Balada o prolaznosti - Arsen Dedic

Kad lutali smo svijetom

kao raspr eno sjeme,
govorili smo sebi to je za neko vrijeme.
I ne znaju da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko
u tuzi ki ne noi,
govorili smo za se
da ljubav tek e doi.
Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli odredit emo drugo.
Kad raala se srea
i ekala je slava,
pomi ljali smo opet to nije ona prava.
Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraaju se skoro.
Gdje najvi e smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.
Kad gubili smo ivot,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali vrsto
da pravi tek nas eka.
Putovali smo dalje
kad davno ve smo stigli.
Tek poeli smo ne to,
a drugo ve smo bili.
I ostali smo tako
kraj odlazee vode,
nerazja njeni sasvim
i pomalo van mode.
U zapoetoj prii
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kui
pribli ili do praga.
U privremenom redu
nekori tenih stvari
ni osjetili nismo

da sami smo, i stari.

Dok vjerovali jo smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si: "Zbogom"
govore: "Dovienja".

Balada o prolaznosti
Kad lutali smo svijetom
kao raspr eno sjeme,
govorili smo sebi to je za neko vrijeme.
I ne znaju da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko
u tuzi ki ne noi,
govorili smo za se
da ljubav tek e doi.
Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli odredit emo drugo.
Kad raala se srea
i ekala je slava,
pomi ljali smo opet to nije ona prava.
Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraaju se skoro.
Gdje najvi e smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.
Kad gubili smo ivot,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali vrsto
da pravi tek nas eka.
Putovali smo dalje
kad davno ve smo stigli.
Tek poeli smo ne to,
a drugo ve smo bili.
I ostali smo tako

kraj odlazee vode,

nerazja njeni sasvim
i pomalo van mode.
U zapoetoj prii
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kui
pribli ili do praga.
U privremenom redu
nekori tenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.
Dok vjerovali jo smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si: "Zbogom"
govore: "Dovienja".