2 / 4 5 8
Anti Vicko Pepe 1/123;
2 / 3 2 , 199, 201, 203, 204, 493,
503
Antoni dr Zdravko 1/446;
2 / 2 6 7 , 492, 507; 3 / 1 9 , 90, 92
Antoni Zorka 1/125
Antonini 2 / 7 2
Antonov v. Srebrenjak Ivan
Anzulovi Jerko 2 / 4 2 5 , 460,
461
Apis v. Dimitrijevi Dragutin
Apold Lorenz 2 / 1 6 2
Arafagi Mehmed 2/281
Arandelinovi 3 / 1 1 4
Arandelovi Dobrivoje 1/147,
439; 2 / 7 8 , 79, 495, 596
Arbutina Jovo 1/93

* Popis imena izradio: ing. arh. Srdan Odi.

Brojke ispred kose crte oznaavaju redni broj knjige, a iza nje
stranice.

Areina Boja 2 / 3 9 4
Areina Dragica 2 / 3 9 4
Areina Duan Suco 2 / 3 9 4
Areina Milka 2/393, 394
Areina Stevo 2 / 3 9 4
Areina Zora 2 / 3 9 3
Ameri (Arneri) dr Jure
3 / 1 0 8 - 1 1 0 , 114
Arseni Cvetko 3/163
Arsenijevi 2 / 7 9
Artukovi Andrija 2 / 1 0 5 ;
3 / 1 8 4 , 185, 249
Arvaj Lili 3/253, 259
Atherton Terence 1/190;
3/106, 113, 114, 1 1 7 - 1 2 1 ,
123, 1 2 5 - 1 2 7 , 1 2 9 - 1 3 5 , 489
Avdi Mustafa 3 / 4 6 2
Avi Jakob Jaka, Branko Hrast
- 2/28, 338, 339
Azari Mio 2 / 2 9 3

Ba v. Bakari Vladimir
Babi Branko Slovenac
1/367; 2 / 1 6 5 , 349, 501
Babi Aim 2/144, 260, 262,
263
Babi Asim 2 / 2 6 2
Babi Dragica 2/441
Babi Ljubo - 1/66, 67, 247;
2/82, 87, 353, 496
Babi Milan 2 / 1 4 4
Babi R. 3 / 2 2 8
Babi ing Simo 2/493
Babin Josip Bepo 3 / 4 3 4
Babovi Ibrahim 1/205
Babovi Marika 2/467
Babovi Spasenija Cana 1/68,
219; 2 / 4 6 6 - 4 6 9 , 472, 473,
516; 3/329, 500
Babovi Vladimir 2/467
Baak Branko 2 / 5 8
Baevi Maksim 2 / 2 8 8
Bae Maks, Mili 1/231, 233,
417
Bader Paul 1/223, 224; 2/135,
146, 147, 153, 156, 1 6 1 - 1 6 3 ,
169
Bagner Boidar 3 / 2 7 2
Bahun Tomislav 3/253, 259
Baja v. Bajalica Dimitrije
v. Jurjevi Ante
Bajalica Dimitrije Baja 3 / 1 7 7
Bajalica Mila 2 / 4 0 0
Bajevi Vladislav 1/153
Baje v. Kosti Velimir
Baji Slobodan Paja 1/157,
162, 200
Bajkanovi Jovo 3 / 1 6 5

Bajloni Gordana 2 / 2 6 5
Bajloni Gradimir 2 / 2 6 5
Bajloni Ljiljana 2 / 2 6 5
Bajloni Mihailo-Mika 2 / 2 6 5
Bajloni Radmila 2/265, 266
Bajovi Vojin Vuk 3 / 1 4 9
Bajt Micika 1/125
Bak. v. Bakari Vladimir
Bakarac Jovan 3 / 1 7 2
Bakari Eugen - 3/253, 257,
258, 267
Bakari Katica 3 / 2 6 7
Bakari Vladimir, Ba, Bak, Vlado Kati - 1/279, 289; 2 / 2 8 ,
3 1 3 - 3 1 5 ; 3/150, 214, 307,
3 3 9 - 3 4 1 , 347, 361
Baki Laslo 1/44
Baki Danilo 2 / 4 0 0
Baki Mitar 1/181, 182, 209;
2 / 2 4 5 ; 3/103, 339, 340
Bakota - 3 / 3 9 3
Bakovi Jerko 3 / 1 7 5
Bakula v. Slobodan Popovi
Bakula imenko 3 / 1 9 3
Balaban Mirko 2 / 2 9 4
Balen ime - 3/309, 335337,
498, 500
Bali S. - 3/211
Balon Franjo 3/364, 376
Balorda Janko 2/396, 397
Balorda Momir 2 / 3 9 8
Balorda Ranko 2 / 3 9 8
Balta Arif - 3/446448
Baltic Milutin 2 / 1 0 ; 3 / 3 7 9
Balti Nikola - 2 / 1 0
Balti Stanka ivko 2 / 1 0
Baljski v. Gerdijan Blagoje
Bamjadidos tela Kisa 2 / 1 1 5
(v. i Kopini Stela)
Ban Rudolf 1/124
Banjac Mile 2/89, 90
Banjac Velimir 3 / 1 7 8
Barany Bela 2 / 3 4
Barani (Baranu) Koloman
1/105; 2 / 3 4
Bari Jozo 3/187, 188, 192
Barii 3 / 1 1 2 , 113
Barjaktarevi Salem 2/281
Barker Elizabeth 2/217, 218,
504; 3/107, 488
Barlovi 3 / 3 9 3
Baron v. Divi Stojan
Bart Ella 3 / 2 9 9
Barteleo 3 / 1 6 2 , 163
Bartoli 3 / 3 3 6
Bartulovi Ante 3 / 4 1 2
Bartulovi Niko 3/108, 403,
404
Baruh Bora 1/265
Baruh Rahela 3 / 3 3 0

Basic Nikola 3 / 2 6 0
Basta Milan - 2 / 4 9 3 : 3/177,
178, 491, 492
Bastaji Jandre 1/57
Bastaji Joco 1/57
Bastaji Pavle 3 / 7 0
Bastianini Giuseppe 2 / 3 3 ;
3/418, 419, 430
Bata v. Uvali Radivoje
Batanovi Milovan 1/158
Baui Filip 3 / 4 1 2
Baudek Franc 2 / 3 7 9
Bumer - 3 / 2 4 9 , 250
Bayer Otto 3/237, 273, 275,
276
Bazer - 2 / 3 9 9
Bebler Ale 1/246; 2 / 7 ;
3/332
Beck Heinrich 2 / 3 1
Beck Johan 2 / 3 1
Bearevi Boko 2/467, 474,
4 8 0 - 4 8 2 , 484, 486, 488
Bedenko dr - 2/342, 343
Begenui Blao 2 / 2 8 6
Begovi uro 2 / 3 2 5
Begovi Hasan 3/217
Begovi Joso 3 / 2 3 9
Behmen 2 / 2 0 9
Behmen Mujo 2/280, 281
Beissner Wilhelm 3/71
Beki Milan - 2 / 5 6 ; 3/491
Bela Josip 2 / 3 2 8
Belamari Lukica Stevo 3/411
Belan Cvetko 2 / 3 4 9
Beli v. ujovi Sreten
Belini Marko - 3/317, 325, 377
Belobrk Zora - 1/125
Beloevi Ljudevit 3 / 1 7 4
Benak Aleksandar 3/173, 186,
253
Benak dr Aleksandar 2 / 3 0 ;
3/253, 267, 2 8 2 - 2 8 6 , 288
Bender Ostap 2/350, 354
Bendo - 1/145
Berberot Taki 1/130
Berberovi Esad 2 / 3 7 3
Bergant Vjekoslav 3 / 3 1 3
Beribak Ahmet Maek 2 / 6 4
Beribak Salko 3/217
Beri Branko 3 / 4 3 8
Beri Gojko 3 / 4 8 3
Berlingeri Giulio 3 / 1 6 9
Bertolovi Ivan 3/246, 247
Beevi Mile 2 / 4 7 8
Beirevi Mali 2/369, 372
Beli Akif - 2/281
Bevandi Stevo 1/377
Bevc v. Kardelj Edvard
Biber Antun Tehek - 1/55, 127,
433; 3 / 2 6 2 , 496

Bibi Miro - 3 / 5 1
Biani Jela 2 / 8 3
Biga Jovo 2 / 2 9 5
Biga Stevo - 2 / 8
Bijedi Demal 3 / 4 6 3
Bijedi ukrija 1/96
Bijelac Mile 2 / 9 7
Bijeli v. Vukmirovi Mio
Bilan Stipe 3 / 2 7 5 , 279
Bilan Zvonko 3/278280,
282-287
Bili - 3 / 1 4 4
Bili Mirko - 2 / 6 4
Bili Pero - 2 / 6 4 ; 3 / 1 6 2
Biljanovski Angel 1/129
Biljanovski Zlatko 1/130, 438
Biljeg Ivan 2 / 6 1
Bioi Frane, Franjo 2 / 4 6 2 ;
3/375, 385, 386, 3 9 1 - 3 9 4 ,
396-398
Biranin v. Trifunovi Ilija
Birk v. Kardelj Edvard
Birki Ivan 3 / 3 4 9
Biukovi Nikola 2 / 6 0 , 494
Bjaevi Luka 1/89, 90
Bjegovi Petar 3 / 4 3 8
Bjelac Nikola 2 / 5 8 , 327
Bjelajac Stanko ane 1/92,
93, 112, 298, 436, 437; 2 / 5 8 ,
494
Bjelina Nikola 3 / 1 0 8
Bjuming 3 / 2 3 5
Blagojevi Jela Jelica 3 / 1 2 8 ,
132
Blagojevi Milan 2 / 2 4 5 , 251,
252
Blagojevi Radovan 3 / 1 2 8 ,
132
Blagojevi Vlado 3/127, 128,
132
Blasi Giuseppe 3 / 1 4 5 , 146
Blakovi Slavko 3/327
Blakovi Vladimir 2 / 4 3 5
Blaevi Jakov 1/65, 282;
2/321, 322, 356, 509; 3 / 1 6 1 ,
167
Blaevi Jure - 3/167, 168
Blai Zaga 3/461, 462
Blei Vujadin 3/149, 491
Boban Ljubo - 2 / 5 1 2 ; 3 / 4 9 0
Bobeti Ante 3 / 4 4 8
Bobi v. tetner
Bocak dr Jurica 3/204,
2 1 6 - 2 1 8 , 265
Bocevski Trajko Bote 1/91
Bodlovi Jozo 3 / 1 7 2
Bogavac Dragoslav 1/190
Bogdanov Cene 1/122
Bogdanovi Dara 2 / 4 0 0

Bogdanovi Gedeon Geco

1/127; 3 / 2 6 8
Bogdanovi Savo 1/37, 184,
370, 432; 2 / 5 7 , 494; 3 / 3 8 8 ,
389, 458, 459, 461, 502
Bogievi Mihailo 1/265
Bogojevski Nikola 2/427, 438
Bogovac Mile 2/53, 54, 494;
3/190, 203, 215, 4 9 3 - 4 9 5
Bogunovi Brane 3 / 4 3 8
Bogunovi Jola 2 / 7 6
Bogunovi Katina 2 / 7 6
Bohinec 3 / 4 9 8
Bhme Franz - 2 / 1 1 1 - 1 1 4 ,
125, 128, 131, 133, 135, 250,
251, 265
Bohunicki dr Adela 3 / 3 1 7 ,
499
Bojani Duko 2/297
Bojani Ivana Petar 3 / 4 1 8
Bojani Nela 2 / 4 5 6
Bojanovi Nikola 2 / 6 4
Boji Mehmedalija Alija
1/413, 434; 3 / 4 3 , 497
Boji Milosav 1/85, 87, 151,
158, 435, 439
Bokan Branko 1/435; 2 / 3 5 2 ,
511
Boko Ivan 3 / 4 1 1
Bora v. Markovi Bora
Boras Vinko - 2 / 5 5
Borce v. Naumovski Naum
Bori an Ana 3 / 7 2
Bori v. Lavevi-Luci Ivan
Bori-Gavrilovi Zaga 1/147
Bori Kasim 3 / 1 9 0
Bori Milena 3/471
Bori Petar 2 / 2 8 7
Boris 3/431
Borjan Bude 1/312
Borkovi dr Milan 1/95, 165,
432, 436
Boro v. Jot Boro
Boro - 2 / 3 4
Borovanin Drago 1/90, 436;
2 / 3 9 8 , 399, 512
Borovski ing 3 / 2 3 3
Bosanac (Branko?) 1/339, 342
Bosanac Krsto 1/370
Bosilji Slobodan 1/27,' 34,
431, 432, 436; 3 / 4 8 6
Bosjeri Svetozar 3 / 1 7 4
Bosni Milan -- 2 / 2 9 5 , 296
Bostandi Agan 3 / 4 6 2
Bokovi Dobrivoje 2 / 4 6 7
Bonjak v. Stamboli Petar
Bonjak Danilo 1/253, 254,
444
Bonjak Mileta 2 / 2 7 9

Bonjak Mirka Jakov 3/418,

420
Bote v. Bocevski Trajko
Bothmer, Carl von 2/411
Boani Gojko 3/411
Boani Vicko 1/89
Boievi Ivan 1/55,
1 0 7 - 1 1 0 , 433,437; 3/310, 498
Boi Ivan 3 / 2 9 0
Boi Milo 2/67, 121
Boinovski Peco 1/121-123,
437
Boo 2 / 3 6 , 224
Boovi 3 / 4 2 8
Boovi Dolores 3 / 1 4 8
Boovi Luka 1/191, 192, 440,
441; 3/126, 128, 489
Boovi dr Saa 3 / 1 4 8
Brado v. Kranjevi Jakob
Bradonja v. Jovanovi Radivoje
Brajnik Edi tefan 2 / 3 8 0
Brana Alojz 2 / 5 1 5
Brana Lidija 2/454, 455, 460
Brana Marija 2 / 4 5 4
Brana Mario 2/454, 515
Brana Mate 2 / 4 5 4
Brana Sreko 2/425, 430, 447,
4 5 4 - 4 6 4 ; 3/329, 369, 374,
385, 386, 398
Brania 2 / 4 6 2
Branko B. 1/163
Branko panac v. Spasi
Branko
Brankovi Dragan 1/377
Brankovi Milan 2 / 2 9 3 , 432
Bra. v. Brai Milo
Brai Milo, Bra, Mia, Din
1/104, 191; 3/72, 7 3 , 7 5 , 7 6 ,
7 8 - 8 1 , 84, 88, 89, 346, 487
Bri Rafael - 2 / 5 3 , 54, 494;
3 / 1 9 0 , 203, 215, 4 9 3 - 4 9 5
Bregar v. Marinek Tone
Brejc Tomo - 2/12, 492
Brezovi Nikola Prebeg

1/119, 120; 2/90, 497

Brico 3 / 1 6 8
Briki Franjo 3 / 4 9 8
Brki Duko - 1/127, 227
Brki Esad 2 / 7 3 - 7 5 , 496
Brki Hasan - 2 / 2 8 3 , 397
Brki Maksim 1/85
Brki Nazif Zifo 3 / 1 9 0
Brki Tripko 3 / 1 5 6
Brki Zvonko 2 / 2 0 3
Brkljai-Rubi Kata 3/167,
168
Brkljai Rua - 3/167, 168
Brko v. Konar Rade v.
Krajai Ivan

Brkovi Branko 2 / 1 0 , 491

Brlei Boana 3 / 2 7 0
Brni Josip Joa 3 / 3 3 7
Brni Nada 3 / 2 1 4
Brodar - 2/342, 343
Broz Branko 2 / 3 0
Broz Josip Tito, Stari, Valter,
Mekas Spiridon, Novak, Tomi Tihomir, Brozovi Ivan, T.
T. - 1/7, 8, 1 1 - 1 4 , 22, 23, 47,
52, 53,59, 6 8 - 7 2 , 99, 149, 169,
172, 172, 176, 187, 191, 196,
197, 204, 205, 208210, 219,
223, 233, 239, 242, 248, 250,
251, 255, 257, 265, 267, 268,
273, 278, 282, 2 8 6 - 2 9 1 , 293,
294, 296, 300, 303, 310, 311,
313, 314, 323, 353, 354, 357,
395, 404, 409, 411, 413, 417,
418, 421, 424, 426, 431, 434,
435, 4 4 0 - 4 5 1 ;
2 / 5 , 8, 9, 12, 15, 16, 2 0 - 2 2 , 24,
29, 30, 43, 49, 52, 69, 105, 106,
109, 1 1 5 - 1 1 7 , 119, 120, 122,
123,
125-128,
130-133,
1 3 5 - 1 3 9 , 1 4 1 - 1 4 5 , 147, 148,
152, 1 5 4 - 1 5 6 , 159, 1 7 2 - 1 7 4 ,
1 8 1 - 1 8 4 , 191, 197, 205, 207,
209, 210, 213, 224, 2 2 7 - 2 2 9 ,
2 3 2 - 2 3 6 , 243247, 249, 251,
2 5 3 - 2 5 8 , 264, 2 6 8 - 2 7 2 , 296,
310, 340, 374, 375, 382, 385,
389, 390, 425, 461, 464,
4 9 1 - 4 9 5 , 4 9 8 - 5 0 6 , 508, 509,
512, 514, 515;
3/5, 7, 1 0 - 1 3 , 1 8 - 4 5 , 4 7 - 5 2 ,
54, 5 7 - 6 0 , 6 2 - 6 5 , 68, 72, 73,
7 5 - 7 9 , 81, 82, 85, 86, 8892,
94, 96, 99, 101, 1 0 3 - 1 0 5 , 114,
115, 1 1 8 - 1 3 1 , 1 3 3 - 1 3 5 , 137,
149, 160, 165, 183, 184, 188,
193,
197-199,
201,
202,
2 0 7 - 2 0 9 , 211, 212, 2 1 4 - 2 1 6 ,
218, 223, 224, 230, 234, 236,
252, 265, 270, 273, 274, 278,
280, 281, 290, 293, 299, 300,
309, 3 2 0 - 3 2 2 , 3 3 0 - 3 3 4 , 338,
339, 341, 343346, 348, 350,
351,
353,
356-358,
360,
362369, 372, 374, 378, 379,
395, 401, 403, 4 2 6 - 4 2 8 , 439,
441, 445, 449, 453455, 458,
460, 465, 473, 477, 4 8 3 - 4 8 9 ,
493-507
Broz Mio, Miko 354, 374
Broz Vlado 2 / 3 0
Brozovi 2/440, 441
Brozovi Ivan v. Broz Josip
Tito

Brunovi Milan 1/98, 436,

437; 2/42, 493, 494
Brzi v. Gregori Pavle
Bruck Leo - 3/227, 231
Bumer v. Bumer
Buba v. Jani Ljubica
Bubalo - 2 / 3 6 5
Bubani Stjepan 3 / 2 1 2
Bu Adem - 3 / 4 6 3 - 4 6 5
Budisavljevi Josip 3/237,
242
Budisavljevi dr Sran 1/204:
3/323, 324, 266
Budni - 2 / 4 1 5
Budok - 3 / 3 3 5
Bugarin v. Mikuli Toma
Bugarski Bata 3 / 8 1
Buha Mitar 1/63, 434
Buha Vasilije Jova, Mom
2/408, 411, 413, 447, 486, 487
Bui dr Mirko 3/403, 404
Buji Ilija - 1/89
Bujoevi Dragan 2 / 5 1 6
Bukorovi Mijo 3/437
Bukovac Mirko 3/251, 260,
261, 265
Bukvi ing Desimir Desko
1 / 6 2 - 6 4 ; 3/454
Bulatovi Veselin 2/26, 493
Bulovi Ana 2 / 4 8 2
Bulovi Mirko Zet 1/322
Buluk V. - 1/303
Buljan Franjo 2/430, 431
Bumbulovi - 1/202, 203, 214,
441
Bundalo Ljubo 2 / 2 9 0
Bundalo Veljko - 2 / 6 1
Burdovi Rifat Tra 3/272,
274-276
Buri Blao 2 / 6 7 , 495
Burija Ivan 3 / 2 1 3
Buatlija Mahmut Bu 2 / 4 5 0
Buatlija Sabahudin Budo
3/436, 441
Butkovi Ivo 2 / 5 6 ; 3/491
Butorac Jozo 3 / 9 7
Butorac Vjekoslav Vjeko
2/424
Buimki Haim 2 / 1 7 0
Bzik Mijo - 3 / 2 3 8

Campbell, sir Ronald 2 / 2 2 2 ;

3/140
Cana v. Babovi Spasenija
Canaris Wilhelm 1/26
Cankar Ivan 2 / 2 0
Cankin v. Ivai Marin
Capo v. Jani Vlado

Cari Mehmed 2 / 2 1 0
Casertano Raffael 3/187
Cavallero Ugo 1/42
eki Dobrivoje 1/73
eki Dragoslav 1/219
Ceni Vjenceslav 3/2123,
52, 53, 287, 334, 376, 484, 486
Centar - 3/12, 21, 23, 76,
79-81
Centr. - 3 / 7 9
Centrala 3 / 7 6 , 79
Cerovi Jovan 2 / 6 9
Cerovski Boo 1/214
Cesarec August 3 / 3 2 3
Cetui Mileva ojka 1/145
Ceva Bianca 3 / 4 9 0
Chapman Robert 3 / 1 0 6
Che Gevara Ernesto 1/22,
432
Churchill Winston 2/213,
222, 254, 506; 3 / 5 , 15, 16, 18,
46, 101, 107, 483, 485
Ciano Galleazzo 2/107, 108,
498
Cicmil Obrad - 3 / 3 0
Cigane v. Kundak Mita
Cihovski 3 / 3 5 7
Cijan Vida - 2 / 4 2 4
Cile Gerhard 1 / 3 4
Cili August - 3/328, 361, 369,
374, 377, 379
Cili Viktor - 3 / 3 7 7
Cimirati Sulejman 2 / 4 3 3
Cincipinka v. Serti Ankica
Cividini - 3 / 2 5 4
Coli Mladen 2/497, 515;
3/490, 495, 505
Cota Zlatko - 3/411
Cripps, ser Stafford 3/15, 16
Crljenica uro 2 / 3 2 7
Crljenko v. Skopljak Fehim
Crni v. Hodi Mujo
Crni v. Mini Milo
Crni v. Selman Jusuf
Crni v. ujovi Sreten
Crnko Marica 1/125
Crnobrnja Bogdan Tolja
1/123; 2 / 1 9 9 , 200, 2 0 2 - 2 0 4 ,
503; 3/312, 499
Crnobrnja Ljuban 2/164, 501
Crnogorac Stjepan 3/181
Crnjak Cvetko 2/447, 464,
4 8 4 - 4 8 6 , 488
Crnjak Jovo - 2 / 4 8 5
Crnjak Stana 2 / 4 8 5
Crnjanski Pavle 3 / 1 0 6
Crni Gvido Istranin 2 / 3 6 9
Cukavac 2 / 2 1 9
Cvenek Ivan 3 / 3 7 4 , 376
Cvetko Veeslav Flores 1/233

Cvetkovi Dragia 3/16, 18,

324, 325
Cvetkovi Vita - 1/80, 81, 84,
85, 146, 155, 435, 438, 444
Cvetojevi Milan Princ 2/325,
326
Cvieti dr Stjepan 3/385, 392,
396
Cvija Zvonimir 2 / 3 6
Cvijeti Nikola 3/448, 506
Cvijeti Stjepan 2 / 4 6 2 ; 3 / 3 9 7
Cvikera v. Radulovi (Radunovi) Blao
Cvitani Ante 3 / 1 6 6
Cvita Nikola - 3/212, 213, 216
Cvitkovi Miljenko 2 / 3 5 5
Cvizek Franjo 3/237, 242

ajavec Dragutin 2 / 4 4 0
ajavec Rudi - 2/173, 174, 421,
4 3 4 - 4 4 4 , 524
ali Duan 2/86, 496
alija Lazo - 2 / 5 0 8 ; 3/156, 491
anak Jovan - 3/253, 258, 267
Capajev - 1/292; 3 / 3 1 8
auevi Mujaga 2/361363
avaljuga Milivoje 1/253,
444
avi MarijanGrga, Dri
Zvonko 3/150, 151
avi Milo - 2/325327
eak Katica - 1/125
edo v. Rakita Mile
edo Makedonac v. Kostovski edo
efo Arif - 3/187, 192
engi Esad 3/444, 445, 505
engi Franjo 3 / 2 7 2
engi Ibrahim Ibro 1/193;
2/398, 399; 3 / 1 4 8
engi
Sulejman-Suljbeg

1/104, 191
eni Duica 1/114
etka, etkar v. Damjanovi
ika
enjak Antun 3 / 2 6 1 , 262,
336
etoje 1/111
iber Mustafa 3/227
ia v. Ili Milan
ia v. Ili Slobodan
ia v. Jovi Desimir
ia v. Pijade Moa
ia Romanijski v. Vajner
Slavia
ia - v. Vasi Dragia
imi Alko 3 / 1 8 7
ika Janko v. Pijade Moa

iklovan iva 3/147

iko - 3 / 4 1 6
Ciko v. Gregori Pavle
Cili Ibro - 3/225, 495
ii Husref - 3 / 9 7
izmek uro - 2 / 1 9 8 - 2 0 0 ,
202
izmi Alija - 3/192, 203
izmi Bodir 3 / 1 9 2
iinski Josip, Milan Go r ^i
3/357
Ciski Nada - 2/427, 428
oe v. Vujovi Ratk'1
olakovi Rodoljub, Ro^ko,
Gojko - 1/156, 257, 258, 439,
445; 2 / 1 0 5 , 1 4 3 - 1 4 5 ,
2 6 3 - 2 6 7 , 283, 500, 505, 507;
3/64, 490
Coli Boko 2 / 1 2 8
oli Ljuboje 1/89
olovi Duan 2 / 1 4 4
omi Alid - 1/254
ompo v. Jerievi Ivica
ovi Jovanka uta
1/54,
433; 2 / 4 2 7 , 428, 457, 459, 515
u De - 1/22
ubeli 3 / 3 9 3
ubelj - v. Vukadin S t n n k
ubranovi Milovan 3 / 2 1 4
ukovi Boo 2/495
udnovski Leonid 1/27
urijev 1/315
uturilo Stevo 1/318, 319,
321
vorak v. Milutinovi^

Ivan

amo Edhem 2/279, 2 8 0

ane v. Bjelajac Stanko
anica v. Opai Stanke
atipovi Milivoje 3 / 4 "
ea v. Stefanovi Svetislav
efo Arif 3/191
efo Mehmed ebo - 3 / 1 9 0
ejvan - 2 / 4 6 0
emalovi Enver 1/150, 431,
. 438, 439; 2 / 2 8 8
erimagi Alija 2 / 2 8 6
erimi Munib 2 / 4 2 5 , 430,
434
eti Risto 2 / 5 3
etkovi Jelena 2 / 4 8 0
etkovi Vlado 1/74, 76, 286;
2/322
evra Ivo 3 / 4 9 4
iber Mustafa 2 / 6 4
iko v. Pavlovi Ratko
ili Suljo 2 / 6 4
iri Vladeta 3 / 5 0 7

irjakovi Petar 2/121

opi Branko - 1/23; 2 / 5 , 44,
353, 494
opi Vladimir 3 / 1 2
C ora v. Markovi Moma
osovi Boo Javorac, Javorski
- 1/94; 2 / 1 1 6
ukovi 2 / 2 6 7 , 270
ulibrk Dragan 2 / 3 2 7

Dabi Radomir 1/265

Daji Mirjana 2 / 4 7 0
Daki Mile - 2/39, 493, 509
Daki Nikica 2 / 3 2 5
Daki Spasoje 3 / 1 3 1 , 134
Dalmazzo Renzo 3 / 4 1 4 , 415
Damjanovi Jela 2 / 3 9 3
Damjanovi-Markovi Kika, Boidarka 1/439; 2 / 4 9 5 ;
3 / 1 4 4 , 490
Damjanovi dr Pero 3/321,
322, 3 3 1 - 3 3 3
Damjanovi Stevo, kapetan Leko - 2/273-275
Damjanovi ika etka, etkar
- 1/84, 85
Damljanovi Pavle 2 / 1 3 0
Damnjanovi Borivoje Bora, Milisav 2/406, 407, 412415,
419. 420
Damnjanovi ivka Mala
1/147
Dangi Jezdimir 2/137.233,
260265, 267, 2 7 0 - 2 7 2 , 323;
3/164
Danilovi Ugljea 2 / 1 0 2 , 156,
268, 269, 274, 497, 498, 501,
507; 3 / 4 4 3 - 4 4 5
Dankelmann Heinrich 2/155,
156
Danon Oskar 2 / 2 7 9 , 280
Dapevi Peko Petar 1/230,
297; 3 / 1 4 8 , 320
Darja v. Oman Sonja
Daskijevi Pavao 3 / 2 1 2 , 213,
216
Dasovi Kata 3 / 2 6 6
Dasovi Petar 3 / 2 6 6
Dasovi Stjepan Stipe 3/214,
253, 257, 258, 263, 266, 270
Dai Mila - 1/125
Davio Haim 2 / 4 7 7
Davio Oskar - 1/8
David 1/45
Davidovi Duro 2 / 5 9
Davidovi Mile 3 / 4 9 2
Davidovi ivorad 1/263
Davidson Basil - 3 / 1 3 9 , 490

Deacon Richard 1/9, 431

Deakin F. W. D. - 3 / 1 0 2 ,
1 2 9 - 1 3 1 , 133, 134, 488, 489
Deanovi Duan v. Dejanovi
Duan
Debeli v. Petrovi (ika) Nikola
Dedi Ferid Feda 2 / 3 7 3
Dedi Fahret 2 / 4 3 4
Dedi Fikret - 2 / 4 3 4 ; 3 / 1 6 5
Dedi Muhamed 2 / 4 3 4
Dedi Muharem 2 / 4 3 2
Dedi Omer 1/133
Dedijer dr Olga - 3 / 2 0 5 , 206,
211, 212, 216, 218, 474
Dedijer Vladimir, Rangaper Bora - 1/74, 104, 169, 191, 192,
205, 209, 266, 435, 436,
4 4 0 - 4 4 3 ; 2 / 1 1 9 , 122, 124,
126, 130, 137, 142, 256, 327,
328, 493; 3 / 5 , 20, 21, 23, 24,
44, 54, 5 7 - 6 3 , 9 4 - 9 6 , 128,
134, 207, 208, 211, 254, 280,
367, 368, 387, 388, 473, 474,
483, 484, 4 8 6 - 4 8 9 , 494, 502,
505, 507
Dejanac Niko 2 / 8 2 , 83
Dejanovi Duan 3/253,
257259, 267
Dejanovi Bara 3 / 2 6 7
Dejanovi Mili 3 / 1 7 6
Dejanovi Rade 3 / 2 6 7
Dejovi Aleksa 1/219
Delali Sabit 3 / 2 2 8
Deli Ahmet - 2 / 3 6 1 - 3 6 3 , 3 7 2
Deli Batanovi Ljubica

2/391, 399, 400, 513

Deli Drina 3 / 4 0 7
Deli Ibuki Mujaga 2 / 3 6 0
Deli Ljuban 2 / 8
Deli Marija 3 / 4 0 7
Deli Mujo 2/25, 492
Deli Rasim 2/361
Deli Stevo 2 / 8
Deli Vuli 3 / 4 0 1 , 407, 411
De Litala 3 / 4 1 0
Demirovi Ismeta 2/428, 429
Demirovi Salih 2/427429
Demonja 2 / 1 9 9
Denac Ivan 3 / 3 1 0 , 311, 498
Deneba v. Udicki Predrag
Denovski Dimko 2 / 8 0
Denovski Vera 2 / 8 0
Dereti Gojka Boo 2 / 2 8 6
Dermastija dr Marjan 1/290;
2/380
Desnica dr Branko 3 / 4 0 3 , 4 0 4
Despotovi Mitar 3 / 6 9
Despotovski Blagoje ovelj
1/91, 92, 123

Desput Milan 2 / 9 4 , 95
Devi Ivan Pivac 3 / 1 6 8
Devi - 2 / 3 3 7
Devoi Frane 3 / 1 5 0
Deyerler Adolf - 3 / 6 8
Diebalo Drago 3/385, 390,
391, 394
Dietz Franz 1/182
Dijana 3 / 4 3 5
Dikin v. Deakin
Dikli Vasilije - 2 / 2 4 2
Dikovi Milomir 1/265
Dilberovi Ismet 3/161, 491
Dilipetar Zdenka 3 / 4 1 2
Dimitrijevi Dragutin Apis
3/55
Dimitrijevi Duan Dule
2/217, 220
Dimitrijevi Herman Vera
3/88
Dimitrijevi Pero Vrndak
1/144
Dimitrijevi dr Sergije 1/229,
442
Dimitrov Georgi 3/20, 22, 93
Dimov Cvetan 1/123
Dippold Benignus 3 / 2 9 5
Direktor - 3 / 5 , 12, 14, 23, 24,
35, 75, 76, 78, 80, 81, 88, 307,
335, 342, 3 5 4 - 3 5 6 , 358, 359,
362, 364, 365, 367, 378, 379
Direktor v. Ribnikar Vladislav
Ditges Benno Carl 1/182
Ditzce (Ditce) 1/179,
1 8 1 - 1 8 4 , 188, 189
Divi Stojan Baron 1/370,
393
Dizdar Ahmet 3/446, 447,
457, 458
Dizdar emsudin emso, Strateg
_ 3 / 4 4 6 - 4 4 8 , 458, 505, 506
Dizdar mr Zdravko 2/511
Dizdarevi Midhat 2/287
Dizl - 1/80
Dju-Karelo Duzepe 1/121
Dmitrani 2 / 8 9
Dobanovi Mitar v. Vidakovi Matija
Dobrosavljevi Rade 2 / 3 1 6
Doder Duan 3 / 3 1 4
Doder Milenko 3/334, 496,
501
Doji - 2 / 3 4
Doktor v. Nekovi Blagoje
Doktor v. Popovi Vladimir
Doktor v. Srebrenjak Ivan
Doles Franc 1/167
Dolgan Tine, Mazovec Joe
1/330

Doli Mijo 3 / 4 9 4
Dolini Vjekoslav 3/212, 213
Domany Robert, Vlada Ivani
1/231; 2 / 3 1 8 , 319, 321
Domanji Rudolf 3 / 2 6 0
Domazet Milan 3 / 1 6 3
Domazetovi Jovan 2 / 6 7
Dometrovi 3 / 3 5 8
Dominik Franjo 3 / 3 1 4
Domjani Drago v. Steinberger Adolf
D o n arko 3 / 4 7 0
Dostii Petar 3 / 2 5 3 , 259
Dougan (Dolgan) Ervin Janez
1/10, 431; 2 / 7 2
Dovadija Mustafa 3 / 4 5 6
Dozet Perica 1/55, 56, 433;
3/379
Doi Lazar, Sotir Sotirovi
2/447, 480, 481, 489
Dragani Slavko 3 / 3 9 5
Dragievi Stevo 2 / 3 5 6
Dragievi Veljko - 2 / 1 2 8 , 129,
243; 3 / 8 5 - 8 7 , 97, 1 0 2 - 1 0 5 ,
488
Dragi Sirnica 2 / 6 0
Dragi Vlado - 2/280, 281
Dragovi Jovo 2 / 8 7 , 496
Dragovi Milo 3 / 1 4 9
Drakuli Milan - 1/71, 72, 86,
435; 2/247, 506
Drapin Ili Petar 1/226, 371,
411, 414;_2/285; 3 / 1 5 5
Drakovi ivko 3 / 4 1 2
Draa v. Mihailovi Dragoljub
Draenovi Dragutin 3/246,
247, 250, 251, 256
Drai Boo 2 / 4 3 4 , 440444
Drai Pero 2 / 5 8 , 494
Dreksler - 1/231
Dreni Mileta 2 / 3 2 2 , 323
Dreni Stevo 2 / 3 2 3
Drenovi Uro 1/378: 2/296,
297; 3 / 2 7 6
Drezga Branko 2 / 5 8
Drndi Ljubo 2/75, 496
Drobni prof Anita 3 / 3 7 6
Drobni Joe 1/167
Drong Jang 2 / 6 1
Dronja v. Trifunovi Miroslav
Dropulji iril - 1/229, 442
Druker Erih 3 / 2 6 0
Druzetti 2 / 3 2 9
Druica v. Fijan Jakob
Dri Zvonko v. Marijan avi Grga
Due v. Mussolini Benito
Dudi Dragojlo 1/87; 2/124,
227

Dugandija Stevo 3/161

Duganhodi Ibrahim 3 / 4 9 4
Duji v. uji Momilo
Duji Milo 2 / 3 0 7
Dule v. Mati Petar
Duli Ivan 3/431
Dumani Jozo 3 / 4 1 8
Duplani Atilio 3/97, 488
Duan 3 / 4 3 4
Duko 1/57, 58, 127
Duko (Jakaa Dalibor?)
3/108, 110, 114, 116, 413,
4 1 4 - 4 1 6 , 423, 424

Dadinka v. Golubi Mustafa

Dal Stipe 3 / 1 9 0 , 494
Dalto Luka - 2 / 5 3 , 494
Dalto Perica 3 / 1 9 0
Dalto Tomica 3 / 1 9 0
Delebdi Milovan 1/7, 431,
432; 2 / 4 9 2 ; 3/477, 507
Din - 1/104, 191
Din v. Brai Milo
Dina v. Gligorijevi Jovan
Dindo amil 1/132
Dini Mehmed 3 / 5 0 7
Doro Momilo 2 / 4 7 8
Dubo Ahmed 2 / 4 1 , 207, 208,
210, 493, 503
Dubo Mustafa Mujo 2 / 4 1

akovi Dragan 2 / 9 7 , 98
Dakovi uro - 3 / 7 5 , 338, 349
Dakovi Josip Joco 3/349,
356
akovi Savka 1/447; 2 / 4 9 2
akovi Stjepan Stipe, Stipe Dugi - 3/338, 3 4 3 - 3 4 5 , 347,
348
eri Luka v. Golubi Mustafa
erki Muhamed 2/287
i d o v. ilas Milovan
ilas Milovan Veljko 1/8, 14,
160, 164, 173, 175, 190, 206,
208, 209, 219, 297, 440, 441;
3/65, 103, 127, 193, 294
ilas Mitra 1/219
indo amil 2/281
irlo Isak - 3 / 1 9 0
oji oro 2 / 2 7 2
okanovi Milovan 3 / 2 3 6 ,
495
oki - 2 / 4 0 0
oki Vojislav 2 / 6 9 ; 3/51

onlagi A. 2 / 5 0 7
Donovi Jovan 2/238240;
3 / 9 3 , 107, 488
o r e v i v. Golubi Mustafa
ordevi Bosiljka Bosa
2/466, 467, 472, 473, 480, 482,
483
ordevi dr urica 3 / 7 4
ordevi Krista Kristina
3 / 7 3 - 7 5 , 487
orevi Pavle 2/466, 483
ordevi-Prpina Nada 1/147
orevi Radovan 1/86, 87
ordevi Svetislav 1/230;
3 / 3 2 0 , 499
uji Momilo 1/41; 2/395,
396; 3/96, 114, 432, 435, 437,
438
ukanovi Pero 2/260, 263,
272
uki Jovan 1/82
uki Slavko - 3/349, 356
Dura v. Strugar uro
urakovi Milutin 2/66, 495
ure - 1/219
urikovi Boko 2/12, 492
uri Duan 2 / 2 8 0
uri uro 1/198
uri Ljubodrag 1/219, 221,
442
uri Milo 2/171
uri Niko - 2/70, 3 9 3 - 3 9 5 ,
495; 3/169, 171, 492
uri P. Ljubomir
2 / 3 2 4 - 3 2 7 , 510
uri Radoslav 2/236, 242,
257
uri arko 2/171
urii Anda 3/192, 494
urii Pavle 3 / 1 2 6
uro 1/94
urovi Milinko 1/297

Ecker Julius v. Eker Julijus

Eedin - 2 / 4 5 8
Eim Marko 3 / 2 8 6 - 2 8 9
Edgar Andre 1 / 4 4 3
Eftim Mia 1/130
Efto v. Onevski Borko
Egi Duan 2/165, 501
Eker Julijus, 3 / 2 5 1 , 260, 265
Eles Stana v. Crnjak Stana
Elez Vaso Engels 1/194
Eliot Cavan 3 / 1 0 6 , 113
Enco Parma 3 / 1 6 6
Engels v. Elez Vaso
Engels Fridrih 1/207
Erceg Jelica 3 / 1 7 7 - 1 8 0

Erceg Stevo 2/325327

Erceg Vojo - 2 / 5 0 8 ; 3/156, 491
Ercegovac Bogdan 2 / 3 2 3
Erdeljac Otmar 3 / 3 9 0
Erdelji Ivan 3 / 3 0 5
Ernst Petar 2 / 3 1
Essposito Giovanni 2/32, 33;
3/149
Esteva Verde v. Krajai Ivan
Evevi Aleksa 3/163
Evi Bosiljka Beba v. Krajai-Evi Beba

Fabijan Franjo 1/96

Fabris Anto 2/425, 455, 456,
460, 515
Fajfar Tone, Jernej Gapar
2/28
Faleskini Branko 3/445, 455
Farka dr 2 / 4 7 7
Faty, Fati v. Hebrang Andrija
Fazlagi Safet 2 / 3 9 8
Feji Salko - 3/227, 228
Fejzi Safet Medo 2 / 4 5 6
Feiner Hans 2 / 5 7
Feiner Paul 2 / 5 7
Feiner Sep 2 / 5 7
Ferrari Giovanni 3 / 4 0 8
Fertig Hajnrih 2 / 6 6
Fio v. Kljaji Filip
Fijan Jakob Druica 1/370
Fiket Katica 1/125
Filipovi Dragica 3/451
Filipovi Duan 2 / 4 8 5
Filipovi Katica 3/451
Filipovi Ljubica 3/451
Filipovi Mirko 2 / 4 5 3
Filipovi Nevenka 3/451
Filipovi Stjepan 1/73
Filipovi Sulejman Suljo
3 / 4 4 5 , 446, 454, 455, 462
Finci Eli - 3/416, 417
Fischer-Wagner Marija 3 / 2 4 0
Fisher v. Ribar Ivo Lola
Fier v. Ribar Ivo Lola
Fier dr - 2/477
Fliker Moric Mita 3 / 1 4 8
Flores v. Veeslav Cvetko
Foot Alexander 3 / 1 4 , 76, 487
Forkapa Nikola 2 / 2 9 0
Forte Karlo, Selin Marko
1/433, 434, 438, 444, 451;
2 / 4 9 1 , 492, 512
Fra-Juki - 3/448
Fraissman Zlatko 3 / 2 3 8
Francesechini Romolo 3 / 4 0 8
Franceti Jure 3 / 3 9 0

Franceti Nikola 3 / 2 5 3 , 259

Frange August Plavi 3 / 3 5 6 ,
358
Franievi Anka 3 / 4 4 9
Franievi Mate 3 / 4 4 8 , 449
Frani Josip 1/166, 167
Franko Francisco 1/67, 229;
3 / 3 1 7 , 318
Fresl Ivan 3 / 2 5 9
Frgec Ivan-Pilot 1/106, 437
Fric v. Jankes Grga
Friganovi Frane 3/411
Frkovi Lulo - 2 / 6 6 ; 3 / 1 4 8
Frleta Ivan 2 / 4 6 2 ; 3 / 3 8 5 , 386,
391, 392, 3 9 6 - 3 9 8
Fuchs Wilhelm - 1/30, 31, 33;
2/472
Fhrer v. Hitler Adolf
Fukarek Pavle 2/103, 497
Fulanovi Miroslav 3 / 1 8 9
Funari Stjepan 3 / 2 6 0
Funck, von 3/195, 493Furlan Franc 2 / 7 2
Furman v. Stranisavljevi Dimitrije
Furtula v. Nikitovi Milivoje

Gabrieli Miloje - 3 / 2 5 3 , 259

Gai Mihailo 2 / 2 9 5
Gainovi Vladimir 3 / 5 5
Gaea Stevo 3 / 3 8 8
Gaea Vasilj - 2 / 1 9 6 ; 3 / 1 6 6
Gagi Safet - 3 / 1 9 2
Gagi Spaho - 3 / 1 9 2
Gaji Gojko 2 / 2 9 3
Gaji Savo 2/323327
Galeb Branko Omer 3/441,
445, 446, 452456, 459, 460,
462, 505, 506
Galekovi Josip Stari 1/107,
437
Gali Ale 1/64
Gali Milojka - 2 / 3 9 3 /
Gali Muharem 2 / 3 6 1 3 6 3
Gali Vlado - 2 / 4 6 2 ; 3 / 3 6 7 ,
369, 371373, 375, 393
Galjer Nada 1/119, 120
Galjer Viljem - 1/120
Gandini 2/153
Ganibegovi Mustafa 2/281
Gardovski Branko 2 / 2 8 7
Garibovi Kojo 2 / 4 0 0
Garsija v. Majder Vladimir
Kurt
Gasparini dr 3/204, 216
Gapar v. Mrazovi Karlo
Gaper v. Tomi Tone
Gatin - 3/372, 373

Gavranefendi Ismet 2 / 1 0 5
Gavri Milan 1/201, 207, 441
Gavri Zora 3 / 9
Gebni - 3 / 2 5 4
Geist v. nidari Ivan
Gerdijan Blagoje Baljski
1/322
Gerl Ljudevit Lujo, Petri
2/454, 515; 3 / 5 2 , 53, 327, 329,
364, 369, 374, 377, 500
Gerovac Anka Ana 3/253,
257, 258, 266, 267
Gerovac Duanka 3/257
Gerovac Mile 3 / 2 6 7
Gerkovi Leo Marin 3 / 4 1 7
Gilen Robert 3 / 4 8 3
Gizdi Drago - 3 / 1 0 7 , 172, 405,
410, 411, 413, 4 1 6 - 4 1 8 , 420,
422, 431, 488, 492, 5 0 3 - 5 0 5
Glaise-Horstenau, Edmund von
- 2 / 9 8 , 162; 3/137, 138, 153,
186, 195, 198, 199, 201, 202,
219, 221, 242, 244, 245, 278,
279, 285, 288, 289, 2 9 4 - 2 9 7 ,
299, 301, 303, 305
Glavini 3/111
Gligorevi Rajko 3/491
Gligorijevi Ivan-Dina
1/297, 447; 2 / 1 0 , 491
Glii Mile 1/264
Glii Venceslav 1/177, 440;
2/466, 489
Glogovac Novica 2 / 2 8 7
Glogovac y a s o 2 / 2 8 7
Glogovac arko 1/254
Gnjati Vasko - 1/150, 439
Godec Antun 2 / 4 6 3
Godina Ante 3 / 2 3 8
Gbbels Josef 3 / 3 7 0 , 470
Grdes Hugo - 3/278, 282, 290,
452, 453, 460
Gring Herman 2 / 2 4 4 ; 3 / 2 3 4
Gojko v. olakovi Rodoljub
Gojko v. Jakovi Gojko Svajcak
Goldstein Slavko 2 / 5 6 ; 3/491
Golijat 1/45
Golikov F. I. 3 / 1 4 , 16, 17
Goloevi Reuf 3/463, 465
Golubi Mustafa, Mujka, Muja,
Mujaga, Dadinka, Ismet,
Popovi, orevi, Ivan Ivanovi, Gojko Tomindi, Nikola Nenadovi, Luka eri,
Luka Samardi 3 / 5 , 9, 54,
5 5 - 5 9 , 6 3 - 7 0 , 72, 486
Golubovi Jela 1/114
Golubovi Milan 1/84, 85
Gonzi Viktor 3 / 3 6 4
Gorak Salih 2 / 3 6 9

Goriki Miko - 1/236

Gorka - 3/435, 436
Gorki Milan v. iinski Josip
Gorunovi Budimir Bude
3/58, 59, 62
Gospoica Doktor 2/391
Gonjak Ivan 1 / 2 3 0 - 2 3 2 ,
373, 443
Gottlich Miroslav 3/253, 259
Grabar Josip 2 / 5 1 , 52
Grabari Ersnest 3 / 3 4 9
Grabovac Predrag 3/411
Gracijan Karmila 1/125
Grahovac Kerelj ura 2 / 2 6 ,
27
Grani Fio 2 / 4 3 4
Grbac Zvonko 3 / 5 0 5
Grbeni 3 / 2 5 4
Grbeni Ana 3 / 2 6 7
Grbeni Vilko 3 / 2 6 7
Grbeni Vinko 3 / 2 5 8
Grbeni Stjepan 3 / 2 6 7
Grbi edo 2 / 8 6
Grbini 3 / 2 5 4
Grbni (Grbeni) Vilko (Vinko)
- 3/253
Grazioli Emilio - 2/180, 342,
343
Grba 2 / 3 1 5
Grbec Ivica 2 / 8 3
Grbi Milenko 2 / 4 8 8
Grci Smajo 3 / 2 2 8
Gra Andrej - 2 / 7 2
Grevi Ivan - 3 / 3 9 8
Grdeni 3 / 2 5 4
Grdia Stjepan 3 / 2 8 6 , 287,
289
Gri Radmilo 3/403, 404
Grebni - 3 / 2 5 4
Grebo Adil 3 / 4 5 8
Grebo-Dubur Azra 3/457,
458, 506
Grebo Hama - 1/196; 2/284,
285
Gregori Dragutin 3/282, 284
Gregori Marina 3/214, 312
Gregori dr Pavle Pajo, Brzi, iko - 1/98, 99, 225, 226, 436,
438, 442, 447; 2 / 6 3 , 204, 495,
503; 3/259, 260, 262, 265, 266,
270, 271, 312, 361, 496, 499
Grgi Ernest 1/231
Grgi Ivan - 3/238, 239
Grgi Spaho 3 / 1 8 7
Grguri Olga 2 / 2 3 8
Grisogono Prvislav 3/113,
140.
Grk Duan 3 / 9 7 , 156, 194
Grmua 2 / 3 3 6

Grof - 3/431, 432, 435, 436

Grom v. Popara Uro
Grosman Rudolf 1 / 3 4
Grko 1/292
Gruba Duan 2 / 4 7 5
Gruba Lazar 2 / 2 8 6
Gruba Novak 2 / 2 8 6
Gruba Novica 2 / 2 8 6
Grubi Stojan - 1/92, 93
Grubor Pero - 2 / 3 2 0 ; 3/158,
159, 262, 336, 338, 343, 344
Grubia Ivan 1/322, 355
Gruev Damjan 1/121
Grujica v. Mihajlovski Kiril
Grujii - 2/451
Gruji Danilo 1/248
Greti Joso 1/358
Grina Matija 1/231
Gubec Matija - 2 / 2 0 , 80, 81,92,
93, 107, 108
Gunduli 3 / 2 3 3
Gunsberger dr 2 / 4 7 7
Guti Bla - 2 / 4 4 2
Guti Viktor 2 / 4 3 4
Gvariljo Vito 1/41

Hadelan Josip 3 / 1 6 7 , 168

Hadiali dr Salih 3 / 2 9 2
Hadi Kasim - 1/61, 88, 434;
3/156, 157
Hadi dr Milenko Jovo 1/95
Hadihalilovi Muhamed
2/433, 514
Hadipopovski Lazo 1/315,
448
Hadistevi Vojin 1/54, 433;
2/513
Hajdaragi Lutvo 2/441
Hajnakei Laslo 1/44
Halalki Suljo Suljica 1/24,
25
Halapi Nurija 3 / 1 9 0
Halimi Dalko 2/430, 431
Hamdi Ismet 3 / 4 5 8
Hamovi Rade 2 / 6 9 ; 3/131
Ham Anton 3 / 2 4 5
Hamur Asim 2 / 2 0 7
Hamur Hasan 2 / 2 0 7
Hamur Mujo 2 / 2 0 7
Handi Ismet 3 / 4 5 8
Hari Mata 3 / 6 8
Harner 3 / 2 8 0
Has-Broz Herta, Marija ari
3/354
Hebrang Andrija Faty, Fati
1/78, 225, 227, 274; 2 / 3 1 3 ;
3 / 1 0 , 11, 69, 137, 165, 182,
204,
215-218,
251-253,

2 5 5 - 2 5 7 , 2 5 9 - 2 6 4 , 266, 267,
270272, 274, 287, 291, 293,
294, 307, 309, 334, 3 4 1 - 3 4 3 ,
3 5 0 - 3 5 7 , 364, 366, 404, 405,
492, 494, 496
Hebrang Cecilija 3 / 2 6 2
Heimovi Zvonimir 3 / 3 7 6
Hefer Ida - 3 / 2 2 6
Hegel Georg Vilhelm Fridrih
1/207
Heiligstein Nada 3 / 2 6 2
Heinrich dr Alfred Kulich
1 / 1 8 2 - 1 8 4 , 199, 200, 204,
210, 220, 222; 2 / 3 0 ; 3 / 2 0 8 ,
209,
222,
224-233,
282,
290293, 296, 2 9 9 - 3 0 3 , 460,
494, 497, 498
Helfinger Johan 3 / 1 4 2
Helm Hans - 1/32, 33, 179, 182,
184, 192, 197, 2 1 0 - 2 1 2 , 222,
441, 442; 2 / 3 0 ; 3/202, 203,
205, 222, 231, 233, 241,
2 7 8 - 2 8 2 , 284, 285, 2 8 7 - 2 8 9 ,
291, 460
Herbst Fridrich 3/137, 153,
154
Herbstsommer Ferdo 1/58,
96, 97
Herceg Jelica v. Erceg Jelica
Hercegovac Adem 1/274
Hereni Ivo 3/238, 239
Herman Gnther 3/153, 154
Herzog Mila 3 / 2 6 0
Heyss Hans 2 / 9 8 ; 3/187, 189,
191, 192, 194196, 210, 211,
220,
221,
230232,
282,
2 9 0 - 2 9 9 , 304, 493
Hilda v. Ranzinger Greta
Himmler Heinrich 1/33;
3/300
Hitler Adolf - 1/34, 45, 80, 201,
251, 363, 2 / 1 0 , 111, 123, 184,
244, 261, 271, 343, 344, 374,
418, 437, 472, 498; 3/13, 15,
18, 2 0 - 2 2 , 26, 27, 29, 45, 46,
84, 93, 101, 122, 123, 199, 201,
232, 235, 237, 279, 297, 309,
324, 325, 374, 474
Hodi Alija - 2 / 2 8 2
Hodi Avdo - 3 / 4 5 6
Hodi Husein 2/361, 372
Hodi Ibrahim 3 / 1 9 0
Hodi Mujo Crni 1/105, 133,
134, 438
Hoffman Kurt 2/112, 113,
115, 121, 125, 126, 128, 131,
135, 146, 147,
Hofman - 3 / 2 4 2
Hofman N. - 3 / 2 3 7
Hohbajer 2 / 5 6

Holuk Fric v. Holzschush

Fritz
Holzschuh Fritz 3/237, 242,
269
Holjevac Veeslav Veco, F. Kova - 1/416; 2 / 3 1 6
Holjevac tefa 3 / 3 9 0
Horvat 1 / 3 4
Horvat Josip 3 / 3 7 6
Horvat Joa - 1/59; 2 / 3 3 6 ,
337; 3 / 1 7 5
Horvat Marija 1/124, 125
Horvati Franjo 1/105, 106
Horvatin Kamilo 3 / 1 2
Hot Hasan 2 / 4 3 3
Hrast Branko v. Avi Jakob
Hribar - 2 / 3 4 2
Hribar Andrej v. Rus Joe
Hrnevi Josip Stevo 1/156,
162, 315, 439
Hrovat Anton Tone 2 / 5 5
Hrozniek Rudolf 3 / 2 6 0
Hrak Zvonko 2 / 3 8
Hudson Duane Tyrell, Bill, Marko - 2/128, 213, 2 4 3 - 2 4 6 ,
248, 250, 256; 3 / 8 5 , 101 106,
113, 118, 123, 125, 130, 131
Hugh Thomas 3 / 4 9 9
Hull Cordell - 3 / 1 5
Humo Avdo Kulturni 1/62,
64, 434; 2 / 1 0 0 , 102, 104, 106,
139, 1 4 1 - 1 4 3 , 283, 497, 498,
500, 508; 3 / 4 4 3 , 444, 446, 448,
450,
452456,
461-465,
505-507
Humo Olga - 3/446, 452
Hupert Milan 3 / 1 7 5 , 268, 354,
450, 451
Husenik Josip 3/253, 259
Huski Muhamed Muharem
3/190

Iber Antun 1/433

Ibrahimpai Hasan Hasko
2/361
Ibrahimpai Ifet 2 / 4 5 9
Ignjatovi 2 / 2 4 6
Ikonija 2 / 6 7
Ili 3/411
Ili v. Drapin Petar
Ili Bogoljub - 2/241
Ili Milan ia 2 / 1 4 4
Ili Petar v. Drapin Petar
Ili Slobodan ia 1/127,
142, 143, 337, 420
Ili Veljko 1/147; 3 / 4 3 5
Ili Vojo - 2 / 4 8 2
Ilijevski Cane 1/90

Ilini Milovan 2 / 2 3 5
Imamovi Fadil 2 / 6 1
Ingravale Beloti 3 / 4 0 7
Ingravale Jolanda 3 / 4 0 7
Isajov 3 / 7 7
Isijanov Zdravko 1/44, 433
Ismet v. Golubi Mustafa
Ivai Marin Cankin
3/432-435
Ivai Marinko v. Ivai Marin
Ivani Josip Vidak 3/397
Ivani Vlado v. Domany Robert
Ivani 3/151
Ivanievi 2/461
Ivanievi dr 3/41, 436
Ivankovi Zvonko Vonta
3/204, 492, 4 9 4 - 4 9 6
Ivanovi o k o 1/83, 435
Ivanovi Ivan v. Golubi
Mustafa
Ivanovi Joco 3 / 4 4 8
Ivanovi Simo 2 / 2 9 1
Ivanovi Vasko 3 / 7 3 , 74, 487
Ivevi 1/196
Ivekovi Bogdan 3 / 2 6 7
Ivekovi dr Mladen 1/161,
439; 3/204, 2 1 6 - 2 1 8 , 251,
254, 256, 257, 259, 260,
263267, 270274, 287, 293,
495, 496
Ivekovi Zdenka 3 / 2 6 7
Ivkovi Braco 2 / 3 6 9 , 372
Ivkovi dr 3/108, 109
Ivkovi Mile 1/155; 2/449,
450, 453
Jack - 3/432, 433, 436
Jadrijevi Mirko 3 / 4 1 1 , 412
Jahi Fadil panac 1/230;
2 / 2 7 2 , 273, 275
Jahi Hasan 2 / 4 2 5
Jakaa Dalibor Maljik (Kai ?,
Duko?) 3/404, 405,
4 0 7 - 4 1 1 , 413, 417, 431
Jakovi Gojko vajcak 2/37,
38
Jakovi Milan 2 / 3 8 , 493
Jakovli Ivan 3 / 3 7 6
Jakovljevi Dragosav Drage
2 / 8 7 , 88, 496
Jakovljevi Stevo v. inko
Stjepan
Jaki Ana 1/125
Jaki Pavle 2/117, 499
Jaki Rade 2 / 2 6 7 , 2 7 0 - 2 7 2
Jakumetovi Stipo 3 / 4 9 4
Jakupovi Mevla 2/274, 507
Jamnik Bolje Josip 2 / 7 2 , 495
Jani Bogdan 2 / 3 3 0

Jani Ljubica Buba 3 / 1 7 4

Jandri Mile - 2/295, 508
Janekovi Dara 3 / 3 1 8
Janez v. Dougan Ervin
Jani Tihomir 2 / 4 8 9
Jani Vjekoslav Capo 2 / 1 9 8
Jani Vlado Capo, Stari
1/236; 3/241
Janiijevi 1/86
Jankes Grga Fric - 1/110, 127,
169, 2 2 4 - 2 2 8 , 2 3 2 - 2 3 5 , 337,
393, 394, 443; 2 / 3 2 , 36; 3/237,
245, 251, 252, 261, 262, 264,
266, 270, 271, 311, 312, 328,
361-363
Janko v. Pijade Moa
Janko - 1 / 1 0 7 - 1 0 9
Jankovi Janko 2/52, 66, 447,
4 6 4 - 4 6 8 , 4 7 0 - 4 7 8 , 480, 482,
484, 488, 489
Jankovi Dragan 2/471
Jankovi Ljubo 1/273, 446
Jankovi Marko 2 / 4 8 0
Jankovi Milan 1/158; 2 / 3 8
Jankovi Milan Bata 1/263
Jankovi Miodrag 3 / 6 8
Jankovi Slobodan 1/264, 265
Jankovi Stojanka 2/471
Jankovi Vlado 3 / 4 4 6
Jarac v. Jovanovi orde
Jaramazovi Lajo 3 / 7 8
Jarec Stjepan 3/258, 259, 267
Jasinski Nikola - 3/238, 239
Jasinsky v. Jasinski Nikola
Jaarevi Mehmed 2/369, 372
Javor Stipe 1/214
Javorac, Javorski v. osovi
Boo
Javorski Boo 3/105, 127
Jazbec Mio 2/343, 444, 445
Jazbinek Viktor Rajner
1/230, 231
Jazvo Marko 3 / 1 9 0
Jefti Jovan 1/76
Jegor v. Lastri Zdravko
Jelena 2 / 4 2 0
Jelaska Milo 3 / 4 1 3
Jeli-Buti Fikreta 2/316, 329,
509, 510
Jeli Duaanka 3/411
Jeli Ivan. 3/341, 498
Jeli Slavko 1/355; 3/411
Jelovica Jakov 1/124
Jelovi Petar 2 / 5 4
Jeremi Mio 1/79, 80, 144,
159, 435, 438 439
Jerievi Ivica Compo 3 / 4 1 2
Jerini 2 / 3 1 7
Jerkovi Duan 2 / 1 2 5
Jerkovi Neboja 2/453

Jernej Gapar v. Fajfar Tone

Jesenak Pavle 1/61, 89
Jesenak Vlado 1/61
Jeszensky Narcis 2 / 2 1 6
Jea - 1/164
Jei Milica 2/79, 80
Jevevi Dobrosav 2 / 2 1 5 ;
3/41, 414, 417, 432, 436
Jeverii Milo 1/264
Jevti Kamenko 2/137
Jilek Drago
- 3/173,
174,
2 8 2 - 2 8 6 , 288
Joco 3 / 2 2 8
Jokanovi Mio 1/192
Jokanovi Pero 3/145
Joliot-Curie Frederik 3 / 8 1
Joliot-Curie Irena 3/81
Jordan v. Kuko Ivan
Jorgo Anton - 3/183, 207, 220,
221, 224, 230, 276, 280
Josip v. Lisjak Janko
Josipovi Simo 2/281
Joilo ivko 3 / 1 4 8
Jot Boro, Borislav, Borivoj, Boris - 1/47, 97, 1 0 5 - 1 1 1
Jot-Pavi Marica 1/111
Jotanovi Mika 1/160, 439
Joti Kojo 2 / 3 0 5
Jova 2/481
Jova v. Hadi dr Milenko
Jovandi 3 / 1 6 9
Jovani o k o 2/351, 355,
356, 511; 3 / 1 4 2 , 490
Jovanka 2 / 6 7
Jovanovi 1/80
Jovanovi v. Pap Pavle
Jovanovi Aleksandar 1/71
Jovanovi Aleksandar 1/71
Jovanovi Arsenije, Aca, Mio,
Kigi - 1/193; 3/441,
4 5 6 - 4 5 9 , 461
Jovanovi Arso 1/219, 354;
2/138, 269; 3/103, 274
Jovanovi Blao 1/297; 3 / 1 4 8
Jovanovi Branko 3 / 2 2 9
Jovanovi dr Dragan 1/87
Jovanovi Dragi 2/471, 477
Jovanovi Dragomir 1/270
Jovanovi Dragutin 2 / 2 4 7
Jovanovi Duan ua 2/484,
485, 488
Jovanovi ore Doka, Jarac
- 3/144
Jovanovi Josip 2/279, 280
Jovanovi Milenko Popaja
1/263
Jovanovi Milivoje 1/263
Jovanovi dr Miodrag 2/66,
227
Jovanovi Olga 2 / 4 6 7

Jovanovi Radivoje Bradonja

1/71, 87,; 2 / 1 2 4 , 125, 231,247,
256
Jovanovi Radovan 2 / 2 4 2
Jovanovi Slobodan 2/238,
239, 265; 3 / 3 2 , 116, 134
Jovanovi ika 2 / 4 0 8
Jovanovski Metodije Piman
1/90
Jovii Mile 1/73
Jovi v. Krstulovi Vicko
Jovi Aleksandar 3 / 4 3 8
Jovi
Desimir
ia

1 / 1 0 1 - 1 0 3 , 152, 153, 436,

439; 2/25, 492
Jovo - 2 / 6 7
Jozevek 2 / 3 2 5
Joa v. Visarionovi Josif Staljin
Joe - 2 / 7 2
Juganjac 2 / 3 9 9
Jugovi Andrija 3 / 1 7 2
Juki Draga 3 / 1 9 2
Juki Ivula 3 / 1 9 2
Julije v. Mosettig Julije
Jurani Oskar 1/230, 232
Jurevi Jozo 2 / 9 9
Jureta Mate 3 / 4 9 4
Jurica v. Ribar Jurica
Juri Nikica 2 / 5 5
Juri Vera 3 / 4 5 0 , 506
Jurini Nino 2 / 3 0 0
Jurini Pavao 3 / 3 8 6
Jurievi Lenka 3 / 2 7 5
Jurjevi Ante Baja 3/418, 420
Jurki Milka - 3 / 4 9 4

Kabanjero v. Miri Aca

Kaarevi Slavoljub 2 / 5 1 6
Kaavenda Desimir 3 / 3 8 6
Kai - 1/58; 3 / 1 0 8 , 110, 113,
114, 116, 401, 413, 417, 421,
423, 424, 428431
Kaa - 1/95
Kadi v. Kopini Josip
Kadri Suljo 1/90
Kahn Fritz - 1/57, 58, 433
Kai
Jakov
3/184-186,
191-194
Kai Tade 3 / 4 9 4
Kajin Adolfina - 3 / 2 5 3 , 259
Kajzenberg, von 2/471
Kalafati Grga - 1/116
Kalafati Milan - 1/230
Kalan Petar v. Kidri Boris
Kaleni Ilija Licider 1/439
Kaliterna Pako 3 / 4 3 1
Klmn - 1/105, 106; 2 / 3 6

Kaljanac Emin 1/192

Kaljanac Nusret Nino 1/169,
171, 1 7 7 - 1 9 8 , 2 2 2 - 2 2 4 , 441
Kaljanac Zahida 1/192
Kaljevi 2 / 2 4 8
Kamenica 2 / 2 5 3
Kameradin 1/216
Kante dr Vladimir Lia 2 / 3 7 8
Kapetan Leka v. Damjanovi
Stevo
Kapetanovi Adem 3 / 6 8
Kapetanovi ing Esad 2 / 5 1 5
Kapetanovi Hajro 1/365,
449
Kapetanovi Hivzija 1/196
Kapetanovi Ibro 3 / 4 6 2
Kapetanovi
Ismet

2/278-280
Kapii Kemal 1/254
Kapor edo - 3 / 2 1 0
Kapusta Marija 1/145
Karabaji Salvatore 2 / 1 6 7
Karabegovi Mubera Berka
3/177-180
Karabegovi Osman 1/317;
2/288, 294, 357; 3 / 3 7 9
Karadorde 2 / 2 6 0
Karadordevi Aleksandar

2/217, 271; 3 / 2 3 8 , 239

Karadordevi princ Pavle
3/325
Karadordevi Petar II 1/104;
2/240, 261; 3 / 1 0 1 , 432
Karamatijevi Pivo 1/265
Karari Rifat - 2 / 2 4 7
Karaula v. Miljanovi Nikola
Kardelj Edvard Bevc, Birk, Kritof - 1/7, 8, 1 2 , 2 3 , 4 7 , 72, 73,
99, 149, 169, 173, 174, 176, 205,
206, 219, 246; 2 / 7 , 28, 29, 128,
133, 136, 139, 1 4 1 - 1 4 3 , 145,
147, 153,
155, 156, 177,
1 8 1 - 1 8 7 , 191, 269, 338, 340,
341, 343, 344, 375, 382,
384387, 389, 390; 3/2730,
38,47, 5 0 - 5 2 , 58, 86, 114, 119,
348, 3 5 0 - 3 5 2 , 357, 360, 363,
451, 4 7 5 - 4 7 7
Kardelj Pepca 1/99, 100, 149;
2 / 3 8 5 , 386
Karli Ivan 3 / 2 1 4
Karlo - 3 / 4 2 2
Karlovi 1/98
Karovi Selim 1/434; 3/497
Kasche Siegfried 3/137, 153,
154, 1 8 6 - 1 8 8 , 191, 192, 195,
199, 201, 205, 219, 242, 244,
245, 278, 281, 282, 285, 288,
293, 295, 297, 3 0 1 - 3 0 3 , 374,
491

Katana Ferid 2 / 4 2 5
Katani arko 2 / 4 8 2
Kati v. Bakari Vladimir
Kati Milivoje - 1/67, 68, 72,
434, 435
Kati Miloje - 1/72
Kazaz Muhamed Pisar 2 / 2 8 ,
292, 293, 432, 458
Kazazovi amil 2/279282,
507
Ka(i)ni Demil Demir
3 / 2 7 2 , 290
Kecman Vlado - 2/40, 493
Keitel Wilhelm 1/34; 3 / 7 0 ,
202
Kemiar v. Srebrenjak Ivan
Kemiar-student v. Simeli
Branko
Kelja v. Mija
Kendelj Stjepan Sedi 1/110
Kent v. Sierra Vincent
KereljGrahovac
ura

2 / 2 6 , 27
Kerep Stjepan Stipo 1/236
Kerovi Radivoje 2/273, 274;
3/164
Kerovani Otokar 1/205;
3/336
Kesar Savo 2 / 4 9 7
Keser Marko 1/386
Keserovi Dragutin 2 / 2 1 9
Kesi Ljubica 2 / 3 9 3
Kesi Mira 2 / 4 2 8
Kevrean Emil 1/94, 436
Kezan Teo 2 / 8 6
Kfnoti 3 / 1 7 3
Kidri Boris Peter, Petar Kalan
1/23, 275; 2/16, 28, 379;
3/69, 333
Kidri Zdenka Marija, Marijeta
- 2/377, 379, 381, 382, 384,
386, 387, 512
Kieszel dr Georg 2 / 2 2 8
Kigi v. Jovanovi Arsenije
Kiki Hasan Slobodan 1/23,
143; 2 / 2 7
Killer v. Mazalica Nikola
Kiltz Josef 3/227, 229
Kinder Vinko 1/96
Kisa v. Bamjadidos Stela
Kiti Jovo 2 / 2 9 0
Kladarin uro - 1/325, 373
Klasser Konrad, Kurt Koppel
3/72
Kleist, Ewald von 3 / 2 0
Kiemen Ivan 1/214
Kleut Perica 3/161
Klepac - 3 / 3 9 3
Kline Franika Francika, Klimova 3/332, 334, 350,

3 5 3 - 3 5 6 , 358, 359, 365

Kliska uro Branin 2 / 3 1 9 ,
321
Kliani Vjekoslav 3 / 3 2 , 184,
185
Klobuar Zora 1/125
Kluz Franjo - 2/173, 439, 444
Kljaji Filip Fio - 1/85, 426;
2 / 1 3 7 , 139, 143, 148, 154, 269,
468,
Kljaji Radmilo 2 / 4 7 7 , 482,
515, 516
Knebl Franjo - 2 / 3 2 5
Knehe 3/280, 281, 287
Knez 3 / 1 7 3
Knez Arsen 3 / 1 7 8
Kneevi Anda 2/94, 95, 497
Kneevi Ivan 3/374, 396, 398
Kneevi Mladen Traktor
3 / 1 4 8 , 462, 463, 506
Kneevi Rade Tihi 1/322
Kneevi Radoje 2 / 2 4 0
Kneevi Vladimir Voloda
3/273-276
Kneevi ivan 2 / 2 3 7
Knika Josip 3 / 3 9 5
Kobac Duan 1/132
Kocbek Edvard, Pavle Tratar

2/28
Kocmur Alojz, Vojnovi Kota
1/169,
171,
183,
184,
198200, 2 0 2 - 2 2 4 , 442
Kogard Rudolf - 2 / 2 5 0 , 251
Kohl Hans 2 / 2 7 1 ; 3 / 1 6 4 , 165
Kohn Marko 3 / 2 6 7
Kohn Olga - 3/252, 2 5 5 - 2 5 7 ,
259, 260, 263, 266, 267
Kojakovi Baldo 2 / 3 9 8
Koji Slavko 2 / 2 6 5
Kokanovi Jovan v. Krajai
Ivan
Kokoru Marko 2 / 3 9 8
Kokot Stjepan - 3 / 2 7 5 , 278,
2 8 2 - 2 8 9 , 291
Kokotovi Jovan 3 / 1 6 1 , 491
Kolarevi Drago 2 / 3 6 9 , 372
Koli dr Ivo v. Kohl Hans
Koluder Aziz - 2 / 7 3 , 74; 3 / 2 2 7
Kolumbus Jozo 3 / 4 9 4
Komadina Grgo 2 / 6 4
Komar Alojz 3 / 2 6 6
Komar Ivanka 3 / 2 5 1 , 253,
254, 257, 258, 260, 266
Komar Maja - 3 / 2 6 3 , 312
Komar Marija 3 / 2 6 6
Komarevi 2 / 2 3 3
Komarica Slavko, Koslav
1/16, 432, 433; 2 / 3 1 6 , 493,
498, 499, 504, 509, 514, 516;
3 / 4 8 3 , 488, 489, 502, 503, 507

Konar Geco 3 / 4 1 0
Konar Latinka 2 / 8
Konar Rade Brko, Rei Ivan
1/47, 73, 7 6 - 7 8 , 257, 274,
435; 2 / 9 , 30, 136, 313; 3 / 5 ,
1 0 - 1 2 , 23, 137, 149, 150, 159,
175, 262, 330, 332, 335, 336,
340, 341, 3 4 3 - 3 4 5 , 357, 401,
4 0 4 - 4 1 0 , 4 1 7 - 4 1 9 , 421, 483,
491
Konar Stanka 3 / 4 1 0
Kon Geca 3 / 4 1 6
Knig - 3 / 1 4 9
Konopatzky 2 / 1 6 2
Konopek Franjo 3 / 3 0 5
Konspirator v. Saili Dragutin
Konta Vinko 2 / 5 3 , 494
Kopila - 1/75
Kopini Josip, Vazduh, Valdes,
Markovi, Aleksandar, Kadi,
N o . 19, Vokin 1/99;
2 / 1 1 5 , 136; 3 / 1 0 - 1 3 , 19,
2 1 - 2 6 , 30, 35, 49, 5 1 - 5 4 , 72,
73, 75, 77, 79, 80, 85, 86, 88, 93,
94, 287, 307, 3 2 0 - 3 2 2 , 328,
330, 333, 334, 338, 341, 342,
345, 346, 348, 350, 351,
3 5 3 - 3 5 6 , 358, 359, 363, 367,
370, 377379, 385, 484, 496,
498, 501
Kopini Stela Roza 3/13, 35,
36, 51, 72, 307, 363
Kopori ing Pavao Pavle
3/18, 23, 484
Koppel Kurt v. Klasser Konrad
Kora Duan - 1/57, 433; 2/97,
497
Kora Veljko - 1/204, 441
Kordi Zdenka 1/198
Koreja - 1/219
Korla v. Saili Dragutin
Koroec Anton 1/204
Koroec Karel 3 / 3 1 0
Koroec Karla 3 / 4 9 8
Kos - 2/341
Kos Drago 2 / 3 4
Kosani v. Pearski ika
Kosanovi Milan 2 / 3 1 8
Kosanovi Sava 2 / 2 1 5
Koslav Slavko v. Komarica
Slavko
Kosmajac Dorde 2 / 4 8 0
Koso Sair 2 / 3 9 9
Kosori Pero 2/261
Kostanjek Vjekoslav 2 / 3 6 9
Kostelac Tomo 1/96; 3 / 2 3 9
Kosti Mia 2 / 4 6 7
Kosti Velimir Baje 1/95,
111, 436, 437; 2/78, 496

Kosti ika 3 / 1 8 8
Kostja v. Maar Drago
Kostovski Sedak, edo Makedonac 3 / 8 1 , 82, 84, 85, 87,
105, 487
Koari Milan ia 3 / 5 0 2
Kota Josip 3/411
Kotle Nikola - 1 / 7 4 - 7 6 ; 2/83,
495, 496; 3 / 1 6 9
Kova F. v. Holjevac Veeslav
Kova Savo - 3 / 9 6
Kovaevi 1/105
Kovaevi Borisa 3/443, 444
Kovaevi o k o 3 / 7 5
Kovaevi G. Sveto 3/155
Kovaevi Jozo 1/236, 443
Kovaevi Ljubo 3 / 9 7
Kovaevi Mil. 2 / 4 5 2
Kovaevi
Sava

1/195;
2 / 2 8 5 ; 3 / 1 5 5 , 228
Kovaevi Stevo 3/97, 491
Kovaevi Stjepan 3 / 2 5 4
Kovaevi Sveto 3/96, 488
Kovaevi Veljko - 1 / 2 8 6 , 3 5 8 ;
2/78
Kovaevi Vientije 1/265
Kovaevi Vlado 2/485
Kovaevi Vojo 3 / 2 7 0
Kovai Ivan Goran 1/56,
161

Kovai Olga 3/212, 214, 216

Kovai Oskar Muha 1/100
Kovai Slavko - 2/316, 462,
509, 515
Kovai Slavo - 3/390, 391,
397, 502, 503
Kozomora 2/359, 367
Kraigher Duan 2/187
Krajai - 1/119, 120
Krajai-Evi Bosiljka, Beba
3/204, 212, 214, 216, 218
Krajai Ivan Stevo, Stevan,
Brko, Esteva Verde, Stevo Verdi, Jovan Kokanovi, Stevo
panac - 1/230; 2/454, 455,
461, 462, 515; 3 / 5 2 , 277, 307,
311, 312, 3 1 7 - 3 2 4 , 3 2 6 - 3 3 1 ,
334, 335, 337, 348, 3 5 1 - 3 5 6 ,
3 5 8 - 3 7 4 , 376379, 383, 385
386, 393, 396, 426, 427,
499-502
Krajai Josip Prika 1/144;
2/200, 201
Krajai Marijan 3/251, 252,
260, 265
Krajcer v. KUinik Alojz
Kralj iril - 3 / 2 4 5
Kraneli Ivica 3/212, 213,
216, 494

Kranjc Katarina 2/435, 514

Kranjevi Jakob Brado 2 / 3 8 ,
493
Kra Josip Papa 1/258, 265;
3/336
Kraus Karl - 2 / 2 2 9
Krbeni Vinko - 3/258, 259
Krcun v. Penezi Slobodan
Krdali Rifat - 2 / 3 6 0
Kreai Otmar 1/231233,
443
Kreco Vojo 1/247
Kreiner dr Erwin 3 / 1 8 9 ,
195-197,
205,
221,
233,
2 7 8 - 2 8 0 , 283, 285, 495
Krek dr Miha - 2/182, 265, 388
Kremi Vera 2/467
Kren 3 / 3 7 5
Kreso Remzija 1/134
Kreuzer v. Krinik Alojz
Krezo Ante 3/184, 190
Krezo Jufo Juko, Jure 3 / 1 9 0
Krezovi Gojko 1/297, 313
Kriger Petar, tajno vojno lice
- 2/297-299, 301-303
Kritof v. Kardelj Edvard
Krivic Vladimir Matev 2 / 1 8 7
Krivokapi Boro 1/442
Krivokapi Milov Boko
1/142
Krizman Bogdan 2/498, 504,
507; 3 / 4 9 0
Krizmani Josip 3/150, 151
Krianec 3 / 2 1 5
Krka v. Stanisavljevi Dimitrije
Krkelje Simo - 2/281
Krklju Slavko - 1/231
Krlea Miroslav 3/423
Krndelj Ivan - 2 / 5 1 ; 3 / 5 5
Krneti Milan 2/96, 97
Krntija v. Orekovi Marko
Krnjaji Braco 2/325, 326
Krnjaji Milan 3 / 2 4 6
Krogh, von 2/131
Kropar Joe 3 / 3 7 6
Kros Krume 1/91, 123
Krsmanovi Branko 2 / 4 6 8 ;
3/472, 473
Krstulovi Ante (Ivan) 3 / 4 1 9 ,
430
Krstulovi Vicko Jovi 3 / 9 2 ,
406
Krstulovi Vojko 3/430, 431
Kruelj eljko - 3 / 4 9 8
Kruevac edomir 3/5863,
66, 67
Krulj Ivica 2/501
Kruni Branko 2 / 7 3 , 495

Krvavac Demal Demo

3 / 4 4 8 , 449
Krupa 2 / 2 0 9
Kravac Sava 1/226, 229;
3 / 2 6 1 , 271, 366
Krinik Alojz Kreuzer
1/58; 3 / 4 2 9
Krinik Janez v. Krinik
Alojz
Kbler Ludwig 2 / 1 4 6
Kuan Viktor - 3/286, 287, 289
Kujai Branko - 2/270, 271
Kuki Milorad 2/31
Kuko Ivan Jordan 1/419
Kulenovi Rifat 2 / 4 3 4
Kulenovi Skender 1/8, 23
Kulich v. Heinrich dr Alfred
Kulhanek Pepi 2 / 7 7
Kulin ban - 2/301
Kulturni v. Humo Avdo
Kundak Mita Cigane 1/95
Kundrovi Muhamed 2 / 1 6 7
Kunecki Ignac 2/61
Kunovi Petar 2 / 6 5
Kuntze Walter 1/34; 2 / 1 5 3
Kupreanin Janja 3/167, 168
Kurajica - 3/414, 422
Kurt v. Majder Vladimir
Kurt Huso - 3 / 2 2 7
Kurt Muhamed 2 / 5 6
Kurtovi Adem 2 / 9 0
Kuschel - 2 / 3 0
Kuec Kruno 2 / 3 9 8
Kuec Vera - 2 / 3 9 1 , 396399;
3/148
Kui Milinko - 1/219; 3 / 1 7 7
Kupili Slavko 3/411
Kuzmi Juraj 3/391, 398
Kvarto v. Martini Rigoleto
Kvaternik Eugen Dido 3/191,
196, 203, 238, 239, 241, 242,
2 4 7 - 2 4 9 , 282, 285
Kvaternik Ozren 2/434, 435
Kvaternik Slavko 2 / 1 5 5 ; 156,
162; 3/186, 390, 395
Kveder Duan, Toma Poljanec
- 1/60, 136, 2 3 1 - 2 3 3 , 421,
422; 2 / 2 2 ; 3 / 2 5 5

L 21 - 3 / 4 3 5
Labevi Stojan 3 / 2 5 3 , 259
Labovi urica 1/171, 222,
442; 2/493
Laa Ivan 3 / 4 1 1
Laarevi Idriz 2/425, 514
Lagator piro 2/145, 500
Lakato Suzana 1/150, 151

Laki Jovo 2 / 2 8 0
Lakii Enver 1/198
Lalatovi Mirko 2 / 2 4 3 ; 3 / 8 5 ,
1 0 2 - 1 0 5 , 123, 125
Lalii Ljubo 1/93
Lali Lazar 2 / 1 1 8
Lali Mihailo 2 / 2 6 0
Lalovi Raa 2 / 4 7 8
Lanski v. Mitrovi Ratko
Lastri Slavko 2/430, 431
Lastri Zdravko Jegor 2/28,
304
Lastri arko 2/304, 442, 444,
508, 514
Latas Branko 2 / 3 1 8 , 319, 321
Latas Dane 2 / 3 1 3
Latifi efik - 3/187, 188, 192
Lavagnolli Amadeo 3/408,
409
Lavevi-Luci Ivan, Bori
3/215, 218, 272, 289, 291, 401,
417, 418, 420, 421, 423, 430
Laxa Vladimir - 2/153, 156
Lazarevi Dragica 1/205
Lazarevi Luka 3 / 1 4 4
Lazarevi Risto 2 / 7 1 , 495
Lazi 3 / 2 3 6 , 356
Lazi Boko 3 / 2 3 6
Lazi Branko 3 / 2 3 6
Lazi Duan 2/71, 495
Lazi Laza 1/263
Leinschtz Franz 3/273,
2 7 5 - 2 8 2 , 292, 305
Leja v. Milosavljevi Aleksandar
Leka Rankovi Aleksandar
Leki Danilo 1/230, 231, 233;
3/320
Lekovi Mio 1/176, 434;
2 / 4 6 , 48, 123, 138, 173, 174,
494, 507; 3 / 2 7 , 29, 3 3 - 3 5 , 39,
4 2 , 4 8 , 4 9 , 76,96, 124, 125, 188,
274, 2 9 5 - 2 9 9 , 303, 379, 489,
497, 498
Lekovi Vlastimir 2/129, 499
Lelekovi 1 / 9 4
Lenac Vladimir 2/232, 234
Lenardi Duan 1/61, 89
Lenka - 2 / 2 8 7
Lenka v. Tomi Vida
Lenjin 3 / 5 6
Leonardi dr Karlo 3 / 3 0 4
Leskoek Franc Luka, Strugar
Peter - 1/330; 2/183, 389;
3/363
Levi dr Moni - 1/66, 67, 74, 75,
434
Levi Moric 2 / 3 5 8 , 359, 366,
511
Levnai Joco 3/161

Lia v. Kante dr Vladimir

Licider v. Kaleni Ilija
Liina Anka 3 / 1 7 4
Liina Milan 1/76; 2 / 2 9 4 ,
295
Lijan 2 / 4 4
Lili Stevan 3 / 6 0
Lisak Erik 3 / 2 3 8 , 239
Lisjak Janko Josip 2/486
List Wilchelm - 2 / 5 1 3 ; 3 / 2 4 , 25
Litalo, Giuseppe dr 3/406,
410
Livada Dane 1/370
Livada Duan 2/314, 318, 509
Logarek 2 / 1 9
Loger 3 / 1 7 3
Lohr Aleksander 3 / 1 9 8 , 199,
201
Lonar Simo 2 / 8 8 , 496;
3 / 1 6 0 , 491
Lonar Vlado v. Lonari Vladimir Vlado
Lonari Katarina 3 / 2 6 6
Lonari Nikola 3 / 2 6 6
Lonari Vladimir, Vlado, Nos,
- 1/107, 108, 110; 3/204, 214,
216, 218, 2 5 2 - 2 5 4 , 257, 258,
260, 263, 266, 274, 328, 500
Loni Eref 2/361
Lopai Ivica 2 / 9 0
Lorkovi Mladen 2 / 4 3 8 ;
3/480
Lovri 3 / 1 6 6
Lovrini Krunoslav 3 / 3 0 4
Lozenac Duro 1/86
Lozo Pavao 3 / 4 1 2
Luburi Maks 3 / 2 5 4
Luburi Mirko 3 / 2 4 9
Lucich Guido Rochi 2 / 3 1 2
Lui - 3 / 4 3 8
Lui Leo 2 / 6 6
Lui Nikola 3 / 4 1 8
Ludek v. Abramovi Josip
Liiters Rudolf 1/223, 224;
3/305
Lueti Ante 3/430, 431
Lujo v. Gerl Ljudevit
Luka v. Leskoek Franc
Luka dr Duan 1/434;
2 / 1 6 3 , 501, 514
Luketi Pajo 3 / 3 9 2
Luki Cvijan - 2 / 2 7 3 , 275
Luki Draga 3 / 4 9 4
Luki Ivula 3 / 4 9 4
Luki Koja 1/158
Luki Mihajlo 3 / 1 8 4 , 185
Luki Simo 2 / 2 7 8
Lune v. Milovanovi Miodrag
Ljakovi Bogdan 3 / 4 3 8

Ljoti Dimitrije 1/34, 36, 270;

2/232
Ljubeti Juraj 3/257259,
267
Ljubibrati Jovo 3 / 9 7
Ljubii 1/219
Ljubii Nikola - 1/164, 219;
2 / 1 1 4 , 498
Ljubi Ivan - 3/253, 259
Ljubini Muhamed 3 / 2 3 0
Ljubini Rabija 3 / 2 3 0
Ljubinovi ore 2 / 4 0 3 , 412
Ljubinovi Zlata 2 / 4 1 2
Ljubii 3 / 3 8 8
Ljubomir - 3/76, 77, 79
Ljuji Vojo 2/397

M. Srdeli Mirko
Maek Ivan, Matija, Posavec
Jernej - 1/154, 175, 200, 202,
2 0 7 - 2 0 9 , 219, 330, 440, 441;
2 / 2 8 , 139, 142, 143, 187, 188,
192, 502; 3/451
Maek dr Vlatko 2 / 2 1 8 : 3 / 1 6 ,
18, 2729, 324
Makov Mane 1/91, 92, 123
Makovi Ljubica 2 / 4 3 0
Mademoiselle Doktor 1/340
Madari Vlado, Vladi 1/105
Mader Bistra 3 / 4 0 5
Maga Antun 3/390, 393
Maglajli Danica 3 / 3 2 9
Maglajli Ekrem - 3 / 2 5 3 , 254,
259, 263
Maglajli efket, Mirko Novakovi 1/365; 2/28, 373
Mahin Fjodor - 3 / 5 , 32, 39, 73,
8 9 - 9 7 , 488
Majder Vladimir Kurt, Garsija
1/171, 2 2 5 - 2 3 2 , 236, 337,
414, 415; 2 / 3 3 7 ; 3/240, 246,
2 6 9 - 2 7 1 , 320
Majeti Franjo 2 / 3 9 7
Majheni Lojze 1/88
Majnari Kata 1/124
Majski 1/127
Majstorovi 3 / 2 5 4
Majstorovi Milan 3/152, 491
Majzec Franjo 2 / 3 4
Makedonac edo v. Kostovski
Maki Stojan - 1/23; 2 / 3 5 3
Maksim - 1/127
Maksimovi ivko 1/159
Mala v. Damnjanovi ivka
Naki Olga
Umievi Zaga
Male Ilija - 3 / 1 7 7

Male Tomo 2 / 5 3 , 54
Maleevi
Branko ofer
3/341
Maleevi Milan 1/90
Maleti Veljko 3 / 2 6 0
Mali Rudi 2 / 2 8 2
Malinska Veselinka 1/6872,
434
Mallardo 3 / 4 0 , 424, 425
Malnar Fanika 1/124
Malovac Ludmila 3 / 7 2
Malovi Beir 2 / 6 4
Malter Savo 1/115
Malter epo 1/115
Maljik v. Jakaa Dalibor
Mamula Bogdan 2/331
Mamula Jovo 2 / 3 3 0
Mamula Rade 1/117
Mamula Stevo 2/331
Mance Dragan
3/337
Mandi 2 / 3 6 6
Mandi David - 3/168, 169,
171, 492
Mandi fra Dominik 2 / 3 8 8
Mandi Ferdo 3 / 2 1 2
Mandi Radenko 1/263, 264,
445; 2 / 2 4 2 , 506
Mani v. Manuilski Dimitrije
Manini Karlo 2 / 7 3
Manojlovi Pajo 1/151, 439
Manola Ivan Sreko
1 / 2 3 1 - 2 3 3 , 280, 325; 2 / 3 1 6 ;
3/150, 151
Manuilski Dimitrije Mani
3/330
Marakovi Nina 2/198, 202
Maras Grgo 3/411
Marasovi Ante Mirko 3/404,
405, 411, 417
Marasovi Olga Okrugla
2/102, 159, 167, 168, 497;
3/444, 449, 451, 4 5 5 - 4 6 0 ,
505, 506
Mari Mihajlo - 2/513; 3 / 4 7 1 ,
472, 507
Mari Mile 2 / 7 0
Mari Milomir 1/439; 3/54,
6771, 88, 486, 487
Mari Miodrag 1/154
Mari Stana 2/391, 393396,
512
Marija v. Kidri Zdenka
Marijan Duan Zuco 2 / 8 6
Marijeta v. Kidri Zdenka
Marin Dragan 2 / 4 9 7
Marin Mlado - 2/368, 511
Marinek Tone Bregar 1/301
Marini Mato 2/463, 464
Marinko Miha - 2/385, 386
Marinkovi 2 / 1 2 0

Marinkovi
Ivo
Slavko

1/356; 2/56, 174; 3/336, 362

Marinkovi Nikola 1/89
Marinkovi Marinko v. Trinki
Albert
Marinkovi M. Radovan
1/436, 445; 2 / 1 1 7 , 495, 498
Marinkovi Radovan 2 / 6 5
Marinkovi Venijamin 1/264;

2/121
Marinovi Jovan 2 / 4 6 7
Marjanovac Vita 2 / 8 8
Marjanovi Bogosav 1/435
Marjanovi dr Jovan 1/432;
2/218,
220,
226,
474,
5 0 4 - 5 0 6 ; 3 / 9 9 , 103, 115, 116,
129, 488, 489
Marjanovi Matija 2 / 9 7
Marjanovi Mirko Puljko
2/292, 508
Marki Miha - 3/372, 374, 375
Marki Andrija 2 / 7 6
Marko v. Popovski Jelisije
v. Rankovi Aleksandar
v. Srdeli Mirko
v. Vukmanovi Svetozar
Markoti Vinko 2/436441,
514
Markovi v. Kopini Josip
Markovi Boro 1/73, 243;
2/125
Markovi Dragan 1/226, 228;
3/261, 270
Markovi Draa 3 / 1 4 4
Markovi Ivan Irac
2/272-274
Markovi Mihajlo 1/9, 431
Markovi Moma ora
2 / 4 6 5 - 4 6 7 , 473, 481, 515,
516; 3 / 1 4 6 , 147, 473, 475, 490,
507
Markovi Nedeljko 1/217,

221, 222

Markovi Nemanja 2/465,

483
Markovi Ruica 3/204, 216
Markovi dr Sima 3 / 8 0
Markovi Stevan, Singer Stevo
- 1/72, 87
Markovi Veljko Grga 3 / 2 4 8
Markovi Vojislav 1/86
Marks Karl - 1/9, 207
Marovi 3/111
Mars - 3/89, 90, 92, 93, 97
Marti Andre 1/229
Martin 2 / 6 7
Martinac Grgin Jozo 3 / 4 1 2
Martini Rigoleto Kvarto 1/23
Martini Alojz 2 / 7 1 , 495
Martinovi - 2 / 9 8 ; 3 / 3 8 7 - 3 8 9

Martinovi Darinka 2 / 3 0 2 ,
303
Martinovi Mihajlo 3 / 2 6 2
Martinovi-Pruner Dobrila
2/302, 303, 508
Martinovi Ratko 2/222, 223,
232, 234, 302, 303, 504, 505,
513
Martinovi Vasilije 2 / 3 0 2 ,
303
Marussi Vincenzo (Marui Vico) - 2 / 3 1 2 ; 3/92, 169
Marui Ivana 2 / 4 5 4
Marui
Ivica
Ratko
2/95-97
Marui Jozo Pjesnik 3 / 4 1 2
Marui Stipe 3 / 4 2
Marui Vice v. Marussi Vincenzo
Masarini Lavoslav
3/396-398
Maslari Boidar 3/320, 322
Maslea Veselin 1/357, 449
Masli Omer 2/281
Maslo Idriz 2 / 3 0 5
Maslov 3 / 8 0
Mata Hari 2/391
Matak Manu 1/130
Matanovi Vlado 1/105
Materi Ilija 1/74, 435
Mates Leo 3 / 3 4 0
Mates Vanda 3/204, 215, 216
Matev v. Krivic Vladimir
Mati Boko 1/171, 177, 184,
189, 265, 440, 445
Mati Boidar 3/175, 288
Mati Ivania 3/411
Mati Petar Dule 1/200, 441;
2/78, 496
Mati Stojan - 2/350354, 356
Matijevi 3 / 2 5 4
Matijevi Milo Mra 2/475,
480
Matkar Mirko - 3/253, 259
Matkovi 3/254, 255
Mati dr Josef - 2/213, 243, 245,
251, 267, 2 7 0 - 2 7 2 ; 3 / 1 6 5
Mato v. Vidakovi Matija
Mato - 1/127
Matroz v. Stepanovi Milan
Matek 2/91
Mazalica
Nikola
Killer

2/336; 3/268
Mazovec Joe v. Dolgan Tine
Mazzolini Quinto 1/42
Maar Drago Kostja 1/321;
2 / 2 8 , 300
Maar Josip oa 1/164;
2 / 1 6 4 ; 3/177
Mai Stjepan 3/258, 259, 267

Mecger 3 / 3 8 7
Medari Jure 1/236
Medi Mio 3/152, 491
M e d o v. Fejzi Safet
Meduni Aco 2 / 2 7 3
Mehi Alija 2 / 4 3 4
Mehmedovi azim 1/152,
153, 439; 2/25, 492
Mehmedovi Milka 1/152
Mehr Theresa Reza 3 / 2 7 3 ,
275, 305
Meja - 2 / 3 4 2
Mekas Spiridon v. Broz Josip
Tito
Menart Vinko 2/301303,
508
Menda Leopold 1/231
Mesari Bla 3 / 4 9 9
Mesari Ivan 3/253, 258, 267,
312
Mesarovi Brana 3 / 6 9
Meinovi Huso 2 / 4 3 0
Meinovi Medo 2 / 4 3 0
Mekovi Enver 2 / 7 7
Metiljevi Avdo 1/133
Meyszner August 1/33
Micev (Micevski) Boin

1/129, 130
Michelli Leonardo 1/120
Mianovi Slavko

2/77,
2 7 3 - 2 7 5 , 496, 507
Mii Borivoje 2 / 1 2 0
Mii Milenko 2 / 9 9
Midi Fahro - 2 / 3 6 0 - 3 6 3
Midi
Izudin
Izo

2/360-363
Miha Marinko Polde 1/99,
100, 257
Mihailovi Cvetin 3 / 6 0
Mihailovi Dragoljub Draa
1 / 3 4 - 3 6 , 87, 174, 318, 336;
2/113, 116, 128, 181, 182, 213,
215,
218-246,
248-258,
2 6 1 - 2 6 4 , 266, 267, 290, 296,
309, 310, 323, 335, 3 3 8 - 3 4 1 ,
344, 345, 378, 383, 384, 450,
451, 453, 498, 5 0 4 - 5 0 6 ; 3 / 5 ,
25, 26, 32, 85, 90, 91, 9 3 - 9 6 ,
99, 101, 103 109, 111 113,
1 1 5 - 1 1 7 , 121, 122, 1 2 4 - 1 2 7 ,
1 2 9 - 1 3 1 , 1 3 3 - 1 3 6 , 154, 165,
188, 201, 223, 234, 301, 303,
404, 412, 429, 430, 432, 473,
488
Mihailovi Mihailo 2 / 2 1 8
Mihailovi Sergije 2/263, 268
Mihajlo v. Nekovi Blagoje
Mihajlovi Predrag 3/283
Mihajlovi ivorad ilja
1/171, 177, 178, 181, 182, 198,

203, 211, 265, 440, 441, 445

Mihajlovski Kiril Grujica
1/22, 431; 2 / 8 4 , 85, 496
Mihaljvi Niko 2 / 4 4 5 ; 3 / 5 5 ,
56, 187, 188, 192
Mihec Antun 3 / 3 8 5
Mihi Gojko 3 / 1 5 6
Mihi Ljubica 1/151
Mija Kelja - 1/102
Mijakovac Nikica 2 / 8 7
Mijatovi Milorad 2 / 3 7 3
Mika v. Mladenovi Sreten
Mikan Milan 3 / 3 8 5
Mikan Olga - 3 / 3 8 5
Mikanovi Hrastko 1/82, 83
Miki Franjo 2 / 5 9
Miki Janko 2 / 5 9 , 76
Mikuli Franjo 1/96, 97
Mikuli Franjo 1/436
Mikuli Toma Bugarin 1/57
Mikuljan 2 / 3 5 9
Milanovi 3 / 1 2 0
Milanovi Luka 3 / 1 9 0
Milanovi dr Vladimir 3/481
Milaini Fanika 3 / 3 3 6
Milanini Grga
1/325;
3/145, 490
Milat Niko - 3 / 4 1 2
Milatovi Mile - 3 / 2 0 4 , 216,
270, 293, 494, 496, 498
Milavi Ismet 3 / 4 5 4 , 455, 459,
460
Mili - 2 / 2 6 6
Mile - 1/187
Mile v. Orekovi Marko
Mileta 1/219
Mileti Ivan 3 / 2 6 7
Mileti Jana 3 / 2 6 7
Mileti Stjepan 3/258, 259,
267
Mileti
Vera
Mira

2/482484, 487
Milevski Dime 1/121 123,
437
Milievi Risto 3 / 9 7
Mili v. Bae Maks
Mili Punia 2 / 6 7
Milidragovi Petar 2 / 9 9 , 497;
3/492
Milinkovi Branko 2 / 2 7 9
Milivoj Marjan, Miko List
1/105
Milivojevi Rade 2 / 4 7 8
Milivojevi Radivoje 2 / 2 1 9
Milkovi Ante - 3/309, 336, 498
Milobratovi Joco 2 / 5 8
Milojevi Miloje 2 / 8 8
Milosavljevi Aleksandar Leja
- 2 / 1 3 0 , 499
Milosavljevi Dule 1/264

Milosavljevi Ljubinka 2 / 4 6 7
Milosavljevi Milorad 1/257
Milosavljevi Milosav 1/68,
434, 445
Milo 2 / 6 7
Milo Ljubo 3 / 2 5 4
Miloevi 3/91
Miloevi Dragan 2 / 3 1 8
Miloevi dr Slobodan 2/173,
174; 3 / 3 5 , 39, 42, 188, 215,
274, 379
Miloevi Sreko 1/162
Miloevi Stojan 1/119
Milovanovi Miodrag Lune
1/219; 2 / 4 0 8
Milovanovi Nikola 2 / 5 0 5
Milovanovi Rodoljub anga
3/78
Milutin v. Milutinovi Ivan
Milutinovi 2 / 2 7 0
Milutinovi
Dragoljub

1/68-70
Milutinovi Ivan, Milutin, vorak - 1/68, 69, 2 7 0 - 2 7 2 ;
3 / 5 4 , 1 1 9 - 1 2 1 , 129, 157, 193,
363
Milutinovi dr Radomir Rade
2/403,
406-408,
413,
417420
Miljanovi Nikola Karaula
2/332
Miljkovi Huka 2 / 5 5
Miljkovi Petar 3 / 1 0 6
Mimica Blaenka 3 / 4 0 4
Mimica dr Toma 3 / 1 1 2 , 403,
403
Minda v. Rekota ore
Mini Milka 2 / 4 6 7
Mini Milo Crni 1/72;
2 / 2 2 7 , 234
Mio Bosiljko 3 / 1 9 0
Mio Dane 3 / 1 9 0
Mio Tone - 2 / 5 4
Miokovi 1/127
Mira v. Mileti Vera
Mireti Dragoljub 2 / 1 8 , 407,
408, 492, 513
Miri Aca Kabanjero 1/230
Mirko - 1/219
Mirko v. Zidanek Milo
Mirkovi - 2 / 2 0 9
Mirt Zvonko 2 / 5 6
Misiraa Duko 2 / 1 6 5
Misita 2 / 4 5 1 , 452
Miskin Vaso - 1/192, 193;
2/284; 3/194
Mia 3 / 8 2
Mii 2 / 3 5 9
Mii
Aleksandar
Aca

2/224226, 235, 248, 249

Mii Jovo 2 / 2 9 2
Mii Lujza 2 / 2 2 4
Mii Milena 2/224, 226, 504
Mii Radovan 2 / 2 2 4
Mii Vojislav - 2/213, 224,
2 4 7 - 2 4 9 , 504
Mii ivojin 2/213, 224, 225,
234, 247
Miko List v. Milivoj Marjan
Mikovi Gojko 2 / 2 8 8
Mio v. Jovanovi Arsenije
Kigi
Miovi dr Dragia 2/116,
498, 506
Mita v. Fliker Moric
Mitar - 1/190; 2/222, 223
Miti Dragan 2/324, 327
Miti Milorad - 2/242, 250
Miti Ranko 2 / 3 2 2 - 3 2 5 , 327,
510; 3 / 1 6 6 , 492
Mitrinovi Vlajko 2 / 7 7
Mitrofan 2 / 4 5 2
Mitrov Danko 1/76, 230;
2/289, 291, 297, 307, 3 4 9 - 3 5 6
Mitrov Vojin 2/91, 92
Mitrovi 2 / 2 3 3 ; 3 / 1 8 3
Mitrovi Dojilo 3/78, 81
Mitrovi Golub - 2 / 2 7 9 - 2 8 2
Mitrovi Mika 1/84, 85
Mitrovi Milivoje 2/253
Mitrovi Mitra 2 / 4 4
Mitrovi Ratko Lanski 1/263;
2/116, 118, 467, 468, 474, 475;
3 / 7 1 , 8 1 - 8 5 , 87
Mitrovi Stefan 3 / 3 7
Mitrovi Vojislav 1/87
Mitrovi Vukica 2 / 4 7 5
Mladen v. Pijade Moa
Mladenovi Milena 1/88
Mladenovi Sreten Mika
2/407,411:3/66
Mladenovi Stanko
2 / 4 6 6 - 4 6 9 , 515
Mladini 3 / 3 3 6
Mladen Petra 2 / 4 0 , 62
Mladen Stanica 2/40, 62
Mladenovi Veljko 2 / 2 9 9
Mlakar Drago 1/231
Mlakar Ivan 3 / 3 0 5
Mlenik Pepi 2/71
Mlinar Stane v. Rozman
Franc
Mochi v. Smokvi
Modi Vasilije Vako 2/60,
61, 495
Mogus v. Mokus Franjo
Mogu Franjo v. Mokus Franjo
Mohorovii Milan 1/124
Mojsije 1/19

Mokus Stjepan v. Mokus Franjo

Mokus uro 3/267
Mokus Franjo 3/253, 254,
258, 259, 267
Mokus Kata 3/267
Molek Franjo - 2 / 3 1 7 , 461;
3/386-389
Molotov Vjaeslav 3/10, 15,
16
Moma v. Buha Vasilije
Momilo 1/127
Momilovi orde 1/377
Momilovi Raja Marko 1/91
Mominovi Ela 2/65, 66
Momi Draginja 2 / 3 9 3
Momi Milan 3/283
Montani Vjeeslav 2 / 5 6
Montesquie Charles 3 / 7
Monti Ante 3 / 4 3 8
Moraa Milutin 1/66, 74, 75,
434; 2/83, 496
Moraa Pero 2/173, 174;
3/35, 39, 42, 188,215,274, 378
Morovi ime
Dragutin

3 / 1 8 4 , 185, 190
Moa v. Tomi Momir
Mokov Anton 3/238, 239,
316
Mosettig Julije 3/407
Moek Anton 2 / 3 7 9
Mrak Antun - 3/317, 323
Mrak Franjo 3/166
Mrazovi Karlo, Gapar, Ortega
- 1/127, 225, 226, 337, 391;
2/32, 63, 333; 3/237, 245, 246,
248,- 251, 269, 271, 312, 317,
352, 361, 362
Mrdi Mitar - 2/286, 508
Mrgud v. Radonji uro
Mrkaji Trifko 2 / 5 5
Mrki Marko 2 / 3 1 6 ; 3 / 3 8 8
Mrkonji Petar 2 / 2 1 7
Mrki Luka - 1/61, 62, 434;
2/478, 479, 516
Mrki Stevan 2 / 3 2 7
Mra v. Matijevi Milo
Mrvo Rade 2 / 8 1
Mudronja Franjo 2 / 4 6 2 ;
3/385, 391, 392, 396, 398
Mller Heinrich 1/3032;
2 / 4 7 2 ; 3/204, 302
Muha v. Kovai Oskar
Mujbegovi Mustafa 2 / 5 6
Mujezinovi Hasan 2 / 3 6 9 ,
372
Mujezinovi Raif 2/76, 496
Muji dr Safet 3 / 9 6
Mujki Asim 2/57, 494
Mulini - 3 / 9 3

Muminagi Demal Demo

3/457, 458, 506
Muniti Ivan 3/327, 334, 335
Muniti Ljubica 3 / 3 3 5
Muniaba Milan 1/373
Mussolini Benito Duce 1/40,
363; 2/73, 179, 311, 498; 3 / 4 5 ,
156, 232, 418, 420, 474
Mutovi Fejzo 1/254
Mutak Vladimir - 3/313, 314
Muzulo ordi 1/121, 122

Nad Kota, panac, Nedi

1/76, 231, 233, 317, 424, 443;
2 / 4 3 - 4 5 , 47, 48, 207, 209,
288, 289, 291, 293, 294, 296,
298, 306, 347, 357, 358, 371,
373, 494, 508, 511; 3 / 1 7 9
Nad Pavle 2 / 4 3 4
Nada G. - 1/120
Najev Ivan 3 / 4 1 9
Naki Olga Mala - 3/204, 216,
291, 457, 458
Napijalo Mian 2 / 3 1 6
Narandi 1/95
Nassenstein Alfred 2 / 2 6 6
Nastasi Mita 2 / 9 3
Natlaen Marko 2 / 1 8 2 , 375,
378, 387, 388
Naumovski Naum Bore
1/130
Naumov Stiv 1/315
Nazor Vladimir 1/8, 56
Nedeljkovi Duan 1/219
Nedeljkovi Radisav 2 / 1 1 7 ,
499
Nedeljkovi Radoje 3 / 1 0 6 ,
1 1 9 - 1 2 3 , 127, 129, 131, 132,
134, 135
Nedi Kota v. Nad Kota
Nedi Milan 1/36, 94, 95,
173, 2 6 8 - 2 7 0 , 318: 2/79, 116,
119, 155, 228, 230, 231, 249,
258, 261, 262, 267, 270, 333,
407, 409, 410; 3/26, 27, 29,
106, 121, 149, 201
Nedi N e d o - 3 / 1 8 0
Negovanovi Milan 1/202
Nemec Martin 3 / 2 3 8
Nemet Vladimir Braco 2 / 4 5 6 ,
457
Nenadi Aleksa 2/393, 394,
512
Nenadovi 2 / 4 6 4
Nenadovi Nikola v. Golubi
Mustafa
Nekovi Blagoje Doktor, Mihajlo, N. panac 1/68, 148,

230,
443;
2/227,
474,
4 8 1 - 4 8 4 , 486489; 3/10, 37,
47, 50, 54, 67, 75, 115,
3 3 8 - 3 4 0 , 343, 351, 352, 378,
487
Nekovi Borivoje 3 / 5 5 , 63,
66, 69, 486
Neubacher Hermann 3 / 2 0 2
Neuhausen Franz 2 / 2 4 4 ;
3/53
Nikevi 3 / 1 4 4
Niki Augustin Gusti 2 / 4 2 7 ,
514
Nikitovi Milivoje Furtula
1/264
Nikola - 3/76, 77
Nikoli Ljubo 1/265
Nikoli Stojan 3/491
Nikoli Voja, Student 2 / 2 2 7
Nikoli Vojislav 3/481
Nikoli dr Gojko 3/197, 319,
320, 499
Nikolov (Nikolovski) Pande
1/129, 130
Niki Janko 2 / 4 9 4
Niki Milenko 2 / 2 4 2
Niki Mirko 2/321
Niki Tomo 1 / 4 4 7
Niki Vladimir 1/436, 445;
2/65, 117, 495, 498
N N v. Kopini Josip
Nievi Dmitar 2/326, 327
Nonnemacher 3/283, 284
Nora v. egvi Zlata
Nos v. Lonari Vladimir
Novak v. Broz Josip Tito
Novak oro 3 / 3 7 5
Novak Franc 2/284, 285;
3/162
Novak Ivan 3 / 3 9 8
Novak Karei Karlo - 2/182,
338, 339, 379; 3 / 1 1 6
Novak Vera v. Pataki Marica
Novakovi 2 / 4 0 8
Novakovi Grujo 2/399, 512
Novakovi Jaka 3/133
Novakovi Ljubo
1/190;
2/227; 3 / 1 2 6 - 1 2 9 , 131-133,
135, 144
Novakovi Mirko v. Maglajli
efket
Novakovi Nikica 1/79, 435
Novakovi dr Niko Longo
3/414
Novakovi Ostoja 2 / 2 7 3
Novakovi Vlado - 2/317, 461,
509, 515; 3 / 3 8 5 , 386, 396, 397,
502, 503
NovoselBrni
Nada

3 / 2 1 2 , 214, 216

Novosel Marijana 3/212, 214,

216
Novosel Ozren 3/212, 215,
217, 218, 272, 275, 278,
2 8 2 - 2 8 7 , 289, 291
Novosel Vanda (Mates, Bace)
3/205, 210, 2 1 6 - 2 1 8 , 276,
280, 281, 285, 287, 289, 340,
497

Njego 2 / 5 0 5
Njegovan 1/86

Obradovi Milan
1/256;
2/511
Obradovi Milena 3/275
Obuljen Nikola 3/375
Oak dr Ivan Ico - 3 / 3 1 3 - 3 1 5 ,
405, 410, 483, 491, 499, 503
Odi Slavko - 1/16, 432, 433;
2 / 2 9 9 , 360, 458, 459, 493, 498,
499, 511, 5 1 4 - 5 1 6 ; 3/299,
484, 488, 489, 492, 493, 495,
497, 498, 501, 502
Odi Srdan 3 / 4 8 0
Odi Tihomir 2/431
Odi Zvonko 1/142, 438
O'Donovan Patrick 3/106,
119, 1 3 1 - 1 3 5

Pacak Franjo 3 / 1 8 6
Padolo - 2 / 3 1 5
Paga Viktor 3 / 3 9 7
Paja v. Baji Slobodan
Pajevi Ljubivoje 2/247, 506
Paji Josip Maltar 3/451, 453
Paji Lujza 2 / 1 3 9
Pajovi Ljubivoje 2/116, 124,
498, 499; 3 / 8 2
Palenta v. Ugarkovi Stipo
Paloevi Miodrag 2 / 2 2 3 , 224
Pandurovi Mirko Laza 2 / 6 6
Pani Todor 3 / 1 6 4
Panteli Milojica 1/436, 445;
2 / 6 5 , 117, 495, 498
Panteli Vojislav 2 / 2 3 3 , 236,
237, 505
Panti Branislav 2 / 2 2 7
Panzinger 3 / 3 0 2
Pap Pavle ilja 3 / 1 0 , 18, 341
Papa v. Kra Josip
Papi Augustin 3 / 4 2 3
Papo Moris 2 / 5 7
Papri orde 3 / 2 8 3

Parezanovi Miroslav 2/481,

482, 487
Parezanovi Olivera 2/481,
482, 487
Parma Enzo 3 / 1 6 6
Parodi Eglio - 1/121
Parovi Blagoje 3 / 5 5 , 322
Paajli o k o 2 / 2 6 , 493
Paali Viktor 2 / 4 3 0
Pataki Marica, Novak Vera
3 / 1 5 0 , 151
Paternoster Mladen 2 / 4 2 6
Paternoster Neda 2 / 4 2 6
Paternoster Ratko 2 / 4 2 1 ,
426429
Patrik v. O'Donovan Patric
Patrovi Olga 3 / 8 3
Patrovi Vujo 3 / 8 3
Paukovi Marko 3 / 2 6 0
Paulus, Friedrich von 3/371
Paunovi Davorjanka Zdenka
1/68, 69, 173
Paunovi Stanko Veljko
1/200, 315
Pau Vilko - 2 / 4 5 5
Paut Mira - 3/213, 216
Pavi Slavko 2 / 4 3 0
Paveli Ante 1/194, 2/53, 55,
106, 107, 153, 155, 162, 216,
309, 314, 374, 438, 498, 504;
3 / 2 7 , 29, 158, 159, 201, 235,
238, 247, 249, 261, 284, 288,
289, 293, 294, 316, 369, 375,
393, 410, 414
Paveli Hanna Ana 3/174,
204, 215, 216, 218, 272, 289,
291, 304, 450, 451
Paver
Vjekoslav

2/443;
3 / 1 8 9 , 191, 284, 288
Pavi Branko 1/115
Pavi Dobrosav 1/263
Pavi Marica v. Jot Pavi
Marica
Pavi Petar 3/411
Pavii Mira 1/125
Pavkovi 2 / 9 8
Pavleti dr 3 / 2 6 0
Pavli Nikica 1/23
Pavlin - 2/343
Pavlov Dimitrij 3 / 3 1 8
Pavlovi 2/487
Pavlovi Aca 1/209
Pavlovi Dragane 2 / 1 4 4 , 146
Pavlovi Dragoslav 2/230,
237, 240
Pavlovi Duanka
3 / 2 5 7 - 2 5 9 , 267
Pavlovi Ljuban 1/386
Pavlovi Milica 2 / 4 7 8

Pavlovi Mladen 3 / 3 2 6 , 327,

500
Pavlovi Petra 2 / 3 9 9
Palovi Rade Stric - 1 / 3 7 0
Pavlovi Ratko iko 1/22;
2 / 8 5 ; 3/58, 61, 62
Pavlovi Tiosav 2 / 7 9
Pavlovi ivojin 1/190
Pecoti Bartol 3/391
Pearski ika, Kosani 1/213
Peenica Rifat 2/459, 515
Peanac Milovanovi Kota
1/35, 36, 68, 69, 270; 2/84, 85,
116, 155, 213, 217, 219, 222,
223, 2 2 7 - 2 2 9 , 235, 264, 289,
290, 331, 405, 416; 3/126, 127,
144, 147, 151, 403, 473, 490
Pejainovi Vlado 3 / 3 9 5
Pejinovi-Radman Ljubica
2/428, 429, 514
Peji - 2 / 2 6 5
Pej(i)novi Janko 1/201, 202
Pekia Vuksan 1 / 7 4
Pelagi Vaso 2/210, 295
Pele Momilo - 1/39, 432
Peligre Raffaello 3 / 1 6 7
Pelzl Elizabeta 3 / 2 6 0
Penezi Slobodan Krcun
1/169, 171, 172, 180, 184,
1 8 6 - 1 9 1 , 264, 265, 440, 445;
3 / 8 8 128
Peni leksa 2/293, 459, 508,
515
Pera v. Posavski Pera
Perajica 3 / 2 1 5
Perat Jure 3/411
Perica v. Petar Kriger, tajno
vojno lice
Peri - 2 / 2 8 0
Peri Ignjatije Gnjaco 3/175,
176, 490, 492
Peri Marko 3 / 3 1 7
Peri Slavko v. Pipan Slavko
Peri Vlado Valter 2/279,
282; 3/117, 448, 457, 465
Perinovi Stevo 2 / 7 0
Perii ing. Ivan 3 / 3 3 0
Perli Pavao 1/89, 99
Perovi Brana 2/473, 474, 516
Perovi Lepa Seka 1/45, 433;
2/289,
303,
304;
3/45,
378380, 444, 505
Perovi Milo 1/111
Perovi Novica 2/407, 408
Perovi Punia 1/366
Peri Petar 2 / 2 0 9
Perunii Mile 3/60, 61
Pei Milorad 2/252, 253
Pei Vera 3 / 6 8
Peut Pero 2 / 6 6

Petar 3/435, 436

Peter v. Kidri Boris
Petermanec Ivan 3 / 4 9 8
Petkovi - 1/102, 196; 3 / 4 1 4
Petkovi Stjepan 2 / 3 4
Petovar Rudi 2 / 2 7 9 , 280
Petar v. kerlavaj Milan
Petrievi Jozo 3 / 3 6 9
Petri v. Gerl Ljudevit
Petri Pile 3 / 1 9 4
Petri ime 1/89, 436
Petronijevi F. Andra 1/278
Petroveki Franjo 1/96
Petrovi 2 / 6 7 , 68
Petrovi dr 2 / 3 6 7
Petrovi dr v. Velebit dr Vladimir
Petrovi ing Bartol 3 / 3 3 6
Petrovi Boko 2 / 1 2 9
Petrovi dr Gruja 1/231
Petrovi Ljubo 1/82, 83
Petrovi Mato Matija 3/374,
376
Petrovi (ika) Nikola, Debeli
- 2/479
Petrovi Razumenka 3 / 6 6
Petrovi Sergije 3 / 4 1 2
Petrovi Vojislav 2/475, 476,
489
Petrovi Zdenka 3 / 3 3 6
Petruhar Slavko 3 / 1 7 8
Petruak dr Zvonimir 3/283,
284
Pick Wilchelm 3/319, 321
Pijade Moa, Janko, ika-Janko,
iki, Mladen 1/14, 134,
323, 378, 412, 424; 2/16, 105,
145, 269; 3 / 3 0 , 1 1 8 - 1 2 0 , 126,
128, 129, 165, 252, 357
Pilaure Zvonimir 2 / 3 9 9
Pilav Hasan 1/134
Pileti Velimir 2 / 2 2 7
Pilot v. Frgec Ivan
Pintar Miha - 1/231
Pintar Zlatko 2 / 4 6 2 ; 3/385,
390-392, 396-398
Pintu 1 Ahmet 3 / 2 2 7
Pipal Tomo 3/144, 145, 244
Pipal Zvonko - 3/144, 145, 244
Pipan Slavko - 2/231, 280
Piperski Boana 1/222
Pire Franjo 3 / 3 7 4 , 376
Pisar v. Kazaz Muhamed
Piman v. Jovanovski Metodije
Pitu Guli - 1/129, 130, 438
Pivac v. Devi Ivan
Pivaevi Novak 2/307
Pivljanin Bajo 1/93
Playfair 3 / 4 6

Pleevi edomir 3/186, 188,

203
Pleho Jozo - 3 / 4 1 2
Plena Duan 3 / 4 3 7 , 4 9 2 , 505
Pleteli Teufik - 3/177, 178,
180
Pliveli Oskar 1/34
Poua Mile 2 / 3 5 6
Podgornik Adolf 2 / 4 3 0
Podgornik Branko 2 / 4 3 0
Podgornik Dinko 2/430, 431,
434, 514
Podgornik Marijan 2 / 4 3 0
Podunavac Bogdanka Seka
3/252, 257, 259, 260, 263, 266,
267
Podunavac Danilo 3/267
Podunavac Milutin Mio
3/260
Poje Kazimir 3/445, 446, 454,
455
Poje Rudi 2 / 6 0
Polde v. Marinko Miha
Policer Stjepan dr. 3 / 2 6 0
Poliko Vinka Iva - 3 / 4 1 8
Politeo - 3 / 3 2 3
Polovina Gojko 1/65, 76, 434;
2/350-356,381,382,510,511
Poljak Pavao 3/253, 259
Poljanac Branko, Stanko
1/268, 314, 424, 445; 2/43,
246, 506
Poljanac Toma v. Kveder
Duan
Popadi Branko 2/286, 288,
508
Popaja v. Jovanovi Milenko
Popara Miro 3 / 1 5 6
Popara Uro Grom 3/243
Popit Franc 2/381
Popivoda Krsto 2/467
Popovi 3 / 4 3 5
Popovi v. Golubi Mustafa
Popovi Bogdan 3/347, 348
Popovi edomir edo 3/68,
69, 145, 164
Popovi Dana 3/251, 260, 266
Popovi Duan 1/84, 85;
3/439
Popovi Jevrem 1/219
Popovi Jovan 1/219
Popovi Jovo 3/405, 410, 483,
491, 503
Popovi Koa, Posavski Pera
1/73, 243; 2/148, 154, 257,
318, 500; 3/161, 184, 185, 193,
201, 207, 234, 237, 274, 276,
280, 281, 294, 491, 493
Popovi Milo Durin 2/232,
282, 447, 449451, 453, 454

Popovi Milovan 2 / 6 7
Popovi
Mirko
Miro

3 / 1 8 6 - 1 8 8 , 192
Popovi R. Krsto 2 / 6 7
Popovi Neboja 3 / 7 5
Popovi Onisim 3/437
Popovi Pajo 3/401, 431, 432,
436-439
Popovi Pero Aga 3 / 3 3 4
Popovi Slobodan Bakula

2/121
Popovi Stevo 2 / 2 7 3 , 507;
3/410
Popovi dr Svetislav 3 / 2 0 5
Popovi Ugljea 1/432
Popovi Vaso 2 / 3 0 4
Popovi Vlada 2 / 4 0 8
Popovi Vladimir Vlado, panac, Doktor 1/73, 74, 76,
230, 233, 235, 257, 274; 2 / 9 ,
106, 108, 135, 136, 186, 313,
356;
3/10,
34,
46,
79,
309-311,
320,
330,
332,
338-340, 343-346, 351-353,
357, 361, 420, 421, 450, 451
Popovi Y'adislav 3 / 6 6
Popovi arko 2 / 2 2 6
Popovski Jelisije Marko 1/22
Popovski Too - 2/472, 473,
486, 516
Popren Lucija 2 / 2 0 8
Posavec Jernej v. Maek Ivan
Matija
Posavski Pera v. Popovi Koa
Poslek Antun 3/267
Poslek Vera 3/267
Poslek Viktor - 3/253, 257, 258,
267
Poinger 1/173
Poti Radisav Radia 3 / 8 1
Potkonjak Aleksandar Braco
2/427
Potonik Fr. Duplji 2 / 3 4 3
Pott, Eugen von 3/195, 196,
278, 279
Poturica 1/117
Povasovi 3 / 4 2 2
Pozderac Hakija 2 / 3 7 3
Poun Katica 3 / 4 9 8
Praportnik Alojz 2 / 3 7 5
Pravdin 3 / 8 9 - 9 1 , 93, 94
Pravica Dragica 3/186, 188,
203
Pravica Rade - 3/97, 186, 188,
203
Pravoslavac v. inko Stjepan
Prebeg v. Brezovi Nikola
Prea Savo 1/104, 437;
2/103, 105, 497, 498

Premrov Janez 1/141

Prentovi Niko l/93_
Preradovi ivojin ivo

2/305
Presi Ivan 3 / 2 5 3
Preverek Rudi 1/151
Pribani Ivan 3 / 2 6 6
Pribani Manda 3 / 2 6 6
Pribani Martin 3/213, 253,
257, 258, 266
Pria Dane 2/321
Pria Ognjen - 1/100; 2 / 4 3 5 ;
3/336
Pria Srdan 2/435
Prika v. Krajai Josip
Prikril ing Boris 3/314, 315,
499
Primorac Rudolf Rudi 3/401,
411, 4 2 1 - 4 2 3
Princ v. Cvetojevi Milan
Princip Gavrilo 1/192; 2 / 7 0 ,
393
Princip
Slobodan
Seljo

1/258; 2/261, 263

Princip Vukica 3 / 4 5 9
Prodanovi Bora 2/486, 3 / 9 7
Prodanovi Dane 2 / 3 0 9
Prodanovi Milica 2 / 4 8 6
Prodanovi Mirko Sever
1/81, 435
Prodanovi Pero 3/251, 260,
265, 266
Prohaska 3/175, 176
Proki Dragomir Lola 1/84,
85
Proki dr Lazar 1/84
Propadalo (Propalo) Ljuba, Ljubica 3 / 1 9 0
Prosen Milan 3 / 1 4 0
Proi 2/171
Proti ing Mirko 2 / 7 9
Pstrocki ing. orde
2 / 4 3 7 - 4 3 9 , 441, 442, 514
Pucar uro Stari 1/67, 146,
365; 2 / 2 7 , 293, 371, 393, 433,
456, 457; 3 / 3 7 9
Pui, kapetan 3/143
Puda Duan Savo 2 / 8 0 , 408
Pui 3 / 3 8 7 - 3 8 9
Pui Stjepan 3 / 2 3 9
Pui Stevan 2 / 7 8

Rai S. Dragoslav 2/233,

270, 4 5 1 - 4 5 4 ; 3/161
Radakovi Jovo 1/373
Radakovi Mio 1 / 7 4
Radakovi Mirko 1/114, 437

Radasli
Mustafa
Mio

3 / 4 4 5 , 446
Radali Hamid 3 / 4 9 4
Rade panac 3 / 1 6 2
Radenkovi Mile 2 / 7 9 , 80
Radeti Luka 2 / 3 0 5
Radi Milorad Braco 2 / 2 9 8 ,
303
Radi Luka 3 / 1 7 9
Radi Rade 2/294299,
3 0 3 - 3 0 5 , 335
Radi Simo - 2 / 4 9 7 ; 3/163, 492
Radi Stjepan 1/213
Radivoje 2 / 6 7
Radivojevi Dragoljub 2 / 4 7 8
Radlovi - 2/171
Radman Milan 2 / 4 2 8
Radman Svjetlana 2 / 4 2 8
Rado Alexander andor 3 / 9 ,
14, 76, 483, 487
Radoii Timotije 3 / 8 3 , 84
Radonji uro Mrgud 1/81
Radosavljevi
Dobrivoje

1/367; 2 / 2 0
Radosavljevi Momilo 2 / 1 1 8
Rado - 3 / 1 0 8
Radoevi Vladimir Vlado
3 / 2 1 2 , 213, 216
Radovanovi 3 / 7 5
Radovanovi Jovan 2 / 6 7
Radovanovi Milan 1/253
Radovanovi Milivoje 2 / 1 2 0
Radovanovi R. Jovan Jovo
1/94, 264, 436, 445: 2/116,
117, 120, 121, 495, 498, 506
Radovanovi Stanko Udarnik
1/342, 343
Radovi Mile - 3 / 1 2 7 , 128, 131
Radovi Vukota 1/83, 435;
3/491
Radulovi Blao Cvikera
2/447, 4 7 8 - 4 8 0
Radulovi Ilija 2 / 4 1 , 494
Radunovi Blao v. Radulovi Blao
Radenovi Stevan Stevo 1/41,
74; 2 / 4 8 2
Ra-ec v. Rapotec Stanislav
Rafajlovi Voja 2 / 2 3 4 , 235
Rafaneli Ivan 3 / 4 1 2
Raheli Slavko - 2 / 8 1 , 82
Rainer dr Friedrich 2/155,
342, 343
Raja v. Momilovi Marko
Raji Franjo 2 / 2 1 0
Rajner v. Jazbinek Viktor
Rajni Dragan Rajpreht 1/59,
433
Rajnman 3 / 1 4 8
Rajnpreht v. Rajni Dragan

Rajter Jaa 1/68, 69

Rajter Milada 1/70
Raki Dragomir 2 / 2 3 9
Raki Mirko 3 / 1 4 7
Rakini Mili - 2 / 3 1 5 3 1 7 ;
3/387-389
Rakita Mile edo 2 / 2 0 8
Rakovi Moa 2 / 4 7 8
Rali uro 2 / 3 1 8
Raner Nada 2 / 7 5
Rangaper Bora v. Dedijer
Vladimir
Ranko Ante 2/463
Rankovi Aleksandar Marko,
Leka 1/14, 6 7 - 6 9 , 77, 162,
175, 176, 190, 219, 278, 279,
306, 307, 312, 313, 323, 324,
365, 366; 2/16, 105, 128, 139,
145, 227, 228, 269, 284, 285,
464, 469; 3 / 4 7 , 54, 5862, 65,
68,69, 7 3 , 8 1 , 8 4 , 184, 193,211,
273, 274, 277, 330, 363
Ranzinger Greta Hilda
1/99
Rapotec Stanislav Stanko
3 / 9 9 , 1 0 6 - 1 1 8 , 125, 134, 423,
424, 428, 429
Raeta Boko 1/41, 74
Rai Josip Visoki 1/123, 124
Rau Stevo 2/368, 511
Rauevi Marija 3/317, 323
Ravli Pejo 2/221
Ravot Ernest 3 / 4 1 6
Reberscheg Arrigo 3 / 4 1 2
Reberscheg-Calle
Amilia

3/412
Rebi Raco 2 / 1 0 8
Rebi Mirko 1/236
Reichentaler 2 / 1 1 2
Rei Ivan v. Konar Rade
Rekota orde Minda 1/121
Relji - 2 / 2 3 6
Rendel 3 / 1 1 6
Repak Salko 2/36, 37
Repi Ivan 2 / 7 3 7 5
Resanovi Ljuban 1/92, 93
Reak Janez 2 / 3 7 9
Rexeisen Hans 1/34
Rezakovi Enver 3/445, 446
Ribar dr Ivan 1/56; 3/277,
331, 358, 364, 368, 371, 373,
376
Ribar Ivo Lola, Fischer, Fier
1/12, 68, 69, 99, 209, 219, 235;
2/29, 116, 128, 136, 139, 145,
147, 1 5 3 - 1 5 5 , 184, 186, 187,
192, 256, 344; 3/2729, 31,
35, 37, 38, 50, 51, 74, 86, 99,
114, 115, 119, 128, 207, 277,
280, 307, 331, 346, 348,
350-354,
357,
538,
360,

3 6 2 - 3 6 4 , 367, 368, 371, 373,

375, 376, 378, 451, 477
Ribar Jurica 1/209, 219;
3/128
Ribar Veljko 1/443
Ribbentrop Joachim von
3/153, 154, 297, 301, 325, 326,
491
Ribi Josip 3 / 4 9 8
Ribnikar Jara - 1/72, 435
Ribnikar Vladislav, Direktor
1/68, 69, 72
Richter 3 / 3 2 5
Riess Kurt - 1/44, 433; 3 / 4 7 0 ,
507
Riger Peter v. Kriger Petar
Rihtner Anton 3 / 2 1 3
Rimac Martin 3 / 4 9 4
Rimac Stanislav Stanko 2 / 4 5 9
Rintelen, Enno von 2 / 1 5 3
Ristanovi Tomo 1/85
Risti Marko 2 / 3 1 7
Ristovski Eftim 3/87, 487
Riter 3/471
Ritz Ludwig 3 / 2 4 2
Roatta Mario 2/153, 156;
3/186, 188, 191, 192, 425
Rob Antun 3 / 3 4 0
Robotti Mario 2/155, 156
Rodi Slavko - 2 / 4 3
Rodi Srdan 1/75
Rodi Stevo 1 / 7 4
Rogli 3/431
Rogulja - 3 / 2 8 9 , 290
Roje Karlo 2/289, 303, 426
Rokonji 3 / 2 9 2
Rolinger Braco 2 / 7 7
Rolovi Niko 1/93
Romac Pako 1/148, 163, 200,
207, 441; 2/104, 145, 500;
3/183, 493
Roman v. Vidakovi Matija
Ronevi Petar 3/411
Rsener Erwin 2 / 3 4 3
Rosi Bogdan 1/86, 87
Rossi Alberto 3 / 4 6 5
Ro orde 2 / 2 2 9
Rotbart Vladimir 1/44, 433
Rovat 3 / 4 0 9
Roza v. Kopini Stela
Rozman Franc, Mlinar Stane
3/225
Roman dr Gregorij 2/182,
398
Roman Stanko 3/391, 398
Rubi-Brkljai Kata 3/167
Rubi Nikola 3/168, 492
Rudi Mali v. Mali Rudi
Rudi Milena 3 / 2 7 5
Rudolf Ivan 1/168

Rukavina Ivan Ivo, Vladi

1/279; 2 / 2 8 , 313-315; 3 / 7 5 ,
150, 309
Rukavina Josip Joso 3/349,
350
Rukavina Juce 2 / 4 6
Rukavina-Prohaska
Neda

3/337, 500
Rukavina Stevo 1/236
Rundtet 3 / 2 3 5
Rus Joe, Andrej Hribar 2 / 2 8
Ruso Beno 1/121 123, 437 '
Ruti Ivka 2 / 3 6
Ruti Joa 2/36, 37
Ruti Stjepan 3 / 3 7 6
Ruzziero 3 / 4 2 9
Rui Milena 3 / 4 0 6
Rui Mira 3 / 1 3
Rui Zdenko 2/439, 441, 514

Sabljak Petar 3/181

Sadikovi Aja Ika 2/361,
369, 371, 372
Sadikovi Muhamed krab
3/461
Saili
Dragutin,
Konspirator,
Korla - 1/226; 3 / 2 5 9 , 260,
311, 361, 362, 375, 378
Sale - 3 / 1 5 0
Salihodi Fehim 3/267
Salihodi Hamifa 3 / 2 6 7
Salihodi ing. Junuz, Srp 2
- 2/347, 3 6 1 - 3 6 4 , 3 6 9 - 3 7 2 ,
511
Salihodi Nijaz, Srp 1
2/360, 361, 372
Salihodi Safet 3 / 2 5 8 , 259,
267
Salihodi Zlata 2 / 3 7 2
Samardi Luka v. Golubi
Mustafa
Samardi Petar 1/63
Samardija Stevo 1/159, 439;
2/509
Samohin 3 / 8 0 , 81
Saraga Sima 1/263
Saraji prof. Ivo 3/252, 260,
266
Sarajli Abdulah 2 / 5 6 , 494
Sari - 2 / 6 7
Sari Ethem 1/254
Saa - 3 / 4 3 6
Sattler Bruno 1 / 3 4
Savanovi Petar 2 / 2 9 3
Savievi Svetozar 2 / 4 6 4
Savi Ana 3 / 8 2
Savi Branka 3/81, 82,

8 4 - 8 7 , 97, 105, 331, 333, 487,

488, 500
Savi dr Pavle Paja 3/29, 30,
49, 8 1 - 8 7 , 105, 126, 127, 333
Savi Sreta 2 / 4 9 2
Savkovi Svetislav 3 / 4 9 0
Sauni Milivoje 3/246, 247
Scaminacr 3/410, 419
Schfer dr Emanuel 1/33,
210; 2/229, 484; 3/222, 231,
233, 291, 301, 302, 460
Schffer Erich - 3 / 1 9 5 - 1 9 8
Schardt Josef - 3/187, 191, 192,
195, 196, 206, 220, 221, 295,
305
Schesto Aleksandar v. esto
Aleksandar
Schmidt - 3/141
Schneider 2 / 3 0
Schrempf Franjo 3/257260,
267
Schrempf Magda 3/267
Schrempf Puba 3 / 2 6 3
Schulze-Boysen Harro 3 / 1 4
Sedi v. Kendelj Stjepan
Seferehaji Ibrahim Ibrica
3/190
Seka v. Podunavac Bogdanka
Seka v. Perovi Lepa
Sekuli Ilija 2 / 5 5
Sekuli Janko 3 / 1 4 4
Selihar Veneslav 1/231
Selim - 2 / 4 2 7
Selin Marko v. Forte Karlo
Selman Jusuf Crni 2 / 4 2 4
Seljo v. Princip Slobodan
Semeli Branko 3/337, 347
Semencata Jozef 2 / 7 3 7 5
Senka Nikola 2 / 6 1
Serafim Franjo 1/230
Serdanovi Nikola v. Sredanovi Dmitar
Serti Anka Ankica, Cincipinka
- 3/213, 214, 268, 450, 451,
453, 506
Setin Flavio 3 / 1 6 6
Sever v. Prodanovi Mirko
Severovi Ivan 3/177, 178,
180
Sfigo Umberto - 3 / 4 2 5
Shea, sir John 2 / 2 1 8
Shirer R. William - 3 / 4 8 3
Siegelhuber Georg 3 / 2 7 5
Siegelhuber Othmar 3/273,
275, 305
Sierra Vincent Kent 3 / 8
Sigmund Josip - 2 / 1 4 2 ; 3 / 4 4 8
Sikimi Mirko 3 / 1 6 3
Sikoek Anton 2 / 7 9
Simeoni 3 / 4 2 5

Simeni (Suknai) Jelka

3/262
Simeni Marko 3 / 3 0 9
Simi Dane 2/61
Simi ing. Lazar 3 / 3 3 0
Simi Slobodan - 2/79, 80
Simovi Duan 1/203, 204;
2/241, 265; 3 / 1 0 7
Simovi Nikola - 3/253, 267
Singer v. Markovi Stevan
Singer M. 3 / 3 6 6
Singer Vladimir Vlado 3 / 2 3 9
Sinobad Nenad 3 / 4 3 8
Sirovatka Vlado 3 / 3 5 9
Sivac Dervi 2/456, 515
Skala H. - 3 / 2 7 8
Skalar Ivan v. Skante Petar
Skante Petar, Ivan Skalar
3/225
Skopljak Fehim Crljenko
2/369^370
Skrigin Zor 2 / 3 6
Slatinac Nikodin 2 / 6 1
Slari Josip 3/253, 258
Slipevi Luka 3 / 4 9 4
Slobodan v. Kiki Hasan
Slobodan v. ilnik Konrad
Slokov Angelina Andelina
2/75
Slovenac v. Babi Branko
Smilkovski Aleksandar uhraj
- 1/91, 92
Smiljani Dmitar 2 / 2 9 3
Smiljani Marija 3 / 1 7 4
Smokovi Mochi 2 / 9 3 , 94
Solari Branko 1/71, 72, 86
Solari Josip 3/267
Solari Marija 3/267
Solari Mija - 3/267
Soldo Arsen 1/434; 3 / 4 9 7
Solid v. Andri Duan
Sonns Stephan 3/228, 229,
231, 495
Sopi Dragutin 3/446, 455,
459
Sorge Richard 3 / 7 , 14, 16
Sotirovi Dragan 3 / 9 5
Sotirovi Ratko 3/94, 95
Sotirovi Sotir v. Doi Lazar
Span 3 / 1 0 8
Spasi Branko panac 3/445,
446
Spasovski Aleksandar 1/91,
436
Spee, von 2 / 1 5 6
Spoja Ivan 1/116
Spuevi dr 3 / 2 2 8
Srba - 1/73
Srdeli Mirko Marko 3/411,
431, 432, 435, 436, 439

Srdi Marko - 1/75

Srenovi 2 / 3 3 6
Srebrenjak Ivan Antonov, Ivani, Kemiar, Doktor, Stefanov i - 3/10, 11,30, 39, 79, 307,
323, 327, 329, 3 3 1 - 3 3 8 ,
341-347, 349-360, 364-366
Srekovi Mirko 2 / 5 0 4
Sredanovi Dmitar
2/323-326
Srp v. Salihodi Junus, Nijaz
Stahl Fritz - 2/159, 1 6 1 - 1 6 3 ,
169, 171, 443, 444; 3 / 3 8
Staljin v. Visarinovi Josip
Stamboli Petar Pero, Bonjak
- 1/163; 2/466, 467, 470,
481; 3 / 7 4 , 75, 146
Stamenkovi Dragi 2/407,
4 1 0 - 4 1 2 , 513
Stamenkovi Jelena Leposava,
Lepa, Lenka 2 / 4 0 6 , 407,
413
Stamenkovi Trajko 1/200
Stanarevi Teodor 1/89
Stane Mlinar v. Rozman
Franc
Stanii Mihajlo 3 / 4 7 4
Stani Ivica 2 / 4 3 0
Stani Luka 2 / 1 2 0
Stani Ljubo 2 / 1 2 0
Stani Milan 3 / 3 3 5
Stanisavljevi Dimitrije, Fur
man, Krka - 1/205, 206, 213,
230, 442; 3 / 6 7
Stanisavljevi Piljo 3 / 2 6 0
Stanii 3/141
Stanii Bajo 2 / 2 5 9 ; 3/125,
133
Stanii Milija 3 / 9 6
Stanko v. Paunovi Veljko
Stanko v. Poljanac Branko
Stankovi orde Jole 2/78,
79, 496
Stankovi Milivoje 1/220, 442
Starac Vujadin 1/82
Stari v. Broz Josip Tito
Stari v. Galekovi Josip
Stari v. Jani Vlado
Stari v. Pucar uro
Stariha Janez 2/417, 418
Starina Novak 1/82
Stefanovi 2/415
Stefanovi v. Srebrenjak Ivan
Stefanovi-Karadi Vuk
2/401
Stefanovi dr Somborac

2/228
Stefanovi Milun 2 / 4 7 7 , 488
Stefanovi Mladen 3 / 1 3 3
Stefanovi Nenad 3/375, 390

Stefanov Stefan 2/121

Stefanovi Stojanka v. Jankovi Stojanka
Stefanovi Svetislav ea
2/119
Steinberger Adolf, Domjani
Drago - 2/318, 319, 321
Steiner Joso Josip 2 / 3 3 0 ;
3 / 3 2 6 , 327
Steinhardt 3 / 1 5
Stela v. Kopini Roza
Stepanovi Milan Matroz
2 / 4 7 8 , 479
Stepanovi Obrad 2 / 2 3 4
Stepanovi Petar 3 / 1 6 3
Stepinac Alojzije 3 / 1 1 6 , 117
Steva panac v. Krajai Ivan
Stevo
Stevan v. Krajai Ivan Stevo
Stevanovi 3 / 4 7 5
Stevanovi Jovo 3 / 4 7 5
Stevanovi dr Miladin 1/161,
437, 439, 444
Stevanovi Stanija 3 / 4 7 5
Stevanovi Stevan, Zoran
2/414-420, 513
Stevo v. Hrnevi Josip
Stevo v. Krajai Ivan
Stilinovi Marijan 1/135, 200,
2 0 9 , 2 1 9 , 226, 4 1 1 , 4 4 1 ; 2 / 3 3 5 ;
3 / 1 3 7 , 174, 1 9 3 - 1 9 7 ,
1 9 9 - 2 0 2 , 204, 206, 217, 234,
237, 265, 293, 295, 303, 494
Stilinovi Tomislav 3/175,
288
Stipe Dugi v. akovi Stipe
Stipevi Vjekoslav 3/391,
398
Stipeti ing Julije 1/183, 184;
3 / 4 5 4 , 455, 459, 461
Stiovi Obren Obrad 2 / 6 8 ,
94, 164, 168, 169, 495,497, 501
Stjepanovi Mile 2/331
Stoilovi Zaga 2 / 4 6 7
Stojadinovi Dragia 1 / 8 4
Stojadinovi Milan 1/35;
2/217, 485, 504; 3/107, 140
Stojanovi Jovo 3 / 4 4 5
Stojanovi Ljubomir 1/85
Stojanovi dr Mladen 1/367;
2/291, 292, 294, 295, 297, 299,
457
Stojanovi Rua 1/85
Stojkov Trajko 1/91, 436
Stojkovi Slavko 2 / 5 1 2
Stojni Petar 2 / 2 9 5
Stojanovi Veljo Velimir
1/143; 2 / 2 7 , 305, 353
Stoki Petar 1/230

Strasser-Hebrang Cecilija
3/262
Stric v. Pavlovi Rade
Strievi Jovo 3 / 2 1 3
Strizi Tomo 2 / 7 5
Strugar uro 1/92: 2/227
468-470
Strugar Peter v. Leskoek
Franc
Stuart - 3 / 1 2 9
Stupar Vojo 2/220-222, 297,
307, 504, 508
Stupari Darko 3/81, 318,
319, 323, 326, 358, 364, 366,
487, 499, 500
Stwe Heinz 1/210-212;
3/205, 206, 241, 242, 281-283,
285-288
Sui Drago Darko 3 / 1 9 0
Suki Mirko 3 / 2 6 0
Sukulov Viktor - 3 / 8
Sulzberger C. L. 3/134, 135
Suljovi Zahida 1/192
Sunik - 1/88
Sute Alojz 2/381
Sute Jurij 2/381
Sveta 3 / 7 9
Szdressy 3 / 2 3 0
Szdressy Emma 3/207, 209,
211, 225, 226, 229-234, 241,
494, 495
Szdressy Fritz - 3/225, 226,
228-231

aban Ivan 3 / 2 5 3
abi Stevo 3/252, 260, 266
ahinpai ahin 3/461, 462
aki Marko - 3/184-186, 189,
199, 201
akota Slobodan 1/445
anga v. Milovanovi Rodoljub
anti - 3 / 4 1
anti Elizabeta 3 / 3 9 0
anti Mato 1/166, 167
aponji Miodrag 1/94
arac Marko 1/118
ari Marija v. Has-Broz Herta
aek Marijan 3/397
ator Ibro - 1/431
eki Vlado - 1/161
eatovi Mara 3 / 1 7 4
egrt Vlado - 3/155, 194
egrt Krsto - 3 / 1 8 2
egovi ing Petar 3/314, 499
egvi Zlata Nora 3/174, 204,

215-218, 265, 272, 289, 291,

417, 450
ehi Beo 2 / 3 4 9
ehi Nusret 2/216, 504
ehtl Franjo 2 / 6 6
ejatovi Joco 3 / 2 5 2
enk Oskar 2 / 4 3 4
entjurc Lidija 2 / 5 1 2
epak Josip 1/109, 110
ercer Ljubo 1/167
eremet Ante 2 / 3 7 2
eremet Muhamed, Mehmed,
Meho - 3 / 1 9 0
esto Aleksandar 2 / 1 6 2
ibinac Mijalko 3 / 8 3
ibinac Ratko 3/83, 487
ibi Ivan 1/58, 100, 433, 436
iki v. Pijade Moa_
ilja v. Mihailovi ivorad
ilja v. Pap Pavle
iljegovi Boko 1/105;
2/164;, 167, 169, 174, 175
imac Franjo 2 / 7 6
imac Marko 3 / 3 3 7
imi Neda 2 / 2 8 7
imi Rudolf Rudi 3/258,
259, 266, 267
imokovi 3 / 2 9 3
imovi Nikola 3 / 2 5 8
imun Stipe 1/112
imunovi Anton 3/501
inko Ervin 2/311, 509;
3/143, 470, 490, 507
inko Ljudevit 3 / 3 6 9 , 374,
376
inko Stjepan, Pravoslavac, Jakovljevi Stevo 3/106-108,
110, 114-116, 428
inko vac 1/102
ipka - 1/75
irbegovi emal 2 / 6 4
irini Veljko - 1/322
imanovi Stanko 3 / 7 0
karica Nebodar 3 / 3 0 5
kari Anica - 1/143
kerlavaj Milan Petra
2/187, 379, 511
kondri Ljuban 1/365
kopac - 3 / 1 7 3 , 174
korpik Josip 1/417
korpik Velimir - 1/418, 419
krab v. Sadikovi Muhamed
krba Todor 3 / 1 5 6
krbi Jovica 2 / 3 0 2 , 303, 508
krivani Bruno 3 / 3 0 5
kuleti Milomir 2/121
Slander Mica 1/99, 100
lander Slavko 1/100
nerberger Mato 3 / 3 3 6

nidari Ivan Ivica, Geist

3/328, 369, 374, 376-379
ofer v. Maleevi Branko
ojka v. Cetui Mileva
ok Stanko - 3 / 4 9 8
olaja Simo Simela 3 / 1 5 7
olc Josip Puba 2 / 4 2 3 , 424,
513
oli Stjepan 3/253, 259
ori Ante Golub 3/411
o m Gusti 2 / 6 0
ostark 2 / 3 2 3 .
oa v. Maar Josip
oa v. Tucovi Duan
otari Vilma 3/253, 257,
258, 267
otra Branko 3/162, 163
otra Mile 3 / 6 8
ovelj v. Despotovski Blagoje
panac v. Nad Kota
panac Branko v. Spasi
Branko
panac
N. v. Nekovi Blago* je
panac Rade 3 / 1 6 2
pancev 2/271
piler dr Juraj 1/95
piljak Mika 1/236, 443
poljari Josip 3/253, 258,
259, 267
poljari Ivan 3 / 1 5 8 , 259
rempf Franjo 3 / 2 6 0
taka Danilo 1/198, 441
tambuk Zdenko 3 / 2 6 2
tefan v. Brajnik Edo
temberger Joa 2 / 4 3 0
tetner Bobi 2 / 2 6 8
timac Marko 3/337
timac Slavko 3 / 4 6 4 , 507
trukelj Tomo 1/386
turlan Franjo 1/106, 107,
437
uk Franjo 3/167, 168
umadiski Dejan Major
2/126
umak Franjo 2 / 1 6 8
umanovi 3 / 7 4
umenkovi Ilija 3 / 1 4 0
umonja Milo 1/354, 386
unjevarevi v. Stilinovi Marijan
unjevari v. Stilinovi Marijan
uri - 3/411
unjar uro 1/96
unjar Janko 3 / 1 6 6
unjarevi Sreko v. Stilinovi Marjan
uteri Ivan 2 / 3 7 9
uti Ante 1/355

uti Jelka - 3/275, 277,

2 8 2 - 2 8 4 , 287
uti Stjepan Pipo 2/369, 372
vabi Mihajlo 2/467
vagelj Emanuel 2 / 7 2
vajcak v. Jakovi Gojko
varc Ivica 3 / 3 4 8
vec Stjepan 3 / 4 9 8
vob Vinko - 1/103, 436

Tabakovi Risto 1/253

Tadi 1/86, 87
Tadi Milo 2 / 6 5
Tahirovi Muho 3/226, 231
Tankosi Milan 1/247
Tanovi Petko 1/265
Tanjga Brane 2 / 3 9 5
Tartaglia Mihovil Mio 1/58;
3/291
Tasi Dragutin 2 / 4 7 6
Tasi Milivoje 2/476, 516
Tasi Savka 2 / 4 7 6
Tavar Silva 2 / 6 1
Tehek v. Biber Anton
Teichmann Ludwig 1/169,
210
Temenugo Mito 1/43, 433
Tempo v. Vukmanovi Svetozar
Tepavac Nevenka 3/377
Terzi Muharem 2 / 1 7 0
Terzi Redo - 2/294, 295, 349,
350, 510
Terzi Velimir 1/413; 2 / 2 2 ,
504; 3/439, 500
Teanovi Lazar 2/290292,
296, 297, 304
Tei Ljubomir 2 / 5 1 3
Tihi v. Kneevi Rade
Tijan Roci Ivan 2/81, 82
Tiler Hans 1 / 3 4
Tiljak Ljudevit 3/307, 312,
313
Timoenko Konstantinovi Sejmon 1/149
Tima Vojislav Vojo 1 / 5 4
Tito v. Broz Josip
T. Kan. - 1/125
Toccafodi - 2/72, 73
Todi Cvijetin 2 / 2 7 8
Todorovi 2/451, 452
Todorovi Boko 2/136, 262,
2 6 4 - 2 6 6 ; 3 / 9 4 , 432
Todorovi Darinka 2 / 6 5
Todorovi Milutin 3/471
Todorovi Simo - 1/373; 2 / 3 2 8
Todorovi Vojo 2 / 3 0 5

Todorovi arko 2 / 2 6 6 '

3/116, 117
Todt Fritz - 3 / 1 4 3
Tokovac Dragojla 2/121
Tokovac Velimir 2/121
Tolja v. Crnobrnja Bogdan
Toma Stjepan 3 / 3 0 4
Tomasevich Jozo 2/245, 246,
249, 253, 262, 276, 504, 506,
507; 3 / 2 9 6 - 2 9 9 , 303, 498
Tomaevi Ivan 3/392394
Tomaevi Jovan 3/117
Toma Posavec v. Kveder Duan
Tomi Tihomir v. Broz Josip
Tito
Tomii Dinko 3 / 3 3 5
Tomii Stjepan 2/45, 46
Tomii Viktor 3 / 3 3 5
Tomi Alija 1/134
Tomi Lazar 1/378
Tomi Mijo 2 / 2 8 2
Tomi Miloje 3 / 8 7 , 487
Tomi Mirko 1/152, 153
Tomi Momir 3 / 2 7 5 , 280
Tomi Moa Momir 3 / 2 7 4
Tomi Stevo Ura 3/385, 386,
396, 397
Tomi Veljko 1 / 9 4
Tominevi 2 / 2 7 2
Tomindi Gojko v. Golubi
Mustafa
Tomislav II v. vojvoda od
Spoleta
Tomljenovi 3 / 2 7 8
Tomljenovi Milan 1/96
Tomi Tone Gaper, Gapar
- 1 / 2 3 , 99, 100, 127; 2/20,
180, 383, 385, 386; 3 / 4 7 6 , 477
Tomi Vida Lenka 1/100;
2 / 3 8 5 , 386
Tonkovi Mate 2 / 7 5
Torbica Milan 3 / 2 5 2 , 260, 266
Toi Jovan 2/403, 4 0 6 - 4 1 3 ,
417-420
Toi Radojko 2 / 6 8
Toi Savo 3/51
Toi Zagorka Gore 2/411,
413, 419, 420
Tot Dragutin 1/214
Tournoux Raymond 2 / 2 4 9
Tozan Satvi Lutvi 3 / 1 5 , 483
Trajkovi Jovan 1/200
Traktor v. Kneevi Mladen
Tratar Pavle v. Kocbek Edvard
Travori Stevo 2/60, 494
Trbi Duan 2 / 2 7 9
Trbi Vasilije - 3/107
Trbovi Marko 1/275

Trebinjac 3/357
Tresiglavi 1/100
Trenk Slavko 2 / 4 3 0
Trepper Leopold Otto 3 / 8 ,
14, 1618, 483, 484
Trhulj Sead - 3 / 6 4 6 6
Trifunovi Ilija Biranin
2 / 2 1 7 , 220; 3/41, 9 0 - 9 4 ,
9 6 - 9 8 , 107, 108, 1 1 4 - 1 1 6 ,
403, 404, 411, 412, 422, 428,
430, 432, 435, 436
Trifunovi Miroslav Dronja
3/95
Triki Vaso 1/66
Trinki Albert, Marinko Marinkovi 2 / 2 8
Tripalo Davor 3 / 4 3 6 , 438
Trklja o k o 2 / 2 8 6
Troll-Obergfell, Heribert von
3/288, 289
Tronije Georg 1 / 3 4
Tra v. Burdovi Rifat
T. T. v. Broz Josip Tito
Tucakovi Stanko 3 / 2 5 3 , 259
Tucovi Duan oa 1/163,
164
Tufegdi Voja 2 / 4 5 1
Tuhtan Aleksandar 3/253,
257, 258, 266
Tuhtan Josip 3 / 2 6 6
Tuhtan Marija 3 / 2 6 6
Tuk uro - 1/96
Turel tefan 2 / 7 1 , 72
Turi Mirko 2 / 5 5
Turina Oskar 2 / 4 4 3
Turner Harald 1/223, 224;
3/473
Tus Andrija 2/75, 81, 92, 496,
497
Tusi Pavle 2 / 5 9
Tustovi Stipe 3 / 1 9 0
Tuti Zorka 3 / 2 7 5
Tvrtkovi Remzija 2 / 2 8 0

Udarnik v. Radovanovi
Stanko
Udicki
Predrag
Deneba

3/473, 474
Udoviki Lazar 3/318, 499
Ugarkovi Stipe Palenta 2 / 8 ;
3/175,338
Ugrin Andrija (Toma) 3 / 4 1 9
Ukmar Stane - 2 / 3 7 9
Umanski Konstantin 3 / 1 5
Umievi Zaga Mala 2/427,
428, 437, 439, 514; 3 / 1 7 8 - 1 8 0
Umnik 2/342, 343
Ura v. Tomi Stevo

Uradin Matija - 1/230; 3 / 3 2 0

Urban Stjepan 2 / 3 9 , 40
Uroi Stjepan 1/118
Uroevi Ljubia
1/417
Urukalo Sergije 3/403, 404
Uvali dr Radivoje Bata
3 / 5 8 - 6 3 , 66, 67
Uzelac Gojko - 2 / 2 8 2
Uzelac Milan 3 / 5 7
Uzunevi 2 / 3 9 6

Vacca (Vaka) - 3 / 4 0 9
Vadlj Franjo - 3/167, 168
Vagner Ana v. Wagner Ana
Vajner Slavia, ia Romanijski
- 1/54; 2/28, 1 0 3 - 1 0 5 , 136,
137, 139, 1 4 3 - 1 4 7 , 261, 276,
277; 3 / 1 4 8
Vaks Paula - 3/253, 254, 259
Valdes v. Kopini Josip
Valdhajm Kurt v. Waldheim
Kurt
Valter v. Broz Josip Tito
Valter v. Peri Vlado
Varda Demetar 3/375
Variak Milan 2 / 3 2 6
Vasi Dragia ia, Draa br. 2
2 / 2 3 5 ; 3/94, 95
Vasi Mirko 2 / 6 1
Vasi
Nenad

1/151;
2/286,287
Vasi Perica 2 / 7 0
Vasili Milomir Ivo 1/263
Vasiljevi Milorad Rale 2 / 1 2 0
Vako Tibor - 3/287, 349, 355,
357-359
Vavra Franjo 1/143
Vazduh v. Kopini Josip
Vanij - 3 / 1 2 , 76, 77
Veg iandor - 1/165, 248, 439,
444
Vegar Branko 3/446, 455
Vejvoda Ivo, Vuleti Mijo
2 / 7 8 ; 3 / 9 , 65
Veli, uro dr 3/311, 312
Velebit Vladimir, dr Petrovi
3 / 5 , 13, 31, 32, 34, 183, 187,
207, 210, 234, 277, 280,
2 9 1 - 3 0 2 , 494
Velimirovi Pero 2 / 8 0
Velji v. Veli uro
Veljko v. ilas Milovan
Veljko v. Paunovi Stanko
Veljkovi Vladimir 1/370
Vensan Andre 1/34
Verde Esteva v. Krajai Ivan
Verdi Stevo v. Krajai Ivan
Veseli Beba - 2 / 2 7 8

Veseli Soka - 2 / 2 7 8
Veselinov Jovan arko 1/200,
202, 214, 441
Vei Martin 3 / 4 1 2
Vian Ivan 3 / 3 9 8
Vidaak Milo - 2 / 2 7 9
Vidaak Todor 2/281
Vidai v. Vidakovi Matija
Vidakovi uro - 2/318, 319
Vidakovi Matija Mato, Vidai,
Mitar Dobanovi, Zanjkovski, Roman - 1/204, 205;
3/72, 73, 317, 326, 3 2 9 - 3 3 1 ,
345, 346, 366
Viali Danko - 3/203206
Vidovi Ante 3 / 1 9 0
Vidovi Bogdan - 1/82, 83, 435
Vidovi Branko 2 / 8 7
Vidovi Franjo 1/111
Vidovi Lazo 2 / 3 0 5
Vilani Nino 2 / 7 3
Vilimanovi Momilo 2 / 6 5
Vilko - 3 / 2 5 4
Viljem car 3 / 5 5
Vinek Vladimir 2/424, 434,
435, 440442
Vinko 3 / 2 5 4
Vinovac Mitlo 1/113
Vinovrki Dragutin 3 / 2 5 3 ,
259
Vinterhalter Vilko 2/235, 505
Vipotnik Janez 2 / 3 7 9 , 380,
511
Visarionovi Josif Staljin 1/8,
1 9 6 : 2 / 1 2 3 , 2 1 3 , 253, 254, 506;
3 / 5 , 9, 1 5 - 1 9 , 21, 22, 46, 64,
65, 68, 88, 96, 370, 485
Visarionovi Alilujeva 3 / 6 4
Visoki v. Rai Josip
Vist 2 / 5 6
Viinski - 3 / 1 6
Vinjevac 3 / 6 9
Vinjevac Smilja 3 / 6 8 , 69
Vinjevac Tihomir 3 / 6 6 , 68,
69
Vitale - 3 / 3 8 5
Vitalji Toni 1/89
Vitkovi Ivica 2 / 4 3 0
Vivoda Ladislav 2/92, 93
Vlada panac v. Popovi Vladimir
Vladi v. Madari Vlado
Vladi v. Rukavina Ivan
Vlado 2 / 6 7
Vlatkovi Nemanja 3 / 1 5 7
Voki Joco 2 / 5 7 , 494
Vodopija 3 / 2 1 5
Vojni unac 2/308, 309
Vojnovi Kota v. Kocmur
Alojz

Vojnovi Petar 1/76; 2 / 3 5 3

Vojnovi Simo 1/90
Vojvoda od Spoleta 2 / 1 0 7
Vojvoda Mitar 2/222, 223
Vokin v. Kopini Josip
Volanek Viktor 3 / 4 9 8
Voloda v. Vladimir Kneevi
Volosjuk - 3 / 1 7
Volski Marija 2/294, 508
Vonta v. Ivankovi vonko
Vrabac Edo 3/377
Vrani dr Vjekoslav 3 / 2 3 3
Vrani Dragan 3 / 8 3
Vrani Kreo 1/104; 2 / 3 2 9
Vrani Petar 1/254
Vranjeevi Zdravko 1/265
Vranji (Vrani) Josip 3/391,
398
Vrankovi Nada 3/464, 465
Vrinac Julijana 3/59, 62, 321,
322, 332, 486
Vrhovac Milan 2/165, 456,
457, 501
Vrndak v. Dimitrijevi Pero
Vuemilo Zlata 3/411
Vueti Ana, Anka, Ana
3/212, 214, 216
Vuilovski Zoran 3/337
Vukovi Boo 2 / 7 3
Vukovi Marko 1/93, 436
Vukovi Zvonimir 2 / 2 3 7 ,
239, 505
Vuurovi Blagoje 2 / 2 8 8
Vujadinovi Stevo 1/193
Vujanovi Ivica 3/187, 192
Vujanovi Ljubica 2 / 3 9 4
Vujanovi Milan 2 / 3 6
Vujasinovi Todor 2/266,
267, 278, 447, 453, 507, 515;
3/144, 145, 1 6 3 - 1 6 5 , 4 9 0 , 492
Vujatovi Mara 2 / 3 9 3
Vujii ika 1/263
Vuji uro 2 / 7 6
Vujkovi Svetozar 1/206;
2/488
Vujnovi Savo 2 / 2 8 0
Vujoevi Dubravka 1/434
Vujoevi Radomir 3/24, 25,
44, 45, 54, 76, 339
Vujovi Gojko 1/263
Vujovi Ratko oe 1/367,
374
Vukadin Stanko ubelj 2 / 2 0 8
Vukainovi Milka 2/373, 374
Vukevi Radomir 2 / 5 1 6
Vukeli Branko 3 / 7 , 8, 14, 80
Vuki Drago 3/388, 389
Vukmanovi Svetozar Tempo
1/13, 14, 146, 239, 240, 254,
255, 257, 258, 447; 2/103, 139,

141, 144, 154, 155, 263, 269,

2 7 7 - 2 7 9 ; 3/26, 27, 45, 86,
291, 292, 4 4 3 - 4 4 6 , 449,
453457, 459, 460, 463, 464,
505
Vukmirovi Mio Bijeli 2 / 8
Vukmir Rajko 2 / 9 6
Vukojevi Stevo 1/76
Vukomanovi Pavle Stipe
1/443; 3 / 3 2 0 , 499
Vukoni Veljko - 2/81
Vukosav - 3 / 2 3 9
Vukosavljevi Mladen 2 / 6 1 ,
509
Vukota - 2/221
Vukoti D. Jovan 1/256, 444
Vukovi Darja 3 / 4 8 0
Vukovi Dragoljub - 2/79, 80
Vukovi ing Veljko 3/446,
451-453
Vuleti Mijo 1/303
Vuleti Mijo v. Vejvoda Ivo
Vuleti epo 2 / 4 2 4
Vulin Nikola - 1/247, 444
Vulovi Vitomir 3 / 8 5
Vuovi Ivan 2 / 4 0
Vutuc Anica 3 / 2 4 0
Vutuc uro 3 / 2 3 9
Vutuc Jagoda 3 / 2 4 8
Vutuc Marija - 3/239, 240
Vutuc Mirko - 3/137, 217,
2 3 7 - 2 4 3 , 2 4 5 - 2 5 1 , 253, 256,
258, 2 6 0 - 2 7 0 , 287, 288

Wagner Alojzije 3/267

Wagner Ana - 3 / 2 5 7 - 2 5 9 , 267
Wagner Franjo 3 / 2 4 0
Wagner Karlo 3/137, 173,
217, 237, 238, 2 4 0 - 2 4 3 ,
2 4 5 - 2 5 1 , 253, 256, 258,
2 6 0 - 2 7 0 , 287
Waks Paula v. Weis Paulina
Waldheim Kurt - 2 / 1 6 2 ; 3/478,
480
Walter v. Broz Josip Tito
Weber dr v. Zitzelsberger Andreas
Weichs, Maximillian von
2/223
Weigard - 2 / 4 5 8
Weis Paula Paulina 3/253,
259
Weiss - 1/211
Weiss Veeslav 1/168
Welles Sumner 3 / 1 5
Wertheim dr Pavao 3 / 2 6 2
Wisshaupt Ernst 1/432;
2/500, 512, 513

Woods E. Sam - 3 / 1 5

Zadovi 3/435
Zagorac Slavko 1/192
Zalar Franc 1/167
Zamula 2/171
Zanjkovski v. Vidakovi Matija
Zaslavski D. - 3 / 4 7 0
Zastavnikovi Krunka 3/212,
214, 216, 270
Zastavnikovi Marica 3 / 2 1 2 ,
213, 216, 218
Zdenka v. Paunovi Davorjanka
Zderi Mihajlo - 3/253, 259
Zdravko 1/278
Zeba Salko - 3/227
Zebi Salko - 2/64, 495
Zec Branko 1/119
Zec Luka - 1/81
Zec Milan - 2/55, 315
Zec N e d o - 2/167
Zeevi Vlado - 1/219; 2 / 1 1 6 ,
232, 233, 513
Zeo Asim 3 / 2 2 8
enik Petar 3 / 2 3 3
Zerbino - 3/411, 415, 418, 430,
433, 434
Zet V. Bulovi Mirko
Zickwolff Friedrich 2 / 1 2 2
Zidanek Milo - 1/140, 141,
143, 300; 2/14, 19
Zigli - 3/425
Ziherl Boris - 2 / 3 7 9
Zimpermann dr 3/284, 285
Zirko Isak v. Dirlo Isak
Zitzelsberger Andreas, dr Weber
- 3/236, 237
Zlatar - 3/246, 247
Zlatar Petar Pero - 3/186, 189
Zlatarovi Jusuf 3 / 4 9 4
Zlati Lida - 3 / 2 6 0
Zlati Mia - 3 / 8 4
Zmaji Josip 3 / 2 6 8
Znidari Riko 3/261
Zons Stefan v. Sonns Stephan
Zorabdi M. - 3 / 5 5
Zoran v. Stevanovi Stevan
Zoran v. Damjanovi Bora
Zori Josip 2 / 4 3 4
Zori Milan - 2/89, 90, 496
Zorki Sretenije 2 / 1 3 , 492
Zorko - 1/117
Zuco v. Marijan Duan
Zuki Zuko 2/5, 44, 45
Zuli Ibrahim - 2/369, 370
Zuli Juso 2 / 2 1 0

Zunko 3 / 4 1 6
Zupan Vitomil 1/154
Zuzori Cvijeta 3 / 7 4

aja Jure 1/113

akula Neda - 1/65, 434; 2 / 8 ,
491
ali Zuhdija - 3/388, 502
an - 3/422, 423
arko v. Veselinov arko
arkovi dr Grujica 3 / 2 6 8
arkovi urije 1/92, 93
arkovi dr Stefi - 1/128
eraji Bogdan 3 / 5 5
erjavova 2/381
eeli Emilio .3/376
eeli Ljudevit 3 / 3 7 6
igi Rade - 1/74, 76, 335; 2 / 8 ,
_ 356
ilnik Konrad Slobodan
_ 3 / 6 6 , 67
ivanovi Mirko 1/102;
_ 2 / 4 0 8 , 413
ivinjak Stipica 1/64, 434
ivko - 2 / 2 0 4
ivkovi Bosa 2 / 8 3
ivkovi Mirko 1/231

ivkovi dr Ljubomir 3 / 6 9
ivkovi Novak 1/264
ivoti 1/219
ii Toma 3/273276
nani Marijo 1/89
nidari Henrik Heinrich
3 / 2 0 4 , 216, 251, 260
ole uro 2 / 7 0
ua v. Jovanovi Duan
uhina Klavdija 3 / 2 1
uhraj v. Smilkovski Aleksandar
ujovi Sreten Crni, Beli
1/192, 196, 215, 219, 257, 323;
2 / 1 6 , 245, 269, 329, 468;
3 / 1 9 3 , 363, 472
ujovi Zoran 1/196, 219
ukov G. K. - 3/16, 17, 483
unac 2/308, 309
unarevi v. Stilinovi Marjan
uni Josip 1/116
unkovi Orest 1/355
upa Desanka 3/419, 420
upan Pavle Paja
_ 1/103105; 2 / 3 2 9
upanski Vaso 1/165
uta v. ovi Jovanka

SADRAJ
Obavjetajna saradnja s Moskvom
5
Misije britanske Uprave za specijalne operacije (SOE) . . . . 99
Razmjene ma sa dvije otrice
137
Zagrebake isprepletene obavjetajno-diverzantske mree 307
Obavjetajna aktivnost Karlovakog vojnog komiteta . . . 383
Splitski obavjetajni centar
401
Sarajevski vojno-obavjetajni komitet
441
Pogovor autora
467
Izvori i literatura
483
Popis imena
509

Izdava
CENTAR ZA INFORMACIJE I PUBLICITET
Zagreb

Za izdavaa
Direktor i glavni urednik
Bruno Amerl

Odgovorni urednik
Jagoda Zeli-Rukavina

Biblioteka .TAJNE SILE

PARTIZANSKA OBAVJETAJNA SLUBA
1941-1942.

ta se stvarno dogaalo
knjiga trea

Lektori
Zlata Babi
Zvonimir Dikli

Tehniki urednik
Hinko Bohr

Korektor
Hedviga Krvavica

Naklada: 7.000 primjeraka

Tisak: NIPRO VJESNIK, OOUR TM - Zagreb, 1988.