Trovanja U Domacinstvu

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 15

UNIVERZITET U NIU

FAKULTET ZATITE NA RADU

Predmet: Toksikologija

SEMINARSKI RAD
Tema: Trovanje u domainstvu

Mentor:
Danilo Popovi

Studenti:
Markovi Duan 11149
Stajkovi Marko 11151
U Niu, 2015

Sadraj:

1. Uvod ...................................................................................................................................3
2. Vrste trovanja u domainstvu..............................................................................................4
2.1.
Trovanje
hranom............................................................................................................4
2.2.
Trovanje
lekovima.........................................................................................................6
2.3.
Trovanje
kunom
hemijom............................................................................................8
2.4.
Trovanje
alkoholom.......................................................................................................9
2.5.
Trovanje
ugljenmonoksidom.......................................................................................11
3. Zakljuak ..........................................................................................................................14
4. Literatura ..........................................................................................................................15

1. UVOD
2

Trovanje je patoloki proces u organizmu nastao pod uticajem hemijskih materija koje
naruavaju normalne bioloke procese, to remeti normalne fizioloke funkcije i izaziva
morfoloke promene.
Do trovanja najee dolazi zbog nepravilnog korienja, skladitenja, pri manipulaticiji sa
otrovnim supstancama, odlaganju i td.
Tok trovanja:
akutan - trovanja sa kratkotrajnim klinikim tokom od nekoliko dana;
hronian - dugotrajno tj. ponavljano unoenje otrova, uglavnom u manjim koliinama, to se
moe deavati na radnom mestu (profesionalna trovanja), a ranije su bila poznata hronina ubilaka
trovanja ponavljanim ubacivanjem malih koliina otrova u hranu ili pie.
Ishod trovanja moe biti:
- smrtan;
- nesmrtan - moe biti bez posledica ili sa posledicama u vidu trajnih telesnih oteenja, odnosno
oteenja zdravlja.

2. Vrste trovanja u domainstvu


3

-Trovanje hranom;
-Trovanje lekovima;
-Trovanje kunom hemijom;
-Trovanje alkoholom;
-Trovanje ugljenmonoksidom.
2.1.

Trovanje hranom

U irem smislu pod pojmom trovanje hranom misli se na sve bolesti koje nastaju usled
uzimanja nezdrave, pokvarene ili otrovane hrane poput npr.otrovnih gljiva. No u svakodnevnom
ivotu najea su trovanja hranom koja nastaju usled zagaenja hrane bakterijama i njihovim
toksinima.
Najei uzronici bolesti trovanja hranom su salmonele, neto ree stafilokoki koji lue
enterotoksin, kampilobakterije, spore Clostridium botulinuma, ree igele i neke patogene
bakterije iz roda Escherichia colli. Premda su prisutne tokom cele godine vrhunac je salmoneloza
u letnom razdoblju emu pridonose visoke temperature vazduha koje pogoduju razmnoavanju
bakterija.
Do biolokog zagaenja hrane dolazi kada bakterije iz spoljanje sredine dospeju u hranu i
tako ugroze zdravlje oveka. Najee je zagaena hrana ivotinjskog porekla, no salmonele su
primarno infekcije ivotinja tzv. zoonoze. Glavni rezervoar salmonela su domae ivotinje i
njihovi prehrambeni proizvodi - meso, jaja, mleko i njihove preraevine. Do zaraze dolazi usled
dodira sa ivotinjama i njihovim izluevinama ili konzumiranjem hrane. Sve je ea pojava
salmoneloza naroito kod dece koja su u dodiru s kunim ljubimcima, poput mini kornjaa,
iguana i riba u akvarijumu. Hrana ivotinjskog porekla moe biti primarno zagaena (6-10%
mesa sveih pilia primarno je zagaeno salmonelama) ili se moe sekundarno zagaditi tokom
procesa prerade, pakovanja ili pripreme hrane. Izvor zaraze mogu biti i obolele osobe u akutnoj
fazi bolesti ili u periodu oporavka, obolele osobe s blagom ili neprepoznatom klinikom slikom
bolesti, te zdrave kliconoe. Salmoneloze su bolesti suvremenog doba s velikom uestalou u
visoko razvijenim zemljama sveta. Razlog tome je masovna industrijska proizvodnja i prerada
hrane ivotinjskog porekla, upotreba kontaminiranog mesno-kotanog brana za hranjenje
ivotinja,velika rasprostranjenost salmonela u ivotinjskom svetu i hrani koja se konzumira,
razmena trgovinskih dobara izmeu zemalja na velikim udaljenostima, te sve ee uzimanje
obroka izvan doma.
Salmonele su vrlo otporne na spoljanje uslove, te dugo mogu preiveti van organizma
domaina, u vodi i na tlu, te nekoliko sati na raznim predmetima. Otporne su na suenje i
zamrzavanje, a u hrani se brzo razmnoavaju pri emu ne menjaju organoleptika svojstva
hrane. Povoljan medijum za razmnoavanje salmonela su razliiti slatkii, posebno kremasti
kolai i kolai od sirovih jaja.
U organizmu oveka uglavnom se zadravaju u probavnom traktu uzrokujui gastroenteritis,
vrlo retko prodiru u krv uzrokujui salmonela vruicu ili tifusni sindrom, te sepsu s
lokalizovanim promenama u tkivima. Simptomi trovanja poinju naglo 12 do 72 sata nakon
4

uzimanja zagaene hrane sa groznicom, povienom temperaturom, glavoboljom,muninom,


povraanjem, bolovima u trbuhu i prolivom. Veina bolesnika se nakon 3-5 dana oporavi, retki
su oni koji razviju teki kliniki oblik salmoneloze. Najvea opasnost je od dehidratacije (gubitka
tenosti) naroito kod male dece i starijih bolesnika. Da bi se dokazalo trovanje hranom
salmonelama potrebno je istu salmonelu dokazati u hrani, povraenom sadraju, stolici ili krvi.
Salmoneloza praena simptomima gastroenteritisa lei se simptomatski, nadoknadom izgubljene
tenosti i elektrolita na usta uz odgovarajuu dijetnu prehranu. Uz aj ili slane supe daje se
rastopljena oralna rehidratacijska so, a samo u teim sluajevima mora se gubitak tenosti
nadoknaditi infuzijom. Antibiotici se ne preporuuju u leenju nekomplikovanih sluajeva, osim
kod male dece, starijih osoba i obolelih s oslabljenim imunolokim sistemom. Primena
antibiotika ne skrauje trajanje bolesti, a produava kliconotvo.
U spreavanju trovanja hranom salmonelama najvanije je spreiti zagaenje hrane od
zaraenih ivotinja ili ljudi u emu kljunu ulogu ima ovek. Glavne preventivne mere u
spreavanju salmoneloza su redovne veterinarske kontrole ive stoke i mesa, sanitarno
higijenske kontrole nad proizvodnjom, preradom i pripremom hrane, kontrole osoblja koje je
direktno u kontaktu s namirnicama radi otkrivanja kliconoa, uvanje namirnica na niskim
temperaturama, te unitavanje glodara i insekata.
Osoba koja priprema hranu u javnim objektima i u domainstvu mora se pridravati
sledeih sanitarno- higijenskih mjera:
-redovno prati ruke pre pripreme jela i nakon nude,
-dobro termiki obraditi hranu naroito jaja i meso od peradi (najsigurnija su tvrdo kuvana i
tvrdo peena jaja). ak i kad je piletina primarno zagaena dobrom termikom obradom
unitavaju se salmonele (temperatura u jelu mora biti 80C).
-pravilno odloiti termiki ve obraenu hranu. Pripremljeno jelo ne sme stajati na sobnoj
temperaturi due od 2-3 sata. Izbegavajte podgrejavanje ostataka hrane ili konzumiranje
sledeeg dana. Ostatke hrane najbolje je baciti, ukoliko se ve pripremljeno jelo ne namerava
pojesti istog dana tada je najbolje kuvano jelo naglo ohladiti, staviti u hladnjak i onda
konzumirati. Salmonele se ne razmnoavaju u hladnjaku, zato hladnjak leti treba ukljuiti na nii
nivo hlaenja.
-izbegavati meanje zagaenje termiki ve obraene hrane. To drugim reima znai da se
gotova termiki obraena hrana ne sme meati sa sirovom, da se ne koristi isti kuhinjski pribor
za sirovu i termiki ve obraenu namirnicu.
-kod kupovine namirnica proveravati rokove trajanja i njihova senzorska svojstva,
-sirove namirnice (meso, jaja) drite na donjoj polici hladnjaka zapakovane i ne dozvoliti da
doe u kontakt s ve pripremljenom hranom kako ih ne bi zagadili,
-redovito odravati istim radni prostor u kuhinji i hladnjaku, kao i sve posue i kuhinjski
pribor,
-redovito dobro prati voe, povre i salatu.
Trovanje vodom namerno (prisilno) uzimanje preterano velikih koliina vode, uglavnom kod
psihijatrijskih bolesnika (psihogena polidipsija) moe uzrokovati teko oteenje zdravlja zbog
5

poremeaja koncentracija elektrolita u organizmu (elektrolitni dizbalans - hiponatremija). Smrtni


ishod je redak, ali mogu.
2.2.

Trovanje lekovima

Lekovi su dostupni velikom broju ljudi, pa su este zloupotrebe, to neminovno uzrokuje


mnoga trovanja, najee samoubilaka, zatim zadesna, a mogua su i ubilaka.
-Neuroleptici (metoten, triksifen, largaktil, nozinan)
Uneti u organizam u veim koliinama od maksimalno dozvoljenih izazivaju kliniku sliku
trovanja: hipotonija, tahikardija (ubrzan rad srca), gaenje, poremeaj vida, kardiovaskularni
kolaps, depresija.
Prva pomo i leenje - ispiranje eluca, aktivni ugalj, infuzije tenosti radi korekcije
hipotenzije, fenitoin kod ventrikularnih aritmija.
-Benzodiazepini (diazepam, xanax, demetrin, bromazepam, flormidal)
Predstavljaju veliku grupu lekova. Osim anksiolitikog delovanja imaju i antikonvultivno,
miorelaksantno i hipnotiko delovanje, u zavisnosti od doze. Pri upotrebi benzodiazepina razvija
se tolerancija na lek, to povlai za sobom poveanje doze. Dua upotreba ove grupe preparata
izaziva zavisnost. Smatra se da ne dovode do trovanja sa smrtnim ishodom kod zdravih osoba,
jer vea koliina deluje emetino (izaziva povraanje), pa se te prekomerne koliine izbace
povraanjem. Njihova toksinost jako se poveava ako se istovremeno primenjuje sa lekovima
koji deluju depresivno na centralni nervni sistem (CNS) - alkohol, barbiturati, fenotiazini.
Simptomi i znaci trovanja: poremeaj svesti od somnolencije do kome, laka do srednje teka
hipotenzija (snien krvni pritisak), bradikardija (usporen rad srca), retko depresija disanja.
Prva pomo i leenje - ispiranje eluca, infuzije tenosti (forsiranje alkalne diureze).
Specifian antidot je flumazenil.
-Antidepresivi (sinekvan, maprotilin, miansan)
Iz ove grupe najznaajniji su triciklini antidepresivi. Simptomi i znaci trovanja: poremeaj
svesti do nivoa kome, tonino klonini grevi, midrijaza (proirene zenice), hipotenzija,
poremeaji sranog ritma (tahikardija, ekstrasistolija, poremeaji sprovoenja), hipotermija.
Prva pomo i leenje - intubacija i vetaka ventilacija po potrebi, infuzije bikarbonata,
diazepam kod konvulzija, fenitoin kod poremeaja ritma. Ispiranje eluca i aktivni ugalj to pre.
-Analgetici
Najvei broj lekova protiv bolova se nalazi u slobodnoj prodaji I dostupan je velikom broju
ljudi. Ovu grupu preparata ine lekovi razliitog hemijskog sastava. Najee je to acetilsalicilna
6

kiselina (aspirin, acetisal, anbol, midol), metamizol (analgin, novalgetol), paracetamol (paracet,
febricet) i dr. Simptomi i znaci trovanja: povraanje, letargija, zujanje u uima, hiperpnea,
delirijum, koma, konvulzije, respiratorna insuficijencija (u krvi ekstremna acidoza), hipertermija.
Prva pomo i leenje - ispiranje eluca i aktivni ugalj, infuzije bikarbonata, kiseonik,
diazepam za suzbijanje konvulzija, hladne kupke kod hipertermije, po potrebi vetaka
ventilacija i hemodijaliza ili hemoperfuzija.
-Barbiturati
Fenobarbiton se koristi kao hipnotik, antiepileptik, i kao sedativ. Kod akutnog trovanja
simptomi se javljaju bre ili sporije, u zavisnosti od vrste barbiturata. Trovani poinje da se kree
nesigurno, govori nepovezano, zatim e javlja muka, povraanje, glavobolje I nastupa dubok san.
Moe nastupiti smrt usled prestanka disanja.
Prva pomo i leenje - vetaka ventilacija po potrebi, forsiranje alkalne diureze,
hemodijaliza, jo bolje hemoperfuzija sa aktivnim ugljem. Ispiranje eluca i davanje aktivnog
uglja kod neresorbovanog leka (svesni pacijenti).
-Diuretici (spronolakton, lasiks i dr)
Simptomi i znaci trovanja: poveana diureza, letargija, ortostatska hipotenzija, cirkulatorni
kolaps, elektrolitski disbalans (hipokalemija, hipomagnezijemija, hiperkalcemija), depresija CNS
(respiratorni centar), koma.
Prva pomo i leenje - ispiranje eluca, aktivni ugalj, vetaka ventilacija po potrebi,
infuzije tenosti a po potrebi i dopamin za korekciju tenzije, korekcija elektrolitskog disbalansa.
-Oralni hipoglikemici
Svi preparati ove grupe per-oralno uzeti u veim koliinama mogu dovesti do hipoglikemije,
hipoglikemijske kome i smrti. Simptomi su tipini za stanje hipoglikemije, glavobolja, oseaj
gladi, konfuznost, neuroloki poremeaji do pojava konvulzivnih kriza sa klasinim epi
napadom, dispnea i apnea, hipotenzija i tahikardija.
Prva pomo i leenje - ispiranje eluca i davanje laksativa radi eliminacije jo ne
resorbovanog leka, infuzije hipertone (10%) glukoze uz kontrolu glikemije. Dati glukagon.
-Antihistaminici (klometol, flonidan, presing i dr)
Kod akutnog trovanja nastaju pospanost, crvenilo lica, midrijaza, tahikardija, ataksija,
dezorijentacija, halucinacije, tonino-klonini grevi, respiratorni i cirkulatorni kolaps.

Prva pomo i leenje ispiranje eluca uz davanje aktivnog uglja, mere kardiocirkulatorne
reanimacije (vetaka ventilacija po potrebi). Antidot je fizostigmin i treba ga davati vrlo
oprezno, kod vitalno ugroenih bolesnika.
2.3.

Trovanje kunom hemijom

Trovanja kunom hemijom visoko se kotiraju na lestvici najeih trovanja. Procenat


smrtnosti je visok, i dostie i deset odsto. Ovakva trovanja mogu dovesti i do teke invalidnosti.
esto ljudi koji su se otrovali moraju da se podvrgnu operaciji - odstranjuje im se deo eluca,
radi plastika jednjaka.
Do trovanja dolazi kada se otrovi udahnu, progutaju ili u organizam unesu preko koe,
sluzokoe i rana. Poremeaj svesti, grevi, nepravilnosti u radu organa su neki od znakova
trovanja.
Kod trovanja kunom hemijom uzrok je najee nemar prilikom odlaganja tih proizvoda.
Vrlo esto se ova sredstva dre na dohvat ruke radoznaloj deci u blizini starih, senilnih ljudi.
Takoe je esta pojava da se otrovne materije kada se delom potroe, iz originalne ambalae
presipaju u flaice od soka ili piva, pa dolazi do zamene i popije se kiselina, baza.
Danas u svakom domainstvu ima po nekoliko litara razliitih hemikalija kao to su:
deterdenti za pranje vea i posua, sredstva za ienje sanitarija (hlorovodonina kiselina),
otpuavanje odvoda (natrijum hidroksid), organski rastvarai, sredstva za odmaivanje rerni,
sredstva za ienje nametaja, podova, izbeljivai, osveivaei vazduha. Dok se radi sa njima
neophodno je obezbediti dobru ventilaciju prostorije, ne uzimati hranu i pie, koristiti rukavice, a
posle zavretka rada skinuti rukavice i ruke oprati vodom i sapunom.
Isticanje upozoravajuih slika (piktograma) sada je obavezno za sve proizvode, u skladu sa
opasnou i svojstvima koje te hemikalije poseduju. Piktogrami su napravljeni na takav nain da
svako ko ih pogleda, ak i da ne ita kakvo znaenje imaju, moe da prepozna da li je ta
hemikalija zapaljiva, da li ima eksplozivna svojstva ili je toksina i opasna po ivotnu sredinu i
zdravlje ljudi. Propisan je izgled etikete koja mora imati vidljivo upozorenje: oznaku opasnosti,
nain upotrebe, kako postupiti ukoliko doe u dodir sa oima ili sluzokoom i slino.
Kiseline su korozivni otrovi koji ekstrahuju vodu iz tkiva, koaguliu proteine i formiraju
kisele albuminate, a hemoglobin pretvaraju u kiseli hematin. Jake kiseline spadaju u kaustina
sredstva. Nalaze se u sredstvima za ienje kupatila, u akumulatorima, kod tehnolokih procesa
u industriji i sl. Mnoga sredstva koja se koriste u domainstvu sadre razblaene kiseline.
Sumporna kiselina je tenost bez boje i mirisa i ima jako kaustino delovanje. Ima jak
afinitet prema vodi, a meanjem koncentrovane sumporne kiseline sa vodom oslobaa se toplota
i do 1000C. Takva toplota moe da dovede do tekih pa i smrtonosnih opekotina na koi.
Trovanja sumpornom kiselinom u domainstvu su jedno meu najeim trovanjima. Smrtna
doza je oko 6-8 g i smrt nastupa obino posle 18-24 sata od unoenja u organizam. Azotna
kiselina je bistra, bezbojna tenost, koja ako se izloi svetlu i kiseoniku dobija ukasto-braon
boju.

Letalna doza za koncentrovanu azotnu kiselinu je 6-8g. Toksino je i udisanje azotnih


oksida. Hlorovodonina kiselina (sona kiselina) je bezbojna, zadimljena tenost, zaguljivog
mirisa, koja se koristi u industriji, hemiji, a i u domainstvu za beljenje, zbog ega predstavlja
potencijalnu opasnost za zadesna i samoubilaka trovanja. Letalna doza koncentrovane kiseline
je oko 15g. Siretna kiselina je bezbojna tenost, jakog kiselog ukusa i mirisa. U prodaji se
nalazi u vie koncentracija i to: glacijalna, ledena kiselina sadri 98-100% siretne kiseline,
esencija 50-80% i sire oko 8%, a razreena u domainstvu za pripremu jela je u koncentraciji 25g. Letalna doza koncentrovane siretne kiseline je 20g. Kiselinama, naroito siretnom, esto
se truju mala deca, koja, ne znajui ta je, popiju kiselinu zaboravljenu ili ostavljenu na mestu sa
koga je ona mogu da dohvate. Ali nisu sasvim retki ni pokuaji samoubistva nekom od kiselina.
Ima i sluajeva zlonamernih opekotina po licu azotnom ili hlorovodoninom kiselinom. Jake
kiseline su takve da je teko popiti vie od jednog, retko dva gutljaja, ali i to je dosta da se stvori
brzo ozbiljno, oteenje dodirnutih tkiva u ustima i jednjaku, pa i koe na licu.
Kiseline izazivaju koagulacionu nekrozu na mestima kontakta sa tkivom i to izraeniju to
je kiselina koncentrovanija. Ova trovanja lako se poznaju po mirisu koji se jako osea na
povreenoj osobi. Izazivaju jak bol na mestu dodira sa tkivom, kaalj, promuklost, nemogunost
gutanja, slabljenje pulsa, prestanak luenja mokrae, a smrt moe nastupiti posle 1-2 sata zbog
edema glotisa ili oka. Ostavljaju brazdaste razedne tragove na koi oko usta i na bradi. Kod
protrahiranog toka javlja se povraanje krvavih masa, proliv i mrka stolica, mogua provala zida
eluca sa smrtnim ishodom i posle 2-4 dana. Ova trovanja ostavljaju vrlo esto teke posledice u
vidu suenja jednjaka.
Ako povreeni moe da guta, treba mu odmah dati da pije vodu ili mleko, ali u samo prvih
nekoliko minuta. Greka je davanje povreenom bilo ta da pije ako je prolo vie od nekoliko
minuta od trovanja. Ne treba primenjivati neutraliua sredstva (baze). Ne pokuavati sa
povraanjem, jer kaustik pri prolazu kroz oteeni jednjak izaziva jo dublja oteenja
(perforacija) i oteenja poetnih delova disajnih puteva. Povreenog odmah transportovati u
bolnicu.
2.4.

Trovanje alkoholom

Problem alkohola i alkoholizma je toliko poznat koliko i ljudsko drutvo, pa se moe rei da
je taj problem nastao sa nastankom ljudske zajednice. Danas je alkoholna intoksikacija po
rasprostranjenosti i znaaju na jednom od prvih mesta meu trovanjima.
Alkohol se lako mea sa vodom u svim razmerama, a kako su membrane elija ljudskog
tkiva lako propustljive za alkohol, resorpcija po principu difuzije se brzo odigrava u digestivnom
traktu. Resorpcija u malim koliinama poinje u sluzokoi usta, a dominantno se obavlja u
tankom crevu i neto manje u elucu. Tako alkohol iz digestivnog trakta prodire prvo u vensku,
pa arterijsku krv, a zatim u sva tkiva organizma. Koncentracija alkohola u samim tkivima nije
jednaka, ve je vea tamo gde je vaskularizacija vea i gde je prisustvo tenosti obimnije (testisi,
bubrezi, miii, slezina, srce, mozak, jetra), za razliku od kostiju, masnog i vezivnog tkiva, gde je
koncentracija mnogo manja.
9

Resorpcija (prodiranje alkohola u krv) zavisi od vie uslova: zdravstvenog stanja, prisustva
ili odsustva hrane u elucu i crevima, vremena i naina konzumiranja alkohola, jaine i koliine
konzumiranog alkoholnog pia, brzine konzumiranja pia, temperature upotrebljenog alkoholnog
pia, priviknutosti ili nepriviknutosti na alkoholno pie i dr.
Pri konzumiranju alkoholnog pia na prazan eludac resorpcija se odigrava brzo i moe biti
zavrena za 30-60 minuta. Zbog veoma brzog dospevanja konzumiranog estokog pia uzetog na
prazan eludac u krv, pa u modano tkivo, moe doi do iznenadnog jakog nadraaja na
modane elije i razliitog reagovanja alkoholisanih osoba. Taj prvi nadraaj modanih elija sa
sledstvenim intenzivnim reagovanjima se smanjuje sa daljim prodorom alkohola u krv i modano
tkivo sa daljim nastavkom resorpcije zbog "privikavanja" modanih elija na alkohol, pa samim
tim i do smirivanja i umerenijeg reagovanja organizma.
Konzumiranjem alkohola sa hranom ili neposredno posle njenog unoenja resorpcija se
usporava i produava i due od dva sata pa je time i nadraaj na modane elije u poetnoj fazi
resorpcije postepen. Obilna koliina kalorine hrane, naroito sireva, rovitih jaja, sardina u ulju i
dr. predstavlja neku vrstu prepreke resorpciji alkohola iz digestivnog trakta. Topla pia se bre
resorbuju od hladnih.
Eliminacija alkohola nastupa odmah nakon maksimalne resorpcije i podrazumeva njegovu
oksidaciju, veim delom u jetri (85-90%) pomou alkohol dehidrogenaze, a manjim delom u
drugim tkivima pomou katalaze. Oko 10-15% nepromenjenog alkohola eliminie se izdahnutim
vazduhom, urinom i znojenjem. Koncentracija alkohola u krvi se smanjuje proseno 0.15
promila za jedan sat.
Kliniki simptomi u pojedenim fazama alkoholisanosti - Poetna pripitost do 0.5 promila u
krvi -postoji miljenje da pri ovoj koncentraciji nema klinikih znakova, ali ipak u manjem broju
sluajeva specijalnim psihomotornim testovima moe se primetiti diskretna naruenost
koordinacije finih pokreta, poetak promena strukture linosti i opadanje panje, odreeni
poremeaj vida i sluha. Pripitost 0.5-1.5 promila - javlja se emocionalna labilnost, promena
govora, precenjivanje vlastite sposobnosti pamenja i zapaanja, poremeaj hoda, naruena
koordinacija pokreta, mogunost pogrenih procena i reagovanja poveava se za oko 13 puta,
mo adaptacije na tamu i svetlost smanjena je za oko 30%, reakcija ula vida slabija za oko 30%,
a sluha za oko 40%. Pijanstvo1.5-2.5% - intelektualne funkcije su znatno naruene, nestaje
samokritinost i kontrola, esta je vrtoglavica i povraanje, postoje znaci vremenske i prostorne
dezorjentacije, pri hodu se javljaju nestabilnost i teturanje, zamagljenost vida, a mogu je i
gubitak svesti.
Teko pijanstvo 2.5-3.5 promila - potpuno odsustvo objektivne procene situacije, ei je
gubitak svesti, zapaanja su jako povrna i esto se potpuno gube, skoro se redovno vide duple
slike predmeta, postoji pospanost, sasvim nestabilan hod, muka i povraanje.
Teko trovanje 3.5-4.0 promila - nastaje opta slika trovanja, teka psihomotorna oduzetost, ei
je gubitak svesti, a nekada dolazi i do kome. Koncentracija preko 4% alkohola u krvi se smatra
smrtnim trovanjem, zbog paralize disajnog i kardiovaskularnog centra u mozgu.
Treba ikloniti sva alkoholna pia oko otrovane osobe ili ukloniti osobu iz okoline u kojoj ima
alkohola. Osobu dovesti na sigurno mesto, odnosno mesto gde nema opasnosti od padova i
10

povreda. Ukoliko je osoba upravljala vozilom, spreiti je da nastavi vonju. Otkriti je li


konzumiran samo etanol i je li osoba moda dola u kontakt s nekim drugim alkoholima. Takoe
ispitati je li osoba uzela bilo kakve lekove ili droge. Uveriti se da stanje u kome se osoba nalazi
nije rezultat neke druge bolesti. Ispitati pati li osoba od nekog drugog stanja ili bolesti.
Konstantno budite uz otrovanu osobu i kontroliite stanje. Nikakvi lekovi ne mogu ubrzati proces
trenjenja. Kofein ili hladni tuevi mogu imati samo kratkotrajan i minimalan uinak. U sluaju
da ne moete sami osigurati pomo otrovanoj osobi ili u sluaju da smatrate kako je stanje
otrovane osobe ozbiljno, potraite pomo, bilo pozivom ili odvoenjem otrovane osobe u
bolnicu. Treba istaknuti kako je povraanje esta pojava kod trovanja alkoholom, ali ukoliko
otrovana osoba povrati vie od jednog puta, to moe biti znak povrede glave ili neke druge
ozbiljne bolesti i potrebno je takvu osobu odvesti u bolnicu na posmatranje.
Ne postoji nain leenja koji e ponititi uinak trovanja alkoholom. Osobe otrovane
alkoholom najee e dobiti infuziju za spreavanje dehidratacije i vitamine B kompleksa zbog
nedostatka vitamina. Alkohol je diuretik i podstie poveano izluivanje urina. Ukoliko ne
postoje nikakve druge komplikacije, osoba e verovatno biti putena kui.
Ukoliko je dolo do tekog trovanja alkoholom, kada se osoba nalazi u stanju stupora
(poremeaj svesti) ili kome, potrebna je intubacija kako bi se olakalo disanje i zatitila plua od
aspiracije povraanog sadraja. Do tada najvanije je videti die li bolesnik spontano, osloboditi
usnu upljinu i disajne puteve ukoliko nisu prohodni, proveriti prisutnost otkucaja srca pipanjem
pulsa najbolje na krvnim sudovima vrata i u sluaju povraanja postaviti ga u boni poloaj kako
ne bi dolo do aspiracije povraenog sadraja. Ukoliko ne postoji spontano disanje i rad srca,
pristupa se vetakom disanju I spoljanjoj masai srca.
2.5.

Trovanje ugljenmonoksidom

Ugljenmonoksid je gas bez boje, ukusa i mirisa, tako da se njegova prisutnost u prostoriji ne
moe registrovati. Osim navedenih karakteristika, odlikuje se jakom prodornou pa su stoga
trovanja ugljenmonoksidom mogua i u prostorijama koje su udaljene od izvora gasa.
Ugljenmonoksid stvara se sagorevanjem supstanci koje sadre ugljenik, a bez dovoljnog
pristupa kiseonika, odnosno vazduha. U prirodi se retko nalazi u istom stanju, obino ga
nalazimo u smesi raznih gasova, kao npr. u rasvetnom plinu koji sadri 6 do 10%
ugljenmonoksida te u dimu koji sadri 0,1 do 3% ugljenmonoksida.
Kod sagorevanja celuloze stvaraju se velike koliine ugljenmonoksida - 46%, a u
eksplozivnim gasovima od 3 do 10%, pa ak i do 60%. U izduvnim gasovima motora nalazi se
7% ugljenmonoksida.

Opasnosti od trovanja ugljenmonoksidom postoje manje - vie svugde: u plinarama,


talionicama, visokim peima, ciglanama, livaonicama metala, u graevinarstvu, kada se za
11

suenje prostorija koriste otvorene metalne kotlare u kojima sagoreva ugljenik. Treba
napomenuti da se ugljenmonoksid stvara i kod eksplozija u rudnicima, a esto predstavlja i uzrok
smrti kod unesreenih rudara.
Opasnosti vrebaju i u domainstvu: kod peglanja peglom na ugljenik, kod upotrebe loih
pei centralnog i sobnog grejanja i u kupaonicama, kod upotrebe rasvetnog plina, kao i plina iz
butan-boca.
U domainstvu, trovanja ugljenmonoksidom mogu nastati i kod neispravnih dimnjaka, a u
zimskim mesecima i upotrebom kamina i pei. esta su takva trovanja prilikom kuvanja, kada
npr. plin dugo gori u maloj prostoriji, tako da se potroi kiseonik i zbog toga nastaje nepotpuno
sagorevanje, odnosno umesto CO2 - ugljendioksida, nastaje CO - ugljenmonoksid. Takva
trovanja nastaju i kada plinski plamen bude pokriven velikim loncem (postoji nerazmer izmeu
plamenika i dna lonca). Zbog tog nerazmera vazduh ne moe dospeti ispod dna lonca do
plamenika i tako nastaje nepotpuno sagorevanje plina, sa stvaranjem veih koliina
ugljenmonoksida.
Opasnost od trovanja ugljenmonoksidom nastaje i kada se male prostorije greju propanplinom te zbog potronje kiseonika u maloj prostoriji dolazi takoe do nepotpunog sagorevanja
propana, sa stvaranjem velikih koliina ugljenmonoksida. Potrebno je, stoga, takve prostorije
vrlo esto provetriti otvaranjem prozora.
Navedeno je ve da je ugljenmonoksid podmukao plin jer je bezbojan i bez mirisa, tako da se
njegova prisutnost moe registrovati jedino u sastavu drugih plinova koji imaju miris, a koji
sadre i ugljenmonoksid. Naalost unesreenici registruju prisutnost ugljenmonoksida tek kada
se jave prvi simptomi trovanja, a to je jaka glavobolja, slepilo, opta slabost, a kasnije i
nesvestica.
Ugljenmonoksid vee se za hemoglobin, a prema njemu ima 150 do 300 puta vei afinitet
nego kiseonik. Stoga, ako u prostoriji postoji kiseonik i ugljenmonoksid, za hemoglobin se 150
do 300 puta bre vee ugljenmonoksid i u krvi nastaje novi spoj koji se zove
karboksihemoglobin. Novonastali spoj izriito je crvene boje. Treba, meutim, napomenuti da se
ugljenmonoksid vee i za mioglobin koji predstavlja rezervoar kiseonika miinih stanica i ima
slinu hemijsku strukturu kao hemoglobin. To je vana injenica jer kod otrovanih
ugljenmonoksidom iz tih razloga nastaje i miina slabost, tako da unesreenici nemaju snage
hodati do izlaznih vrata prostorija, niti otvoriti prozor kada postanu svesni da se s njima neto
dogaa.
Trovanje ugljenmonoksidom zavisi od nekoliko faktora:
-od koncentracije ugljenmonoksida u vazduhu: koncentracija od 0,02 do 0,05% toksina je
granina doza; koncentracija od 0,1% CO u vazduhu uzrokuje smrt nakon viesatnog disanja;
koncentracija od 0,2% u vazduhu izaziva smrt nakon disanja od oko sat vremena; koncentracija
od 0,6% u vazduhu izaziva smrt nakon disanja od oko 15 minuta;
-od trajanja izloenosti tela u zagaenoj atmosferi;
-od frekvencije, odnosno ritma disanja;
-od individualnih osobina organizma, kao to su opte zdravstveno stanje, ivotno doba, pol i
anemija.
12

Prva pomo sastoji se u udaljavanju unesreenih iz zagaene prostorije i u davanju vetakog


disanja i masae srca. Kod teih trovanja u obzir dolazi i transplantacija krvi.

3. Zakljuak

13

U pojedinim populacijama trovanja predstavljaju veoma znaajnu drutvenu pojavu,


prvenstveno zbog velike uestalosti i sledstvenih socijalnih gubitaka koje uzrokuju. ne postoje
apsolutno otrovne supstance, odnosno supstance koje u svim uslovima uzrokuju trovanje. Pod
odreenim uslovima kao otrovi mogu delovati praktino sve hemijske supstance (ukljuujui i vodu
i kuhinjsku so) ukoliko u organizam budu unete u dovoljnoj koliini.

4. Literatura
14

[1]

Popovi D. (2008). Toksikologija. : .

[2]

www.wikipedia.com

[3]
[4]

http://www.stetoskop.info
http://www.mtstcil.org

15

You might also like