LATINA ET GRAECA

GAJ VELEJ PATERKUL / RIMSKA POVIJEST

C. VELLEI PATERCULI
HISTORIAE ROMANAE

Biblioteka Latina & Graeca

Knjiga LVII
GA! VELE! PATERKUL
RIMSKA POVIJEST

Preveo i priredio
Josip MikliC

Zagreb
MMVI
 UVOD

AUTOR
Jedini izvor za nase poznavanje autorova zivota njegovo je po-
vijesno djelo. ZahvaljujuCi autorovu naivnom i bezazlenom nasto-
janju da u u okviru svojega djela progovori koju i 0 svojima i 0 sebi,
saznajemo kako je nas povjesnik s obiju strana svoje obitelji bio Clan
domi nobiles, italskoga municipijskog plemstva stoljeCima odanog
Rimu, koje je Augustovom pobjedom dozivjelo posebno promaknu-
ceo Medu svoje pretke s materine strane s ponosom je mogao ubrojiti
Decija Magija, uglednog gradanina Kapue, prvaka Kampanaca, koji
je ostao vjeran Rimljanima kada je Kapua pala u Hanibalove ruke,l
kao i Minacija Magija, Ekulanjanina, koji je okupio hirpinsku legiju
i pruzio znacajnu pomoc Suli u Saveznickom ratu, te za svoje usluge
u tom ratu (osvajanje Herkulaneja, Pompeja i dr.) on sam dobio rim-
sko gradansko pravo,2 a njegova dva sina bila izabrana za pretore. 3 S
oceve se, pak, strane mogao pohvaliti svojim djedom Gajem Velejem
Paterkulom, koji je od Pompeja 55. pr. Kr. bio izabran u kolegij od
360 posebnih sudaca, a nakon toga kao praefectus fabrum sluzio pod
Markom Brutom, jednim od voda urotnika koji su 44. pr. Kr. ubi-
li Gaja Julija Cezara i pokusali obnoviti prezivjele ustanove rimske
republike. Poslije bitke kod Filipa 42. pr. Kr. i poraza koji su Marku
Brutu i Gaju Kasiju nanijeli Marko Antonije i mladi Oktavijan, Ve-
lejev se djed prikljuCio Tiberiju Klaudiju Neronu, cezarovcu i ocu ka-
snijega cara Tiberija. Sljedece godine, za tzv. Peruzijskoga rata, koji su
Lucije Antonije, brat Marka Antonija, i Fulvija, zena Marka Antonija,
poveli protiv Oktavijana, izvrsio je samoubojstvo zbog toga sto je od
iscrpljenosti i starosti bio nesposoban da slijedi svog zapovjednika
Tiberija Klaudija Nerona na njegovu povlacenju i bijegu iz Napulja. 4
Otac je povjesnikov sluzio u Germaniji kao zapovjednik konjanistva. 5
Njegov je stric Kapiton kao subscriptor podupro Marka Vipsanija
Agripu u tuzbi koju je ovaj 43. pr. Kr. prema lex Pedia podigao protiv
Gaja Kasija zbog Cezarova umorstva. 6 Vjernost Klaudijevcima bila je,
dakle, dio Velejeve obiteljske tradicije i Cinila je temelj za povjesni-
kovo vezivanje uz Tiberija Klaudija Nerona, kasnijega cara Tiberija?
o Velejevu ocu ne znamo niSta negoli to da je, za razliku od svojega
brata koji je pripadao senatorskom stalezu,8 vjerojatno sve do svoje

5
 !osip Miklic

smrti ostao pripadnikom viteskoga staleza i da je sve do 5. posl. Kr.

sIuzio kao praefectus equitum u rimskoj vojsci u Germaniji, gdje ga je,
na istome poIozaju, sli}edeci uhodan put svojega staleza, od kojega je
Augll'it gotovo namjeravao uCiniti vojnicku kastu, naslijedio njegov
sin. 9 I sam je povjesnik Gaj VeIej PaterkuPO - 0 kojemu podatke,
kako smo rekli, erpimo iz njegova viastitog djela zahvaijujuCi tomu
sto cesto i rado govori 0 samome sebi - igrao ulogu lojalnog casnika,
najprije kao vojnicki tribun (tribunus militum) pod zapovjednistvom
Marka Vinicija i Publija Silija u Trakiji i Makedoniji,11 a potom, kao
Clan uzega stozera Augustova unuka Gaja Cezara, u Ahajl, Aziji i
provincijama Istoka, prateCi svog zapovjednika na njegovu obilasku
istocnih provincija. 12 Tada se miadi prine susreo sa svojim strieem
Tiberijem, koji ga je s Roda, gdje je provodio svoje dane u svoje-
vrsnom dragovoIjnom prognanstvu, pohodio na otoku Samu,13 a
nas se buduCi povjesnik tada vjerojatno prvi put susreo sa sinom
nekadasnjeg zastitnika svoje obiteIji i svojim buduCim zapovjedni-
kom i uzorom. Tom je prilikom 1. ili 2. posl. Kr. postao i ocevideem
sastanka izmedu Gaja Cezara i sina partskoga kraija na otoku usred
Eufrata. 14 Mozda je bio nazocan i Gajevu pohodu na Armeniju, iako
o svom sudjelovanju u njemu izriCito ne govori,15 a vjerojatno je bio
Clanom vojne pratnje koja je u Rim donijela pepeo nesretnog prinea
umrlog na Istoku. 16 Nakon toga, kako sam kaze,17 devet je uzastopnih
godina (od 4. do 13. posl. Kr.) sIuzio pod Tiberijem, najprije kao
zapovjednik konjanistva (praefectus equitum), a potom kao·legatus,
sudjelujuCi u njegovu vojnom pohodu u Germaniji i Panoniji. Prve
godine svoje sIuzbe, u jesen 4. pos!. Kr., bio je sudionik Tiberijeva
pohoda protiv Germana izmedu donje Rajne i EIbe, kada je rimska
vojska prezimiia duboko na germanskom tlu. 18 God. 6. pos!. Kr. VeIej
se vratio u Rim, gdje se natjeeao i bio izabran za kvestora, te je, sada
kao pripadnik senatorskog staleza i kao jos uvijek designirani kvestor,
vodio cetu vojnika kao pojacanje Tiberijevim snagama u Panoniji
prilih)m tamosnjih velikih nemira poznatih pod imenom Batonova
rata. 19 God. 7. pos!. Kr. odrekao se sIuzbe u senatorskoj provinciji,
na koju je kao kvestor imao pravo, i ostao kao legat kod vojske. Bilo
je to oCito formaino stupanje na duznost u Rimu, sto proiziazi iz II
111,4: "Potom sam, u kvesturi, posto je bacena koeka za pokrajine,
kao njegov Iegat posian k njemu. (tj. k Tiberiju)." Mozda je pratio
trupe koje je Germanik tada vodio Tiberiju. 20 Zimu 7-8. pos!. Kr.,

6
 UVOD

kao kvestor u rangu legata, proveo je u zimskom taboru u SiscijiY

Cini se da je u Panoniji, pod zapovjednistvom Marka Emilija Lepida,
ostao i 8-9. posl. Kr., kada je, u proljece 9. posl. Kr., Tiberije otputo-
vaG u Rim. 22 Iako Velej nigdje eksplicitno ne kaze da je bio nazocan
Tiberijevim osvetnickim operacijama protiv Germana u podrucju
Rajne u vrijeme nakon nesretnog poraza Publija Kvintilija Vara u
Teutoburskoj sumi (u rujnu 9. posl. Kr.), to je ipak vjerojatno. Iz
samoga djela, naime, znamo kako se Velej s Lepidovom vojskom
ponovo prikljuCio Tiberiju i sudjelovao u njegovim pohodima protiv
Germana 9-11. posl. Kr.23 Njegov brat Magije Celer Velejan bio je
takoder legatus u Tiberijevoj vojsci i proslavio se u Germanikovu
pohodu protiv Delmata.24 Jedan i drugi bili su odlikovani vojnickim
nagradama kada je Tiberije 12. posl. Kr. proslavio trijumf25 i ponosili
se tinle sto su bili posljednji koje je car August kao svoje kandidate
nominirao za pretore i prvi koje je novi car Tiberije potvrdio u toj
sluzbi,26 Cini se da je to bio vrhunac Velejeve karijere i da je u petna-
est preostalih godina do Vinicijeva konzulata (30. posl. Kr.) uzivao u
zasluzenom odmoru vojnog veteranaY Te je godine, kako se moze
zakljuciti iz njegovih najava u ovom sazetku, vjerojatno posvetio
prikupljanju grade za opseinije povijesno djelo, a njegovo dobro
poznavanje retorike, koja je tada bila u velikoj modi, pretpostavlja
da je i tom studiju posvetio neko vrijeme, iako njegovo djelo i u tom
pogledu pokazuje mnoge znakove pocetnika. Nagadalo se da je bio
natjeran u smrt 31. posl. Kr. zbog svojih bliskih veza i prijateljstva
sa Sejanom, cije vrline u svom djelu u pretjeranoj mjeri slavi. Protiv
tog miSljenja govorila bi sudbina njegova mladog prijatelja Marka
Vinicija, adresata njegova djela, za Cije nepripadanje krugu Sejano-
vih prijatelja svjedoci nesmetan nastavak njegove politicke karijere
nakon Sejanova pada. 28 Dvojica Velejevih potomaka, gotovo sigurno
njegova dva sina, potvrdena su natpisima. Obojica su pod Neronom
obnasala konzulat, jedan, vjerojatno stariji, Gaj Velej Paterkul, bio
je consul suffectus 60. posl. Kr.,29 drugi, mladi, Lucije Velej Paterkul,
consul suffectus u drugoj polovici 61. posl. Kr.30

DJELO
Velejevo djelo, kratak prikaz svjetske povijesti, nije povijesno
djelo pisano u tradiciji Tukidida, Polibija, pa ni Salustija, nego

7
 Josip Miklic

kompilacija koju je na brzu ruku sastavio nekadasnji rimski casnik

i posvetio je svom prijatelju i zemljaku Kampaneu Marku Viniciju
prilikom njegova stupanja u konzulsku sluzbu 30. posl. Kr.,31 te je,
dakle, moralo biti dovrseno u prvoj polovici te godine, kada je ovaj
bio designirani konzul. Spis je sastavljen u nekoliko mjeseci, za sto
govori povrsnost i sumarnost pripovijedanja, koje knjizi, sve do pri-
kaza autoru suvremenih dogadaja, daje karakter naerta. Autor sam
viSekratno naglasava kako je na brzinu pi sao svoj SpiS,32 kako zeli
dati sarno pregled,33 kako ee preskocena zbivanja obraditi na odgo-
varajueem mjestu u nastavku djela;34 u sest navrata obeeava kako ee
opsirniji prikaz istoga dogadaja dati u kasnijem djelu. 35
Djelo je, osobito njegova druga knjiga, unatoc svim svojim nedo-
stacima - vee i zbog toga sto je (izuzmemo li Augustove Res gestae)
jedino sacuvano djelo koje stoji izmedu Livija i Tacita - jedan od
najvaznijih dokumenata koji svjedoce 0 ideologiji Augustova i Tiberi-
jeva doba i mentalitetu ranoga principata, te povjesnicima zbog toga
ostaje nezaoibilaznim izvorom za proucavanje tog vremena.
Djelo, nakon velike lakune u prvoj knjizi/6 obuhvaea bez prekida
period od bitke kod Pidne do Livijine smrti 29. posl. Kr., period koji
koindicira s onim koji je pokrivalo posljednjih devedest sedam knjiga
Livijeve povijesti. Stoga je i vrijedno, ako ni zbog cega, a ono zbog
toga sto predstavlja povezani prikaz ovoga razdoblja, koji je u svakom
slucaju mnogo zanimljiviji negoli suhoparne Livijeve epitome (peri-
ohe). Zbog tog svog karaktera komemorativnog sveska i povijesnog
sazetka autor osjeea slobodu da odstupi od historijske objektivnosti i
dade svom djelu osobnu notu. Tako Velej pocaseuje Vinicija ne sarno
dedikacijom na pocetku svojega spisa, nego i time sto mu se vise puta
u sarno me tekstu djela obraea u vokativu,37 sto donosi vise vaznih
datum a koje kronoloski dovodi u vezu s njegovim konzulatom 38 i
sto na istaknuto mjesto postavlja Vinicijeve pretke koji su odigrali
bilo kakvu istaknutiju ulogu u rimskoj povijesti/9 a Vinicije, koji je
kao i sam autor bio duznosnik u drZavnoj administraciji, zeli tako-
der spremnih usiju saslusati ovu eulogiju svog starog zapovjednika,
tadasnjeg eara Tiberija, i njegova prvog ministra Sejana, koji je u
vrijeme kada je djelo pisano bio na vrhuneu svoje politicke mod. U
iskazivanju pocasti drugima autor ne propusta priliku da se osvrne i
na udio svojih vlastitih predaka u dogadajima koje prikazuje,40 a kada
osjeti pravi trenutak, ne propusta da i sebe uzvrsti medu sudionike

8
 UVOD

vaznih povijesnih zbivanja. Zbog svega toga djelo je, cak i u svojem
prvom, sumarnijem dijelu, subjektivno i retoricki obojeno i ispreki-
dana refleksijama pisca-povjesnikaY Mnostvo upletenih anekdota i
piScevih osobnih, nerijetko duhovitih zapazanja, kao i sveukupni stay
pisca prema obradenoj gradi, ostavljaju dojam samovoljnosti i jedno-
stranosti, a mijesanje osobnih simpatija i antipatija prema akterima i
zbivanjima Cini autorov sud na nemalo mjesta proturjecnimY
Djel043 se dijeli u dva kronoloski nejednaka dijela. 44 Prva knjiga,
sacuvana u fragmentiranom stanju,45 pocinje s vremenom koje se
neposredno nadovezuje na vrijeme propasti Troje, te brzo, u sedmo-
rim pocetnim poglavljima, prikazuje ranu povijest nerimskih naroda,
osobito Grka, i zavrsava padom Kartage 146. pro Kr. Dogadaji su pri-
kazani bez Cvrsce medusobne povezanosti, pa i bez strogog kronolos-
kog redoslijeda. Vidljivo je autorovo nastojanje da dogadaje grupira
oko pojedinih istaknutih licnosti, kao i inzistiranje na kratkim, tek
skiciranim biografijama.
Druga knjiga obuhvaca razdoblje od vremena brace Grakha
do Livijine smrti 29. pos!. Kr. (II 130, 5) i mnogo je vecega opsega,
posebice od Cezarova konzulata do dogadaja kojima je sam pisac
bio suvremenikom i svjedokom. 46 Osobi Tiberija i njegovim ratnim
pothvatima posveceno je vise od trideset posljednjih poglavljaY Taj
sve veti sadriajni opseg djela kako se pisac priblizava opisu dogadaja
iz blize prosiosti objasnjava se djelimice kao tradicionalan postupak
rimskih analista, a djelimice time sto je autor, kako sam na viSe mje-
sta kaze,48 imao u pripremi obimnije djelo koje je trebalo obuhvatiti
razdoblje od pocetka Gradanskog rata izmedu Cezara i Pompeja, pa
sve do godina vladavine cara Tiberija kojima je sam pisac akterom
i svjedokom. Tijek povijesti promatra se prema konceptu translatio
imeperii kao prijenos vlasti s Istoka, preko Grcke na Rim.49 Posebno
upada u oci Velejevo napustanje ddavnog mita 0 Eneji, Cije ime ni-
jednom ne spominje u svom kratkom djelcu, i odustajanje od toga da
se julijevski rod promatra kao zvijezda vodilja rimske povijesti sve do
Augusta, sto je bila dominanta pjesnickih i povjesnickih krugova iz
vremena cara Augusta. Velejev junak, car Tiberije, bio je Klaudijevac,
a pripadnik julijevskog roda postao je tek svojim usvojenjem i za sveg
vremena svojega zivota zaddao jejasnu distanciju preina Augustovoj .-
ideologiji. Spomena je vrijedna i njegova suzddanost prema Cezaru i
Augustu i njegova bezuvjetna pohvala Cicerona kao ddavnika, cime

9
 Josip Miklic

Velej na neki nacin postaje prvim vjesnikom Ciceronove renesanse,

koja ce do svog punog procvata doci u vrijeme Kvintilijana. Vrijeme
Augustove vladavine kao da je namjerno opisano tamnim bojama;
kao da se pisac trudi da u prikazu tog doba istakne same rimske voj-
ne nevolje i neuspjehe: Lolijev poraz od Germana 15. pr. Kr., tracki
ustanak, pobunu Panonaca i Dalmata 6. pos!. Kr., katastrofalni poraz
rimske vojske u Teutoburskoj sumi. Pa i same uvodne rijeCi kojima
se opisuje pocetak Augustove vladavine vjerojatno su se piscevim
suvremenicima, koji su znali da je upravo August bio odgovoran za
posljednjih cetrnaest godina gradanskog rata, da vlast nekadasnjih
republikanskih magistrata nije bila ponovo uspostavljena, nego bit-
no umanjena i da je ~amo formalno obnovljen stari oblik ddavnog
uredenja, doimale dvosmislenirna (II 89, 3): "Nakon dvadeset godina
okoncani su graganski ratovi, dokrajceni vanjski, obnovljen je mir,
posvuda usutkan bijes oruzja, vracena snaga zakonima, ugled su-
dovima, dostojanstvo senatu, vlast magistrata svedena na starin sku
mjeru, sarno osmorici pretora izborom dodana dvojica. Prizvan je
natrag onaj stari i drevni oblik ddave". U tu se sliku, na kraju kra-
jeva, dobro uklapa i opce poznata afera iz najuzeg kruga Augustove
obitelji - Augustov neuspjeha u odgoju vlastite kceri "zene ni za sebe
ni za ddavu sretne utrobe",so kao i pohvala Gaja Sencija Saturnina,
koji je kao konzul, i to, a naglasak je upravo na tome, za Augustove
izocnosti sredio prilike u Gradu. 51
Tu i tamo pisac i u jednom i u drugom dijelu svojega spisa prekida
slijed pripovijedanja kako bi se pozabavio temama za koje pokazuje
posebno zanimanje; to su saddaji iz literarne povijesti, dvije digre-
sije 0 rimskim kolonijama i provincijama, te osvrt na sudjelovanje
Clanova njegove obitelji u povijesnirn zbivanjima i piScevo vlastito
sudionistvo u dogadajirna posljednjih petnaest godina vladavine cara
Augusta.
I odlike i mane Veleja kao povjesnika mogu se najbolje objasniti
pretpostavkom da je autor sve do 15. pos!. Kr., kada se nalazio u 35.
godini zivota, sve vrijerne proveo u vojnickoj sluzbi i da je tek u
razdoblju razmjerne dokolice koja je uslijedila nakon tog vremena
otkrio novo zanimanje za literaturu i povijesnu biografiju. Tom svo-
jem novorn zanimanju predao se s iskrenim zanosom amatera. Kao
povjesnik on nije obrazovan da kriticki odvagne svoje izvore,52 au
navodenju kronoloskih podataka nesvijesno mijesa datume Katonove

10
 UVOD

i Varonove ere. 53 U svojoj brzini preskace dogadaje, te je cesto pri-

siljen da ih smjesti izvan njihova pravoga konteksta. Njegov pristup
predmetu prije je pristup kakva dvorskog analista negoli povjesnika.
Malo je, dakako, dokaza da je u svom kratkom povijesnom prikazu
nesto namjerno krivotvorio. Pa cak i njegova pretjerana pohvala Ti-
berija, za koju je u potonja vremena tako ozbiljno optuzivan, mora
se objasniti djelimice kao primjer vojnikova nekritickog, ali lojalnog i
entuzijastickog postovanja prema svom nekadasnjem zapovjedniku,
koji reflektira stavvojnika i duznosnika, suprotstavljen stavu simpa-
tizera stare republike, u to vrijeme koncentriranih u nekoliko obitelji
senatorske aristokracije, Ciji je utjecaj postajao sve slabiji. Uostalom,
Velej je uz svog zapovjednika stajao u njegovim najboljim godinama,
a svoje je djelo napisao prije njegovih posljednjih i najgorih godi-
na, kada je ovaj pokazao najgore crte svojega karaktera. Panegiricka
tendencija ne dovodi nikada do namjernog iskrivljavanja cinjenica.
Tek se tu i tamo primjecuje piscevo svjesno presuCivanje cinjenica
neugodnih za njegova junaka, kao sto je, primjerice, dugogodisnja na-
petost u odnosima izmedu Augusta i Tiberija, koja je imala za poslje-
dicu Tiberijevo povlacenje iz javnoga zivota. 54 S druge strane, Velej,
dakako, ne propusta istaknuti Tiberijeve sposobnosti kao vojskovode
i njegovu obljubljenost i postovanje koje uziva medu vojnicima. 55
Velejevo je djelo primjer dvorske povijesti. Njegov interes za
povijest vise je in teres za povijesne licnosti negoli same povijesne
dogadaje. A u tom poslu portretiranja, mora se priznati, Velej poka-
zuje zavidnu vjestinu. Druga knjiga zapravo je duga galerija upravo
takvih portreta koji su jedan s drugim povezani oskudnom vezom
povijesnih podataka. Pri tom se poslu pisac ne ogranicava sarno
na istaknute likove kao sto su braca Grakhi, Marije, Sula, Ciceron,
Pompej i Cezar, nego je jednako tako sklon portretiranju karaktera
deuteragonista kao sto su Klodije, Kurion, Lepid i Planko. Neki su
od tih portreta medu najboljim opisima licnosti iz rimske povijesti,
i Velejevu djelu daju dimenziju ljudskosti.
Velejeva se povijest moze promatrati i kao trijumfalni izvjestaj
o usponu Rima, koji je svoju kulminaciju doZivio u zlatno doba vla-
davine cara Tiberija. 56 Velej nema pretenzija da analizira taj uspon.
Njegov cilj nije da pomno prati i biljezi kako je grad Rim postao
svjetsko carstvo. On uzima to kao Cinjenicu nastalu zahvaljujuci su-
periornosti njegovih vojskovoda i vojnicke vrline njegovih gradana.

11
 Josip Miklit

Za njega je bitna posljedica, ne uzrok. Neobveznije je i komotnije

hvaliti i uzdizati njegove junake. I manje rizicno. Preuzeta je tema
o moralnom padu, u cemu se ogleda Velejev dug prema Salustiju i
Liviju, ali i spremno napustena, kada se slavi zlatno doba Augustove
i Tiberijeve vladavine. Dekadencija republike uzrokuje utemeljenje
carstva, najvisu tocku u razvoju rimske drzave, cime se, sadrZajno,
iako ne i nominalno, brisu gotovo sve njezine institucije. To je vrije-
me u kojemu do punog izraZaja dolaze veliki rimski muZevi: Pompej,
Cezar, August i Tiberije, cije djelovanje nadvladava politicko pro-
padanje drZave i Rimu donosi slavu, blagostanje i vlast nad citavim
svijetom, sto je ujedno i prikriveno opravdanje za carski rezim. Pre-
rna barbarima Velej ne gaji nikakve mrZnje, osim kada pobjeduju.
Oni su sredstvo preko cijega poraza Rimljani dolaze do slave. Kao
dugogodisnji vojnik Velej ima razumijevanja prema neprijatelju. V0-
dama otpora spram rimske vlasti priznaje velicinu i odaje postovanje
njihovim sposobnostima. To uvecava rimsku pobjedu. Daleko vecu
netrpeljivost pokazuje prema tamnim likovima gradanskog razdora:
Grakhima, Krasu, Marku Antoniju, Munaciju Planku, ili nekom-
petentnim sluzbenicima carstva: Marku Loliju i Publiju Kvintiliju
Varn. Mir, uspostavljen porazom nad unutrasnjim i vanjskim nepri-
jateljima rimske drZave, predmet je nad cijom vrijednoscu Velej ne
dvoji. Iako je on, dakako, posljedica rimske moci, a ne odraz rimskog
postovanja prema vrijednostima slobode.
Medu proucavateljima Velejeva djela posebno je naglasavana
Velejeva pripadnost tzv. homines novi, ljudima iz provincijskog,
uglavnom viteskog, staleza koji su se vlastitim vrlinama uzdigli do
visoka polozaja u drzavi. 57 Velej s izrazitim ponosom govori 0 od-
likovanjima i unapredenjima koja je postigao on sam ili pripadnici
njegove obitelji, au syom djelu s posebnom se simpatijom osvrce na
Cicerona, Agripu, Mecenata, Vinicija i Sejana, sve redom na homines
novi. I na mjestima gdje govori 0 sirenju rimskog gradanskog prava
na Italike Velej uplece u svoj kompendij teme 0 socijalnoj mobilnosti,
a svoj pozitivan stay prema toj pojavi otkriva uvodnom recenicom
kojom opisuje Cicerona kao covjeka "najplemenitijeg skorojevic-
stva"58 i, pri kraju svog djela, tvrdnjom kako pod Augustom nedo-
statak plemenita porijekla nije bio smetnja postizanju najuglednijeg
polozaja u drZavi. 59 Stoga u njemu gledamo tipicnog clana poletne
municipijske aristokracije koja je, kao nova klasa, zajedno s staro-

12
 UVOD

rimskim vitezovima, u principatu nasla mogucnosti napretka i us-

pona. Prethodno nemirno vrijeme gradanskih ratova utrlo je put
i stvorilo siroke mogucnosti da se odvazni mladi ljudi iz najnizih
slojeva drustva domognu najvisih vojnih polozaja, pa eak i mjesta
u senatu. Dovoljna je bila vlastita sposobnost i slijepa odanost vodi.
I u vrijeme nakon Akcija uobieajen put prema visokom polozaju u
ddavi bilo je sluzenje u vojsci u kojoj se dospjevalo do visoka Cina,
preko njega do kandidature za kakvu ddavnu sluzbu, a preko nje do
kakva visoka mjesta u carskoj upravi. August je utemeljio za tadasnje
vrijeme modernu ddavnu upravu koja je zahtijevala vlastiti aparat,
bilo da se radilo 0 financijskoj sluzbi u Rimu, bilo 0 administraciji
u provincijama. Onomu koji se iskazao svojim dotadasnjim radom
bilo je otvoreno mjesto eak i namjesnika carske provincije (legatus
Augusti). Velej naglasava osobine koje rese tu novu klasu; to su: labor,
constantia, vigilia, osobine za koje i Ciceron u svom spisu 0 drzavi
(De re publica) govori da se traze od vodeceg eovjeka zajednice, na-
glasavajuCi kako virtus, tj. osobna vrlina, mora biti jedina plemicka
povelja valjana ddavnika. U Veleju Paterkulu nalazimo prvi primjer
emancipatorskog i integrativnog djelovanja principata kakav se u
razvijenom carstvu u punoj mjeri ogleda u osobi Plinija Mladeg, mla-
dog eovjeka, rodom iz provincijskog gradiCa Novog Koma (Novum
Comum), namjesnika u Bitiniji, za kojega je sarno po sebi razumljivo
da car na svako njegovo pismo, pa i na ono koje ne pokrece neko
posebno znaeajno pitanje, iscrpno odgovara.
. Kao provincijalac, kao homo novus, Velej se domogao kvesture,
sluzbe legijskog legata, a na vrhuncu svoje karijere i preture, sve u
pratnji i sluzbi buduceg prvog eovjeka ddave, pa nije nikakvo eudo
da je njegov sud 0 principu i principatu izrazito pozitivan, sto je
postalo glavnom zamjerkom i razlogom da se na njegovo djelo u
kasnija vremena tako negativno gledalo, a bespogovorno vjerovalo
kako je slika 0 Tiberiju i ranom carstvu koju u svojim djelima (Agri-
koli, Analima i Historijama) daje Tacit, predoeujuCi je kao otklon od
slobode res publica i pad u tiraniju, jedino ispravna. Vee su radovi
F. Klingnera i D. Flacha60 pokazali da Tacit nije pisao ddeCi se svoje
proklamacije kako ce svemu i svima pristupati sine ira et studio, nego
kako je bio itekako pristran, a kako je prema Tiberiju bio posebno
nepravedan. Tacit, doduse, i sam objasnjava kako je takav pristup
stvarnosti uroden eovjekovoj naravi, kako se "ulagivanje pisaca lako

13
 Josip Miklic'

moze odbaciti, a kako se kleveta i jal primaju otvorenim srcem. Jer,

ulizivanje nosi u sebi odvratan prijekor zbog ropstva, pakost -laznu
sliku iskrenosti".61 Ako se s Velejem i ne mozemo u svemu i u potpu-
nosti sloziti, ipak njegov prikaz, i sto se tice prilika njegova vremena i
lika cara Tiberija, mozemo prihvatiti kao sretnu nadopunu i ispravak
nase slike 0 ranom principatu, koja bi, uz Tacita kao jedini izvor 0
tom vremenu, bila izrazito jednostrana.

JEZIK I STIL
Vee smo rekli da Velej ostavlja dojam amatera koji se razmjerno
kasno poceo baviti svojim novim zanimanjem. Znakovi tog amate-
rizma ogledaju se u autorovu stilU. 62 PiSuCi u vrijeme kada je reto-
rika postala pravi modni hit, a kontaminiranje proznog i poetskog
stila posve uobicajen literarni izraz, on se ne moze obuzdati a da
u svoj tekst ne unese retoricke figure i pokaze sve retoricke efekte:
nagomilavanje sinonimnih pridjeva,63 igru rijeCi,64 retoricka pitanja,
uzvike, apostrofe, pomno izradene antiteze,65 blistave epigrame,66
izvjestacene i pretjerane hiperbole. 67
Za Veleja je karakteristicna i obilna uporaba superlativa, od kojih
se neki prvi put pojavljuju kod njega, npr. cruentissimus (II 53, 3),
distractissimus (II 114, 1),fulgentissimus (II 71, 1), perfectissimus (I 5,
2; II 36, 1), kao i rijeCi kojima se opisuje nesto uzviseno, primjerice:
em in ens, eminentia, claritudo, elucere i dr., rijeci kojima je zadaea da
prije svega istaknu izuzetan polozaj vladara i Clanova carske obitelji,
novih gospodara drzave koji su iz politickog zivota istisnuli narod,
a senatu ostavili isprazne pocasti bez utjecaja na poslove ddave. S
ovim u svezi potrebno je ipak naglasiti da je upotreba superlativa u
njegovoj pohvali Tiberija uzimana previse ozbiljno. Velej, uostalom,
superlative upotrebljava s viSe negoli velikom ucestaloseu i u pohvali
drugih historijskih licnosti, ukljucujuCi i Pompeja, iako znamo da je
autor bio gorljivi zagovornik imperijalizma. Superlativ je zapravo
vee daleko prije Veleja pretrpio toliku retoricku zloupotrebu da je
njegova vrijednost postala gotovo manja od pozitiva.68 Ilustrativan je
primjer za to Ciceronov govor De imperio Gnaei Pompei, u kojemu je
izbor izmedu pozitiva i superlativa vise stvar milozvucnosti i ritma.
Velej, nadalje upotrebljava leksik karakteristican za prozu kraja repu-
blike i Augustovo vrijeme. U to vrijeme nalazimo u njega rijeci koje
se do njegova vremena nisu upotrebljavale: favorabilis (II 34, 2; 40,

14
 UVOD

2), praedatio (II 73, 3),patratio (II 98, 2), transcursus (II 55; I 86; I 99,
4). Neke rijeCi upotrebljavaju se u neuobicajenu znacenju, primjerice,
actus u znacenju negotium, adsurgere = ascendere, egredi = superare
its!. Na Velejev je jezik utjecala i pjesnicka praksa. Kako bi jeziku
pridao pecat uzvisenosti, on uvodi rijeCi koje su dotada upotreblja-
vali iskljucivo pjesnici: autumnare, eloquium, ineluctabilis, revolare.
U tom je smislu karakteristicna i upotreba grckih rijeCi: tetrarches,
dynastes, naumachia, acanthus, thyrsus, cothurnus, aspis.
Piscev je stilliSen jasnoee, lakoee i uravnotezenosti. To se osobito
ogleda u beskonacnim periodima kojima vrvi njegovo djelo. Neki
su od njih pravi labirinti. Periodi u Cicerona, bez obzira na njihovu
duzinu, pokazuju jasno arhitektonsko jedinstvo. U Veleja je jezgra
perioda cesto tako zatrpana frazama, recenicnim dijelovima i paren-
tezama da cjelina perioda potpuno gubi svoju jasnoeu i ne pokazuje
nikakav logicki i artisticki plan. 69 Kao da se osjeea da pisac zeli u
jednu recenicu sazeti sadrZaj Citavih poglavlja koje nalazi u svojim
izvorima. Zbog toga ovakvi periodi dovode do ocaja prevoditelje koji
ne vide izlaska iz teskoea negoli u tome da ih razbiju u manje cjeline
i tako uCine Citljivijima. Ovo je slucaj pogotovu s prevoditeljima na
jezike manje bogate fleksije nego sto je hrvatski.
Prema misljenju A. Dihlea,70 izraz Veleja Paterkula stoji na sre-
dini puta izmedu Cicerona i Seneke, te pokazuje kako nastojanje za
novim, tako i zilavu ustrajnost stilskog oblika koji se vee jednom
razvio do svoje klasicne visine. U stilizaciji izraza u Veleju se moze
prepoznati prethodnika Seneke i Tacita. Sposobnost da se misli dade
najsazetiji, najzbijeniji i ako je ikako moguee antiteticki oblik, kojemu
se divimo u Seneke, nalazimo u ogranicenoj mjeri i u Veleja Pater-
kula. Pritom, medutim, nasem autoru nerijetko promaknu i velike
nespretnosti i nezgrapnosti,71 ali u cjelini teznja za iznenadujueim,
dojmljivim formuliranjem Cini citanje razvucenih perioda podno-
sljivim i daje prikazu zivahan kolorit. Ovaj loy za sazetim formulira-
njem, koji odlikuje prozu ranocarskoga vremena, postao je opeom
praksom tadasnjeg retorickog obrazovanja. 72 Stil Veleja Paterkula
cesto se usporedivao sa stilom Gaja Salustija Krispa. Obojica vole
antitetsko formuliranje. Ali dok u Salustija antiteza odrazava uvijek
misao u pokretu, u Veleja je ona u pravilu staticna. Kao potvrdu
ovomu misljenju 0 dinamicnosti antiteze u Salustija A. Dihle navodi
poznato mjesto iz zavrsnog poglavlja Katilinine urote (Cat. 61, 8):

15
 losip Miklic

Multi autem, qui e castris visundi aut spoliandi gratia processerant,

volventes hostilia cadavera amicum alii, pars hospitem aut cognatum
reperiebat, fuere etiam qui inimicos suos cOgrloscerent. ("Mnogi, pak,
koji su iz znatizelje iIi zelje za plijenom bili dosli iz tabora, okrecuCi
neprijateljska trupla, nalaziIi su jedni prijatelje, dio njih goste iIi ro-
dake; bilo je isto tako i onih koji su prepoznavali svoje neprijatelje."),
usporedujuci ga s mjestom iz Veleja (I 13, 5): Non tamen puto dubites,
Vinici, quin magis pro re publica fuerit manere adhuc rudem Corint-
hiorum intellectum quam in tan tum ea intellegi, et quin hac prudentia
ilia inprudentia decori publico fuerit convenientior. ("Ne mislim ipak
kako sumnjas, Vinicije, da bi ddavi vise koristilo da je poznavanje
korintskih umjetnina sve dosad ostalo priprosto nego da se to tako
dobro poznaje, i da bi za ddavnu diku bilo pogodnije ono neznanje
od ovoga znanja."), u kojemu se u dvjema antitezama uz blage va-
rijacije izrice jedna te ista misao. Tako nesto neograniceno ucestalo
nalazi se u Seneke, kod kojega se nagomilavanjem antiteza u pravilu
izrice jedna te ista, tu i tamo komplementarna, ali rijetko kada nova
misao,13 U tome A. Dihle vidi duboku stilisticku razliku izmedu pro-
znog izraza Gaja Salustija Krispa, s jedne, i Veleja Paterkula i njegovih
suvremenika, s druge strane. Velej, nadalje, cesto upotrebljava izraze
za odredivanje vremena tipicne za Salustija: ea tempestate iIi per eam
tempestatem,74 no takvi se izrazi mogu potvrditi i u drugih ranijih
pisaca, primjerice u Cicerona (Pro Mur. 58; Pro Rose. 47). Za Veleja
je, prema A. Dihleu, karakteristicna i upotreba jakih rijeci i izraza koji
prelaze u hiperbole; pridjevi atrox, exitiabilis,fulgentissimus, rtalaze se
jednako cesto kao i uzviseni pjesnicki obrati metaforickog karaktera
poput: humanam fidem exeedere, ingenium illucere, monimentum
facere. Hrabre usporedbe, iznenadujuce formulacije, dosjetke i igre
rijeci cine njegov jezik raznovrsnim i privlacnim. Dakako, pomnijim
istraZivanjem moze se utvrditi kako se u Veleja pojavljuje cijeli niz
rado ponavljanih omiljenih izraza (primjerice: non fraudetur gloria
isl. pojavljuju se ravno sest puta) i kako uporaba pateticnih formulaci-
ja u prizorima s potpuno razlicitom moralnom pozadinom pokazuje
ne bas osobit stiIisticki takt. Ubacene su sentencije bez izuzetka opca
mjesta. U leksiku i sintaksi otkriva se nekoliko, ali ne mnogo i za to
vrijeme nimalo neuobicajenih primjera odstupanja od klasicne nor-
me. Grecizmi i ociti neologizmi vrlG su rijetki. Ukratko, jezik Veleja
Paterkula karakterizira covjeka koji je u stilistiCko-literarnoj naobraz-

16
 UVOD

bi svojega vremena imao svoj udio, ali koji je, unatoc svojoj sklonosti
k modernim tendencijama, sve drugo negoli novator. Njegov stupanj
obrazovanja i njegov ukus ne uzdizu se iznad prosjeka. 75
Tehnikom retorickih postupaka pri karakteriziranju povijesnih
aktera bavi se R. Rieks. 76 Po njegovu miSljenju, iz retorickih shema
Velej izvodi povrsno karakteriziranje, bez dovoljne dubine, njegove
su karakteristike krace i sazetije negoli u Salustija i odlikuju se ne-
dostatnom razvojnom dinamikom. R. Rieks smatra kako Paterkul
sarno katalogizira odredene crte svojih junaka i njihove podvige i
ostvarenja. Na taj nacin R. Rieks daje nisku ocjenu knjizevnom radu
Veleja Paterkula.
A. J. Woodman 77 usporeduje djelo Veleja Paterkula s drugim
primjerima kratke povijesti Rima i prema zanru svrstava njegov
spis u primjerke svjetske povijesti. Po njegovu miSljenju, svjetska
povijest Veleja Paterkula napisana je sa svim izrazitostima kratkoce
i posluzila je kao osnova za djela takvih autora kao sto su Orozije i
Fest. Neprestano naglasava kako je Velejevo djelo, rna kako sazeto,
svjetska povijest, i usporeduje ga s Florom i Sulpicijem Severom. W 0-
odman usporeduje i autorsku poziciju FIora i Veleja Paterkula. Flor
u predgovoru svojega djeIa, upoznavajuCi citateIja s naCinom na koji
ce prikazati povijest vodecega naroda, govori kako ce: "Na maloj kao
kakvoj ploCi obuhvatiti citavu njegovu sliku."78 VeIej karakterizira
svoje razmatranje Augustove viadavine istovjetnom frazeologijom:
"Mi smo, sjecajuCi se obecanja, Citavu sliku njegova principata po-
dastrli ocima i duhu."79 Na taj naCin Velej, kao i poslije njega FIor,
obecava kako ce dati sarno sliku, skicu, obris rimske povijesti. Wood-
man se, dapace, usuduje pretpostaviti da su Velej, kao i FIor i veCina
drugih autora sklonih kratkoCi, u nesacuvanim predgovorima svojih
djela iznijeli programsku deklaraciju 0 kratkoCi s kojom namjeravaju
prikazati sadrZaj svojega rada. Na takvu misao navodi ga nepresta-
no spominjanje kratkoce tijekom citava Velejeva djela. Iz toga Wo-
odman zakljucuje kako svi ti autori, ukljucujuCi i Veleja Paterkula,
predstavljaju tradiciju i zanr kratke svjetske povijesti.

TEKSTNA PREDAJA
Velej Paterkul imao je malo Citatelja u antici. Njegova literarna
kakvoca bila je premala a da bi mogao postati stilskim uzorom. Cini

17
 Josip Miklic

se da ga je citao Lukan, a cijenio Sulpicije Sever, koji mu se divi kao

nasljedovatelju Salustija, ali ga spominju sarno sholijast Lukana (na
dva mjesta: Luc. VIII 663; IX 178) i Priscijan (G. L. II 248, 4 K), dakle
iskljuCivo gramaticari. Od povjesnika potonjih vremena nijedan ne
navodi Veleja Paterkula, iako barem kod jednoga, Sulpicija Seve-
ra, uporaba njegova djela nije iskljucena. Sulpicijevo zanimanje za
Veleja, potvrdeno uporabom formulacija koje pokazuju tako upad-
Ijivu slicnost s onima u Veleja i mogu se objasniti sarno izravnim
posudivanjem od njega,80 vjerojatno je imalo za posljedicu to da je
Velejevo djelo u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku kontinuirano
prepisivano u Galiji. Odatle i pretpostavka da je Einhard, savjetnik
Karla Velikoga, odgovoran za kodeks pisan karolinskim pismom,
koji je 1515. Beatus Rhenanus, pravim imenom Bilde von Rheinau
(1485-1547), humanist i prijatelj Erazma Roterdamskog, pronasao
u benediktinskom samostanu u Murbachu u Elsassu i koji po mjestu
pronalaska nosi svoje ime (codex Murbachensis, M), postaje posve
prihvatljivom.
Pronadeni manuskript, jedini na kojemu pociva tekst Velejeva
djela, Beatus Rhenanus opisuje kao "tako strasno iskvaren da ga ni-
kakva Ijudska mudrost ne moze restaurirati" i tvrdi kako "je spre-
man zakleti se da pisar koji ga je prepisivao nije razumio nijedne
rijeCi teksta" i kako "nema dijela koji nije iskvaren". Nezadovoljan
kopijom (poznatom pod siglom R) koju je na brzu ruku napravio
jedan od njegovih anonimnih ucenika, odluCio je odgoditi izdavanje
djela dok ne konzultira bolji manuskript za koji mu je javljeno da ga
je u Milanu pronasao Georgius Merula. Nakon sto je iznevjeren u
toj nadi, Rhenanus je 1518. iii 1519. predao kopiju (R) J. Frobenu,
izdavacu u Baselu, s kojim su on i Erazmo usko suradivali, te je tako
1520. Velejevo djelo objelodanjeno prema postojeeem manuskriptu i
njegovoj kopiji (editio princeps P). I manuskript (M) i njegova kopija
(R) ubrzo nakon toga zauvijek su izgubljeni. Izdanje je, dok je jos
bilo u korekturi, s manuskriptom iz Murbacha usporedio J. Burer,
jedan od Rhenanusovih tajnika, koji je zabiljezio varijacije u Citanju
i pridodao ih kao appendix (10 stranica) vee dovrsenom izdanju (B).
Editio princeps (P) s pridodanim Burerovim (B) citanjima bila je jedi-
ni izvor nasega poznavanja teksta Velejeva djela sve do 1834., kada je
J. c. Orelli u knjiznici Akademije u Baselu (A. N. II 8) iznio na svjetlo
dana neovisnu kopiju manuskripta iz Murbacha sto ju je 1516. u

18
 UVOD

Baselu uCinio drugi Rhenanusov ucenik Bonifacius Amberbach, koji

je od svog ucitelja dobio dopustenje da za vlastitu upotrebu prepiSe
pronadeni kodeks. 81 On je to ucinio tako da se nije driao kodeksa koji
se tada nalazio u Frobenovoj tiskari, nego njegova prvoga prijepisa. 82
Amberbachov je prijepis (A), kako je prvi dokazao Halm,83 od nemale
vaznosti, buduCi da pokazuje kako prvi prijepis anonimnog Rhe-
nanusova ucenika i nije bio tako los kako bi se moglo pretpostaviti
prema editio princeps, baziranoj na njemu, i kako se u mnogocemu
podudara s naknadnim kolacioniranjima J. Burera. U Amberbachovu
prijepisu (A) nedostaje sam pocetak prvoga odlomka prve knjige, koji
pocinje s tempestate distractus i zavrsava s raptus virginum Sabina-
rum u osmom poglavlju (§ 6). Izostanak ovog odlomka dokazuje iIi
to da ovaj 1516. jos uvijek nije bio pronaden iii da u to vrijeme nije
bio prepoznat kao dio teksta Velejeva djela. Amberbachov prijepis
i Burerove varijacije u citanju od velike su vaznosti za kritiku teksta
izgubljenog manuskripta iz Murbacha, koji i dalje ostaje jedan od
najiskvarenijih tekstova antickih autora. Trima sacuvanim izvorima
za tekst Velejeva djela (A, Pi B) razni izdavaCi razlicito pristupaju. U
novom Teubnerovu izdanju W. S. Watt tvrdi da "kako vee na kojem
mjestu, razlike valja prosudivati prema njihovim vlastitim vrijedno-
stima; ako nijedna ne zadovoljava smisao, valja pribjeCi konjekturi iIi
brisanju". Ellis, Ciji je tekst osnova za Shipleyevo izdanje u Loebovoj
biblioteci, daje prednost Amberbachovu prijepisu (A), koji slijedi i
Orelli (koji ga je i otkrio), a Woodman editio princeps (P).

BIBLIOGRAFIJA
Medu starijim izdanjima nakon editio princeps iz 1520. vrijedi
spomenuti sljedeea vaznija izdanja: J. N. Schegkius, Frankfurt 1589;
Acidalius, Padova 1590; J. Lipsius, Leyden 1591., Antwerpen 1607;
Gruter, Frankfurt 1607 (prvo izdanje u kojem je izvrsena podjeIa
na poglavlja); Riguez, Paris 1675 (ad usum Delphini, s indeksom);
N. Heinsius, Amsterdam 1678; P. Burmann, Leyden 1719 i 1744; D.
Ruhnken, Leyden 1779 (ponovljeno od C. H. Frotscher, Leipzig 1830-
1839); J. c. H. Krause, Leipzig 1800 (ed. minor 1803); J. c. Orelli,
Leipzig 1835; J. Th. Kreyssig, Meissen 1836; Fr. Kritz, Leipzig 1840.
Od izdanja teksta spomena su vrijedna ova: F. Haase, Velleius
Paterculus. Ex historiae romanae ad M. Vinicium Cos. libris II quae

19
 losip Miklic

supersunt. Rec. F. Haase. Ed. altera. Leipzig, Teubner, 1874. (prethod-

na izdanja: Leipzig 1840. 1851. i 1858; potonja: C. F. Halm, Leipzig
1863 i 1875); R. Ellis, Oxford 1898.
ad novijih izdanja kao najvaznija biljezimo ova: F. W. Shipley,
Velleius Paterculus Compendium of Roman History and Res gestae
Divi Augusti, Loeb Classical Library 1924 (reprint 1955, 1961, 1967,
1979, 1992, 1998); R. Ellis, Bib1. Ox. 1928 (1965); C. Halm - C. Ste-
gmann von Pritzwald, C. Vellei Paterculi ex Historiae Romanae libris
duobus quae supersunt. Post C. Halmium iterum edidit C. Stegmann
de Pritzwald. Stuttgard, Teubner 1932-3 (21965, 31968); F. Portalupi,
Velleio Patercolo: Storia Romana. Introduzione e commento di F.
Portalupi, Torino: Giapicheli 1967; N. Criniti - E. Meroni, Velleio
Patercoio, Storia di Roma, trans1. c. comm., Milano: Rusconi 1978;
J. Hellegouarc'h, Histoire Romaine. Tome I et II. Text etabli et trad.
par. J. Hellegouarc'h, Paris: Les Belles Lettres 1982; W. S. Watt, Ve-
llei Paterculi Historiarum ad M. Vinicium consulem libri duo, ed.
by W.S. Watt, Bibliotheca Teubneriana, Leipzig 1988; M. Giebel,
Historia Romana / Romische Geschichte, lateinisch / deutsch, Philipp
Reklam Jun., Stuttgart 1989; M. Elefante, Velleius Paterculus: Ad M.
Vinicium consulem libri duo. Curavit adnotavitque Maria Elefan-
te. Bibliotheca Weidmanniana III., Hildesheim, Zurich, New York
(alms-Weidmann) 1997; J. C. Silverberg, 1. 2,1-28, c. comm., diss.
Harvard 1967; A. J. Woodman, The Tiberian narrative, 2.94-131 /
Velleius Paterculus ; edited with an introd. and commentary by A. J.
Woodman. Cambridge - New York: Cambridge University Press,
1977; A. J. Woodman, The Caesarian and Augustan Narrative, 2.41-
93/ Velleius Paterculus; edited with an introd. and commentary by A.
J. Woodman. Cambridge University Press, 1983; A. J. Nemirovskij /
M. S. Daskova, Voron. univer. izd. 1985. (v. i Studije i Clanci).
Nas je prijevod izraden prema Loebovu izdanju: Velleius Pater-
culus, Compendium of Roman History, with an English Translation
by Frederick W. Shipley (first published 1924; reprinted 1998). Za
biljeske i komentare posluzili smo se njemackim izdanjem: C. Velle-
ius Paterculus, Historia Romana / Romische Geschichte, lateinisch /
deutsch, ubersetzt und herausgegeben von Marion Giebel, Philipp
Reclam Jun., Stuttgart 1998, i, osobito, danas u nas nezaobilaznim
prirucnikom za ovakve sadrzaje: Leksikonom antickih autora (prire-
dio Dubravko Skiljan, autori natuknica: Marina Bricko, Darko No-

20
 UVOD

vakoviC, Damir Salopek, Zlatko Seselj i Dubravko Skiljan; strucna

suradnica Nina Cengie, Latina & Graeca - Matica hrvatska, Zagreb
1996), kao i razliCitim drugim odgovarajuCim leksikonima iz opee
rimske i provincijalne povijesti.

STUDIJE I CLANCI
Abraham, F., Velleius und die Parteien unter Tiberius, Berlin
1885.
Alfonsi, 1., "La dottrina dell'aemulatio in Velleio Patercolo (1,
16-17)", Aevum 40 (1960), str. 375-378.
Anderson, R. 1., The Rise and Fall of Middle Class Loyalty to the
Roman Empire: A Social Study ofVelleius Paterculus and Ammi-
anus Marcellinus, diss. Berkeley 1962.
Borgo, A., "Velleio Patercolo, Tacito ed il principato di Tiberio",
Vichiana 7 (1978), str. 280 i d.
Brosek, M., "De Vellei Paterculi opusculo mutilato", Eos 52
(1962), str. 125-128.
Burmeister, F., 'De Fontibus Vellei Paterculi", Berliner Sludien
fur classische Philologie xv (1894).
Christ, K., "Velleius und Tiberius", Historia 50 (2001), str. 180-
192.
Cizek, E., "L'image du renouvellement historique chez Velleius
Paterculus", Studii Classice 14 (1972), str. 85-93.
Daskova, M. F., Stilisticeskie osobennosti 'Rimskoj istorii' Velleja
Paterkula, V oronez 1985.
De Monte, J., "Velleius Paterculus and 'Triumphal' History", The
Ancient History Bulletin 13.4 (1999) str. 121-135
De Wever, J., "Recherches sur la chronologie de Velleius Pater-
culus pour la fin du IV siecle avant notre ere (333-302)", Latomus
28 (1969), str. 378-390. [uz I 14,3-5.]
Dihle, A., Velleius Paterculus, u: Paulys Realencyclopadie der
class is chen Altertumswissenschaft (RE). Bd. 8 A, Stuttgart 1953
(21955), col. 637-659.
Elefante, M., Concordantia in Velleium Paterculum, Hildesheim
1992.

21
 losip Miklic

Fechter, D. A., Die Amerbachische Abschrift des Velleius Pater-

culus und ihr Verhaltnis zum Murbacher Codex und zur Editio
princeps, Basel 1844.
Freitag, P., Stilistische Beitrage zu Velleius Paterculus: Pleonasmus
und Parenthese, diss. Wien 1942.
Fuhrmann, M., Velleius, u: Der Kleine Pauly 5 (1975), col. 1161 i d.
Goar, R. J., "Horace, Velleius und Tiberius Caesar", Latomus 35
(1976), str. 43-54.
Gonna, G. v. d., "Beatus Rhenanus und die editio princeps des
Velleius Paterculus", W iirtzburger Jahrbiicher N. F. 3 (1977), str.
231-242.
Gustin, J., Les pericopes litteraires dans l'ouvrage de VelIeius Pa-
terculus, diss. Lowen 1943/44.
Halm, K., "'Ober die handschriftliche 'Oberlieferung des Velleius
Paterculus", Rheinisches Museum 30 (1875), str. 534-554.
Hellegouarc'h, J., "Les buts de 1'reuvre historique de Velleius Pa-
terculus", Latomus 23 (1964), str. 669-684.
Hellegouarc'h, J., "Etat present des Travaux sur 1'Histoire Ro-
maine de Velleius Paterculus", u: Aufstieg und Niedergang der
romischen Welt. Hrsg. von H. Temporini, Bd. II 32, 1, Berlin /
New York 1984., str. 404-436.
Hellegouarc'h, J., "Velleius Paterculus et Seneque Ie Rheteur:
remarques de langue et de style", u: Hommages H. Bardon, Co-
llection Latomus 187 (1985), str. 212-214,220.
Hellgouarc'h, J. / Jodry, Cl., "Les Res Gestae et l'Histoire Romaine
de Velleius Paterculus", Latomus 39 (1980), str. 803-816.
Hellgouarc'h, J., Hellgouarc'h, J., "La figure de Tibere chez Tacite
et Velleius Paterculus", u: Melanges P. Willeumier, Paris 1980.,
str.167-183.
Hellgouarc'h, J., uLes buts de 1'reuvre historique des Velleius Pa-
terculus", Latomus 23 (1964), str. 669-684.
Hellgouarc'h, J., "L'imperialisme romain d'apres 1'reuvre de
Velleius Paterculus", u: L'ideologique de l'imperialisme romain.
Veroffentlichungen der Univesitat, Dijon 1974.

22
 UVOD

Hirschfeld, 0., "Velleius Paterculus und Atticus", u: o. Hirsch-

feld, Kleine Schriften, Berlin 1913., str. 778-779.
Kasten, H., "Die Jahrzahlen bei Velleius Paterculus", Philologische
Wochenschrift 54 (1934), str. 667-671.
Koch, G. A., Vollstiindiges Worterbuch des Velleius Paterculus,
Leipzig 1857. 5., verm. und umgearb. Aufl., Hannover 1875 (pre-
tisak: Hildesheim 1972).
Kuntze, c., "Zur Darstellung des Kaisers Tiberius und seiner Zeit
bei Velleius Paterculus", (Europiiische Hochschulschrr., R. 3: Ges-
ch. u. ihre Hilfswiss., 247), Frankfurt/Bern/New York 1985.
Lana, J., Velleio Patercolo 0 della propaganda, Torino 1952 [uz to
recenzija M. Cavallero, Maia 6 (1953), str. 237-240].
Levick, B., Tiberius the politician, London 1976,21999.
Massauer, B., Historish-antiquarischer Kommentar zur Augustus-
Partie des Velleius Paterculus {2.90-123}, diss., Wien 1968.
McGonagle, D. J., Rhetoric and Biography in Velleius Paterculus,
diss. Ann Arbor (Mich.) 1970.
McGonagle, J., Rhetoric and Biography in Velleius Paterculus,
diss. Ohio State Univ. 1970.
Merker, M., Vas Tiberiusbild bei Velie ius Paterculus, diss. Fre-
iburg 1968.
Mocsy, A., "The Civilized Pannonians of VelIe ius", u: Rome and
her Northern Provinces, B. Hartley and J. Wacher (eds.), Glou-
cester 1983., str. 169-178.
Newbold, R. F., "Need for achievement in Velleius", The Ancient
History Bulletin 2.4 (1988), str. 94-98.
Noe, E., "Gli excursus letterari di Velleio Patercolo", Clio 18
(1982), str. 311-523.
Paladini, M. L., "Rapporti tra Velleio Patercolo e Valerio Massi-
mo", Latomus 16 (1957), str. 232-251.
Paladini, M. L., "Studi su Velleio Patercolo", Acme 6 (1953), str.
447-478.
Ramage, E. S., ''Velleius Paterculus 2.126.2-3 and the Panegyric
Tradition", Cahiers archeologiques: fin de l'antiquite et Moyen
age 1 (1982), str. 66-71.

23
 Josip Miklic

Ramage, E. S., "Velleius Paterculus 2. 126, 2-3 and the Panegyric

Tradition", Classical Antiquity 1 (1982), str. 266 i d.
Rau, R, Chronologie und Quellenfrage bei Velie ius Paterculus,
diss. Tiibingen 1922.
Rieks, R., Homo, humanus, humanitas. Zur Humanitiit in der
lateinischen Literatur des 1. nachchristlichen Jahrhunderts, Tiibin-
gen 1964. Miinchen 1967. [za Veleja: str. 51-67].
Rossi, E., "La tecnica rittratistica in Velleio Patercolo", Annali
della Facolta di Lettere e Filosofia della Universita di Cagliari 1
(1976-77) str. 97 i d
Sauppe, H., M. Velleius Paterculus, u: H. S.: Ausgewiihlte Schrif-
ten, Berlin 1896., str. 39-72.
Schaefer, W., Tiberius und seine Zeit im Licht der Tradition des
Velleius Paterculus, diss. Leipzig 19l3.
Schmitzer, U., "Velleius Paterculus und das Interesse an der
Geschichte im Zeitalter des Tiberius", Bibliothek der klassischen
Altertumwissenschaft, Neue Folge 2. ReicheBd. 107, Heidelberg
2000.
Schab, F. A., Velleius Paterculus und seine literarhistorische Abs-
chnitte, diss. Tiibingen 1908.
Schab, F. A., Velleius Pterculus und seine literarhistorischen Abs-
chnitte, diss. Tiibingen 1908.
Silverberg, J. C., A Commentary to the Roman History fVelleius
Paterculus (2,1-28), diss. Cambridge (Mass.) 1967.
Starr, R J., A Literary Introduction to Velleius Paterculus, diss.
Princeton 1978. Ann Arbor (Mich.) 1979.
Starr, R J., "Velleius' Literary Techniques in the Organization of
his History", Transactions of the American Philological Associa-
tion 110 (1980), str. 287-301.
Starr, RJ. "The scope and genre of VelIeius' history", Classical
Quarterly 31 (1981), str. 162-174.
Steffen, H. J., Die Regierung des Tiberius in der Darstellung des
Velleius Paterculus, (Diss. phil. [masch.D, Kiel1954.
Steffen, H. J., Die Regierung des Tiberius in der Darstellung des
Velleius Paterculus, diss., Kiel1954.

24
 UVOD

Sumner, G. V., "The Truth about Velie ius Paterculus: Prole-

gomena", Harvard Studies in Classical Philology 74 (1970), str.
257-297.
Syme, R., "Mendacity in Velleius", American Journal ofPhilology
99 (1978), str. 44-85.
Syme, R., The Rise and Fall ofMiddle Class Loyalty to the Roman
Empire: A Social Study of Velleius Paterculus and Ammianus
Marcellinus, (U. Berkeriey Diss. 1962), str. 8.
Syme, R., "M. Vinicius (cos. 19 AD.)", Classical Quarterly 27
(1933) str. 142-148 [pretisak u: Danubian Papers, Bukarest 1971.,
str 26-39].
Verhaak, H. J. W., Velleius Paterculus en de rhetoriek van zijn
tijd, diss. Nijmegen, Grave 1954.
Verhaak, H. J. W., Velleius Paterculus en de Rhetoriek van zijn
Tijd, diss., Grave 1954.
Woodman, A. J., "Sallustian influence on Velleius Paterculus", u:
a
Hommages M. Renard I, Bruxelles 1969., str. 785-799
Woodman, A. J., "Actium in Velleius", Latomus 25, 1966., str.
564-566
Woodman, A. J., "Questions of Date, Genre, and Style in Velle-
ius: Some Literary Answers", Classical Quarterly 25 (1975), str.
272-305.
Woodman, A. J., Velleius Paterculus, u: Empire and Aftermath:
Silver Latin II, T.A. Dorey (ed.), London 1975., str. 1-25
Woodman, A. J., Velleius Paterculus. The Tiberian narrative (II
94-131), Cambridge 1977.
Woodman, A. J., Velleius Paterculus: The Caesarian and Augu-
stan Narrative (II 42-93), Cambridge 1983.
Woodmann, A. J., "Questions of Date, Genre and Style in Velle-
ius: Some Literary Answers", Classical Quarterly N. F. 25 (1975),
str. 272-306.
Woodmann, A. J., "Sallustian influence on Velleius Paterculus",
a
u: Hommages M. Renard I, BrusseI1969., str. 785-799.
Woodmann, A. J., "Velleius Paterculus", Empire and Aftermath:
Silver Latin, Bd. 2. Hrsg. von T. A. Dorey, London 1975., str. 1-25.

25
 Josip Miklic

BILJESKE UZ UVOD

I Usp. II 16, 1 i d.; Liv. XXIII 7-10; Cic. De leg. agr. II 133/90; In Pis./lll
24.
2Ibid.
3Jedan od te dvojice sinova moZda je Publije Magije, pucki tribun 87. pro Kr.,
kojega spominje Ciceron (Brut. 1481 179). Djed bi, pal<, povjesnicarev s materine
strane mogao biti Numerije Magije, praefectus fabrum u Pompejevoj vojsci (usp.
Caes. De bell. civ. I 24-26; Cic. Ad Att. IX 7, 2; Plut. Caes. 63). Taj je djed posvojio
povjesnicareva brata, koji je potom nosio ime Magije Celer Velejan (II ll5, 1).
4 Usp. II 76, 1. 0 daljoj sudbini Tiberija Klaudija Nerona vidi opsezniju biljeSku
uz II 75,1.
5 Usp. II 104,3.

6 Usp. II 69, 5 i d.

7 Jesu Ii Gaj VeIej, pucki tribun 90. pro Kr. i istaknuti epikurovac, kojega spo-

minje Ciceron (De nat. deor. I 16/15; De orat. III /21178), i Velej Tutor, konzul
46. pos!. Kr. (Dig. XVI II, 11), u srodstvu s nasim povjesnicarem, ne moze se
utvrditi, kao ni srodstvo s drugim konzuIarima prikazanima u Prosop. Imp. Rom.
III, str. 393 i d.
8 Usp. II 69, 5: vir ordinis senatorii.

9 Usp. II 104, 3.

10 U amerbachskom prijepisu autorovo je ime oznaceno bez prenomena. Pris-

cijan (Instit. de art. gramm. VI II, 631 p. 248, 4 H) ga citira kao Marka Veleja
Paterkula (Marcus Velleius Paterculus); kod Scho!. Lucan. IX 178 (i Scho!. ant.
uz VIII 663) nalazimo sarno: Paterculus. Beatus Rhenanus na naslovnoj stranici
editio princeps (Basel 1920) ima Gaius, vjerojatno prema analogiji s historicarevim
djedom (II 76,1). Prenomen Publius, koji se po prvi put javlja u Juntinskom iz-
danju iz 1525., poCiva na nesumnjivo pogresnoj identifikaciji nasega povjesnicara
s Publijem Velejem (P. Vell/aleus) iz Tacitovih Anala (III 39). U novije vrijeme
neki znanstvenici smatraju kako je pretpostavka da se zvao Gaj potvrdena poja-
yom tog prenomena na jednom sjevernoafrickom miljokazu (CIL VIII 103ll)
iz 37. pos!. Kr., na kojem se spominje Gaj Velej Paterkul kao Augustov legat
(leg(atus) Aug(usti)); usp. Th. Mommsen, uz natpis.
II Usp. II 102, 1-3.

12 Usp. II 101, 1. Pocetak tog putovanja datira se prema CIL XI 1421 u 1. pos!.
Kr.
13 Usp. Suet. rib. 12.

14 Usp. II 101,2-4.

15 Usp. II 102,2.

16 Usp. Dio Casso LV 12.

17 Usp. II 104,3.

18 Usp. II 106, 1.

19 Usp. II Ill, 3 i d.

20 Usp. Dio Casso LV 31.

21 Usp. II 113,3

26
 UVOD

22 USp. Dio Casso LVI 1.

23 Usp. II 114,5 - 115,2.
24 Usp. II 115, 1 i d.

25 Usp. II 121,3. Tiberije se sa svojih pobjedonosnih pohoda protiv Panonaca i

Germana u Rim svecano vratio 16. sijecnja 10. pos!. Kr., ali je trijumf proslavio tek
23. listopada 12. pos!. Kr. Pritom mu je bilo dopusteno da u cast svojih pobjeda
negdje u Iliriku (u Sisciji iii Sirmiju?) podigne slavoluke. Usp. Dio Casso LVI 17,
1; Wisssowa, Hermes 58 (1923), str. 375. i d.
26 Usp. II 124,4. Bilo je to, dakIe, 14/15. pos!. Kr., kada je Velej bio u 34/35.
godini svojega zivota (uobicajena je i uglavnom od svih znanstvenika prihvacena
pretpostavka da je roden 20/19. pr. Kr.).
27 G. V. Sumner ("The Truth About VeIIeius Paterculus: Prolegomena", Har-
vard Studies in Classical Philology 74 /1970/, str. 257-297) nagada kako je Velej
ostao u vojnickoj sluzbi i nakon tog vremena pokusavajuCi ga identificirati s Ta-
citovim (Ann. III 39) Publijem Velejem (P. Vell! a/ eus) koji je oslobodio Rimljane
opsade kralja Remetalka kod FiIipopola i ugusio pobunu Tracana 21. pos!. Kr.
- U novije vrijeme, kako smo rekIi, neki znanstvenici zastupaju misljenje kako
je Velej Paterkul u to vrijeme bio namjesnik Afrike, pozivajuCi se na natpis na
miljokazu (CIL VIII 10311) pronadenom u blizini Cirte (danasnji El Arrouch u
Alziru), na kojemu se spominje Gaj Velej Paterkul, zapovjednik (legat) leg. III
Aug. Ako se i zanemari nepodudarnost u imenu - i krscanski pisac Priscijan,
primjerice, nasega autora naziva Gajem (Ins tit. de art. gramm. VIII, 63/ p. 248,
4 H) - ostaje problem sto legijom u Africi nije zapovijedao legatus Augusti nego
provincijski namjesnik u rangu bivsega konzula, a koliko se zna, Velej nikada
nije dospio do te magistrature. Vjerojatnija je pretpostavka kako se tu ipak radi
o jednom od Velejevih neposrednih potomaka (v. bilj. 28).
28 Vidi bilj. uz I 8, 1.

29 Usp. S. Demougin, Prosopographie des chevaliers romains Julio-Claudiens,

Roma 1992: NQ 108 (Vellaeus), NQ 88 (Paterculus); PIR III NQ 237, 238, 239; CIL
VIII 10311 (natpis na miljokazu iz prve polovice iii sredine 1. st. pos!. Kr. prona-
denom u blizini Cirte): C. Velleius leg(atus)Aug(usti) leg(ionis) III Aug(usta)XXIX.
(Gaj Velej, legat Trece Augustove legije. 29 /milja/).
30 Prema natpisu na vojnickoj diplomi od 2. srpnja; usp. CIL XVI 4 = Dessau

1987.
31 0 Marku Viniciju, adresatu Velejeva djela, v. opsezniju biljesku uz I 8, 1.

J2 Usp. npr. I 16, 1; II 41, 1; 108, 1 i dr.

J3 Usp. 141, 1; II 38, 1 i dr.

34 Usp. II 68, 1.

35 Usp. II 48, 5 (Gradanski rat izmedu Cezara i Pompeja); II 96, 3 i 114,4

(Tiberijev pohod protiv Panonaca); II 99, 3 i 103,4 (Tiberijev boravak na Rodu i
njegovo posinjenje od Augusta); II 119, 1 (Varov poraz u Teutoburskoj sumi).
36 Nakon pog!. 8 (v. bilj. na tom mjestu).

J7 Usp. I 8, 1; 12,6; 13, 5; II 7, 5; 49,1; 65, 2; 101,3; 113, 1; 130,4.

38 Usp. I6, 1; 8, 2; 12,5; 14,2.7; 15,2.3.4.5; II 2, 2; 4, 5; 10, 1; 12, 1; 15, 1; 29,

1; 36, 1; 38, 2. 4; 90, 2. 4; 93, 1; 100,2; 103, 3; 128, 1.

27
 losip Miklic

39 Njegova djeda Marka Vinicija (II 96, 2; 104,2) i njegova oca Publija Vinicija
(II 103, 1).
40Vidi sljedece biljeske.
41 Usp.,primjerice, 1 16, 1; 17,5.
42 H. Sauppe, M. Velleius Paterculus, u: H. Sauppe, Ausgewiihlte Schriften, Ber-
lin 1896, str. 114 i d.; 155-160.
43 Naslov djela u editio princeps: C. Vellei Paterculi historiae Romanae ad M.
Vinicium cos. prius volumen mutilum. No buduCi da prvi dio manuskripta iz
Murbacha nedostaje, ovaj je naslov vjerojatno djelo prepisivaca. Moderni izdavaCi
prihvacaju obicno naslov: Vellei Paterculi ad M. Vinicium libri duo.
44 Da ova podjela potjece od samoga autora, proizlazi iz dvaju mjesta u samome
djelu: 114,1 iII 131, 1, kao i okolnoscu da svaka od dviju knjiga saddi po jedan
paralelno zamisljen veliki ekskurs (I 14-15: 0 rimskim kolonijama; II 38-39: 0
rimskim provincijama).
45 Pocetak, koji je sadriavao naslov, posvetu Marku Viniciju i jednu iii dvije
stranice teksta, nedostaje. Postoji i velika lakuna koja se proteze od Romulove
vladavine do bitke kod Pidne (iza 1 8, 6).
46 1 u drugoj knjizi na devet se mjesta pojavljuju manje lakune, a sasvim mali
dio teksta nedostaje i na samom kraju knjige (usp. Mommsen kod: Haase, 2. izd.
str. VIII i Halm, str. 132).
47 Od II 94 do 131.

48 Vidi II 48, 5; 96, 2; 99, 3; 103,4; 114,4; 119, 1.

49 Usp. 16,1-6.
50 Usp. II 93, 2.

51 Usp. II 92, 1-4.

52 Osim Katonovih Origines (I 7, 3) i Hortenzijevih Annales (II 16, 3), Velej
ne spominje nijedan drugi izvor za svoje djelo. Ostali izvori stvar su pukog na-
gadanja. Pretpostavlja se da je za svoj posao svakako morao upotrijebiti kakvu
kronolosku tabelu i zbirku zivotopisa, pa nije daleko od vjerojatnog da se sluzio
Atikovim Godisnjakom (Liber annalis), te kronoloskim, biografskim i genealos-
kim podacima Kornelija Nepota, Marka Terencija Varona i Pompeja Troga. Za
gradanske ratove mogao se posluziti memoarskim djelom Mesale Korvina. Za
Augustovu vladavinu vjerojatno je upotrijebio autobiografiju toga cara (Cam-
mentarii iii De vita sua), kao i njegov Pap is djala (Index rerum gestarum), poznat
po nazivu Spomenika iz Ankare (Monumentum Ancyranum), a za vladavinu
cara Tiberija, uz uporabu sluzbenih isprava i senatskih protokola, oslanjao se
prvenstveno na vlastito iskustvo. Ako se i sluzio Livijevim djelom (I 9, 6 - Liv.
XLV 33, 5), vidljivo je da ovomu, kao prikrivenom republikancu, nije vjerovao,
jer od njega u mnogo cemu odstupa, vise nego sto se s njime slaze.
53USp., primjerice, 1 8, 4; vidi i biljesku uz to mjesto.
54 Usp. II 99 i 121.
55 Usp. II 114,3.
56 Kako se to, s prilicno uvjerljivim argumentima, trudi dokazati James De
Monte ("Velleius Paterculus and 'Triumphal' History", The Ancient History Bu-
lletin 13,4/1999/, str 121-135).

28
 UVOD

57 USp. R. L. Anderson. "The Rise and Fall of Middle Class Loyalty to the Ro-
man Empire: A Social Study ofVelleius Paterculus and Ammianus Marcellinus".
Berkeley Diss. 1962.• str. 8 i d.
58 Vidi II 34. 4: vir novitatis nobilissimae.

59 Vidi II 128. 1-3.

60 F. Klingner. "Tacitus iiber Augustus und Tiberius. Interpretationen zum

Eingang der Annalen". Miinchen 1954 (= ld.• Studien zur griechisehen und riimis-
chen Literatur [Ziirich-Stuttgart 1964]. str. 624-658); reprint. U: Viktor Poschl
(izd.). Tacitus (Wege der Forsch. 97). Darmstadt 1969. str. 496-539. 21986. str.
513-556 (prvobitno: Sitzungsberiehte der Bayerisehen Akademie der Wissense-
haften, phil.-hist. Kl. 7/1953/. str. 1-45); D. Flach. "Der Regierungsantritt des
Tiberius". Historia, Zeitschrijt fur alte Cesehiehte 22 (1973). str. 552-569.
61 Usp. Tac. Rist. I 1; usp. s time i Veil. II 116.5: "Ako bi tko ustvrdio kako

sam trazio priliku za spomen ovih muzeva. optuzio bi onoga koji priznaje. Nije.
naime. pravo postenje bez laganja u cestitih zloCin."
62 Stilisticke osobine Velejeva djela bile su predmetom proucavanja mnogih
istrazivaca. Navedimo neke: H. Georges. De elocutione M. Vellei Patereuli. Le-
ipzig 1877; F. Milnau. De Vellei Paterculi genere dieendi. Koenigsberg 1888; J.
Ungewitter. De Vellei Paterculi et Valerii Maximigenere dieendi quaestiones se-
leetae. Donauworth 1904; P. Freitag. Stilistisehe Beitriige zu Velleius Patereulus:
Pleonasmus und Parenthese. Wi en 1942.
63 Usp. I 16.3: prisca et vetus comoedia ("starinska i drevna komedija"); II 18.
6: leges perniciosae et exitiabiles ("pogubni i zlokobni zakoni").
64 Primjerice II 67. 4: De german is. non de Callis duo triumphant eonsules.

("Nad germanima. ne nad Galima. trijumf slave dva konzula."); usp. i II 77. 1.
65 Sva sila njih; primjerice II 28. 2: Videbantur finita belli civilis mala. cum Su-

lIae crudelitate aucta sunt. ("Cinilo se kako su svrsene nesrece gradanskoga rata.
kada su Sulinom okrutnoscu uvecane."); ibid.: uti appareat populum Romanum
usum dietatoris in metu desiderasse, ita in otio timuisse potestatem. ("kako bi se
pokazalo da rimski narod nije toliko u strahu zudio za uporabom diktatora. ko-
Iiko se u miru bojao njegove moei."); II 28. 3: ut in qua civitate petulantis eonvicii
iudieium histrioni ex albo redditur. in ea iugulati civis Romani pub lice eonstituere-
tur auetoramentum. plurimumque haberet, qui plurimos interemisset. neque oecisi
hostis quam civis uberius foret praemium fieretque quisque merees mortis suae.
("kako bi se. u onome gradu u kojemu se glumcu zbog obijesne psovke predaje
presuda na bijeloj ploci. javno ustanovila jamcevina za zaklanog rimskog grada-
nina. i kako bi najvise imao onaj koji je najvise njih poubijao. te kako ne bi bila
obilnija nagrada za ubijenog neprijatelja negoli smaknutog sugradanina. i kako bi
svatko nosio sa sobom cijenu vlastite smrti."); II 32. 2: Hie hominis vereeundiam.
populi iustitiam mirari libet. huius. quod non ultra contendit. plebis. quod dissua-
dentem et adversarium voluntatis suae vero testimonio fraudare noluit. ("Ugodno
je na ovome mjestu diviti se cednosti covjeka. pravednosti naroda. ovoga. sto
nije krenuo dalje. puka. sto covjeka koji je bio drugoga miSljenja i protivio se
njegovoj volji nije zakinuo za istinsko svjedocanstvo."); II 37. 4: non esse turpe ab
eo vinci. quem vineere esset nefas. neque inhoneste aliquem summitti huie. quem
fortuna super omnis extulisset. ("nije sramotno biti pobijeden od onoga kojega je
grijeh pobijediti. niti je necasno da se netko podvrgne onomu kojega je sudbina
izdigla iznad sviju."); II 44. 5: Quo facto dum augere vult invidiam eollegae, auxit

29
 Josip Miklic

potentiam. ("Dok je htio uvecati mdnju prema svom kolegi, uvecao je njegovu
moc."); II 45, 2: Ita vir optime meritus de re publica conservatae patriae pretium
calamitatem exilii tulit. ("Tako je mm prezasluzan za ddavu kao nagradu za spas
domovine podnio nesrecu progonstva."); II 49, 1: Alterius ducis causa melior
videbatur, alterius erat firmior. ("Jednoga se vojskovode razlog cinio valjanijim,
drugoga je bio jaci."); II 49, 3: Nihil relictum a Caesare, quod servandae pacis causa
temptari posset, nihil receptum a Pompeianis. ("Nista nije Cezar propustio sto se
moglo pokusati da se ocuva mir, niSta nije prihvaceno od pompejevaca."); II 49,
2: Pompeium senatus auctoritas, Caesarem militum armavit fiducia. ("Pompeja
je naoruzao ugled senata, Cezara samopouzdanje vojnika.").
66 Primjerice II 110, 1: Rumpit interdum, interdum moratur proposita hominum

fortuna. ("Sudbina ponekad prekida, a ponekad zadrfuva namjere ljudi.") ; I! 102,

3: etenim semper magnae fortunae comes adest adulatio ("ta laskanje je uvijek tu
kao pratitelj velike srece").
67 Usp., primjerice, I! 47, 1: Circa Alesiam vero tantae res gestae, quantas audere

vix hominis, perficere paene nullius nisi dei fuerit. ("Oko Alezije, pak, izvedeni
su takvi pothvati na koje jedva da se mogao odvaziti covjek, izvrsiti ih gotovo
nitko negoli bog.").
68 F. W. Shipley, Introduction, XVI.

69 Posebno su u torn pogledu karakteristicna sljedeca mjesta: I! 18, 1-3; 28,

2; 41, 1 i d.; 75, 3.

70 A. Dihle, Paulys Realencyclopiidie der klassischen Altertumwissenschaft, 8 A
1 (1955), col. 648-649.
71 Usp., primjerice, I! 4, 6; 85, 3; 91, 7; 117,2-3.

72 A. Dihle, ibid. col. 650.

73 A. Dihle, ibid. col. 650.

74 Usp. I! 4, 5; 41, 1.

75 A. Dihle, ibid. col. 650.

76 R. Rieks, Homo, Humanus, Humanitas. Zur Humanitiit in der lateinischen

Literatur des ersten nachchristlichen Jahrhunderts, Miinchen 1967, str. 52.

77 A. J. Woodman, "Questions of Date, Genre and Style in Velleius: Some

Literary Answers", Classical Quarterly 25 (1975), str. 272-306.

78 Flor. I 1, 3: In brevi quasi tabella totam eius imaginem amplectar.

79 Usp. I! 89, 6: Nos memores professionis universam imaginem principatus eius

oculis animisque subiecimus.
80 Usp. Klebs, Philologus 49 (1890), str. 293 i d.

8\ Usp. J. c. Orelli, Leipzig 1835. Praef VI! i d.

82 D. A. Fechter, Die Amerbachsche Handschrift des Velleius und ihr Verhiiltniss

zum Murbacher codex und zur editio princeps, Basel 1844.
83 Usp. C. Halm, Emend. Veil., Miinchen 1836.

30
C. VELLEI PATERCULI
HISTORIAE ROMANAE

GAl VELEI PATERKUL

RIMSKA POVIJEST

31
 HISTORIAE ROMANAE

LIBERPRIOR
1 (Epeus) tempestate distractus a duce suo Nestore Metapontum
condidit. Teucer, non receptus a patre Telamone ob segnitiam non
vindicatae fratris iniuriae, Cyprum adpulsus cognominem patriae
suae Salamina constituit. Pyrrhus, Achillis filius, Epirum occupa-
vit, Phidippus Ephyram in Thesprotia. At rex regum Agamemnon,
tempestate in Cretam insulam reiectus, tres ibi urbes statuit, duas
a patriae nomine, unam a victoriae memoria, Mycenas, Tegeam,
Pergamum.
Idem mox scelere patruelis fratris Aegisthi, hereditarium exer-
centis in eUm odium, et facinore uxoris oppressus occiditur. Regni
potitur Aegisthus per annos septem. Hunc Orestes matremque socia
consiliorum omnium sorore Electra, virilis animi femina, obtruncat.
Factum eius a diis comprobatum spatio vitae et felicitate imperii
apparuit; quippe vixit annis nonaginta, regnavit septuaginta. Quin
se etiam a Pyrrho Achillis filio virtute vindicavit; nam quod pactae
eius Menelai atque Helenae filiae Hermiones nuptias occupaverat,
Delphis eum interfecit.
Per haec tempora Lydus et Tyrrhenus fratres cum re 6narent
in Lydia, sterilitate frugum compulsi sortiti sunt, uter cum parte
multitudinis patria decederet. Sors Tyrrhenum contigit. Pervectus
in Italiam et loco et incolis et mari nobile ac perpetuum a se nomen
dedit.
Post Orestis interitum filii eius Penthilus et Tisamenus regnavere
triennio.
2 Tum fere anna octogesimo post Troiam captam, centesimo et
vicesimo quam Hercules ad deos excesserat, Pelopis progenies, quae
omni hoc tempore pulsis Heraclidis Peloponnesi imperium obtinue-
rat, ab Herculis progenie expellitur. Duces recuperandi imperii fuere
Temenus, Cresphontes, Aristodemus, quorum abavus fuerat.

32
 RIMSKA POVIJEST

KNJIGAPRVA
1 ... Epej,! odvojen nevremenom od svog vojskovode Nestora,
utemeljio je Metapont. 2 Teukar, neprihvacen od svog oca Telamona,
zbog kukaviCluka - jer nije osvetio nepravdu nanesenu njegovu bratu
- pristao je na Cipar i prema imenu svog zavicaja osnovao Salaminu. 3
Pir, Ahilejv sin, zaposjeo je Epir, Fidip Efiru u Tesprotiji.4 A kralj
kraljeva Agamemnon, odbacen olujom na otok Kretu, podigao je
ondje tri grada, dva po imenu svog zavicaja, jedan po spomenu na
svoju pobjedu: Mikenu, Tegeju i Pergam. 5
On je uskoro potom ubijen, nadvladan zloCinom striceva sin a
Egista, koji je u djelo proveo nasljednu mrZnju prema njemu, i zlo-
djelom svoje zene. Kraljevstva se na pet godina dokopao Egist. Njega
je, kao i vlastitu majku, sasjekao Orest zajedno sa svojom sestrom,
dionicom svih njegovih nauma i zenom muzevne srcanosti. Duzina
njegova zivota i sreca njegove vladavine pokazali su da su njegov Cin
odobrili bogovi: zivio je, naime, devedeset godina, a kraljevao se-
damdeset. Dapace, zahvaljujuCi svojoj hrabrosti oslobodio se i Pira,6
Ahilejeva sina; zbog toga, naime, sto ga je ovaj bio pretekao i ozenio
se njegovom zarucnicom Hermionom, Menelajevom i Heleninom
kceri, ubio ga je u Delfima.
Kad su u to vrijeme braca Lid i Tiren kraljevali u LidijF, natjerani
nerodicom usjeva bacili su kocku tko ce od njih s dijelom stanovnika
napustiti domovinu. Kocka je zapala Tirena. Otplovivsi u Italiju dao
je po sebi plemenito i vjecno ime i mjestu i stanovnicima i moru.
Poslije Orestove smrti njegovi su sinovi Pentil i Tizamen vladali
tri godine. 8
2 Tad je, gotovo osamdeset godina poslije osvajanja Troje,9 a
sto i dvadeset godina otkako je Herkul bio uzasao k bogovima, Pe-
lopov podmladak, koji je sve ovo vrijeme nakon sto su bili protjerani
HerakloviCi obnasao vlast na Peloponezu, otjeran od Herkulova po-
tomstva.lO Vode ponovnog osvajanja vlasti bili su Temen, Kresfont i
Aristodem, kojima je ovaj bio prapradjed. ll

33
 HISTORIAE ROMANAE

Eodem fere tempore Athenae sub regibus esse desierunt, qua-

rum ultimus rex fuit Codrus, Melanthi filius, vir non praetereundus.
Quippe cum Lacedaemonii gravi bello Atticos premerent respon-
dissetque Pythius, quorum dux ab hoste esset occisus, eos futuros su-
periores, deposita veste regia pastoralem cultum induit, immixtusque
castris hostium, de industria rixam ciens, imprudenter interemptus
est. Codrum cum morte aeterna gloria, Atheniensis secuta victoria
est. Quis eum non miretur, qui iis artibus mortem quaesierit, qui-
bus ab ignavis vita quaeri solet? Huius filius Medon primus archon
Athenis fuit. Ab hoc posteri apud Atticos dicti Medontidae, sed hie
insequentesque archontes usque ad Charopem, dum viverent, eum
honorem usurpabant. Peloponnesii digredientes finibus Atticis Me-
gara, mediam Corintho Athenisque urbem, condidere.
Ea tempestate et Tyria classis, plurimum pollens mari, in ultimo
Hispaniae tractu, in extremo nostri orbis termino, in insula circum-
fusa Oceano, perexiguo a continenti divisa freto, Gadis condidit. Ab
iisdem post paucos annos in Africa Utica condita est.
Exclusi ab Heraclidis Orestis liberi iactatique cum variis casibus
tum saevitia maris quinto decimo anno sedem cepere circa Lesbum
insulam.
3 Tum Graecia maximis concussa est motibus. Achaei ex Laco-
nica pulsi eas occupavere sedes, quas nunc obtinent; Pelasgi Athenas
commigravere, acerque belli iuvenis nomine Thessalus, natione The-
sprotius, cum magna civium manu earn regionem armis occupavit,
quae nunc ab eius nomine Thessalia appellatur, ante Myrmidonum
vocitata civitas.
Quo nomine mirari convenit eos, qui Iliaca componentes tempo-
ra de ea regione ut Thessalia commemorant. Quod cum alii faciant,
tragici frequentissime faciunt, quibus minime id concedendum est;
nihil enim ex persona poetae, sed omnia sub eorum, qui illo tempore
vixerunt, disserunt. Quod si quis a Thessalo Herculis filio eos appe-
llatos Thessalos dicet, reddenda erit ei ratio, cur numquam ante hunc
insequentem Thessalum ea gens id nominis usurpaverit.

34
 RIMSKA POVIJEST

Gotovo u isto vrijeme pod kraljevima je prestala zivjeti Atena,

Ciji je posljednji kralj bio Kodro,12 Melantov sin, muz kojega niposto
ne valja mimoiCi. Jer, kad su Lakedemonci 13 poeeli teskim ratom
pritiskati Atieane, a Pitijski 14 odgovorio da ce pobijediti oni Ciji voj-
skovoda bude ubijen od neprijatelja, on je, odlozivsi kraljevsku ha-
ljinu, obukao pastirsko odijelo i, umijesavsi se u tabor neprijatelja,
namjerno izazivajuCi svadu, neprepoznat, usmrcen. 15 Kodra je za-
jedno sa smrcu zapala vjecna slava, Atenjane pobjeda. Tko da se ne
divi onomu koji je onim vjeStinama kojima kukavice obieavaju tra-
ziti zivot potrazio smrt? Njegov je sin Medont postao prvi arhont u
Ateni. 16 Po njemu su poslije medu Aticanima nazvani MedontoviCi,
no ovaj i sljedeCi arhonti sve do Haropa, dok su god zivjeli obnasali
su tu cast. 17 Peloponezani su, udaljivsi se od atiekih meda, utemeljili
Megaru, grad na pola puta izmedu Korinta i Atene.
U to je vrijeme i tirsko brodovlje, najmocnije na moru, u naj-
udaljenijem dijelu Hispanije, na krajnjoj medi nasega svijeta, na
otoku okruzenom Ocean om, odvojenom od kopna veoma uskim
tjesnacem, podiglo GadY Od istog je ovog nakon nekoliko godina
utemeljena Utika. 19
Orestova su djeca, otjerana od Heraklovica i bacana kako razliCi-
tim nesrecama, tako i okrutnoscu mora, nakon petnaest godina nasla
boraviSte pokraj otoka Lezba.
3 Tad je Grcka potresena vrlo velikim nemirima. Ahejci su,
otjerani iz Lakonije, zaposjeli sjedista koja sada dde. 20 PelazgFI su
doselili u Atenu, a ratoborni je mladic imenom Tesal,22 po narodnosti
Tesprocanin, zajedno s velikom eetom sugradana, oruzjem zauzeo
onaj predio koji se sada po njegovu imenu zove Tesalija, dok je prije
nazivana ddavom Mirmidonaca.
Dolikuje da se tom imenu eude oni koji, opisujuCi ilijska vre-
mena, 0 tom kraju govore kao 0 Tesaliji. Premda.to Cine i drugi,
najeesce to Cine tragici, kojima se to najmanje smije dopustiti; niSta,
nairne, ne govore osobno kao pjesnici, nego kroz usta onih koji su u
to vrijeme zivjeli. Ako tko bude tvrdio kako su po Tesalu, Herkulovu
sinu, nazvani Tesalcima, morat ce reci razlog zbog eega nikad prije
Tesala ovaj narod nije upotrebljavao to ime.

35
 HISTORIAE ROMANAE

Paulo ante Aletes, sextus ab Hercule, Hippotis filius, Corint-

hum, quae antea fuerat Ephyre, claustra Peloponnesi continentem,
in Isthmo condidit. Neque est quod miremur ab Homero nominari
Corinthum; nam ex persona poetae et hanc urbem et quasdam 10-
num colonias iis nominibus appellat, quibus vocabantur aetate eius,
multo post Ilium captum conditae.
4 Athenienses in Euboea Chalcida et Eretriam colonis occupave-
re, Lacedaemonii in Asia Magnesiam. Nec multo post Chalcidenses
orti, ut praediximus, Atticis Hippocle et Megasthene ducibus Cumas
in Italia condiderunt. Huius classis corsum esse directum alii colum-
bae antecedentis volatu ferunt, alii nocturno aeris so no, qualis Ce-
realibus sacris cieri solet. Pars horum civium magno post intervallo
Neapolim condidit. Utriusque urbis eximia semper in Romanos fides
facit eas nobilitate atque amoenitate sua dignissimas. Sed illis dili-
gentior ritus patrii mansit custodia, Cumanos Osca mutavit vicinia.
Vires autem veteres earum urbium hodieque magnitudo ostentat
moenium.
Subsequenti tempore magna vis Graecae iuventutis abundantia
virium sedes quaeritans in Asiam se effudit. Nam et Iones duce lone
profecti Athenis nobilissimam partem regionis maritimae occupave-
re, quae hodieque appellatur Ionia, urbesque constituere Ephesum,
Miletum, Colophona, Prienen, Lebedum, Myuntem, Erythram, Cla-
zomenas, Phocaeam, multasque in Aegaeo atque !cario occupavere
insulas, Samum, Chium, Andrum, Tenum, Parum, Delum aliasque
ignobiles. Et mox Aeolii eadem profecti Graecia longissimisque acti
erroribus non minus inlustres ohtinuerunt locos clarasque urbes con-
diderunt, Smyrnam, Cymen, Larissam, Myrinam Mytilenenque et
alias urbes, quae sunt in Lesbo insula.
5 Clarissimum deinde Homeri inluxit ingenium, sine exemplo
maximum, qui magnitudine operis et fulgore carminum solus ap-
pellari poeta meruit; in quo hoc maximum est, quod neque ante
illum, quem ipse imitaretur, neque post illum, qui eum imitari posset,
inventus est. Neque quem quam alium, cuius operis primus auctor
fuerit, in eo perfectissimum praeter Homerum et Archilochum re-
periemus. Hie longius a temporibus belli, quod composuit, Troici,
quam quidam rentur, abfuit; nam ferme ante annos nongentos qu-
inquaginta floruit, intra mille natus est. Quo nomine non est miran-

36
 RIMSKA POVIJEST

Nesto je prije Alet, sesti poslije Herkula, Hipotov sin, podigao na

Istmu Korint, koji se prije zvao Efira i koji ddi vrata Peloponeza. 23
Nema razloga za cudenje sto ga Homer naziva Korintom; jer, on, kao
pjesnik, i ovaj grad i neke naseobine Jonjana naziva onim imenima
kojim su se zvale u njegovo doba, iako su sagradene mnogo godina
poslije zauzeca Troje.
4 Atenjani su na Eubeji naseljenicima zaposjeli Halkidu i Ere-
triju, Lakedemonci u Aziji Magneziju. 24 Nedugo potom Halkidani,
nastali, kako smo prije rekli, od Aticana, pod vodstvom Hipokla i
Megastena podigli su u Italiji Kumu. 25 Jedni pripovijedaju kako je
plovidbom toga brodovlja upravljala golubica sto je letjela pred njim,
drugi nocni zvuk mjedi kakav se obicno cuje na Cererinim svetim
obredima. 26 Dio ovih gradana poslije dugo vremena osnovao je Ne-
apolY Iznimna vjernost jednoga i drugog grada prema Rimljanima
cini ih najdostojnijima njihove plemenitosti i ljupkosti. No u Nea-
polaca se zadrzalo pomnije cuvanje ocinskih obicaja, a Kumance je
izmijenilo susjedstvo Oska. Staru pak snagu ovih gradova i dan as
pokazuje veliCina njihovih zidina.
U vrijeme lito je uslijedilo velika sila grcke mladezi trazeCi zbog
preobilja ljudstva nova sjediSta razlila se u Aziju. Jer su i Jonjani pod
vodstvom Jona otilili iz Atene zaposjeli najpoznatiji dio primorskoga
kraja, koji se danas naziva Jonijom, te osnovali gradove Efez, Milet,
Kolofon, Prijenu, Lebed, Mijunt, Eritru, Klazomenu, Fokeju i zapo-
sjeli mnoge otoke u Egejskom i Ikarskom moru: Sam, Hij, Andro,
Ten, Par, Del, a i druge nepoznate. 28 Uskoro su i Eoljani, otputovali
iz Grcke i, posavsi na duga lutanja, zaposjeli niSta manje znamenita
mjesta i utemeljili slavne gradove: Smirnu, Kimu, Larisu, Mirinu, kao
i Mitilenu i druge gradove koji se nalaze na otoku Lezbu.
5 Potom je zasjao preslavni Homerov urn, bez primjera naJveCi,
koji je velicanstvenoscu svog djela i bljestavilom svojih pjesama jedini
zasluzio da se naziva pjesnikom. U njemu je najvece to sto se ni prije
njega nije nasao taj kojega bi sam oponasao, ni poslije njega taj koji
bi njega mogao oponasati. Necemo naCi nikoga drugog savrsenijeg
osim Homera i Arhiloha u djelu kojega je bio tvorac. On je bio uda-
ljeniji od vremena Trojanskog rata, sto ga je opisao, nego sto neki
misle; jer, u naponu je snage bio prije gotovo devet stotina i pedeset
godina, a roden prije tisucu. Zbog toga se ne treba cuditi sto cesto

37
 HISTORIAE ROMANAE

dum, quod saepe illud usurpat 010l vuv /3POWt dcrt v; hoc enim ut
hominum, ita saeculorum notatur differentia. Quem si quis caecum
genitum putat, omnibus sensibus orbus est.
6 Insequenti tempore imperium Asiaticum ab Assyriis, qui id
obtinuerant ann is mille septuaginta, translatum est ad Medos, ab-
hinc annos ferme octingentos septuaginta. Quippe Sardanapalum
eorum regem mollitiis fluentem et nimium felicem malo suo, tertio
et tricensimo loco ab Nino et Semiramide, qui Babylona condiderant,
natum, ita ut semper successor regni paterni foret filius, Arbaces
Medus imperio vitaque privavit.
Ea aetate clarissimus Grai nominis Lycurgus Lacedaemonius, vir
generis regii, fuit severissimarum iustissimarumque legum auctor et
disciplinae convenientissimae viris, cuius quam diu Sparta diligens
fuit, excelsissime floruit.
Hoc tractu temporum ante annos quinque et sexaginta quam
urbs Romana conderetur, ab Elissa Tyria, quam quidam Dido autu-
mant, Carthago conditur. Circa quod tempus Caranus, vir generis
regii, undecimus ab Hercule, profectus Argis regnum Macedoniae
occupavit; a quo Magnus Alexander cum fuerit septimus decimus,
iure materni generis Achille auctore, paterni Hercule gloriatus est.
[Aemilius Sura de annis populi Romani: Assyrii principes omnium
gentium rerum potiti sunt, deinde Medi, postea Persae, deinde Ma-
cedones; exinde duobus regibus Philippo et Antiocho, qui a Macedo-
nibus oriundi erant, haud multo post Carthaginem subactam devictis
summa imperii ad populum Romanum pervenit. Inter hoc tempus
et initium regis Nini Assyriorum, qui princeps rerum potitus est,
intersunt anni MDCCCCXCV.]
7 Huius temporis aequalis Hesiodus fuit, circa centum et viginti
annos distinctus ab Homeri aetate, vir perelegantis ingenii et mollissi-
rna dulcedine carminum memorabilis, otii quietisque cupidissimus,
ut tempore tanto viro, ita operis auctoritate proximus. Qui vitavit, ne
in id quod Homerus incideret, patriamque et parentes testatus est,
sed patriam, quia multatus ab ea erat, contumeliosissime.

38
 RIMSKA POVIJEST

rabi Dna: otm vuv Ppo'wt dOw;~9 ovime se, nairne, oznacava kako
razliCitost ljudi, tako i stoljeca. A ako tko misli da je roden slijep, taj
je liSen svih osjetila.
6 U vrijeme sto je uslijedilo azijska je vlast od Asirana, koji su
je obnasali tisucu i sedamdeset godina, prenesena na Medane - ima
tomu gotovo osam stotina i sedamdeset godina. Njihova je naime
kralja Sardanapala - iznemogla od mekoputnosti i odvec sretna u
svojoj nesreCi, rodena na trideset i trecem mjestu od Nina i Semi-
ramide, koji su bili podigli Babilon, tako da je nasljednik otackoga
kraljevstva uvijek bio sin - Arbak Medanin lisio vlasti i zivota.
U to je vrijeme najslavniji covjek grckoga imena bio Likurg Lake-
demonac, muz kraljevskoga roda, tvorac najostrijih i najpravednijih
zakona i stege najprimjerenije junacima, i dok je god Sparta bila nje-
zina stovateljica, najvecma je cvala.
U tom razdoblju, sezdeset i pet godina prije nego sto je rimski
grad bio utemeljen, osnovana je Kartaga od Elise Tiranke, koju neki
drfe Didonom30. Otprilike je u to vrijeme Karan, muz kraljevskoga
roda, jedanaestpl od Herkula, otputovao iz Arga i osvojio je kraljev-
stvo Makedonije. Aleksandar Veliki ponosio se njime, buduCi da je
bio sedamnaesti od njega, drfeCi da mu je po majCinu rodu praotac
Ahilej, po oCinskome Herkul.32 [Emilije Sura 0 godinama rimskoga
naroda: "Asirani su se prvi od svih naroda dokopali vlasti, potom
Medani, nakon toga Perzijanci, a potom Makedonci; na to je, po-
slije pobjede nad dvojicom kraljeva Filipom i Antiohom, koji su bili
potekli od Makedonaca, nedugo poslije pokorenja Kartage, vrhovna
vlast dosla u ruke rimskoga naroda. Izmedu ovoga vremena i pocetka
vladavine Nina, kralja Asirana, koji se prvi dokopao vlasti, tisucu je i
devet stotina devedeset i pet godina."J33
7 Vrsnjak tog vremena bio je Heziod, oko sto dvadeset godina
daleko od Homerova vijeka, muz vrlo otmjena duha i spomena vri-
jedan po prenjeznoj ljupkosti svojih pjesama, silno zeljan dokolice i
mira; po vremenu i ugledu svog djela veoma blizak velikom muzu.
Klonio se da ne upadne u ono u 8to je upao Homer, te je posvjedoCio
i domovinu i roditelje, no domovinu veoma pogrdno, zbog toga 8tO
ga je kaznila 34 •

39
 HISTORIAE ROMANAE

Dum in externis moror, incidi in rem domestieam maximique

erroris et multum discrepantem auctorum opinionibus: nam quidam
huius temporis tractu aiunt a Tuscis Capuam Nolamque conditam
ante annos fere octingentos et triginta. Quibus equidem adsenserim:
sed M. Cato quantum differt! Qui dieat Capuam ab eisdem Tuscis
conditam ac subinde Nolam; stetisse autem Capuam, ante quam a
Romanis caperetur, annis circiter ducentis et sexaginta. Quod si ita
est, cum sint a Capua capta anni ducenti et quadraginta, ut condita
est, anni sunt fere quingenti. Ego, pace diligentiae Catonis dixerim,
vix crediderim tam mature tantam urbem crevisse, floruisse, conci-
disse, resurrexisse.
8 Clarissimum deinde omnium ludicrum certamen et ad excitan-
dam corporis animique virtutem efficacissimum Olympiorum initi-
urn habuit, auctorem Iphitum Elium. Is eos ludos mercatumque insti-
tuit ante ann os, quam tu, M. Viniei, consulatum inires, DCCCXXIII.
Hoc sacrum eodem loco instituisse fertur abhinc annos ferme mille
ducentos quinquaginta Atreus, cum Pelopi patri funebres ludos face-
ret, quo quidem in ludiero omnisque generis certaminum Hercules
victor extitit.
Tum Athenis perpetui archontes esse desierunt, cum fuisset ul-
timus Alcmaeon, coeperuntque in denos annos creari. Quae consu-
etudo in annos septuaginta mansit ac deinde annuis commissa est
magistratibus res publica. Ex iis, qui denis annis praefuerunt, primus
fuit Charops, ultimus Eryxias, ex annuis primus Creon.
Sexta olympiade post duo et viginti annos quam prima consti-
tuta fuerat, Romulus, Martis filius, ultus iniurias avi Romam urbem
Parilibus in Palatio condidit. A quo tempore ad vos consules anni
sunt septingenti octoginta unus; id actum post Troiam captam annis
quadringentis triginta septem. Id gessit Romulus adiutus legionibus
Latini avi sui; libenter enim iis, qui ita prodiderunt, accesserim, cum
aliter firmare urbem novam tam vicinis Veientibus aliisque Etruscis
ac Sabinis cum imbelli et pastorali manu vix potuerit, quamquam
earn asylo facto inter duos lucos auxit. Hie centum homines electos
appellatosque patres instar habuit consilii publici. Hanc originem

40
 RIMSKA POVIJEST

Dok se zadrzavam na stranim pitanjima, naiSao sam na stvar do-

macu i od velike zbrke i vrlo nepodudarnu u misljenjima pisaea: neki,
nairne, tvrde kako su u tom razdoblju Tuscani, prije gotovo osam
stotina i trideset godina, osnovali Kapuu i Nolu. S njima bih se, doi-
sta, mogao sloziti. No kako li se od toga razlikuje Marko Katon! On
tvrdi kako su ti isti Tuscani osnovali Kapuu, a odmah potom i Nolu. 35
No kako je Kapua postojala, prije nego sto je osvojena od Rimljana,
oko dvjesta sezdeset godina. No ako je tomu tako, buduCi da je od
osvajanja Kapue proslo dvjesta cetrdeset godina, otkako je podignuta
gotovo je pet stotina godina. 36 Ja bih - s duznim postovanjem prema
Katonovoj pomnosti - jedva mogao povjerovati da je tako brzo tako
velik grad izrastao, proevao, propao i ponovo uskrsnuo. 37
8 Potom je svoj pocetak imalo Olimpijsko natjeeanje, od svih
najslavnije zabavno natjeeanje i najdjelotvornije za poticanje vrli-
ne tijela i duha, a kao svog zacetnika Ifita Elidanina. On je te igre i
sajam ustanovio osam stotina dvadeset i tri godine prije nego sto si
ti, Marko Vinicije, poceo obnasati konzulat. 38 Pripovijeda se kako
je to svetiste na tom istom mjestu - ima tomu gotovo tisucu dvjesta
i pedeset godina - sagradio Atrej, kad je priredivao pogrebne igre
svojemu oeu Pelopu, a na toj se zabavi, dakako, kao pobjednik u
nadmetanjima svake vrste istakao Herkul.
Tad su u Ateni prestali postojati stalni arhonti, jer je posljednji
bio Alkmeon, te su se poceli birati na po deset godina. Taj se obicaj
zaddao sedamdeset godina, a potom je ddava povjerena godisnjim
poglavarstvima. 39 Od onih koji su na celu ddave bili po deset godina
prvi je bio Harop, posljednji Eriksija, od onih godiSnjih prvi Kreont.
Za seste olimpijade, dvadeset i dvije godine posto je bila usta-
novljena prva, Romul, Martov sin, osvetivsi uvrede svojega djeda,40
podigao je, na Parilije41 , na Palatinu grad Rim. Od tog vremena do vas
konzula42 sedam je stotina osamdeset i jedna godina. To se dogodilo
Miri stotine trideset i sedam godina poslije osvajanja Troje. To je uCi-
nio Romul potpomognut latinskim legijama svojega djeda. Rado bih
se, nairne, pridruzio onima koji su tako ispripovjedili, jer se novi grad,
uz tako bliske Vejane43 i druge Etruscane i Sabinjane, s neratobornom
i pastirskom cetom drugaCije tesko mogao ucvrstiti, iako ga je pove-
cao podigavsi pribjdiste izmedu dviju dubrava. 44 Stotinu izabranih
ljudi nazvanih ocevima drZao je poput ddavnog vijeca. Ovakvo je

41
 H1STORIAE ROMANAE

nomen patriciorum habet. Raptus virginum Sabinarum * * *

Nec minus clarus ea tempestate fuit Miltiadis filius Cimon.
9 * * * quam timuerat hostis, expetit. Nam biennio adeo varia
fortuna cum consulibus confiixerat, ut plerumque superior fuerit
magnamque partem Graeciae in societatem suam perduceret. Quin
Rhodii quoque, fidelissimi antea Romanis, tum dubia fide speculati
fortunam proniores regis partibus fuisse visi sunt; et rex Eumenes in
eo bello medius fuit animo, neque fratris initiis neque suae respon-
dit consuetudini. Tum senatus populusque Romanus L. Aemilium
Paulum, qui et praetor et consul triumphaverat, virum in tan tum
laudandum, in quantum intellegi virtus potest, consulem creavit,
filium eius Pauli, qui ad Cannas quam tergiversanter perniciosam
rei publicae pugnam inierat, tam fortiter in ea mortem obierat. Is
Persam ingenti proelio apud urbem nomine Pydnam in Macedonia
fusum fugatumque castris exuit deletisque eius copiis destitutum
omni spe coegit e Macedonia profugere, quam ille linquens in insu-
lam Samothraciam perfugit templique se religioni supplicem credidit.
Ad eum Cn. Octavius praetor, qui classi praeerat, pervenit et ratione
magis quam vi persuasit, ut se Romanorum fidei committeret. Ita
Paulus maximum nobilissimumque regem in triumpho duxit.
Quo anna et Octavii praetoris navalis et Anicii regem Illyriorum
Gentium ante currum agentis triumphi fuere celebres. Quam sit
adsidua eminentis fortunae comes invidia altissimisque adhaereat,
etiam hoc colligi potest, quod cum Anicii Octaviique triumphum
nemo interpellaret, fuere, qui Pauli impedire obniterentur. Cuius
tantum priores excessit vel magnitudine regis Persei vel specie si-
mulacrorum vel modo pecuniae, ut bis miliens centiens sestertium
aerario intulerit is, et omnium ante actorum comparationem am-
plitudine vicerit.

42
 RIMSKA POVIjEST

porijeklo nazivu patricija. Otmica sabinskih djevojaka * * * 45

* * * Nista manje slavan u to vrijeme nije bio ni Kimon, Milti-
jadov sin.
9 * * *zatrazi nego se neprijatelj bio preplasio. Jer, dvije se godine
sukobljavao s konzulima uz tako promjenjivu srecu da je vecinom
ostajao pobjednikom i da je za svoje saveznistvo pridobio velik dio
Grcke. Dapace, Cinilo se kako su se i Rodani, prije toga veoma vjerni
Rimljanima, tad sumnjive vjemosti ogledali za srecom i postali sklo-
niji kraljevoj stranci. I kralj je Eumen46 u tom ratu bio neodlucan, te
nije odgovorio ni bratovim47 nastojanjima ni svojoj navici. 48 Tad su
sen at i rimski narod izabrali za konzula Lucija Emilija Paula, koji je i
kao pretor i kao konzul bio proslavio trijumf, muza vrijedna hvale u
onoj mjeri u kojoj se moze razumjeti vrlina, sina onoga Paula49 koji je
kod Kane neodlucno bio usao u bitku pogubnu za drZavu, ali hrabro
u njoj bio n~sao smrt. On je Perzeja, razbijena i hametice potucena
u velikoj bitki kod grada po imenu Pidna u Makedoniji, natjerao
da napusti tabor i, nakon sto su mu bile unistene cete, liSena svake
nade, prisilio ga da pobjegne iz Makedonije. Nju je Perzej napustio
te prebjegao na Samotraku i skruseno se povjerio svetinji tamosnjega
hrama. 50 K njemu je do sao pretor Gnej Oktavije koji je zapovijedao
brodovljem i pametnim ga razlogom, viSe nego silom, nagovorio da
se povjeri zastiti Rimljana. Tako je Paul najvecega i najplemenitijeg
kralja poveo u trijumfu. 51
U toj su godini proslavljeni trijumfi pomorskoga pretora Ok-
tavija52 i Anicija, koji je pred kolima tjerao Gencija, kralja !lira.53 6
Kako je zavist upoma pratiteljica istaknute srece i kako se lijepi uz
najuzvisenije, moze se zakljuCiti po tomu sto je, bilo onih koji su se
trudili sprijeCiti Paulov trijumf, iako nitko nije prigovarao Anicijevu i
Oktavijevu trijumfu. A njegov je tako nadvisio prijasnje, sto velican-
stvenoscu kralja Perzeja, sto sjajem kipova, sto koliCinom novca, da
je u drZavnu blagajnu unio dvjesta milijuna sestercija te veliCinom
nadmasio svaku usporedbu sa svim prijasnjim junackim djelima.

43
 HISTORIAE ROMANAE

10 Per idem tempus, cum Antiochus Epiphanes, qui Athenis

Olympieum inchoavit, tum rex Syriae,Ptolemaeum puerum Alexan-
driae obsideret, missus est ad eum legatus M. Popilius Laenas, qui
iuberet incepto desistere. Mandataque exposuit et regem delibera-
turum se dicentem, circumscripsit virgula iussitque prius responsum
reddere, quam egrederetur finito harenae circulo. Sic cogitationem
regiam Romana disiecit constantia oboeditumque imperio.
Lucio autem Paulo Macedonicae victoriae compoti quattuor
filii fuere; ex iis duos natu maiores, unum P. Scipioni P. Africani
filio, nihil ex paterna maiestate praeter speciem nominis vigore-
mque eloquentiae retinenti, in adoptionem dederat, alterum Fabio
Maximo. Duos minores natu praetextatos, quo tempore victoriam
adeptus est, habuit. Is cum in contione extra urbem more maiorum
ante triumphi diem ordinem actorum suorum commemoraret, deos
immortalis precatus est, ut, si quis eorum invideret operibus ac for-
tunae suae, in ipsum potius saevirent quam in rem publicam. Quae
vox veluti oraculo emissa magna parte eum spoliavit sanguinis sui;
nam alterum ex suis, quos in familia retinuerat, liberis ante paucos
triumphi, alterum post pauciores amisit dies.
Aspera circa haec tempora censura Fulvii Flacci et Postumii Al-
bini fuit: quippe Fulvii censoris frater, et quidem consors, Cn. Fulvius
senatu motus est ab iis censoribus.
11 Post victum captumque Persen, qui quadriennio post in li-
bera custodia Albae decessit, Pseudophilippus a mendacio simulatae
originis appellatus, qui se Philippum regiaeque stirpis ferebat, cum
esset ultimae, armis occupata Macedonia, adsumptis regni insignibus
brevi temeritatis poenas dedit; quippe Q. Metellus praetor, cui ex
virtute Macedonici nomen inditum erat, praeclara victoria ipsum
gentemque superavit, et immani etiam Achaeos rebellare incipientis
fudit acie.

44
 RIMSKA POVIJEST

10 U to isto vrijerne, kad je tadasnji kralj Sirije Antioh Epifan,

koji je u Ateni zapoceo Olirnpijer, u Aleksandriji opsjedao djecaka
Ptolerneja,55 upucen je k njernu poslanik Marko Popilije Lenat, da
rnu zapovjedi da odustane od zapocetog. 56 Izlozio rnu je naloge te
oko kralja, koji je govorio kako ce 0 tome razmisliti, ocrtao prutorn
krug i zapovjedio rnu da dade odgovor prije nego sto izide iz kruga
ornedenog na pijesku. Tako je kraljevsko premisljanje razbila rimska
upornost te se ovaj pokorio nalogu.57
Lucije Paul, zasluzan za rnakedonsku pobjedu, imao je cetiri
sina: od njih je dvojicu starijih dao na posvojenje, jednoga58 Publiju
Scipionu, sinu Publija Africkog, koji od oceve velicine nije zadriao
niSta osirn sjaja irnena i vatrenosti govornickog dara, drugoga59 Fabiju
Maksimu. 60 Dvojicu rnladih, stasalih do pretekste, irnao je u vrijeme
kad se domogao pobjede. Kad je u skupstini izvan grada po obicaju
predaka dan uoCi trijurnfa poceo sporninjati niz svojih junackih djela,
zamolio je besrnrtne bogove da, ako tko od njih zavidi njegovirn dje-
lima i njegovoj sreCi, iskale svoj bijes radije na njernu nego na driavi.
Ta ga je rijec, kao da je upucena prorocistu, u velikorn dijelu liSila
njegove krvi: jedno je, nairne, od svoje djece, koju je bio zadriao u
obitelji, izgubio nekoliko dana prije, a drugo nekoliko dana poslije
svojega trijurnfa.
OStra je u to vrijerne bila cenzura Fulvija Flaka i Posturnija AI-
bina: 61 brat je, nairne, cenzora Fulvija, Gnej Fulvije, i to kao dionik
poglavarstva, od tih cenzora odstranjen iz senata.
11 Nakon sto je bio porazen i zarobljen Perzej, koji je cetiri go-
dine poslije prerninuo u kucnorne pritvoru u Albi, Lazni je Filip,
nazvan tako po lazi 0 toboznjern porijeklu, koji se gradio Filiporn,
potornkorn kraljevske loze, prernda je ona dosla do kraja, zaposjevsi
oruzjern Makedoniju i prisvojivsi znarnenja kraljevstva, ubrzo platio
kaznu zbog svoje lakornislenosti.62 Pretor je, nairne, Kvint Metel, ko-
jernu je zbog hrabrosti bilo nadjenuto irne Makedonski, presjajnorn
pobjedorn nadvladao i njega i njegov narod, a u velikoj bitki razbio
i Ahejce koji su se poceli buniti. 63

45
 HISTORlAE ROMANAE

Hie est Metellus Macedonicus, qui porticus, quae fuerunt dr-

cumdatae duabus aedibus sine inscriptione positis, quae nunc Octa-
viae porticibus ambiuntur, fecerat, quique hanc turmam statuarum
equestrium, quae frontem aedium spectant, hodieque maximum
ornamentum eius loci, ex Macedonia detulit. Cuius turmae hanc
causam referunt, Magnum Alexandrum impetrasse a Lysippo, sin-
gulari talium auctore operum, ut eorum equitum, qui ex ipsius turma
apud Granicum flumen ceciderant, expressa similitudine figurarum
faceret statuas et ipsius quoque iis interponeret.
Hie idem primus omnium Romae aedem ex marmore in iis ipsis
monumentis molitus huius vel magnificentiae velluxuriae princeps
fuit. Vix ullius gentis aetatis ordinis hominem inveneris, cuius feli-
citatem fortunae Metelli compares. Nam praeter excellentis triump-
hos honoresque amplissimos et principale in re publica fastigium
extentumque vitae spatium et acris innocentisque pro re publica cum
inimicis contentiones quattuor filios sustulit, omnis adultae aetatis
vidit, omnis reliquit superstites ethonoratissimos. Mortui eius lec-
tum pro rostris sustulerunt quattuor filii, unus consularis et censo-
rius, alter consularis, tertius consul, quartus candidatus consulatus,
quem honorem adeptus est. Hoc est nimirum magis feliciter de vita
migrare quam mori.
12 Universa deinde instincta in bellum Achaia, cuius pars ma-
gna, ut praediximus, eiusdem Metelli Macedonici virtute armisque
fracta erat, maxime Corinthiis in arma cum gravibus etiam in Ro-
manos contumeliis instigantibus, destinatus ei bello gercndo consul
L. Mummius.
Et sub idem tempus, magis quia volebant Romani, quidquid de
Carthaginiensibus diceretur credere quam quia credenda adfereban-
tur, statuit senatus Carthaginem exscindere. Ita eodem tempore P.
Scipio Aemilianus, vir avitis P. Africani paternisque L. Pauli virtuti- '
bus simillimus, omnibus belli ac togae dotibus ingeniique ac studio-
rum eminentissimus sacculi sui, qui nihil in vita nisi laudandum aut
fecit aut dixit ac sensit, quem Paulo genitum, adoptatum a Scipione
Africani filio diximus, aedilitatem petens consul creatus est. Bellum
Carthagini iam ante biennium a prioribus consulibus inlatum maiore
vi intulit (cum ante in Hispania muraIi corona, in Africa obsidionali
donatus esset, in Hispania vero etiam ex provocatione, ipse modicus

46
 RIMSKA POVIJEST

--===:;;iiiiiii_I':'VIetel Makedonski, koji je podigao trijemove koji su okru-

L ::::brama podignuta bez natpisa, 8to su danas opkoljeni Okta-
::iiiiiiiiii-1Lv--J emovima, i koji je donio iz Makedonije turmu konjaniekih
c====:::JII_ _...ji gledaju prema proeelju hrama i danas su najveCi ukras
t: .,..;;;;;====~I64. Njegove turme pripovijedaju da je Aleksandar Veliki
L - -_ _ _:::::::::J) od Lizipa, jedinstvenog tvorca takvih djela, da napravi

.. • ih konjanika iz njegove turme koji su bili poginuli kod

~_'---- _. -=nika uz izrazitu slienost s njihovim likovima, te da i njegov
......i medu njima.
~"'iiiiiiiiiii·"'·_ _ _.....;;

l je isto tako prvi od sviju podigao u Rimu hram od mra-

=~ •••• ~u samim spomenicima i postao prvak ove velieanstvenosti,
::JW!II!!:=====--askosi. Jedva da bi mogao pronaCi eovjeka ikojega naroda,
~taleza, Ciju bi sreeu mogao usporediti s Metelovom sudbi-
1C1t==========~'sim uzvisenih trijumfa, raskosnih poeasti i prvoga mjesta
I ...e duga zivota i ostrih i postenih prepiraka s neprijateljima
l =====::iI_ _ _::-zave, podigao je i eetiri sina, sve ih vidio u odrasloj dobi,
'11'11_ _ _---~"Vio zive i obasute najveCim poeastima. 65 Njegov su mrtvaeki

--cvornicom podigla njegova eetiri sina, jedan bivsi konzul

:-=:m_ _ _ _LZor, drugi bivsi konzul, treCi konzul, eetvrti kandidat za
~:~~==~ast koje se i domogao. To prije znaCi sretno napustiti zivot
= jeti.
=-_=-___ <l je potom na rat bila potaknuta eitava Ahaja, Ciji je velik
__1IiI!!!!'='====........,;;::;;;:O smo prije spomenuli, slomljen hrabroseu i oruzjem istog
c======-____ Makedonskog, pri eemu su na oruzje najvise huskali Ko-
--t:eskim uvredama protiv Rimljana, za vodenje rata odreden
::JIII• • • • •=-.ucije Mumije.
; ;:_=========~-..ko u isto vrijeme, vise zbog toga sto su Rimljani htjeli vje-
-~;;::::5 sto se govorilo 0 Kartazanima nego sto se dojavljivalo ono
] Jalo vjerovati, senat je odluCio razoriti Kartagu. Tako je u
-::::m_______ e Publije Scipion Emilijan67 - muz po svim darovima rata
~_IIIlI:::·=====::;1nla sliean djedovskim vrlinama Publija Afriekog, oCinskim
.-_ _ _ _ _ _...;oa, a po nadarenosti i ueenosti najistaknutiji eovjek svojega
....

niSta u zivotu osim hvale vrijedna nije ni ueinio, ni rekao,

---~::JJ, i za koga smo rekli da je bio roden od Paula, usvojen
=-__"--__ <1, sina Scipiona Afriekog - natjeeuCi se za edilitet, izabran
~==::::!!5______ Taj su rat 68 vee dvije godine prije prijasnji konzuli na-

--",===a.utagi, a on ga je nametnuo jos veeom silom (jer je prije

47
 HISTORIAE ROMANAE

virium, inmanis magnitudinis hostem interemisset)

magis invidia imperii quam ullius eius temporis nox
mano nomini funditus sustulit fecitque suae virtuti!
quod fuerat avi eius dementiae. Carthago diruta el
annis sexcentis septuaginta duobus, abhinc annos '
ginta tris Cn. Cornelio Lentulo L. Mummio consulib
habuit Romani imperii Carthago aemula, cum qua
nostri coepere Claudio et Fulvio consulibus ante l
nonaginta duos, quam tu, M. Vinici, eonsulatum inir
centum et viginti aut bellum inter eos populos aut 1
aut infida pax fuit. Neque se Roma iam terrarum 0
euram speravit fore, si nomen usquam stantis mam
adeo odium certaminibus ortum ultra metum durat E
idem deponitur neque ante invisum esse desinit qu;
13 Ante triennium quam Carthago deleretur, M.
diruendae eius auctor, L. Censorino M'. Manilio cor
obiit. Eodem anno, quo Carthago concidit, L. Mumr
post annos nongentos quinquanginta duos, quam a1
filio erat condita, funditus eruit. Uterque impera1
gentis nomine honoratus, alter Africanus, alter app'
icus; nee quisquam ex novis hominibus prior Mun
virtute partum vindieavit.
Diversi imperatoribus mores, diversa fuere stud
. tam elegans liberalium studiorum omnisque doctr
admirator fuit, ut Polybium Panaetiumque, praec
viros, domi militiaeque secum habuerit. Neque enil
Scipione elegantius intervalla negotiorum otio displ
aut belli aut pacis serviit artibus: semper inter arm~
tus aut corpus periculis aut animum disciplinis exel
tam rudis fuit, ut capta Corintho cum maximorum .
tas manibus tabulas ac statuas in Italiam portanda
praedici conducentibus, si eas perdidissent, novai
Non tamen puto dubites, Vinici, quin magis pro
manere adhue rudem Corinthiorum intelleetum I

· ..
48
 R!MSKA POV[JEST

toga u Hispaniji bio odlikovan zidnim vijencem, u Africi opsadnim

vijencem, a u Hispaniji je, iz cista izazova, s malo Ijudstva unistio
neprijatelja goleme brojnosti), te je taj grad, veema iz zavisti prema
njegovoj vlasti nego zbog ikakve krivice onoga vremena omrazen
rimskomu imenu, do temelja srusio i od spomenika milosrda nje-
gova djeda,69 stvorio spomenik svoje hrabrosti. Kartaga je razorena,
nakon sto je stajala sest stotina sedamdeset i dvije godine - ima tomu
sto sedamdeset i tri go dine - za konzula Gneja Kornelija Lentula i
Lucija Mumija. 70 Ovakav je svrsetak dozivjela Kartaga, suparnica rim-
ske vlasti, s kojom su nasi preci poceli ratovati za konzula Klaudija i
Fulvija,71 dvjesta devedeset i dvije godine prije nego sto si ti, Marko
Vinicije, nastupio konzulat. Tako je kroz sto i dvadeset godina vladao
ili rat medu onim narodima iIi priprava za rat iii nepouzdan mir. I
Rim se, sviadavsi vee citav svijet, nije nadao da ee biti siguran ako se
igdje zadrii ime Kartaga. Tako mrfnja nastala u nadmetanju traje i
poslije straha, te se ne odlaze ni nakon pobjede, i predmet mrfnje ne
prestaje bivati omrazen prije nego sto prestane postojati.
13 Tri godine prije nego sto je bila razorena Kartaga, za konzula
Lucija Cenzorina i Manija Manilija preminuo je Marko Katon, vjeciti
poticatelj na njezino rusenje. 72 U istoj je godini u kojoj je propala Kar-
taga Lucije Mumije do temeIja srusio Korint, devet stotina pede set i
dvije go dine nakon sto ga je osnovao AIet, Hipotov sin. Jedan i drugi
zapovjednik, pocaseeni imenom naroda koje su porazili, nazvan je
- jedan Africkim, drugi Ahajskim. I nijedan od skorojeviea73 prije
Mumija nije stekao nadimak zahvaijujuCi svojoj hrabrosti.
Razlicit su znacaj imali zapovjednici, razliCita su bila njihova
zanimanja; jer, Scipion je bio tako otmjen u plemenitim nastoja-
njima i tvorac i Ijubitelj sveg nauka da je u miru i u ratu sa sobom
imao Polibija i Panetija, muzeve znamenite po svojemu umu. Nitko
nije otmjenije od toga Scipiona stanke izmedu poslova ispunjavao
dokolicom i uvijek sluzio umijeCima bilo rata, bilo mira: kreeuCi se
uvijek izmedu oruzja i nauka, uvjefbavao je iIi tijelo opasnostima iIi
duh nauku. Mumije je bio tako priprost da je, nakon sto je osvojen
Korint, kad je postavljao slike i kipove izradene rukama najveCih
umjetnika da se prevezu u Italiju, zapovjedio da se onima koji ee ih
odvesti unaprijed kaze kako ee ih, ako ih izgube, nadomjestiti novim.
N e mislim ipak kako sumnjas, Vinicije, da bi drfavi vise koristilo da
je poznavanje korintskih umjetnina sve dosad ostalo priprosto nego

49
 HISTORIAE ROMANAE

ea intellegi, et quin hac prudentia illa imprudentia decori publico

fuerit convenientior.
14 Cum facilius cuiusque rei in unam contracta species quam
divisa temporibus oculis animisque inhaereat, statui priorem huius
voluminis posterioremque partem non inutili rerum notitia in artum
contracta distinguere atque huic loco inserere, quae quoque tempore
post Romam a Gallis captam deducta sit colonia iussu senatus; nam
militarium et causae et auctores ex ipsarum praefulgent nomine.
Huic rei per idem tempus civitates propagatas auctumque Romanum
nomen communione iuris haud intempestive subtexturi videmur.
Post septem annos quam Galli urbem ceperant, Sutrium deducta
colonia est et post annum Setia novemque interiectis annis Nepe,
deinde interpositis duo bus et triginta Aricini in civitatem recepti.
Abhinc annos autem trecentos et sexaginta Sp. Postumio Veturio
Calvino consulibus Campanis data est civitas partique Samnitium
sine suffragio, et eodem anna Cales deducta colonia. Interiecto de-
inde triennio Fundani et Formiani in civitatem recepti, eo ipso anno,
quo Alexandria condita est. Insequentibusque consulibus aSp. Po-
stumio Philone Publilio censoribus Acerranis data civitas. Et post
triennium Tarracina deducta colonia interpositoque quadriennio
Luceria ac deinde interiecto triennio Suessa Aurunca et Saticula,
Interamnaque post biennium. Decem deinde hoc munere anni va-
caverunt: tunc Sora atque Alba deductae coloniae et Carseoli post
biennium. At Q. Fabio quintum Decio Mure quartum consulibus,
quo anna Pyrrhus regnare coepit, Sinuessam Minturnasque missi co-
loni, post quadriennium Venusiam; interiectoque biennio M'. Curio
et Rufino Cornelio consulibus Sabinis sine suffragio data civitas: id
actum ante annos ferme trecentos et viginti. At Cos am et Paestum
abhinc annos ferme trecentos Fabio Dorsone et Claudio Canina con-
sulibus, interiectoque quinquennio Sempronio Sopho et Appio Caeci
filio consulibus Ariminum et Beneventum coloni missi et suffragii
ferendi ius Sabinis datum. At initio primi belli Punici Firmum et
Castrum colonis occupata, et post annum Aesernia postque septem

50
 RIMSKA POVIJEST

da se to tako dobro poznaje, i da bi za driavnu cast bilo pogodnije

ono neznanje od ovoga znanja. 74
14 BuduCi da slika svake stvari skupljena u jednu lakse ostaje
pred ocima i duhom, nego razdije1jena po vremenima, odlucio sam
razdvojiti prvi i potonji dio ovoga svitka dosta korisnim poznavanjem
prilika stegnutim u kratak prikaz, i umetnuti ga na ovo mjesto: koja
je naseobina i u koje vee vrijeme, nakon sto su Gali bili osvojili Rim,
nase1jena po zapovijedi senata. Jer, razlozi osnutka i uteme1jite1ji voj-
nickih kolonija jasno se razaznaju vee smim njihovim imenima. Cini
se da neee biti nimalo neprilicno ako u ovu gradu kanimo utkati kako
su u isto vrijeme, zahvaljujuCi zajednistvu u pravu, prosireni gradovi
i kako je uveeano rimsko ime.
Sedam godina nakon sto su Gali bili osvojili Grad naseljena je na-
seobina Sutrij, godinu poslije Secija, devet godina nakon toga Nepa, a
trideset i dvije godine potom medu gradane primljeni su AricinjanP5
Unazad pak trista i sezdeset godina, za konzula Spurija Postumija i
Veturija Kalvina,76 dana je Kampancima i dije1u Samnieana gradan-
stvo, bez prava glasovanja,77, a iste go dine naseljena je i naseobina
Kalp8 Tri godine potom u gradanstvo su primljeni Fundani i Formi-
jani, iste one godine u kojoj je osnovana Aleksandrija. 79 A za sljedeCih
konzula80 od cenzora Spurija Postumija i Filona Publilija gradanstvo
je dana Aceranima. 81 Tri godine poslije naseljena je naseobina Tara-
cina, a posto su prosle jos cetiri Lucerija, potom, nakon protoka triju
godina, Suesa Aurunka i Satikula, a dvije godine poslije Interamna.82
Deset je potonjih godina bilo taj je posao mirovao: tad su naseljene
naseobine Sora i Alba, a dvije godine poslije Karzeoli. 83 A za petog
konzulata Kvinta Fabija i cetvrtog konzulata Decija Mura84 u godini u
kojoj je poceo kraljevati Pir, poslani su naseljenici u Sinuesu i Mintur-
ne, cetiri godine poslije u Venuziju,85 a nakon 5tO su protekle jos dvije,
za konzula Manija Kurija i Rufina Kornelija,86 gradanstvo bez prava
glasovanja dana je Sabinjanima. To se dogodilo prije gotovo trista i
dvadeset godina. U Kozu i Pest87 poslani su naseljenici - ima tomu
gotovo trista godina - za konzula Fabija Dorzona i Klaudija Kanina,88
pet godina nakon toga, za konzula Sempronija Sofa i Apija,89 sina Ce-
kova,90 u Arimin i Benevent, a gradanstvo s pravom glasovanja dana
je Sabinjanima. 91 Na pocetku Prvoga punskog rata naseljenicima su
zaposjednuti Firm i Kastro, godinu potom Ezernija, a sedamnaest

51
 HISTORIAE ROMANAE

et decem annos Aefulum et Alsium Fregenaeque post biennium

proximoque anna Torquato Sempronioque consulibus Brundisium
et post triennium Spoletium, quo anna Floralium ludorum factum
est initium. Postque biennium deducta Valentia et sub adventum in
Italiam Hannibalis Cremona atque Placentia.
15 Deinde neque dum Hannibal in Italia moratur, neque proxi-
mis post excessum eius annis vacavit Romanis colonias condere, cum
esset in bello conquirendus potius miles quam dimittendus et post
bellum vires refovendae magis quam spargendae. Cn. autem Man-
lie Volsone et Fulvio Nobiliore consulibus Bononia deducta colonia
abhinc annos ferme ducentos septendecim, et post quadriennium
Pis aurum ac Potentia interiectoque triennio Aquileia et Gravisca
et post quadriennium Luca. Eodem temporum tractu, quamquam
apud quosdam ambigitur, Puteolos Salernumque et Buxentum missi
coloni, Auximum autem in Picenum abhinc annos ferme centum oc-
toginta quinque, ante triennium quam Cassius censor a Lupercali in
Palatium versus theatrum facere instituit, cui in eo moliendo eximia
civitatis severitas et consul Scipio restitere, quod ego inter clarissima
publicae voluntatis argumenta numeraverim. Cassio autem Longino
et Sextio Calvino, qui Sallues apud aquas, quae ab eo Sextiae appe-
llantur, devicit, consulibus Fabrateria deducta est abhinc annos ferme
centum quinquaginta tris. Et post annum Scolacium Minervium,
Tarentum Neptunia, Carthagoque in Africa, prima, ut praediximus,
extra Italiam colonia condita est. De Dertona ambigitur, Narbo au-
tern Martius in Gallia Porcio Marcioque consulibus abhinc annos
circiter centum quadraginta sex deducta colonia est. 'Post duodevi-
ginti annos in Bagiennis Eporedia Mario sextum Valerioque FIacco
consulibus. Neque facile memoriae mandaverim quae, nisi militaris,
post hoc tempus deducta sit.
16 Cum haec particula operis velut formam propositi excesserit,
quamquam intellego mihi in hac tam praecipiti festinatione, quae me
rotae pronive gurgitis ac verticis modo nusquam patitur consistere,
paene magis necessaria praetereunda quam supervacua amplectenda,
nequeo tamen temperare mihi, quin rem saepe agitatam animo mea
neque ad liquidum ratione perductam signem stilo. Quis enim abun-
de mirari potest, quod eminentissima cuiusque professionis ingenia
in eandem formam et in idem artati temporis congruere spatium, et

52
 RIMSKA POVIJEST

godina poslije Eful i Alzij, dvije godine nakon toga Fregena,92 sljedeee
godine, za konzula Torkvata i Sempronija,93 Brundizij i, tri godine
poslije, Spolecij, u godini u koju pada pocetak Cvjetnih igara. 94 Dvije
godine potom naseljena je i Valeneija, a pred sam Hanibalov dolazak
u Italiju Kremona i Plaeeneija. 95
15 Potom, dok se Hanibal zaddavao u Italiji, a ni u sljedeCim go-
dinama nakon njegova odlaska, Rimljani nisu imali vremena osnivati
naseobine, buduCi da se u ratu vojnici morali prije prikupljati nego
raspustati, a poslije rata snage je valjalo prije krijepiti nego rasipati.
Za konzula pak Manlija Volzona i Fulvija Nobiliora96 naseljena je
naseobina Bononija97 - ima tomu gotovo dvjesta sedamdeset godina
- a cetiri godine poslije Pizaur i Potencija, tri godine nakon toga
Akvileja i Graviska, cetiri godine potom Luka. 98 U istom razdoblju,
iako kod nekih 0 tome postoji dvojba, naseljeniei su poslani u Puteo-
Ie, Salerno i Buksent,99 u Auksim pak i u Pieen lOO - ima tomu gotovo
sto osamdeset i pet godina - tri go dine prije nego sto je izmedu Lu-
perkala i Palatina lOl eenzor Kasije odlucio sagraditi kazaliSte; njemu
su se zbog gradnje suprotstavili iznimna strogost gradanstva i konzul
Seipion,I02 sto bih ja ubrojio u najslavnije dokaze ddavne volje. Za
konzula, pak, Kasija Longina i Sekstija Kalvina,103 koji je kod topliea
- po njemu nazvanih Sekstijskima l04 - potukao Saluvljane, naseljena
je Fabraterija - ima tomu gotovo sto pedeset i tri godine. 105 Godinu
poslije osnovana je kolonija Skolaeij Minervin,106 Tarent Neptuni-
ja,I07 te Kartaga u Africi, prva, kako smo prije rekli, izvan Italije. 108 0
DertonP09 postoji dvojba; naseobina, pak, Narbon Martov llO u Galiji
osnovana je za konzula Porcija i Marcija lll - ima tomu oko sto cetr-
deset i sest godina. Osamnaest godina poslije, u zemlji Bagijenjana,
Eporedija,I12 za sestog konzulata Marija i Valerija Flaka. ll3 I ne bih
se lako mogao prisjetiti koja je naseobina, osim vojnicke, naseljena
nakon ovoga vremena.
16 Buduei da je ovaj dio djela tako reCi odstupio od njegova na-
erta, premda shvaeam kako mi u toj tako velikoj hitnji, koja mi poput
kotaca iii brzog vrtloga i vira nigdje ne dopusta stati, nuzno valja
prije mimoiCi nego obuhvatiti suvisno, ne mogu se ipak suzddati a
da perom ne oertam ono 0 cemu sam cesto u svom sreu razmisljao
i sto promisljanjem nije postalo jasno. Tko se naime moze dovoljno
nacuditi sto se najistaknutiji umovi kako vee koje struke u istom
okviru i istom rasponu zbijena vremena sastaju, i sto su, onako kako

53
 HISTORIAE ROMANAE

quemadmodum clausa capso aliove saepto diversi generis animalia

nihilo minus separata alienis in unum quod~ue corpus congregantur,
ita cui usque clari operis capacia ingenia in s~ilitudine et temporum
et profectuum semet ipsa ab aliis separaverunt. Una neque multo-
rum annorum spatio divisa aetas per divini spiritus viros, Aeschylum,
Sophoclen Euripiden, inlustravit tragoediam; una priscam ilIam et
veterem sub Cratino Aristophaneque et Eupolide comoediam; ac no-
yam comicam Menander aequalesque eius aetatis magis quam ope-
ris Philemo ac Diphilus et invenere intra paucissimos annos neque
imitandam reliquere. Philosophorum quoque ingenia Socratico ore
defluentia omnium, quos paulo ante enumeravimus, quanta post
Platonis Aristotelisque mortem fIoruere spatio? Quid ante Isocratem,
quid post eius auditores eorumque discipulos clarum in oratoribus
fuit? Adeo quidem artatum angustiis tempo rum, ut nemo memoria
dignus alter ab altero videri nequiverint.
17 Neque hoc in Graecis quam in Romanis evenit magis. Nam
nisi aspera ac rudia rep etas et inventi laudanda nomine, in Accio
circaque eum Romana tragoedia est; dulcesque Latini leporis facetiae
per CaeciIium Terentiumque et Afranium subpari aetate nituerunt.
Historicos etiam, ut Livium quoque priorum aetati adstruas, prae-
ter Caton em et quosdam veteres et obscuros minus octoginta annis
circum datum aevum tulit, ut nec poetarum in antiquius citeriusve
processit ubertas. At oratio ac vis forensis perfectumque prosae
eloquentiae decus, ut idem separetur Cato (pace P. Crassi Scipioni-
sque et Laelii et Gracchorum et Pannii et Servii Galbae dixerim) ita
universa sub principe operis sui erupit Tullio, ut delectari ante eum
paucissimis, mirari vero neminem possis nisi aut ab ilIo visum aut
qui ilIum viderit. Hoc idem evenisse grammaticis, plastis, pictoribus,
scalptoribus quisquis temporum institerit notis, reperiet, eminentiam
cui usque operis artissimis tempo rum claustris circumdatam.
Huius ergo recedentis in suum quodque saeculum ingeniorum
simiIitudinis congregantisque se et in studium par et in emolumen-
tum causas cum saepe requiro, numquam reperio, quas esse veras
confidam, sed fortasse veri similes, inter quas has maxime. Alit aemu-
latio ingenia, et nunc invidia, nunc admiratio imitationem accendit,
naturaque quod summo studio petitum est, ascendit in summum

54
 RIMSKA POVl)EST

se zivotinje razliCita roda, zatvorene u kovcegu iIi kakvu drugom

ogradenom prostoru, neodvojene stranima, zbijaju u jednu cjelinu,
tako i umovi, dorasli kako vee kojem slavnom djelu, u slicnosti i
vremena i uspjeha, sami sebe razdvojili od drugih? Jedno je doba u
razmaku od malo godina preko muzeva bozanskoga duha, Eshila,
Sofokla i Euripida proslavilo tragediju; drugo doba - pod Kratinom,
Aristofanom i Eupolidom - starin sku i drevnu komediju, a novu su
komiku Menandar i njemu - viSe godinama no djelom - bliski File-
mon te Difil i smislili unutar nekoliko godina i ostavili je takvom da
se ne da oponasati. A i umovi svih filozofa, proisteklih iz Sokratovih
usta, koje smo malo prije nabrojili,114 koliko su to dugo cvali nakon
Platonove i Aristotelove smrti? 5to Ii se to prije Izokrata pojavilo
slavno medu govornicima, a sto poslije njegovih slusatelja i njihovih
ucenika?llS Tako je, dakako, stegnuto tjesnacem vremena da je svatko
dostojan spomena mogao jedan drugoga vidjeti.
17 I to se dogadalo jednako tako u Rimljana kao i u Grka. Osta-
vimo Ii po strani grub a i priprosta djela vrijedna hvale sarno zato sto
ih se smatra pocetkom, rimsku su tragediju stvorili Akcije i oni oko
njega. 1l6 A slatke sale latinske dosjetljivosti zasjale su u gotovo jed-
nako vrijeme preko Cecilija, Terencija i Afranija. ll7 Pa i povjesnicare
je, makar Livija pripojio vremenu predasnjih, pored Katona i nekih
starih i nepoznatih, iznjedrilo doba koje broji manje od osamdeset
godina, kao sto se ni izobilje pjesnika nije prosirilo u starije iii bliskije
doba. 3 No besjeda i javna snaga i savrsen ures proze i govorniStva,
pa makar se odvojio sam Katon (rekao bih s dopustenjem PubIija
Krasa, Scipiona i Lelija, Grakha i Fanija i Servija Galbe 1l8), tako je u
Citavoj svojoj cjelini izbila pod prvakom svojega djela, Tulijem, da se
prije njega mozes nasladivali u vrlo malom broju njih, a diviti nikomu
osim od njega videnomu iii onomu tko je njega vidio. Da se to isto
dogodilo, otkrit ee svatko tko se pozabavi poznatim gramaticima,
kiparima, slikarima, klesarima tih vremena - da je istaknutost svakog
djela uokvirena vrlo uskim vremenskim granicama.
Premda, dakle, cesto istrazujem uzroke ove slicnosti medu umo-
virna, naime da se povlace svaki u svoje razdoblje, povezani jednakim
zanimanjem i uspjehom, nikad ne nalazim takve za koje bih bio sigu-
ran da su istiniti, nego takve koji su mozda vjerojatni, a medu njima
ponajvise ove: Suparnistvo hrani umove, te sad zavist, a sad divljenje
raspaljuje oponasanje, a priroda uzdize na najvise mjesto ono cemu

55
 HISTORIAE ROMANAE

difficilisque in perfecto mora est, naturaliterque quod procedere non

potest, recedit. Et ut primo ad consequendos quos priores ducimus
accendimur, ita ubi aut praeteriri aut aequari eos posse desperavimus,
studium cum spe senescit, et quod adsequi non potest, sequi desinit et
velut occupatam relinquens materiam quaerit novam, praeteritoque
eo, in quo eminere non possumus, aliquid, in quo nitamur, conquiri-
mus, sequiturque ut frequens ac mobilis transitus maximum perfecti
operis impedimentum sit.
18 Transit admiratio ab condicione temporum et ad urbium.
Una urbs Attica pluribus omnis eloquentiae quam universa Graecia
operibusque usque f10ruit adeo ut corpora gentis illius separata sint
in alias civitates, ingenia vero solis Atheniensium muris clausa exi-
stimes. Neque hoc ego magis miratus sim quam neminem Argivum
Thebanum Lacedaemonium oratorem aut dum vixit auctoritate aut
post mortem memoria dignum existimatum. Quae urbes eximiae
alias talium studiorum fuere steriles, nisi Thebas unum os Pindari
inluminaret: nam Alcmana Lacones falso sibi vindicant.

56
 RIMSKA POVI/EST

se tezi s najveCim nastojanjem, no u savrsenstvu se tesko ostaje, i,

prirodno, ono sto ne moze napredovati, nazaduje. I kao sto najprije
zestoko nastojimo dostiCi one koje smatramo prethodnicima, tako,
onda kad izgubimo nadu da ih se moze prestiCi iii bar dostiCi, na-
stojanje zajedno s nadom slabi, pa se prestaje teziti za onim sto se ne
moze dostiCi. prestaje slijediti; ostavljajuci ga kao kakvu zaposjednutu
gradu, trazi novu i, mimoisavsi ono u eemu se ne mozemo istaknuti,
trazimo neSto u eemu bismo se uspeli, iz eega slijedi kako je eesti i
nepostojani prelazak najveca prepreka savrsenog djela.
18 Divljenje s prilika vremena prelazi na stanje gradova. Jedan je
jedini atieki grad neprestano cvao veCim brojem djela svakovrsnog
govorniStva nego Citava Greka, kao da su tjelesa tog naroda rasprsena
po drugim gradovima, a da bi za njihove umove mogao misliti kako
borave jedino unutar atenskih zidova. Tomu sam se eudio jednako
kao i onome da nijedan govornik Argivac, Tebanac, Lakedemonac
nije smatran dostojnim ugleda dok je zivio, a ni dostojnim sjecanja
nakon smrti. A ti su iznimni gradovi bili i inaee jalovi u takvim za-
nimanjima, osim sto su jedna jedina Pindarova usta proslavila Tebu.
Jer, Alkmana Lakonci lazno svojataju za sebe.

57
 HISTORIAE ROMANAE

LIBER POSTERIOR
1 Potentiae Romanorum prior Scipio viam aperuerat, luxuriae
posterior aperuit: quippe remoto Carthaginis metu sublataque im-
perii aemula non gradu, sed praecipiti cursu a virtute descitum, ad
vitia transcursum; vetus disciplina deserta, nova inducta; in somnum
a vigiliis, ab armis ad voluptates, a negotiis in otium conversa civitas.
Tum Scipio Nasica in Capitolio porticus, tum, quas praediximus,
Metellus, tum in circo Cn. Octavius multo amoenissimam moliti
sunt, publicamque magnificentiam secuta privata luxuria est.
Triste deinde et contumeliosum bellum in Hispania duce latro-
num Viriatho secutum est: quod ita varia fortuna gestum est, ut sae-
pius Romanorum gereretur adversa. Sed interempto Viriatho fraude
magis quam virtute Servilii Caepionis Numantinum gravius exarsit.
Haec urbs numquam plura quam decem milia propriae iuventutis
armavit, sed vel ferocia ingenii vel inscitia nostrorum ducum vel for-
tunae indulgentia cum alios duces, tum Pompeium magni nominis
virum ad turpissima deduxit foedera (hic primus e Pompeis consul
fuit), nec minus turpia ac detestabilia Mancinum Hostilium con-
sulem. Sed Pompeium gratia impunitum habuit, Mancinum vere-
cundia poenam non recusando perduxit huc, ut per fetialis nudus ac
post tergum religatis manibus dederetur hostibus. Quem illi recipere
se negaverunt, sicut quondam Caudini fecerant, dicentes publicam
violationem fidei non debere un ius lui sanguine.
2 Inmanem deditio Mancini civitatis movit dissensionem. Qu-
ippe Tiberius Gracchus, Tiberii Gracchi clarissimi atque eminenti-
ssimi viri filius, P. Africani ex filia nepos, quo quaestore et auctore id
foedus ictum erat, nunc graviter ferens aliquid a se pactum infirmari,
nunc similis vel iudicii vel poenae metuens discrimen, tribunus ple-
bis creatus, vir alioqui vita innocentissimus, ingenio florentissimus,
proposito sanctissimus, tan tis denique adornatus virtutibus, quantas
perfecta et natura et industria mortalis condicio recipit, P. Mucio
Scaevola L. Calpurnio consulibus abhinc annos centum sexaginta
duos descivit a bonis, pollicitusque toti Italiae civitatem, simul etiam
promulgatis agrariis legibus, omnibus statim concupiscentibus, sum-

58
 RIMSKA POVIjEST

KNJIGA DRUGA
1 Rimskoj je mod put otvorio stariji Scipion, a raskosi mladi;119
jer, nakon sto je otklonjen strah od Kartage i uniStena sup arnica
ddavi, odstupilo se od vrline i poletjelo k manama ne korakom nego
vratolomnim trkom; napusten je stari, a uveden novi nauk; zajednica
se gradana od bdijenja okrenula snu, od oruzja nasladi, od poslova
dokolici. 120 Tad je Scipion Nazika121 na Kapitoliju sagradio trijemove,
Metel sagradio vee spomenute,122 Gnej Oktavije podigao u Cirku vrlo
zgodan trijem, a javnu je velicanstvenost slijedila privatna raskos.
Potom je uslijedio zalostan i sramotan rat u Hispaniji pod vodom
razbojnika Virijatom, sto je voden uz tako razIiCitu sreeu da se cesee
vodio nesretno po Rimljane. 123 No nakon sto je ubijen Virijat, zahva-
ljujud prijevari vise nego hrabrosti ServiIija Cepiona 124, razbuktao
se jos tezi Numancijski rat. Ovaj grad nije nikad ddao pod oruzjem
vise od deset tisuea vlastitih mladiea, no iii drzovitost naravi iIi ne-
znanje nasih vojskovoda iIi milost sudbine naveIi su Pompeja, muza
velika imena (ovaj je prvi me-du Pompejima bio konzul),125 - kao i
druge vojskovode - na vrlo sramne mirovne ugovore, a na jednako
tako sramotne i ruzne i konzula Hostilija Mancina. 126 No Pompeja je
milost ostavila nekaznjena, a Mancina je njegovo strahopostovanje
u neodbijanju kazne dovelo dotle da je preko fecijala,127 gol i ruku
vezanih na leda, bio predan neprijateljima. Njega su oni odbili primi-
ti, onako kako su jednom bili uCinili Kaudijani govored da ddavnu
povredu vjere 128 ne treba ispirati krvlju pojedinca.
2 Mancinova predaja izazvala je strasan razdor ddave. Naime za
puckog je tribuna izabran Tiberije Grakho - sin Tiberija Grakha, veo-
ma slavnog i istaknutog muza, unuk Publija Africkoga preko njegove
keeri - koji je kao kvestor i predlozop 0 sklopio taj ugovor 129• Cas je
tesko podnosio da se bilo sto od onoga sto je utanaCio obesnazuje,
cas se bojao opasnosti od slicne presude iIi kazne. Bio je inace muz
najpostenijeg zivota, najsjajnijeg uma, najbesprekornijih namjera,
obdaren, napokon, tolikim vrlinama, kolike moze sted smrtnik sa-
vrsen i po svojoj prirodi i po svojoj marljivosti. Za konzula Publija
Mucija Scevole i Lucija Kalpurnija130 - ima tomu sto sezdeset i dvije
godine - odmetnuo se od cestitih, i Citavoj ItaIiji obeeao gradanstvo,
a u isto vrijeme oglasio i zemljisne zakone, za kojima su svi odmah

59
 HISTORIAE ROMANAE

ma imis miscuit et in praeruptum atque anceps periculum adduxit

rem publicam. Octavioque collegae pro bono publico stanti impe-
rium abrogavit, triumviros agris dividendis coloniisque deducendis
creavit se socerumque suum, consularem Appium, et Gaium fratrem
admodum iuvenem.
3 Tum P. Scipio Nasica, eius qui optimus vir a senatu iudica-
tus erat, nepos, eius qui censor porticus in Capitolio fecerat, filius,
pronepos autem Cn. Scipionis, celeberrimi viri P. Africani patrui,
privatusque et togatus, cum esset consobrinus Ti. Gracchi, patriam
cognationi praeferens et quidquid pub lice salutare non esset, pri-
vatim alienum existimans (ob eas virtutes primus omnium absens
pontifex maximus factus est), circumdata laevo brachio togae lacinia
ex superiore parte Capitolii summis gradibus insistens hortatus est,
qui salvam vellent rem publicam, se sequerentur. Tum optimates,
senatus atque equestris ordinis pars melior et maior, et intacta per-
niciosis consiliis plebs inruere in Gracchum stantem in area cum
catervis suis et concientem paene totius Italiae frequentiam. Is fu-
giens decurrensque c1ivo Capitolino, fragmine subsellii ictus vitam,
quam gloriosissime degere potuerat, immatura morte finivit. Hoc
initium in urbe Roma civilis sanguinis gladiorumque impunitatis
fuit. Inde ius vi obrutum potentiorque habitus prior, discordiaeque
civium antea condicionibus sanari solitae ferro diiudicatae bellaque
non causis inita, sed prout eorum merces fuit. Quod haut mirum est:
non enim ibi consistunt exempla, unde coeperunt, sed quamlibet in
tenuem recepta tramitem latissime evagandi sibi viam faciunt, et ubi
semel recto deerratum est, in praeceps pervenitur, nee quisquam sibi
putat turpe, quod alii fuit fructuosum.
4 Interim, dum haec in Italia geruntur, Aristonicus, qui mortuo
rege Attalo, a quo Asia populo Romano hereditate relicta erat, sicut
relicta postea est a Nicomede Bithynia, mentitus regiae stirpis ori-
ginem armis earn occupaverat, is victus a M. Perpenna ductusque
in triumpho, sed aM'. Aquilio, capite poenas dedit, cum initio belli
Crassum Mucianum, virum iuris scientissimum, decedentem ex Asia
proconsulem interemisset.

60
 RIMSKA POVljEST

stali zudjeti, te izmijesao najvise s najnizim i doyen driavu u veliku

i strasnu pogibelj. Svom je pak kolegi Oktaviju, koji se zalagao za
driavni probitak, oduzeo imperij, te sebe i svojega tasta, bivsega kon-
zula Apija i brata Gaja, posve mlada covjeka, izabrao za trijumvire za
podjelu zemlje i naseljavanje naseljenika. 131
3 Tad je Publije Scipion Nazika l32 - unuk onog Scipiona Nazike
koji je od senata bio proglasen najboljim muzem 133 i sin onoga Nazike
Korkula koji je kao cenzor bio sagradio trijemove na Kapitoliju,134
a praunuk Gneja Scipiona,135 preslavna muza, strica Publija Afric-
koga l36 - i kao privatnik i kao driavni sluzbenik, iako je bio bratie
Tiberija Grakha,137 domovinu predpostavio rodbini i smatrao osobno
tudim sve sto za driavu nije spasonosno (zbog tih je vrlina prvi od
svih u odsutnosti izabran za vrhovnog sveeenika). Omotao je skut
haljine oko lijeve podlaktice i stupajuCi dugim koracima s gornjega
dijela Kapitolija pozivao neka oni koji zele spas driavi podu za njim.
Tad su optimati, senat, kao i casniji i veCi dio viteSkoga staleia, te puk
nezarazen pogubnim naumima, navalili na Grakha, koji je stajao u
dvoriStu sa svojim cetama i raspaljivao svjetinu iz gotovo citave Ita-
lije. 138 Bjezeei i trceCi niz kapitolijski breiuljak pogoden komadom
klupe preuranjenom je smreu okoncao zivot koji je mogao provesti u
najveeoj slavi. To je u gradu Rimu bio pocetak gradanskog krvopro-
liea i nekaznjenih oruzanih sukoba. Otad je pravo pokopano silom,
a moeniji smatran prvim, i nesloge gradana, koje su se prije toga
obicno lijeCile nagodbama, presudivane su macem, a ratovi se zapo-
Cinju ne zbog opravdanih razloga, vee prema tome kakvu nagradu
nose sa sobom. Sto nije nikakvo cudo: ne zaustavljaju se, nairne, losi
primjeri ondje odakle su zapoceli, nego, rna kako uskom stazom kre-
nuli, stvore sebi put za vrlo siroku skitnju, a kad se jedanput skrene
s pravoga puta, dolazi se u ponor, te nitko ne smatra da je za njega
sramotno ono sto je drugomu bilo probitacno.
4 U meduvremenu, dok se ovo dogadalo u Italiji, Aristonik je
izmislio pripadnost kraljevskoj lozi i zaposjeo Aziju nakon smrti
kralja Atala l39 koji je Aziju oporukom ostavio rimskomu narodu,
kako je poslije Nikomed ostavio Bitiniju l40. Aristonika je pobijedio
Marko Perpena i vodio u trijumfu,141 ali ga je Manije Akvilije kaznio
smreu,142 jer je na pocetku rata usmrtio izuzetnog poznavatelja prava
Mucijana Krasa 143 kad je kao prokonzul odlazio iz Azije.

61
 HISTORIAE ROMANAE

At P. Scipio Africanus Aemilianus, qui Carthaginem deleverat,

post tot acceptas circa Numantiam clades creatus iterum consul
missusque in Hispaniam fortunae virtutique expertae in Africa res-
pondit in Hispania, et intra annum ac tris menses, quam eo venerat,
circumdatam operibus Numantiam excisamque aequavit solo. Nec
quisquam ullius gentis hominum ante eum clariore urbium excidio
nomen suum perpetuae commendavit memoriae: quippe excisa Car-
thagine ac Numantia ab alterius nos metu, alterius vindicavit con-
tumeliis. Hic, eum interrogante tribuno Carbone, quid de Ti. Gra-
cchi caede sentiret, respondit, si is occupandae rei publicae animum
habuisset, iure caesum. Et cum omnis contio adclamasset, hostium,
inquit, armatorum totiens clamore non territus, qui possum vestro
moveri, quorum noverca est Italia? Reversus in urbem intra breve
tempus, M'. Aquilio C. Sempronio consulibus abhinc annos centum
et sexaginta, post duos consulatus duosque triumphos et bis excisos
terrores rei publicae mane in lectulo repertus est mortuus, ita ut qu-
aedam elisarum faucium in cervice reperirentur notae. De tanti viri
morte nulla habita est quaestio eiusque corpus velato capite elatum
est, cuius opera super totum terrarum orbem Roma extulerat caput.
Seu fatalem, ut plures, seu conflatam insidiis, ut aliqui prodidere me-
moriae, mortem obiit, vitam certe dignissimam egit, quae nullius ad
id temporis praeterquam avito fulgore vinceretur. Decessit anno
ferme sexto et quinquagesimo: de quo si quis ambiget, recurrat ad
priorem consulatum eius, in quem creatus est anno octavo et trice-
simo: ita dubitare desinet.
5 Ante tempus excisae Numantiae praeclara in Hispania militia
D. Bruti fuit, qui penetratis omnibus Hispaniae gentibus ingenti vi
hominum urbiumque potitus numero, aditis quae vix audita erant,
Gallaeci cognomen meruit.
Et ante eum paucis annis tam severum illius Q. Macedonici in
his gentibus imperium fuit, ut, cum urbem Contrebiam nomine in
Hispania oppugnaret, pulsas praecipiti loco quinque cohortes legi-
onarias eodem protinus sub ire iuberet, facientibusque omnibus in
procinctu testamenta, velut ad certam mortem eundum foret, non
deterritus proposito, quem moriturum miserat militem victorem
recepit: tan tum effecit mixtus timori pudor spesque desperatione

62
 RIMSKA POVIjEST

Publije pak Scipion Africki Emilijan, koji je bio razorio Kartagu,

nakon Mlikih poraza pretrpljenih oko Numancije, po drugi put je
izabran za konzula 144 i poslan u Hispaniju. Opravdao je srecu i hra-
brost iskusanu u Africi te je za godinu i tri mjeseca otkako je onamo
bio do sao, Numanciju, opkoljenu opsadnim nasipima, srusio i srav-
nio sa zemljom. 145 I nitko od ljudi bilo kojeg naroda prije njega nije
slavnijim razorenjem gradova svoje ime povjerio vjecnoj uspomeni.
Jer, srusivsi Kartagu i Numanciju, oslobodio nas je straha od jedne,
a sramote od druge. On je, kad ga je tribun Karbon pitao sto misli 0
ubojstvu Tiberija Grakha, odgovorio kako je ovaj, ako je imao namje-
ru osvojiti ddavu, s pravom ubijen. 146 No kad je sva skupstina podigla
viku, rece: "Nepreplasen toliko puta vikom naoruzanih neprijatelja,
kako mogu biti uzdrman vasom, kojima je Italija maceha?" Vrativsi
se u grad u kratko je vrijeme, za konzula Manija Akvilija i Gaja Sem-
pronija147 - ima tomu sto i sezdeset godina - nakon dvaju konzulata i
dvaju trijumfa i dvaput uklonjenih strahova ddave, ujutro u postelji
pronaden mrtav, sa stanovitim znakovima davljenja na vratu. 0 smrti
tako velika muza nije provedena nikakva istraga, te je zastrte glave
pokopano tijelo onoga Cijim je trudom Rim izdigao svoju glavu nad
cijelim svijetom. Bilo da je umro prirodnom smrcu, kako je zabi-
ljezila veCina, bilo smrcu uzrokovanom zasjedom, kako su zap is ali
neki, proveo je zacijelo najdostojniji zivot, koji do tog vremena nije
nadmaSila nicija slava doli slava njegova djeda. 148 Preminuo je gotovo
u pedeset i sestoj godini zivota; a ako tko 0 njemu dvoji, neka se vrati
na njegov prvi konzulat,149 za koji je izabran u svojoj trideset i osmoj
godini zivota: tako ce prestati dvojiti.
5 Prije uniStenja Numancije u Hispaniji se svojim vojevanjem
proslavio Decim Brut, koji je, prodrijevsi medu sve narode Hispanije
i domogavsi se goleme sile ljudi i broja gradova, dospio do onih kra-
jeva 0 kojima se jedva bilo culo, zasluzio nadimak Galecki. 150
I nekoliko godina prije njega medu ovim je plemenima tako
okrutno bilo zapovjednistvo Kvinta Makedonskog 1S1 da je pri op-
sadi grada po imenu Kontrebija u HispanijP52 zapovjedio da pet le-
gionarskih kohorti, otjeranih sa strmoga mjesta, odmah krenu na
isto mjesto. Kad su svi pod oruzjem stali praviti oporuke, kao da
im je poCi u sigurnu smrt, nezastrasen naumom, vojnike koje je bio
poslao u smrt docekao je kao pobjednike: toliko je toga ucinio sram
pomijesan sa strahom i nada namaknuta ocajem. On je u Hispaniji

63
 H1STORIAE ROMANAE

quaesita. Hie virtute ac severitate facti, at Fabius Aemilianus Pauli

exemplo disciplinae in Hispania fuit clarissimus.
6 Decem deinde interpositis annis, qui Ti. Gracchum, idem Ga-
ium fratrem eius occupavit furor, tam virtutibus eius omnibus quam
huie errori similem, ingenio etiam eloquentiaque longe praestanti-
orem. Qui cum summa quiete animi civitatis princeps esse posset,
vel vindieandae fraternae mortis gratia vel praemuniendae regalis
potentiae eiusdem exempli tribunatum ingressus, longe maiora et
acriora petens dabat civitatem omnibus Italieis, extendebat earn pa-
ene usque Alpis, dividebat agros, vetabat quem quam civem plus
quingentis iugeribus habere, quod aliquando lege Licinia cautum
erat, nova constituebat portoria, novis coloniis replebat provinci-
as, iudicia a senatu transferebat ad equites, frumentum plebi dari
instituerat; nihil immotum, nihil tranquillum, nihil quietum, nihil
denique in eodem statu relinquebat; quin alterum etiam continuavit
tribunatum.
Hunc L. Opimius consul, qui praetor Fregellas exciderat, perse-
cutus armis unaque Fulvium Flaccum, consularem ac triumphalem
virum, aeque prava cupientem, quem C. Gracchus in locum Tiberii
fratris triumvirum nominaverat, eumque socium regalis adsumpse-
rat potentiae, morte adfecit. Id unum nefarie ab Opimio proditum,
quod capitis non dieam Gracchi, sed civis Romani pretium se datu-
rum idque auro repensurum proposuit. Flaccus in Aventino armatos
ac pugnam ciens cum filio maiore iugulatus est; Gracchus profugiens,
cum iam comprehenderetur ab iis, quos Opimius miserat, cervicem
Euporo servo praebuit, qui non segnius se ipse interemit, quam do-
mino succurrerat. Quo die singularis Pomponii equitis Romani in
Gracchum fides fuit, qui more Coclitis sustentatis in ponte hostibus
eius, gladio se tranfixit. Ut Ti. Gracchi antea corpus, ita Gai mira
crudelitate vietorum in Tiberim deiectum est.

64
 RIMSKA POVIJEST

postao vrlo slavan zahvaljujuCi hrabrosti i okrutnosti svog postupka,

a Fabije EmiIijan,153 po Paulovu primjeru,154 zahvaljujuei stezL
6 Potom je, nakon deset godina, ista ona mahnitost koja je bila
zahvatila Tiberija Grakha obuze1a i Gaja, njegova brata, koji mu je
bio sliean po svim vrlinama a i po ovoj zabludi, no umom ga je i
rjeeitoseu daleko nadvisivao. Premda je zbog mirnoee svojega duha
mogao postati prvakom drzave, on je, radi osvete bratove smrti iIi
radi uCvrseenja kraljevske moCi, po istome uzoru zapoeeo tribunat. 155
No njegovi su ciljevi bili daleko krupniji i opasniji: stao je davati
gradansko pravo svim Italicima i siriti ga gotovo sve do Alpa, dijeliti
zemlju, zabranjivati da bilo koji gradanin ima vise od pet stotina juta-
ra, sto je nekoe bilo uglavljeno Licinijevim zakonom,156 uspostavljati
nove uvoznine, novim naseljenicima popunjavati pokrajine, prenositi
sudove sa senata na vitezove, a ustanovio je i da se puku daje zito.
NiSta nije ostavljao netaknuto, nista mirno, nista spokojno, niSta,
napokon, u istome stanju. Dapaee, nastavio je i drugi tribunat.
Njega je ubio konzul Lucije Opimije,157 koji je kao pretor bio
razorio Fregelu,158 davsi se oruzjem za njim u potjeru, a zajedno s nji-
me i Fulvija Flaka, bivseg konzula i slavodobitnika, koji je na jednak
naCin tezio za naopakim, a kojega je Gaj Grakh bio imenovao za tri-
jumvira na mjesto svojega brata Tiberija i uzeo za dionika kraljevske
vlastLI59 Opimije je bezbozno izrekao samo to sto je obeeao da ee dati
nagradu za glavu, ne bib rekao Grakha, nego rimskog gradanina, i da
ee je otplatiti u zlatu. Flak je na Aventinu, pozivajuCi oruzanike na
bitku, zaklan zajedno sa svojim starijim sinom; Grakh je na bijegu,
kad su ga vee gotovo uhvatili oni koje je bio poslao Opimije, pruzio
vrat robu Euporu da ga ubije, koji je jednako odlueno ubio sebe sama,
kao sto je pritekao upomoe svom gospodaru. Tog se dana pokazala i
izvanredna vjernost Pomponija, rimskoga viteza, prema Grakhu. l60
On se poput Koklita probo maeem nakon sto je njegove neprijatelje
zadrfuo na mostu. Kao sto je prije toga tijelo Tiberija Grakha, tako je
eudnom okrutnoseu pobjednika i Gajevo tijelo baeeno u Tiber.

65
 HISTORIAE ROMANAE

7 Hunc Ti. Gracchi liberi, P. Scipionis Africani nepotes, viva

adhuc matre Cornelia, Africani filia, viri optimis ingeniis male usi,
vitae mortisque habuere exitum: qui si civil em dignitatis concupi-
ssent modum, quidquid tumultuando adipisci gestierunt, quietis
obtulisset res publica.
Huic atrocitati adiectum scelus unicum. Quippe iuvenis specie
excellens necdum duodevicesimum transgressus annum immuni-
sque delictorum paternorum, Fulvii Flacci filius, quem pater legatum
de condicionibus miserat, ab Opimio interemptus est. Quem cum
haruspex Tuscus amicus flentem in vincula duci vidisset, quin tu hoc
potius, inquit, facis? Protinusque inliso capite in postern lapideum
ianuae carceris effusoque cerebro expiravit.
Crudelesque mox quaestiones in amieos clientesque Graccho-
rum habitae sunt. Sed Opimium, virum alioqui sanctum et gravem,
damnatum postea iudicio publico memoria istius saevitiae nulla
civilis prosecuta est misericordia. Eadem Rupilium Pop iliumque,
qui consules asperrime in Tiberii Gracchi amieos saevierant, postea
iudieiorum publicorum merito oppress it invidia.
Rei tantae parum ad notitiam pertinens interponetur. Hie est
Opimius, a quo consule celeberrimum Opimiani vini nomen; quod
iam nullum esse spatio annorum colligi potest, cum ab eo sint ad te,
M. Vinici, consulem anni centum et quinquaginta.
Factum Opimii, quod inimicitiarum quaesita erat ultio, minor
secuta auctoritas, et visa ultio privato odio magis quam publicae
vindietae data.
In legibus Gracchi inter perniciosissima numerarim, quod extra
Italiam colonias posuit. Id maio res, cum viderent tanto potentio-
rem Tyro Carthaginem, Massiliam Phocaea, Syracusas Corintho,
Cyzicum ac Byzantium Mileto, genitali solo, diligenter vitaverant et
civis Romanos ad censendum ex provinciis in Italiam revocaverant.
Prima autem extra Italiam colonia Carthago condita est. Subinde
Porcio Marcioque consulibus deducta colonia Narbo Martius.

66
 RIMSKA POVI/EST

7 Ovakav su ishod zivota i smrti imala djeca Tiberija Grakha,

unuci Publija Scipiona Africkoga - dok je na zivotu jos uvijek bila
njihova mati Kornelija, kCi Africkoga - muzevi koji su se lose po-
sluzili najveCim darovima. 161 Da su tezili za gradanskom mjerom
dostojanstva, sve cega su se zeljeli domoCi pobunom, ddava bi im
mirno prepustila.
Ovoj je okrutnosti nadodan jedinstven zloCin. Opimije je naime
ubio sina Fulvija Flaka, mladiea istaknute ljepote koji jos nije bio
prekoracio ni osamnaestu godinu zivota i nije sudjelovao u ocevu
prijestupu, kojega je otac uputio kao poslanika 0 uvjetima ugovora.
Kad ga je njegov prijatelj haruspik162 Etruscanin vidio kako ga vode
uplakana u okovima, rekao je: "Zasto da radije ti to sam ne uCinis!"
Nato je on udario glavom u kameni dovratak zatvorskih vrata i pro-
suvsi mozak izdahnuo.
Uskoro su i protiv prijatelja i stieenika Grakha provedene okrutne
istrage. No Opimija, inace besprijekorna i ozbiljna muza, osudena
posIije javnom presudom zbog sjeeanja na ovu okrutnost nije pratilo
nikakvo gradansko milosrde. 163 Ista je mdnja javnih presuda poslije s
pravom pogodila i Rupilija i Popilija koji su kao konzulp64 najnesmi-
ljenije iskalili svoj bijes na prijateljima Tiberija Grakha.
Navest eu nesto sto se tek malo odnosi na poznavanje te stvari.
To je onaj Opimije od kojega kao konzula potjece vrlo cuveno ime
Opimijeva vina;165 a da ono vise ne postoji, moze se zakljuCiti po ras-
ponu godina, buduCi da je od njegova do tvojega konzulata, Marko
Vinicije, proslo sto i pedeset godina.
Cin Opimijev naisao je na manje odobravanje jer je bila rijec 0
osveti iz neprijateljstva, pa je ta osveta shvaeena viSe kao Cin osobne
mrznje nego kao obrana drzave.
Medu Grakhovim zakonima u najpogubnije bih ubrojio to sto
je izvan Italije podigao naseobine. To su nasi preci, jer da su vidjeIi
kako je Kartaga toliko moenija od Tira, Masilija od Fokeje, Sirakuza
od Korinta, Kizik i Bizantij od Mileta, rodnoga tla, reYno izbjegava-
Ii, te su rimske gradane na procjenu imetka pozivali iz pokrajina u
Italiju. Kao prva naseobina izvan ItaIije podignuta je Kartaga. Od-
mah potom, za konzula Porcija i Marcija,166 naseljena je naseobina
Narbon Martov.

67
 HISTORIAE ROMANAE

8 Mandetur deinde memoriae severitas iudiciorum. Quippe C.

Cato consularis, M. Catonis nepos, Africani sororis filius, repetunda-
rum ex Macedonia damnatus est, cum lis eius HS. quattuor milibus
aestimaretur: adeo illi viri magis voluntatem peccandi intuebantur
quam modum, factaque ad consilium dirigebant et quid, non in qu-
antum admissum foret, aestimabant.
Circa eadem tempora M. C. Metelli fratres uno die triumphave-
runt. Non minus clarum exemplum et adhuc unicum Fulvii Flacci,
eius qui Capuam ceperat, filiorum, sed alterius in adoptionem dati, in
collegio consulatus fuit; adoptivus in Acidini Manlii familiam datus.
Nam censura Metellorum patruelium, non germanorum fratrum fuit,
quod solis contigerat Scipionibus.
Tum Cimbri et Teutoni transcendere Rhenum, multis mox no-
stris suisque cladibus nobiles. Per eadem tempora clarus eius Minucii,
qui porticus, quae hodieque celebres sunt, molitus est, ex Scordiscis
triumphus fuit.
9 Eodem tractu temporum nituerunt oratores Scipio Aemilia-
nus Laeliusque, Ser. Galba, duo Gracchi, C. Fannius, Carbo Papirius;
nee praetereundus Metellus Numidicus et Scaurus, et ante omnes
1. Crassus et M. Antonius: quorum aetati ingeniisque successere
C. Caesar Strabo, P. Sulpicius; nam Q. Mucius iuris scientia quam
proprie eloquentiae nomine celebrior fuit.
Clara etiam per idem aevi spatium fuere ingenia in togatis Afra-
nii, in tragoediis Pacuvii atque Accii, usque in Graecorum ingeni-
orum comparationem evecti, magnumque inter hos ipsos facientis
operi suo locum, adeo quidem, ut in illis limae, in hoc paene plus
videatur fuisse sanguinis, celebre et Lucilii nomen fuit, qui sub P.
Africano Numantino bello eques militaverat. Quo quidem tempore
iuvenes adhuc Iugurtha ac Marius sub eodem Africano militantes
in iisdem castris didicere, quae postea in contrariis facerent. Hi-
storiarum auctor iam tum Sisenna erat iuvenis, sed opus belli civilis
Sullanique post aliquot annos ab eo seniore editum est. Vetustior
Sisenna fuit Caelius, aequaHs Sisennae Rutilius Claudiusque Quadri-
garius et Valerius Antias. Sane non ignoremus eadem aetate fuisse
Pomponium sensibus celebrem, verbis rudem et novitate inventi a
se operis commendabilem.

68
 RIMSKA POV/jEST

8 Neka se potom zabiljezi strogost presuda. Nairne, bivsi je kon-

zul Gaj Katon, unuk Marka Katona, sin sestre Scipiona Africkog,
osuden na naknadu opljackanog novca iz Makedonije, premda je
njegova parnica procjenjivana na cetiri tisuce sestercija. 167 U tolikoj su
mjeri ondasnji muzevi vise pozornosti obracali namjeri nego koliCini
prijestupa, te su djela odredivali prema nakani i procjenjivali sto se,
a ne koliko se skrivilo.
Otprilike u to isto vrijeme braca Marko i Gaj Metel u jednom su
danu proslavili trijumf. 168 Ne manje slavan i dotad jedinstven bio je
primjer zajednickog konzulata sinova 169 osvajaca Kapue Fulvija Fla-
ka,170 od kojih je jedan dan na usvojenje u obitelj Acidina Manlija. l7l
Cenzura, nairne, Metela,172 bila je cenzura bratuceda, ne rodene brace,
sto se dogodilo jedino Scipionima. 173
Tad su preko Rajne preSli Cimbri i Teutonci, koji su uskoro po-
stali slavni po mnogim nasim i vlastitim porazima. U isto to vrijeme
pada i trijumf nad SkordiScanima onoga Minucija koji je dao sagra-
diti trijemove koji su i dan danas cuveni. 174
9 U istom tom periodu zablistali su govornici Scipion Emilijan i
Lelije, Servije Galba, dvojica Grakha, Gaj Fanije, te Papirije Karbon;
a ne zasluzuje da bude mimoideni ni Metel Numidski ni Skaur, a
prije svih Lucije Kras i Marko Antonije. Njihovo su doba nadarenosti
naslijedili Gaj Cezar Strabon i Publije Sulpicije; jer, Kvint Mucije bio
je slavniji po poznavanju prava nego po osobitoj rjeCitosti.
Slavni su bili za trajanja tog vijeka umovi: u togati Afranija, u
tragediji Pakuvija i Akcija, koji se uzdigao sve do usporedbe s grckim
umovima i svom djelu osigurao visoko mjesto medu njima samima,
tako da se gotovo Cinilo kako je u Grka bilo vise ugladenosti, u Akcija
vise krvi; cuveno je bilo i ime Lucilija, koji je kao vojnik vojevao pod
Publijem Africkim u Numancijskom ratu. U to su, dakako, vrije-
me, tad jos kao mladiCi, Jugurta i Marije, vojujuCi pod istim ovim
Africkim, u istome taboru naucili ono sto su Cinili u protivnickim.
Tvorac povijesnih djela Sizena bio je tad jos mladic, no od njega je,
kao starijega, nekoliko godina poslije, izdano djelo 0 gradanskom i
Sulinu ratu. Stariji je od Sizene bio Celije, vrsnjak Sizenin Rutilije,
Klaudije Kvadrigarije i Valerije Ancijat. Znajmo dobra, dakako, da je
u isto doba zivio i Pomponije, cuven po osjecajima, grub na rijeCima,
a dostojan preporuke zbog novosti djela koje je izumio.

69
 HISTORIAE ROMANAE

10 Prosequamur nota severitatem censorum Cassii Longini Ca-

epionisque, qui abhinc annos centum quinquaginta tris Lepidum
Aemilium augurem, quod sex milibus HS. aedes conduxisset, adesse
iusserunt. At nunc si quis tanti habitet, vix ut senator agnoscitur:
adeo natura a rectis in prava, a vitiis in prava, a pravis in praecipitia
pervenitur.
Eodem tractu temporum et Domitii ex Arvernis et Fabii ex Allo-
brogibus victoria fuit nobilis; Fabio Pauli nepoti ex victoria cogno-
men Allobrogico inditum. Notetur Domitiae familiae peculiaris qu-
aedam et ut clarissima, ita artata numero fe1icitas. Septem ante hunc
nobilissimae simplicitatis iuvenem, Cn. Domitium, fuere, singuli
omnes parentibus geniti, sed omnes ad consulatum sacerdotiaque,
ad triumphi autem paene omnes pervenerunt insignia.
11 Bellum deinde Iugurthinum gestum est per Q. Metellum
nulli secundum saeculi sui. Huius legatus fuit C. Marius, quem pra-
ediximus, natus agrestri loco, hirtus atque horridus vitaque sanctus,
quantum bello optimus, tantum pace pessimus, immodicus gloriae,
insatiabilis, impotens semperque inquietus. Hic per publicanos alio-
sque in Africa negotiantis criminatus Metelli lentitudinem, trahentis
iam in tertium annum bellum, et naturalem nobilitatis superbiam
morandique in imperiis cupiditatem effecit, ut, cum commeatu petito
Romam venisset, consul crearetur bellique paene patrati a Metello,
qui bis Iugurtham acie fuderat, summa committeretur sibi. Metelli ta-
men et triumphus fuit clarissimus et meritum ex virtute ei cognomen
Numidici inditum. Ut paulo ante Domitiae familiae, ita Caeciliae
notanda claritudo est. Quippe intra duodecim ferme annos huius
temporis consules fuere Metelli aut censores aut triumpharunt ampli-
us duodecies, ut appareat, quemadmodum urbium imperiorumque,
ita gentium nunc florere fortunam, nunc senescere, nunc interire.
12 At C. Marius L. Sullam iam tunc ut praecaventibus fatis co-
pulatum sibi quaestorem habuit et per eum missum ad regem Bo-
cchum Iugurtha rege abhinc annos ferme centum triginta quattuor
potitus est; designatusque iterum consul in urbem reversus secundi

70
 RIMSKA POVI/EST

10 Popratimo biljeskom strogost cenzora Kasija Longina i Cepio-

na,175 koji su - ima tomu sto pedeset i tri godine - zapovjedili da augur
Emilije Lepid dode na sud zbog toga sto je za sest tisuea sestercija
unajmio kUCU. 176 A ako danas tko stanuje za tu cijenu, jedva se priznaje
senatorom: tako se po prirodi od ispravnog dospijeva do naopakog,
od naopakog do iskvarenog, od iskvarenog do pogibeljnog.
U istom periodu postala je cuvena Domicijeva pobjeda nad Ar-
vernjanima i Fabijeva nad Alobrozanima;177 Paulovu je unuku Fabiju
po pobjedi nadjenut nadimak Alobroski. Neka se zabiljezi i osobita i
preslavna no brojem ogranicena sreea Domicijeve obitelji. Sedam ih
je bilo prije ovoga mladiCa vrlo plemenite jednostavnosti, Gneja Do-
micija, svaki roden od svog roditelja, no svi su dospjeli do konzulata
i sveeenistva, a gotovo svi do znamenja trijumfa. 178
11 Potom je voden rat s Jugurtom, pod zapovjednistvom Kvinta
Metela, covjeka koji u svojem vremenu ni za kim nije zaostajao. Nje-
gOY je legat bio Gaj Marije, kojega smo prije spomenuli,179 roden u
seljackoj obitelji,180 divlji i neotesan, a zivotom besprijekoran, koliko
najbolji u ratu, toliko najgori u miru, neumjeren u slavi, nezasitan,
samovoljan i uvijek nemiran. On je preko publikana i drugih ve-
letrgovaca ocrnio mlitavost Metela, koji je zavlaCio rat vee u trecu
godinu, i prirodnu oholost plemstva, te njegovu teznju da ostane u
zapovjednistvu, i postigao da u trenutku kad je do sao u Rim da trazi
hranu bude izabran za konzula i da mu bude povjereno vrhovno
zapovjednistvo l81 u ratu sto ga je Metel, koji je dvaput u bitki bio
potukao Jugurtu, 182 gotovo bio dovrsio. Metelu je ipak odobren pre-
sjajan trijumf, a zbog hrabrosti nadjenut mu je zasluzeni nadimak
Numidski. Kao sto je malo prije bila vrijedna biljeSke slava Domici-
jeve obitelji, tako je vrijedna spomena i slava Cecilijeve obitelji. Jer
u gotovo dvanaest godina ovoga doba Meteli su bili iii konzuli iii
cenzori iii su vise od dvanaest puta proslavili trijumf,183 kako bi se
pokazalo da, onako kao kod gradova i carstava, tako i kod rodova,
sreea sad cvate, sad slabi, sad nestaje.
12 Gaj je pak Marije ddao vezana uza se kao kvestora Lucija
Sulu, jer se vee tad usud 0 tome brinuo, te se preko njega, poslavsi ga
kralju Bokhu l84 - ima tomu gotovo sto trideset i cetiri godine - doce-
pao kralja Jugurte, te ga je, po drugi put odreden za konzula, vrativsi
se u grad na pocetku svog drugog konzulata, na januarske kalende l85

71
 HISTORIAE ROMANAE

consulatus initio Kal. Ianuariis eum in triumpho duxit. Effusa, ut

praediximus, immanis vis Germanarum gentium, quibus nomen
Cimbris ac Teutonis erat, cum Caepionem Manliumque consules
et ante Carbonem Silanumque fudissent fugassentque in Galliis et
exuissent exercitu, Scaurumque Aurelium consularem et alios cele-
berrimi nominis viros trucidassent, populus Romanus non alium re-
pellendis tantis hostibus magis idoneum imperatorem quam Marium
est ratus. Tum multiplicati consulatus eius. Tertius in apparatu belli
consumptus; quo anna Cn. Domitius tribunus plebis legem tulit, ut
sacerdotes, quos antea conlegae sufficiebant, populus crearet. Quarto
trans Alpis circa Aquas Sextias cum Teutonis confiixit, amplius cen-
tum quinquaginta milia hostium priore ac postero die ab eo trucidata
gensque excisa Teutonum. Quinto citra Alpis in campis, quibus no-
men erat Raudiis, ipse consul et proconsul Q. Lutatius Catulus fortu-
natissimo decertavere proelio; caesa aut capta amplius centum milia
hominum. Hac victoria videtur meruisse Marius, ne eius nati rem
publicam paeniteret, ac mala bonis repensasse. Sextus consulatus
veluti praemium ei meritorum datus. Non tamen huius consulatus
fraudetur gloria, quo Servilii Glauciae Saturninique Apulei furorem
continuatis honoribus rem publicam lacerantium et gladiis quoque et
caede comitia discutientium, consul armis compescuit hominesque
exitiabiles in Hostilia curia morte multavit.
13 Deinde interiectis paucis annis tribunatum iniit M. Livius
Drusus, vir nobilissimus, eloquentissimus, sanctissimus, meliore in
omnia ingenio animoque quam fortuna usus. Qui cum senatui pris-
cum restituere cuperet decus et iudicia ab equitibus ad eum transferre
ordinem (quippe earn potestatem nacti equites Gracchanis legibus
cum in multos clarissimos atque innocentissimos viros saevissent,
tum P. Rutilium, virum non saeculi sui, sed omnis aevi optimum,
interrogatum lege repetundarum maximo cum gemitu civitatis da-
mnaverant), in iis ipsis, quae pro senatu moliebatur, senatum habuit
adversarium non intellegentem, si qua de plebis commodis ab eo
agerentur, veluti inescandae inliciendaeque multitudinis causa fieri,
ut minoribus perceptis maiora permitteret.

72
 R[lvlSKA POV[JEST

poveo u trijumfu. Kad se, kako smo prije rekli,186 razlila golema sila
germanskih plemena, kojima je bilo ime Cimbri i Teutonci, i kad su
ovi u Galijama razbili i natjerali u bijeg konzule Cepiona i Manlija,187
a prije toga Karbona 188 i Silana,189 i lisili ih vojske, te ubili bivseg kon-
zula Aurelija Skaura 190 i druge muzeve preslavna imena, rimski je na-
rod pomislio kako za suzbijanje tolikih neprijatelja nema prikladnijeg
zapovjednika od Marija. Tad su se umnozili njegovi konzulati. Tred
je utrosen na pripremu za rat, u godini 191 u kojoj je pucki tribun Gnej
Domicije donio zakon da sveeenike, koje su prije toga nadopunjavali
njihovi kolege, bira narod. U cetvrtome se 192 s one strane Alpa, oko
Sekstijskih toplica, sukobio s Teutoncima te je prvoga i drugoga dana
pobio vise od sto pedeset tisuea neprijatelja, a Teutonski je narod
uniSten. 193 U petome 194 su se s ove strane Alpa, na poljima koja su se
zvala Raudijska, pobili u veoma povoljnoj bitki on sam kao konzul i
prokonzul Kvint Lutacije Katul,; posjeceno je iii zarobljeno vise od
sto tisuea Ijudi. 195 Cini se kako je ovom pobjedom Marije zasluZio da
se driava ne kaje zbog njegova rodenja i da je zlo isplatio dobrim. 6
Sesti mu je konzulat 196 dan kao kakva nagrada zbog zasluga. Neka
se ipak ne umanjuje slava ovoga konzulata, za kojeg je kao konzul
oruzjem obuzdao mahnitost Servilija Glaucija i Apuleja Saturnina
koji su neprekinutim sluzbama 197 upropastavali driavu i macevima
i krvoprolieem rastjerivali skupstine te je ove pogubne ljude kaznio
smreu u Hostilijevoj vijeenici. 198
13 Potom je, nakon nekoliko godina, tribunat nastupio Marko
Livije Druz,199 muz veoma plemenit, rjeCit, besprijekoran, u svemu
boljega uma i duha nego sreee. On je senatu zelio vratiti starinsku
cast, te sudove od vitezova prenijeti na taj stalez (jer su vitezovi, do-
mogavsi se te ovlasti grakhovskim zakonima,200 iskalili svoj bijes na
mnogim preslavnim i posve neduznim muzevima, pa su tako - na
najveeu zalost driave - osudili Publija Rutilija, ponajboljeg muza
ne sarno svojega vremena vee cijeloga vijeka, koji je bio optuzen po
zakonu 0 naknadi opljackanog novca).201 No Druz je u onome sto
je poduzimao u korist senata za protivnika imao upravo sen at, koji
nije shvaeao da je njegovo zalaganje za neke probitke pucana zapra-
vo mamac i udica za svjetinu, koja bi dobila sitnice, a popustila u
krupnijim stvarima.

73
 HISTORIAE ROMANAE

Denique ea fortuna Drusi fuit, ut malefacta collegarum quam quae-

vis optime ab ipso cogitata senatus probaret magis, et honorem, qui
ab eo deferebatur, sperneret, iniurias, quae ab ilIis intendebantur,
aequo animo reciperet, et huius summae gloriae invideret, illorum
modicam ferret.
14 Tum conversus Drusi animus, quando bene incepta male
cedebant, ad dandam civitatem Italiae. Quod cum moliens reverti-
sset e foro, immensa ilia et incondita, quae eum semper comitaba-
tur, cinctus multitudine in area domus suae cultello percussus, qui
adfixus lateri eius relictus est, intra paucas horas decessit. Sed cum
ultimum redderet spiritum, intuens circumstantium maerentiumque
frequentiam, effudit vocem convenientissimam conscientiae suae:
ecquandone, inquit, propinqui amicique, similem mei civem habe-
bit res publica? Hunc finem clarissimus iuvenis vitae habuit: cuius
morum minime omittatur argumentum. Cum aedificaret domum in
Palatio in eo loco, ubi est quae quondam Ciceronis, mox Censorini
fuit, nunc Statilii Sisennae est, promitteretque ei architectus, ita se
earn aedificaturum, ut liber a conspectu immunisque ab omnibus
arbitris esset neque quisquam in earn despicere posset, tu vero, inquit,
si quid in te artis est, ita compone domum meam, ut, quidquid agam,
ab omnibus perspici possit.
15 Mors Drusi iam pridem tumescens bellum excitavit Italicum;
quippe L. Caesare et P. Rutilio consulibus abhinc annos centum vi-
ginti, universa Italia, cum id malum ab Asculanis ortum esset (quippe
Servilium praetorem Fonteiumque legatum occiderant) ac de in de
a Marsis exceptum in omnis penetrasset regiones, arm a adversus
Romanos cepit. Quorum ut fortuna atrox, ita causa fuit iustissima:
petebant enim earn civitatem, cuius imperium armis tuebantur: per
omnis annos atque omnia bella duplici numero se militum equi-
tumque fungi neque in eius civitatis ius recipi, quae per eos in id
ipsum pervenisset fastigium, per quod homines eiusdem et gentis et
sanguinis, ut externos alienosque fastidire posset.
Id bellum amplius trecenta milia iuventutis Italicae abstulit. Cla-
rissimi autem imperatores fuerunt Romani eo bello Cn. Pompeius,
Cn. Pompei Magni pater, C. Marius, de quo praediximus, L. Sulla
anno ante praetura functus, Q. Metellus, Numidici filius, qui meritum
cognomen Pii consecutus erat: quippe expulsum civitate a L. Satur-

74
 RIMSKA POVIjEST

Tako je na kraju Druz doZivio da je senat odobravao opaka djela

njegovih kolega viSe nego njegove rna kakve, pa i najbolje namisli, te
je prezreo east koju mu je ovaj nudio, a mime duse prihvacao uvrede
koje su mu drugi nanosili, jalan na njegovu najvecu slavu, strpljivo
podnoseCi njihovu osrednju.
14 Tad se Druzova volja, kako su dobri pokusaji lose prolazili,
usmjerila na davanje gradanstva Italiji. Kad je radio na tome, pa se
vratio s trga okruzen onim golemim i neuredenim mnostvom, koje
ga je uvijek pratilo, u dvoristu svojega doma udaren je bodezom koji
je ostao zarinut u njegov bok i za nekoliko je sati preminuo. Kad je
pak ispustao posljednji dah, gledajuci mnostvo koje je u zalosti stajalo
uokolo, izustio je rijee sasma primjerenu svojoj savjesti: "Kad ce",
rekao je, "rodaci i prijatelji, driava imati gradanina sliena meni?"
Ovako je okoneao zivot preslavni mladiC, za eiji znaeaj neka se ni-
posto ne presuti i dokaz. Kad je gradio dom na Palatinu, na onome
mjestu na kojemu se nekoc nalazio Ciceronov, potom Cenzorinov,
a sada dom Statilija Sizene, i kad mu je arhitekt obecavao kako ce
ga sagraditi tako da bude slobodan od pogleda i zasticen od svih
oeevidaca te da u nj nitko ne moze zavirivati, rekao je: "Ti, pak, ako
je u tebi ikakva umijeca, tako sagradi moj dom da svi, sto god radio,
to mogu vidjeti."
15 Druzova je smrt razbuktala Italski rat koji jevec otprije tinjao.
Nairne, za konzula Lucija Cezara i Publija Rutilija202 - ima tomu sto
dvadeset godina - kad je to zlo, poteklo od Askuljana (ubili su, nai-
rne, bili pretora Servilija i legata Fonteja), a potom su ga prihvatili i
Marsani, prodrlo u sve krajeve, eitava je Italija pograbila oruzje protiv
Rimljana. Koliko je njihov polozaj bio grozan, toliko je njihov razlog
bio veoma opravdan: trazili su, nairne, gradanstvo one zemlje koje su
vlast branili oruzjem. Svake su godine i u svakom ratu sluzili s dvo-
strukim brojem vojnika i konjanika, a nisu bili prihvaceni u pravni
sustav one driave koja se zahvaljujuCi njima uspela tako visoko da je
ljude istoga i roda i krvi mogla prezirati kao strance i tudince.
Taj je rat ugrabio vise od trista tisuca italskih mladica. Najslavniji
su, pak, rim ski zapovjednici u tom ratu bili Gnej Pompej,203 otac
Gneja Pompeja Velikog, Gaj Marije, 0 kojem smo prije govorili,204
Lucije Sula, koji je godinu prije obnasao preturu, Kvint Metel, sin
Numidskoga, koji je stekao zasluzeni nadimak Pobozni,2°s On je na-

75
 HISTORIAE ROMANAE

nino tribuno plebis, quod solus in leges eius iurare noluerat, pietate
sua, auctoritate senatus, consensu rei publicae restituit patrem. Nec
triumphis honoribusque quam aut causa exilii aut exilio aut reditu
clarior fuit Numidieus.
16 Italieorum autem fuerunt celeberrimi duces Silo Popaedi-
us, Herius Asinius, Insteius Cato, C. Pontidius, Telesinus Pontius,
Marius Egnatius, Papius Mutilus. Neque ego verecundia domestici
sanguinis gloriae quidquam, dum verum refero, subtraham: quippe
multum Minatii Magii, atavi mei, Aeculanensis, tribuendum est me-
moriae, qui nepos Decii Magii, Campanorum principis, celeberrimi
et fidelissimi viri, tantam hoc bello Romanis fidem praestitit, ut cum
legione, quam ipse in Hirpinis conscripserat, Herculaneum simul
cum T. Didio caperet, Pompeios cum 1. Sulla oppugnaret Compsa-
mque occuparet: cuius de virtutibus cum alii, tum maxime dilucide
Q. Hortensius in annalibus suis rettulit. Cuius illi pietati plenam
populus Romanus gratiam rettulit ipsum viritim civitate donando,
duos filios eius creando praetores, cum seni adhuc crearentur.
Tam varia atque atrox fortuna Italici belli fuit, ut per biennium
continuum duo Romani consules, Rutilius ac deinde Cato Porcius, ab
hostibus occiderentur, exercitus populi Romani multis in locis fun-
derentur, utque ad saga iretur diuque in eo habitu maneretur. Caput
imperii sui Corfinium legerant atque appellarant Italieam. Paulatim
deinde recipiendo in civitatem, qui arma aut non ceperant aut de-
posuerant maturius, vires refectae sunt, Pompeio Sullaque et Mario
tluentem procumbentemque rem populi Romani restituentibus.
17 Finito ex maxima parte, nisi quae Nolani belli manebant
reliquiae, Italieo bello, quo quidem Romani vietis adtlictisque ipsi
exarmati quam integri universis civitatem dare maluerunt, consu-
latum inierunt Q. Pompeius et 1. Cornelius Sulla, vir qui neque ad
finem vietoriae satis laudari neque post victoriam abunde vituperari
potest. Hie natus familia nobili, sextus a Cornelio Rufino, qui bello
Pyrrhi inter celeberrimos fuerat duces, cum familiae eius claritudo

76
 RIMSKA POVIJEST

ime zahvaljujuci svojoj privdenosti, odluci senata i suglasju ddave

vratio je iz progonstva svojega oca istjerana iz grada od puckog tri-
buna Lucija Saturnina, zbog toga sto jedini nije htio prisegnuti na
njegove zakone. Numidski je postao slavniji po razlogu za progon-
stvo, progonstvu iii povratku iz njega nego po svojim trijumfima i
po svojim castima.
16 Najcuveniji pak vojskovode Italika bili su Silon Popedije,
Herije Azinije, Instej Katon, Gaj Pontidije, Telezin Poncije, Marije
Egnacije i Papije Mutil,206 I necu iz postovanja prema domacoj krvi,
dok iznosim istinu, bilo sto oduzeti njihovoj slavi. Jer mnogo toga
valja posvetiti uspomeni na moga sukundjeda Minacija Magija, Eku-
lanjanina,207 koji je kao unuk kampanskog prvaka Decija Magija, vrlo
slavna i pouzdana muza,2°s iskazao u ovom ratu takvu odanost Ri-
mljanima da je s legijom koju je sam bio unovaCio medu Hirpincima
zajedno s Titom Didijem osvojio Herkulanej, s Lucijem pak Sulom
napao Pompeje i zaposjeo Kompsu. 209 0 njegovim je vrlinama osim
drugih pisaca najjasnije izvijestio Kvint Hortenzije u svojim "Ljeto-
pisima". Toj je njegovoj privdenosti punu zahvalnost iskazao rimski
narod darujuci mu kao pojedincu gradansko pravo, birajuCi njegova
dva sina za pretore, kad su se jos uvijek birala po sestorica. 210
Tako je nestalna i strasna bila ratna sreca Italskoga rata da su u
dvije uzastopne go dine dva rimska konzula, Rutilije, a potom Katon
Porcije, bili ubijeni od neprijatelja,21l da je vojska rimskoga naroda
na mnogim mjestima bila razbijena i da se dizalo na oruzje i dugo
ostajalo u tom stanju. Za glavni grad svoje ddave bili su izabrali
Korfinij i nazvali ga Italikom.212 Potom su, zahvaljujuCi postupnom
primanju u gradanstvo onih koji se nisu bili digli na oruzje iIi su
ga ranije odloZili, obnovljene snage, dok su Pompej, Sula i Marije
pridizali iznemoglu i pokleklu ddavu rimskoga naroda.
17 Nakon sto je veCim dijelom - osim sto je jos bio u tijeku zavr-
setak Nolskoga rata,213 - bio dovrsen Italski rat, u kojemu su Rimljani
vise voljeli dati gradansko pravo pobijedenima i unistenima, dok
su sami bili razoruzani, nego svima, dok su jos sami bili netaknuti,
konzulat su zapoceli Kvint Pompej i Lucije Kornelije Sula,214 muz
koji se do kraja svoje pobjede ne moze dovoljno nahvaliti, a poslije
pobjede dovoljno pokuditi. Roden u plemenitoj obitelji kao sesti od
Kornelija Rufina215 , koji je u Pirovu ratu bio jedan od najslavnijih voj-

77
 HISTORIAE ROMANAE

intermissa esset, diu ita se gessit, ut nullam petendi consulatum co-

gitationem habere videretur: deinde post praeturam inlustratus bello
Italico et ante in Gallia legatione sub Mario, qua eminentissimos du-
ces hostium fuderat, ex successu animum sumpsit petensque consu-
latum paene omnium civium suffragiis factus est; sed eum honorem
undequinquagesimo aetatis suae an no adsecutus est.
18 Per ea temp ora Mithridates, Ponticus rex, vir neque silendus
neque dicendus sine cura, bello acerrimus, virtute eximius, aliquando
fortuna, semper animo maximus, consiliis dux, miles manu, odio in
Romanos Hannibal, occupata Asia necatisque in ea omnibus civibus
Romanis, quos quidem eadem die atque hora redditis civitatibus
litteris ingenti cum pollicitatione praemiorum interimi iusserat,
quo tempore neque fortitudine adversus Mithridatem neque fide in
Romanos quisquam Rhodiis par fuit (horum fidem Mytilenaeorum
perfidia inluminavit, qui M'. Aquilium aliosque Mithridati vinctos
tradiderunt, quibus libertas in unius Theophanis gratiam postea a
Pompeio restituta est), cum terribilis Italiae quoque videretur immi-
nere, sorte obvenit Sullae Asia provincia.
Is egressus urbe cum circa Nolam moraretur (quippe ea urbs
pertinacissime arm a retinebat exercituque Romano obsidebatur,
velut paeniteret eius fidei, quam omnium sanctissimam bello prae-
stiterat Punico), P. Sulpicius tribunus plebis, disertus, acer, opibus
gratia amicitiis vigore ingenii atque animi celeberrimus, cum antea
rectissima voluntate apud populum maxumam quaesisset dignita-
tem, quasi pigeret eum virtutum suarum et bene consulta ei male
cederent, sub ito pravus et praeceps se C. Mario post septuagesimum
annum omnia imperia et omnis provincias concupiscenti addixit
legemque ad populum tulit, qua Sullae imperium abrogaretur, C.
Mario bellum decerneretur Mithridaticum, aliasque leges perniciosas
et exitiabiles neque tolerandas liberae civitati tulit. Quin etiam Q.
Pompei consulis filium eundemque Sullae generum per emissarios
factionis suae interfecit.

78
 RIMSKA POVIJEST

skovoda, on se zbog toga sto je slava njegove obitelji bila prekinuta,

dugo vremena tako ponasao da se Cinilo kako nema nikakve namjere
da se natjece za konzulat. Potom je, proslavivsi se nakon preture u
Italskome ratu, a prije toga svojim legatstvom pod Marijem u Galiji, u
kojem je do nogu bio potukao najistaknutije vojskovode neprijatelja,
iz svog uspjeha prikupio srcanost, te se natjecao za konzulat i izabran
je glasovima gotovo svih gradana. Tu je cast postigao u cetrdeset i
devetoj godini svojega zivota.216
18 U to je vrijeme pontski kralj Mitridat, muz 0 kojemu se ne
moze ni sutjeti ni govoriti bez jada, najnesmiljeniji u ratu, izvanredne
hrabrosti, ponekad i srece, a uvijek najvece srcanosti, vojskovoda po
svojim zamislima, vojnik po svojoj desnici, po mdnji prema Rimlja-
nima Hanibal, zaposjeo Aziju i poubijao u njoj sve rimske gradane;217
on je razliCitim gradovima otposlao pisma u kojima je, uz obecanje
golemih nagrada, zapovjedio da se svi istoga dana i sata pobiju. U
to vrijeme ni po hrabrosti protiv Mitridata ni po vjernosti prema
Rimljanima nitko nije bio ravan Rodanima (njihovu je vjernost jos
proslavila vjerolomnost Mitilenaca, koji su Manija Akvilija i druge
vezane predali Mitridatu; slobodu im je poslije, iskljucivo iz postova-
nja prema Teofanu, vratio Pompej). Kad se cinilo da onako strasan
prijeti i Italiji, pokrajina je Azija zdrijebom dopala Suli.
Kad je Sula izasao iz Grada i boravio oko Nole (taj je naime grad
najupornije zaddavao oruzje, te ga je opsjedala rimska vojska, kao da
se kaje zbog one vjernosti koju je najsavjesnije od svih iskazao u Pun-
skome ratu),218 pucki je tribun Publije Sulpicije, rjecit, ostrouman,
vrlo slavan po bogatstvu, ugledu, prijateljstvima te vatrenosti uma i
duha, jer je prije toga zahvaljujuCi svojim vrlo postenim namjerama
stekao kod naroda veoma veliko dostojanstvo, postao odjednom opak
i nagao kao da ga je sram vlastitih vrlina i kao da mu dobre odluke
lose pro laze, te se potpuno predao Gaju Mariju, koji je nakon svoje
sedamdesete go dine poceo zudjeti za svim zapovjednistvima i svim
pokrajinama. Predlozio je tako narodu zakon kojim se Suli oduzima
zapovjednistvo, rat protiv Mitridata povjerava Gaju Mariju, a donio
je i druge pogubne i zlokobne zakone, nepodnosljive za slobodnu dr-
zavu.219 Dapace, preko uhoda svoje klike ubio je sina konzula Kvinta
Pompeja, a ujedno Sulina zeta.

79
 HISTORIAE ROMANAE

19 Tum Sulla contracto exercitu ad urbem rediit eamque armis

occupavit, duodecim auctores novarum pessimarumque rerum, inter
quos Marium cum filio et P. Sulpicio, urbe exturbavit ac lege lata
exules fecit. Sulpicium etiam adsecuti equites in Laurentinis palu-
dibus iugulavere, caputque eius erectum et osten tatum pro rostris
velut omen imminentis proscriptionis fuit. Marius post sextum con-
sulatum annumque septuagesimum nudus ac limo obrutus, oculis
tantummodo ac naribus eminentibus, extractus arundineto circa
paludem Maricae, in quam se fugiens consectantis Sullae equites
abdiderat, iniecto in collum loro in carcerem Minturnensium iussu
duumviri perductus est. Ad quem interficiendum missus cum gladio
servus publicus natione Germanus, qui forte ab imperatore eo bello
Cimbrico captus erat, ut agnovit Marium, magno eiulatu expromens
indignationem casus tanti viri abiecto gladio profugit e carcere. Tum
cives, ab hoste misereri paulo ante principis viri docti, instructum
eum viatico conlataque veste in navem imposuerunt. At ille adsecutus
circa insulam Aenariam filium cursum in Africam direxit inopemque
vitam in tugurio ruinarum Carthaginiensium toleravit, cum Marius
aspiciens Carthaginem, illa intuens Marium, alter alteri possent esse
solacio.
20 Hoc primum anna sanguine consulis Romani militis imbu-
tae manus sunt; quippe Q. Pompeius, collega Sullae, ab exercitu Cn.
Pompei proconsulis seditione, sed quam dux creaverat, interfectus
est.
Non erat Mario Sulpicioque Cinna temperatior. Itaque cum ita
civitas Italiae data esset, ut in octo tribus contribuerentur novi cives,
ne potentia eorum et multitudo veterum civium dignitatem frange-
ret plusque possent recepti in beneficium quam auctores beneficii,
Cinna in omnibus tribubus eos se distributurum pollicitus est: quo
nomine ingentem totius Italiae frequentiam in urbem acciverat. E qua
pulsus collegae optimatiumque viribus cum in Campaniam tenderet,
ex auctoritate senatus consulatus ei abrogatus est suffectusque in eius
locum 1. Cornelius Merula flamen dialis. Haec iniuria homine quam
exemplo dignior fuit. Tum Cinna corruptis primo centurionibus

80
 RIMSKA POVljEST

19 Tad se Sula okupivsi vojsku vratio u grad i zaposjeo ga oruz-

jem, protjerao iz grada dvanaest zacetnika novih i najgorih stvari,
medu kojima i Marija, zajedno s njegovim sinom i Publijem Sulpi-
cijem, i donijevsi zakon uCinio ih prognanicima. Sulpicija su dapace
zaklali vitezovi dostigavsi ga u Laurentskim mocvarama, a njegova
je glava podignuta i izlozena pred govornicom postala kao kakvo
znamenje predstojeeeg proskripcija. 220 Marije je nakon svog sestog
konzulata i sedamdesete godine zivota, gol i prekriven blatom, sarno
s oCima i nosnicama iznad vode, izvucen iz trstika oko mocvare Ma-
rike,221 u koju se bio sakrio bjezeCi pred konjanicima Sule, koji ga je
progonio, te je po zapovijedi duumvira,222 s uzdom nabacenom oko
vrata, doveden u zatvor Minturnjana. 223 DrZavni rob, poslan s macem
da ga ubije, po narodnosti German, koji je slucajno od njega kao
zapovjednika bio zarobljen u Cimbarskom ratu, cim je prepoznao
Marija, velikom kuknjavom oCitujuCi svoju zlovolju zbog sudbine
takvoga muza, odbacio je mac i pobjegao iz zatvora. Tad su ga gra-
dani, pouceni kako se malo prije neprijatelj smilovao pravomu muzu,
opskrbili popudbinom, donijeli mu odijelo, i ukrcali u ladu. On je
pak oko otoka Enarije224 dostigao svog sina, te usmjerio plovidbu u
Afriku i ondje provodio oskudan zivot u kolibi medu rusevinama
Kartage, iako su, dok Marije promatra Kartagu a ona njega, jedan
drugomu mogli biti utjehom.
20 U toj su godini ruke rimskoga vojnika prvi put ukaljane krv-
lju konzula. Sulina je naime kolegu Kvinta Pompeja225 ubila vojska
prokonzula Gneja Pompeja,226 u pobuni koju je Gnej digao kao voj-
skovoda. 227
Ni Cina 228 nije bio umjereniji od Marija i Sulpicija. Stoga, nakon
sto je gradansko pravo dana Italiji tako da su se novi gradani razdi-
jelili u os am kotareva,229 kako njihova moe i mnostvo ne bi narusili
dostojanstvo starih gradana i kako ne bi postali utjecajniji oni pri-
mljeni u dobroCinstvo nego zacetnici dobroCinstva, Cina je obeeao
da ee ih razdijeliti po svim kotarevima. Pod tim je izgovorom golemo
mnostvo iz Citave Italije dozvao u Grad. No odanle su ga otjerale
zdruzene snage njegova kolege i optimata pa je krenuo u Kampaniju.
Prema odluci senata oduzet mu je konzulat, a na njegovo je mjesto
postavljen Jupiterov flamin Lucije Kornelije Merula. To je nasilje bilo
primjerenije tomu covjeku nego sto bi se u nj trebalo ugledati. Tad
je Cina, potkupivsi najprije centurione i tribune, a potom nadom u

81
 HISTORIAE ROMANAE

ac tribunis, mox etiam spe largitionis militibus, ab eo exercitu, qui

circa Nolam erat, receptus est. Is cum universus in verba eius iura-
sset, retinens insignia consulatus patriae bellum intulit, fretus ingenti
numero novorum civium, e quorum delectu trecentas amplius cohor-
tes conscripserat ac triginta legionum instar impleverat. Opus erat
partibus auctoritate, cuius augendae gratia C. Marium cum filio de
exilio revocavit quique cum iis pulsi erant.
21 Dum bellum autem infert patriae Cinna, Cn. Pompeius, Ma-
gni pater, cuius praeclara opera bello Marsico praecipue circa Pice-
num agrum, ut praescripsimus, usa erat res publica quique Asculum
cepe rat, circa quam urbem, cum in multis aliis regionibus exercitus
dispersi forent, quinque et septuaginta milia civium Romanorum,
amplius sexaginta Italicorum una die conflixerant, frustratus spe
continuandi consulatus ita se dubium mediumque partibus prae-
stitit, ut omnia ~x proprio usu ageret temporibusque insidiari vide-
retur, et huc atque illuc, unde spes maior adfulsisset potentiae, sese
exercitumque deflecteret. Sed ad ultimum magno atrocique proelio
cum Cinna conflixit: cuius commissi patratique sub ipsis moenibus
focisque urbis Romanae pugnantibus spectantibusque quam fuerit
eventus exitiabilis, vix verbis exprimi potest. Post hoc cum utrumque
exercitum velut parum bello exhaustum laceraret pestilentia, Cn.
Pompeius decessit. Cuius interitus voluptas amissorum aut gladio
aut morbo civium paene damno repensata est, populusque Romanus
quam vivo iracundiam debuerat, in corpus mortui contulit.
Seu duae seu tres Pompeiorum fuere familiae, primus eius no-
minis ante annos fere centum sexaginta septem Q. Pompeius cum
Cn. Servilio consul fuit.
Cinna et Marius haud incruentis utrimque certaminibus editis
urbem occupaverunt, sed prior ingressus Cinna de recipiendo Mario
legem tulit.
22 Mox C. Marius pestifero civibus suis reditu intravit moenia.
Nihil illa victoria fuisset crudelius, nisi mox Sullana esset secuta;
neque licentia gladiorum in mediocris saevitum, sed excelsissimi
quoque atque eminentissimi civitatis viri variis suppliciorum gene-
ribus adfecti. In iis consul Octavius, vir lenissimi animi, iussu Cinnae
interfectus est. Merula autem, qui se sub adventum Cinnae consu-
latu abdicaverat, incisis venis superfusoque altaribus sanguine, quos

82
 RIMSKA POVljEST

darove i vojnike, prihvacen od one vojske koja se nalazila oko Nole. 23o
Kad je ona citava prisegla na njegove rijeCi, zaddao je znamenja kon-
zulata i pokrenuo rat protiv domovine pouzdavajuci se u golem broj
novih gradana, iz Cijega je novacenja popisao vise od trista kohorata
i popunio trideset postrojbi veliCine legija. Stranci je bio potreban
ugled, radi Cijeg je povecanja pozvao iz progonstva Marija zajedno s
njegovim sin om i one koji su zajedno s njima bili protjerani.
21 Dok je pak Cina vodio rat protiv domovine, Gnej se Pompej,
otac Pompeja Velikoga, Cijom se presjajnom pomocu ddava poslu-
zila u ratu s Marsima, osobito oko picenske zemlje, kako smo prije 231
napisali, i koji je bio zauzeo Askul (grad oko kojega se u jednom
danu sukobilo sedamdeset i pet tisuca rimskih gradana i vise od sez-
deset tisuca Italika iako su vojske bile rasprsene po mnogim drugim
krajevima), iznevjeren u nadi da ce nastaviti konzulat,232 pokazivao
se suzddanim i nije se priklanjao ni jednoj strani, sve radio prema
vlastitoj koristi, te se cinilo kako vreba na povoljnu priIiku te sebe
i vojsku okrece sad ovamo sad onamo, odakle bi zasjala veca nada
u moe. No naposljetku se pobio s Cinom u velikoj i strasnoj bitki.
A jedva se rijeCima moze izraziti kako je koban, i za one koji su se
borili i i za one koji su promatrali, bio ishod te bitke, zapodjenute i
dovrsene pod samim zidinama i ognjistima rimskoga grada. 4 Nakon
toga, kad je jednu i drugu vojsku, kao da su premalo bile upropastene
ratom, stala unistavati kuga, preminuo je Gnej Pompej. Veselje zbog
njegove smrti nadoknadilo je gubitak gradana stradalih od maca iIi
bolesti, a rimski je narod gnjev koji je bio dugovao zivomu usmjerio
na njegovo mrtvo tijelo.
Postojale su dvije iIi tri obitelji Pompeja, a prvi konzul tog imena,
prije gotovo sto sezdeset i sedam godina, zajedno s Gnejem Servili-
jem, bio je Kvint Pompej.233
Cina i Marije osvojili su grad nakon veoma krvavih bitaka, a Cina
je usavsi prvi donio zakon 0 Marijevu povratku.
22 Uskoro je Marije, na povratku pogubnom za njegove sugra-
dane, usao medu zidine. Od te pobjede nista ne bi bilo okrutnije, da
uskoro nije uslijedila ona Sulina. I nije se bezakonjem maceva iska-
lio bijes na osrednjima, nego su najuzviSeniji i najistaknutiji muzevi
ddave pogodeni razliCitim vrstama kazni. Medu njima po Cininoj
zapovijedi ubijen je konzul Oktavije, muz veoma krotka duha. 234 A

83
 HISTORIAE ROMANAE

saepe pro salute rei publicae flamen dialis precatus erat deos, eos in
execrationem Cinnae partiumque eius tum precatus optime de re
publica meritum spiritum reddidit. M. Antonius, princeps civitatis
atque eloquentiae, gladiis militum, quos ipsos facundia sua moratus
erat, iussu Marii Cinnaeque confossus est. Q. Catulus, et aliarum
virtutum et belli Cimbrici gloria, quae illi cum Mario communis
fuerat, celeberrimus, cum ad mortem conquireretur, conclusit se
loco nuper cake harenaque perpolito inlatoque igni, qui vim odoris
excitaret, simul exitiali hausto spiritu, simul incluso suo mortem
magis voto quam arbitrio inimicorum obiit.
Omnia erant praecipitia in re publica, nec tamen adhuc quisqu-
am inveniebatur, qui bona civis Romani aut donare auderet aut pete-
re sustineret. Postea id quoque accessit, ut saevitiae causam avaritia
praeberet et modus culpae ex pecuniae modo constitueretur et qui
fuisset locuples, fieret is nocens, suique quisque periculi merces foret,
nec quidquam videretur turpe, quod esset quaestuosum.
23 Secundum deinde consulatum Cinna et septimum Marius
in priorum dedecus iniit, cuius initio morbo oppressus decessit, vir
in bello hostibus, in otio civibus infestissimus quietisque impatien-
tissimus. In huius locum sufi'ectus Valerius Flaccus, turpissimae
legis auctor, qua creditoribus quadrantem solvi iusserat, cuius facti
merita eum poena intra biennium consecuta est. Dominante in Italia
Cinna maior pars nobilitatis ad Sullam in Achaiam ac deinde post
in Asiam perfugit.
Sulla interim cum Mithridatis praefectis circa Athenas Boeo-
tiamque et Macedoniam ita dimicavit, ut et Athenas reciperet et
plurimo circa multiplicis Piraei portus munitiones labore expleto
amplius ducenta milia hostium interficeret nec minus multa caperet.
Si quis hoc rebellandi tempus, quo Athenae oppugnatae a Sulla sunt,
imputat Atheniensibus, nimirum veri vetustatisque ignarus est: adeo
enim certa Atheniensium in Romanos fides fuit, ut semper et in omni
re, quidquid sincera fide gereretur, id Romani Attica fieri praedica-
rent. Ceterum tum oppressi Mithridatis armis homines miserrimae
conditionis cum ab inimicis tenerentur, oppugnabantur ab amicis

84
 RIMSKA POVI)EST

Merula, koji se pred sam Cinin dolazak bio odrekao konzulata, razre-
zao je zile i prolio krv po Zrtvenicima te se pomolio bogovima, koje
je cesto kao Jupiterov flamin bio zazivao za spas ddave, da prokunu
Cinu i njegovu stranku, i ispustio dusu, prezasluznu za ddavu. Po
zapovijedi Marija i Cine proboden je Marko Antonije, prvak ddave i
govornistva, macevima vojnika, koje je upravo svojom rjeCitoscu bio
zaustavio.235 Kad su poceli traziti da ubiju Kvinta Katula,236 veoma
poznata i po drugim vrlinama, kao i po slavi Cimbarskoga rata, koju
je stekao zajedno s Marijem, on se zatvorio na mjesto nedavno oz-
bukano vapnom i pijeskom, te je unio onamo vatru, da pojaca snagu
mirisa, pa je sad uvlaceCi poguban dah, sad zatvarajuCi usta, vise svo-
jom voljom pohrlio u smrt nego sto je ispunio presudu neprijatelja.
Sve je u drzavi bilo opasno, ali se jos uvijek nije nasao nitko koji
bi se usudio poklanjati ili nakanio traziti dobra rimskog gradanina.
Poslije je pridoslo i to da je pohlepa pruzala razlog za okrutnost, da
je mjera krivice odredivana prema mjeri novca, da je postajao krivac
tko je bio bogat, i da je svatko bio cijena svoje opasnosti, te da se nista
nije Cinilo sramotnim sto je bilo probitacno.
23 Potom je Cina nastupio svoj drugi, a Marije, na sramotu
svojih prethodnih konzulata, svoj sedmi konzulat,237 na Cijem je
pocetku preminuo,238 pogoden bolescu, muz najopasniji u ratu za
neprijatelje, u miru za gradane, a nimalo ne podnoseCi spokoja. Na
njegovo je mjesto izabran Valerije Flak, predlagatelj najsramotnijeg
zakona, kojim je nalozio da se vjerovnicima isplacuje cetvrtina, za
koji ga je Cin nakon dvije godine dostigla zasluzena kazna.239 Dok je
Cina vladao u Italiji, veCi je dio plemstva pobjegao k Suli u Ahaju, a
potom u Aziju.
Sula se u meduvremenu oko Atene, Beotije i Makedonije borio
s Mitridatovim zapovjednicima tako da je ponovo osvojio Atenu i,
nakon sto se silno namucio oko utvrdenja prostrane luke Pireja, po-
bio je vise od dvjesta tisuca neprijatelja, a jednako toliko i zarobio.240
Ako tko ovo vrijeme pobune, u kojem je Sula napao Atenu, upisuje u
krivnju Atenjanima, doista ne poznaje istinu i proslost: vjernost Ate-
njana prema Rimljanima bila je, nairne, tako pouzdana da su Rimljani
uvijek i u svemu sto bi se god Cinilo iskrenom vjernoscu govorili kako
se to Cini "atickom vjernoscu". No tad su ljudi najbjednijeg polozaja
pritisnuti Mitridatovim oruzjem, jer ih je neprijatelj drzao u vlasti, a

85
 HISTORIAE ROMANAE

et animos extra moenia, corpora necessitati servientes intra muros

habebant. Transgressus deinde in Asiam Sulla parentem ad omnia
supplicemque Mithridatem invenit, quem multatum pecunia ac parte
navium Asia omnibusque aliis provinciis, quas armis occupaverat,
decedere coegit, captivos recepit, in perfugas noxiosque animadvertit,
paternis, id est Ponticis finibus contentum esse iussit.
24 C. Flavius Fimbria, qui praefectus equitum ante adventum
Sullae Valerium Flaccum consularem virum interfecerat exercituque
occupato imp era tor appellatus forti Mithridatem pepulerat proelio,
sub adventum Sullae se ipse interemit, adulescens, quae pessime au-
sus erat, fortiter executus. Eodem an no P. Laenas tribunus plebis
Sex. Lucilium, qui priore anno tribunus plebis fuerat, saxo Tarpeio
deiecit, et cum collegae eius, quibus diem dixerat, metu ad Sullam
profugissent, aqua ignique iis interdixit.
Tum Sulla compositis transmarinis rebus, cum ad eum primum
omnium Romanorum legati Parthorum venissent, et in iis quidam
magi ex notis corporis respondissent caelestem eius vitam et memo-
riam futuram, revectus in Italiam haud plura quam triginta armato-
rum milia adversum ducenta amplius hostium exposuit Brundusii.
Vix quidquam in Sullae operibus darius duxerim, quam quod cum
per triennium Cinnanae Marianaeque partes Italiam obsiderent,
neque inlaturum se bellum iis dissimulavit nec quod erat in manibus
omisit, existimavitque ante frangendum hostem quam ulciscendum
civem, repulsoque externo metu, ubi quod alienum esset vicisset,
superaret quod erat domesticum. Ante adventum L. Sullae Cinna
seditione orta ab exercitu interemptus est, vir dignior, qui arbitrio
victorum moreretur quam iracundia militum. De quo vere dici po-
test, au sum esse eum quae nemo auderet bonus, perfecisse quae a
nullo nisi fortissimo perfici possent, et fuisse eum in consultando
temerarium, in exequendo virum. Carbo nullo suffecto collega solus
toto anno consul fuit.
25 Putares Sullam venisse in Italiam non belli vindicem, sed pacis
auctorem: tanta cum quiete exercitum per Calabriam Apuliamque
cum singulari cura frugum, agrorum, hom inurn, urbium perduxit
in Campaniam temptavitque iustis legibus et aequis condicionibus
bellum componere; sed iis, quibus et res pessima et immodica cupi-

86
 RIMSKA POVljEST

prijatelj napadao, te su im srca bila izvan zidina,241 a tjelesa po nuzdi

unutar zidova. Prdavsi odatle u Aziju, Sula je nasao Mitridata na
sve pripravna i pokorna, te ga je, nametnuvsi mu globu u novcu i
dijelu brodova, prisilio da ode iz Azije i svih drugih pokrajina koje je
bio zauzeo oruzjem; primio je natrag zarobljenike, kaznio prebjege i
krivce te nalozio Mitridatu da se zadovolji granicama Ponta.242
24 Gaj Flavije Fimbrija, koji je kao zapovjednik konjanistva prije
Sulina dolaska ubio konzulara Valerija Flaka, preuzeo njegovu vojsku,
bio proglasen zapovjednikom te u odvaznoj bitki otjerao Mitridata,
pred Sulin se dolazak ubio, mladic koji je hrabro dovrsio ono na sto
se inace krajnje naopako bio odvazio.243 Iste je godine pucki tribun
Publije Lenat bacio s Tarpejske hridi Seksta Lucilija, koji je prethod-
ne godine bio pucki tribun,244 a kad su njegovi kolege, kojima je bio
odredio rok, iz straha pobjegli k Suli, uskratio im je vodu i vatru. 245
Tad se Sula, nakon Sto je uredio prekomorske prilike i kad su k
njemu, prvomu od svih Rimljana, dosli poslanici Parta, a medu njima
su neki magi iz biljega na njegovu tijelu prorekli kako ce njegov zivot
i spomen biti bozanski, vratio u !taliju te u Brundiziju iskrcao ne bas
puno vise od trideset tisuca oruzanika nasuprot vise od dvjesta tisuca
neprijatelja. 246 Jedva bih ista medu Sulinim djelima smatrao slavnijim
nego to sto nije tajio, premda je Cinina i Marijeva stranka tri godi-
ne ddala na uzdi Italiju, da ce na njih zavojstiti, ali ni zanemario
ono sto mu je bilo u rukama, te je smatrao kako prije valja slomiti
neprijatelje nego osvetiti gradane i tek kad ukloni vanjsku prijetnju
i odnese pobjedu u tudini, treba svladati suparnike kod kuce. Prije
dolaska Lucija Sule vojska je u pobuni koja je izbila ubila Cinu,247
covjeka dostojnijeg da umre po presudi pobjednika nego zbog gnjeva
vojnika. 0 njemu se doista moze red da se odvazio na ono na sto se
nitko cestit ne bi odvazio, da je izvrsio ono sto nitko osim najhrabrijih
ne bi mogao izvrsiti i da je bio nepromisljen u donosenju odluka, a
junak u njihovu provodenju. Karbon je, nakon sto mu nitko nije bio
izabran za kolegu, sam Wave godine bio konzup48
25 Pomislio bi kako Sula nije do sao u Italiju kao osvetnik rata,
nego zacetnik mira. Tako je mirno doveo vojsku u Kampaniju kroz
Kalabriju i Apuliju, s jedinstvenom brigom za plodove, njive, ljude
i gradove, te pokusao pravednim zakonima i jednakim uvjetima za-
ustaviti rat. No onima kojima je i stanje bilo veoma lose a pozuda

87
 HISTORIAE ROMANAE

ditas erat, non poterat pax placere. Crescebat interim in dies Sullae
exercitus contluentibus ad eum optimo quoque et sanissimo. Felici
deinde circa Capuam eventu Scipionem Norbanumque consules su-
perat, quorum N orbanus acie victus, Scipi9 ab exercitu suo desertus
ac proditus inviolatus a Sulla dimissus est. Adeo enim Sulla dissimilis
fuit bellator ac victor, ut dum vincit, mitis ac iustissimo lenior, post
victoriam audita fuerit crudelior. Nam et consulem, ut praediximus,
exarmatum Quintumque Sertorium, pro quanti mox belli facem! et
multos alios, potitus eorum, dimisit incolumes, credo ut in eodem
homine duplicis ac diversissimi animi conspiceretur exemplum. Post
victoriam - namque ascendens montem Tifata cum C. Norbano con-
currerat - Sulla gratis Dianae, cuius numini regio illa sacrata est,
solvit; aquas salubritate medendisque corporibus nobiles agrosque
omnis addixit deae. Huius gratae religionis memoriam et inscriptio
templi adfixa posti hodieque et tabula testatur aerea intra aedem.
26 Deinde consules Carbo tertium et C. Marius, septiens con-
sulis filius, annos natus sex et viginti, vir animi magis quam aevi
paterni, multa fortiterque molitus neque usquam inferior nomine
suo. Is apud Sacriportum pulsus a Sulla acie Praeneste, quod ante
natura munitum praesidiis firmaverat, se exercitumque contulit.
Ne quid usquam malis publicis deesset, in qua civitate semper
virtutibus certatum erat, certabatur sceleribus, optimusque sibi vide-
batur, qui fuerat pessimus. Quippe dum ad Sacriportum dimicatur,
Damasippus praetor Domitium consularem, Scaevolam Mucium,
pontificem maximum et divini humanique iuris auctorem celeberri-
mum, et C. Carbonem praetorium, consulis fratrem, et Antistium
aedilicium velut faventis Sullae partibus in cuda Hostilia trucidavit.
Non perdat nobilissimi facti gloriam Calpurnia, Bestiae filia, uxor
Antistii, quae iugulato, ut praediximus, viro gladio se ipsa transfixit.
Quantum huius gloriae famaeque accessit nunc virtute feminae! Nec
propria latet.

88
 RIMSKA POVljEST

neumjerena nije se mogao svidati mir. RasIa je u meduvremenu iz

dana u dan Sulina vojska, jer su se oko njega stali okupljati oni naj-
cestitiji i najbesprekorniji. Uspjdno je potom kod Kapue svladao
konzule Scipiona i Norbana,249 od kojih je Norban pobijeden na boj-
nom polju, a Scipion, napusten i izdan od svoje vojske, pusten od Sule
neozlijeden. Tako je naime Sula bio razliCit kao ratnik i pobjednik da
je, dok je pobjedivao, bio rnilostiv i blazi od najpravednijega, a poslije
pobjede okrutniji od onoga sto se 0 njernu dotad culo. I konzula je,
kao sto smo prije rekli, razoruzana pustio i Kvinta Sertorija250 - jao,
doskora potpaljivaca kako velikog rata251 - i rnnoge druge docepavsi
ih se pustio je netaknute, vjerujem, kako bi se u istome covjeku vidio
primjer dvostruka i veoma razlicita duha. Poslije pobjede - silazeei,
nairne, niz planinu Tifatu, sukobio se bio s Gajem Norbanorn - Sula
je iskazao zahvalnost Dijani, cijern je bozanstvu posveeen onaj kraj;
toplice, cuvene po ljekovitosti i blagotvornorn djelovanju na tijela,
te sva okolna polja dosudio je boZici.252 Uspomenu na ovu dragu
poboznost posvjedocuje jos i danas i hramski natpis pricvrseen na
dovratak i broncana ploca unutar hrama.253
26 Potom su konzulima postali Karbon, po treCi put, i Gaj Ma-
rije, sin sedmerostrukog konzula,254 u dvadeset i sestoj godini zivota,
covjek oceva duha vise nego njegove dugovjecnosti, koji je i mnogo
toga odvaznog uCinio i koji nikad nije bio ispod razine svojega imena.
On se, natjeran od Sule na uzmak u bitki kod Sakriporta, zajedno sa
svojom vojskom povukao u Prenest, kojeg je zastieena vee otprije
prirodnim polozajem ucvrstio vojnirn posadama. 255
Da bi jayne nevolje bile potpune, u gradu u kojern se uvijek vo-
dila borba vrlinama sad se nadmetalo zloCinima, te se onaj koji je
bio najgori sam sebi Cinio najboljim. Jer, dok se vodila borba kod
Sakriporta, pretor je Damazip u Hostilijevoj vijeenici ubio bivsega
konzula Domicija, vrhovnog sveeenika i najcuvenijeg tvorca bozje-
ga i ljudskoga prava Mucija Scevolu, bivsega pretora Gaja Karbona,
brata konzulova, i bivsega edila Antistija, kao da podupiru Sulinu
stranku. 256 Neka ne izgubi slavu najplernenitijeg cina Bestijina kei
Kalpurnija,257 zena Antistijeva, koja se sarna probola macern, nakon
sto joj je muz, kako smo prije rekli bio zaklan. Koliko se njegova sla-
va i do bar glas uveeao zahvaljujuCi hrabrosti ove zene! A ni njezina
vlastita sIava nije ostala nepoznata. 258

89
 HISTORIAE ROMANAE

27 At Pontius Telesinus, dux Samnitium, vir domi bellique forti-

ssimus penitusque Romano nomini infestissimus, contractis circiter
quadraginta milibus fortissimae pertinacissimaeque in retinendis
armis iuventutis, Carbone ac Mario consulibus abhinc annos cen-
tum et novem Kal. Novembribus ita ad portam Collinam cum Sulla
dimicavit, ut ad summum discrimen et eum et rem publicam per-
duceret, quae non maius periculum adiit Hannibalis intra tertium
miliarium castra conspicata, quam eo die, quo circumvolans ordines
exercitus sui Telesinus dictitansque adesse Romanis ultimum diem
vociferabatur eruendam delendamque urbem, adiiciens numquam
defuturos raptores Italicae libertatis lupos, nisi silva, in quam refugere
solerent, esset excisa. Post primam demum horam noctis et Romana
acies respiravit et hostium cessit. Telesinus postera die semianimis
repertus est, victoris magis quam morientis vultum praeferens, cuius
abscisum caput ferro figi gestarique circa Praeneste Sulla iussit.
Tum demum desperatis rebus suis C. Marius adulescens per cu-
niculos, qui miro opere fabricati in diversas agrorum partis ferebant,
conatus erumpere, cum foramine e terra emersisset, a dispositis in id
ipsum interemptus est. Sunt qui sua manu, sunt qui concurrentem
mutuis ictibus cum minore fratre Telesini una obsesso et erumpen-
te occubuisse prodiderint. Utcumque cecidit, hodieque tanta patris
imagine non obscuratur eius memoria. De quo iuvene quid existi-
maverit Sulla, in promptu est; occiso enim demum eo Felicis nomen
adsumpsit, quod quidem usurpasset iustissime, si eundem et vincen-
di et vivendi finem habuisset.
Oppugnationi autem Praenestis ac Marii praefuerat OfelIa Lu-
cretius, qui cum ante Marianarum fuisset partium praetor, ad Sullam
transfugerat. Felicitatem diei, quo Samnitium Telesinique pulsus est
exercitus, Sulla perpetua ludorum circensium honoravit memoria,
qui sub eius nomine Sullanae Victoriae celebrantur.
28 Paulo ante quam Sulla ad Sacriportum dimicaret, magnificis
proeliis partium eius viri hostium exercitum fuderant, duo Servilii
apud Clusium, Metellus Pius apud Faventiam, M. Lucullus circa Fi-
dentiam.

90
 RIMSKA POVIJEST

27 A samnitski je vojskovoda Poncije Telezin, muz veoma hrabar

u miru i u ratu, koji je silno mrzio i sarno rimsko ime, okupio oko
cetrdeset tisuca mladica, najhrabrijih i najupornijih u drZanju oruzja,
te se za konzula Karbona i Marija259 - ima tomu sto i devet godina
- na novembarske kalende tako pobio sa Sulom kod Kolinskih vra-
ta260 da je u najvecu pogibao doveo i njega i ddavu. Ni kad je ugledala
Hanibalov tabor unutar trecega miljokaza Dddava nije dosla u vecu
opasnost, nego onog dana u kojemu je Telezin oblijetao redove svoje
vojske i govorio kako se Rimljanima priblizava posljednji dan, te
vikao kako treba srusiti i razoriti grad, dodajuci kako ce uvijek biti
vukova, otimaca italske slobode, ako ne bude posjecena suma u kojoj
obicno nalaze utociSte. Najzad je nakon prve nocne ure odahnuo
rimski bojni red a neprijateljski se povukao. Telezin je sljedecega
dana pronaden polumrtav s izrazom pobjednika na lieu, vise nego s
izrazom covjeka na samrti, a Sula je zapovjedio da se njegova glava
postavi na koplje i nosi oko Prenesta.
Tad se konacno izgubivsi nadu u svoj polozaj mladi Gaj Marije
pokusao probiti kroz podzemne prokope, koji su izgradeni cudesnim
radom vodili u razlicite dijelove polja, a kad se kroz otvor pornolio iz
zemlje, ubili su ga oni koji su bas za to bili ondje rasporedeni. Ima ih
koji su ispripovjedili kako je umro od vlastite ruke, a ima i onih koji
su izvijestili kako je umro od uzajamnih udaraea u srazu s mladim
Telezinovim bratom, koji se zajedno s njime pokusao probiti i ostao
opkoljen. Kako god da je poginuo, jos ni danas sjecanje na njega ne
zaklanja tako velika slava njegova oea. A sto je Sula mislio 0 ovome
mladiCu, oCigledno je: nakon sto je, nairne, ovaj napokon bio ubijen,
uzeo je ime Sretni, koje bi doista bio najopravdanije nosio da je kraj
njegovih pobjeda bioi istodobno i kraj njegova zivota. 261
Napadom pak na Prenest i Marija zapovijedao je Lukrecije Ofela,
koji je bio prebjegao k Suli premda je prije toga bio pretor Marijeve
stranke. 262 Srecu dana u kojemu je razbijena vojska SamniCana i Te-
lezina Sula je pocastio vjecnim spomenom igara u eirku, koje se pod
njegovim imenom slave kao Sulina Pobjeda.
28 Malo prije nego sto se Sula po ceo boriti kod Sakriporta, nje-
govi su ljudi u velicanstvenim bitkama bili razbili vojsku neprijatelja:
dvojica Servilija kod Kluzija, Metel Pije kod Favencije, a Marko Lukul
oko Favencije. 263

91
 HISTORIAE ROMANAE

Videbantur finita belli civilis mala, cum Sullae crudelitate aucta

sunt. Quippe dictator creatus (cuius honoris usurpatio per annos
centum et viginti intermissa; nam proximus post annum quam Ha-
nnibal ltalia excesserat, uti adpareat populum Romanum usum dicta-
toris ut in metu desiderasse ita in otio timuisse potestatem) imperio,
quo priores ad vindicandam maximis periculis rem pUblicam olim
usi erant, eo in inmodicae crudelitatis licentiam usus est. Primus
ille, et utinam ultimus, exemplum proscriptionis invenit, ut in qua
civitate petulantis convicii iudicium histrioni ex alba redditur, in ea
iugulati civis Romani publice constitueretur auctoramentum, plu-
rimumque haberet, qui plurimos interemisset, neque occisi hostis
quam civis uberius foret praemium fieretque quisque merces mortis
suae. Nec tantum in eos, qui contra arma tulerant, sed in multos
insontis saevitum. Adiectum etiam, ut bona proscriptorum venirent
exc1usique paternis opibus liberi etiam petendorum honorum iure
prohiberentur simulque, quod indignissimum est, senatorum filii et
onera ordinis sustinerent et iura perderent.
29 Sub adventum in Italiam L. Sullae Cn. Pompeius, eius Cn.
Pompei filius, quem magnificentissim.as res in consulatu gessisse
bello Marsico praediximus, tris et viginti annos natus, abhinc annos
centum et tredecim privatis ut opibus, ita consiliis magna ausus
magnificeque conata executus, ad vindicandam restituendamque
dignitatem patriae Firmum ex agro Piceno, qui totus paternis eius
c1ientelis refertus erat, contraxit exercitum: cuius viri magnitudo
multorum voluminum instar exigit, sed operis modus paucis eum
narrari iubet.
Fuit hic genitus matre Lucilia stirpis senatoriae, forma excellens,
non ea, qua flos commendatur aetatis, sed ea dignitate constanti-
aque, quae in illam conveniens amplitudinem fortunamque eum
ad ultimum vitae comitata est diem; innocentia eximius, sanctitate
praecipuus, eloquentia medius, potentiae, quae honoris causa ad
eum deferretur, non vi ab eo occuparetur, cupidissimus, dux be-
llo peritissimus, civis in toga, nisi ubi vereretur ne quem haberet
parem, modestissimus, amicitiarum tenax, in offensis exorabilis, in
reconcilianda gratia fidelissimus, in accipienda satisfactione facilli-

92
 RIMSKA POVIJEST

Cinilo se kako su okoncale nesrece gradanskoga rata, kad su eto

uvecane Sulinom okrutnoscu. Izabran naime za diktatora264 (koriste-
nje te casti bilo je prekinuto kroz sto i dvadeset godina: prve naime
godine nakon sto je Hanibal bio otisao iz Italije, kako bi se pokazalo
da se rimski narod, koliko je u strahu zudio za diktatorom, toliko u
miru bojao njegove moCi),265 vlascu kojom su se nekoc preci nasi slu-
zili da ddavu oslo bode najveCih pogibli posluzio se za neogranicenu
i neumjerenu okrutnost. On je prvi, kamo srece i posljednji, izmislio
proskripcije, kako bi se u onome istom gradu u kojem glumac zbog
uvredljivih povika moze zatraziti pravnu zastitu 266 javno ustanovila
placa za zakIanog rimskog gradanina, kako bi najvise stekao onaj koji
je najvise ljudi poubijao, kako bi nagrada za smaknutog sugradanina
bila obilnija nego ona za ubijenog neprijatelja, te kako bi svatko nosio
sa sobom cijenu vlastite smrti. Bjesnilo se ne sarno protiv onih koji
su se oruzjem suprotstavili, nego i protiv mnogih neduznih. Dodano
je i to da se dobra popisanih prodaju i da se djeci liSenoj oceva bo-
gatstva uskrati pravo natjecanja za ddavne sluzbe, te da u isti mah,
5tO je najnedostojnije, sinovi senatora podnose terete i izgube prava
svojega staleza.
29 Pred sam dolazak Lucija Sule u Italiju Gnej je Pompej - sin
onoga Gneja Pompeja za kojega smo prije rekIi kako je u svom kon-
zulatu za rata s Marsima izveo najvelicanstvenije stvari,267 - u dobi
od dvadeset i tri godine (ima tomu sto i trinaest godina 268 ) odva-
zivsi se privatnim sredstvima i iz privatnih pobuda na velika djela
i velicanstveno izvevsi one cega se pothvatio okupio snaznu vojsku
iz picenskoga kraja, koji je Citav bio prepun njegove pradjedovske
kIijentele za obranu i ponovnu uspostavu dostojanstva domovine.
Znacaj ovoga muza zahtijeva mnogo svitaka, no okvir ovog djela
nalaze da se 0 njemu pripovijeda s malo rijeCi.
Bio je on roden od majke Lucilije,269 senatorske loze, uzviSene
ljepote, ne onakve kojom se preporuca cvijet dobi, nego onakve do-
stojanstvenosti i ustrajnosti koja ga je, primjerena onakvoj znameni-
tosti i sreCi, pratila do posljednjeg dana zivota. Izvanredna postenja,
iznimne neporocnosti, umjerene rjeCitosti, vrlo zeljan moCi, koja mu
se pocasti radi nudila, a ne da ju je silom uzimao; u ratu kao vojsko-
voda najiskusniji, u togi, kao gradanin, najumjereniji, osim kad se
bojao da mu je tko protivnik; postojan u prijateljstvima, u uvredama
umoljiv, u ponovnom zadobivanju milosti najvjerniji, u primanju za-

93
 HISTORIAE ROMANAE

mus, potentia sua numquam aut raro ad impotentiam usus, paene

omnium vitiorum expers, nisi numeraretur inter maxima in civitate
libera dominaque gentium indignari, cum omnes cives iure haberet
pares, quemquam aequalem dignitate conspieere. Hie a toga viri~
Ii adsuetus commilitio prudentissimi ducis, parentis sui, bonum et
capax recta discendi ingenium singulari, rerum militarium pruden-
tia excoluerat, ut a Sertorio Metellus laudaretur magis, Pompeius
timeretur validius.
30 Tum M. Perpenna praetorius, e proscriptis, gentis clarioris
quam animi, Sertorium inter cenam Oscae interemit Romanisque
certam vietoriam, partibus suis excidium, sibi turpissimam mortem
pessimo auctoravit facinore. Metellus et Pompeius ex Hispaniis tri-
umphaverunt; sed Pompeius, hoc quoque triumpho adhuc eques
Romanus, ante diem quam consulatum iniret, curru urbem invectus
est. Quem virum quis non miretur per tot extraordinaria imperia in
summum fastigium evectum iniquo tulisse animo, C. Caesaris absen-
tis in altero consulatu petendo senatum populumque Romanum ra-
tionem habere: adeo familiare est hominibus omnia sibi ignoscere,
nihil aliis remittere, et invidiam rerum non ad causam, sed ad volun-
tatem personas que dirigere. Hoc consulatu Pompeius tribunieiam
potestatem restituit, cuius Sulla imaginem sine re relique rat.
Dum Sertorianum bellum in Hispania geritur, quattuor et sexa-
ginta fugitivi e ludo gladiatorio Capua profugientes duce Spartaco,
raptis ex ea urbe gladiis, primo Vesuvium montem petiere, mox cres-
cente in dies multitudine gravibus variisque casibus adfecere Italiam.
Quorum numerus in tan tum adulevit, ut qua ultima dimicavere acie,
nonaginta milia hominum se Romano exercitui opposuerint. Hui-
us patrati gloria penes M. Crassum fuit, mox rei publicae omnium
consensu principem.
31 Converterat Cn. Pompei persona totum in se terrarum orbem
et per omnia maior civi habebatur. Qui cum consul perquam lau-
dabiliter iurasset se in nullam provinciam ex eo magistratu iturum
idque servasset, post biennium A. Gabinius tribunus legem tulit, ut
cum belli more, non latrociniorum, orbem classibus iam, non furtivis
expeditionibus piratae terrerent quasdamque etiam Italiae urbes di-
ripuissent, Cn. Pompeius ad eos opprimendos mitteretur essetque ei

94
 RIMSKA POVlJEST

dovoljstine najpripravniji; svoju moe nije nikada, ili rijetko, zlorabio,

gotovo bez ikakvih mana, osim ako se medu najveee ne broji to sto
je u slobodnoj driavi, vladarici svijeta, u kojoj su mu svi sugradani
po pravima bili jednaki, driao nedostojnim gledati da mu bilo tko u
dostojanstvu bude ravan. On je naviknut otkad je odjenuo muzevnu
togu na vojnicko druzenje s najrazboritijim vojskovodom - svojim
ocem, duh dobar i sposoban da nauci ispravno izvjezbao izvanrednim
poznavanjem vojnickih stvari, tako da je Sertorije270 Metela271 veema
hvalio, a Pompeja se silnije bojao. * * *272
30 Tad je bivsi pretor Perpena ubio za ruckom u asci Sertorija,
jednoga od proskribiranih, sjajnijega roda nego uma,273 te je najgo-
rim zloCinom priskrbio Rimljanima sigurnu pobjedu, svojoj stranci
propast, sebi najsramniju smrt.274 Metel i Pompej proslavili su trijumf
nad Hispanijama. 275 No Pompej se, za ovoga trijumfa276 jos uvijek
rimski vitez, dan prije nego sto je nastupio konzulat, kolima uvezao
u grad. Tko da se ne cudi sto je ovaj muz, koji se preko tolikih izvan-
rednih zapovjednistava277 uzdigao na tako visok polozaj, nemirna srca
podnio da senat i narod rimski procjenjuje 0 tome da se Gaj Cezar
u odsutnosti natjece za svoj drugi konzulat.278 Tako je uobicajeno
u ljudi da sebi sve prastaju, a drugima ni u cemu ne popustaju, i da
svoju zavist ne usmjeravaju na uzroke stvari, nego htijenje i osobe.
U ovom je konzulatu Pompej obnovio tribunsku vlast, Ciju je sliku
Sula bio ostavio bez sadriaja. 279
Dok se u Hispaniji vodio Sertorijev rat, sezdeset i cetiri bjegunca,
bjezeei pod vodstvom Spartaka iz gladijatorske skole iz Kapue, domo-
gli su se u tom gradu maceva i najprije su krenuli prema brdu Vezuvu,
a potom, kako je iz dana u dan mnostvo raslo, teskim je i razliCitim
nesreeama pogodilo Italiju. 280 Njihov se broj do te mjere uveeao da
su u posljednjoj bitki u kojoj su se borili suprotstavili rimskoj vojsci
devedeset tisuea Ijudi. 281 Slava zbog dovrsetka ovoga rata pripala je
Marku Krasu, uskoro, suglasnoscu sviju, prvaku driave. 282
31 Osoba Gneja Pompeja citav je svijet okrenula k sebi, te se on
po svemu poceo smatrati veCim od gradana. Premda se kao konzul
veoma hvalevrijedno zakleo da nakon tog magistrata neee otiCi ni u
koju pokrajinu, te to i odrfuo, dvije godine poslije283 Aulo Gabinije284
donio je zakon da se - buduCi da su gusari plasili svijet kao u kakvu
ratu, a ne u razbojstvima, i to mornaricom, a ne pljackaskim pohodi-
rna, pa su oplijenili i neke gradove Italije - Gnej Pompej posalje da ih

95
 H1STORIAE ROMANAE

imperium aequum in omnibus provinciis cum proconsulibus usque

ad quinquagesimum miliarium a mario Quo scito paene totius terra-
rum orbis imperium uni viro deferebatur; sed tamen idem hoc ante
septennium in M. Antonii praetura decretum erat. Sed interdum
persona ut exemplo nocet, ita invidiam auget aut levat: in Antonio
homines aequo animo passi erant; raro enim invidetur eorum hono-
ribus, quorum vis non timetur: contra in iis homines extraordinaria
reformidant, qui ea suo arbitrio aut deposituri aut retenturi videntur
et modum in voluntate habent. Dissuadebant optimates, sed consilia
impetu victa sunt.
32 Digna est memoria Q. Catuli cum auctoritas tum verecundia.
Qui cum dissuadens legem in contione dixisset esse quidem praec-
larum virum Cn. Pompeium, sed nimium iam liberae rei publicae
neque omnia in uno reponenda adiecissetque: "si quid huic accide-
rit, quem in eius locum substituetis?" subclamavit universa contio,
"te, Q. Catule." Tum ille victus con sensu omnium et tam honorifico
civitatis testimonio e contione discessit. Hie hominis verecundiam,
populi iustitiam mirari libet, huius, quod non ultra contendit, plebis,
quod dissuadentem et adversarium voluntatis suae vero testimonio
fraudare noluit.
Per idem tempus Cotta iudicandi munus, quod C. Gracchus
ereptum senatui ad equites, Sulla ab illis ad senatum transtulerant,
aequaliter in utrumque ordinem partitus est; Otho Roscius lege sua
equitibus in theatro loca restituit.
At Cn. Po.mpeius multis et praeclaris viris in id bellum adsumptis
discriptoque paene in omnis recessus maris praesidio navium, brevi
inexsuperabili manu terrarum orbem liberavit praedonesque saepe
multis iam aliis locis vietos circa Ciliciam classe adgressus fudit ac
fugavit; et quo maturius bellum tam late diffusum conficeret, reliqu-
ias eorum contractas in urbibus remotoque mari loco in certa sede
constituit. Sunt qui hoc carp ant, sed quam quam in auctore satis
rationis est, tamen ratio quemlibet magnum auctorem faceret; data
enim facultate sine rapto vivendi rapinis arcuit.

96
 RIlvlSKA POVIjEST

unisti i da mu u svim pokrajinama zapovjednistvo bude ravno zapo-

vjednistvu prokonzula, sve do pedesetog miljokaza od mora. Tim se
zakljuckom zapovjednistvo nad gotovo citavim svijetom povjeravalo
jednom jedinom covjeku. No ipak, ista ovakva odluka bila je done-
sena sedam godina prije za preture Marka Antonija. 285 No ponekad
osoba, kao sto primjerom skodi, tako poveeava Hi umanjuje zavist. U
Antonija su ljudi to mirne duse bili dopustili; rijetko se, nairne, zavidi
castima onih od Cije sile ne vlada strah; naprotiv, Ijudi se pribojavaju
izvanrednih ovlasti u onih za koje se Cini da ee ih odloziti Hi zaddati
sarno po svojoj osobnoj procjeni, te im je jedino mjerilo vlastita volja.
Optimati su govorili protiv, no njihovi su prijedlozi silom svladani.
32 Ugled i cednost Kvinta Katula vrijedni su spomena. 286 Kad se
u skupstini protivio zakonu te rekao kako je Gnej Pompej, doduse,
presjajan muz, ali kako je to vee previse za slobodnu ddavu i kako ne
treba sve polagati u jednoga covjeka, pa dometnuo: "Ako se ovomu
sto dogodi, koga eete postaviti na njegovo mjesto?", citava mu je
skupstina doviknula: "Tebe, Kvinte Katule!" Tad je on svladan opeim
suglasjem i tako casnom potvrdom sugradana otiSao iz skupstine.
Zgodno je na ovome mjestu diviti se cednosti covjeka, pravednosti
naroda; njegovoj cednosti, sto nije krenuo dalje, pravednosti puka,
sto covjeka koji je bio drugoga misljenja i protivio se njegovoj volji
nije zakinuo za istinsku potvrdu naklonosti.
U is to je vrijeme Kota sudsku sluzbu, sto ju je Gaj Grakh oduzeo
senatu i prebacio vitezovima, a Sula od ovih po novo senatu, jedna-
komjerno razdijelio na jedan i drugi stalez.287 Roscije Oton svojim je
zakonom vratio vitezovima njihova mjesta u kazaliStu. 288
A Gnej je Pompej, uzevsi sa sobom u taj rat mnoge presjajne
muzeve i rasporedivsi brodske posade u gotovo sve zakutke mora, u
kratko vrijeme tom nesavladivom silom oslobodio svijet; kraj Kili-
kije je razbojnike napao brodovljem i hametice ih potukao, vee vise
puta pobijedene i na drugim mjestima. I kako bi sto bde dovrsio
tako siroko rasprostranjen rat, njihove je ostatke smjestio u sigurnu
postojbinu skupivsi ih po gradovima i mjestima udaljenima od mora.
Neki mu zbog toga prigovaraju, no ne sarno da je do sao na dobru
zamisao, nego bi takva zamisao ucinila velikim svakoga tko bi na nju
dosao; pruzivsi im, nairne, moguenost da zive bez grabezi, odvratio
ih je od pljackanja.

97
 HISTORIAE ROMANAE

33 Cum esset in fine bellum piraticum et L. Lucullus, qui ante

septem annos ex consulatu sortitus Asiam Mithridati oppositus
erat magnasque et memorabiles res ibi gesserat, Mithridatem saepe
multis locis fuderat, egregia Cyzicum liberarat victoria, Tigranem,
regum maximum, in Armenia vicerat ultimamque bello manum
paene magis noluerat imponere quam non potuerat, quia alioqui
per omnia laudabilis et bello paene invictus pecuniae pellebatur cu-
pidine, idem bellum adhuc administraret, Manilius tribunus plebis,
semper venalis et alienae minister potentiae, legem tulit, ut bellum
Mithridaticum per Cn. Pompeium administraretur. Accepta ea ma-
gnisque certatum inter imperatores iurgiis, cum Pompeius Lucullo
infamiam pecuniae, Lucullus Pompeio interminatam cupiditatem
obiiceret imperii neuterque ab altero quod arguebat mentitus argui
posset. Nam neque Pompeius, ut primum ad rem publicam adgre-
ssus est, quem quam omnino parem tulit, et in quibus rebus primus
esse debebat, solus esse cupiebat (neque eo viro quisquam aut alia
omnia minus aut gloriam magis concupiit, in adpetendis honoribus
inmodicus, in gerendis verecundissimus, ut qui eos ut libentissime
iniret, ita finiret aequo animo, et quod cupisset, arbitrio suo sumeret,
alieno deponeret) et Lucullus, summus alioqui vir, profusae huius
in aedificiis convictibusque et apparatibus luxuriae primus auctor
fuit, quem ob iniectas moles mari et receptum suffossis montibus in
terras mare haud infacete Magnus Pompeius Xerxen togatum vocare
adsueverat.
34 Per id tempus a Q. Metello Creta insula in populi Romani
potestatem redacta est, quae ducibus Pan are et Lasthene quattuor et
viginti milibus iuvenum coactis, velocitate pernicibus, armorum la-
borumque patientissimis, sagittarum usu celeberrimis, per triennium
Romanos exercitus fatigaverat. Ne ab huius quidem usura gloriae
temperavit animum Cn. Pompeius, quin victoriae partem conaretur
vindicare. Sed et Luculli et Metelli triumphum cum ipsorum singu-
laris virtus tum etiam invidia Pompei apud optimum quem que fecit
favorabilem.
Per haec tempora M. Cicero, qui omnia incrementa sua sibi de-
buit, vir novitatis nobilissimae et ut vita clarus, ita ingenio maximus,
quique effecit, ne quorum arm a viceramus, eorum ingenio vincere-

98
 RIMSKA POVIjEST

33 Kad je gusarski rat bio pri kraju, Lucije Lukul - koji je prije
sedam godina nakon konzulata289 zdrijebom dobio Aziju te se su-
protstavio Mitridatu,290 pa ondje izveo mnoga i spomena vrijedna
djela, na mnogim je mjestima razbio Mitridata, izvanrednom pobje-
dom oslobodio Kizik,291 u Armeniji pobijetio Tigrana, najmocnijeg
medu kraljevima292 a okoncati rat prije bi bilo da nije htio nego da
nije mogao jer ga je - po svemu inace hvale vrijednog, a u ratu go-
tovo nepobjedivog - gonila teznja za novcem jos je uvijek upravljao
tim ratom; pucki je tribun Manilije, uvijek na prodaju i sluga tude
rnoci, donio zakon da Gnej Pompej vodi Mitridatov rat. Nakon 810
je taj zakon usvojen, medu zapovjednicima je nastalo nadmetanje u
velikim prepirkama, jer je Pompej predbacivao Lukulu sramotu zbog
novca, a Lukul Pompeju neizmjernu zudnju za vlascu, te nijedan od
njih nije mogao drugomu dokazati da je laz ono 5tO je dokazivao.
Jer ni Pompej, tim se latio ddavnih poslova, nije uopce podnosio
sebi jednaka te je u onim stvarima u kojima je trebao biti prvi zelio
je biti jedini (od tog covjeka nitko slavu vise zelio od svega drugoga,
u natjecanju za casti neurnjeren, u njihovu obnasanju vrlo savjestan,
poput covjeka koji ih je s najveCim veseljem zapocimao i mirna srca
dovrsavao, a 5tO bi pozelio pre rna vlastitoj odluci uzimao, prema
tudoj odlagao), a Lukul je, inace najuzviseniji muz, bio zacetnik one
rasipne raskosi u podizanju zgrada, pripremi gozbi i sjajnih prire-
daba, kojega je, zbog nasipa postavljenih u more i mora uvucena
u kopno kroz prokopane planine,293 vrlo duhovito Veliki Pompej
obicno nazivao Kserksom u togP94
34 U ono je vrijerne Kvint Metel pod vlast riOmskoga naroda
podvrgnuo otok Kretu, koja je pod vodstvom Panara i Lastena tri
godine mucila rimske vojske okupivsi dvadeset i cetiri tisuce mladiCa
okretnih zbog svoje brzine te veoma strpljivih u oruzju i naporima,
a vrlo slavnih po streljackoj vjestini. 295 Gnej Pompej nije suspregnuo
svoje srce ni od uzitka u ovoj slavi a da dio pobjede ne bi pokusao
prisvojiti za sebe. No Lukulova i Metelova izvanredna hrabrost, kao
i zavist prema Pornpeju, postigli su to da su svi najbolji ljudi Lukulov
i Metelov trijumf primili s odu5evljenjem.296
U ova je vremena Marko Ciceron, koji je say svoj uspon dugovao
sarnome sebi, silno plemeniti skorojevic, zivotom slavan a umom
najveCi, covjek koji je pripomogao da ne budemo pobijedeni umom
onih koje smo pobijedili u ratu, kao konzul je jedinstvenom hrabro-

99
 HISTORIAE ROMANAE

mur, consul Sergii Catilinae Lentulique et Cethegi et aliorum utri-

usque ordinis virorum coniurationem singulari virtute, constantia,
vigilia curaque aperuit. Catilina metu consularis imperii urbe pulsus
est; Lentulus consularis et praetor iterum Cethegusque et alii clari
nominis viri auctore senatu, iussu consulis in carcere necati sunt.
35 Ille senatus dies, quo haec acta sunt, virtutem M. Catonis iam
multis in rebus conspicuam atque praenitentem in altissimo culmine
locavit. Hic genitus proavo M. Catone, principe illo familiae Porciae,
homo Virtuti simillimus et per omnia ingenio diis quam hominibus
propior, qui numquam recte fecit, ut facere videretur, sed quia aliter
facere non potuerat, cuique id solum visum est ration em habere,
quod haberet iustitiam, omnibus humanis vitiis immunis semper
fortunam in sua potestate habuit. Hic tribunus plebis designatus et
adhuc admodum adulescens, cum alii suaderent, ut per municipia
Lentulus coniuratique custodirentur, paene inter ultimos interroga-
tus sententiam, tanta vi animi atque ingenii invectus est in coniura-
tionem, eo ardore oris orationem omnium lenitatem suadentium
societate consilii suspectam fecit, sic impendentia ex ruinis incendii-
sque urbis et commutatione status publici pericula exposuit, ita con-
sulis virtutem amplificavit, ut universus senatus in eius sententiam
transiret animadvertendumque in eos, quos praediximus, censeret
maiorque pars ordinis eius Ciceronem prosequerentur domum.
At Catilina non segnius conata obiit, quam sceleris conandi con-
silia inierat: quippe fortissime dimicans quem spiritum supplicio
debuerat, proelio reddidit.
36 Consulatui Ciceronis non mediocre adiecit decus natus eo
anno divus Augustus abhinc annos LXXXII, omnibus omnium gen-
tium viris magnitudine sua inducturus caliginem.
lam paene supervacaneum videri potest eminentium ingenio-
rum notare tempora. Quis enim ignorat diremptos gradibus aetatis
floruisse hoc tempore Ciceronem, Hortensium, anteque Crassum,
Cottam, Sulpicium, moxque Brutum, Calidium, Caelium, Calvum et
proximum Ciceroni Caesarem eorumque velut alumnos Corvinum
ac Pollionem Asinium, aemulumque Thucydidis Sallustium, aucto-
resque carminum Varronem ac Lucretium neque ullo in suscepto
carminis sui opere minorem Catullum. Paene stulta est inhaeren-
tium oculis ingeniorum enumeratio, inter quae maxime nostri aevi

100
 RIMSKA POVnEST

seu, upornoseu, budnoseu i brigom otkrio urotu Sergija Katiline,

Lentula i Cetega, kao i drugih pripadnika jednoga i drugog staleza. 297
Katilina je strahom od konzulske vlasti otjeran iz grada. Lentul, bivsi
konzul i po drugi put pretor, te Ceteg i ostali muzevi slavna imena
usmreeni su u zatvoru zakljuckom senata, a po zapovijedi konzula.
35 Taj je dan u senatu, u kojemu se ovo dogodilo, doveo do vr-
hunca hrabrost Marka Katona koja se odlikovala i zasjala vee u mno-
gim stvarima. 298 Roden od pradjeda Marka Katona, onoga prvaka
Porcijeve obitelji, on je bio covjek najslicniji Vrlini i po svemu umom
blizi bogovima nego ljudima, koji nikad nije ucinio ispravno djelo
samo radi izgleda, vee zbog toga sto to drukCije nije mogao uCiniti, i
kojemu se Cinilo kako jedino u onome postoji razlog sto u sebi sadr-
zava pravednost; posteden svih ljudskih mana, uvijek je bio gospodar
svoje sudbine. Kao izabrani pucki tribun i jos posve mlad covjek, kad
su drugi predlagali da se Lentul i urotnici cuvaju po municipijima,299
gotovo medu posljednjima upitan za misljenje, on se takvom snagom
duha i uma obrusio na urotu, tako zazarena lica uCinio sumnjivima
govore svih koji su savjetovali blagost zbog dionistva u odluci, tako
prikazao opasnosti koje su prijetile rusenjem i paljenjem grada, te
promjenom stanja u ddavi, tako uveeao konzulovu srcanost da se
Citav senat pridruzio njegovu misljenju i odlucio kako valja postupiti
protiv onih koje smo prije spomenuli, te je veei dio onoga staleZa
Cicerona otpratio njegovoj kuei.
No Katilina je jednako marno sproveo svoje namjere kao sto se
bio latio odluke da se upusti u zloCin. Jer je u bitki vrlo hrabro se
boreCi dusu osudenu na smrtnu kaznu.
36 Cast je Ciceronovu konzulatu uveealo i to sto se u toj godinPOo
radio bozanski August - ima tomu osamdeset i dvije go dine - koji
ee sve muzeve svih naroda zasjeniti svojom velicinom.
Vee se gotovo moze Ciniti suvisnim navoditi vremena istaknutih
umova. Tko, naime, ne zna da su u ovo vrijeme, tek malo razdijeljeni
dobi, cvali Ciceron, Hortenzije, a prije toga Kras, Kota, Sulpicije,
uskoro potom Brut, Kalidije, Celije, Kalvo i, najblizi Ciceronu, Cezar,
te njihovi tako reCi pitomci Korvin i Azinije Polion, kao i takmac
Tukididov Salustije, te tvorci pjesama Varon i Lukrecije i Katul svi-
ma ravan po onome sto je ostvario u pjesnistvu. Gotovo da je glupo
nabrajanje umova koji zapinju za oko, u kojemu se u nasemu vijeku

101
 HlSTORIAE ROMANAE

eminent princeps carminum Vergilius Rabiriusque et consecutus

Sallustium Livius Tibullusque et Naso, perfectissimi in forma operis
sui; nam vivorum ut magna admiratio, ita censura difficilis est.
37 Dum haec in urbe Italiaque geruntur, Cn. Pompeius me-
morabile adversus Mithridaten, qui post Luculli profectionem ma-
gnas novi exercitus viris reparaverat, bellum gessit. At rex fusus
fugatusque et omnibus exutus copiis Armeniam Tigranemque socer
generum petiit, regem eius temporis, nisi qua Luculli armis erat in-
fractus, potentissimum. Simul itaque duos persecutus Pompeius
intravit Armeniam. Prior filius Tigranis, sed discors patri, pervenit ad
Pompeium; mox ipse supplex et praesens se regnumque dicioni eius
permisit, praefatus neminem alium neque Romanum neque ullius
gentis virum futurum fuisse, cuius se societati commissurus foret,
quam Cn. Pompeium; proin omnem sibi vel adversam vel secundam,
cuius auctor ille esset, fortunam tolerabilem futuram: non esse turpe
ab eo vinci, quem vincere esset nefas, neque inhoneste aliquem sum-
mitti huic, quem fortuna super omnis extulisset. Servatus regi honos
imperii, sed multato ingenti pecunia, quae omnis, sicuti Pompeio
moris erat, redacta in quaestoris potestatem ac publicis descripta
litteris. Syria aliaeque, quas occupaverat, provinciae ereptae, et aliae
restitutae populo Romano, aliae tum primum in eius potestatem re-
dactae, ut Syria, quae tum primum facta est stipendiaria. Finis imperii
regii terminatus Armenia.
38 Haud absurdum videtur propositi operis regulae paucis
percurrere, quae cuiusque ductu gens ac natio redacta in formulam
provinciae stipendiaria facta sit, ut quae partibus notavimus, facilius
simul universa conspici possint.
Primus in Siciliam traiecit exercitum consul Claudius, sed pro-
vinciam earn post annos ferme duos et quinquaginta captis Syracusis
fecit Marcellus Claudius. Primus Africam Regulus no no ferme anne
primi Punici belli aggressus est; sed post centum et novem annos P.
Scipio Aemilianus eruta Carthagine abhinc annos centum septuagin-
ta tris Africam in formulam redegit provinciae. Sardinia inter pri-

102
 RIMSKA POVI)EST

najvise isticu: prvak u pjesmama Vergilije, te Rabirije i Livije, koji je

dostigao Salustija, kao i Tibul i Nazon, najsavrseniji u ljepoti svojega
djela; kao sto je naime divljenje prema zivima veliko, tako je njihovo
ocjenjivanje teSko.
37 Dok se to dogadalo u gradu i u Italiji, Gnej je Pompej poveo
znamenit rat protiv Mitridata, koji je poslije Lukulova odlaska bio
ponovo okupio velike snage nove vojske. 301 No kralj se, hametice
porazen i lisen svih svojih ceta, uputio u Armeniju i k Tigranu, kao
tast k zetu, najmocnijem kralju u ono vrijeme, osim po tome sto
ga je slomilo Lukulovo oruzje. I tako se Pompej u isti mah dao u
potjeru za obojicom te usao u Armeniju. Prvi je k Pompeju dosao
Tigranov sin, ali u zavadi s ocem. Potom je on sam, ponizno moleCi
i osobno se pojavivsi pred njim, sebe i svoje kraljevstvo prepustio
njegovoj vlasti, rekavsi da nema nikoga drugog, ni Rimljanina ni
muza bilo kojega naroda, cijem bi se saveznistvu prepustio, nego
Gneju Pompeju. Stoga ce mu svaka, bilo povoljna, bilo nepovoljna
sudbina, koju Pompej predlozi, biti podnosljiva: nije sramotno biti
pobijeden od onoga kojega je grijeh pobijediti, niti je necasno da se
netko podvrgne onomu kojega je sudbina izdigla iznad sviju. Kralju
je sacuvana cast vlasti, ali je oglobljen za velik novae, koji je say, ka-
kay je obicaj imao Pompej, vracen u nadleinost kvestora i popisan
javnim listinama. Sirija i druge pokrajine, koje je ovaj bio zauzeo,
bile su mu oduzete, te su jedne vracene rimskomu narodu, a druge
su tad po prvi put dospjele u njegovu vlast, kao Sirija, koja je tad po
prvi put pretvorena u pokrajinu koja placa danak. Domet kraljevske
vlasti sveden je na Armeniju.
38 Cini se kako ne odudara od pravila zamisljena djela s nekoliko
rijeCi preletjeti koji je to narod i koje pleme te pod cijim vodstvom
postalo rimskom provincijom obveznom placati danak, kako bi se
ono sto smo naveli po dijelovima na jednome mjestu moglo lakse
sagle dati kao cjelina.
Prvi je na Siciliju prebacio vojsku konzul Klaudije,302 no provinci-
jom ju je ucinio Klaudije Marcel, gotovo pedeset i dvije godine poslije,
osvojivsi Sirakuzu,.303 Prvi je Afriku napao Regul, u gotovo devetoj
godini od pocetka prvoga punskog rata;304 no sto i devet godina na-
kon toga Publije Scipion Emilijan pretvorio juje u provinciju, srusivsi
Kartagu - ima tomu sto sedamdeset i tri godine. 305 Sardinija je izmedu

103
 HISTORIAE ROMANAE

mum et secundum bellum Punicum ductu T. Manlii consulis certum

recepit imperii iugum. Immane bellicae civitatis argumentum, quod
semel sub regibus, iterum hoc T. Manlio consule, tertio Augusto
principe certae pacis argumentum Ianus geminus clausus dedit. In
Hispaniam primi omnium duxere exercitus Cn. et P. Scipiones ini-
tio secundi belli Punici abhinc annos ducentos quinquaginta; inde
varie possessa et saepe amissa partibus, universa ductu Augusti facta
stipendiaria est. Macedoniam Paulus, Mummius Achaiam, Fulvius
Nobilior subegit Aetoliam, Asiam L. Scipio, Africani frater, eripuit
Antiocho, sed beneficio senatus populique Romani mox ab Attalis
possessam regibus M. Perpenna capto Aristonico fecit tributariam.
Cyprus devicta nullius adsignanda gloria est; quippe senatus consulto,
ministerio Catonis, regis morte, quam ille conscientia acciverat, facta
provincia est. Creta Metelli ductu longissimae libertatis fine multata
est. Syria Pontusque Cn. Pompei virtutis monumenta sunt.
39 Gallias primum a Domitio Fabioque, nepote Pauli, qui Allo-
brogicus vocatus est, intratas cum exercitu, magna mox clade nostra,
saepe et adfectavimus et omisimus. Sed fulgentissimum C. Caesaris
opus in his conspicitur; quippe eius ductu auspiciisque infractae pae-
ne idem, quod totus terrarum orbis, in aerarium conferunt stipendi-
urn. Ab eodem facta" " "Numidicus. Ciliciam perdomuit Isauricus
et post bellum Antiochinum Vulso Manlius Gallograeciam. Bithynia,
ut praediximus, testamento Nicomedis relicta hereditaria. Divus Au-
gustus praeter Hispanias aliasque gentis, quarum titulis forum eius
praenitet, paene idem facta Aegypto stipendiaria, quantum pater eius
Galliis, in aerarium reditus contulit. At Ti. Caesar quam certam His-
panis parendi confessionem extorserat parens, Illyriis Delmatisque
extorsit. Raetiam autem et Vindelicos ac Noricos Pannoniamque et
Scordiscos novas imperio nostro subiunxit provincias. Ut has armis,
ita auctoritate Cappadociam populo Romano fecit stipendiariam. Sed
revertamur ad ordinem.

104
 RIMSKA POVlJEST

prvoga i drugoga Punskog rata, pod vodstvom konzula Tita Manlija,

prihvatila cvrst jaram rimske vlasti. 306 Neizmjeran je dokaz ratnicke
ddave to sto je jedanput pod kraljevima, drugi put pod ovim konzu-
lorn Titom Manlijem, a treei put pod vladarom Augustom zatvaranje
hrama Dvolicnoga Jana pruzilo dokaz pouzdanog mira. 30? U Hispaniju
su prvi odveli vojsku Gnej i Publije Scipion na pocetku drugoga pun-
skog rata - ima tomu dvjesta i pedeset godina. 30S Otad je zaposjedana
na razlicite nacine, a vise puta i djelimice izgubljena pod vodstvom
Augusta Citava pretvorena u provinciju koja plaea danak. 309 Makedoni-
ju je podvrgnuo Paulo,J1O Mumije Ahaju,311 Fulvije Nobilior Etoliju;312
Aziju je Lucije Scipion, brat Scipiona Africkoga, oteo Antiohu,3lJ no
nakon sto su je dobrotom senata i rimskog naroda pod svoju vlast uzeli
Atalidi,l14 Marko ju je Perpena zarobivsi Aristonika31S uCinio provinci-
jom obveznom na plaeanje danka. Porazeni Cipar ne moze se pripisati
niCijoj slavi. 6 Jer je postala provincijom odlukom senata uz pomoe
Katona te smrcu kralja,l16 u koju ga je odvela griznja savjesti. Jl7 Kreta
je pod Metelovim vodstvom kaznjena svrsetkom dugotrajne slobode.
Sirija i Pont spomenici su hrabrosti Gneja Pompeja.
39 Cesto smo i strasno teZili za Galijama, u koje su prvi put s voj-
skom usli Domicije i Fabije, unuk Paulov, koji je nazvan Alobroski,318
uz nas velik poraz koji je uskoro uslijedio,319 a cesto i dizali ruke od
njih. No najblistavijim se u njima pokazuje djelo Gaja Cezara. Jer su
skrsene pod njegovim vodstvom i auspicijima, a u ddavnu blagajnu
snose gotovo isti danak koji i citav svijet. Od njega (je u provinci-
ju pretvorena Numidija,320 iz koje je nadimak hrabroseu stecen vee
odavna bio donio Metel)321 Numidski.322 Kilikiju je pokorio Izaur-
ski,323 a Galogrcku poslije Antioskog rata Manlije Vulzon. 324 Bitinija
nam je, kako smo prije rekli,325 po Nikomedovoj oporuci ostavljena u
nasljedstvo. Bozanski je August, pretvorivsi osim Hispanija i drugih
naroda, od cijih naziva blista njegov trg, i Egipat u provinciju koja
plaea danak, unio u drzavnu blagajnu gotovo isto toliko koliko i nje-
gOY otac po povratku iz Galija. A Tiberije je Cezar od Ilira i Delmata
iznudio onako CVfstO priznanje pokornosti, kakvo je njegov otac bio
iznudio od Hispanaca. 326 Reciju je pak i Vindelicane te Noricane, Pa-
noniju i Skordiscane kao nove provincije pripojio nasemu carstvu.327
Kao sto je ove obvezao na plaeanje danka zahvaljujuCi oruzju, tako
je Kapadokiju obvezao zahvaljujuCi svom dostojanstvu. No vratimo
se na redoslijed dogadaja.

105
 HISTORIAE ROMANAE

40 Secuta deinde Cn. Pompei militia, gloriae laborisne maioris

incertum est. Penetratae cum victoria Media, Albania, Hiberia; ac
deinde tlexum agmen ad eas nationes, quae dextra atque intima Ponti
incolunt, Colchos Heniochosque et Achaeos, et oppressus auspiciis
Pompei, insidiis filii Pharnacis Mithridates, ultimus omnium iuris sui
regum praeter Parthicos. Tum victor.omnium quas adierat gentium
Pompeius suoque et civium voto maior et per omnia fortunam ho-
minis egressus revertit in Italiam. Cuius reditum favorabilem opinio
fecerat; quippe plerique non sine exercitu venturum in urbem adfir-
marunt et libertati publicae statuturum arbitrio suo modum. Quo
magis hoc homines timuerant, eo gratior civilis tanti imperatoris
reditus fuit: omni quippe Brundusii dimisso exercitu nihil praeter
nomen imperatoris retinens cum privato comitatu, quem semper
illi adstare moris fuit, in urbem rediit magnificentissimumque de tot
regibus per biduum egit triumph urn longeque maiorem omni ante
se inlata pecunia in aerarium, praeterquam a Paulo, ex manubiis
intulit.
Absente Cn. Pompeio T. Ampius et T. Labienus tribuni plebis
legem tulerant, ut is ludis circensibus corona aurea et omni cultu
triumphantium uteretur, scaenicis autem praetexta coronaque au-
rea. Id ille non plus quam semel, et hoc sane nimium fuit, usurp a-
re sustinuit. Huius viri fastigium tantis auctibus fortuna extulit, ut
primum ex Africa, iterum ex Europa, tertio ex Asia triumpharet et,
quot partes terrarum orbis sunt, totidem faceret monumenta vic-
toriae suae. Numquam tamen eminentia invidia carent. Itaque et
Lucullus et Metellus Creticus, memor tamen acceptae iniuriae, non
iniuste querens (quippe ornamentum triumphi eius captivos duces
Pompeius subduxerat) et cum iis pars optimatium refragabatur, ne
aut promissa civitatibus a Pompeio aut bene meritis praemia ad ar-
bitrium eius persolverentur.
41 Secutus deinde est consulatus C. Caesaris, qui scribenti ma-
num iniicit et quamlibet festinantem in se morari cogit. Hic nobi-
lissima Iuliorum genitus familia et, quod inter omnis antiquitatis
studiosos constabat, ab Anchise ac Venere deducens genus, forma
omnium civium excellentissimus, vigore animi acerrimus, muni-

106
 RIMSKA POVI/EST

40 Uslijedila je potom vojna Gneja Pompeja, za koju je tesko red

je Ii bila slavnija ili napornija. 328 USlo se pobjedonosno u Mediju,
Albaniju i Hiberiju. 329 Potom je vojska skrenuta na one narode koji
nastanjuju desnu stranu i unutrasnjost Ponta, KolSane, Heniosane i
Ahejane, te je svladan Mitridat, posljednji od svih samostalnih kra-
ljeva osim Parta, zahvaljujud Pompejevim auspicijima i podmuklo-
sti Mitridatova sina Farnaka. 330 Tad se Pompej vratio u Italiju, kao
pobjednik nad svim narodima koje je bio obisao, nadmasivsi i svoje
i zelje svojih sugradana, i po svemu nadisavsi sudbinu smrtnika. 331
Njegov je povratak docekan s radoscu pod utjeeajem javnog mnije-
nja: jer, vedna je ljudi tvrdila kako u grad nece dod bez vojske i kako
ce po svojoj volji odrediti mjeru javnoj slobodi. 5to su se ljudi toga
vise bojali, to je povratak tako velika muza kao obicna gradanina bio
drazi. Raspustivsi, naime, svu vojsku u Brundiziju, ne zaddavajud
nista osim imena zapovjednika,332 s privatnom se pratnjom, koja je
uvijek imala obicaj stajati uz njega, vratio u grad, te je u dva dan am
proslavio velicanstven trijumf nad tolikim kraljevima, a u ddavnu
blagajnu unio novae daleko ved od bilo kojega unesenog prije njega,
osim onoga koji je iz ratnoga plijena bio unio Paup34
U odsutnosti Gneja Pompeja pucki tribuni Tit Ampije i Tit La-
bijen 335 donijeli su zakon da se on na cirkuskim igrama sluzi zlatnim
vijeneem i potpunom trijumfatorskom nosnjom, a na kazalisnim
pretekstom i zlatnim vijencem. On se time pristao posluziti samo
jedanput, a i to je, zacijelo, bilo previse. Vrhunae dostojanstva ovoga
muza sudbina je uzvisila tolikim uspjesima da je prvi put proslavio
trijumf nad Afrikom, drugi put nad Europom, tred put nad Azijom,
i da je podigao toliko spomenika svoje pobjede, koliko je dijelova
svijeta. 336 Istaknute uvijek prati zavist. Stoga su se i Lukul i Metel
Kretski, sjecajud se ipak pretrpljene nepravde, i posve se opravdano
tuzed (ta Pompej je bio oteo ukras njegova trijumfa - zarobljene
vojskovode), a zajedno s njima i dio optimata, protivili tomu da se
po Pompejevoj samovoljnoj odluci isplate bilo obecanja koja je dao
gradovima, bilo nagrade zasluznima.
41 Uslijedio je potom konzulat Gaja Cezara,JJ7 koji piseu zau-
stavlja ruku, te ga, ma koliko zurio, prisiljava da se na njemu zaddi.
On je bio roden u najplemenitijoj obitelji Julijevaea i, u cemu su se svi
proucavatelji starine slagali, vukao porijeklo od Anhiza i Venere, a bio
je likom medu svim gradanima najistaknutiji, po vatrenosti duha naj-

107
 HISTORIAE ROMANAE

ficentia effusissimus, animo super humanam et naturam et fidem

evectus, magnitudine cogitationum, celeritate bellandi, patientia peri-
culorum Magno illi Alexandro, sed sob rio neque iracundo simillimus,
qui denique semper et cibo et somno in vitam, non in voluptatem
uteretur, cum fuisset C. Mario sanguine coniunctissimus atque idem
Cinnae gener, cuius filiam ut repudiaret nullo metu compelli potuit,
cum M. Piso consularis Anniam, quae Cinnae uxor fuerat, in Sullae
dimisisset gratiam, habuissetque fere duodeviginti annos eo tempore,
quo Sulla rerum potitus est, magis ministris Sullae adiutoribusque
partium quam ipso conquirentibus eum ad necem mutata veste dis-
similemque fortunae suae indutus habitum nocte urbe elapsus est.
Idem postea admodum iuvenis, cum a piratis captus esset, ita se per
omne spatium, quo ab iis retentus est, apud eos gessit, ut pariter his
terrori venerationique esset, neque umquam aut nocte aut die (cur
enim quod vel maximum est, si narrari verbis speciosis non potest,
omittatur?) aut excalcearetur aut discinge~etur, in hoc scilicet, ne si
quando aliquid ex solito variaret, suspectus iis, qui oculis tantummo-
do eum custodiebant, foret.
42 Longum est narrare, quid et quotiens ausus sit, quanto opere
conata eius qui obtinebat Asiam magistratus populi Romani metu suo
destituerit. Illud referatur documentum tanti mox evasuri viri: quae
nox earn diem secuta est, qua publica civitatium pecunia redemptus
est, ita tamen, ut cogeret ante obsides a piratis civitatibus dari, et pri-
vatus et contracta classe tumultuaria invectus in eum locum, in quo
ipsi praedones erant, partem classis fugavit, partem mersit, aliquot
navis multosque mortalis cepit; laetusque nocturnae expeditionis
triumpho ad suos revectus est, mandatisque custodiae quos ceperat,
in Bithyniam perrexit ad proconsulem Iuncum (idem enim Asiam
eamque obtinebat) petens, ut auctor fieret sumendi de captivis suppli-
cii: quod ille se facturum negasset venditurumque captivos dixisset
(quippe sequebatur invidia inertiam), incredibili celeritate revectus
ad mare, priusquam de ea re ulli proconsulis redderentur epistulae,
omnes, quos ceperat, suffixit cruci.

108
 RIMSKA POVIjEST
-----------------------------------------------
?l~triji, po darezljivosti najrasipniji, hrabroseu iznad i ljudske prirode
I JUdSkog vjerovanja; pO veliCini svojih misli, pO brzini ratovanja i pO
POdnosenju opasnosti najslicniji Aleksandru Velikom - kad je Alek-
san dar bio trijezan i kad se nije Ijutio; napokon, i jelom i snom uvijek
~~, sluZio da bi zivio, ne za nasladu, Po krvnom je srodstvu bio veoma
t IZak Gaju Mariju,3J8 a isto tako i zet Cini, od cije ga keeri nikakav
~ ,r~~ nije mogao natjerati da se rastavp39 - premda je Marko Pizon,
~ lVSI konzul, za Ijubav Sulinu bio otpustio Aniju, koja je prije toga bila
~e~a Cinina,340 Imao je gotovo osamnaest godina u vrijeme kad se Sula
o 0Pao vlasti, i dok su ga - vise sluge Sulini i pomagaCi stranke nego
on sal11 _ traZili da ga ubiju, promijenivsi odijelo i obucen u nosnju
fa~s:e ne~~licnu njegovu pol?zaj,u, noeu)e ~tekao iz ,grada, Isto se
kr 'Posh)e, kao posve mlad eovJek, kad Je b10 zaroblJen od gusara,
~z SVe vrijeme dok su ga ddali u zarobljeni5tvu tako kod njih po-
n~ao da im je jednako tako bio predmetom straha i stovanja i da se
~\ a~ ni noeu ni danju (zasto da se ispusti ono 5tO je najvaznije, sarno
s al o~ ~to Se ne moze ispripovjediti biranim rijeCima?) nije ni izuvao ni
~,aqo, Zato, dakako, da ne bi postao sumnjiv onima koji su ga sarno
oenUa cUvali, ako bi kad neSto od uobicajenog promijenio,341
t 42 Dugo bi trajalo pripovijedati 0 tome na 8tO se i koliko se
~U a na sto odvazio, s kolikim je trudom njegove pokusaje magi-
:tra~ rirnskoga naroda koji je upravljao Azijom odbacio iz vlastita
ra a. N eka ovo posluzi kao svjedocanstvo 0 takvom muzu koji ee
~e usk.:o1'o visoko uzdignuti: Noe koja je uslijedila za dan om u kojem
Je ~
t otk.:uPI·Jen d rzavmm . noveem gra d ova - aI"1 Ipak tak 0 da 'Je prlJe ..
og~ natjerao gusare da gradovima dadu taoee - i kao privatnik i s

pu :e
;a rZinu okupljenim brodovljem odjedrio je na ono mjesto gdje
~alazili sami razbojnici, te je dio njihova brodovlja razbio, dio
tr~' °PIo, a nekoliko lada i mnogo Ijudi zarobio; na to se, veseo, u
zaiUrnfl.l. noenoga pohoda, vratio k svojima i, nakon 8tO je predao u
J :01' one koje je bio zarobio, produzio je u Bitiniju k prokonzulu
~n U (on je, nairne, upravljao Azijom i tom pokrajinom), trazeCi od
~Jeg~da predlozi da se nad zarobljenicima izvr8i smrtna kazna. 342 Kad
~er~~ ?vaj rekao kako to neee uciniti i izjavio kako ee zarobljenike
'e ot ~tl (jer, lijenost je pratila zavist), nevjerojatnom brzinom ponovo
} kP ov-io na more, prije nego 8tO su 0 toj stvari bila ikomu predana
<-l.l.1ova plsma,
pro OQ..,.. . . sve koJe
te Je ' Je
. b'10 zaro b'10 razapeo na k"
nz.

109
 HISTORIAE ROMANAE

43 Idem mox ad sacerdotium ineundum (quippe absens ponti-

fex factus erat in Cottae consularis locum, cum paene puer a Mario
Cinnaque flamen dialis creatus victoria Sullae, qui omnia ab iis acta
fecerat irrita, amisisset id sacerdotium) festinans in Italiam, ne con-
spiceretur a praedonibus omnia tunc obtinentibus maria et merito
iam infestis sibi, quattuor scalmorum navem una cum duobus amicis
decemque servis ingressus effusissimum Adriatici maris traiecit si-
num. Quo quidem in cursu conspectis, ut putabat, piratarum navi-
bus cum exuisset vestem alligassetque pugionem ad femur alterutri
se fortunae parans, mox intellexit frustratum esse visum suum arbo-
rumque ex longinquo ordinem antemnarum praebuisse imaginem.
Reliqua eius acta in urbe, nobilissimaque Cn. Dolabellae accu-
satio et maior civitatis in ea favor, quam reis praestari solet, con-
tentionesque civiles cum Q. Catulo atque aliis eminentissimis viris
celeberrimae, et ante praeturam victus in maximi pontificatus peti-
tione Q. Catulus, omnium confessione senatus princeps, et restitu-
ta in aedilitate adversante quidem nobilitate monumenta C. Marii,
simulque revocati ad ius dignitatis proscriptorum liberi, et praetura
quaesturaque mirabili virtute atque industria obita in Hispania (cum
esset quaestor sub Vetere Antistio, avo huius Veteris consularis atque
pontificis, duorum consularium et sacerdotum patris, viri in tan tum
boni, in quantum humana simplicitas intellegi potest), quo notiora
sunt, minus egent stilo.
44 Hoc igitur consule inter eum et Cn. Pompeium et M. Cra-
ssum inita potentiae societas, quae urbi orbique terrarum nec minus
diverso cuique tempore ipsis exitiabilis fuit. Hoc consilium sequendi
Pompeius causam habuerat, ut tandem acta in transmarinis pro-
vinciis, quibus, ut praediximus, multi obtrectabant, per Caesarem
confirmarentur consulem, Caesar autem, quod animadvertebat se
cedendo Pompei gloriae aucturum suam et invidia communis po-
tentiae in ilium relegata confirmaturum vires suas, Crassus, ut quem
principatum solus adsequi non poterat, auctoritate Pompei, viribus
teneret Caesaris. Adfinitas etiam inter Caesarem Pompeiumque con-
tracta nuptiis, quippe Iuliam, filiam C. Caesaris, Cn. Magnus duxit
uxorem.

110
 RIMSKA POVljEST

43 On se uskoro pozurio u Italiju da stupi u sveeeni5tvo: nairne,

u odsutnosti je bio postavljen za sveeenika 343 umjesto biv5ega konzula
Kote, nakon 5tO je, gotovo kao djecak, od Marija i Cine izabran za
Jupiterova flamina, no zbog Suline je pobjede, koji je sve njihove cine
proglasio ni5tetnima, izgubio to sveeenistvo. Kako ga ne bi opazili
razbojnici koji su tad vladali nad svim morima i opravdano vee bili
ljuti na njega, ukrcao se zajedno s dvojicom prijatelja i deset slugu
u camac na cetiri vesla, te preplovio veoma 5irok zaljev Jadranskoga
mora. Kad je na toj plovidbi, opazivsi, kako je mislio, brodove gusara,
svukao haljinu i na bedro privezao bodez, spremajuti se na ovakvu iIi
onakvu sudbinu, uskoro je razabrao da je zavaran onim 5tO je vidio
i da je red stabala pmzao iz daleka dojam jedrenica.
Ostala njegova djela u Gradu koliko su poznatija, toliko ma-
nje zude za perom. Mislim na cuvenu optuzbu protiv Gneja Do-
labele,344 kojemu je Grad iskazivao veeu naklonost no 5tO je obicno
imaju okrivljenici; na vrlo slavna gradanska nadmetanja s Kvintom
Katulom 34s i dmgim najistaknutijim muzevima; na pobjedu, prije
preture, u natjecanju za vrhovno sveeenistvo nad, prema priznanju
sviju, prvakom senata Kvintom Katulom;346 na to sto je u vrijeme
svoga ediliteta347 obnovio spomenike Gaja Marija unatoc protivljenju
plemstva, a u isto vrijeme vratio djeci proskribiranih pravo dosto-
janstva; na pretum i kvesturu,348 obavljenu cudesnom hrabro5eu i
poslenoscu u Hispaniji (kad je bio kvestor pod Antistijem Veterom,
djedom ovoga naseg Vetera, bivseg konzula i sveeenika, oca dvaju
biv5ih konzula i sveeenika, muza toliko dobra, koliko se ljudska ce-
stitost moze pojmiti).349
44 Dok je bio konzuPso, izmedu njega, Gneja Pompeja i Marka
Krasa sklopljeno je ortastvo u moti, koje je postalo kobno za grad i
svijet, a nista manje, kako vee za koga i u koje vee vrijeme, ni za njih
same. Da slijedi ovu odluku Pompej je imao razlog u tome da se napo-
kon u prekomorskim pokrajinama preko Cezara kao konzula ucvrste
njegova djela, koja su, kao 5tO smo prije rekli, mnogi umanjivali, Cezar,
pak, zbog toga 5tO je opazao da ee ustupanjem mjesta Pompejevoj
slavi uveeati svoju i da ee, nakon 5tO se zavist spram zajednicke moti
preusmjeri na njega, ucvrstiti svoje snage, a Kras, kako bi prvo mjesto
koje nije mogao dostiti sam postigao zahvaljujuti Pompejevu ugledu I
Cezarovim silama; a izmedu Cezara i Pompeja zenidbom je sklopljeno
i tazbinstvo, jer je Gnej Veliki uzeo za zenu Juliju, keer Gaja Cezara.

111
 HISTORIAE ROMANAE

In hoc consulatu Caesar legem tulit, ut ager Campanus plebei

divideretur, suasore legis Pompeio. Ita circiter viginti milia civium
eo deducta et ius urbis restitutum post annos circiter centum qu-
inquaginta duos quam bello Punico ab Romanis Capua in formam
praefecturae redacta erato Bibulus, collega Caesaris, cum actiones
eius magis vellet impedire quam posset, maiore parte anni domi se
tenuit. Quo facto dum augere vult invidiam collegae, auxit potentiam.
Tum Caesari decretae in quinquennium Galliae.
45 Per idem tempus P. Clodius, homo nobilis, disertus, audax,
quique neque dicendi neque faciendi ullum nisi quem vellet nosset
modum, malorum propositorum executor acerrimus, infamis etiam
sororis stupro et actus incesti reus ob initum inter religiosissima po-
puli Romani sacra adulterium, cum graves inimicitias cum M. Cice-
rone exerceret (quid enim inter tam dissimiles amicum esse poterat?)
et a patribus ad plebem transisset, legem in tribunatu tulit, qui civem
Romanum indemnatum interemisset, ei aqua et igni interdiceretur:
cuius verbis etsi non nominabatur Cicero, tamen solus petebatur. Ita
vir optime meritus de re publica conservatae patriae pretium calami-
tatem exilii tulit. Non caruerunt suspicione oppressi Ciceronis Caesar
et Pompeius. Hoc sibi contraxisse videbatur Cicero, quod inter viginti
viros dividendo agro Campano esse noluisset. Idem intra biennium
sera Cn. Pompei cura, verum ut coepit intenta, votisque Italiae ac
decretis senatus, virtute atque actione Anni Milonis tribuni plebis
dignitati patriaeque restitutus est. Neque post Numidici exilium aut
reditum quisquam aut expulsus invidiosius aut receptus est laetius.
Cuius domus quam infeste a Clodio disiecta erat, tam speciose a
senatu restituta est.
Idem P. Clodius in tribunatu sub honorificentissimo ministerii
titulo M. Catonem a re publica relegavit: quippe legem tulit, ut is
quaestor cum iure praetorio, adiecto etiam quaestore, mitteretur in
insulam Cyprum ad spoliandum regno Ptolemaeum, omnibus mo-
rum vitiis eam contumeliam meritum. Sed lie sub adventum Catonis
vitae suae vim intulit. Unde pecuniam longe sperata maiorem Cato
Romam retulit. Cuius integritatem laudari nefas est, insolentia pa-

112
 RIMSKA POVIjEST

U ovom konzulatu Cezar je donio zakon da se kampanska zemlja

podijeli puku, dok je predlagac zakona bio Pompej.351 Tako je oko
dvadeset tisuca gradana naseljeno onamo, a obnovljeno je i pravo
grada, oko sto pedeset i dvije go dine nakon sto je u Punskom ratu
Kapua od Rimljana svedena na prefekturu. Bibul, kolega Cezarov,
iako je njegovo djelovanje vise htio nego mogao sprijeCiti, veti se
diD go dine zaddavao kod kuce.352 Dok je htio uvecati mdnju prema
svom kolegi, uvecao je njegovu moe. Tad su Cezaru na pet godina
dodijeljene Galije. 353
45 U isto to vrijeme Publije je Klodije, covjek ugledan, rjeCit i
drzak, koji ni u govorenju ni u cinjenju nije poznavao nikakve mjere
osim one koju je htio, najostriji izvditelj zlih nauma, ozloglasen zbog
rodoskvrne veze s vlastitom sestrom i okrivljenik gonjen zbog bluda
u koji se upustio za najpoboznijih svetih obreda rimskoga naroda,354
kako je bio u teskom neprijateljstvu s Markom Cieeronom (sto Ii je,
nairne, izmedu tako razliCitih ljudi moglo biti prijateljsko?), te od
patrieija presao plebejeima,355 donio u svom tribunatu 356 zakon da
se liSi vatre i vode onaj koji pogubi neosudena rimskoga gradanina.
Iako se tim rijeCima nije poimenee spominjao Cieeron, ipak se jedi-
no on napadao. Tako je muz prezasluzan za ddavu kao nagradu za
spas domovine podnio nesrecu progonstva. Sumnje za Cieeronovu
propast nisu bili postedeni ni Cezar ni Pompej. Cinilo se kako je
Cieeron priskrbio to sebi zbog toga sto nije htio biti medu dvadeseto-
ricom muzeva za podjelu kampanske zemlje. 357 On je za dvije godine
vracen dostojanstvu i domovini zahvaljujuti zakasnjeloj, ali, kad je
poceo, revnoj brizi Gneja Pompeja, kao i zavjetu Italije i odlukama
senata, te hrabrosti i djelovanju puckog tribuna Anija Milona. 358 Po-
slije progonstva i povratka Numidskoga 359 nitko nije ni protjeran
s vecom mdnjom ni vracen s vetim veseljem. Njegova kuca, kako
je neprijateljski od Klodija bila razrusena, tako je velicanstveno od
senata obnovljena.
Isti je taj Publije Klodije u svom tribunatu pod najcasnijim naslo-
yom sluzbe udaljio od driavnih poslova Marka Katona. 360 Donio je,
nairne, zakon da se ovaj kao kvestor s pretorskom ovlascu, pridodavsi
mu i kvestora, posalje na otok Cipar,361 da liSi kraljevstva Ptolemeja,362
koji je zbog svih poroka svojega karaktera zasluzio takvu sramotu. No
ovaj je prije Katonova dolaska oduzeo sebi zivot. Odande je Katon
donio u Rim novae daleko veti od ocekivanog. Grijeh bi bio hvaliti

113
 HISTORIAE ROMANAE

ene argui potest, quod una cum consulibus ac senatu effusa civitate
obviam, cum per Tiberim subiret navibus, non ante iis egressus est,
quam ad eum locum pervenit, ubi erat exponenda pecunia.
46 Cum deinde inmanis res vix multis voluminibus explican-
das C. Caesar in Gallia gereret nee contentus plurimis ac felicissimis
victoriis innumerabilibusque caesis et captis hostium milibus etiam
in Britanniam traiecisset exercitum, alterum paene imperio nostro
ac suo quaerens orbem, vetus par consulum, Cn. Pompeius et M.
Crassus, alterum iniere consulatum, qui neque petitus honeste ab
iis neque probabiliter gestus est. Caesari lege, quam Pompeius ad
populum tulit, prorogatae in idem spatium temporis provinciae,
Crasso bellum Parthicum iam animo molienti Syria decreta. Qui
vir cetera sanctissimus immunisque voluptatibus neque in pecunia
neque in gloria concupiscenda aut modum norat aut capiebat ter-
minum. Hunc proficiscentem in Syriam diris cum ominibus tribu-
ni plebis frustra retinere conati. Quorum execrationes si in ipsum
tan tum modo valuissent, utile imperatoris damnum salvo exercitu
fuisset rei publicae. Transgressum Euphraten Crassum petentemque
Seleuciam circumfusus inmanibus copiis equitum rex Orodes una
cum parte maiore Romani exercitus interemit. Reliquias legionum C.
Cassius, atrocissimi mox auctor facinoris, tum quaestor, conservavit
Syriamque adeo in populi Romani potestate retinuit, ut transgressos
in eam Parthos felici rerum eventu fugaret ac funderet.
47 Per haec insequentiaque et quae praediximus tempora ampli-
us quadringenta milia hostium a C. Caesare caesa sunt, plura capta;
pugnatum saepe derecta acie, saepe in agminibus, saepe eruption i-
bus, bis penetrata Britannia, novem denique aestatibus vix ulla non
iustissimus triumphus emeritus. Circa Alesiam vero tantae res gestae,
quantas audere vix hominis, perficere paene nullius nisi dei fuerit.

114
 RIMSKA POVIJEST

njegovu neporocnost, no njegova bahatost gotovo da se moze preko-

riti, zbog toga sto, dok mu je grad zajedno s konzulima i senatom po-
sao ususret, kad je brodovima plovio uz Tiber, nije izisao iz njih prije
nego sto je stigao do onoga mjesta gdje se trebao iskreati novae.
46 Kad je potom Gaj Cezar izveo u Galiji velike stvari, koje se tek
u mnogo svitaka mogu prikazati, i ne zadovoljivsi se vrlo brojnim i
sretnim pobjedama i nebrojenim tisueama pobijenih i zarobljenih
neprijatelja, prebacio vojsku i u Britaniju, trazeCi malone drugi svi-
jet nasoj i svojoj vlasti, stari su drugovi u konzulatu, Gnej Pompej i
Marko Kras, zapoceli svoj drugi konzulat,363 za koji se nisu ni casno
natjeeali niti ga valjano obnasali. Cezaru je zakonom koji je Pompej
predlozio narodu na isto vremensko razdoblje produljena uprava u
pokrajinama, a Krasu koji je vee u sreu razmisljao 0 Partskome ratu
dodijeljena je Sirija. Ovaj muz, besprijekoran inace i nepodlozan na-
sladama, u teznji za noveem i slavom nije poznavao mjere niti imao
granice. Kad se spremao na put u Siriju, pucki su ga tribuni uzalud
pokusali zaustaviti zastrasujuCim predznacima.364 Da su njihova pro-
klinjanja imala uCinka sarno protiv njega, gubitak zapovjednika bi bio
koristan za ddavu kad bi vojska bila spasena. Kad je presao preko
Eufrata i kretao u Seleukiju,365 Krasa je zajedno s veCim dijelom rim-
ske vojske ubio kralj Orod opkolivsi Krasovu vojsku brojnim cetama
konjanika. 366 Ostatke legija sacuvao je Gaj Kasije, doskora zacetnik
najstrasnijeg zloCina,367 i Siriju zaddao u vlasti rimskoga naroda tako
da je zahvaljujuCi sretnu ishodu dogadaja hametice porazio Parte koji
su preSli u Aziju.
47 U to vrijeme, te u sljedeCim vremenima kao i u vremenima 0
kojima smo prije govorili Gaj je Cezar pobio vise od cetrdeset tisuea
neprijatelja, a jos viSe zarobio. Borba se cesto vodila u ravnom boj-
nom redu, cesto u povorci, vise puta provalama, dvaput se prodrIo u
Britaniju; napokon, jedva da u jednome od devet Ijeta nije zasluzen
najpropisniji trijumf. Oko Alezije pak izvedeni su takvi pothvati na
koje jedva da se mogao odvaziti covjek, a izvrsiti ih gotovo sarno
bog. 368

115
 HISTORIAE ROMANAE

Quarto ferme anno Caesar morabatur in Galliis, cum medium

iam ex invidia potentiae (et viva ilia) male cohaerentis inter Cn. Pom-
peium et C. Caesarem concordiae pignus Iulia, uxor Magni, decessit:
atque omnia inter destinatos tanto discrimini duces dirimente for-
tuna filius quoque parvus Pompei, Iulia natus, intra breve spatium
obiit. Tum in gladios caedesque civium furente ambitu, cuius neque
finis reperiebatur nec modus, tertius consulatus soli Cn. Pompeio
etiam adversantium antea dignitati eius iudicio delatus est, cuius
ille honoris gloria veluti reconciliatis sibi optimatibus maxime a C.
Caesare alienatus est; sed eius consulatus omnem vim in coercitio-
nem ambitus exercuit.
Quo tempore P. Clodius a Milone candidato consulatus exemplo
inutili, facto salutari rei publicae circa Bovillas contracta ex occursu
rixa iugulatus est. Milonem reum non magis invidia facti quam Pom-
pei damnavit voluntas. Quem quidem M. Cato palam lata absolvit
sententia. Qui si maturius tulisset, non defuissent qui sequerentur
exemplum probarentque eum civem occisum, quo nemo pernicio-
sior rei publicae neque bonis inimicior vixerat.
48 Intra breve deinde spatium belli civilis exarserunt initia, cum
iustissimus quisque et a Caesare et a Pompeio vellet dimitti exercitus;
quippe Pompeius in secundo consulatu Hispanias sibi decerni volue-
rat easque per triennium absens ipse ac praesidens urbi per Afranium
et Petreium, consularem ac praetorium, legatos suos, administrabat et
iis, qui a Caesare dimittendos exercitus contendebant, adsentabatur,
iis, qui ab ipso quoque, adversabatur. Qui si ante biennium, quam
ad arma itum est, perfectis muneribus theatri et aliorum operum,
quae ei circum dedit, gravissima temptatus valetudine decessisset
in Campania (quo quidem tempore universa Italia vota pro salute
eius primi omnium civium suscepit) defuisset fortunae destruendi
eius locus et, quam apud superos habuerat magnitudinem, inliba-
tam detulisset ad inferos. Bello autem civili et tot, quae deinde per
continuos viginti annos consecuta sunt, malis non alius maiorem
flagrantioremque quam C. Curio tribunus plebis subiecit facem, vir
nobilis, eloquens, audax, suae alienaeque et fortunae et pudicitiae
prodigus, homo ingeniosissime nequam et facundus malo publico

116
 RIMSKA POVIJEST

Vee se gotovo cetiri go dine Cezar zaddavao u Galijama, kad je

preminula Julija, zena Pompeja Velikoga, posrednica i jamae sloge
izmedu Gneja Pompeja i Gaja Cezara, labave jos za njezina zivota,
jer je svaki od njih zavidio drugomu na moCi. 369 A kako je sudbina
nastavljala raskidati sve medu vojskovodama, koji su se nakanili na
tako veliku odluku, i maldni je sin Pompejev, roden od Julije, ubrzo
umro. Kad je na to pohlepa, kojoj se nije nasluCivao ni kraj ni konae,
stala iskaljivati svoj bijes u ubojstvima i krvoproliCima gradana, treCi
je konzulat 370 povjeren jedinomu Gneju Pompeju, cak i presudom
onih koji su se prije toga protivili njegovu dostojanstvu,371 te se on
posve otudio od Gaja Cezara, kao da se zbog slave te casti pomirio s
optimatima. No svu je moe tog konzulata upotrijebio za zaustavljanje
castohleplja.
U to vrijeme Klodija je kod Bovila u svadi nastaloj pri slucajnom
susretu zaklao kandidat za konzulat Milon; nekorisan primjer, no
Cin spasonosan za ddavu,.372 Milona je, okrivljena, osudila nista vise
mdnja prema cinu nego Pompejeva volja. 373 Njega je doduse oslo-
bodio Marko Katon otvoreno iznijevsi svoje misljenje. 374 A da ga je
iznio bde, bilo bi puno onih koji bi slijedili primjer i odobrili sto je
ubijen gradanin od kojega nije bilo nikoga pogubnijeg za ddavu i
ogorcenijega prema cestitima.
48 U kratko vrijeme nakon toga razbuktali su se poceci gradan-
skoga rata iako su oni najispravniji htjeli da i Cezar i Pompej raspuste
svoje vojske. Pompej je, nairne, u svom drugom konzulatu375 pozelio
da mu se dodijele Hispanije, te je njima upravljao u odsutnosi - a
predsjedao je Gradom - tijekom tri go dine preko Afranija i Petreja,
bivseg konzula i bivsega pretora,376 svojih legata, i pristajao uz one koji
su se trudili da Cezar raspusti svoje vojske, a protivio onima koji su
nastojali da to ucini ion. Da je dvije go dine prije nego sto se isla na
oruzje, dovrsivsi poslove oko kazalista377 i drugih zgrada, kojima je OVO
okruzio, pogoden tdkom bolescu preminuo u Kampaniji (u vrijeme
u koje je, dakako, Citava Italija prikazivala zavjete za spas njega kao
prvoga medu svim gradanima), ne bi sudbini nedostajala prilika da
ga unisti, te bi onu velicanstvenost koju je uzivao kod visnjih bogova,
neumanjenu, odnio k bogovima podzemlja. Gradanskom pak ratu i
tolikim nesrecama, koje su bez prekida uslijedile za potonjih dvadeset
godina, nitko drugi nije podmetnuo vecu i razbuktaliju zublju nego
pucki tribun Gaj Kurion,378 muz ugledan, rjeCit, odvazan, rasipan u tu-

117
 HISTORIAE ROMANAE

cuius animo [voluptatibus vellibidinibus] neque opes ullae neque

cupiditates sufficere possent. Hic primo pro Pompei partibus, id est,
ut tunc habebatur, pro re publica, mox simulatione contra Pompe-
ium et Caesarem, sed animo pro Caesare stetit. Id gratis an accepto
centies sestertio fecerit, ut accepimus, in medio relinquemus. Ad
ultimum saluberrimas coalescentis condiciones pacis, quas et Caesar
iustissimo animo postulabat et Pompeius aequo recipiebat, discussit
ac rupit, unice cavente Cicerone concordiae publicae.
Harum praeteritarumque rerum ordo cum iustis aliorum volu-
minibus promatur, turn, uti spero, nostris explicabitur. Nunc pro-
posito operi sua forma reddatur, si prius gratulatus ero Q. Catulo,
duobus Lucullis Metelloque et Hortensio, qui, cum sine invidia in
re publica floruissent eminuissentque sine periculo, quieta aut certe
non praecipitata fatali ante initium bellorum civilium morte functi
sunt.
49 Lentulo et Marcello consulibus post urbem conditam annis
septingentis et tribus, et annos octo et septuaginta ante quam tu, M.
Vinici, consulatum inires, bellum civile exarsit. Alterius ducis cau-
sa melior videbatur, alterius erat firmior; hic omnia speciosa, illic
valentia; Pompeium senatus auctoritas, Caesarem militum armavit
fiducia. Consules senatusque causae non Pompeio summam imperii
detulerunt. Nihil relictum a Caesare, quod servandae pacis causa
temptari posset, nihil receptum a Pompeianis, cum alter consulum
iusto esset ferocior, Lentulus vero salva re publica salvus esse non
posset, M. autem Cato moriendum ante, quam ullam condicionem
civis accipiendam rei publicae contenderet. Vir antiquus et gravis
Pompei partes laudaret magis, prudens sequeretur Caesaris, et illa
gloriosiora, haec terribiliora duceret.
Ut deinde spretis omnibus quae Caesar postulaverat, tantummo-
do contentus cum una legione titulum retinere provinciae, privatus
in urbem veniret et se in petitione consulatus suffragiis populi Ro-
mani committeret decrevere, ratus bellandum Caesar cum exercitu
Rubiconem transiit. Cn. Pompeius consulesque et maior pars senatus
relicta urbe ac deinde Italia transmisere Dyrrachium.

118
 RIMSKA POVl)EST

dem bogatstvu i cednosti, covjek vrlo nadaren u nevaljalstvu, okretan

u nevoljama drZave, s cijom se drskosti ne bi mogle natjecati nikakva
bogatstva ni strasti. On je najprije pristao uz Pompejevu stranku, to
jest, kako se tad smatralo, uz ddavu, uskoro toboze protiv Pompeja
i Cezara, ali srcem za Cezara. Da Ii je to ucinio besplatno iIi primivsi
deset milijuna sestercija, ostavit cemo nerijesenim. Naposljetku je
osujetio i omeo vrlo povoljne prijedloge mira sto je poceo hvatati
korijen, koje je Cezar posve pravedno zahtijevao a Pompej mirna srca
prihvacao, dok se jedino Ciceron brinuo za slogu ddave.
RedosIijed ovih i prethodnih dogadaja, premda je prikazan i u
odgovarajuCim knjigama drugih, bit ce razlozen, kako se nadam,
i u nasima. Sada ce biti sukladno naumu djela, ako prije zahvaIim
Kvintu Katulu, dvama LukuIima i Metelu, kao i Hortenziju, koji su
umrli mirnom iIi barem ne prenagljenom sudbinom odredenom
smrcu prije pocetka gradanskih ratova, nakon sto su bez zavisti stekli
zasluge za ddavu i istakli se bez pogibIi.
49 Za konzula Lentula i Marcela,379 sedam stotina i tri godine
posIije osnutka grada i sedamdeset i osam godina prije nego sto si ti,
Marko Vinicije, nastupio konzulat, planuo je gradanski rat. Razlog
ratu jednoga vojskovode izgledao je valjanijim, drugoga je bio jaci.
Na ovoj strani sve veIicanstveno, na onoj snaznije. Pompeja je nao-
ruZao ugled senata, Cezara samopouzdanje vojnika. KonzuIi i senat
dodijeIiIi su vrhovno zapovjednistvo cilju,380 a ne Pompeju. Cezar
nije propustio nista 810 se moglo pokusati da se ocuva mir; nista
nije prihvaceno od pompejevaca, jer je jedan konzul bio drskiji od
uobicajenog, a Lentul nije mogao ostati ziv ostane Ii ddava na zivo-
tu;381 Marko Katon morae je umrijeti prije nego sto se kao gradanin
prihvatio ikojeg prijedloga koji bi prihvatila ddava. Muz starinskih
nazora i ozbiljan vise bi hvalio Pompejevu stranku, razborit slijedio
Cezarovu, te bi one smatrao casnijim, a ovo strasnijim.
Kad su potom pomopejevci prezreli sve sto je Cezar zahtijevao,
odlucili su da Cerzar, zadovoljivsi se sarno time da s jednom legijom
zaddava naslov pokrajine, kao privatna osoba dode u grad i da se u
natjecanju za konzulat povjeri glasovima rimskoga naroda. Cezar je
smatrao kako mu se valja boriti, te je s vojskom presao preko Rubi-
kona. 382 Gnej Pompej, te konzuli i veti dio senata, napustivsi grad, a
potom i Italiju, prebaciIi su se u Dirahij.383

119
 HISTORIAE ROMANAE

50 At Caesar Domitio legionibusque, Corfini quae una cum eo

fuerant, potitus, duce aliisque, qui voluerant abire ad Pompeium, sine
dilatione dimissis, persecutus Brundusium, ita ut appareret malle in-
tegris rebus et condicionibus finire bellum quam opprimere fugientis,
cum transgress os reperisset consules, in urbem revertit redditaque
ratione consiliorum suorum in senatu et in contione ac miserrimae
necessitudinis, cum alienis armis ad arma compulsus esset, Hispanias
petere decrevit.
Festinationem itineris eius aliquamdiu morata Massilia est, fide
melior quam consilio prudentior, intempestive principalium armo-
rum arbitria captans, quibus hi se debent interponere, qui non paren-
tern coercere possunt. Exercitus deinde, qui sub Afranio consulari ac
Petreio praetorio fuerat, ipsius adventus vigore ac fulgore occupatus
se Caesari tradidit; uterque legatorum et quisquis cuiusque ordinis
sequi eos voluerat, remissi ad Pompeium.
51 Proximo anna cum Dyrrachium ac vicina ei urbi regio castris
Pompei obtineretur, qui accitis ex omnibus transmarinis provinciis
legionibus, equitum ac peditum auxiliis, regumque et tetrarcharum
simulque dynastarum copiis inmanem exercitum confecerat et mare
praesidiis classium, ut rebatur, saepserat, quo minus Caesar legiones
posset transmittere, sua et celeritate et fortuna C. Caesar usus nihil
in mora habuit, quo minus eo quo vellet ipse exercitusque classibus
perveniret, et primo paene castris Pompei sua iungeret, mox etiam
obsidione munimentisque eum complecteretur. Sed inopia obsiden-
tibus quam obsessis erat gravior. Tum Balbus Cornelius excedente
humanam fidem temeritate ingressus castra hostium saepiusque
cum Lentulo conlocutus consule, dubitante quanti se venderet, illis
incrementis fecit viam, quibus non in Hispania ex cive natus, sed
Hispanus, in triumphum et pontificatum adsurgeret fieretque ex
privato consularis. Variatum deinde proeliis, sed uno longe magis
Pompeianis prospero, quo graviter impulsi sunt Caesaris milites.
52 Tum Caesar cum exercitu fatalem victoriae suae Thessaliam
petiit. Pompeius, longe diversa aliis suadentibus, quorum plerique

120
 RIMSKA POVljEST

50 Nakon sto se Cezar domogao Domicija384 i legija, koje su

zajedno s njime bile u Korfiniju, te otpustio bez odgadanja vojsko-
vodu i druge, koji su htjeli otiCi k Pompeju i posao u Brundizij, tako
da bude jasno kako vise voli uz netaknute stvari i polozaj dovrsiti
rat nego unistiti bjegunce, kad je otkrio da su konzuli presli vratio u
grad, pa je prikazao u senatu i skupstini razlog svojih odluka i veoma
jadno stanje svojih prilika, jer je tudim oruzjem natjeran na oruzje,
i odluCio krenuti u Hispanije.
Brzinu njegova puta na neko je vrijeme zaustavila Masilija, ca-
snija po svojoj vjernosti nego razboritija po svojoj odluci, u krivo
vrijeme nastojeci donijeti presudu u vladarskom sukobu, u koji se
trebaju umijesati oni koji mogu obuzdati onoga koji se ne pokorava.
4 Potom se vojska, koja je bila pod zapovjednistvom bivsega konzula
Afranija i bivsega pretora Petreja,l85 pridobivena vatrenoscu i sjajem
njegova dolaska, predala Cezaru;386 jedan i drugi legat i svi oni, iz
jednoga i drugoga staleza, koji su ih htjeli slijediti, pusteni su da odu
kPompeju.
51 Kad su sljedece godine 387 Dirahij i prostor u susjedstvu ovoga
grada bili zaposjednuti taborom Pompeja, koji je skupio legije, po-
mocne cete konjanika i pjesaka iz svih prekomorskih pokrajina, te od
ceta kraljeva i tetrarha, au isti mah i dinasta, sastavio golemu vojsku
i, kako je mislio, posadama brodovlja okruzio more, kako Cezar ne
bi onamo mogao prebaciti svoje legije, Cezar ni trenutka nije krzmao
posluzivsi se svojom brzinom i srecom da brodovljem stigne kamo
su namjeravali stiCi on sam i njegova vojska, te je najprije svoj tabor
gotovo zdruzio s Pompejevim, a uskoro ga i opsadom i utvrdama
opkolio. No oskudica je bila tda opsjedateljima nego opsjednuti-
rna. Tad je Kornelije Balbo, nepromisljenoscu sto nadilazi ljudsko
vjerovanje, usao u tabor neprijatelja i viSe se puta porazgovarao s
konzulom Lentulom, koji se kolebao za koliko bi se prodao, te time
otvorio put onim napredovanjima kojima je Balbo, roden u Hispaniji
ne od gradanina, nego kao Hispanac, stekao i trijumfi pontifikat i od
privatne osobe postao bivsi konzu1. 388 Ratovalo se potom uz razlicite
ishode, no jedna je bitka 389 bila daleko sretnija za pompejevce, jer su
u njoj teSko porazeni Cezarovi vojnici.
52 Tad je Cezar s vojskom posao u Tesaliju, sudbonosnu za nje-
govu pobjedu. Pompej je - dok su ga jedni savjetovali jedno, a drugi

121
 HISTORIAE ROMANAE

hortabantur, ut in Italiam transmitteret (neque hercules quidquam

partibus illis salubrius fuit), alii, ut bellum traheret, quod dignati-
one partium in dies ipsis magis prosperum fieret, usus impetu suo
hostem secutus est.
Aciem Pharsalicam et illum cruentissimum Romano no mini
diem tantumque utriusque exercitus profusum sanguinis et conlisa
inter se duo rei publicae capita effossumque alterum Romani imperii
lumen, tot talesque Pompeianarum partium caesos viros non recipit
enarranda hic scripturae modus. Illud notandum est: ut primum C.
Caesar indinatam vidit Pompeianorum aciem, neque prius neque
antiquius quidquam habuit, quam ut in omnes partes, * * * ut militari
verbo ex consuetudine utar, dimitteret. Pro dii immortales, quod
huius voluntatis erga Brutum suae postea vir tam mitis pretium tulit!
Nihil in illa victoria mirabilius, magnificentius, darius fuit, quam
quod neminem nisi acie consumptum civem patria desideravit: sed
munus misericordiae corrupit pertinacia, cum libentius vitam victor
iam daret, quam victi acciperent.
53 Pompeius profugiens cum duo bus Lentulis consularibus
Sextoque filio et Favonio praetorio, quos comites ei fortuna adgrega-
verat, aliis, ut Parthos, aliis, ut Africam peteret, in qua fidelissimum
partium suarum haberet regem Iubam, suadentibus, Aegyptum pe-
tere proposuit memor beneficiorum, quae in patrem eius Ptolemaei,
qui tum puero quam iuveni propior regnabat Alexandriae, contule-
rat. Sed quis in adversis beneficiorum servat memoriam? Aut quis
ullam calamitosis deberi putat gratiam? Aut quando fortuna non
mutat fidem? Missi itaque ab rege, qui venientem Cn. Pompeium
(is iam a Mytilenis Corneliam uxorem receptam in navem fugae
comitem habere coeperat) consilio Theodoti et Achillae exciperent
hortarenturque, ut ex oneraria in earn navem, quae obviam proce-
sserat, transcenderet; quod cum fecisset, princeps Romani nominis
imperio arbitrioque Aegyptii mancipii C. Caesare P. Servilio consuli-
bus iugulatus est. Hic post tres consulatus et totidem triumphos do-
mitumque terrarum orbem sanctissimi atque praestantissimi viri in
id evecti, super quod ascendi non potest, duodesexagesimum annum
agentis pridie natalem ipsius vitae fuit exitus, in tantum in illo viro
a se discordante fortuna, ut cui modo ad victoriam terra defuerat,
deesset ad sepuhuram.

122
 RIMSKA POVIJES'!'

posve drugaCije, od kojih su ga mnogi poticali da se prebaci u !taliju

(od cega, Herkula mi, za tu stranku ne bi bilo nista spasonosnije),
drugi da oteze s ratom, koji bi zbog ugleda stranke iz dana u dan po-
stajao sve povoljniji - nosen svojom strascu po sao za neprijateljem.
Ne moze se u knjizi ovakva opsega prikazati Farsalsku bitku J90
i onaj za rimsko ime najkrvaviji dan, i toIiko proIivene krvi jedne
i druge vojske i dvije glave drZave koje su se medusobno sudarile,
i iskopano jedno oko rimskoga carstva, i poubijane toIike i takve
muzeve Pompejeve stranke. Valja zabiljeziti ovo: cim je Gaj Cezar
vidio da je popustio bojni red pompejevaca, smatrao je kako nista
nije izvrsnije i casnoj starini primjerenije nego da - da se posluzim
vojnickom rijecju i obicajem - stranku raspusti nekaznjenu. 391 0
besmrtni bogovi, kakvu Ii je posIije nagradu tako blag muz ponio za
ovu svoju blagonaklonost prema BrutU!392 Nista u toj pobjedi nije bilo
divnije, velicanstvenije i sjajnije nego to sto domovina nije ceznula ni
za kim nego za onim poginulim u bitki. No dar milosrda pokvarila
je tvrdoglavost, jer je pobjednik sirokogrudnije davao zivot nego sto
su ga pobijedeni prihvacaIi.
53 Pompej je bjezao zajedno s dvama Lentulima, bivsim kon-
zuIima, te sa svojim sinom Sekstom i bivsim pretorom Favonijem
koje mu je kao pratioce bila pridruzila sudbina,J93 pa dok su jedni
savjetovaIi da krene medu Parte, a drugi u Afriku, u kojoj je imao
najvjernijeg pripadnika svoje stranke, kralja Jubu, odlucio je poCi u
Egipat, sjecajuCi se dobrocinstava kojima je obasuo oca Ptolemeja,
koji je tad kraljevao u Aleksandriji, blizi djecackoj nego mladickoj
dobi. 394 No tko u nesreci cuva sjecanje na dobrocinstva? IIi tko misIi
da unesrecenima duguje ikakvu zahvalnost? IIi kad sreca ne mijenja
vjernost? I tako je kralj poslao ljude da Gneja Pompeja na njegovu do-
lasku (on je jos od Mitilene na ladi kao pratiteljicu svoga bijega imao
svoju zenu Korneliju 395 ) po odluci Teodota i Ahile prime i pozovu da
s teretne lade prijede na onu koja mu je otplovila usus ret. Kad je to
uCinio, prvak je rimskoga imena po zapovijedi i presudi egipatskoga
roba, za konzulata Gaja Cezara i Publija Servilija,396 zaklan. Takav
je nakon tri konzulata i isto toliko trijumfa, nakon pokorena svijeta
bio svrsetak najbesprjekornijeg i najuzvisenijeg muza koji se uzdigao
do onoga iznad cega se covjek ne moze popeti, u njegovoj pedeset i
osmoj godini zivota, dan prije vlastitog rodendana. 397 Takva je bila
nepostojanost sudbine u toga muza da je onomu kojemu je malo prije
nedostajalo zemlje za pobjedu, nedostajalo zemlje za pogreb.

123
 HISTORIAE ROMANAE

Quid aliud quam nimium occupatos dixerim, quos in aetate

et tanti et paene nostri saeculi viri fefellit quinquennium, cum a C.
Atilio et Q. Servilio consulibus tam facilis esset annorum digestio?
Quod adieci, non ut arguerem, sed ne arguerer.
54 Non fuit maior in Caesarem, quam in Pompeium fuerat, regis
eorumque, quorum is auctoritate regebatur, fides. Quippe cum veni-
entem eum temptassent insidiis ac deinde bello lacessere auderent,
utrique summorum imperatorum, alteri mortuo, alteri superstiti
meritas poenas luere suppliciis.
Nusquam erat Pompeius corpore, adhuc ubique vivebat nomine.
Quippe ingens partium eius favor bellum excitaverat Africum, quod
ciebat rex Iuba et Scipio, vir consularis, ante biennium quam extin-
gueretur Pompei us, lectus ab eo socer, eorumque copias auxerat M.
Cato, ingenti cum difficultate itinerum locorumque inopia perductis
ad eos legionibus. Qui vir, cum summum ei a militibus deferretur
imperium, honoratiori parere maluit.
55 Admonet promissae brevitatis fides, quanto omnia transcursu
dicenda sint. Sequens fortunam suam Caesar pervectus in Africam
est, quam occiso C. Curione, Iulianarum duce partium, Pompeiani
obtinebant exercitus. Ibi primo varia fortuna, mox pugnavit sua, in-
clinataeque hostium copiae: nee dissimilis ibi adversus victos quam
in priores clementia Caesaris fuit.
Victorem Africani belli Caesarem gravius excepit Hispaniense
(nam victus ab eo Pharnaces vix quidquam gloriae eius adstruxit),
quod Cn. Pompeius, Magni filius, adulescens impetus ad bella maxi-
mi, ingens ac terribile conflaverat, undique ad eum adhuc paterni
nominis magnitudinem sequentium ex toto orbe terrarum auxiliis
confluentibus. Sua Caesarem in Hispaniam comitata fortuna est, sed
nullum umquam atrocius periculosiusque ab eo initum proelium,
adeo ut plus quam dubio Marte descenderet equo consistensque ante
recedentem suorum aciem, increpata prius fortuna, quod se in eum
servasset exitum, denuntiaret militibus vestigio se non recessurum:
proinde viderent, quem et quo loco imp erato rem deserturi forent.
Verecundia magis quam virtute acies restituita, et a duce quam a

124
 RfMSKA POVIJEST

5to bih rekao drugo nego da su previse zauzeti poslom oni koji
su se u zivotu tako velika muza koji pripada nasem dobu prevarili
za pet godina, premda je od konzula Gaja Atilija i Kvinta Servilija398
tako lako zbrojiti godine?399 To sam dodao ne da korim, nego da ne
budem prekoravan.
54 Vjernost kralja Ptolemeja i onih cijim se misljenjem ovaj
vodio ni prema Cezaru nije bila veca nego sto je bila prema Pom-
peju. Jer kad su ga zasjedom napali pri njegovu dolasku, a potom
se odvazili izazvati ga na rat, i jednomu su i drugom vrhovnom za-
povjedniku, jednomu mrtvom, drugom prdivjelom, smrcu platili
zasluzenu kaznu.
Pompeja vise nije bilo no jos uvijek je posvuda bio ziv svojim
imenom. Jer, velika ljubav njegove stranke izazvala je bila Africki
rat,400 koji je poticao kralj Juba i Scipion, bivsi konzul, dvije godine
prije nego sto je Pompej umro odabran od njega za tasta,401 a njegove
je cete, uz goleme potdkoce putovanja i oskudice dovevsi im legije,
bio ojacao i Marko Katon. Muz koji se, iako su mu vojnici nudili
vrhovno zapovjedniStvo, volio pokoriti uglednijem.
55 To sto smo obecali kratkocu zapisa opominje nas na to koli-
kom brzinom valja sve opisati. SlijedeCi svoju sudbinu Cezar se pre-
vezao u Afriku402 koju su nakon ubojstva Gaja Kuriona, vojskovode
julijevske stranke, driale Pompejeve vojske. 403 Ondje je najprije vodio
borbu s razliCitim uspjehom, a uskoro sa sebi svojstvenim, te su cete
neprijatelja popustile. 404 Ni ondje Cezarova blagost prema pobijede-
nima nije bila drukcija nego prema onima otprije.
Cezara, pobjednika Africkoga rata, docekao je jos tdi Hispanski
(jer, Farnak, pobijeden od njega, jedva da je ista pridodao njegovoj
slavi),405 sto ga je golema i strasna, raspirio Gnej Pompej, sin Pompeja
Velikog, mladic vrlo zeljan rata, dok su k njemu odasvud iz citava
svijeta grnule pomocne cete onih koji su jos uvijek slijedili veliCinu
oceva imena. 406 Cezara je i u Hispaniji pratila njegova sreca, no nikad
nije zapodjenuo nijednu ostriju i opasniju bitku nego ondje,407 tako
da je uz vise nego dvojbena Marta408 sisao s konja i stojeCi ispred
bojnog reda svojih, koji se stao povlaCiti, izgrdio prije svoju sudbinu
sto ga je sacuvala za takav sVrSetak te javio svojim vojnicima da nece
uzmaknuti sa svojega mjesta: stoga neka paze kakva su zapovjednika i
na kakvu mjestu nakanili ostaviti na cjedilu. Vise je iz strahopostova-

125
 HISTORIAE ROMANAE

milite fortius. Cn. Pompeius gravis vulnere inventus inter solitudines

avias interemptus est; Labienum Varumque acies abstulit.
56 Caesar omnium victor regressus in urbem, quod humanam
excedat fidem, omnibus, qui contra se arma tulerant, ignovit, ma-
gnificentissimisque gladiatorii muneris, naumachiae et equitum pe-
ditumque, simul elephantorum certaminis spectaculis epulique per
multos dies dati celeb ratione replevit earn. Quinque egit triumphos:
Gallici apparatus ex citro, Pontici ex acantho, Alexandrini testudine,
Africi ebore, Hispaniensis argenta rasili constitit. Pecunia ex manu-
biis lata paulo amplius sexiens miliens sestertium.
Neque illi tanto viro et tam clementer omnibus victoriis suis uso
plus quinque mensium principalis quies contigit. Quippe cum mense
Octobri in urbem revertisset, idibus Martiis, coniurationis auctori-
bus Bruto et Cassio, quorum alterum promittendo consulatum non
obligaverat, contra differendo Cassium offenderat, adiectis etiam
consiliariis caedis familiarissimis omnium et fortuna partium eius
in summum evectis fastigium, D. Bruto et C. Trebonio aliisque clari
nominis viris, interemptus est. Cui magnam invidiam conciliarat M.
Antonius, omnibus audendis paratissimus, consulatus collega, inpo-
nendo capiti eius Lupercalibus sedentis pro rostris insigne regium,
quod ab eo ita repulsum erat, ut non offen sus videretur.
57 Laudandum experientia consilium est Pansae atque Hirtii,
qui semper praedixerant Caesari, ut principatum armis quaesitum
armis teneret. Ille dictitans mori se quam tim ere malle, dum cle-
mentiam, quam praestiterat, expectat, incautus ab ingratis occupatus
est, cum quidem plurima ei praesagia atque indicia dii immortales
futuri obtulissent periculi. Nam et haruspices praemonuerant, ut
diligentissime iduum Martiarum caveret diem, et uxor Calpurnia
territa nocturno visu, ut ea die domi subsisteret, orabat, et libeIli
coniurationem nuntiantes dati neque protinus ab eo lecti erant. Sed
profecto ineluctabilis fatorum vis, cuiuscumque fortunam mutare
constituit, consilia corrumpit.

126
 RIMSKA POVIjEST

nja nego iz hrabrosti, ponovo uspostavljen bojni red i to hrabrije od

vojskovode nego od vojnika. Tesko ranjeni Gnej Pompej pronaden je
ubijen u neprohodnoj pustinji; Labijena i Vara ugrabila je bitka.
56 Cezar se vratio u grad kao pobjednik nad svime sto nadmasuje
Ijudsko vjerovanje, oprostio svima koji su protiv njega bili podigli
oruzje te je grad ispunio najvelicanstvenijim priredbama gladijator-
skih igara, naumahije i natjeeanjem konjanika, pjesaka i slonova,
kao i svetkovanjem gozbi pripremanih kroz mnogo dana. Proslavio
je pet trijumfa: 409 oprema za galski sastojala se od citra, za pontski
od akanta, za aleksandrijski od kornjacevine, za africki od bjelokosti,
za hispanski od ugladena srebra. Novae dobiven od ratnoga plijena
iznosio je neSto vise od sest stotina milijuna sestercija. No tom tako
veliku muzu, koji se tako milosrdno sluzio svojim pobjedama, nije
dopalo vise od pet mjeseei vladarskoga mira. Jer otkako se u listopadu
mjeseeu vratio u grad ubijen je na martovske je ide od zacetnika urote
Bruta i Kasija - od kojih jednoga nije bio vezao uza se obecanjem
konzulata, a Kasija, naprotiv, odbijanjem uvrijedio, nakon sto su im
se bili pridruzili i savjetnici ubojstva, najbliskiji od svih i, zahvaljujuci
sreCi njegove stranke, uzdignuti do najviseg dostojanstva, Decim Brut
i Gaj Trebonije, i drugi muzevi slavna imena. Veliku mu je mdnju
priskrbio Marko Antonije, najspremniji na sve drskosti, kolega u
konzulatu, stavljajuCi mu na glavu kraljevsko znamenje, dok je za
Luperkalija sjedio pred govornicom, sto je ovaj tako odbio da se ci-
nilo kako time nije bio uvrijeden. 410
57 Pohvale je bio vrijedan, zbog njihova iskustva, savjet Panze
i Hireija, koji su Cezaru uvijek govorili neka prvo mjesto, steceno
oruzjem, i ddi oruzjem. 411 On je govoreCi kako vise voli umrijeti nego
zivjeti u strahu dok je ocekivao blagost koju je pokazao, neoprezan
zaskocen od nezahvalnih, premda su mu besmrtni bogovi bili pruzili
vrlo brojne predznake i dokaze buduce opasnosti. Jer su ga i harus-
pici upozorili da se vrlo brizno cuva martovskih ida, a i njegova ga je
zena Kalpurnija412 prestrasena nocnom prikazom molila da toga dana
ostane kod kuce, a predana su mu bila i pisma koja su dojavljivala
urotu, ali ih nije odmah procitao. No doista, neizbjdna moe usuda
pomrsi odluke svakoga Ciju sudbinu odluCi promijeniti.

127
 HISTORIAE ROMANAE

58 Quo anno id patravere facinus Brutus et Cassius praetores

erant, D. Brutus consul designatus; hi una cum coniurationis globo,
stipati gladiatorum D. Bruti manu, Capitolium occupavere. Tum
consul Antonius (quem cum simul interimendum censuisset Cassius
testamentumque Caesaris abolendum, Brutus repugnaverat dictitans
nihil amplius civibus praeter tyranni - ita enim appellari Caesarem
facto eius expediebat - petendum esse sanguinem) convocato senatu,
cum iam Dolabella, quem substituturus sibi Caesar designaverat con-
sulem, fasces atque insignia corripuisset consulis, velut pacis auctor
liberos suos obsides in Capitolium misit fidemque descendendi tuto
interfectoribus Caesaris dedit. Et illud decreti Atheniensium cele-
berrimi exemplum, relatum a Cicerone, oblivionis praeteritarum
rerum decreto patrum comprobatum est.
59 Caesaris deinde testamentum apertum est, quo C. Octavium,
nepotem sororis suae luliae, adoptabat. De cuius origine, etiamsi
praeveniet, pauca dicenda sunt. Fuit C. Octavius ut non patricia, ita
admodum speciosa equestri genitus familia, gravis, sanctus, inno-
. cens, dives. Hic praetor inter nobilissimos viros creatus primo loco,
cum ei dignatio lulia genitam Atiam conciliasset uxorem, ex eo ho-
nore sortitus Macedoniam appellatusque in ea imperator, decedens
ad petitionem consulatus obiit praetextato relicto filio. Quem C.
Caesar, maior eius avunculus, educatum apud Philippum vitricum
dilexit ut suum, natumque annos duodeviginti Hispaniensis militi-
ae adsecutum se postea comitem habuit, numquam aut alio usum
hospitio quam suo aut alio vectum vehiculo, pontificatusque sacer-
dotio puerum honoravit. Et patratis bellis civilibus ad erudiendam
liberalibus disciplinis singularis indolem iuvenis Apolloniam eum in
studia miserat, mox belli Getici ac deinde Parthici habiturus commi-
litonem. Cui ut est nuntiatum de caede avunculi, cum protinus ex
vicinis legionibus centuriones suam suorumque militum operam ei
pollicerentur neque earn spernendam Salvidienus et Agrippa dice-
rent, ille festinans pervenire in urbem omnem ordinem ac rationem
et necis et testamenti Brundusii comperit. Cui adventanti Romam
inmanis amicorum occurrit frequentia, et cum intraret urbem, solis
orbis super caput eius curvatus aequaliter rotundatusque in colorem
arcus velut coronam tanti mox viri capiti imponens conspectus est.

128
 RIMSKA POVIJEST

58 U godini u kojoj su izvrSili ovaj zloCin Brut i Kasije bili su

pretori, a Decim Brut izabrani konzul.413 Oni su zaposjeli Kapitolij
zajedno s gomilom urotnika praeeni cetom gladijatora Decima Bruta.
Tad je konzul Antonije414 (Kad je Kasije predlozio kako i njega valja
ubiti, a Cezarovu oporuku dokinuti, Brut se tomu usprotivio govoreCi
kako gradani ne trebaju nista vise traziti nego krv tiranina - tako je,
naime, za njegov cin bilo probitacno nazivati Cezara), sazvao senat,
kad je vee Dolabela, kojega je Cezar bio odredio da ga zamijeni kao
konzul, bio pograbio fasce i znamenja konzula,415 kao jamac mira
poslao svoju djecu kao taoce na Kapitolij i Cezarovim ubojicama
dao obeeanje sigurnog silaska. Odlukom senatora potvrden je i onaj
primjer najslavnije odredbe Atenjana - zaborava proSlih dogadaja416
- koji je predlozio Ciceron.
59 Potom je otvorena Cezarova oporuka kojom je usvajao Gaja
Oktavija, unuka svoje sestre Julije. 417 0 njegovu porijeklu, iako za-
ddava tijek pripovijedanja, valja neSto reCi. Gaj je Oktavije bio ro-
den, ako ne u patricijskoj, a one u veoma uglednoj viteskoj obitelji,
ozbiljan, besprijekoran, neporocan i bogat. On je izabran izmedu
najplemenitijih muzeva za pretora na prvome mjestu418 a kako mu je
dostojanstvo priskrbilo za zenu Aciju, Julijinu keer, nakon te je casti
dobio zdrijebom Makedoniju,419 te je u njoj nazvan imperatorom;
preminuo je zapocevsi natjecanje za konzulat ostavivsi za sobom sin a
u preteksti. 420 Njega je Gaj Cezar, njegov stariji ujak, odgojena kod
ocuha Filipa, ljubio kao svojega, a kad je dostigao osamnaest godina
imao ga je poslije za pratioca na hispanskoj vojni i nikad se nije sluzio
drugim gostoprimstvom, niti se vozio drugim kolima nego njegovim,
te je djecaka nagradio sveeenickom slujzbom pontifika. A kad su gra-
dan ski ratovi bili dovrseni, kako bi se nadarenost izvanrednog mla-
diea obrazovala plemenitim znanostima, poslao ga je na skolovanje
u Apoloniju namjeravajuCi ga uskoro imati za suborca u Getskom,
a potom u Partskome ratu.421 Cim mu je dojavljeno 0 smrti ujaka,422
premda su mu centurioni iz najblizih legija stali odmah obeeavati
svoju i pomoe svojih vojnika, a Salvidijen i Agripa govorili kako je
ne valja prezreti, on se zurio stiCi u grad te u Brundiziju saznao sve-
kolik slijed i razlog i ubojstva i oporuke. 423 Kad se priblizavao Rimu,
ususret mu je izaslo golemo mnostvo prijatelja, a kad je ulazio u grad
iznad njegove glave viden je suncani krug u bojama duge jednoliko
zakrivljen i zaokruzen, koji postavlja neSto poput vijenca na glavu
uskoro tako silnoga muza.424

129
 H1STORIAE ROMANAE

60 Non placebat Atiae matri Philippoque vitrico adiri nomen

invidiosae fortunae Caesaris, sed adserebant salutaria rei publicae
terrarumque orbis fata conditorem conservatoremque Romani nomi-
nis. Sprevit itaque caelestis animus humana consilia et cum periculo
potius summa quam tuto humilia proposuit.sequi maluitque avun-
culo et Caesari de se quam vitrico credere, dictitans nefas esse, quo
nomine Caesari dignus esset visus, ipsum sibi videri indignum. Hunc
protinus Antonius consul superbe excepit (neque is erat contemptus,
sed metus) vixque admisso in Pompeianos hortos loquendi secum
tempus dedit, mox etiam velut insidiis eius petitus sceleste insimulare
coepit, in quo turpiter deprehensa eius vanitas est. Aperte deinde
Antonii ac Dolabellae consulum ad nefandam dominationem erupit
furor. Sestertium septiens miliens, depositum a C. Caesare ad aedem
Opis, occupatum ab Antonio, acto rum eiusdem insertis falsis civi-
tatibus inmunitatibusque corrupti commentarii atque omnia pretio
temperata, vendente rem publicam consule. Idem provinciam D.
Bruto designato consuli decretam Galliam occupare statuit, Dolabe-
lla trans marinas decrevit sibi; interque naturaliter dissimillimos ac
diversa volentis crescebat odium, eoque C. Caesar iuvenis cotidianis
Antonii petebatur insidiis.
61 Torpebat oppressa dominatione Antonii civitas. Indignatio
et dolor omnibus, vis ad resistendum nulli aderat, cum C. Caesar
undevicesimum annum ingressus, mira ausus ac summa consecu-
tus privato consilio maiorem senatu pro re publica animum habuit
primumque a Calatia, mox a Casilino veteranos excivit paternos;
quorum exemplum secuti alii brevi in formam iusti coiere exerci-
tus. Mox cum Antonius occurrisset exercitui, quem ex transmarinis
provinciis Brundusium venire iusserat, legio Martia et quarta co-
gnita et senatus voluntate et tanti iuvenis indole sublatis signis ad
Caesarem se contulerunt. Eum senatus honoratum equestri statua,
quae hodieque in rostris posita aetatem eius scriptura indicat (qui
honor non alii per trecentos annos quam 1. Sullae et Cn. Pompeio et
C. Caesari contigerat), pro praetore una cum consulibus designatis
Hirtio et Pansa bellum cum Antonio gerere iussit. Id ab eo annum
agente vicesimum fortissime circa Mutinam administratum est et
D. Brutus obsidione liberatus. Antonius turpi ac nuda fuga coactus

130
 RIMSKA POVl)EST

60 Majci Aciji i ocuhu Filipu nije bilo drago sto se preuzima ime
Cezarove Ijubomorne sudbine, no spasonosni usud ddave i svijeta
prisvajao je za sebe utemeljitelja i spasitelja rimskoga imena. Prezreo
je stoga bozanski duh Ijudske namjere i odlucio da radije uz opa-
snost slijedi najvise nego uz sigurnost nisko, i vise je volio u pogledu
svoje sudbine vjerovati ujaku i Cezaru nego ocuhu, govoreCi kako
je grijeh da se samomu sebi Cini nedostojnim u onome u cemu se
Cezaru uCinio dostojnim. Njega je odmah nadmeno docekao Anto-
nije kao konzul (no nije to bio prijezir, nego strah), te mu je, pustivsi
ga u Pompejeve vrtove, jedva dao priliku da govori, a uskoro ga je,
kao da je napadnut njegovim zasjedama, poceo opako optuzivati, u
cemu je sramotno natjerana u skripac njegova tastina. 4 Potom je
na javu izbila pomama konzula Antonija i Dolabele za bezboznim
gospodstvom. Sedam stotina tisuea sestercija ostavljenih od Cezara
za hram bozice Ops koje je prisvojio Antonije, zapisnici Cezarovih
izvjeStaja iskvareni umetnutim laznim gradanskim pravima i po-
vlasticama, i sve upravljano novcem, dok je Antonije kao konzul
prodavao ddavu. Odlucio je Antonije zaposjesti pokrajinu Galiju,
dosudenu izabranom konzulu Decimu Brutu; Dolabela je dodijelio
sebi prekomorske. Tako je rasla mdnja izmedu Ijudi koji su prirodno
bili razliCiti i zudjeli za oprecnim, te je zbog toga mladi Gaj Cezar425
bio napadan svakodnevnim Antonijevim zasjedama.
61 Grad je obamirao pritisnut Antonijevom strahovladom. U
svih je zavladala zlovolja i bol, moe za opiranje ni u koga, kad se Gaj
Cezar, usavsi u devetnaestu godinu zivota, odvazo privatnom odlu-
kom 426 na cudesno i dostigao najvise, a s obzirom na ddavu imao
veeu srcanost od senata, te je najprije iz Kalacije, a potom iz Kazilina
dozvao oceve veterane.427 Njihov su primjer slijedili drugi, te su se za
kratko vrijeme zdruzili u oblik prave vojske. Kad je uskoro Antonije
po sao ususret vojsci, kojoj je bio zapovjedio da iz prekomorskih po-
krajina dode u Brundizij, Martova i cetvrta legija prepoznale su volju
senata i sposobnosti tako velika mladiea, te dignule bojne znakove i
pridruzile se Cezaru. Senat ga je pocastio viteskim kipom, koji jos i
danas postavljen na govornicu natpisom otkriva njegovu dob (t;1 ja
cast kroz trista godina bila pripala sarno Luciju Suli, Gneju Pompeju
i Gaju Cezaru), i zapovjedio mu da, kao propretor, zajedno s iza-
branim konzulima Hircijem i Panzom, vodi rat s Antonijem. On je
u svojoj dvadesetoj godini oko Mutine 428 vrlo hrabro vodio rat te je

131
 HISTORIAE ROMANAE

deserere Italiam, consulum autem alter in acie, alter post paucos dies
ex volnere mortem obiit.
62 Omnia ante quam fugaretur Antonius honorifice a senatu
in Caesarem exercitumque eius decreta sunt maxime auctore Ci-
cerone; sed ut recess it metus, erupit voluntas protinusque Pom-
peianis partibus rediit animus. Bruto Cassioque provinciae, quas
iam ipsi sine ullo senatus consulto occupaverant, decretae, laudati
quicumque se iis exercitus tradidissent, omnia transmarina imperia
eo rum commissa arbitrio. Quippe M. Brutus et C. Cassius, nunc
metuentes arm a Antonii, nunc ad augendam eius invidiam simu-
lantes se metuere, testati edictis libenter se vel in perpetuo exilio
victuros, dum rei publicae constaret concordia, nec ullam belli civilis
praebituros materiam, plurimum sibi honoris esse in conscientia
facti sui, profecti urbe atque Italia, intento ac pari animo sine aucto-
ritate publica provincias exercitusque occupaverant et, ubicumque
ipsi essent, praetexentes esse rem publicam, pecunias etiam, quae ex
trans marin is provinciis Romam ab quaestoribus deportabantur, a
volentibus acceperant. Quae omnia senatus decretis comprensa et
comprobata sunt et D. Bruto, quod alieno beneficio viveret, decretus
triumphus, Pansae atque Hirtii corpora publica sepultura honorata,
Caesaris adeo nulla habita mentio, ut legati, qui ad exercitum eius
missi erant, iuberentur summoto eo milites adloqui. Non fuit tam
ingratus exercitus, quam fuerat senatus; nam cum earn iniuriam dis-
simulando Caesar ipse ferret, negavere milites sine imperatore suo
ulla se audituros mandata. Hoc est illud tempus, quo Cicero ins ito
amore Pompeianarum partium Caesarem laudandum et tollendum
censebat, cum aliud diceret, aliud intellegi vellet.
63 Interim Antonius fuga transgressus Alpes, primo per con-
loquia repulsus a M. Lepido, qui pontifex maximus in C. Caesaris
locum furto creatus decreta sibi Hispania adhuc in Gallia morabatur,
mox saepius in conspectum veniens militum (cum et Lepido omnes
imperatores forent meliores et multis Antonius, dum erat sobrius),
per aversa castrorum proruto vallo a militibus receptus est. Qui titulo
imperii cedebat Lepido, cum summa virium penes eum foret. Sub
Antonii ingress urn in castra Iuventius Laterensis, vir vita ac morte

132
 RIMSKA POVIjEST

Decima Bruta oslobodio opsade. Antonije je prisiljen da sramotno i

golim bijegom napusti Italiju, od konzula pak jedan je preminuo u
bitki, a drugi od rane nakon nekoliko dana.
62 Sve one casne odluke sto ih je senat donio u korist Cezara i
njegove vojske, prije nego sto je Antonije bio natjeran u bijeg, pro-
glasene su ponajvise na Cicero nov prijedlog. No Cim se povukao
strah, na javu je izbila namjera, i Pompejevoj se stranci odmah vratilo
samopouzdanje. Brutu i Kasiju dodijeljene su pokrajine koje su oni
bez ikakve odluke senata vee bili zaposjeli, pohvaljene su sve vojske
koje im se predaju i sva su prekomorska zapovjedniStva prepustena
njihovoj samovolji. Jer Marko Brut i Gaj Kasije - sad u strahu od
Antonijeva oruzja, sad, ne bi Ii uveeali mrinju prema njemu, hineCi
kako ga se boje, potvrdili su proglasima kako ee rado, dapace zauvi-
jek, ostati zivjeti u progonstvu, sarno da se osigura sloga driave i kako
neee pruzati nikakva povoda gradanskom ratu, kako im je najveea
cast svijest 0 njihovu Cinu - otputovali su iz grada i Italije, te su budna
i jednako silna duha bez driavne odluke zaposjeli pokrajine i vojske;
gdje su god sami bili, izgovarajuCi se kako je tu i driava, primali su od
onih koji su im ga htjeli dati i noyce, koje su pretori iz prekomorskih
pokrajina slali u Rim. I sve je to prihvaeeno i odobreno odlukama
senata, te je Decimu Brutu, zbog toga sto je zivio od tudega dobro-
Cinstva, odreden trijumf, a Panzina i Hircijeva tijela pocaseena su
javnim pogrebom; 0 Cezaru nije bilo ni spomena, nego je legatima,
koji su bili poslani k njegovoj vojsci, bilo zapovjedeno da ga udalje i
obrate se vojnicima. Vojska nije bila tako nezahvalna kao senat. Jef,
iako je sam Cezar podnosio tu uvredu, ne mareCi za nju, vojnici su
rekli kako bez svojega zapovjednika neee saslusati naloge. To je ono
vrijeme u kojemu je Ciceron, urodenom ljubavlju prema Pompejevoj
stranci, predlagao kako Cezara valja hvaliti i uzdizati, kad je jedno
govorio, a drugo htio da se razumije.
63 U meduvremenu je Antonije prdao bijegom preko Alpa
- najprije u razgovorima odbijen od Marka Lepida, koji se, kriomi-
ce izabran za vrhovnog sveeenika na mjesto Gaja Cezara, jos uvijek
zadriavao u Galiji iako mu je bila dodijeljena Hispanija - te je uskoro,
cesto se pojavljujuCi pred vojnicima (iako su svi zapovjednici bili
bolji od Lepida, a Antonije od mnogih - dok je bio trijezan), preko
straznjega dijela tabora kroz prokop ani nasip primljen od vojnika. 429
On je naslovom zapovjednistva zaostajao za Lepidom, iako je veCina

133
 HISTORIAE ROMANAE

consentaneus, cum acerrime suasisset Lepido, ne se cum Antonio ho-

ste iudicato iungeret, inritus consilii gladio se ipse transfixit. Plancus
deinde dubia, id est sua, fide, diu quarum esset partium secum luc-
tatus ac sibi difficile consentiens, et nunc adiutor D. Bruti designati
consulis, collegae sui, senatuique se litteris venditans, mox eiusdem
proditor, Asinius autem Pollio firmus proposito et Iulianis partibus
fidus, Pompeianis adversus, uterque exercitus tradidere Antonio.
64 D. Brutus desertus primo a Planco, postea etiam insidiis ei-
usdem petitus, paulatim relinquente eum exercitu fugiens in hospitis
cui us dam nobilis viri, nomine Cam eli, domo ab iis, quos miserat
Antonius, iugulatus est iustissimasque optime de se merito viro C.
Caesari poenas dedit, cuius cum primus omnium amicorum fui-
sset, interfector fuit et fortunae, ex qua fructum tulerat, invidiam in
auctorem relegabat censebatque aequum, quae acceperat a Caesare
retinere, Caesarem, qui illa dederat, perire.
Haec sunt tempora, quibus M. Tullius continuis actio nib us
aeternas Antonii memoriae inussit notas, sed hic fulgentissimo et
caelesti ore, at tribunus Cannutius canina rabie lacerabat Antonium.
Utrique vindicta libertatis morte stetit; sed tribuni sanguine commi-
ssa proscriptio, Ciceronis velut satiato Antonio paene finita. Lepidus
deinde a senatu hostis iudicatus est, ut ante fuerat Antonius.
65 Tum inter eum Caesaremque et Antonium commercia epi-
stularum et condicionum facta mentio, cum Antonius subinde Ca-
esarem admoneret, quam inimicae ipsi Pompeianae partes forent et
in quod iam emersissent fastigium et quanta Ciceronis studio Brutus
Cassiusque attollerentur, denuntiaretque se cum Bruto Cassioque,
qui iam decem et septem legionum potentes erant, iuncturum vires
suas, si Caesar eius aspernaretur concordiam, diceretque plus Caesa-
rem patris quam se amici ultioni debere. Tum inita potentiae socie-
tas et hortantibus orantibusque exercitibus inter Antonium etiam et
Caesarem facta adfinitas, cum esset privigna Antonii desponsata Ca-
esari. Consulatumque iniit Caesar pridie quam viginti annos impleret
decimo Kal. Octobres cum collega Q. Pedio post urbem condit am

134
 RIMSKA POVljEST

snaga bila u njegovim rukama. Prije samog Antonijeva ulaska u tabor

Juvencije Laterenz,430 muz dosIjedan u zivotu i u smrti, buduCi da je
vrlo ostro savjetovao Lepidu da se ne povezuje s Antonijem, osude-
nim neprijateIjem, bezuspjesan u savjetu sam je sebe probo macem.
Planko potom, s dvojbenom, to jest sebi svojstvenom vjerom, boreei
se dugo u sebi na ciju bi stranu stao i tesko ostajuCi sebi dosIjedan
i, sad pomagac Decima Bruta, izabranog konzuIa, svojega kolege, a
prodajuei se pismima senatu, potom njegov izdajica, Azinije, pak,
Polion, postojan u naumu i vjeran Julijevoj stranci, protivnik Pom-
pejevoj, jedan i drugi predali su vojske Antoniju. 431
64 Kad je Decima Bruta, napustena najprije od PIanka, a potom i
napadnuta njegovim zasjedama, malo pomalo stala napustati vojska,
zaklan je na bijegu u domu nekoga domaCina, ugledna muza, ime-
nom Kamela od ljudi koje je poslao Antonije, te je platio najpraved-
niju kaznu covjeku kojemu je najvise dugovao, Gaju Cezaru; postao
je njegov ubojica iako je bio prvi medu svim njegovim prijateljima,
te je mrZnju prema sreCi, Ciji je plod uzivao, prebacivao na njezina
tvorca i smatrao kako je pravedno da zadrZi ono sto je od Cezara
primio, a da Cezar, koji mu je to dao, nestane.432 To su vremena u
kojima je Marko Tulije neprestanim tuzbenim govorima433 udario
vjecni pecat uspomeni na Antonija; on je trgao Antonija presjajnim i
bozanskim govorom, a tribun Kanucije poput bijesna psa. Za jednoga
i drugoga spasavanje slobode prestalo je njihovom smreu. No krvlju
tribunovom zapocele su proskripcije, Ciceronovom pak gu gotovo
okoncane, kao da se Antonije zasitio. Lepid je potom od senata pro-
glasen neprijateljem, kao sto je prije toga bio Antonije.
65 Tad su izmedu njega, Cezara i Antonija razmijenjena pisma
i predlozen ugovor, iako je Antonije neprestano upozoravao Cezara
kako mu je Pompejeva stranka neprijateljska, do kakve se vee snage
popela i kolikim se Ciceronovim zalaganjem uzvisuju Brut i Kasije, te
mu javljao kako ee s Brutom i Kasijem, koji su vee imali viast nad se-
damnaestorim legijama, udruziti svoje snage, ako Cezar bude odbijao
slogu s njime. Govorio je kako Cezar duguje vise osveti svojega oca
nego on osveti svojega prijatelja. Tad je sklopljen savez moCi 434 i na
poticaj i molbe vojski stvoreno tazbinstvo izmedu Antonija i Cezara,
kad je Antonijeva pastorka435 zarucena za Cezara. Cezar je nastupio
i konzulat prije nego sto je napunio dvadeset godina, desetoga dana
prije oktobarskih kalenda,436 zajedno s kolegom Kvintom Pedijem,437

135
 HISTORIAE ROMANAE

ann is septingentis et novem, ante duos et septuaginta, quam tu, M.

Vinici, consulatum inires.
Vidit hic annus Ventidium, per quam urbem inter captivos
Picentium in triumpho ductus erat, in ea consularem praetextam
iungentem praetoria. Idem hic postea triumphavit.
66 Furente deinde Antonio simulque Lepido, quorum uterque,
ut praediximus, hostes iudicati erant, cum ambo mallent sibi nun-
tiari, quid passi essent, quam quid meruissent, repugnante Caesare,
sed frustra adversus duos, instauratum Sullani exempli malum, pros-
criptio. Nihil tam indignum illo tempore fuit, quam quod aut Caesar
aliquem proscribere coactus est aut ab ullo Cicero proscriptus est.
Abscisaque scelere Antonii vox publica est, cum eius salutem nemo
defendisset, qui per tot annos et publicam civitatis et privatam civium
defenderat. Nihil tamen egisti, M. Antoni (cogit enim excedere pro-
positi formam operis erumpens animo ac pectore indignatio) nihil,
inquam, egisti mercedem caelestissimi oris et darissimi capitis abscisi
numerando auctoramentoque funebri ad conservatoris quondam rei
publicae tantique consulis inritando necem. Rapuisti tum Ciceroni
lucem sollicitam et aetatem senilem et vitam miseriorem te principe
quam sub te triumviro mortem, famam vero gloriamque factorum
atque dictorum adeo non abstulisti, ut auxeris. Vivit vivetque per
omnem saeculorum memoriam, dumque hoc vel forte vel providen-
tia vel utcumque constitutum rerum naturae corpus, quod ille paene
solus Romanorum animo vidit, ingenio complexus est, eloquentia
inluminavit, manebit incolume, comitem aevi sui laudem Cicero-
nis trahet omnisque posteritas illius in te scripta mirabitur, tuum in
eum factum execrabitur citiusque e mundo genus hominum quam
Ciceronis nomen cedet.
67 Huius totius temporis fortunam ne deflere quidem quisquam
satis digne potuit, adeo nemo exprimere verbis potest. Id tam en
notandum est, fuisse in proscriptos uxorum fidem summam, liber-
torum mediam, servorum aliquam, filiorum nullam; adeo difficilis
est hominibus utcumque conceptae spei mora. Ne quid ulli sanctum
relinqueretur, velut in dotem invitamentumque sceleris Antonius L.
Caesarem avunculum, Lepidus Paulum fratrem proscripserant; nec

136
 RIMSKA POVIJEST

sedamsto i devete go dine poslije osnutka grad a, sedamdeset i dvije

go dine prije nego 8to si ti, Marko Vinicije, nastupio konzulat.
Vidjela je ova godina kako Ventidije u gradu kroz koji je prove-
den medu zarobljenicima Picenjanima pretorskoj pridodaje konzul-
sku pretekstu. On je poslije proslavio i trijumf. 438
66 Kad je potom Antonije stao mahnitati, a zajedno s njime i
Lepid, a i jedan i drugi su, kako smo prije rekii, bili progla8eni nepri-
jateljima, kako su obojica voljeli da im se javlja 8to su pretrpjeli nego
8tO su zasluzili, iako se Cezar tomu protivio, no uzalud protiv dvojice,
obnovljeno je zlo po uzoru na Sulu - proskripcije. Ni8ta nije u ono
vrijeme bilo tako nedostojno kao to 8to je iii Cezar bio prisiljen da
nekoga stavi na popis iii 8to je od ikoga Ciceron stavljen na popis. An-
tonijevim je zlocinom presjecena javna rijec jer nitko nije branio zivot
onoga koji je kroz tolike godine branio javnu rijec driave i privatnu
rijec gradana. NiSta ipak nisi napravio, Marko Antonije (zlovolja koja
izbija iz srca i grudi sili me, nairne, da izadem iz okvira naumljena
djela), ni8ta, kazem, nisi uCinio izbrajajuCi placu za odrezani naj-
bozanstveniji jezik i najslavniju glavu i izvikujuCi pogrebnu cijenu
za smrt nekoc spasitelja driave i tako velikog konzula. Oduzeo si ti
Marku Ciceronu zivljenje puno briga i staracku dob i Zivot, bjedniji
pod tobom kao vladarom nego smrt pod tobom kao trijumvirom;
dobar glas pak i slavu njegovih djela i rijeCi nisi umanjio, nego dapace
uvecao. Zivi i zivjet ce u svekolikom sjecanju stoljeca, i dok god bude
potrajao nepromijenjen ovaj ustroj svijeta uspostavljen iii slucajem
iii providn08cu iii na koji god naCin, 8to ga je on gotovo jedini medu
Rimljanima duhom sagledao, umom obuhvatio i rjeCitoscu osvijetlio,
nosit ce sa sobom kao pratioca svojega vijeka pohvalu Cicerona, i
svo ce se potomstvo diviti njegovim spisima protiv tebe, prokiinjat
ce tvoj Cin protiv njega i brie ce iz svijeta nestati Ijudski rod nego
Ciceronovo ime.
67 Sudbinu Citava ovoga vremena nitko ne moze dovoljno do-
stojno ni oplakati, a kamoli rijeCima izraziti. Valja ipak zabiljeziti to
da se prema proskribiranima pokazala najveca vjernost zena, osred-
nja djece, gdjekoja rob ova, a nikakva sinova; tako je tesko za ljude
odgadanje rna kako zacete nade. A da se nikomu ne bi ostavilo niSta
sveto, kao kakav miraz i mamac na zloCin, Antonije je na popis stavio
Lucija Cezara, svojega ujaka, Lepid Paula, svojega brata; a i Planko

137
 HISTORIAE ROMANAE

Plan co gratia defuit ad impetrandum, ut frater eius Plancus Ploti-

us proscriberetur. Eoque inter iocos militaris, qui currum Lepidi
Plancique secuti erant, inter execrationem civium usurpabant hunc
versum:
De germanis, non de Gallis duo triumphant consules.
68 Suo praeteritum loco referatur; neque enim persona umbram
actae rei capit. Dum in acie Pharsalica acriter de summa rerum Cae-
sar dimicat, M. Caelius, vir eloquio animoque Curioni simillimus, sed
in utroque perfectior nec minus ingeniose nequam, cum ne modica
quidem solvere ac servari posset (quippe peior illi res familiaris quam
mens erat), in praetura novarum tabularum auctor extitit nequiitque
senatus et consulum auctoritate deterreri; accito etiam Milone Annio,
qui non impetrato reditu Iulianis partibus infestus erat, in urbe se-
ditionem, in agris haud occulte bellicum tumultum movens, primo
summotus a re publica, mox consularibus armis auctore senatu circa
Thurios oppressus est. In incepto pari similis fortuna Milonis fuit,
qui Compsam in Hirpinis oppugnans ictus que lapide cum P. Clodio,
tum patriae, quam armis petebat, poenas dedit, vir inquies et ultra
fortem temerarius.
Quatenus autem aliquid ex omissis peto, notetur immodica et
intempestiva libertate usos adversus C. Caesarem Marullum Epidi-
urn Flavumque Caesetium tribunos plebis, dum arguunt in eo regni
voluntatem, paene vim dominationis expertos. In hoc tamen saepe
lacessiti principis ira excessit, ut censoria potius contentus nota quam
animadversione dictatoria summoveret eos a re publica testareturque
esse sibi miserrimum, quod aut natura sua ei excedendum foret aut
minuenda dignitas. Sed ad ordinem revertendum est.
69 lam et Dolabella in Asia C. Trebonium consularem, cui su-
ccedebat, fraude deceptum Zmyrnae occiderat, Virum adversus me-
rita Caesaris ingratissimum participemque caedis eius, a quo ipse in
consulare provectus fastigium fuerat; et C. Cassius acceptis a Statio
Murco et Crispo Marcio, praetoriis viris imperatoribusque, prae-
validis in Syria legionibus inclusum Dolabellam, qui praeoccupata

138
 RIMSKA POVIjEST

je imao toliko utjecaja da ishodi da se njegov brat Planko Plocije

nade na popisu. Stoga su oni koji su pratili Lepidova i Plankova kola
izmedu proklinjanja gradana uz ostale vojnicke sale upotrebljavali
i ovaj stih:
Nad Germanima,439 ne nad Galima, trijumf slave dva konzula.
68 PreSueeno neka se ispripovjeda na odgovarajueem mjestu;
osoba naime ne dopusta da izvrseno djelo ostane u tami. Dok se u
Farsalskoj bitki Cezar borio za vrhovnu vlast, pojavio se u preturi
Marko Celije, muz i naCinom izrazavanja i srcanoseu veoma nalik
Kurionu, no u jednome i drugom savrseniji i nevaljao s jednakom
takvom ostroumnoseu zbog toga sto ni najskromniju svotu nije mo-
gao ni isplatiti ni sacuvati (ta slabiji je u njega bio imetak nego pamet)
kao predlagac novih racunskih knjiga i nije se od toga dao odvratiti
ni zakljuckom senata ni konzula. Pozvao je jos k tomu Anija Milo-
na 440 - koji je, zbog toga sto nije isposlovao povratak iz progonstva,
postao ogorcen na julijevsku stranku - te pokrenuo u gradu ustanak,
a vani nimalo prikriven ratni metez. Najprije je udaljen od ddavnih
poslova, a potom na prijedlog senata kod Turija unisten konzulskim
oruzjem.441 U jednakom je pothvatu ista je bila i sudbina Milona, koji
je, covjek nemiran i vise nego hrabar -Iakouman, pogoden kamenom
u napadu na Kompsu u zemlji Hirpinaca platio kaznu za Publija
Klodija, a i za domovinu, koju je napadao oruzjem.
A kad vee neSto od propustenog trazim, neka se zabilje±i kako su
pucki tribuni Marui Epidije i Flav Cezecije, posluzivsi se neumjere-
nom i neprilicnom slobodom protiv Gaja Cezara, dok su kudili nje-
govu teznju za kraljevstvom, gotovo iskusili moe njegove apsolutne
vlasti. 442 U tome je ipak srdzba cesto izazivanog poglavara zastrani-
la: zadovoljivsi se radije cenzorskim prijekorom nego diktatorskom
kaznom, udaljio ih je iz ddavne sluzbe i posvjedoCio kako mu je
najjadnije to sto je morao prekoraCiti svoju prirodu ili umanjiti svoje
dostojanstvo. No valja se vratiti na slijed dogadaja.
69 Ubrzo je i Dolabela u Aziji ubio bivsega konzula Gaja Tre-
bonija, na Cije je mjesto dolazio, uhvativsi ga na prevaru u Smirni,
covjeka krajnje nezahvalna spram Cezarovih zasluga i sudionika u
ubojstvu covjeka koji ga je uzdignuo na konzulsko dostojanstvo. No
Gaj je Kasije preuzeo od bivsih pretora i zapovjednika Stacija Murka
i Marcija Krispa vrlo snazne legije u Siriji i ubio Dolabelu (koji je

139
 HISTORIAE ROMANAE

Asia in Syriam pervenerat, Laodiciae expugnata ea urbe interfecerat

(ita tam en, ut ad ictum servi sui Dolabella non segniter cervicem
daret) et decem legiones in eo tractu sui iuris fecerat; et M. Bru-
tus C. Antonio, fratri M. Antonii, in Macedonia Vatinioque circa
Dyrrachium volentis legiones extorserat (sed Antonium bello lace-
ssierat, Vatinium dignatione obruerat, cum et Brutus cuilibet ducum
praeferendus videretur et Vatinius nulli non esset postferendus, in
quo deformitas corporis cum turpitudine certabat ingenii, adeo ut
animus eius dignissimo domicilio inclusus videretur) eratque septem
legionibus validus.
At lege Pedia, quam consul Pedius collega Cae saris tulerat,
omnibus, qui Caesarem patrem interfecerant, aqua ignique inter-
dictum erato Quo tempore Capito, patruus meus, vir ordinis senatorii,
Agrippae subscripsit in C. Cassium. Dumque ea in Italia geruntur,
acri atque prosperrimo bello Cassius Rhodum, rem inmanis operis,
ceperat, Brutus Lycios devicerat, et inde in Macedoniam exercitus
traiecerant, cum per omnia repugnans naturae suae Cassius etiam
Bruti clementiam vinceret. Neque reperias, quos aut pronior fortuna
comitata sit aut veluti fatigata maturius destituerit quam Brutum et
Cassium.
70 Tum Caesar et Antonius traiecerunt exercitus in Macedoniam
et apud urbem Philippos cum Bruto Cassioque acie concurrerunt.
Cornu, cui Brutus praeerat, impulsis hostibus castra Caesaris cepit
(nam ipse Caesar, etiamsi infirmissimus valetudine erat, obibat mu-
nia ducis, oratus etiam ab Artorio medico, ne in castris remaneret,
manifesta denuntiatione quietis territo), id autem, in quo Cassius
fuerat, fugatum ac male mulcatum in altiora se receperat loca. Tum
Cassius ex sua fortuna eventum collegae aestimans, cum dimisisset
evocatum iussissetque nuntiare sibi, quae esset multitudo ac vis ho-
min urn, quae ad se tenderet, tardius eo nuntiante, cum in vicino
esset agmen cursu ad eum tendentium neque pulvere facies aut si-
gna denotari possent, existimans hostes esse, qui irruerent, lacerna
caput circumdedit extentamque cervicem interritus liberto praebuit.
Deciderat Cassii caput, cum evocatus advenit nuntians Brutum esse
victorem. Qui cum imperatorem prostratum videret, "sequar," inqu-
it, "eum, quem mea occidit tarditas," et ita in gladium incubuit.

140
 RIMSKA POVIJEST

nakon zaposjedanja Azije stigao u Siriju) zatvorena u Laodikeji nakon

sto je osvojio taj grad, (ipak tako da je Dolabela udarcu svojega roba
spremno pruzio svoj vrat), te deset legija u tom kraju podvrgnuo pod
svoju vlast. 443 I Marko je Brut Gaju Antoniju, bratu Marka Antonija
u Makedoniji, i Vatiniju oko Dirahija, bio oteo legije koje su s time
bile suglasne (no Antonija je izazvao ratom, Vatinija je pak zasjenio
dostojanstvom, jer se Cinilo kako Bruta valja pretpostaviti a Vatinija
zapostaviti bilo kojemu od vojskovoda, jer se u nj nagrdenost tijela
nadmetala s rugobom uma, tako da se cinilo kako je njegov duh
zatvoren u posve odgovarajueoj kuei), te je zadobio snagu od sedam
legija. 444
Pedijevim je pak zakonom, sto ga je bio donio Cezarov kolega
Pedije,445 svima onima koji su ubili Cezara oca, bila uskraeena voda
i vatra. U to je vrijeme moj stric Kapiton, muz senatorskog staleza,
pristao uz Agripu protiv Gaja Kasija. I dok se ovo dogadalo u Italiji,
Kasije je ostrim i vrlo uspjesnim ratom bio zauzeo Rod, stvar od
goleme vaznosti, a Brut svladao Likijce, te su odande svoje vojske
prebacili u Makedoniju, premda je u svemu se protiveCi svojoj prirodi
Kasije nadmasio i Brutovu blagost. I ne bi mogao pronaei ni one koje
je pratila sklonija sudbina, ni one koje je sudbina, kao da se od toga
umorila, bde napustila nego Bruta i Kasija.
70 Tad su Cezar i Antonije prebacili svoje vojske u Makedoniju,
te su se kod grada Filipa u bitki sukobili s Brutom i Kasijem. Krilo
kojim je zapovijedao Brut otjeravsi neprijatelje zauzelo je Cezarov
tabor (sam je naime Cezar nastavio obavljati duznosti vojskovode
iako je zbog bolesti bio veoma slab, zamoljen i od lijecnika Artorija,
preplasena vizijom u snu, da ne ostaje u taboru,), krilo pak na kojem
se nalazio Kasije razbijeno je i ozbiljno potuceno, te se povuklo na
visi polozaj. Tad je Kasije - procjenjujuCi po svom neuspjehu ishod
svojega kolege, iako je poslao evokata i zapovjedio da mu javi kakvo
je mnostvo i snaga ljudstva koje kreee prema njemu,446 a kako je ovaj-
prekasno dojavio i kako da u blizini nalazila povorka koja se kretala
prema njemu, a zbog prasine se nisu mogla razaznati ni lica ni bojni
znakovi, smatrajuCi kako su ti koji nadiru neprijatelji - ovio ogrtacem
glavu i ispruzen vrat neustrasivo pruzio oslobodeniku. Pala je Kasijeva
glava kad je evokat dosao javljajuCi kako je Brut pobjednik. A kad je
ovaj ugledao zapovjednika kako opruzen lezi na tlu, rekao je: "Slijedit
eu onoga kojega je ubila moja sporost," te se tako bacio na mac.

141
 HISTORIAE ROMANAE

Post paucos deinde dies Brutus conflixit cum hostibus et vic-

tus acie cum in tumulum nocte ex fuga se recepisset, impetravit a
Stratone Aegeate, familiari suo, ut manum morituro commodaret
sibi; reiectoque laevo super caput brachio, cum mucronem gladii
eius dextera tenens sinistrae admovisset mamillae ad eum ipsum
locum, qua cor emicat, impellens se in vulnus uno ictu transfixus
expiravit protinus.
71 Messalla, fulgentissimus iuvenis, proximus in illis castris Bruti
Cassiique auctoritati, cum essent qui eum ducem poscerent, servari
beneficio Caesar is maluit quam dubiam spem armorum temptare
amplius; nec aut Caesari quidquam ex victoriis suis fuit laetius quam
servasse Corvinum aut maius exemplum hominis grati ac pii, quam
Corvinus in Caesarem fuit. Non aliud bellum cruentius caede clari-
ssimorum virorum fuit. Tum Catonis filius cecidit; eadem Lucullum
Hortensiumque, eminentissimorum civium filios, fortuna abstulit;
nam Varro ad ludibrium moriturus Antonii digna illo ac vera de
exitu eius magna cum libertate ominatus est. Drusus Livius, Iuliae
Augustae pater, et Varus Quintilius ne temptata quidem hostis mi-
sericordia alter se ipse in tabernaculo interemit, Varus autem liberti,
quem id facere coegerat, manu, cum se insignibus honorum velasset,
iugulatus est.
72 Hunc exitum M. Bruti partium septimum et tricesimum
annum agentis fortuna esse voluit, incorrupto animo eius in diem,
quae illi omnes virtutes unius temeritate facti abstulit. Fuit autem
dux Cassius melior, quanta vir Brutus: e quibus Brutum amicum ha-
bere malles, inimicum magis time res Cassium; in alter~ maior vis, in
altero virtus: qui si vicissent, quantum rei publicae interfuit Caesarem
potius habere quam Antonium principem, tan tum retulisset habere
Brutum quam Cassium.
Cn. Domitius, pater L. Domitii nuper a nobis visi, eminentissi-
mae ac nobilissimae simplicitatis viri, avus huius Cn. Domitii, clari-
ssimi iuvenis, occupatis navibus cum magno sequentium consilia sua
comitatu fugae fortunaeque se commisit, semet ipso contentus duce
partium. Statius Murcus, qui classi et custodiae maris praefuerat,

142
 RIMSKA POVljEST

Potom se nekoliko dana poslije Brut pobio s neprijateljima i kad

se pobijeden u bitki, noeu, nakon bijega povukao na brijeg, od svog
je prijatelja Stratona Egejca, isposlovao da mu njegova ruka bude na
usluzi kad bude umirao. Nato je zabacivsi lijevu nadlakticu iznad
glave. Kad je ostricu maca, ddeei je njegovom desnicom, primaknuo
lijevoj sisi, upravo na ono mjesto gdje kuca srce, zadajuCi sebi ranu,
jednim udarcem proboden, odmah izdahnuo.
71 Mesala, vrlo sjajan mladie, u onom taboru najblizi ugledu
Bruta i Kasija, premda je bilo onih koji su ga trazili za vojskovodu,
vise je volio biti spasen Cezarovim dobroCinstvom nego iskusavati
i dalje dvojbenu sreeu oruzja. 447 Ni Cezaru nije bilo niSta radosnije
medu njegovim pobjedama nego to sto je spasio Korvina, a ni veeega
primjera zahvalna i privrzena covjeka nego sto je to Korvin bio pre-
rna Cezaru. Nijedan drugi rat nije bio okrutniji po sjeCi najslavnijih
muzeva. Tad je poginuo Katonov sin. Ista je sudbina ugrabila Lukula
i Hortenzija, sinove najistaknutijih gradana. Varon je nairne, odreden
da umre za Antonijevu zabavu, s velikom slobodoumnoseu prorekao
ono sto jebilo dostojno njega i istinito 0 njegovu svrsetku. Livije
Druz, otac Julije Auguste, i Kvintilije Var, ni ne iskusavsi milosrda
neprijatelja, jedan je sam sebe ubio u satoru, a Var je zaklan rukom
oslobodenika, kojega je bio natjerao da to ucini, posto se zaogrnuo
znamenjima casti.448
72 Sudbina je htjela da ovakav bude svrsetak stranke Marka Bru-
ta, covjeka u trideset i sedmoj godini zivota, neporocna duha, do dana
koji mu je nepromiSljenoseu jednoga jedinog Cina unistio sve vrline.
Kasije je pak bio bolji vojskovoda onoliko koliko je Brut bio bolji
covjek. ad njih bi Bruta volio imati za prijatelja, a od Kasija bi vise
strahovao da ti je neprijatelj. U jednoga veea snaga, u drugoga vrlina.
Da su oni odnijeli pobjedu, onoliko koliko je ddavi bilo probitacnije
imati Cezara, radije nego Antonija, toliko bi joj korisnije bilo imati
Bruta nego Kasija za vladara.
Gnej Domicije, otac Lucija Domicija, kojega smo mi nedavno
vlastitim oCima vidjeli, muza najizvrsnije i najplemenitije jednostav-
nosti, djed ovoga Gneja Domicija, presjajnoga mladiea, zaposjevsi
brodove praeen velikim mnostvom sljedbenika njegovih planova,
prepustio se bijegu i sudbini, postavivsi se na celo stranke. 449 Stacije
Murko, koji je zapovijedao brodovljem i strazom nad morem, sa

143
 HISTORIAE ROMANAE

cum omni commissa sibi parte exercitus naviumque Sex. Pompeium,

Cn. Magni filium, qui ex Hispania revertens Siciliam armis occupave-
rat, petit. Ad quem et e Brutianis castris et ex Italia aliisque terrarum
partibus, quos praesenti periculo fortuna subduxerat, proseripti con-
fluebant: quippe nullum habentibus statum quilibet dux erat idoneus,
cum fortuna non electionem daret, sed perfugium ostenderet, exitia-
lemque tempestatem fugientibus statio pro portu foret.
73 Hie adulescens erat studiis rudis, sermone barbarus, impetu
strenuus, manu promptus, eogitatu celer, fide patri dissimillimus,
libertorum suorum libertus servorumque servus, speciosis invidens,
ut pareret humillimis. Quem senatus paene totus adhuc e Pom-
peianis eonstans partibus post Antonii a Mutina fugam eodem ilIo
tempore, quo Bruto Cassioque transmarinas provincias decreverat,
revocatum ex Hispania, ubi adversus eum clarissimum bellum Pollio
Asinius praetorius gesserat, in paterna bona restituerat et orae ma-
ritimae praefecerat. Is tum, ut praediximus, oceupata Sicilia servitia
fugitivosque in numerum exercitus sui recipiens magnum modum
legionum effecerat perque Menam et Menecraten paternos libertos,
praefectos classium, latrociniis ae praedationibus infestato mari ad
se exercitumque tuendum rapto utebatur, cum eum non depuderet
vindicatum armis ae ductu patris sui mare infestare piraticis scele-
ribus.
74 Fractis Brutianis Cassianisque partibus Antonius transmari-
nas obiturus provincias substitit. Caesar in Italiam se recepit eamque
longe quam speraverat tumultuosiorem repperit. Quippe L. Antoni-
us consul, vitiorum fratris sui consors, sed virtutum, quae interdum
in illo erant, expers, modo apud veteranos eriminatus Caesarem,
modo e~s, qui iussa divisione praediorum nominatisque coloniis
agros amiserant, ad arma conciens magnum exercitum conflaverat.
Ex altera parte uxor Antonii Fulvia, nihil muliebre praeter corpus
gerens, omnia armis tumultuque miscebat. Haec belli sedem Prae-
neste ceperat; Antonius pulsus undique viribus Caesaris Perusiam
se contulerat: Plancus, Antonianarum adiutor partium, spem magis
ostenderat auxilii, quam opem ferebat Antonio. Usus Caesar virtute
et fortuna sua Perusiam expugnavit. Antonium inviolatum dimisit,
in Perusinos magis ira militum quam voluntate saevitum ducis: urbs

144
 RIMSKA POVl/EST

cijelim je sebi povjerenim dijelom vojske i brodova pohitio k Sek-

stu Pompeju, sinu Gneja Velikoga, koji je na povratku iz Hispanije
oruzjem bio zauzeo Siciliju. K Sekstu su nagrnuli i proskribirani iz
Brutova tabora i iz Italije i iz drugih dijelova zemlje koje je u tadasnjoj
opasnosti onamo dovela sudbina. Jer onima koji nisu imali nikakav
polozaj bio je prikladan koji mu drago voda, a kako sudbina nije
pruzala izbor, nego pokazivala pribjeZiSte, te je onima koji su bjezali
od pogubne oluje pristaniste sluzilo umjesto luke.
73 Taj je mladic bio neobrazovan, barbarin u govoru, nagao u
napadu, spreman na tucu, brz u razmisljanju, vjernoscu nimalo nalik
svom ocu, oslobodenik svojih oslobodenika, rob svojih robova, zavi-
dan na uglednike tako da je bio ponizan prema najveCim podlacima.
Njega je sen at, koji se gotovo citav sastojao iz Pompejeve stranke,
poslije Antonijeva bijega iz Mutine, upravo u ono vrijeme u koje je
Brutu i Kasiju bio doznaCio prekomorske pokrajine, dozvavsi ga iz
Hispanije, gdje je protiv njega presjajan rat bio poveo Azinije Polion,
vratio u posjed ocevih dobara i postavio ga za zapovjednika primorja.
On je tad, kako smo prije rekli,450 zauzeo Siciliju te primajuCi robove
i bjegunce u odjele svoje vojske stvorio veliko mnostvo legija, pa se
sluZio grabezom za odrzavanje sebe i svoje vojske uzburkavsi more
razbojstvima i pljackanjima uz pomoc ocevih oslobodenika Mene451
i Menekrata,452 zapovjednika brodovlja, jer ga more, oslobodeno
oruzjem pod vodstvom njegova oca, nije odvracalo od toga da ga ne
uznemirava gusarskim zioCinima.
74 Nakon sto je Brutova i Kasijeva stranka bila unistena, Antoni-
je se prestao spremati na odlazak u prekomorske pokrajine. Cezar se
vratio u ItaHju i zatekao je daleko nemirnijom nego sto se nadao. Jer
je konzul Lucije Antonije,453 dionik mana svojega brata, ali lisen vr-
!ina koje su se u njega ponekad mogle naCi, okupio veliku vojsku cas
ocrnjujuCi Cezara kod veterana, cas pozivajuci na oruzje one koji su
izgubili zemlju zbog nametnute podjele zemljista i imenovanja nase-
Ijenika. 454 S druge strane, Antonijeva zena Fulvija, sarno tijelom zena,
sve je isprevrtala oruzjem i metezom. 455 Ona je kao sjediste rata bila
zauzela Prenest. Antonije se, otjeran posvuda Cezarovim snagama,
smjestio u Peruziju. Planko, pomagac Antonijeve stranke, pokazivao
je vise nadu u pomoc nego sto je pomagao Antoniju. Posluzivsi se
svojom hrabroscu i srecom Cezar je osvojio Peruziju. Antonija je
pustio neozlijedena, bijes je iskaljen na Peruzijcima, vise zbog srdzbe

145
 HISTORIAE ROMANAE

incensa, cuius initium incendii princeps eius loci fecit Macedonicus,

qui subiecto rebus ac penatibus suis igni transfixum se gladio flam-
mae intulit.
75 Per eadem temp ora exarserat in Campania bellum, quod
professus eorum, qui perdiderant agros, patrocinium ciebat Ti. Cla-
udius Nero praetorius et pontifex, Ti. Caesaris pater, magni vir animi
doctissimique et ingenii. Id quoque adventu Caesaris sepultum atque
discussum est.
Quis fortunae mutationes, quis dubios rerum humanarum casus
satis mirari queat? Quis non diversa praesentibus contrariaque expec-
tatis aut speret aut timeat? Livia, nobilissimi et fortissimi viri Drusi
Claudiani filia, genere, probitate, forma Romanarum eminentissima,
quam postea coniugem Augusti vidimus, quam transgressi ad deos
sacerdotem ac filiam, tum fugiens mox futuri sui Caesaris arma ac
manus bimum hunc Tiberium Caesarem, vindicem Romani imperii
futurumque eiusdem Caesaris filium, gestans sinu, per avia itinerum
vitatis militum gladiis uno comitante, quo facilius occultaretur fuga,
pervenit ad mare et cum viro Nerone pervecta in Siciliam est.
76 Quod alieno testimonium redderem, eo non fraudabo avum
meum. Quippe C. Velleius, honoratissimo inter illos trecentos et
sexaginta iudices loco a Cn. Pompeio lectus, eiusdem Marcique Bruti
ac Ti. Neronis praefectus fabrum, vir nulli secundus, in Campania
digressu Neronis a Neapoli, cuius ob singularem cum eo amicitiam
partium adiutor fuerat, gravis iam aetate et corpore cum comes esse
non posset, gladio se ipse transfixit.
Inviolatam excedere Italia Caesar passus est Fulviam Plancu-
mque, muliebris fugae comitem. Nam Pollio Asinius cum septem
legionibus, diu retenta in potestate Antonii Venetia, magnis specio-
sis que rebus circa Altinum aliasque eius region is urbes editis, Anto-
nium petens, vagum adhuc Domitium, quem digressum e Brutianis
castris post caedem eius praediximus et propriae classis factum du-
cern, consiliis suis inlectum ac fide data iunxit Antonio: quo facto,
quisquis aequum se praestiterit, sciat non minus a Pollione in An-
tonium quam ab Antonio in Pollionem esse conlatum. Adventus

146
 RIMSKA POVIJEST

vojnika nego namjere vojskovode.456 Grad je zapaljen, a poticaj na

pozar dao je Makedonik, prvak tog mjesta, koji je podmetnuo oganj
pod svoje imanje i kucu, te se probo macem i bacio u plamen.457
75 U isto se to vrijeme u Kampaniji razbuktao rat sto ga je po-
ticao Tiberije Klaudije Neron, bivsi pretor i svecenik, otae Tiberija
Cezara, muz velika duha i vrlo ucena uma proglasivsi se zastitnikom
onih koji su bili izgubili zemlju. 458 I on je Cezarovim dolaskom zatrt
i razbijen.
Tko bi se mogao dovoljno nacuditi mijenama sudbine, tko nesre-
cama covjecanstva? Tko se ne bi bilo nadao bilo strahovao nad su-
protnostima tadasnjih prilika iIi dogadajima oprecnim ocekivanjima?
Livija - kci najplemenitijega i najhrabrijega muza Klaudijana Druza,
rodom, postenjem i ljepotom najizvrsnija medu Rimljankama, koju
smo poslije gledali kao zenu Augustovu, kao svecenicu i kcer459 ono-
ga koji je presao k bogovima, tad je bjezala pred oruzjem i cetama
svojega, uskoro, buduceg Cezara i nosila u krilu dvogodisnjega Tibe-
rija Cezara, osvetnika rimskoga earstva i buducega sina460 istoga tog
Cezara, te je preko bespuca izmakavsi macevima vojnika, u drustvu
jednoga jedinog pratioea, kako bi se bijeg sto lakse prikrio - stigla je
do mora, te se s muzem Neronom prevezla na Siciliju. 461
76 Time sto dajem svjedocanstvo 0 tudemu necu zakinuti svoga
djeda. Naime Gaj Velej, kojeg je Gnej Pompej izabrao na najcasnije
mjesto medu onih trista i sezdeset sudaea462 , zapovjednik inzinjerije
Marka Bruta i Tiberija Nerona, sam je sebe probo macem u Kampa-
niji nakon sto je iz Neapola otiSao Neron Cije je stranke zbog osobita
priljateljstva s Neronom bio pomagac i to zato sto mu nije mogao
biti pratilae jer mu je tijelo bilo iznemoglo od starosti.
Cezar je dopustio da Fulvija neozlijedena ode iz Italije, kao i
Planko, pratilae zenskoga bijega. 463 Nairne, nakon sto je Azinije Po-
lion dugo vremena Venetiju464 zaddao u Antonijevoj vlasti izvrsivsi
sa sedam legija velika i izvrsna djela oko Altina465 i drugih gradova
onoga kraja, na putu k Antoniju pridruzio Antoniju dotad kolebljiva
Domicija pridobivsi ga svojim prijedlozima i davsi mu obecanje, za
kojega smo prije466 rekli kako je otisao iz Brutova tabora, te poslije
njegove smrti postao zapovjednikom vlastitog brodovlja. Zbog toga,
tko se god bude pokazivao nepristranim, neka zna da se nije Polion
priblizio Antoniju, nego Antonije Polionu. Antonijev potonji dolazak

147
 HISTORIAE ROMANAE

deinde in Italiam Antonii apparatusque contra eum Caesaris habuit

belli metum, sed pax circa Brundusium composita.
Per quae tempora Rufi Salvidieni scelesta consilia patefacta sunt.
Qui natus obscurissimis initiis parum habebat summa accepisse et
proximus a Cn. Pompeio ipsoque Caesare equestris ordinis consul
creatus esse, nisi in id ascendisset, e quo infra se et Caesarem videret
et rem publicam.
77 Tum expostulante consensu populi, quem gravis urebat infe-
sto mari annona, cum Pompeio quoque circa Misenum pax inita, qui
haud absurde, cum in navi Caesaremque et Antonium cena exciperet,
dixit in carinis suis se cenam dare, referens hoc dictum ad loci no-
men, in quo paterna domus ab Antonio possidebatur. In hoc pacis
foedere placuit Siciliam Achaiamque Pompeio concedere, in quo
tamen animus inquies manere non potuit. Id unum tantummodo
salutare adventu suo patriae tulit, quod omnibus proscriptis aliisque,
qui ad eum ex diversis causis fugerant, reditum salutemque pactus
est: quae res et alios clarissimos viros et Neronem Claudium et M.
Silanum Sentiumque Saturninum et Arruntium ac Titium restituit rei
publicae. Statium autem Murcum, qui adventu suo classisque cele-
berrimae vires eius duplicaverat, insimulatum falsis criminationibus,
quia talem virum collegam officii Mena et Menecrates fastidierant,
Pompeius in Sicilia interfecerat.
78 Hoc tractu temporum Octaviam, sororem Caesaris, M. An-
tonius duxit uxorem. Redierat Pompeius in Siciliam, Antonius in
transmarinas provincias, quas magnis momentis Labienus, ex Bruti-
anis castris profectus ad Parthos, perducto eorum exercitu in Syriam
interfectoque legato Antonii concusserat; qui virtute et ductu Ven-
tidii una cum Parthorum copiis celeberrimoque iuvenum Pacoro,
regis filio, extinctus est.
Caesar per haec tempora, ne res disciplinae inimicissima, otium,
corrumperet militem, crebris in Illyrico Delmatiaque expeditioni-
bus patientia periculorum bellique experientia durabat exercitum.
Eadem tempestate Calvinus Domitius, cum ex consulatu obtineret
Hispaniam, gravissimi comparandique antiquis exempli auctor fuit:
quippe primi pili centurionem nomine Vibillium ob turpem ex acie
fugam fusti percussit.

148
 RIMSKA POVIJEST

u Italiju i Cezarova priprema protiv njega imala je u sebi strah od rata,

no oko Brundizija sklopljen je mir.
U to su vrijeme otkrivene zlocinacke namjere Rufa Salvidijena.
Premda veoma niska porijekla on je smatrao da je malo to sto je
primio najviSe casti i sto je su ga kao najblizega iz viteskoga staleza
Gnej Pompej i sam Cezar467 izabrali za konzula, ako se ne domogne
onog polozaja s kojeg bi ispod sebe gledao i Cezara i drZavu.
77 Tad je zbog zahtjeva za slogom naroda, kojega je tesko mu-
Cio dovoz zita preko uznemirena mora, kod Mizena sklopljen mir468
is Pompejem, koji je nimalo neduhovito, kad je Cezara i Antoni-
ja primao na rucak, rekao kako daje rucak na svojim karinama,469
smjerajuci ovim izrazom na ime mjesta u kojem je Antonije drZao
u svom posjedu dom njegova oca. U tom mirovnom ugovoru od-
luceno je da se Sicilija i Ahaja prepuste Pompeju, na cemu ipak nije
mogao ostati njegov nemiran duh. Svojim je dolaskom domovini
donio sarno tu korist sto je svim proskribiranima i drugima koji su
iz razlicitih razloga bili pribjegli k njemu dogovorio povratak i spas.
To je i druge preslavne muzeve, kao i Nerona Klaudija i Marka Silana,
te Sencija Saturnina, Aruncija i Ticija vratilo na polozaj.47o A Stacija
Murka, koji je svojim dolaskom bio udvostruCio snagu njegova vrlo
cuvena brodovlja,471 okrivljena laznim ocrnjivanjima, zbog toga sto
su Mena i Menekrat takvog covjeka odbijali za kolegu u poslu, na
Siciliji je ubio Pompej.
78 U to je vrijeme Marko Antonije uzeo za zenu Cezarovu sestru
Oktaviju. Pompej se vratio na Siciliju, Antonije u prekomorske po-
krajine, koje je u velikoj mjeri, nakon sto je iz Brutova tabora otisao k
Partima, pa doveo njihovu vojsku u Siriju i ubio Antonijeva legata,472
bio uzdrmao Labijen. ZahvaljujuCi hrabrosti i vodstvu Ventidija La-
bijen je ubijen zajedno s cetama Parta i kraljevim sinom Pakorom,
najcuvenijim medu mladiCima. 473
Kako dokolica - najpogubnija za stegu - ne bi kvarila vojnike,
Cezar je u to vrijeme ucvrscivao vojsku cestim pohodima po Iliriku
i Delmaciji te podnosenjem opasnosti i privikavanjem na rat. U isto
je vrijeme Domicije Kalvin, kad je nakon konzulata upravljao Hispa-
nijom, dao vrlo strog primjer dostojan usporedbe s onima iz drevnih
vremena: dao je sibati do smrti centurion a primipila, imenom Vibi-
lija, zbog sramotna bijega iz bitke,.474

149
 HISTORIAE ROMANAE

79 Crescente in dies et classe et fama Pompei Caesar molem belli

eius suscipere statuit. Aedificandis navibus contrahendoque militi ac
remigi navalibusque adsuescendo certaminibus atque exercitationi-
bus praefectus est M. Agrippa, virtutis nobilissimae, labore, vigilia,
periculo invictus parendique, sed uni, scientissimus, aliis sane im-
perandi cupidus et per omnia extra dilationes positus consultisque
facta coniungens. Hic in Averno ac Lucrino lacu speciosissima classe
fabricata cotidianis exercitationibus militem remigemque ad sum-
mam et militaris et maritimae rei perduxit scientiam. Hac classi Cae-
sar, cum prius despondente ei Nerone, cui ante nupta fuerat Liviam,
auspicatis rei publicae ominibus duxisset earn uxorem, Pompeio Si-
ciliaeque bellum intulit. Sed virum humana ope invictum graviter
eo tempore fortuna concussit: quippe longe maiorem partem classis
circa Veliam Palinurique promontorium adorta vis Africi laceravit ac
distulit. Ea patrando bello mora fuit, quod postea dubia et interdum
ancipiti fortuna gestum est. Nam et class is eodem loco vexata est
tempestate, et ut navali primo proelio apud Mylas ductu Agrippae
pugnatum prospere, ita inopinato Pompeianae classis adventu gravis
sub ipsius Caesaris oculis circa Tauromenium accepta clades; neque
ab ipso periculum abfuit. Legiones, quae cum Cornificio erant, legato
Caesaris, expositae in terram paene a Pompeio oppressae sunt. Sed
ancipitis fortuna temporis mature virtute correcta: explicatis quippe
utriusque partis classibus paene omnibus exutus navibus Pompeius
Asiam fuga petivit iussuque M. Antonii, cuius opem petierat, dum
inter ducem et supplicem tumultuatur et nunc dignitatem retinet,
nunc vitam precatur, a Titio iugulatus est. Cui in tan tum duravit hoc
facinore contractum odium, ut mox ludos in theatro Pompei faciens
execratione populi spectaculo, quod praebebat, pelleretur.
80 Acciverat gerens contra Pompeium bellum ex Africa Caesar
Lepidum cum duodecim semiplenis legionibus. Hic vir omnium va-
nissimus neque ulla virtute tam longam fortunae indulgentiam me-
ritus exercitum Pompei, quia propior fuerat, sequentem non ipsius,
sed Caesaris auctoritatem ac fidem, sibi iunxerat inflatusque amplius
viginti legionum numero in id furoris processerat, ut inutilis alie-

150
 RIMSKA POVIIEST

79 BuduCi da su brodovlje i slava Pompejeva iz dana u dan rasli,

Cezar je odlucio preuzeti vodenje rata. Za gradnju brodova i pri-
kupljanje vojnika i kormilara, te njihovo privikavanje na pomorske
bitke i uvjezbavanje postavljen je Marko Agripa, vrlo poznat po svojoj
hrabrosti, nenadvladiv u naporu, bdjenju i opasnosti, posve spreman
da se pokori ali sarno jednomu, no zato zeljan zapovijedati drugima
i postavljen za sve osim za odgadanja, i covjek koji djela zna zdruZiti
s naumom. 2 On je na Avernskom i Lukrinskom jezeru sagradio
izvrsno brodovlje, te svakodnevnim uvjezbavanjem doveo vojnike i
kormilare do najveceg poznavanja vojnistva i pomorstva. 475 Nakon
sto je uzeo za zenu Liviju, jer mu ju je Neron,476 za kojega je ona prije
toga bila udana, otprije bio obecao, Cezar je uvjerivsi se u predznake
povoljne za ddavu tim brodovljem zavojstio na Pompeja i Siciliju. No
sudbina je u to vrijeme tdko uzdrmala muza, nesavladana Ijudskom
pomocu. Daleko najveCi dio brodovlja naime razbio je i razbacao silo-
viti africki vjetar koji se podigao oko Velije i rta Palinura. 477 To je bio
zastoj u dovrsavanju rata, koji je nakon toga voden dvojbenom i, po-
nekad, losom srecom. Brodovlje je naime na istome mjestu osteceno
u oluji i koliko je isprva u pomorskoj bitki kod Mila,478 pod Agripinim
vodstvom, borba vodena uspjesno, toliko je nenadanim dolaskom
Pompejeva brodovlja pretrpljen teZak poraz pred samim Cezarovim
oCima kod Tauromenija. 479 Nitko nije bio posteden opasnosti. Legije
koje su se nalazile s Cezarovim legatom Kornificijem, iskrcane na
kopno, gotovo je unistio Pompej. No sudbina nesigurnoga vremena
ispravljena je ubrzo hrabroscu: nakon sto su obje strane razvile svoje
brodovlje, liSen gotovo svih svojih lada,480 Pompej je u bijegu krenuo
u Aziju; po zapovijedi Marka Antonija, ciju je pomoc bio zatrazio,
dok je izmedu vojskovode i skrusenog molitelja vladala vika i dok je
cas zaddavao dostojanstvo, cas molio za zivot, zaklao ga je Ticije. 481
Mdnja prema njemu, koju je stekao ovim zlocinom, tako se dugo
zaddala da je uskoro, kad je priredio igre u Pompejevu kazalistu,
proklinjanjem naroda otjeran s predstave koju je davao.
80 V odeCi rat protiv Pompeja Cezar je iz Afrike bio dozvao Le-
pida s dvanaest polupopunjenih legija. Ovaj covjek, od svih najtastiji,
koji nikakvom vrlinom nije zasluzio tako dugotrajnu milost sudbine,
Pompejevu je vojsku, koja je slijedila ne njegovu, nego Cezarovu volju
i obecanje, pripojio sebi zbog toga sto je bila blize, te je nadut zbog
broja od preko dvanaest legija tako pomahnitaol da je kao nekoristan

151
 HlSTORIAE ROMANAE

nae victoriae comes, quam diu moratus erat, dissidendo in consiliis

Caesaris et semper diversa iis, quae aliis placebant, dicendo, totam
victoriam ut suam interpretabatur audebatque denuntiare Caesari,
excederet Sicilia. Non ab Scipionibus aliisque veteribus Romanorum
ducum quidquam ausum patratumque fortius quam tunc a Caesare.
Quippe cum inermis et lacernatus esset, praeter nomen nihil trahens,
ingressus castra Lepidi, evitatis telis, quae iussu hominis pravissimi
in eum iacta erant, cum lacerna eius perforata esset lancea, aquilam
legionis rapere ausus est. Scires, quid interesset inter duces: arma-
ti inermem secuti sunt decimoque anna quam ad indignissimam
vita sua potentiam pervenerat, Lepidus et a militibus et a fortuna
desertus pulloque velatus amiculo inter ultimam confluentium ad
Caesarem turbam latens genibus eius advolutus est. Vita rerumque
suarum dominium concessa ei sunt, spoliata, quam tueri non poterat,
dignitas.
81 Subita deinde exercitus seditio, qui plerumque contemplatus
frequentiam suam a disciplina desciscit et, quod cogere se putat po-
sse, rogare non sustinet, partim severitate, partim liberalitate discussa
principis, speciosumque per idem tempus adiectum supplementum
Campanae coloniae * * eius relicti erant publici: pro his longe ube-
riores reditus duodecies sestertium in Creta insula redditi et aqua
promissa, quae hodieque singulare et salubritatis instrumentum et
amoenitatis ornamentum est.
Insigne coronae classicae, quo nemo umquam Romanorum do-
natus erat, hoc bello Agrippa singulari virtute meruit. Victor deinde
Caesar reversus in urbem contractas emptionibus complures domos
per procuratores, quo laxior fieret ipsius, publicis se usibus destinare
professus est, templumque Apollinis et circa porticus facturum pro-
misit, quod ab eo singulari extructum munificentia est.
82 Qua aestate Caesar tam prospere sepelivit in Sicilia bellum,
fortuna, in Caesare et in re publica mitis, saeviit ad Orientem. Quippe
Antonius cum tredecim legionibus egressus Armeniam ac de in de
Mediam et per eas regiones Parthos petens habuit regem eorum
obvium. Primoque duas legiones cum omnibus impedimentis tor-

152
 RIMSKA POVIJEST

pratilae tude pobjede, koju je dugo vremena usporavao ne slazuCi se u

odlukama s Cezarom i govoreCi uvijek suprotno od onoga sto se dru-
gima svidalo, Citavu pobjedu tumaCio kao svoju i usudivao se javljati
Cezaru neka napusti Siciliju. Ni Scipioni ni drugi stari rimski vojsko-
vode ni na sto se hrabrije nisu usudili i izvrSili nego sto je tad izveo
Cezar. lako je naime bio nenaoruzan i obucen u ogrtac, ne noseCi sa
sobom nista do svoje ime, usao je u Lepidov tabor, izmakao strijelama
koje su na zapovijed najizopacenijega covjeka bile odapete na nj, te
se usudio premda je njegov ogrtac bio probijen kopljem, pograbiti
legijskog orla. Mogao si znati kakva je razlika medu vojskovodama:
naoruzani su poSli za nenaoruzanim, te je Lepid, desete godine otka-
ko je bio dospio do moCi najnedostojnije njegova zivota, napusten i
od vojnika i od sudbine, zaogmut u emu kabanieu, krijuCi se medu
posljednjom cetom onih koji su gmuli k Cezaru, pao pred njegove
noge. Ostavljen mu je Zivot i vlasnistvo nad njegovim imanjem, no
oduzeto dostojanstvo, one sto nije mogao sacuvati.
81 Zatim je dijelom strogoscu, a dijelom darezljivoscu vladara,
suzbijena iznenadna pobuna vojske, koja obicno promatrajuCi svoju
brojnost odstupa od stege i one sto misli da moze ishoditi silom
ne podnosi moliti, te je u to vrijeme pridodan dodatak kampanskoj
naseobini naseljavanjem veterana na zemljiste koje je ostavljeno kao
ddavno zemljiSte te naseobine: 482 umjesto toga483 daleko su obilniji
dohoei od milijun i dvjesta tisuca sestereija predani na otoku Kreti,
a obecana je i voda koja je i danas jedinstvena potpora zdravlja i
ukras ugodnosti.
Odlicje pomorskog vijenea,484 kojim nikad nitko od Rimljana nije
bio odlikovan, u ovom je ratu zasluzio Agripa zbog svoje jedinstvene
hrabrosti. V rativsi se potom kao pobjednik u grad, Cezar je skupio
mnostvo kuca kupnjom preko prokuratora, kako bi njegova posta-
la sto prostranija, izjavio kako ih namjenjuje javnim potrebama, te
obecao kako ce sagraditi Apolonov hram i trijem oko njega, koji je
sazidao izvanrednom darezljivoscu. 48s
82 Onoga Ijeta kad je Cezar tako uspjesno dovrsio rat na Sieiliji,
sudbina blaga prema Cezaru i ddavi svoj je bijes usmjerila na Istok.
Antonije je nairne, usavsi s trinaest legija u Armeniju, a potom i u
Mediju, te preko onih krajeva krecuCi na Parte, naiSao na njihova
kralja. 486 Najprije je izgubio dvije legije sa svom prtljagom, katapul-

153
 HISTORIAE ROMANAE

mentisque et Statiano legato amisit, mox saepius ipse cum summo

totius exercitus discrimine ea adiit pericula, a quibus servari se posse
desperaret, amissaque non minus quarta parte militum captivi cui-
usdam, sed Romani, consilio ac fide servatus est, qui clade Crassiani
exercitus captus, cum fortuna non animum mutasset, accessit nocte
ad stationem Romanam praedixitque, ne destinatum iter peterent,
sed diverso silvestrique pervaderent. Hoc M. Antonio ac tot ilIis
legionibus sal uti fuit; de quibus tamen totoque exercitu haud minus
pars quarta, ut praediximus, militum, calonum servitiique desiderata
tertia est; impedimentorum vix ulla superfuit. Hanc tamen Antonius
fugam suam, quia vivus exierat, victoriam vocabat. Qui tertia aestate
reversus in Armeniam regem eius Artavasden fraude deceptum ca-
tenis, sed, ne quid honori deesset, aureis vinxit. Crescente deinde et
amoris in Cleopatram incendio et vitiorum, quae semper facultatibus
licentiaque et adsentationibus aluntur, magnitudine, bellum patriae
inferre constituit, cum ante novum se Liberum Patrem appellari iu-
ssisset, cum redimitus hederis crocotaque velatus aurea et thyrsum
tenens cothurnisque succinctus curru velut Liber Pater vectus esset
Alexandriae.
83 Inter hunc apparatum belli Plancus, non iudicio recta legendi
neque amore rei publicae aut Caesaris, quippe haec semper impugna-
bat, sed morbo proditor, cum fuisset humillimus adsentator reginae
et infra servos cliens, cum Antonii librarius, cum obscenissimarum
rerum et auctor et minister, cum in omnia et omnibus venalis, cum
caeruleatus et nudus caputque redimitus arundine et caudam tra-
hens, genibus innixus Glaucum saltasset in convivio, refrigeratus ab
Antonio ob manifestarum rapinarum indicia transfugit ad Caesarem.
Et idem postea clementiam victoris pro sua virtute interpretabatur,
dictitans id probatum a Caesare, cui ilIe ignoverat; mox autem hunc
avunculum Titius imitatus est. Haud absurde Coponius, vir e praeto-
riis gravissimus, P. Silii socer, cum recens transfuga multa ac nefanda
Plancus absenti Antonio in senatu obiceret, "multa," inquit, "meher-
cules fecit Antonius pridie quam tu ilium relinqueres."

154
 RIMSKA POVIJEST

tima i legatom Stacijanom,487 a uskoro se i sam vise puta s najveeom

opasnoseu za citavu vojsku upustio u takve pogibli od kojih se nije
nadao da se moze spasiti, te je nakon gubitka vise od cetvrtine voj-
nika izbavljen zahvaljujuCi savjetu i vjernosti nekoga zarobljenika,
ali Rimljanina, koji je zarobljen u porazu Krasove vojske; buduCi da
mu sudbina nije promijenila srcanost, prisao je noeu rimskoj strazi
i rekao neka ne idu namjeravanim putem, nego neka krenu posve
drugim kroz sumu. To se pokazalo spasonosnim Marku Antoniju
i brojnim legijama. Od njih i Citave vojske ipak je nedostajala nesto
vise nego cetvrtina vojnika, kako smo prije rekli, a od konjusara i
slugu treCina. Od prtljage jedva da je ista preostalo. Antonije je ipak
ovaj bijeg, zbog toga sto se iz njega izvukao ziv, nazivao pobjedom.
Vrativsi se treeega Ijeta488 u Armeniju, on je njihovog kralja Arta-
vazda, uhvaeena na prijevaru, vezao laneima, no zlatnima kako ne
bi sto nedostajalo kraljevoj casti. 489 Kako je potom rastao i plamen
ljubavi prema Kleopatri i mnozina poroka, koji se uvijek hrane prili-
kama, bezakonjem i ulagivanjima, odlucio je zavojstiti na domovinu,
premda je prije toga zapovjedio da ga zovu novim Oeem Liberom, jer
je provezen Aleksandrijom ovjencan brsljanom i zaogrnut zlatnom
krokotom, te drZeCi tirs i obuven u koturne, na kolima poput Oea
Libera. 490
83 U vrijeme ovih priprema za rat Planko je - niposto s namje-
rom da izabere ispravno, a ni iz ljubavi prema drZavi ili Cezaru, jer
je to uvijek napadao, nego izdajiea zbog svoje bolesti, premda je bio
najponizniji udvoriea kraljiee i stieenik nizi od robova, premda je
bio Antonijev pisar, premda je bio tvorae i pomagac najsramotnijih
stvari, premda je bio za sve i svima na prodaju, premda je plavkasto
obojen i nag, ovjencan rogozom i vukuCi za sobom rep, opiruCi se 0
koljena na gozbi, prikazivao Glauka, a kako ga je Antonije hladno pri-
mio zbog prijava za ocevidne pljacke - pobjegao k Cezaru. I upravo je
on poslije blagost pobjednika tumaCio kao svoju vrlinu, tvrdeCi kako
je od Cezara odobreno sarno ono sto je on komu oprostio. Uskoro
je Ticije oponasao onoga svojega ujaka. 491 Kad je Planko, kao svjez
prebjeg, u senatu mnogo stosta bezboznoga predbacivao odsutnom
Antoniju, Koponije, tast Publija Silija, muz najozbiljniji medu bivsim
pretorima, posve je opravdano rekao: "Mnogo je toga, Herkula mi,
ucinio Antonije prije nego 8tO si ga ti napustio."492

155
 HISTORIAE ROMANAE

84 Caesare deinde et Messala Corvino consulibus debellatum

apud Actium, ubi longe ante quam dimicaretur exploratissima Iuli-
anarum partium fuit victoria. Vigebat in hac parte miles atque impe-
rator, in illa marcebant omnia; hinc remiges firmissimi, illinc inopia
adfectissimi; navium haec magnitudo modica nec celeritati adversa,
illa specie terribilior; hinc ad Antonium nemo, illinc ad Caesarem
cotidie aliquis transfugiebat; rex Amyntas meliora et utiliora secutus;
nam Dellius exempli sui tenax ut a Dolabella ad Cassium, a Cassio ad
Antonium, ita ab Antonio transiit ad Caesarem; virque clarissimus
Cn. Domitius, qui solus Antonianarum partium numquam reginam
nisi nomine salutavit, maximo et praecipiti periculo transmisit ad
Caesarem. Denique in ore atque oculis Antonianae class is per M.
Agrippam Leucas expugnata, Patrae captae, Corinthus occupata, bis
ante ultimum discrimen classis hostium superata.
85 Advenit deinde maximi discriminis dies, quo Caesar Antoni-
usque productis classibus pro salute alter, in ruin am alter terrarum
orbis dimicavere. Dextrum navium Iulianarum cornu M. Lurio
commissum, laevum Arruntio, Agrippae omne classici certaminis
arbitrium; Caesar ei parti destinatus, in quam a fortuna vocaretur,
ubique aderat. Classis Antonii regimen Publicolae Sosioque commi-
ssum. At in terra locatum exercitum Taurus Caesaris, Antonii regebat
Canidius. Ubi initum certamen est, omnia in altera parte fuere, dux,
remiges, milites, in altera nihil praeter milites. Prima occupat fugam
Cleopatra. Antonius fugientis reginae quam pugnantis militis sui
comes esse maluit et imperator, qui in desertores saevire debuerat,
desertor exercitus sui factus est. Illis etiam detracto capite in lon-
gum fortissime pugnandi duravit constantia et desperata victoria in
mortem dimicabatur. Caesar, quos ferro poterat interimere, verbis
mulcere cupiens clamitansque et ostendens fugisse Antonium, qua-
erebat, pro quo et cum quo pugnarent. At illi cum diu pro absente
dimicassent duce, aegre summissis armis cessere victoriam, citiusque
vitam veniamque Caesar promisit, quam illis ut eam precarentur
persuasum est; fuitque in confesso milites optimi imperatoris, im-

156
 RIMSKA POVljEST

84 Potom je, za konzula Cezara i Mesale Korvina,493 rat dove-

den do svojega svrsetka kod Akeija, gdje je, daleko prije nego sto
se povela bitka, pobjeda julijevske stranke bila posve osigurana. U
ovoj su stranci i vojnici i zapovjedniei bili krepki, u onoj je sve bilo
mlitavo; s ove strane veoma snazni veslaCi, s one zbog oskudice ve-
oma slabi. S ove strane brodovi osrednje velicine i vrlo brzi, s one
izgledom strasniji. Odavde k Antoniju nije nitko prebjegao, odande
je k Cezaru svaki dan netko znao prebjeCi. Kralj se Aminta poveo
za boljim i probitacnijim. 494 Delije je naime ddeCi se svojeg proku-
sanog postupka od Antonija presao k Cezaru, kao sto je od Dolabele
bio prebjegao Kasiju, a od Kasija k Antoniju. 495 A i presjajni je muz
Gnej Domicije, koji jedini od Antonijeve stranke nije kraljieu nikad
drukcije nego imenom pozdravljao, u najvecoj i vratolomnoj opa-
snosti prebjegao k Cezaru. 496 Naposljetku je pred lieem i pred oCima
Antonijeva brodovlja preko Marka Agripe osvojena Leukada, zauzeta
Patra, zaposjednut Korint, dva puta prije posljednje bitke svladano
brodovlje neprijatelja. 497
85 Dosao je potom dan najvece odluke,498 u kojemu su se Cezar i
Antonije dovezavsi brodovlja upustili u bitku, jedan za spas, a drugi
za propast svijeta. Desno je krilo julijevskih lada povjereno Marku
Luriju, lijevo Aruneiju, Agripi pak ejelokupno zapovjednistvo nad
pomorskom bitkom. 499 Cezar je, odluCivsi da bude na onoj strani
kamo bi ga zvala sudbina, bio svugdje pri ruei. Upravljanje Antoni-
jevim brodovljem prepusteno je Publikoli i Soziju. 500 Cezarovom pak
vojskom smjestenom na kopnu zapovijedao Taur, a Antonijevom
Kanidije. 501 Kad je zapodjenuta bitka, na jednoj je strani bilo sve:
vojskovoda, veslaCi, vojniei, na drugoj nista osim vojnika. Prva je u
bijeg udarila Kleopatra. Antonije je vise volio biti pratilae kraljici na
bijegu nego svojim vojnicima u bitki, te je zapovjednik, koji je bio
duzan iskaliti svoj bijes na prebjezima, postao bjegunae iz vlastite
vojske. U njih se, i onda kad su ostali obezglavljeni, dugo vreme-
na zaddala upomost u vrlo hrabraj borbi, a kad su izgubili nadu u
pobjedu, nastavili su se boriti do smrti. Cezar je one koje je mogao
pobiti macem, zeleCi ih umiriti rijeCima, te vicuCi i pokazujuCi da je
Antonije pobjegao, pitao za koga i s kime se bore. A oni su, iako su
se dugo vremena borili za odsutnog vojskovodu, tdkom mukom
polozili oruzje i odustali od pobjede, te im je Cezar bde obecao Zivot
i oprast nego sto su se oni dali uvjeriti da za njega mole. I bilo je opce

157
 HISTORIAE ROMANAE

peratorem fugacissimi militis functum officio, ut dubites, suone an

Cleopatrae arbitrio victoriam temperaturus fuerit, qui ad eius ar-
bitrium direxit fugam. Idem locatus in terra fecit exercitus, cum se
Canidius praecipti fuga rapuisset ad Antonium.
86 Quid ille dies terrarum orbi praestiterit, ex quo in quem sta-
tum pervenerit fortuna publica, quis in hoc transcursu tam artati
operis exprimere audeat? Victoria vero fuit clementissima, nec qui-
squam interemptus est paucissimi summoti, qui ne deprecari quidem
pro se non sustinerent. Ex qua lenitate ducis colligi potuit, quem aut
initio triumviratus sui aut in campis Philippiis, si ei licuisset, victoriae
suae facturus fuerit modum. At Sosium L. Arruntii prisca gravitate
celeberrimi fides, mox diu cum clementia luctatus sua, Caesar serva-
vit incolumem. Non praetereatur Asinii Pollionis factum et dictum
memorabile: namque cum se post Brundusinam pacem continuisset
in Italia neque aut vidisset umquam reginam aut post enervatum
amore eius Antonii animum partibus eius se miscuisset, rogante Ca-
esare, ut secum ad bellum profisceretur Actiacum: "mea," inquit, "in
Antonium maiora merita sunt, illius in me beneficia notiora; itaque
discrimini vestro me subtraham et ero praeda victoris."
87 Proximo de in de anno persecutus reginam Antoniumque
Alexandream, ultimam bellis civilibus imposuit manum. Antonius
se ipse non segniter interemit, adeo ut multa desidiae crimina morte
redimeret. At Cleopatra frustratis custodibus inlata aspide in morsu
et sanie eius expers muliebris metus spiritum reddidit. Fuitque et
fortuna et clementia Caesaris dignum, quod nemo ex his, qui contra
eum arm a tulerant, ab eo iussuve eius interemptus est. D. Brutum
Antonii interemit crudelitas. Sextum Pompeium ab eo devictum
idem Antonius, cum dignitatis quoque servandae dedisset fidem,
etiam spiritu privavit. Brutus et Cassius ante, quam victorum expe-
rirentur animum, voluntaria morte obierunt. Antonii Cleopatraeque
quis fuisset exitus narravimus. Canidius timidius decessit quam pro-
fessioni eius, qua semper usus erat, congruebat. Ultimus autem ex
interfectoribus Caesaris Parmensis Cassius morte poenas dedit, ut
dederat Trebonius primus.

158
 RIMSKA POVl/EST

poznato da su se vojnici ponasali poput najboljeg zapovjednika, a da

se zapovjednik vojnika poput vojnika najspremnijeg na bijeg, tako da
se moglo dvojiti da Ii bi se po svojoj ili Kleopatrinoj odluci obuzdao
u pobjedi onaj koji je po njezinoj odluci udario u bijeg. Isto je ucinila
vojska smjestena na kopnu, kad je Kanidije u vratolomnom bijegu
odjurio k Antoniju.
86 5to je onaj dan znacio svijetu, iz kojega je stanja u koje do-
spjela ddavna sudbina, tko bi se usudio prikazati u ovom Ietimicnom
pregledu tako ogranicena djela? Pobjeda je doista bila veoma blaga,
i nitko nije smaknut, a uklonjen je veoma mali broj onih koji nisu
mogli izddati da za sebe ni mole. Iz te se blagosti vojskovode moglo
zakljuCiti kakvu bi - bilo na pocetku svojega trijumvirata, bilo na
filipskim poljima - mjeru svojoj pobjedi odredio, da mu je to bilo
slobodno uCiniti. Sozija je pak neozlijedenim sacuvala vjernost Lucija
Aruncija, covjeka vrlo cuvena po starinskoj ozbiljnosti, a potom Ce-
zar, koji se dugo vremena borio sa svojim milosrdem. Neka ne budu
pre8ueeni ni sporn en a vrijedan Cin i rijec Azinija Poliona. Kako se,
nairne, nakon brundizijskog mira 502 bio zaddao u Italiji i kako nikad
nije ni vidio kraljicu niti se, nakon 8tO je duh Antonijev onemoeao od
ljubavi prema njoj, prikljuCio njegovoj stranci, na Cezarovu molbu
da zajedno s njime pode u Akcijski rat, on je rekao: "Moje su zasluge
prema Antoniju veee, njegova dobroCinstva prema meni poznatija;
stoga eu se ukloniti vasoj bitki i bit eu plijen pobjednika."
87 Potom se Cezar sljedeee godine 503 davo u potjeru za kraljicom
i Antonijem u Aleksandriju, te dovrsio gradanske ratove. Antonije se
sam spremno ubio, tako da je mnoge optuzbe zbog lijenosti iskupio
svojom smrcu. A Kleopatra je, zavarav8i cuvare, unijelai zmiju ljuticu,
te ispustila dU8U od njezina ugriza i otrova, bez zenskoga straha. A
bilo je dostojno i polozaja i blagosti Cezarove 8to nitko od onih koji
su se bili latili oruzja protiv njega nije od njega iIi po njegovoj zapo-
vijedi ubijen. Decima Bruta ubila je Antonijeva okrutnost. Seksta je
Pompeja, porazena od njega, isti taj Antonije, iako mu je dao obeeanje
da ce mu sacuvati i dostojanstvo, liSio i zivota. Brut i Kasije umrli su
dragovoljnom smreu, prije nego 8to su iskusili namjere pobjednika,.504
Kakav je bio svrsetak Antonija i Kleopatre, ispripovjedili smo. Kanidi-
je je umro bojazljivije nego 5tO je bilo primjereno izreci kojom se uvi-
jek sluZio. 505 Kasije Parmljanin posljednji je pak od ubojica Cezarovih
smreu platio kaznu, kao 8to ju je Trebonije bio platio prvi.

159
 HISTORIAE ROMANAE

88 Dum ultimam bello Actiaco Alexandrinoque Caesar impo-

nit manum, M. Lepidus, iuvenis forma quam mente melior, Lepi-
di eius, qui triumvir fuerat rei publicae constituendae, filius, Iunia
Bruti sorore natus, interficiendi, simul in urbem revertisset, Caesaris
consilia inierat. Erat tunc urbis custodiis praepositus C. Maecenas
equestri, sed splendido genere natus, vir, ubi res vigiliam exigeret,
sane exsomnis, providens atque agendi sciens, simul vero aliquid ex
negotio remitti posset, otio ac mollitiis paene ultra feminam fluens,
non minus Agrippa Caesari carus, sed minus honoratus - quippe vixit
angusti clavi paene contentus -, nec minora consequi potuit, sed non
tam concupivit. Hie speculatus est per summam quietem ac dissimu-
lationem praecipitis consilia iuvenis et mira celeritate nullaque cum
perturbatione aut rerum aut hominum oppresso Lepido inmane novi
ac resurrecturi belli civilis restinxit initium. Et ille quidem male con-
sultorum poenas exsolvit. Aequetur praedietae iam Antistii Servilia
Lepidi uxor, quae vivo igni devorato praematura morte immortalem
nominis sui pensavit memoriam.
89 Caesar autem reversus in Italiam atque urbem quo occursu,
quo favore hominum omnium generum, aetatium, ordinum exceptus
sit, quae magnificentia triumphorum eius, quae fuerit munerum, ne
in operis quidem iusti materia, nedum huius tam recisi digne expri-
mi potest. Nihil deinde optare a dis homines, nihil dii hominibus
praestare possunt, nihil voto concipi, nihil felicitate consummari,
quod non Augustus post reditum in urbem rei publicae populoque
Romano terrarumque orbi repraesentaverit. Finita vicesimo anna
bella civilia, sepulta externa, revocata pax, sopitus ubique armorum
furor, restituta vis legibus, iudiciis auctoritas, senatui maiestas, im-
perium magistratuum ad pristinum redactum modum, tantummodo
octo praetoribus adlecti duo. Prisca illa et antiqua rei publicae forma
revocata. Rediit cultus agris, sacris honos, securitas hominibus, certa
cuique rerum suarum possessio; leges emendatae utiliter, latae salu-
briter; senatus sine asperitate nec sine severitate lectus. Principes viri
triumphisque et amplissimis honoribus functi adhortatu principis
ad ornandam urbem inlecti sunt. Consulatus tantummodo usque
ad undecimum, quem continuaret Caesar, cum saepe obnitens re-

160
 RIMSKA POVljEST

88 Dok je Cezar dovrsavao Akcijski i Aleksandrijski rat, Marko je

Lepid, mladiC vrsniji po svojoj ljepoti nego pameti, sin onoga Lepida
koji je bio trijumvir za uspostavu ddave, roden od Junije, Brutove
sestre, Cim se bio vratio u grad, stvorio odluku da ubije Cezara. Tad
je za zapovjednika gradskih straza bio je postavljen Gaj Mecenat,
muz porijeklom iz viteskog, ali uglednog roda. Kad je stvar iziskivala
budnost, doista u svemu razborit i vjeSt u djelovanju, a Cim bi se
nesto od posla moglo ispustiti, mlitav od dokolice i mekoputnosti
gotovo viSe od kakve zenske, drag Cezaru nista manje od Agripe, ali
manje nagraden (zivio je, naime, potpuno zadovoljan uskim grimi-
znim porubom 506 ), ne zbog toga sto je manje mogao postiCi, nego
zbog toga sto za tim nije toliko telio.S07 On je u najvecem miru i
tajnosti uhodio namjere opasnog mladica, te je cudesnom brzinom
i bez ikakva uznemiravanja stvari ili ljudi svladao Lepida i ugusio
strasan pocetak novoga gradanskog rata koji je prijetio da se ponovo
podigne. I ovaj je, dakako, platio kaznu za svoj opaki naum. Neka se
s prije spomenutom Antistijevom zenomS08 usporedi Lepidova zena
Servilija koja je, progutavsi zivu vatru, preduhitrenom smreu otkupila
vjecnu uspomenu na svoje ime.
89 Kakvom je pak strkom, kakvom naklonoscu ljudi svih vrsta,
dobi i staleza docekan Cezar, kad se vratio u Italiju i u grad, kakva
je bila velicanstvenost njegovih trijumfa, kakva njegovih darova, ne
moze se opisati ni u gradi kakva pravoga, a kamoli ovoga tako skuce-
na djela. so9 Nicega potom nije bilo sto ljudi mogu pozeljeti od bogova,
nicega sto bogovi mogu uciniti ljudima, nicega sto se zeljom moze
zamisliti, nicega sto se srecom moze izvrsiti sto nije August, poslije
svog povratka u grad, uCinio za ddavu i rimski narod. Nakon dvade-
set godina okoncani su gradanski ratovi, dokrajceni vanjski, obnov-
ljen je mir, posvuda usutkan bijes oruzja, vracena snaga zakonima,
ugled sudovima, dostojanstvo senatu, vlast magi strata svedena na
starinsku mjeru, samo su osmorici pretora izborom dodana dvojica.
Prizvan je natrag onaj stari i drevni oblik ddave. Vratilo se obradiva-
nje zemlji, cascenje svetistima, bezbriznost ljudima, svakomu sigurno
posjedovanje vlastita imanja, zakoni su korisno ispravljeni, spaso-
nosno donijeti, senat bez strogosti, ali ne i bez ozbiljnosti izabran.
Ugledni muzevi koji su proslavili trijumfe i obnasali najvece casti
izabrani su na poticaj vladara da ukrase grad. Samo konzulat, iako
ga je odupiruci se vise puta odbio, Cezar nije mogao ishoditi a da ga

161
 HISTORIAE ROMANAE

pugnasset, impetrare non potuit: nam dictaturam quam pertinaciter

ei deferebat populus, tam constanter repulit. Bella sub imperatore
gesta pacatusque victoriis terrarum orbis et tot extra Italiam domique
opera omne aevi sui spatium impensurum in id solum opus scrip-
torem fatigarent: nos memores professionis universam imaginem
principatus eius oculis animisque subiecimus.
90 Sepultis, ut praediximus, bellis civilibus coalescentibusque rei
publicae membris, etiam coaluere quae tam longa armorum series
laceraverat. Dalmatia, annos viginti et ducentos reb ellis, ad certam
confessionem pacata est imperii. Alpes feris incultisque nationibus
celebres perdomitae. Hispaniae nunc ipsius praesentia, nunc Agrip-
pae, quem usque in tertium consulatum et mox collegium tribuniciae
potestatis amicitia principis evexerat, multo varioque Marte pacatae.
In quas provincias cum initio Scipione et Sempronio Longo consu-
libus primo anno secundi belli Punici abhinc annos quinquaginta et
ducentos Romani exercitus missi essent duce Cn. Scipione, Africani
patruo, per annos ducentos in iis multo mutuoque ita certatum est
sanguine, ut amissis populi Romani imperatoribus exercitibusque
saepe contumelia, nonnumquam etiam periculum Romano inferre-
tur imperio. Illae enim provinciae Scipiones consumpserunt; ilIae
contumelioso decem annorum bello sub duce Viriatho maiores no-
stros exercuerunt; ilIae terrore Numantini belli populum Romanum
concusserunt; in illis turpe Q. Pompei foedus turpiusque Mancini
senatus cum ignominia dediti imperatoris rescidit; ilia tot consulares,
tot praetorios absumpsit duces, patrumque aetate in tantum Serto-
rium armis extulit, ut per quinquennium diiudicari non potuerit,
Hispanis Romanisne in armis plus esset roboris et uter populus alteri
pariturus foret. Has igitur provincias tam diffusas, tam frequentis,
tam feras ad earn pacem abhinc annos ferme quinquaginta perduxit
Caesar Augustus, ut quae maximis bellis numquam vacaverant, hae
sub C. Antistio ac deinde P. Silio legato ceterisque postea etiam la-
trociniis vacarent.

162
 RIMSKA POVIJEST

ne nastavi sve do dvanaestoga. 510 Jer koliko mu je god narod upomo

nudio diktaturu, toliko ju je on ustrajno odbijao. Ratovi vodeni pod
njegovim zapovjedniStvom i svijet pokoren njegovim pobjedama
i tolika njegova djela izvan Italije i kod kuce umorila bi pisca koji
bi svekoliko vrijeme svojega zivota odluCio utrositi sarno na takvo
djelo; mi smo, sjecajuCi se obecanja, Citavu sliku njegova principata
podastrli ocima i duhu.
90 Nakon sto su, kako smo prije rekli, okoncani gradanski ra-
tovi i nakon sto su udovi drZave poceli ponovo srastati, te su i srasli
oni koje je tako dugi niz ratova bio rastrgao, pokorena je dvjesta i
dvadeset godina buntovna Dalmacije do sigurnog priznavanja vlasti.
Ukrocene su Alpe, cuvene po divljim i surovim narodima,. Hispa-
nije su umirene dugotrajnim i raznolikim ratom, sad zahvaljujuCi
njegovoj nazocnosti,511 sad zahvaljujuCi nazocnosti Agripe, kojega
je ovaj bio uzvisio sve do trecega konzulata, a uskoro i do dionistva
u u tribunskoj vlasti. Kad su na pocetku u te pokrajine, za konzula
Scipiona i Sempronija Longa,512 u prvoj godini drugoga Punskog rata
- ima tomu dvjesta i pedeset godina - bile upucene rimske vojske
pod vodstvom Gneja Scipiona, strica Scipiona Africkoga, kroz dvje-
sta godina u njima se vodila borba tako dugotrajnim i uzajamnim
krvoprolicem da je, uz izgubljene zapovjednike i vojske rimskoga
naroda, vise puta nanesena sramota, a ponekad zaprijetila i opasnost
rimskomu carstvu.513 Te su naime pokrajine zatrle Scipione. 514 One
su sramotnim ratom od deset godina pod Virijatovim vodstvom iz-
mucile nase pretke. 515 One su strahotom Numancijskog rata uzdr-
male rimski narod. U njima je sramotni ugovor Kvinta Pompeja, i
onaj jos sramotniji Mancinov, raskinuo senat, uz porugu izrucenog
zapovjednika. Ona je unistila tolike bivse konzule i tolike bivse pre-
tore kao vojskovode, au vrijeme nasih otaca u tolikoj mjeri oruzjem
uzvisila Sertorija da se kroz pet godina516 nije moglo prosuditi jesu Ii
po oruzju cvrSCi Hispanci iIi Rimljani i koji ce se od ova dva naroda
kojemu pokoriti. Ove je dakle pokrajine, tako prostrane, tako napu-
cene i tako divlje doveo je Cezar August - ima tomu gotovo pedeset
godina - do takva mira517 da su - one koje nikad ni najveCih ratova
nisu bile postedene, pod Gajem Antistijem, a potom i pod legatom
Publijem Silijem, kao i pod ostalima poslije ovih - cak i razbojstava
ostale postedene. 518

163
 HISTORIAE ROMANAE

91 Dum pacatur Occidens, ab Oriente ac rege Parthorum signa

Romana, quae Crasso oppresso Orodes, quae Antonio pulso filius
eius Phraates ceperant, Augusto remissa sunt. Quod cognomen illi
iure Planci sententia consensus universi senatus populique Romani
indidit. Erant tamen qui hunc felicissimum statum odissent: quippe
1. Murena et Fannius Caepio diversis moribus (nam Murena sine hoc
facinore potuit videri bonus, Caepio et ante hoc erat pessimus) cum
iniissent occidendi Caesaris consilia, oppressi auctoritate publica,
quod vi facere voluerant, iure passi sunt. Neque multo post Rufus
Egnatius, per omnia gladiatori quam senatori propior, collecto in
aedilitate favore populi, quem extinguendis privata familia incendi-
is in dies auxerat, in tantum quidem, ut ei praeturam continuaret,
mox etiam consulatum petere ausus, cum esset omni flagitiorum
scelerumque conscientia mersus nec melior illi res familiaris quam
mens foret, adgregatis simillimis sibi interimere Caesarem statuit,
ut quo salvo salvus esse non poterat, eo sublato moreretur. Quippe
ita se mores habent, ut publica quisque ruina malit occidere quam
sua proteri et idem passurus minus conspici. Neque hic prioribus in
occultando felicior fuit, abditusque carceri cum consciis facinoris
mortem dignissimam vita sua obiit.
92 Praeclarum excellentis viri factum C. Sentii Saturnini circa ea
tempora consulis ne fraudetur memoria. Aberat ordinandis Asiae
Orientisque rebus Caesar, circumferens terrarum orbi praesentia sua
pacis suae bona. Tum Sentius, forte et solus et absente Caesare con-
sul, cum alia prisca severitate summaque constantia, vetere consu-
lum more ac severitate, gessisset, protraxisset publicanorum fraudes,
punisset avaritiam, regessisset in aerarium pecunias publicas, tum in
comitiis habendis praecipuum egit consulem: nam et quaesturam
petentes, quos indignos iudicavit, profiteri vetuit, et, cum id facturos
se perseverarent, consularem, si in campum descendissent, vindictam
minatus est, et Egnatium florentem favore publico sperantemque ut
praeturam aedilitati, ita consulatum praeturae se iuncturum, profi-
teri vetuit, et cum id non obtinuisset, iuravit, etiam si factus esset
consul suffragiis populi, tamen se eum non renuntiaturum. Quod

164
 RIMSKA POVIJEST

91 Dok se pokoravao zapad, s istoka i od kralja Parta rimski su

bojni znakovi, koje su osvojili Orod, svladavsi Krasa, i njegov sin
Fraat, otjeravsi Antonija, vraceni Augustu. 519 Taj mu je nadimak s
pravom, na prijedlog PIanka, jednodusnost Citava senata i rimskog
naroda nadjenula. Bilo je ipak onih koji su ovo presretno stanje mrzi-
li: jer kad su Lucije Murena i Fanije Cepion, ljudi razlicitih karaktera
(Murena se, nairne, bez ovoga zlocina mogao doimati dobrim, Ce-
pion je pak i bez ovoga bio najgori) stvorili odluku da ubiju Cezara,
svladani zakljuckom drzave pretrpjeli su po zakonu ono sto su silom
pozeljeli ucinitp20 Nedugo potom je Egnacije Ruf, po svemu blizi
gladijatoru nego senatoru, stekao je tijekom ediliteta ljubav naroda,
koju je uvecavao gasenjem pozara na privatni trosak iz dana u dan u
toj mjeri da mu je produzena pretura, pa se usudio uskoro natjecati
i za konzulat, iako je bio umijesan u svako sramotno djelo i zlocin,
te u njega nisu bile nista bolje obiteljske prilike nego pamet; okupivsi
oko sebe najslicnije sebi, odluCio je ubiti Cezara, kako bi i sam umro,
uz onoga uz kojega zivog nije mogao ostati ziv, nakon sto on bude
uklonjen. S21 Jer takvi su obicaji da svatko vise voli poginuti uz pro-
past ddave nego biti uniSten uz vlastitu i pretrpi li isto, ostati manje
opazen. No ni on nije u prikrivanju bio sretniji od prijasnjih, te je
bacen u zatvor i sa sudionicima u zloCinu umro smrcu najdostojni-
jom svojega zivota.
92 Neka ne bude zakinut ni spomen na prekrasan cin izvrsnoga
muza, konzula otprilike u to vrijeme,522 Gaja Sencija Saturnina. Cezar
je bio odsutan zbog sredivanja prilika u Aziji i na Istoku, raznoseCi
svijetu svojom nazocnoscu blagodati svojega mira. Kad je Sencije, tad
slucajno i zbog odsutnosti Cezarove jedini konzul, druge posloveo-
bavio drevnom strogoscu i najvecom upornoscu, starim nacinom i
strogoscu konzula - izvukao na vidjelo prijevare publikana, kaznio
njihovu pohlepu, vratio u ddavnu blagajnu ddavne novce - tad je
u oddavanju narodnih skupstina odigrao ulogu izvrsnog konzula:
jer je i onima koji su se natjecali za kvesturu, a koje je on ocijenio
nedostojnima, zabranio da se kandidiraju, a kad su ustrajali u tome
da ce to uCiniti, zaprijetio im konzulskom kaznom, ako sidu u poljeS23
- te je Egnaciju, koji se odlikovao javnom naklonoscu i nadao da ce
onako kako je preturu pridruzio edilitetu, tako i konzulat pridruziti
preturi, zabranio da se kandidira, a kad se ovaj toga nije drZao, zakleo
se kako ga, bude li glasovima naroda i izabran za konzula, ipak nece

165
 HISTORIAE ROMANAE

ego factum cuilibet veterum consulum gloriae comparandum reor,

nisi quod naturaliter audita visis laudamus libentius et praesentia
invidia, praeterita veneratione prosequimur et his nos obrui, illis
instrui credimus.
93 Ante triennium fere, quam Egnatianum scelus erumperet,
circa Murenae Caepionisque coniurationis tempus, abhinc annos
quinquaginta, M. Marcellus, sororis Augusti Octaviae filius, quem
homines ita, si quid accidisset Caesari, successorem potentiae eius
arbitrabantur futurum, ut tamen id per M. Agrippam securo ei posse
contingere non existimarent, magnificentissimo munere aedilitatis
edito decessit admodum iuvenis, sane, ut aiunt, ingenuarum virtu-
tum laetusque animi et ingenii fortunaeque, in quam alebatur, capax.
Post cuius obitum Agrippa, qui sub specie ministeriorum principa-
lium profectus in Asiam, ut fama loquitur, ob tacitas cum Marcello
offensiones praesenti se subduxerat tern pori, reversus in de filiam
Caesaris Iuliam, quam in matrimonio Marcellus habuerat, duxit uxo-
rem, feminam neque sibi neque rei publicae felicis uteri.
94 Hoc tractu tempo rum Ti. Claudius Nero, quo trimo, ut
praediximus, Livia, Drusi Claudiani filia, despondente Ti. Nerone,
cui ante nupta fuerat, Caesari nupserat, innutritus caelestium pra-
eceptorum disciplinis, iuvenis genere, forma, celsitudine corporis,
optimis studiis maximoque ingenio instructissimus, qui protinus
quantus est, sperari potuerat visuque praetulerat principem, qua-
estor undevicesimum annum agens capessere coepit rem publicam
maximamque difficultatem annonae ac rei frumentariae inopiam ita
Ostiae atque in urbe man datu vitrici moderatus est, ut per id, quod
agebat, quantus evasurus esset, eluceret. Nec multo post missus ab
eodem vitrico cum exercitu ad visendas ordinandasque, quae sub
Oriente sunt, provincias, praecipuis omnium virtutum experimentis
in eo tractu editis, cum legionibus ingressus Armeniam, redacta ea
in potestatem populi Romani regnum eius Artavasdi dedit. Quin
rex quoque Parthorum tanti nominis fama territus liberos suos ad
Caesarem misit obsides.

166
 RIMSKA POVlJEST

proglasiti. Ja pak smatram kako taj Cin valja usporediti s kojim mu

drago slavnim cinom starodrevnih konzula, osim sto po naravi one
sto smo cuIi radije hvaIimo od onoga sto smo vidjeli, te sadasnjost
promatramo sa zaviscu, a proslost sa stovanjem i vjerujemo kako nas
ova zatire, a ona poucava.
93 Gotovo tri godine prije nego sto je Egnacijev zlocin izbio na
vidjelo, otprilike u vrijeme Murenine i Cepionove urote - ima tomu
pedeset godina - Marko je Marcel, sin Augustove sestre Oktavije,
za kojega su Ijudi smatraIi da ce dogodi Ii se sto Cezaru, postati na-
sljednik njegove moei - no ipak nisu mislili da u to moze biti siguran
s obzirom na Marka Agripu - nakon sto je obnasao velicanstvenu
duznost edila, preminuo posve mlad,524 doista, kao sto kazu, pun
plemenitih vrlina, vedra duha i uma i sposoban za visok polozaj za
koji se odgajao. Nakon njegove smrti Agripa, koji je pod izlikom vla-
darskih poslova otputovao u Aziju i, kao sto govori glas naroda, zbog
tihih zadjevica s Marcelom, izmakao trenutacnim prilikama, vrativsi
se odande, uzeo je za zenu Cezarovu kcer JUIiju,525 koju je kao bracnu
druzicu imao Marcel, zenu ni za sebe ni za drZavu sretne utrobe. 526
94 Tijekom ovoga vremena Tiberije Klaudije Neron - kako smo
prije rekli, kad su mu bile tri go dine udala se za Cezara Livija, kei
Druza Klaudijana, zbog toga sto mu ju je Tiberije Neron, za kojega je
ova bila prije udana, obecavao za zenu - odgojen podukom izvrsnih
uCitelja, mladic odlicna porijekla, Ijepote i uznosita tijela, najbolja
obrazovanja i najizvrsnija uma, za kojega se odmah moglo ocekivati
da ce biti onako velik kakav jest i koji je i svojom pojavom pokazivao
vladara, u svojoj se devetnaestoj godini,527 kao kvestor poceo baviti
drZavnim poslovima, te je po nalogu svog ocuha tako rijesio silnu
tdkocu u opskrbi zitom te oskudicu hrane u Ostiji i u gradu 528 da
se po tome sto je radio pokazivalo kako ce velik postati. Nedugo
potom po sian od ocuha s vojskom da obide i uredi pokrajine koje se
nalaze na Istoku, nakon sto se u tom kraju okusao u svim vidovima
hrabrosti, usao je s legijama u Armeniju, vratio je pod vlast rimskoga
naroda, a kraljevsku vlast nad njom dao Artavazdu. Jos je k tomu i
kralj Parts. preplasen slavom tako znacajnog imena svoju djecu kao
taoce poslao Cezaru.

167
 HISTORIAE ROMANAE

95 Reversum inde Neronem Caesar haud mediocris belli mole

experiri statuit, adiutore operis dato fratre ipsius Druso Claudio,
quem intra Caesaris penates enixa erat Livia. Quippe uterque e
diversis partibus Raetos Vindelicosque adgressi, multis urbium et
castellorum oppugnationibus nec non derecta quoque acie feliciter
functi gentes locis tutissimas, aditu difficillimas, numero frequentes,
feritate truces maiore cum periculo quam damno Romani exercitus
plurimo cum earum sanguine perdomuerunt.
Ante quae tempora censura Planci et Pauli acta inter discordiam
neque ipsis honori neque rei publicae usui fuerat, cum alteri vis cen-
soria, alteri vita deesset, Paulus vix posset implere censorem, Plancus
timere deberet, nec quidquam obiicere posset adulescentibus aut
obiicientes audire, quod non agnosceret senex.
96 Mors deinde Agrippae, qui novitatem suam multis rebus
nobilitaverat atque in hoc perduxerat, ut et Neronis esset socer, cu-
iusque liberos nepotes suos divus Augustus praepositis Gai ac Lucii
nominibus adoptaverat, admovit propius Neronem Caesari: quippe
filia Iulia eius, quae fuerat Agrippae nupta, Neroni nupsit.
Subinde bellum Pannonicum, quod inchoatum ab Agrippa
Marcoque Vinicio, avo tuo consule, magnum atroxque et perquam
vicinum imminebat Italiae, per Neronem gestum est. Gentes Panno-
niorum Delmatarumque nationes situmque regionum ac fluminum
numerumque et modum virium excelsissimasque et multiplices eo
bello victorias tanti imperatoris alio loco explicabimus: hoc opus
servet formam suam. Huius victoriae compos Nero ovans triump-
havit.
97 Sed dum in hac parte imperii omnia geruntur prosperrime,
accepta in Germania clades sub legato M. Lollio, homine in omnia
pecuniae quam recte faciendi cupidiore et inter summam vitiorum
dissimulation em vitiosissimo, amissaque legionis quintae aquila
vocavit ab urbe in Gallias Caesarem. Cura deinde atque onus Ger-
manici belli delegata Druso Claudio, fratri Neronis, adulescenti tot
tantarumque virtutum, quot et quantas natura mortalis recipit vel
industria perficit. Cuius ingenium utrum bellicis magis operibus an
civilibus suffecerit artibus, in incerto est: morum certe dulcedo ac
suavitas et adversus amicos aequa ac par sui aestimatio inimitabilis

168
 RIMSKA POVIJEST

95 Kad se vratio odande,529 Cezar je odlucio iskusati Nerona tezi-

nom nimalo lakog rata, davsi mu za pomagaca u poslu brata njegova
Klaudija Druza, kojega je u Cezarovoj kuCi bila rodila Livija. 530 Jedan
i drugi navalili su s razIicitih strana na Recane i VindeIicane, napali
mnostvo gradova i utvrda, pa se sretno upustiIi i u otvorenu bitku te
pokoriIi narode, svojim polozajem vrlo zasticene, tesko pristupacne,
mnogoljudne i strasne zbog svoje surovosti, uz veCi strah nego gubit-
ke rimske vojske i uz veIiko prolijevanje neprijateljske krvi.531
Prije tog vremena Plankova je i Paulova cenzura protekla u ne-
slozi i nije bila ni njima samima na cast ni drfavi na korist, jer je
jednomu nedostajalo cenzorske moCi, a drugomu karaktera, tako
da je Paul jedva mogao zadovoljiti duznost cenzora, a da se Planko
morao bojati i da nije mogao predbacivati mladiCima, ili slusati one
koji su im predbacivaIi, nista sto ne bi i sam priznao kao starac.
96 Potom je smrt Agripe, koji je to sto je bio skorojevic ople-
menio mnogim stvarima, te doveo do toga da je postao i Neronov
tast,532 i ciju je djecu bozanski August bio usvojio kao svoje unuke,
pod imenima Gaja i Lucija, priblizila je Nerona Cezaru: kCi se, nairne,
njegova JuIija, koja je bila udana za Agripu, udala za Nerona.
Odmah nakon toga Neron je poveo Panonski rat, koji je, zapocet
od Agripe 533 za tvojega djeda konzula Marka Vinicija, velik, strasan i
veoma bIiz poceo prijetiti Italiji,534 Plemena Panonaca i narode Del-
mata, polozaj krajeva i rijeka, broj i veliCinu snaga, veoma velike i
mnogostruke pobjede tako velikog zapovjednika u onome ratu ispri-
povjedat cemo na drugome mjestu. 535 Ovaj rad neka zadrfi svoj oblik.
Zasluzan za ovu pobjedu, Neron je proslavio ovaciju.536
97 No dok se u ovome dijelu carstva sve odvijalo vrlo uspjesno,
poraz pretrpljen u Germaniji - pod legatom Markom Lolijem, covje-
kom u svemu zeljnijem novca nego ispravna postupanja i najporoc-
nijem u vrhunskom prikrivanju poroka - i izgubljeni orao pete legije
- U Galije su iz grada dozvali Cezara. Vodenje i teret Germanskoga
rata537 povjeren je Klaudiju Druzu, Neronovu bratu, mladiCu tako
brojnih i veIikih vrlina kakve i kolike narav ljudska moze imati iIi
marljivost izvrsiti. 538 Je Ii njegov dar bio dorasIiji za ratne poslove
iIi gradanske vjdtine, ne zna se. Govori se barem kako su drazest
i milina njegova karaktera, te stovanje prema prijateljima, jednaki i
ravni onomu prema samome sebi, bili takvi da ih je bilo nemoguce

169
 HISTORIAE ROMANAE

fuisse dicitur; nam pulchritudo corporis proxima fraternae fuit. Sed

illum magna ex parte domitorem Germaniae, plurimo eius gentis
variis in locis profuso sanguine, fatorum iniquitas consulem, agen-
tern annum tricesimum, rapuit. Moles deinde eius belli translata in
Neronem est: quod is sua et virtute et fortuna administravit peragra-
tusque victor omnis partis Germaniae sine ullo detrimento commissi
exercitus, quod praecipue huic duci semper curae fuit, sic perdomuit
earn, ut in formam paene stipendiariae redigeret provinciae. Tum
alter triumphus cum altero consulatu ei oblatus est.
98 Dum ea, quae diximus, in Pannonia Germaniaque gerun-
tur, atrox in Thracia bellum ortum, omnibus eius gentis nationi-
bus in arm a accensis, 1. Pisonis, quem hodieque diligentissimum
atque eundem lenissimum securitatis urbanae custodem habemus,
virtus compressit, (quippe legatus Caesaris triennio cum iis bella-
vit gentes que ferocissimas plurimo cum earum excidio nunc acie,
nunc expugnationibus in pristinum pacis redegit modum) eiusque
patratione Asiae securitatem, Macedoniae pacem reddidit. De quo
viro hoc omnibus sentiendum ac praedicandum est, esse mores eius
vigore ac lenitate mixtissimos et vix quemquam reperiri posse, qui
aut otium validius diligat aut facilius sufficiat negotio et magis quae
agenda sunt curet sine ulla ostentatione agendi.
99 Brevi interiecto spatio Ti. Nero duobus consulatibus totide-
mque triumphis act is tribuniciae potestatis consortione aequatus
Augusto, civium post unum, et hoc, quia volebat, eminentissimus,
ducum maximus, fama fortunaque celeberrimus et vere alterum
rei publicae lumen et caput, mira quadam et incredibili atque ine-
narrabili pietate, cuius causae mox detectae sunt, cum Gaius Caesar
sumps is set iam virilem togam, Lucius item maturus esset viribus,
ne fulgor suus orientium iuvenum obstaret initiis, dissimulata causa
consilii sui, commeatum ab socero atque eodem vitrico adquiescen-
di a continuatione laborum petiit. Quis fuerit eo tempore civita-
tis habitus, qui singulorum animi, quae digredientium a tanto viro
omnium lacrimae, quam paene ei patria manum iniecerit, iusto ser-
vemus operi: illud etiam in hoc trans cursu dicendum est, ita septem
annos Rhodi moratum, ut omnes, qui pro consulibus legatique in
transmarinas sunt profecti provincias, visendi eius gratia Rhodum

170
 RIMSKA POVIJEST

oponasati. Jer je ljepota njegova tijela bila vrlo bliska bratovoj. No

njega, velikim dijelom pokoritelja Germanije, nakon Sto je na razli-
citim mjestima prolio veoma mnogo krvi onoga naroda, u njegovoj
tridesetoj godini, ugrabila je nepravednost usuda. 539 Potom je teret
rata prenesen na Nerona: a on ga je vodio i svojom hrabroseu i svo-
jom sreeom, te je Germaniju, proputovavsi kao pobjednik sve njene
dijelove bez ikakve stete za povjerenu mu vojsku, sto je osobito ovom
vojskovodi bilo uvijek na brizi, pokorio tako da ju je pretvorio u pro-
vinciju sto plaea danak. 540 Tad mu je ponuden drugi trijumf zajedno
s drugim konzulatom. 541
98 Dok se to, 0 cemu smo govorili, dogadalo u Panoniji i Ger-
maniji, strasan rat koji je izbio u Trakiji, gdje su se sva plemena toga
naroda podigla na oruzje, ugusilo je junastvo Lucija Pizona, kojega
i danas imarrio kao vrlo marljiva, a isto tako i blaga cuvara gradske
sigurnosti,542 (tri je naime go dine kao Cezarov legat ratovao s njima,
te je najokrutnija plemena, uz njihovu najveeu propast, sad bitkom,
sad primirio), i njegovim dovrsenjem vratilo Aziji sigurnost, a Ma-
kedoniji mir.543 0 tome muzu valja svima misliti i isticati ovo: da
je njegov karakter najveea smjesa vatrenosti i blagosti i da se jedva
moze pronaCi itko tko bi jace cijenio dokolicu iii se lakse laeao po-
sla i vise se brinuo za to sto valja raditi bez ikakva razmetanja zbog
onoga sto radio
99 Poslije kratka vremena Tiberije Neron - nakon 5tO je obnasao
dva konzulata544 i proslavio isto toliko trijumfa, a sudjelovanjem u
tribunskoj vlasti izjednacio se s Augustom, najistaknutiji od gradana
osim jednoga,s45 i to zbog toga sto je ovaj tako htio, najveCi medu
vojskovodama, najcuveniji po slavi i sreCi, i doista drugo oko i glava
ddave, zbog neke cudesne, nevjerojatne i neiskazive privrzenosti, Ciji
su razlozi uskoro otkriveni, kad je Gaj Cezar vee bio uzeo muzevnu
togu, a Lucije isto tako postao zreo po snazi, kako njegov sjaj ne bi
stajao na putu mladiCima na pocetku uspona, prikrivsi razlog svojega
nauma - zatrazio je otpust od tasta i ocuha, kako bi otpoCinuo od
neprestanih poslova. 546 Kakvo je bilo u to vrijeme stanje ddave, kakvo
raspolozenje pojedinaca, kakve suze svih onih koji su se rastajali od
tako velikog muza, kako ga je domovina gotovo rukama zagrlila,
sacuvat cemo za pravo djelo; u ovom letimicnom pregledu valja reCi
i ovo: da je na Rodu sedam godina tako proboravio da su svi, koji su
kao prokonzuli ili legati putovali u prekomorske pokrajine, svraeali

171
 HISTORIAE ROMANAE

deverterint atque eum convenientes semper privato, si ilIa maiestas

privata umquam fuit, fasces suos summiserint fassique sint otium
eius honoratius imperio suo.
100 Sensit terrarum orbis digressum a custodia Neronem urbis:
nam et Parthus desciscens a societate Romana adiecit Armeniae ma-
num et Germania, aversis domitoris sui oculis, rebellavit.
At in urbe eo ipso anno, quo magnificentissimis gladiatorii
muneris naumachiaeque spectaculis divus Augustus abhinc annos
triginta se et Gallo Caninio consulibus, dedicato Martis templo ani-
mos oculosque populi Romani repleverat, foeda dictu memoriaque
horrenda in ipsius domo tempestas erupit. Quippe filia eius lulia,
per omnia tanti parentis ac viri immemor, nihil, quod facere aut pati
turpiter posset femina, luxuria libidineve infectum reliquit magnitu-
dinemque fortunae suae peccandi licentia metiebatur, quidquid libe-
ret pro licito vindicans. Tum lulus Antonius, singulare exemplum
dementiae Caesaris, violator eius domus, ipse sceleris a se commissi
ultor fuit (quem victo eius patre non tantum incolumitate donave-
rat, sed sacerdotio, praetura, consulatu, provinciis honoratum, etiam
matrimonio sororis suae filiae in artissimam adfinitatem receperat),
Quintiusque Crispinus, singularem nequitiam supercilio truci pro-
tegens, et Appius Claudius et Sempronius Gracchus ac Scipio aliique
minoris nominis utriusque ordinis viri, quas cuiuslibet uxore violata
poenas pependissent, pependere, cum Caesaris filiam et Neronis vi-
olassent coniugem. lulia relegata in insulam patriaeque et parentum
subducta oculis, quam tamen comitata mater Scribonia voluntaria
exilii permansit comes.
101 Breve ab hoc intercesserat spatium, cum C. Caesar ante aliis
provinciis ad visendum obitis in Syriam missus, convento prius Ti.
Nerone, cui omnem honorem ut superiori habuit, tam varie se ibi ge-
ssit, ut nec laudaturum magna nec vituperaturum mediocris materia
deficiat. Cum rege Parthorum, iuvene excelsissimo, in insula, quam
amnis Euphrates ambiebat, aequato utriusque partis numero coiit.
Quod spectaculum stantis ex diverso hinc Romani, illinc Parthorum

172
 RIMSKA POVIJEST

na Rod da ga posjete i da su uvijek, sastajuCi se s njime, pred njim

kao pred privatnom osobom, ako je ona velicanstvenost ikad bila
privatna, polagali svoje fasce i priznavali kako je njegov odmor casniji
od njihova zapovjednistva.
100 Osjetio je svijet da se Neron udaljio od cuvanja grada: jer, i
Part je, odricuCi se rimskoga savezniStva, posegnuo za Armenijom,
a i Germanija se ponovo pobunila nakon sto su se okrenule od nje
oCi njezina pokoritelja.
U gradu je pak, upravo one godine kad je velicanstvenim prired-
bama gladijatorskih igara i naumahije bozanski August - ima tomu
trideset godina - za svojega i konzulata Gala Kaninija, za posvete
Martova hrama547 nasitio srca i oci rimskoga naroda, u njegovu vla-
stitom domu izbila oluja, sramotna da se 0 njoj govori i dostojna
zgraZanja. Njegova je naime kci Julija, ne misleci ni u cemu na tako
velikog oca i muza, ucinila bas sve u svojoj raskalasenosti i pozudi sto
bi zena mogla sramotno pociniti iii podnijeti, te je veliCinu svojega
visokog polozaja mjerila svojom razuzdanoscu u grijehu, svojatajuci
sve sto joj se prohtjelo kao dopusteno. Tad je Antonije Jul, jedinstveni
primjer Cezarove blagosti, oskvrnitelj njegova doma, postao osvetnik
zloCina koji je sam pocinio (pobijedivsi njegova oca Cezar ga nije
obdario sarno sigurnoscu, nego ga je, pocastivsi ga svecenistvom,
preturom, konzulatom, provincijama i brakom s kceri svoje sestre
primio u najuze tazbinstvo),548 a Kvincije Krispin, skrivajuci odboj-
nom oholoscu jedinstveno nevaljalstvo, i Apije Klaudije, Sempronije
Grakh i Scipion, kao i drugi muzevi neuglednijeg imena jednoga i
drugog staleza, platili su one kazne koje bi platili zbog obescascenja
cije mu drago zene, kad su obescastili Cezarovu kcer i Neronovu
zenu. Julija je otpravljena na otok i udaljena od ociju domovine i
roditelja, ali je za njom ipak posla njezina mati Skribonija i ostala
ondje kao dragovoljna pratiteljica njezina progonstva. 549
101 Nastupilo je potom kratko razdoblje kad se Gaj Cezar, obi-
savsi prethodno druge pokrajine te poslan u Siriju, sastao prije toga s
Tiberijem Neronom, kojemu je kao pretpostavljenom iskazao svako
postovanje, no ondje se tako razliCito ponasao da nije nedostajalo ni
mnogo grade da ga hvalim ni malo da ga kudim. Sastao se s kraljem
Parta, vrlo visokim mladiCem, na otoku koje je okruZivala rijeka Eu-
frat uz jednak broj ljudi s jedne i druge strane. Taj prizor vojski sto

173
 HISTORIAE ROMANAE

exercitus, cum duo inter se eminentissima imperiorum et hominum

coirent capita, perquam clarum et memorabile sub initia stipendio-
rum meorum tribuno militum mihi visere contigit: quem militiae
gradum ante sub patre tuo, M. Vinici, et P. Silio auspicatus in Thracia
Macedoniaque, mox Achaia Asiaque et omnibus ad Orientem visis
provinciis et ore atque utroque maris Pontici latere, haud iniucunda
tot rerum, locorum, gentium, urbium recordatione perfruor. Prior
Parthus apud Gaium in nostra ripa, posterior hic apud regem in ho-
stili epulatus est.
102 Quo tempore M. Lollii, quem veluti moderatorem iuventae
filii sui Augustus esse voluerat, perfida et plena subdoli ac versuti ani-
mi consilia, per Parthum indicata Caesari, fama vulgavit. Cuius mors
intra paucos dies fortuita an voluntaria fuerit ignoro. Sed quam hunc
decessisse laetati homines, tam paulo post obiisse Censorinum in
iisdem provinciis graviter tulit civitas, virum demerendis hominibus
genitum. Armeniam deinde Gaius ingressus prima parte introitus
prospere rem gessit; mox in conloquio, cui se temere crediderat, circa
Artageram graviter a quodam, nomine Adduo, vulneratus, ex eo ut
corpus minus habile, ita animum minus utilem rei publicae habe-
re coepit. Nec defuit conversatio hominum vitia eius adsentatione
alentium (etenim semper magnae fortunae comes adest adulatio),
per quae eo ductus erat, ut in ultimo ac remotissimo terrarum orbis
angulo consenescere quam Romam regredi mallet. Diu secum lucta-
tus invitusque revertens in Italiam in urbe Lyciae (Limyra nominant)
morbo obiit, cum ante annum ferme L. Caesar frater eius Hispanias
petens Massiliae decessisset.
103 Sed fortuna, quae subduxerat spem magni nominis, iam
tum rei publicae sua praesidia reddiderat: quippe ante utriusque ho-
rum obitum patre tuo P. Vinicio consule Ti. Nero reversus Rhodo
incredibili laetitia patriam repleverat. Non est diu cunctatus Caesar
Augustus; neque enim quaerendus erat quem legeret, sed legendus
qui eminebat. Itaque quod post Lucii mortem adhuc Gaio vivo facere
voluerat atque vehementer repugnante Nerone erat inhibitus, post
utriusque adulescentium obitum facere perseveravit, ut et tribuniciae
potestatis consortionem Neroni constitueret, multum quidem eo cum

174
 RIMSKA POVIJEST

stoje jedna nasuprot drugoj, odavde rimske, odande vojske Parta,

kad su se susrele dvije najuzvisenije glave carstava i Ijudi, presjajan
i spomena dostojan, imao sam sreee promatrati kao vojnicki tribun
u pocecima svoje vojnicke sluzbe; zapocevsi taj stupanj vojniStva
davno prije pod tvojim ocem,550 Marko Vinicije,551 i Publijem Silijem
u Trakiji i Makedoniji, posjetivsi uskoro Ahaju i Aziju i sve pokra-
jine na Istoku, kao i usee, te jednu i drugu stranu Pontskoga mora,
nasladujem se u niposto neugodnom sjeeanju na dogadaje, mjesta
i narode.552 Prvo se Part gostio kod Gaja, na nasoj, potom ovaj, kod
kralja, na neprijateljskoj obali.
102 U to je vrijeme glasina prosirila namjere Marka Lolija - za
kojega je August htio da bude kao kakav upravitelj mladosti njego-
va sina - preko Parta dojavljene Cezaru, pokvarene i pune lukava
i podmukla duha. Da Ii je njegova smrt unutar nekoliko dana bila
slucajna ili dragovoljna, ne znam. No kao sto su se Ijudi veselili sto
je ovaj umro, tako je drzava tesko podnijela to sto je malo poslije u
istim tim provincijama preminuo Cenzorin, mm roden da pridobiva
naklonosti Ijudi. 553 Stupivsi potom u Armeniju Gaj je u prvom dijelu
svojega ulaska sretno ratovao. 554 Uskoro je tesko ranjen u razgovoru,
u koji je lakovjerno povjerovao, oko Artagere555 od nekoga covjeka
imenom Aduja, te mu je zbog toga tijelo pocelo slabiti, a i duhom
je slabije koristio drZavi. Cinilo je svoje i druzenje s Ijudima koji su
dodvoravanjem pothranjivali njegove mane (ta laskanje je uvijek tu
kao pratitelj velike sreee), cime je doveden do toga da je vise volio
ostarjeti u krajnjem i najudaljenijem kutku svijeta nego vratiti se u
Rim. Dugo se vremena potom opiruCi i protiv volje vraeajuei u Italiju,
umro je od bolesti u likijskom gradu (zovu ga Limira), nakon sto
je gotovo godinu dana prije556 njegov brat Lucije Cezar, putujuCi u
Hispanije, preminuo u Masiliji.
103 No sudbina, koja je udaljila nadu u veliko ime, vee je tad bila
vratila drZavi svoju zastitu: jer prije smrti jednoga i drugoga od njih,
za konzulata tvojega oca Publija Vinicija, Tiberije je Neron vrativsi
se s Roda nevjerojatnim veseljem bio ispunio domovinu. Cezar Au-
gust nije dugo oklijevao. Nije naime trebalo traziti koga da izabere,
nego je valjalo izabrati onoga koji se isticao. Stoga je ono sto je htio
uciniti poslije Lucijeve smrti, dok je Gaj jos bio ziv, a zbog silnog
Neronova protivljenja bio sprijecen uCiniti, posIije smrti jednoga
i drugoga mladiCa ustrajao ciniti kako bi s Neronom sudjelovao u

175
 HlSTORIAE ROMANAE

domi tum in senatu recusante, et eum Aelio Cato C. Sentio consulibus

V. Kal. Iulias, post urbem conditam annis septingentis quinquaginta
quattuor, abhinc annos septem et viginti adoptaret. Laetitiam illius
diei concursumque civitatis et vota paene inserentium caelo manus
spemque conceptam perpetuae securitatis aeternitatisque Romani
imperii vix in illo iusto opere abunde persequi poterimus, nedum
hie implere temptemus, contenti id unum dixisse quam ille omnibus
faustus fuerit. Tum refulsit certa spes liberorum parentibus, viris
matrimonio rum, dominis patrimonii, omnibus hominibus salutis,
quietis, pacis, tranquillitatis, adeo ut nee plus sperari potuerit nee
spei responderi felicius.
104 Adoptatus eadem die etiam M. Agrippa, quem post mortem
Agrippae Iulia enixa erat, sed in Neronis adoptione illud adiectum
his ipsis Caesaris verbis: "hoc," inquit, "rei publicae causa facio."
Non diu vindicem custodemque imperii sui morata in urbe patria
protinus in Germaniam misit, ubi ante triennium sub M. Vinicio,
avo tuo, clarissimo viro, immensum exarserat bellum. Erat id ab eo
quibusdam in locis gestum, quibusdam sustentatum feliciter, eoque
nomine decreta ei cum speciosissima inscriptione operum ornamenta
triumphalia. Hoc tempus me, functum ante tribunatu, castrorum Ti.
Caesaris militem fecit: quippe protinus ab adoptione missus cum eo
praefectus equitum in Germaniam, successor officii patris mei, cae-
lestissimorum eius operum per annos continuos novem praefectus
aut legatus spectator, tum pro captu mediocritatis meae adiutor fui.
Neque illi spectaculo, quo fructus sum, simile condicio mortalis reci-
pere videtur mihi, cum per celeberrimam Italiae partem tractumque
omnem Galliae provinciarum veterem imperatorem et ante meritis
ac virtutibus quam nomine Caesarem revisentes sibi quisque quam
illi gratularentur plenius. At vero militum conspectu eius elicitae
gaudio lacrimae alacritasque et salutationis nova quaedam exultatio
et contingendi manum cupiditas non continentium, protinus quin
adiicerent, "videmus te, imperator? Salvum recepimus?" Ac deinde
"ego tecum, imperator, in Armenia, ego in Raetia fui, ego a te in
Vindelicis, ego in Pannonia, ego in Germania donatus sum" neque
verbis exprimi et fortasse vix mereri fidem potest.

176
 RIMSKA POVljEST

tribunskoj vlasti, iako se on, doduse, tomu, kako kod kuce, tako i u
senatu, uvelike protivio, te ga je, za konzula Elija Kata i Gaja Sencija,
pet dana prije julijskih kalenda, sedam stotina pedeset i cetiri go dine
poslije osnutka grada - ima tomu dvadeset i sedam godina - usvo-
jio. Veselje toga dana i strku grada i zavjete onih sto su ruke dizali
gotovo do neb a i zacetu nadu u trajnu sigurnost i vjecnost rimskoga
carstva jedva cemo moei opisati u onome pravome djelu, a kamoli
da to ovdje pokusavamo ispuniti, zadovoljivsi se jedino time sto smo
rekli kako je svima donio srecu. Tadje ponovo zasjala sigurna nada
roditeljima u djecu, muzevima u brakove, gospodarima u nasljedstvo,
svim ljudima u spas, pocinak, mir i tisinu, tako da se nije moglo ni
vise nadati ni sretnije uzvratiti na nadu.
104 Istoga je dana usvojen i Marko Agripa,557 kojega je poslije
Agripine smrti bila rodila Julija, no u Neronovu usvojenju, upravo
Cezarovim rijeCima, dodano je Dna: "To," rece, "Cinim radi ddave."
Ne zaddavsi branitelja i cuvara svojega carstva dugo vremena u gra-
du, domovina ga je odmah poslala u Germaniju, gdje se tri godine
prije pod tvojim djedom Markom Vinicijem, vrlo slavnim muzem,
razbuktao neizmjeran rat. Rat je od njega na nekim mjestima voden,
na nekima sretno susprezan, te su mu u to ime s vrlo zvucnim popi-
som djela dodijeljena trijumfalna znamenja.
To me je vrijeme, posto sam prije toga obnasao tribunat, uCinilo
vojnikom tabora Tiberija Cezara. Jer odmah po njegovu usvojenju,
poslan s njime kao zapovjednik konjanika u Germaniju, kao nasljed-
nik duznosti svojega oca, devet sam godina bez prekida kao prefekt iIi
legat 558 bio promatrac, a tad, po shvacanju moje malenkosti, pomagac
njegovih bozanskih djela. I cini mi se kako Ijudski usud nije dozivio
niSta slicno tom prizoru, koji sam uzivao, kad su svi, gledajuei svoga
starog zapovjednika i Cezara, vise po prijasnjim zaslugama i vrlinama
nego po imenu, diljem najnapucenijeg dijela Italije i cijeloga podruc-
ja pokrajina Galije, cestitali vise sebi nego njemu. A njegove radoscu
izazvane pogledima vojnika i vatrenost i neko dotad nevideno poska-
kivanje pri pozdravljanju, pa zelja onih koji se nisu mogli suzddati
a da mu ne dotaknu ruku i da odmah ne nadodaju: "Vidimo Ii te,
vojskovodo? Docekali smo te ziva?" Pa potom: "Ja sam, vojskovodo,
s tobom bio u Armeniji, ja u Reciji, ja sam od tebe nadaren medu
Vindelicanima, ja u Panoniji, ja u Germaniji," - ni rijecima se ne
mogu opisati, a jedva da se u njih moze i povjerovati.

177
 H1STORIAE ROMANAE

105 Intrata protinus Germania, subacti Canninefates, Attuarii,

Bructeri, recepti Cherusci (gentis eius Arminius mox nostra clade
nobilis), transitus Visurgis, penetrata ulteriora, cum omnem partem
asperrimi et periculosissimi belli Caesar vindicaret sibi, iis, quae mi-
noris erant discriminis, Sentium Saturninum, qui iam legatus patris
eius in Germania fuerat, praefecisset, virum multiplicem virtutibus,
gnavum, agilem, providum militariumque officiorum patientem ac
peritum pariter, sed eundem, ubi negotia fecissent locum otio, libe-
raliter lauteque eo abutentem, ita tamen, ut eum splendidum atque
hilarem potius quam luxuriosum aut desidem diceres. De cuius viri
claro ingenio celebrique consulatu praediximus. Anni eius aestiva
usque in mensem Decembrem producta inmanis emolumentum fe-
cere victoriae. Pietas sua Caesarem paene obstructis hieme Alpibus in
urbem traxit, at tutela imperii eum veris initio reduxit in Germaniam,
in cuius mediis finibus ad caput Lupiae fluminis hiberna digrediens
princeps locaverat
106 Pro dii boni, quanti voluminis opera insequenti aestate sub
duce Tiberio Caesare gessimus! Perlustrata armis tota Germania est,
victae gentes paene nominibus incognitae, receptae Cauchorum na-
tiones: omnis eorum iuventus infinita numero, immensa corporibus,
situ locorum tutissima traditis armis una cum ducibus suis saepta
fulgenti armatoque militum nostrorum agmine ante imperatoris
procubuit tribunal. Fracti Langobardi, gens etiam Germana ferita-
te ferociorj denique quod numquam antea spe conceptum, nedum
opere temptatum erat, ad quadringentesimum miliarium a Rheno
usque ad flumen Albim, qui Semnonum Hermundurorumque fines
praeterfluit, Romanus cum signis perductus exercitus. Et eadem mira
felicitate et cura ducis, temporum quoque observantia, classis, quae
Oceani circumnavigaverat sinus, ab inaudito atque incognito ante
mari flumine Albi subvecta, cum plurimarum gentium victoria parta
cum abundantissima rerum omnium copia exercitui Caesarique se
iunxit.
107 Non tempero mihi quin tantae rerum magnitudini hoc, qu-
alecumque est, inseram. Cum citeriorem ripam praedicti fluminis
castris occupassemus et ulterior armata hostium virtute fulgeret, sub
omnem motum conatumque nostrarum navium protinus refugientl-

178
 RIMSKA POVljEST

105 Uslo se odmah u Germaniju,559 podvrgnuti su Kaninefa-

eani,560 Atuarijci,561 Brukteri,562 svladani Heruscani 563 (pripadnik
tog plemena Arminije 564 uskoro je postao slavan po nasem porazu),
preslo se preko Vizurge,565 prodrlo u udaljenije krajeve, kad je Cezar
say najteZi i najopasniji dio rata preuzeo na sebe, a manje opasnim
dijelovima postavio za zapovjednika Sencija Saturnina, koji je vee bio
legat njegova oca566 u Germaniji, muza mnogostrukih vrlina, radina,
okretna, brizna, podjednako i strpljiva i vjeSta u vojnickim duzno-
stima, ali isto tako i covjeka koji se dokolicom, tame gdje bi poslovi
ostavili mjesta za nju, sluzio plemenito i pristojno, tako ipak da si ga
mogao nazvati sjajnim i veselim, prije nego raspustenim iIi lijenim. 0
izvrsnom umu i cuvenom konzulatu tog muza govorili smo prije. 567
Ljetni tabor te godine produzen sve do mjeseca prosinca donio je
dobitak u velikoj pobjedi. Njegova privrzenost dovela je Cezara preko
gotovo zimom zagradenih Alpa u grad, a obrana carstva odvela ga je
pocetkom proljeea natrag u Germaniju, u Cijim je sredisnjim krajevi-
rna uz izvor Lupije,568 odlazeCi odande, prvi bio postavio tabor.
106 0 dobri bogovi, za koliki smo opseg junackih djela izvrsili
sljedeeega Ijeta569 pod vodstvom Tiberija Cezara! Nase je oruzje proslo
Citavom Germanijom, pobijedeni su narodi imenom gotovo nepozna-
ti, ponovo pokorena plemena Kaucana: 570 cjelokupna njihova mom-
cad, brojem neizmjerna, golemih tjelesa, polozajem veoma zastieena,
pala je nicice pred tribunalom vojskovode predavsi oruzje zajedno sa
svojim vodama, okruzena blistavom i naoruzanom povorkom nasih
vojnika. Skrseni su Langobardi, narod suroviji i od germanske suro-
vosti; naposljetku, one sto se nikad prije ni u nadi nije gajilo, a kamoli
djelom pokusalo: od petstotoga miljokaza od Rajne, pa sve do rijeke
Albe, koja tece pored zemlje Semnonaca i Hermunduraca, provede-
na je rimska vojska sa svojim bojnim znakovima. 571 A zahvaljujuei
istoj cudesnoj sreCi i brizi vojskovode, kao i pomnom promatranju
vremena, i brodovlje, koje je bilo oplovilo zaljeve Oceana, od prije
toga nevidenog i nepoznatog mora povezeno rijekom Alborn, nakon
pobjede stecene nad veoma velikim brojem naroda, zajedno s neiz-
mjernim obiljem svih stvari, pridruzilo se vojsci i Cezaru.
107 Ne mogu se suzdrZati a da u tako znamenite dogadaje ne
upletem i ovo. Kad smo taborom zaposjeli ovostranu obalu prije
spomenute rijeke i kad je druga strana zasjala naoruzanom hrabroseu
neprijatelja, unatoc svem kretanju i pokusaju nasih lada da odmah

179
 HISTORIAE ROMANAE

urn, unus e barbaris aetate senior, corpore excellens, dignitate, quan-

tum ostendebat cultus, eminens, cavatum, ut illis mos est, ex materia
conscendit alveum solusque id navigii genus temperans ad medium
processit fluminis et petiit, liceret sibi sine periculo in earn, quam
armis tenebamus, egredi ripam ac videre Caesarem. Data petenti
facultas. Tum adpulso lintre et diu tacitus contemplatus Caesarem,
"nostra quidem," inquit, "furit iuventus, quae cum vestrum numen
absentium colat, praesentium potius arm a metuit quam sequitur fi-
dem. Sed ego beneficio ac permissu tuo, Caesar, quos ante audiebam,
hodie vidi deos, nec feliciorem ullum vitae meae aut optavi aut sensi
diem." Impetratoque ut manum contingeret, reversus in naviculam,
sine fine respectans Caesarem ripae suo rum adpulsus est. Victor
omnium gentium locorumque, quos adierat Caesar, incolumi invi-
olatoque et semel tantummodo magna cum clade hostium fraude
eorum temptato exercitu in hiberna legiones reduxit, eadem qua
priore anno festinatione urbem petens.
108 Nihil erat iam in Germania, quod vinci posset, praeter gen-
tern Marcomannorum, quae Maroboduo duce excita sedibus suis
atque in interiora refugiens incinctos Hercynia silva campos inco-
lebat. Nulla festinatio huius viri mentionem transgredi debet. Ma-
roboduus, genere nobilis, corpore praevalens, animo ferox, natione
magis quam ratione barbarus, non tumultuarium neque fortuitum
neque mobilem et ex voluntate parentium constantem inter suos
occupavit principatum, sed certum imperium vimque regiam com-
plexus animo statuit avocata procul a Romanis gente sua eo progredi,
ubi cum propter potentiora arma refugisset, sua faceret potentissima.
Occupatis igitur, quos praediximus, locis finitimos omnis aut bello
domuit aut condicionibus iuris sui fecit.
109 Corpus suum custodientium imperium, perpetuis exercitiis
paene ad Romanae disciplinae formam redactum, brevi in eminens
et nostro quoque imperio timendum perduxit fastigium gerebatque
se ita adversus Romanos, ut neque bello nos lacesseret, et si lacesse-
retur, superesse sibi vim ac voluntatem resistendi ostenderet. Legati,
quos mittebat ad Caesares, interdum ut supplicem commendabant,

180
 RIMSKA POVljEST

uzmaknu, jedan od barbara starije dobi, visok uzrastom, a dostojan-

stvom, koliko je pokazivala njegova nosnja, istaknut, popeo se u izdu-
bljeni cun od drva, kakav je u njih obicaj, te je sam upravljajuCi tom
vrstom plovila, posao do sredine rijeke i zamolio da mu se dopusti
da bez pogibli izade na onu obalu koju smo mi ddali oruzjem - i vidi
Cezara. Njegovim je molbama udovoljeno. Tad je pristao cunom uz
obalu i dugo sutke promatrajuCi Cezara rekao: "Nasa je mladez, doi-
sta, mahnita, jer premda stuje vase bozanstvo kad ste odsutni, kad ste
pak prisutni radije zazire od vasega oruzja nego sto pristaje na vasu
zastitu. 572 No ja sam dobrotom i dopustenjem tvojim, Cezare, bogove
o kojima sam prije sarno slusao danas vidio na vlastite oCi i nisam
ni pozelio ni osjetio nijedan sretniji dan u svojemu livotu." Na to se
ishodivsi da dotakne njegovu ruku vratio u camac, te je neprestance
se osvreuCi za Cezarom pristao uz obalu svojih. Kao pobjednik nad
svim narodima i mjestima koje je posjetio, Cezar je uz netaknutu i
neozlijedenu vojsku napadnutu sarno jedanput zahvaljujuCi njihovu
lukavstvu, no uz velik poraz neprijatelja, vratio legije u zimovnike,
istom zurbom kao i prethodne godine hitajuCi u grad.
108 U Germaniji nije bilo vise nicega sto bi se moglo pobijediti,
osim naroda Markomana, koji je pod vodstvom Maroboduja dozvan
iz svojih obitavaliSta i bjezeCi u unutrasnjost nastanjivao polja opa-
sana Hercinskom sumom. 573 Nema te zurbe zbog koje bi se trebalo
prijeCi preko spomena na ovoga muza. Maroboduj, plemenita roda,
veoma snazna tijela, prkosna duha, barbarin po narodnosti, vise nego
po pameti, nije stekao medu svojima ni nenadanu, ni slucajnu, ni
nestalnu vlast, ni vlast koja se osnivala na volji njegovih roditelja,
nego je skupio u dusi svoje pouzdano gospodstvo i kraljevsku moe
i odluCio odvrativsi svoj narod daleko od Rimljana krenuti onamo
gdje bi svoje 574 uCinio najmoenijim, kad se povuce zbog nadmoenijeg
rimskog oruzja. Zaposjevsi stoga mjesta koja smo prije spomenuli,
sve je svoje susjede iIi u ratu pokorio iii ugovorima ucinio ovisnima
o svojoj vlasti.
109 Cetu onih koji su cuvali njegovu vlast, neprestanim uvjezba-
vanjima dovedenu gotovo do oblika rimske stege, za kratko je vrijeme
doyen do visoka polozaja koji je zadavao strah i nasemu carstvu i tako
se ponasao prema Rimljanima da nas nije ni izazivao ratom i da je,
ako nas je izazivao, pokazivao kako mu preostaje snage i volje da nam
se suprotstavi. Poslanici koje je upueivao k Cezaru preporucivali su

181
 HISTORIAE ROMANAE

interdum ut pro pari loquebantur. Gentibus hominibusque a nobis

desciscentibus erat apud eum perfugium, in totumque ex male dis-
simulato agebat aemulum; exercitumque, quem septuaginta milium
peditum, quattuor equitum fecerat, adsiduis adversus finitimos bellis
exercendo maiori quam, quod habebat, operi praeparabat: eratque
etiam eo timendus, quod cum Germaniam ad laevam et in fronte,
Pannoniam ad dextram, a tergo sedium suarum haberet Noricos,
tamquam in omnes semper venturus ab omnibus timebatur. Nec se-
curam incrementi sui patiebatur esse Italiam, quippe cum a summis
Alpium iugis, quae fin em Italiae terminant, initium eius finium haud
multo plus ducentis milibus passuum abesset. Hunc virum et hanc
regionem proximo anna diversis e partibus Ti. Caesar adgredi statu-
it. Sentio Saturnino mandatum, ut per Cattos excisis continentibus
Hercyniae silvis legiones Boiohaemum (id regioni, quam incolebat
Maroboduus, nomen est) duceret, ipse a Carnunto, qui locus Norici
regni proximus ab hac parte erat, exercitum, qui in Illyrico merebat,
ducere in Marcomannos orsus est.
110 Rumpit, interdum moratur proposita hominum fortuna.
Praeparaverat iam hiberna Caesar ad Danubium admotoque exercitu
non plus quam quinque dierum iter a primis hostium aberat, legio-
nesque quas Saturninum admovere placuerat, paene aequali divisae
intervallo ab hoste intra paucos dies in praedicto loco cum Caesare
se iuncturae erant, cum universa Pannonia, insolens longae pacis
bonis, adulta viribus, Delmatia omnibusque tractus eius gentibus in
societatem adductis consilii, arma corripuit. Tum necessaria gloriosis
praeposita neque tutum visum abdito in interiora exercitu vacuam
tam vicino hosti relinquere Italiam. Gentium nationumque, quae
rebellaverant, omnis numerus amplius octingentis milibus explebat;
ducenta fere peditum colligebantur armis habilia, equitum novem.
Cuius immensae multitudinis, parentis acerrimis ac peritissimis du-
cibus, pars petere Italiam decreverat iunctam sibi Nauporti ac Ter-
gestis confinio, pars in Macedoniam se effuderat, pars suis sedibus
praesidium esse destinaverat. Maxima duobus Batonibus ac Pinneti
ducibus auctoritas erat. In omnibus autem Pannoniis non disciplinae
tantummodo, sed linguae quoque notitia Romanae, plerisque etiam

182
 RIMSKA POVljEST

ga ponekad kao poniznog molitelja, a ponekad su govorili kao nama

jednaki. Narodi i ljudi koji su se odmetali od nas imali su pribjeziste
kod njega, te je u svemu, slabo prikrivajuCi, igrao ulogu suparnika.
A vojsku koju je sastavio od sedamdeset tisuea pjesaka i cetiri tisuee
konjanika uvjezbavao je neprestanim ratovima protiv susjeda i pri-
premao je za veee djelo od onoga koje je drZao u rukama. Valjalo ga
se bojati i zbog toga 8tO je, kako mu je Germanija bila s lijeva i s cela,
Panonija s desna, a iza leda svojih obitavalista imao je Noricane, kao
da uvijek namjerava udariti na sve, u svih izazivao strah. Nije pak
dopu8tao da od njegova napredovanja bude sigurna ni !talija, jer je
od najvisih vrhova Alpa koje omeduju granicu Italije pocetak njegove
zemlje bio udaljen ne mnogo vise od dvjesta tisuea koraka. Ovoga
muza i ovaj kraj prethodne je godine s razliCitih strana odlucio napa-
sti Tiberije Cezar. Senciju Saturninu nalozeno je da preko Kaeana,575
posjekavsi neprekinute sume Hercinije, odvede legije u Bojohem (to
je ime kraja koji je nastanjivao Maroboduj), a sam je iz Karnunta,
mjesta koje je s ove strane bilo najblize norickom kraljevstvu, poceo
vojsku koja je sluzila u Iliriku voditi na Markomane. 576
110 Sudbina ponekad prekida, a ponekad zadrZava namjere
ljudi. Cezar je vee bio pripravio zimovnik uz Dunav i primakavsi
vojsku nije bio viSe od pet dana hoda udaljen od prvih neprijatelja,
te bio odluCio da i Saturnin primakne legije, koje su bile razdvojene
gotovo jednakom udaljenoseu od neprijatelja i za nekoliko se dana
na unaprijed ugovorenu mjestu imale spojiti s Cezarom, kad se Ci-
tava Panonija, obijesna zbog blagodati dugotrajna mira i narasla u
snagama, nakon 8tO su i Delmacija i sva plemena onoga kraja bili
privuceni tomu cilju, podigla na oruzje. 577 Tad je nuZda pretpostav-
ljena slavi, te se nije Cinilo sigurnim, dok se vojska nalazila u unu-
trasnjosti, ostaviti Italiju izlozenu tako bliskom neprijatelju. Potpun
broj plemena i naroda koji su se bili podigli na ustanak iznosio je
vise od osam stotina tisuca; skupilo se gotovo dvjesta tisuca pjeSaka
doraslih oruzju i devet tisuca konjanika. Jedan dio tog neizmjernog
mnostva, koji se pokoravao vrlo vatrenim i iskusnim vojskovodama,
odluCio je udariti na ItaHju, koja kod Nauporta578 i Tergesta579 granici
s njihovim krajevima; drugi je dio bio preplavio Makedoniju; treCi
je dio odluCio da bude zastita vlastitoj postojbini. NajveCi su ugled
uzivali njihovi vojskovode dvojica Batona i Pinet. 580 Svi su pak Pa-
nonci poznavali ne samo rimski naCin zivota, nego i jezik, a veCini

183
 HISTORIAE ROMANAE

litterarum usus et familiaris animorum erat exercitatio. Itaque her-

cules nulla umquam natio tam mature consilio belli bellum iunxit
ac decreta patravit! Oppressi cives Romani, trucidati negotiatores,
magnus vexillariorum numerus ad internecionem ea in regione, quae
plurimum ab imperatore aberat, caesus, occupata armis Macedonia,
omnia et in omnibus locis igni ferroque vastata. Quin etiam tantus
huius belli metus fuit, ut stabilem illum et firmatum tantorum bello-
rum experientia Caesaris Augusti animum quateret atque terreret.
III Habiti itaque dilectus, revocati undique et omnes veterani,
viri feminaeque ex censu libertinum coactae dare militem. Audita in
senatu vox principis, decimo die, ni caveretur, posse hostem in urbis
Romae venire conspectum. Senatorum equitumque Romanorum
exactae ad id bellum ope rae, pollicitati. Omnia haec frustra praepa-
rassemus, nisi qui illa regeret fuisset. Itaque ut praesidium ultimum
res publica ab Augusto ducem in bellum poposcit Tiberium.
Habuit in hoc quoque bello mediocritas nostra speciosi ministe-
rii locum. Finita equestri militia designatus quaestor necdum senator
aequatus senatoribus, etiam designatis tribunis plebei, partem exer-
citus ab urbe traditi ab Augusto perduxi ad filium eius. In quaestura
deinde remissa sorte provinciae legatus eiusdem ad eundem missus
sum.
Quas nos primo anno acies hostium vidimus! Quantis pruden-
tia ducis opportunitatibus furentes eo rum vires universas elusimus,
fudimus partibus! Quanto cum temperamento simul civilitatis res
auctoritate imperatoria agi vidimus! Qua prudentia hiberna dispo-
sita sunt! Quanto opere inclusus custodiis exercitus nostri, ne qua
posset erumpere inopsque copiarum et intra se furens viribus hostis
elanguesceret!
112 Felix eventu, forte conatu prima aestate belli Messalini opus
mandandum est memoriae. Qui vir animo etiam quam gente nobili-
or dignissimusque, qui et patrem Corvinum habuisset et cognomen
suum Cottae fratri relinqueret, praepositus Illyrico subita rebellione
cum semiplena legione vicesima circumdatus hostili exercitu ampli-
us viginti milia fudit fugavitque et ob id ornamentis triumphalibus
honoratus est.

184
 RIMSKA POVI/EST

je njih bila posve obicna uporaba knjige i vjezbanje u oruzju. Stoga,

Herkula mi, nijedan narod nije nikad tako brzo namjeru da ratuje
spojio s ratom i sproveo u djelo svoje odluke! Unisteni su rimski
gradani, poklani trgovci, poubijan do zadnjega covjeka velik broj
veksilaraca 581 u onome kraju koji je bio najudaljeniji od vrhovnog
zapovjednika. Makedonija je zaposjednuta oruzjem, sve i posvuda
opustoseno ognjem i macem. Dapace, tako je velik bio strah od tog
rata da je pokolebao i preplasio i srce Cezara Augusta, ocvrsnulo i
prekaljeno iskustvom u tolikim ratovima.
111 Stoga je odrzano novacenje i odasvud su pozvani svi vete-
rani, muzevi i zene prisiljeni su da sukladno svojemu imetku daju
oslobodenike za vojnike. 582 Cula se u senatu rijec vladara kako ne-
prijatelj, ne bude Ii se na oprezu, za deset dana moze doCi nadomak
gradu Rimu. Od senatora i rimskih vitezova zatrazena je pomoc za taj
rat i ovi su je spremno obecali. Sve bismo to bili uzalud pripravili da
nije bilo onoga koji bi time upravljao. Stoga je ddava kao posljednju
zastitu zatraiila od Augusta da Tiberije bude voda u tom ratu.
Nasa je malenkost i u ovome ratu imala mjesto posebne sluzbe.
Po svrsetku sluzenja u konjaniStvu, kao izabrani kvestor, jos uvijek
ne kao senator izjednacen sa senatorima, pa ni s izabranim puckim
tribunima, dio sam vojske predane od Augusta iz grada doveo njego-
yom sinu. Potom sam, u kvesturi, poSto je bacena kocka za provincije,
kao Augustov legat583 poslan k njemu.
Kakve Ii smo mi prve godine bojne redove neprijateljii vidjeli!
U kolikim smo prigodama, zahvaljujuCi razboritosti vojskovode,
sve njihove bjesomucne snage odbili, razbili na dijelove! Vidjeli s
kakvom se umjerenoscu i uljudnoscu, a u isti mah zapovjednickim
dostojanstvom, vodi rat!584 Kakvom su promisljenoscu rasporedeni
zimovnici! S kolikim je trudom neprijatelj zatvoren strazama nase
vojske, kako ne bi nikuda mogao provaliti i kako bi se, siromasan u
zalihama i bijesneCi unutar sebe, iscrpio u svojim snagama.
112 U prvom ljetu rata po svom sretnom ishodu, slucaju i poku-
saju zapamceno je Mesalino djelo. 585 Taj je muz, plemenitiji duhom
nego rodom i najdostojniji da Korvina ima za oca i da svoj nadimak
ostavi svom bratu,586 postavljen na celo Ilirika razbio i u bijeg natjerao
vise od dvadeset tisuca neprijatelja s dvadesetom legijom polupopu-
njenom zbog iznenadne pobune i opkoljen neprijateljskom vojskom,
te je zbog toga pocascen trijumfalnim ukrasima. 587

185
 HISTORIAE ROMANAE

Ita placebat barbaris numerus suus, ita fiducia virium, ut ubi-

cumque Caesar esset, nihil in se reponerent. Pars exercitus eorum,
proposita ipsi duci et ad arbitrium utilitatemque nostram macerata
perductaque ad exitiabilem famem, neque instantem sustinere neque
cum facientibus copiam pugnandi derigentibusque aciem ausa con-
gredi occupato monte Claudio munitione se defendit. At ea pars,
quae obviam se effuderat exercitui, quem A. Caecina et Silvanus Pla-
utius consulares ex transmarinis adducebant provinciis, circumfusa
quinque legionibus nostris auxiliaribusque et equitatui regio (quippe
magnam Thracum manum iunctus praedictis ducibus Rhoemetal-
ces, Thraciae rex, in adiutorium eius belli secum trahebat) paene
exitiabilem omnibus cladem intulit: fusa regiorum equestris acies,
fugatae alae, conversae cohortes sunt, apud signa quoque legionum
trepidatum. Sed Romani virtus militis plus eo tempore vindicavit
gloriae quam ducibus reliquit, qui multum a more imperatoris sui
discrepantes ante in hostem inciderunt, quam per exploratores, ubi
hostis esset, cognoscerent. lam igitur in dubiis rebus semet ipsae
legiones adhortatae, iugulatis ab hoste quibusdam tribunis militum,
interempto praefecto castrorum praefectisque cohortium, non incru-
entis centurionibus, e quibus etiam primi ordinis cecidere, invasere
hostes nec sustinuisse contenti perrupta eorum acie ex insperato
victoriam vindicaverunt.
Hoc fere tempore Agrippa, qui eodem die quo Tiberius adoptatus
ab avo suo naturali erat, et iam ante biennium, qualis esset, apparere
coeperat, mira pravitate animi atque ingenii in praecipitia conversus
patris atque eiusdem avi sui animum alienavit sibi, moxque crescen-
tibus in dies vitiis dignum furore suo habuit exitum.
113 Accipe nunc, M. Vinici, tantum in bello ducem, quantum
in pace vides principem. lunctis exercitibus, quique sub Caesare fu-
erant quique ad eum venerant, contractisque in una castra decem
legionibus, septuaginta amplius cohortibus, decem alis et pluribus
quam decem veteranorum milibus, ad hoc magno voluntariorum
numero frequentique equite regio, tanto denique exercitu, quan-

186
 RIMSKA POVI/EST

Barbari su se tako malo ponosili svojim brojem, tako malo po-

uzdavali u svoje snage da, gdje se god nalazio Cezar, nisu imali vjere
u sebe. Dio njihove vojske, koji se nalazio pred samim vojskovodom
i po nasoj volji i na nasu korist bio iscrpljen i dove den do pogubne
gladi, nije se usudio izdriati ni trenutacnu bitku ni pobiti se s onima
koji su nastojali stvoriti priliku za nju i koji su postrojavali bojni
red, nego se zaposjevsi Klaudijev brijeg,588 branio iz utvrde. A onaj
dio koji je krenuo ususret vojsci koju su bivsi konzuli Aulo Cecina
i Silvan Plaucije,589 dovodili iz prekomorskih pokrajina, opkolivsi
pet nasih legija, te pomoene cete i onu kraljevsku vojsku (veliku je
naime cetu Tracana, kao pripomoe za onaj rat, vodio sa sobom Re-
metalk pridruzen prije spomenutim vojskovodama), nanio je gotovo
svima poguban poraz. 590 Razbijen je konjanicki bojni red kraljevskih
vojnika, u bijeg su natjerane ale, okrenule su se kohorte, nastala je
plasljiva strka i kod bojnih znakova legija. No hrabrost rimskoga
vojnika vise je u tom casu prisvojila slave sebi nego sto ju je ostavila
vojskovodama, koji su se, razlikujuCi se uvelike od svog zapovjednika,
prije obrusili na neprijatelja nego 8to su preko uhoda saznali gdje
se neprijatelj nalazi. Ubrzo su stoga legije, nasavsi se u pogibeljnu
polozaju, osokolile same sebe, a posto je neprijatelj zaklao nekoliko
vojnickih tribuna, te ubio prefekta tabora i prefekte kohorata, pri
cemu nisu ostali neokrvavljeni ni centurioni, od kojih su poginuli
i oni iz prvoga reda, navalile na neprijatelja, te su, ne zadovoljivsi
se time 5to su ga zaustavile, probivsi njihov bojni red, neocekivano
osigurale pobjedu.
Otprilike u to vrijeme Agripa,591 koji je bio usvojen od svog ro-
denog djeda istoga dana kad i Tiberije i vee dvije godine prije toga
poceo pokazivati kakav je, cudnom izopacenoseu duha i uma upao je
u ponor te je odvratio od sebe srce svojega oca, pa i samoga djeda, a
uskoro je, kako su iz dana u dan njegove mane rasle, dozivio svrsetak
dostojan svoje mahnitosti.
113 Pogledaj sada, Marko Vinicije, onako velikog vojskovodu
u ratu kako velikog vladara vidis u miru. Nakon sto su vojske bile
udruzene, i one koje su bile pod Cezarom i one koje su bile pristigle
k njemu, nakon sto je u jedan tabor bilo okupljeno deset legija, viSe
od sedamdeset kohorata, de set ala i viSe od deset tisuea veteran a, a
uz to i velik broj dragovoljaca i brojno kraljevo konjaniStvo,592 tolika,

187
 HISTORIAE ROMANAE

tus nullo urn quam loco post bella fuerat civilia, omnes eo ipso la-
eti erant maximamque fiduciam victoriae in numero reponebant.
At imperator, optimus eo rum quae agebat iudex et utilia speciosis
praeferens quodque semper eum facientem vidi in omnibus bellis,
quae probanda essent, non quae utique probarentur sequens, paucis
diebus exercitum, qui venerat, ad refovendas ex itinere eius vires
moratus, cum eum maiorem, quam ut temperari posset, neque ha-
bilem gubernaculo cerneret, dimittere statuit; prosecutusque longo
et perquam laborioso itinere, cuius difficultas narrari vix potest, ut
neque universos quisquam auderet adgredi et partem digredientium,
suorum quisque metu finium, universi temptare non possent, remisit
eo, unde venerant, et ipse asperrimae hiemis initio regressus Sisciam
legatos, inter quos ipsi fuimus, partitis praefecit hibernis.
114 0 rem dictu non eminentem, sed solida veraque virtute
atque utilitate maximam, experientia suavissimam, humanitate sin-
gularem! Per omne belli Germanici Pannonicique tempus nemo e
nobis gradumve nostrum aut praecedentibus aut sequentibus im-
becillus fuit, cuius salus ac valetudo non ita sustentaretur Caesaris
cura, tamquam distractissimus ille tantorum onerum mole huic uni
negotio vacaret animus. Erat desiderantibus paratum iunctum ve-
hiculum, lectica eius publicata, cuius usum cum alii tum ego sensi;
iam medici, iam apparatus cibi, iam in hoc solum uni portatum in-
strumentum balinei nullius non succurrit valetudini; domus tantum
ac domestici deerant, ceterum nihil, quod ab illis aut praestari aut
desiderari posset. Adiciam illud, quod, quisquis illis tempo rib us
interfuit, ut alia, quae retuli, agnoscet protinus: solus semper equo
vectus est, solus cum iis, quos invitaverat, maiore parte aestivarum
expeditionum cenavitsedens; non sequentibus disciplinam, quate-
nus exemplo non nocebatur, ignovit; admonitio frequens, interdum
et castigatio, vindicta tamen rarissima, agebatque medium plurima
dissimulantis, aliqua inhibentis.
Hiems emolumentum patrati belli contulit, sed insequenti ae-
state omnis Pannonia reliquiis totius belli in Delmatia manentibus
pacem petiit. Ferocem illam tot milium iuventutem, paulo ante ser-
vitutem minatam Italiae, conferentem arma, quibus usa erat, apud

188
 RIMSKA POVI/EST

napokon, vojska kolike nikad ni na jednom mjestu poslije gradan-

skih ratova nije bilo, svi su upravo zbog toga bili veseli i najveee su
pouzdanje u pobjedu polagali u svoj broj. A zapovjednik, najbolji
sudac u onome 5tO je radio i pretpostavljajuCi korisno lijepomu i
- 5tO sam uvijek vidio da cini u svim ratovima - slijedeCi ono 5tO
je dostojno odobravanja, a ne ono 5tO se na bilo koji naCin priznaje
valjanim, nekoliko je dana zadrZao vojsku, koja je bila pristigla, da
obnovi svoje snage nakon puta i kadje uvidio da je ova prevelika a
da bi se mogla drZati na uzdi i neprikladna za upravljanje, odlucio ju
je raspustiti. 593 Krenuv5i na dug i veoma naporan put,594 Cija se tezina
jedva moze opisati, kako se nitko ne bi usudio ni nasrnuti na sve
zajedno, ni svekoliki mogli napasti dio onih koji su se, kako vee koji
iz straha za svoju zemlju, razilazili, pustio ih je onamo odakle su bili
doSli, a sam je, vrativsi se pocetkom vrlo 05tre zime 595 u Sisciju, legate,
medu kojima smo se i mi sami nalazili, postavio za zapovjednike ceta
odvedenih u zimovnike.
114 0 stvari Ii, ne izvrsne da se 0 njoj govori, nego po pravoj i
istinskoj hrabrosti i koristi najveee, po iskustvu najslade, po ljudskosti
jedinstvene! Za sve vrijeme Germanskoga i Panonskog rata nitko od
nas ili onih koji su od nas bili veSeg ili nizeg Cina nije bio tako slab da
se njegov zivot i zdravlje ne bi odrZavalo Cezarovom skrbi, kao da se
taj duh, razapet veliCinom tolikih tereta, posvetio jedino tom poslu. Za
one koji to trebali pripravljena su bila upregnuta kola, pa i prepu5tena
njegova lezaljka, ciju sam korist i ja osjetio kao i drugi. Sad lijecnici,
sad pripremljena hrana, sad oprema za kupanje u tu svrhu vozena
sarno za jednoga priskocili su u pomoe svaCijem zdravlju. Nedostajeli
su kuea i sluzincad, no drugo nista sto bi oni mogli bilo dati, bilo po-
zeljeti. Dodat eu i to sto ee svatko tko je zivio u tim vremenima, kao
i to sto sam ispripovjedio, odmah prepoznati. Sam je uvijek jahao na
konju, veeem dijelu ljetnih pohoda sam je sjedeCi objedovao S onima
koje bi posjetio u. Oprastao je onima koji se nisu pokoravali stezi,
dotle dok to nije 5kodilo kao los primjer; opominjanje je bilo cesto,
ponekad i prekoravanje, kaznjavanje ipak veoma rijetko, te se drZao
sredine, na veCinu se toga ne osvreuCi, poneSto sprecavajuCi.
Zima 596 je sa sobom donijela blagodat zavrsenog rata, no sljedeeeg
je ljeta597 cijela Panonija zatrazila mir, dok se jos ponegdje ratovalo
u Delmaciji. Onu divlju momcad od toliko tisuea ljudi, koja je malo
prije ropstvom prijetila Italiji, a koja je skupila oruzje 5tO ga je upo-

189
 HISTORIAE ROMANAE

flumen nomine Bathinum prosternentemque se universam genibus

imperatoris, Batonemque et Pinnetem excelsissimos duces, captum
alterum, alterum a se deditum iustis voluminibus ordine narrabimus,
ut spero.
Autumno victor in hiberna reducitur exercitus, cuius omnibus
copiis a Caesare M. Lepidus praefectus est, vir nominis ac fortunae
Caesarum proximus, quem in quantum quisque aut cognoscere aut
intellegere potuit, in tantum miratur ac diligit tantorumque nomi-
num, quibus ortus est, ornamentum iudicat.
115 Caesar ad alteram belli Delmatici molem animum atque
arma contulit. In qua regione quali adiutore legatoque fratre mea
Magio Celere Velleiano usus sit, ipsius patrisque eius praedicatione
testatum est et amplissimorum donorum, quibus triumphans eum
Caesar donavit, signat memoria. Initio aestatis Lepidus educto hi-
bernis exercitu per gentis integras immunesque adhuc clade belli
et eo feroces ac truces tendens ad Tiberium imp erato rem et cum
difficultate locorum et cum vi hostium luctatus, magna cum clade
obsistentium excisis agris, exustis aedificiis, caesis viris, laetus victoria
praedaque onustus pervenit ad Caesarem, et ob ea, quae si propriis
gessisset auspiciis, triumphare debuerat, ornamentis triumphalibus
consentiente cum iudicio principum voluntate senatus donatus est.
Illa aestas maximi belli consummavit effectus: quippe Perustae et
Desidiates Delmatae, situ loco rum ac montium, ingeniorum ferocia,
mira etiam pugnandi scientia et praecipue angustiis saltuum paene
inexpugnabiles, non iam ductu, sed manibus atque armis ipsius Ca-
esaris tum demum pacati sunt, cum paene funditus eversi forent.
Nihil in hoc tanto bello, nihil in Germania aut videre maius
aut mirari magis potui, quam quod imperatori numquam adeo ulla
opportuna visa est victoriae occasio, quam damno amissi pensaret
militis semperque visum est gloriosum, quod esset tutissimum, et
ante conscientiae quam famae consultum nec umquam consilia ducis
iudicio exercitus, sed exercitus providentia ducis rectus est.

190
 RIMSKA POVIJEST

trebljavala kod rijeke Batina i baeila se sva pred noge zapovjednika,

te Batona i Pineta, najcuvenije vojskovode, jednoga zarobljena, a
drugoga koji se dragovoljno predao, opisat cemo, kako se nadam,
u pravim knjigama. 598
Ujesen 599 se pobjednicka vojska vratila u zimovnik, Cijim je svi-
rna cetama od Cezara za zapovjednika postavljen Marko Lepid, muz
veoma blizak imenu i polozaju Cezara, kojemu se svatko divi u mjeri
u kojoj ga je mogao upoznati iIi razumjeti, te cijeni i proglasava ukra-
som tako znamenitih imena od kojih je roden. 600
115 Cezar je upravio pozornost i oruzje na drugi teret Delmat-
skoga rata. 601 A kakav mu je pomocnik i legat u tome ratu bio moj
brat Magije Celer Velejan, posvjedoceno je njegovim vlastitim oCi-
tovanjem, kao i oCitovanjem njegova oea, a potvrduje to i spomen
na vrlo obilne darove kojima ga je obasuo Cezar proslavljajuCi tri-
jumf. 602 Pocetkom Ijeta 603 Lepid je izveo vojsku iz zimovnika, pa se
kroz narode netaknute ratom i jos uvijek postedene ratnog poraza, te
zbog toga prkosne i divlje, kretao k vrhovnom zapovjedniku Tiberiju,
boreCi se s velikim teSkocama zemljista i silom neprijatelja, uz tezak
poraz onih koji su se odupirali; unistivsi polja, spalivsi nastambe i
poubijavsi muzeve, veseo zbog pobjede i natovaren plijenom stigao
je do Cezara, te je za ono zbog cega je trebao proslaviti trijumf, da je
to izvrsio pod vlastitim auspieijima, suglasnom presudom vladara i
voljom senata pocascen trijumfalnim ukrasima. 604
To je Ijeto okoncalo vrlo mucan rat. Jer su Delmati, Perusti i
Dezidijati, gotovo nepobjedivi zbog polozaja svojih mjesta i plan ina,
svoje divlje cudi i cudesne vjeStine u borbi, a osobito zbog svojih
gorskih klanaea, tek tad napokon pokoreni, ne sarno pod vodstvom,
vec i rukama i oruzjem samoga Cezara, kad su bili gotovo posve
unisteni. 605
Nista u tom tako velikom ratu ni u Germaniji nisam mogao ni
znamenitijega vidjeti niti se cemu vise diviti nego tomu sto se za-
povjedniku nikad nijedna prilika za pobjedu nije Cinila zgodnom
da bi je morao platiti stetom zbog izgubljenog vojnika i sto mu se
uvijek Cinilo najslavnijim ono sto je bilo najsigurnije, te 510 se prije
vodila briga za savjest nego za slavu, i sto se odluke vojskovode nisu
nikad ravnale prema prosudbi vojske, nego se vojska ravnala prema
razboritosti vojskovode.

191
 HISTORIAE ROMANAE

116 Magna in bello Delmatico experimenta virtutis in incultos

ac difficilis locos praemissus Germanicus dedit; celebri etiam opera
diligentique Vibius Postumus vir consularis, praepositus Delmatiae,
ornamenta meruit triumphalia: quem honorem ante paucos annos
Passienus et Cossus, viri quamquam divers is virtutibus celebres, in
Africa meruerant. Sed Cossus victoriae testimonium etiam in cogno-
men filii contulit, adulescentis in omnium virtutum exempla geniti.
At Postumi operum L. Apronius particeps illa quoque militia eos,
quos mox consecutus est, honores excellenti virtute meruit.
Utinam non maioribus experimentis testatum esset, quantum in
omni re fortuna posset! Sed in hoc quoque genere abunde agnosci vis
eius potest. Nam et Aelius Lamia, vir antiquissimi moris et priscam
gravitatem semper humanitate temperans, in Germania Illyricoque
et mox in Africa splendidissimis functus ministeriis, non merito, sed
materia adipiscendi triumph alia defectus est, et A. Licinius Nerva
Silianus, P. Silii filius, quem virum ne qui intellexit quidem abunde
miratus est, in eo nihil non optimo civi, simplicissimo duci superesse
praeferens, inmatura morte et fructu amplissimae principis amicitiae
et consummatione evectae in altissimum paternumque fastigium
imaginis defectus est. Horum virorum mentioni si quis quaesisse
me dicet locum, fatentem arguet; neque enim iustus sine mendacio
candor apud bonos crimini est.
117 Tantum quod ultimam imposuerat Pannonico ac Delmatico
bello Caesar manum, cum intra quinque consummati tanti operis
dies funesta ex Germania epistulae nuntium attulere caesi Vari tru-
cidatarumque legionum trium totidemque alarum et sex cohortium,
velut in hoc saltem tantummodo indulgente nobis fortuna, ne occu-
pato duce tanata clades inferretur. Sed et causa et persona moram
exigit.
Varus Quintilius inlustri magis quam nobili ortus familia, vir
ingenio mitis, moribus quietus et corpore et animo immobilior, otio
magis castro rum quam bellicae adsuetus militiae, pecuniae vero
quam non contemptor, Syria, cui praefuerat, declaravit, quam pau-
per divitem ingressus dives pauperem reliquit; is cum exercitui, qui
erat in Germania, praeesset, concepit esse homines, qui nihil praeter

192
 RIMSKA POVIJEST

116 Velike dokaze hrabrosti u Delmatskome ratu pruzio je Ger-

manik, poslan na pusta i pogibeljna mjesta. 606 A namjesnik Delmacije,
bivsi konzul Vibije Postum, zasluzio je slavnim i revnim djelom tri-
jumfalne ukrase. 607 Tu su cast nekoliko godina prije zasluzili u Africi
Pasijen i Kos, slavni premda zbog razlicitih vrlina, slavni. 608 No Kos
je svjedocanstvo 0 svojoj pobjedi prenio i na nadimak svojega sina,
mladica rodena za primjer svih vrlina. 609 A dionik Postumovih djela
Lucije Apronije u toj je vojnickoj sluzbi svojom izvanrednom hra-
broscu zasluzio i one casti koje je uskoro postigao. 610
Kamo srece da jos veCim dokazima nije posvjedoceno koliko u
svakoj stvari moze sudbina! No i ovdje se moze obilato prepoznati
njezina moe. Jer, i Elije je Lamija, muz staroga kova i covjek koji je
starinsku ozbiljnost uvijek ublazavao svojom covjecnoscu, nakon sto
je u Germaniji i u Iliriku, a uskoro i u Africi, obnasao najistaknutije
duznosti, ostao uskracen za pocasne znakove trijumfa, ne zbog toga
sto ih ne bi zasluzio, nego zbog nesposobnosti da ih se dokopa,611 a
Aulo je Licinije Nerva Silijan,612 sin Publija Silija,613 muz kojemu se ni
onaj koji ga je poznavao nije mogao dovoljno nadiviti,614 pokazujuci
kako u njemu nema nicega cega ne bi, bilo kao najcestitiji gradanin,
bilo kao najposteniji vojskovoda, u najvecoj mjeri imao, zbog svoje
prerane smrti ostao prikracen ne sarno za uzivanje najveceg prija-
teljstva s vladarom, nego i za obavljanje casti uzdignute do najviseg i
oCinskog stupnja dostojanstva. 615 Ako bi tko ustvrdio kako sam trazio
priliku za spomen ovih muzeva, optuzit ce me s pravom. U ocima
cestitih pravedno postenje bez laganja nije zloCin.
117 Tek sto je Cezar bio okoncao Panonski i Delmatski rat, kad
je pet dana po zavrsetku tako velikog djela tuzno pismo iz Germanije
donijelo vijest 0 umorstvu Vara i pokolju triju legija i isto tolikog
broja ala i sest kohorata, dok nam je sudbina, tako reCi, barem utoliko
bila sklona sto nam tako velik poraz nije nanesen dok je vojskovoda
bio zaokupljen. I stvar i osoba iziskuje da se na tome zaddimo.
Kvintilije Var, potomak vecma slavne nego plemenite obitelji,
muz blage cudi, smirena ponasanja i prilicno troma i tijela i duha,
navikao vise na dokolicu u taboru nego na sluzbu u ratu, slab pak
preziratelj novca, kao sto je pokazala Sirija, kojoj je bio na celu i koju
je, usavsi u nju kao siromah, napustio siromasnu kao bogatas. Kad je
zapovijedao vojskom koja se nalazila u Germaniji, on je zamislio kako

193
 HISTORIAE ROMANAE

vocem membraque haberent hominum, quique gladiis domari non

poterant, posse iure mulceri. Quo proposito mediam ingressus Ger-
maniam velut inter viros pacis gaudentes dulcedine iurisdictionibus
agendoque pro tribunali ordine trahebat aestiva.
118 At illi, quod nisi expertus vix credat, in summa feritate ver-
sutissimi natumque mendacio genus, simulantes fictas litium series
et nunc provocantes alter alterum in iurgia, nunc agentes gratias,
quod ea Romana iustitia finiret feritasque sua novitate incognitae
disciplinae mitesceret et solita armis discerni iure terminarentur, in
summam socordiam perduxere Quintilium, usque eo, ut se praeto-
rem urbanum in foro ius dicere, non in mediis Germaniae finibus
exercitui praeesse crederet. Tum iuvenis genere nobilis, manu fortis,
sensu celer, ultra barbarum promptus ingenio, nomine Arminius,
Sigimeri principis gentis eius filius, ardorem animi vultu oculisque
praeferens, adsiduus militiae nostrae prioris comes, iure etiam civi-
tatis Romanae decus equestris consecutus gradus, segnitia ducis in
occasionem sceleris usus est, haud imprudenter speculatus neminem
celerius opprimi, quam qui nihil timeret, et frequentissimum initi-
um esse calamitatis securitatem. Primo igitur paucos, mox pluris in
societatem consilii recepit; opprimi posse Romanos et dicit et per-
suadet, decretis facta iungit, tempus insidiarum constituit. Id Varo
per virum eius gentis fidelem clarique nominis, Segesten, indicatur.
Postulabat etiam vinciri socios, sed praevalebant iam fata consiliis
omnemque animi eius aciem praestrinxerant: quippe ita se res habet,
ut plerumque cuius fortunam mutaturus est deus, cons ilia corrum-
pat efficiatque, quod miserrimum est, ut, quod accidit, etiam merito
accidisse videatur et casus in culpam transeat. Negat itaque se credere
speciemque in se benevolentiae ex merito aestimare profitetur. Nec
diutius post primum indicem secundo relictus locus.
119 Ordinem atrocissimae calamitatis, qua nulla post Crassi in
Parthis damnum in externis gentibus gravior Romanis fuit, iustis vo-
luminibus ut alii, ita nos conabimur exponere: nunc summa deflenda
est. Exercitus omnium fortissimus, disciplina, manu experientiaque

194
 RIMSKA POVI)EST

postoje Ijudi od svega Ijudskoga imaju sarno vIas i udove, te kako

se oni koji se nisu mogli ukrotiti oruzjem mogu umiriti zakonima.
Usavsi s tom namjerom usred Germanije, kao da se nalazi medu
Ijudima koji se raduju slasti mira, vrijeme za Ijetno vojevanje tratio
je izrieanjem pravde i postupkom pred tribunalom.
118 A oni su - u sto bi jedva tko povjerovao, osim onoga tko je
to iskusao,- u najvecem divljastvu najpodmukliji i kao narod roden
za laz hineci izmisljene nizove parnica i cas izazivajuci jedan drugo-
ga na prepirke, cas izricuCi zahvalnost sto rimska pravednost rjdava
svade i sto njihova surovost postaje pitomijom zahvaljujuCi novosti
nepoznata nauka i sto se zakonom okoncava ono sto se obicavalo
razrjdavati oruzjem, doveli Kvintilija do krajnje nemarnosti, sve
dotle da je povjerovao kako kao gradski pretor na trgu izrice prav-
du, a ne kako usred granica Germanije zapovijeda vojskom. Tad je
mladic plemenita porijekla, snazne ruke i ostra uma, po odvaznosti
svog duha daleko iznad barbarina, imenom Arminije,616 sin Sigimera,
poglaviee toga plemena, pokazujuCi na svojem lieu i u svojim oCima
vatrenost svog srca, neumoran pratilac nasega prijasnjeg vojevanja, a
i stekavsi cast viteskoga polozaja pravom rimskoga gradanstva, isko-
ristio mlitavost vojskovode kao priliku za zloCin, zakljucivsi nimalo
nerazborito kako se nitko ne da brie unistiti od onoga koji se niceg
ne boji i kako je osjeeaj sigurnosti najcesCi pocetak nesrece. Najprije
je stoga nekolicinu, a uskoro vise njih uCinio sudionieima svoga plana:
stane im govoriti i uvjeravati ih kako se Rimljani mogu unistiti; svojim
namislima pridruzi djela, te odredi vrijeme za zasjedu. To je dojav-
ljeno Varu preko Segesta, vjernog covjeka iz tog plemena i glasovita
imena. 617 Zahtijevao je i da se krivci baee u lance. No ubrzo je sudbina
pocela odnositi prevagu618 nad njegovim odlukama, te je oslabila svu
ostrinu njegova uma. Jer, tako se to dogada - da bog obicno onomu
Ciju sudbinu hoce promijeniti pokvari odluke i ucini - sto je najjadnije
- da se ono sto se dogodilo cini kako se stovise s pravom dogodilo, te
puki slucaj preraste u krivieu. Rece, stoga, kako u to ne vjeruje i izjavi
kako pokazivanje dobrohotnosti prema sebi smatra zasluzenim. No
poslije prve dojave nije ostavljena prigoda za drugu.
119 Tijek najstrasnije nesrece, od koje nakon Krasova poraza
medu Partima nijedna nije bila tda za Rimljane, namjeravamo, kao
i drugi, prikazati u pravim knjigama. Sada nam valja oplakati ono
najvaznije. Vojska najhrabrija od svih, prva madu rimskim vojni-

195
 HISTORIAE ROMANAE

bellorum inter Romanos milites princeps, marcore ducis, perfidia

hostis, iniquitate fortunae circumventus, cum ne pugnandi quidem
egrediendive occasio nisi inique, nec in quantum voluerant, data esset
immunis, castigatis etiam quibusdam gravi poena, quia Romanis et
armis et animis usi fuissent, inclusus silvis, paludibus, insidiis ab eo
hoste ad internecionem trucidatus est, quem ita semper more pe-
cudum trucidaverat, ut vitam aut mortem eius minc ira nunc venia
temperaret. Duci plus ad moriendum quam ad pugnandum animi
fuit: quippe paterni avitique successor exempli se ipse transfixit. At
e praefectis castrorum duo bus quam clarum exemplum 1. Eggius,
tam turpe Ceionius prodidit, qui, cum longe maximam partem
absumpsisset acies, auctor deditionis supplicio quam proelio mori
maluit. At Vala Numonius, legatus Vari, cetera quietus ac probus,
diri auctor exempli, spoliatum equite peditem relinquens fuga cum
alis Rhenum petere ingressus est. Quod factum eius fortuna ulta est;
non enim desertis superfuit, sed desertor occidit. Vari corpus semi-
ustum hostilis laceraverat feritas; caput eius abscisum latumque ad
Maroboduum et ab eo missum ad Caesarem gentilicii tamen tumuli
sepultura honoratum est.
120 His auditis revolat ad patrem Caesar; perpetuus patronus
Romani imperii adsuetam sibi causam suscipit. Mittitur ad Germa-
niam, Gallias confirmat, disponit exercitus, praesidia munit et se
magnitudine sua, non fiducia hostis metiens, qui Cimbricam Teu-
tonicamque militiam Italiae minabatur, ultro Rhenum cum exercitu
transgreditur. Arma infert hosti quae arcuisse pater et patria contenti
erant; penetrat interius, aperit limites, vastat agros, urit domos, fundit
obvios maximaque cum gloria, incolumi omnium, quos transduxerat,
numero in hiberna revertitur.
Reddatur verum 1. Asprenati testimonium, qui legatus sub
avunculo suo Varo militans gnava virilique opera duarum legionum,
quibus praeerat, exercitum immunem tanta calamitate servavit ma-
tureque ad inferiora hiberna descendendo vacillantium etiam cis
Rhenum sitarum gentium animos confirmavit. Sunt tamen, qui ut
vivos ab eo vindicatos, ita iugulatorum sub Varo occupata crediderint

196
 RIMSKA POVIJEST

cima po svojoj stezi, snazi i iskustvu u ratovanju, zbog mlitavosti je

vojskovode, nevjere neprijatelja i nepravednosti sudbine opkoljena,
te je - kako im ni za borbu ni za odlazak nije dana nesmetana prilika
u mjeri u kojoj su to zeljeli, nakon sto su neki dapace bili i kaznje-
ni teskom kaznom zbog toga sto su se posluZili rimskim oruzjem i
rimskom srcanoseu - zatvorena sumom, mocvarama i zasjedama
poklana do posljednjeg je covjeka od onog neprijatelja kojega je ta
vojska uvijek klala poput stoke tako da je 0 njegovom zivotu iIi smrt
odlutivala sukladno svojoj srdzbi iIi milosti. Vojskovoda je imao vise
odvaznosti da umre nego da se bori; kao nasljednik oceva i djedova
primjera sam je sebe probO. 619 A od dvojice prefekata tabora koliko
je slavan primjer pruZio Lucije Egije, toliko je sramotan dao Cejonije,
koji je, u trenutku kad je bitka vee bila uniStila daleko najveei dio
vojske, kao predlagac predaje, vise volio biti pogubljen nego umrijeti
u bitki.620 A Varov legat Numonije Vala, inace miran i valjan covjek,
zapoceo je kao zacetnik strasnoga primjera zajedno salama, ostav-
IjajuCi za sobom pjesake lisene konjanistva, bijeg prema Rajni. 621 Taj
je njegov tin kaznila sudbina: nije nadzivio one od kojih je pobjegao,
nego je poginuo kao bjegunae. Varovo je poluspaljeno truplo, rastr-
gale neprijateljsko divljastvo; njegova je glava, odsjecena i odnesena k
Maroboduju, a od njega poslana k Cezaru, pocaseena ipak pokopom
u rodovskoj grobniei.
120 Cuvsi za to, Cezar doleti k oeu; vjecni zastitnik rimskoga ear-
stva preuzme na sebe uobicajen posao. Poslan u Germaniju ojaca Ga-
lije, rasporedi vojske, ucvrsti posade i, mjereei sebe svojom velicinom,
a ne pretpostavkom 0 neprijatelja, koji je prijetio Italiji cimbarskom i
teutonskom vojnom, s vojskom prijede s onu stranu Rajne. 622 Navali
na neprijatelja za kojeg su se domovina i njegov otae bili zadovoljili
time sto su ga zaustavili, prodre jos dublje u unutrasnjost, otvori
pogranicne nasipe, opustosi polja, spali kuee, razbije one koji su mu
stali na put te se s najveeom slavom i s neumanjenim brojem svih
koje je bio prebacio u Germaniju vrati u zimovnik.
Neka se ispripovjedi istinito svjedocanstvo Lucija Asprenata, koji
je vojujuei kao legat pod svojim ujakom Varom, uz revnu i muzevnu
pomoe dviju legija kojima je zapovijedao, sacuvao vojsku postedenu
tako velike nesreee i brzo silazeCi k donjim zimovnieima, obodrio du-
hove pokolebanih naroda smjestenih s ove strane Rajne. 623 Ima ipak
i onih koji su vjerovali kako je on sacuvao zivote ovih, ali i zaposjeo

197
 HISTORIAE ROMANAE

patrimonia hereditatemque occisi exercitus, in quantum voluerit,

ab eo aditam. L. etiam Caedicii praefecti castrorum eorumque, qui
una circumdati Alisone immensis Germanorum copiis obsideban-
tur, laudanda virtus est, qui omnibus difficultatibus superatis, quas
inopia rerum intolerabilis, vis hostium facie bat inexsuperabilis, nec
temerario consilio nec segni providentia usi speculatique opportu-
nitatem ferro sibi ad suos peperere reditum. Ex quo apparet Varum,
sane gravem et bonae voluntatis virum, magis imperatoris defectum
consilio quam virtute destitutum militum se magnificentissimumque
perdidisse exercitum. Cum in captiv~s saeviretur a Germanis, pra-
eclari facinoris auctor fuit Caldus Caelius, adulescens vetustate fa-
miliae suae dignissimus, qui complexus catenarum, quibus vinctus
erat, seriem, ita illas inlisit capiti suo, ut protinus pariter sanguinis
cerebrique effluvio expiraret.
121 Eadem virtus et fortuna subsequenti tempore ingressi Ger-
maniam imperatoris Tiberii fuit, quae initio fuerat. Qui concussis
hostium viribus classicis peditumque expeditionibus, cum res Galli-
arum maximae molis accensasque plebis Viennensium dissensiones
coercitione magis quam poena mollisset, senatus populusque Roma-
nus postulante patre eius, ut aequum ei ius in omnibus provinciis
exercitibusque esset, quam erat ipsi, decreto complexus est. Etenim
absurdum erat non esse sub illo, quae ab illo vindicabantur, et qui ad
opem ferendam primus erat, ad vindicandum honorem non iudicari
parem. In urbem reversus iam pridem debitum, sed continuatione
bellorum dilatum ex Pannoniis Delmatisque egit triumphum. Cuius
magnificentiam quis miretur in Caesare? Fortunae vew quis non mi-
retur indulgentiam? Quippe omnis eminentissimos hostium duces
non occisos fama narravit, sed vinctos triumphus ostendit; quem
mihi fratrique mea inter praecipuos praecipuisque donis adornatos
viros comitari contigit.
122 Quisnon inter reliqua, quibus singularis moderatio Ti. Ca-
esaris elucet atque eminet, hoc quoque miretur, quod, cum sine ulla
dubitatione septem triumphos meruerit, tribus contentus fuit? Quis
enim dubitare potest, quin ex Armenia recepta et ex rege praeposito
ei, cuius capiti insigne regium sua manu imposuerat, ordinatisque
rebus Orientis ovans triumphare debuerit, et Vindelicorum Raeto-

198
 RIMSKA POVIJEST

imanja onih ubijenih pod Varom i, koliko mu se prohtjelo, preu-

zeo nasljedstvo pobijene vojske. Valja pohvaliti i hrabrost prefekta
tabora Lucija Cedicija i onih koji su zajedno s njime bili opsjedani
u Alizonu624 opkoljeni nebrojenim cetama Germana, i koji su svla-
davsi sve potdkoee koje je oskudica stvari Cinila nepodnosljivima, a
sila neprijatelja nesavladivima, posluzivsi se nimalo nepromisljenim
naumom i niposto mlitavom razboritoseu, vrebajuCi na zgodnu prili-
ku, macem izborili povratak k svojima. Iz toga postaje jasno kako je
Var, zacijelo ozbiljan i muz dobre nakane, vise zbog manjka odluke
zapovjednika nego lisen hrabrosti vojnika, upropastio sebe i najve-
licanstveniju vojsku. Kad su Germani stali iskaljivati svoj bijes na
zarobljenicima, zacetnik presjajnog Cina bio je Kaldo Celije, mladie
posve dostojan starodrevnosti svoje obitelji,625 koji je, zgrabivsi lance
kojima je bio vezan sebi smrskao glavu tako da je smjesta izdahnuo
od izljevanja krvi i mozga.
121 Hrabrost i sreea zapovjednika Tiberija bila je i u vrijeme
koje je uslijedilo onakva kakva je bila i u pocetku. Uzdrmavsi snage
neprijatelja pomorskim i pjesackim pohodima, kad je veoma teske
prilike u Galijama i razbuktale razmirice vijenskoga puka ublazio vise
zauzdavanjem nego kaznom i kad su senat i rimski narod na zahtjev
njegova oca odredbom prihvatili da Tiberije dobije jednako pravo
u svim pokrajinama i vojskama koje je on sam uzivao,626 (ta bilo je
apsurdno da ne vlada onim sto brani i da se onaj koji je u pruzanju
pomoCi bio prvi u trazenju casti ne smatra jednakim), vrativsi se u
grad, proslavio je vee otprije odreden, ali zbog nastavka ratova odgo-
den trijumf nad Panoncima i Delmatima.627 Tko da se divi njegovoj
velicanstvenosti kad je u pitanju Cezar? Tko, pak, da se ne divi na-
klonosti sudbine? Jer nije glasina pripovijedala 0 svim najcuvenijim
vodama neprijatelja, nego ih je u okovima pokazao trijumf. A mene
i mojega brata zapala je cast da mu se pridruzimo kao pratioci medu
muzevima obasutima izvrsnim i osobitim darovima.
122 Tko da se ne divi tomu sto je Tiberije ,premda je bez sumnje
zasluzio sedam trijumfa, bio zadovoljan trima Cime se, medu ostalim,
istice i odlikuje jedinstvena umjerenost Tiberija Cezara? Tko naime
moze sumnjati kako zbog osvajanja Armenije i zbog ustolicenja nje-
zina kralja, kojemu je na glavu vlastitom rukom bio postavio kra-
ljevsko znamenje, i uredenja prilika na Istoku nije trebao proslaviti

199
 HISTORIAE ROMANAE

rumque victor curru urbem ingredi? Fractis deinde post adoptio-

nem continua triennii militia Germaniae viribus idem illi honor et
deferendus et recipiendus fuerit? Et post cladem sub Varo acceptam,
expectato ocius prosperrimo rerum eventu eadem excisa Germania
triumphus summi ducis adornari debuerit? Sed in hoc viro nescias
utrum magis mireris quod laborum periculorumque semper excessit
modum an quod honorum temperavit.
123 Venitur ad tempus, in quo fuit plurimum metus. Quippe
Caesar Augustus cum Germanicum nepotem suum reliqua belli pa-
traturum misisset in Germaniam, Tiberium autem filium missurus
esset in Illyricum ad firmanda pace quae bello subegerat, prosequens
eum simulque interfuturus athletarum certaminis ludicro, quod eius
honori sacratum a Neapolitanis est, processit in Campaniam. Qua-
mquam iam motus imbecillitatis inclinataeque in deterius principia
valetudinis senserat, tamen obnitente vi animi prosecutus filium di-
gressusque ab eo Beneventi ipse Nolam petiit: et ingravescente in
dies valetudine, cum sciret, quis volenti omnia post se salva remanere
accersendus foret, festinanter revocavit filium; ille ad patrem patriae
expectato revolavit maturius. Tum securum se Augustus praedicans
circumfususque amplexibus Tiberii sui, commendans illi sua atque
ipsius opera nec quidquam iam de fine, si fata poscerent, recusans,
subrefectus primo conspectu alloquioque carissimi sibi spiritus, mox,
cum omnem curam fata vincerent, in sua resolutus initia Pompeio
Apuleioque consulibus septuagesimo et sexto anna animam caele-
stem caelo reddidit.
124 Quid tunc homines timuerint, quae senatus trepidatio, quae
populi confusio, quis urbis metus, in quam arto salutis exitiique fue-
rimus confinio, neque mihi tam festinanti exprimere vacat neque cui
vacat potest. Id solum voce publica dixisse satis habeo: cuius orbis
ruinam timueramus, eum ne commotum quidem sensimus, tantaque
unius viri maiestas fuit, ut nec pro bonis neque contra malos opus
armis foret. Una tamen veluti luctatio civitatis fuit, pugnantis cum
Caesare senatus populique Romani, ut stationi paternae succederet,

200
 RIMSKA POVIjEST

ovaciju, te kao pobjednik nad Vindelicanima i Reeanima nije trebao

kolima uci u grad? Nadalje, poslije njegova usvojenja, nakon sto su
u neprestanom trogodisnjem vojevanju bile slomljene snage Germa-
nije, zar mu nije valjalo udijeliti i primiti istu cast? A poslije poraza
pretrpljenog pod Varom, zar se nije, u trenutku kad je najsretnijim
ishodom dogadaja, bdim od ocekivanog, upravo ta Germanija bila
unistena, trebao pripremati trijumf najveeega vojskovode? No kad je
rijec 0 ovome muzu, ne znas da Ii da se vise divis tomu sto je uvijek
nadilazio mjeru napora i opasnostl iii tomu sto je znao naCi pravu
mjeru cast!?
123 Dolazimo na vrijeme u kojem je zavladao najveCi strah. Jer,
kad je Cezar August svojega unuka Germanika poslao u Germaniju
da dovrsi ono sto je preostalo od rata, a svojega sina Tiberija namje-
ravao poslati u Ilirik da mirom ucvrsti ono sto je ratom bio podvr-
gnuo, posavsi s njime na put, a u isti mah s namjerom da pribiva
priredbi nadmetanja atleta, koju su Neapoljani posvetili njemu u
cast, krenuo je uKampaniju. Iako je vee bio osjetio nastup slabosti i
pocetke bolesti, koja je isla na gore, ipak se oslonio na snagu duha te
ispratio svog sin a i nakon rastanka s njim u Beneventu sam krenuo
u Nolu. BuduCi da mu se iz dana u dan bolest pogorsavala, kako je
znao koga valja dozvati ako zeli da sve poslije njega ostane Citavo,
zurno je svog sina pozvao natrag. Taj je k ocu domovine628 doletio
bde nego sto se ocekivalo. Tad je August - oCitujuCi kako je siguran
i obujmljen zagrljajima svojega Tiberija, preporucujuCi mu svoja i
njegova djela i ne prosvjedujuCi ni u cemu protiv svrsetka, ako tako
zaiste sudbina, donekle oporavljen prvim pogledom i razgovorom sa
sebi najdrazim, kad je svu skrb nadvladao usud, rastavljen na svoja
pocela - za konzula Pompeja i Apuleja/29 u sedamdeset i sestoj godini
zivota, nebesku dusu vratio nebu. 630
124 Cega su se tad Ijudi bojali, kakva je bila strepnja senata, kakva
smetenost naroda, kakav strah grada, na kakvoj smo se uskoj medi
izmedu spas a i propasti nasli, niti ja u ovakvoj zurbi imam vremena
prikazati, niti to moze prikazati tko za to ima vremena. Dovoljno je
sarno ono sto sam javno kazao: svijet Cije smo se propasti bojali, ni-
smo osjetili ni da se pomaknuo i takva je bila velicanstvenost jednoga
muza da nije bilo potrebe da se posegne za oruzjem ni u korist dobrih
ni protiv zlih. Postojalo je ipak kao kakvo hrvanje ddave, dok se senat
i rimski narod borio s Cezarom da naslijedi ocevo mjesto, a on da mu

201
 HISTORIAE ROMANAE

illius, ut potius aequalem civem quam eminentem liceret agere prin-

cipem. Tandem magis ratione quam honore victus est, cum quidquid .
tuendum non suscepisset, periturum videret, solique huic contigit
paene diutius recusare principatum, quam, ut occuparent eum, alii
armis pugnaverant.
Post redditum caelo patrem et corpus eius humanis honoribus,
numen divinis honoratum, primum principalium eius operum fuit
ordinatio comitiorum, quam manu sua scriptam divus Augustus
reliquerat. Quo tempore mihi fratrique meo, candidatis Caesaris,
proxime a nobilissimis ac sacerdotalibus viris destinari praetoribus
contigit, consecutis quidem, ut neque post nos quemquam divus Au-
gustus neque ante nos Caesar commendaret Tiberius.
125 Tulit protinus et voti et consilii sui pretium res publica,
neque diu latuit aut quid non impetrando passuri fuissemusaut quid
impetrimdo profecissemus. Quippe exercitus, qui in Germania mili-
tabat praesentisque Germanici imperio regebatur, simulque legiones,
quae in Illyrico erant, rabie quadamet profunda confudendi omnia
cupiditate novum ducem, novum statum, novam quaerebant rem
publicam; quin etiam ausi sunt minari daturos se senatui, daturos
principi leges; modum stipendii, finem militiae sibi ipsi constitue-
re conati sunt. Processum etiam in arma ferrumque strictum est et
paene in ultima gladiorum erupit impunitas, defuitque, qui contra
rem publicam duceret, non qui sequerentur. Sed haec omnia veteris
imperatoris maturitas, multa inhibentis, aliqua cum gravitate polli-
centis, et inter severam praecipue noxiorum ultionem mitis aliorum
castigatio brevi sopiit ac sustulit.
Quo quidem tempore ut pleraque non ignave Germanicus, ita
Drusus, qui a patre in id ipsum plurimo quidem igne emicans in-
cendium militaris tumultus missus erat, prisca antiquaque severitate
usus ancipitia sibi maluit tenere quam exemplo perniciosa, et his ipsis
militum gladiis, quibus obsessus erat, obsidentes coercuit, singulari
adiutore in eo negotio usus Iunio Blaeso, viro nescias utiliore in ca-
stris an meliore in toga: qui post paucos annos proconsul in Africa
ornamenta triumphalia cum appellatione imperatoria meruit.

202
 R1MSKA POVI)EST

bude slobodno da radije igra ulogu jednakopravnog gradanina nego

istaknutog prvaka. Naposljetku je svladan viSe razboritoscu nego
cascu, jer je vidio da ce propasti sve ono sto ne preuzme na cuvanje,
te se jedino njemu dogodilo da se gotovo duze protivio principatu
nego sto su se drugi oruzjem borili da ga zadobiju.
Nakon sto je otac vracen nebu, njegovo tijelo pocasceno ljudskim,
a dusa bozanskim pocastima,631 prvi posao Tiberijevih vladarskih
djela bilo je uredenje skupstina, koje je August ostavio napisano
vlastitom rukom.632 U to je vrijeme zapalo mene i mojega brata,
kao kandidate Cezarove, da odmah iza najplemenitijih i svecenickih
muzeva budemo odredeni za pretore, te smo postigli da ni poslije nas
bozanski August ni prije nas Cezar Tiberije nije preporuCio nikoga.
125 Drfuva je odmah stekla nagradu i zbog svojega zavjeta i zbog
svoje odluke i nije dugo vremena ostalo skriveno ni sto bismo pretr-
pjeli da to nismo dovrsili ni sto smo dobili time sto smo to dovrsili.
Jer vojska koja je vojevala u Germaniji i kojom je osobno zapovijedao
Germanik, a u isto vrijeme i legije koje su se nalazile u Iliriku, nekom
mahnitoscu i dubokom zeljom da sve poremete, pocele su traziti
novoga vojskovodu, nov polozaj i novu ddavu. Usudili su se, dapace,
prijetiti da ce senatu i vladaru nametnuti zakone. Pokusali su sami
sebi odrediti visinu vojnicke place i rok vojnicke sluzbe. Pograbljeno
je oruzje i trgnuti macevi, a razuzdanost u oruzanim sukobima dovela
je gotovo do najgorega, te je nedostajao voda koji bi ih poveo protiv
ddave, a ne oni koji bi se za njim poveli.633 No sve je to usutkala i
uklonila brzina staroga zapovjednika, koji je mnogo stosta zauzda-
vao, nesto s ozbiljnoscu obecavao i, sred ostra kaznjavanja, osobito
krivaca, druge blago prekoravao.
Kao sto je Germanik u to vrijeme oprastao veCinu toga, tako je
Druz,634 koji je od oca bio poslan upravo u taj pofur vojnicke pobu-
ne sto je buktio doista velikim ognjem, posluzivsi se starinskom i
drevnom strogoscu, vise je volio drZationo sto je bilo za njega opa-
sno i nego ono sto je primjerom pogubno,635 istim onim macevima
vojnika, kojima je bio opsjednut, svladao je cine koji su ga opsjedali
- a pomogao mu je u tom poslu Junije Blez, covjek ne znas je Ii
korisniji u taboru iii bolji u togi, koji je nekoliko godina poslije kao
prokonzuI u Africi zasluzio trijumfalne ukrase sa zapovjednickim
naslovom. 636

203
 H1STORIAE ROMANAE

At Hispanias exercitumque in iis cum M. Lepidus, de cuius vir-

tutibus celeberrimaque in Illyrico militia praediximus, cum imperio
obtineret, in summa pace et quiete continuit, cum ei pietas rectissima
sentiendi et auctoritas quae sentiebat obtinendi superesset. Cuius
curam ac fidem Dolabella quoque, vir simplicitatis generosissimae,
in maritima parte Illyrici per omnia imitatus est.
126 Horum sedecim annorum opera quis cum ingerantur oculis
animisque omnium, partibus eloquatur? Sacravit parentem suum Ca-
esar non imperio, sed religione, non appellavit eum, sed fecit deum.
Revocata in forum fides, summota e foro seditio, ambitio campo,
discordia curia, sepultaeque ac situ obsitae iustitia, aequitas, industria
civitati redditae; accessit magistratibus auctoritas, senatui maiestas,
iudiciis gravitas; compressa theatralis seditio, recte faciendi omnibus
aut incus sa voluntas aut imposita necessitas: honorantur recta, pra-
va puniuntur, suspicit potentem humilis, non timet, antecedit, non
contemnit humiliorem potens. Quando annona moderatior, quando
pax laetior? Diffusa in orientis occidentisque tractus et quidquid me-
ridiano aut septentrione finitur, pax augusta omnis terrarum orbis
angulos a latrociniorum metu servat immunes. Fortuita non civium
tantummodo, sed urbium damna principis munificentia vindicat.
Restitutae urbes Asiae, vindicatae ab iniuriis magistratuum pro-
vinciae: honor dignis paratissimus, poena in malos sera, sed aliqua:
superatur aequitate gratia, ambitio virtute; nam facere recte civis
suos princeps optimus faciendo docet, cum que sit imperio maximus,
exemplo maior est.
127 Raro eminentes viri non magnis adiutoribus ad gubernan-
dam fortunam suam usi sunt, ut duo Scipiones duobus Laeliis, quos
per omnia aequaverunt sibi, ut divus Augustus M. Agrippa et proxi-
me ab eo Statilio Tauro, quibus novitas familiae haut obstitit quomi-
nus ad multiplicis consulatus triumphosque et complura eveherentur
sacerdotia. Etenim magna negotia magnis adiutoribus egent intere-
stque rei publicae quod usu necessarium est, dignitate eminere uti-
litatemque auctoritate muniri. Sub his exemplis Ti. Caesar Seianum
Aelium, principe equestris ordinis patre natum, materna vero genere
clarissimas veteresque et ins ignes honoribus complexum familias,

204
 RIMSKA POVIjEST

Kad je pak Hispanijama i vojskom u njima kao zapovjednik

upravljao Marko Lepid, 0 cijim smo vrlinama i preslavnom vojevanju
u Iliriku govorili prije,637 zaddao ih je u najveeem miru i spokoju, jer
mu je dostajala milost da najispravnije misli i ugled da oddi one sto
misli. Njegovu je brizljivost i odanost u primorskom dijelu Ilirika po
svemu oponasao i Dolabela, muz najplemenitije jednostavnosti. 638
126 Tko da ispripovjeda djela ovih sesnaest godina po dijelo-
vima,639 kad su u cjelini pred oCima i u srcima svih? Cezar je uCinio
svetim svog oca ne svojom vlaseu, vee privdenoseu, nije ga nazvao,
nego ga je uCinio bogom. Ponovo je na Forum dozvana savjesnost,
a s Foruma odstranjena pobuna, s polja640 slavohlepnost, nesloga iz
vijeenice, pravednost, jednakost i radinost zatrte i prekrivene rdom
vraeene su gradu; magistratima je uveean ugled, senatu velicanstvo,
sudovima ozbiljnost, zaustavljen je kazalisni metez, svima je ili usa-
dena volja ili nametnuta nuzda da Cine ispravno. Nagraduje se sto
je pravo, kaznjava sto je krivo, bogatog postuje siromasan, ne boji se,
nadmasuje, ali ne prezire siromasnijeg bogat. Kad Ii je cijena hrane
bila umjerenija,641 mir veseliji? UzviSeni mir prosiren na istok i zapad
i na sva podrucja omedena jugom i sjeverom cuva nas, oslobodene
straha od razbojstava, po svim zakutcima svijeta. Slucajne stete, ne
sarno gradana, nego i gradova, nadoknaduje darezljivost vladara. 642
Obnovljeni su gradovi Azije, pokrajine zastieene od nepravda magi-
strata. Cast lako dostupna dostojnima, kazne protiv nevaljalih spore,
ali sigurne. Milost se nadvladava pravednoseu, slavohleplje vrlinom.
Jer najbolji vladar cinjenjem uci svoje gradane Ciniti pravo i premda
je po svojoj vlasti najveCi po svojem je primjeru jos veCi.
127 Rijetko se kad istaknuti muzevi nisu posluZili velikim po-
moenicima za upravljanje svojim visokim polozajem, kao dvojica
Scipiona dvojicom Lelija, koje su po svemu izjednacili sa sobom,
kao bozanski August Markom Agripom i, odmah za njim, Statilijem
Taurom, kojima to sto su skorojeviCi nije zasmetalo da se ne uzdignu
do mnogostrukih konzulata i trijumfa i mnogih sveeenistava. 643 Ta
veliki poslovi zahtijevaju velike pomagace te je ddavi stalo do toga
da se one sto je nuzno za probitak istice dostojanstvom, a probitak
ucvrscuje ugledom. Vodeei se ovim primjerima Tiberije je Cezar
Elija Sejana644 - rodena od oca prvaka viteskoga stalda, a po ma-
terinu rodu covjeka koji je obuhvatio preslavne i prastare obitelji,

205
 HISTORIAE ROMANAE

habentem consularis fratres, consobrinos, avunculum, ipsum vero

laboris ac fidei capacissimum, sufficiente etiam vigori animi compa-
ge corporis, singularem principalium onerum adiutorem in omnia
habuit atque habet, virum severitatis laetissimae, hilaritatis priscae,
actu otiosis simillimum, nihil sibi vindicantem eoque adsequentem
omnia, semperque infra aliorum aestimationes se metientem, vultu
vitaque tranquillum, animo exsomnem.
128 In huius virtutum aestimatione iam pridem iudicia civi-
tatis cum iudiciis principis certant; neque novus hic mos senatus
populique Romani est putandi, quod optimum sit, esse nobilissi-
mum. Nam et illi qui ante bellum Punicum abhinc annos trecentos
Ti. Coruncanium, hominem novum, cum aliis omnibus honoribus
tum pontificatu etiam maximo ad principale extulere fastigium, et
qui equestri loco natum Sp. Carvilium et mox M. Catonem, novum
etiam Tusculo urbis inquilinum, Mummiumque Achaicum in con-
sulatus, censuras et triumphos provexere, et qui C. Marium ignotae
originis usque ad sextum consulatum sine dubitatione Romani no-
minis habuere principem, et qui M. Tullio tantum tribuere, ut paene
adsentatione sua quibus vellet principatus conciliaret, quique nihil
Asinio Pollioni negaverunt, quod nobilissimis summo cum sudore
consequendum foret, profecto hoc senserunt, in cuiuscumque animo
virtus inesset, ei plurimum esse tribuendum. Haec naturalis exempli
imitatio ad experiendum Seianum Caesarem, ad iuvanda vero onera
principis Seianum propulit senatumque et populum Romanum eo
perduxit, ut, quod usu optimum intellegit, id in tutelam securitatis
suae libenter advocet.
129 Sed proposita quasi universa principatus Ti. Caesaris forma
singula recenseamus. Qua ille prudentia Rhascupolim, interempto-
rem fratris sui filii Cotyis consortisque eiusdem imperii, Romam
evocavit! Singulari in eo negotio usus opera Flacci Pomponii consu-
laris viri, nati ad omnia, quae recte facienda sunt, simplicique virtute
merentis semper, numquam captantis gloriam. Cum quanta gravi-
tate ut senator et iudex, non ut princeps, causam Drusi Libonis au-
divit! Quam celeriter ingratum et nova molientem oppressit! Quibus
praeceptis instructum Germanicum suum imbutumque rudimentis
militiae secum actae domitorem recepit Germaniae! Quibus iuven-

206
 RIMSKA POVI/EST

euvene po eastima, koji ima bivse konzule za braeu, sestriee, ujaka

- samoga, pak, veoma sposobna za napor i odanost, jer mu i tjelesni
ustroj dostize zustrinu duha - u svemu imao i ima za jedinstvenog
pomagaea u svojim vladarskim teretima, muza vrlo vesele strogosti,
starodrevne veselosti, ponasanjem vrlo sliena dokonima, eovjeka koji
nista ne prisvaja za sebe, te zbog toga sve postize, koji sebe cijeni
manje nego sto ga cijene drugi, izgledom i naCinom zivota smirena,
duhom budna. 645
128 U procjenjivanju njegovih vrlina vee se odavno prosudbe
grada nadmeeu sa prosudbama vladara, i nije nov taj naein misljenja
senata i rimskog naroda - kako je ono sto je najbolje i najplemeni-
tije. Jer i oni koji su prije Punskoga rata - ima tomu trista godina
- uzdigli skorojeviea Tiberija Korunkanija svim drugim eastima, pa
i vrhovnim sveeenistvom do najviseg polozaja,646 i oni koji su Spurija
Karvilija,647 rodena u viteSkom stalezu, a uskoro i Marka Katona,
skorojeviea i gradskog dosljaka iz Tuskula,648 te Mumija Ahajskoga649
uzvisili do konzulata, cenzura i trijumfa, i oni koji su Gaja Marija,650
eovjeka nepoznata porijekla, sve do sestog konzulata imali za prva-
ka bez sumnje rimskoga imena, i oni koji su Marku Tuliju651 toliko
toga dodijelili da je on, zahvaljujuCi njihovu dodvoravanju, gotovo
komu je htio mogao priskrbiti principat, i oni koji Aziniju Polionu
nisu uskratili nista sto najplemenitiji moraju postizati s najveCim
naporom, upravo su ovo mislili: kako svakomu u Cijem je srcu vrlina
valja udijeliti najvise. Ovo prirodno oponasanje primjera navelo je
Cezara da iskusa Sejana, Sejana, pak, da podupre breme vladara, a
senat i rimski narod dovelo do toga da to sto je iskustvom razabrao
kao najbolje prizove na euvanje vlastite sigurnosti.
129 No posto smo prikazali tako reCi cijelu sliku principata Ti-
berija Cezara, razgledajmo je u pojedinim dijelovima. Kakvom je on
razboritoseu dozvao u Rim Raskupolida, ubojicu vlastitoga brata,
sina Kotisova, dionika iste vlasti! Bio mu je u tom poslu od izuzetne
pomoCi bivsi konzul Pomponije Flak, roden za sve sto valja ispravno
einiti i eovjek koji je uvijek sluzio iskrenom vrlinom, a nikad hlepio za
slavom. 652 S kolikom je ozbiljnoseu kao senator i sudac, a ne kao vla-
dar, saslusao parnicu Libona Druza?653 Kako je brzo unistio nezahval-
nika i eovjeka koji je snovao prevrat! Kakvim je uputama opskrbio
svojega Germanika, upueena u prva poeela vojnistva, koje je s njime
obavljao, i doeekao ga kao pokoritelja Germanije! Kakvim je eastima

207
 HISTORIAE ROMANAE

tam eius exaggeravit honoribus, respondente cultu triumphi rerum,

quas gesserat, magnitudini! Quotiens populum congiariis honoravit
senatorumque censum, cum id senatu auctore facere potuit, quam
libenter explevit, ut neque luxuriam invitaret neque honestam pau-
pertatem pateretur dignitate destitui! Quanto cum honore Germa-
nicum suum in transmarinas misit provincias! Qua vi consilio rum
suorum, ministro et adiutore usus Druso filio suo, Maroboduum in-
haerentem occupati regni finibus, pace maiestatis eius dixerim, velut
serpentem abstrusam terrae salubribus medicamentis coegit egredi!
Quam ilium ut honorate, sic secure continet! Quantae molis bellum
principe Galliarum ciente Sacroviro Floroque Iulio mira celeritate ac
virtute compressit, ut ante populus Romanus vieisse se quam bellare
cognosceret nuntiosque periculi vietoriae praecederet nuntius! Ma-
gni etiam terroris bellum Africum et cotidiano auctu maius auspiciis
consiliisque eius brevi sepultum est.
130 Quanta sua suo rum que nomine extruxit opera! Quam pia
munificentia superque humanam evecta fidem templum patri moli-
tur! Quam magnifico animi temperamento Cn. quoque Pompei mu-
nera absumpta igni restituit! Quidquid enim umquam claritudine
eminuit, id vel uti cognatum censet tuendum. Qua liberalitate cum
alias, tum proxime incenso monte Caelio omnis ordinis hominum
iacturae patrimonio succurrit suo! Quanta cum quiete hominum
rem perpetui praecipuique timoris, supplementum, sine trepidati-
one delectus providet! Si aut natura patitur aut mediocritas recipit
hominum, audeo cum deis queri: quid hie meruit, primum ut scele-
rata Drusus Libo iniret consilia? Deinde ut Silium Pisonemque tam
infestos haberet, quorum alterius dignitatem constituit, auxit alterius?
Ut ad maiora transcendam, quamquam et haec ille duxit maxima,
quid, ut iuvenes amitteret filios? Quid, ut nepotem ex Druso suo?
Dolenda adhuc retulimus: veniendum ad erubescenda est. Quantis
hoc triennium, M. Vinici, doloribus laceravit animum eius! Quam
diu abstruso, quod miserrimum est, pectus eius flagravit incendio,
quod ex nuru, quod ex nepote dolere, indignari, erubescere coactus
est! Cuius temporis aegritudinem auxit amissa mater, eminentissima

208
 RIMSKA POVI/EST

obasuo njegovu mladost, dok je raskos trijumfa odgovarala veliCini

pothvata koje je izveo! Koliko je puta narod pocastio darovima, i kako
je rado, kad je to mogao uCiniti na prijedlog senata, popunio imetak
senatora a da nije ni ugadao raskosi, ni dopustao da casno siromastvo
bude liSeno dostojanstva!654 S kolikom je cascu svojega Germanika
poslao u prekomorske pokrajine! Kakvom je snagom svojih savjeta,
uz pomoc i potporu svoga sina Druza, natjerao Maroboduja, koji se
prilijepio uz graniee kraljevstva koje je drzao - rekao bih uz dopu-
stenje njegova velicanstva - da izade, kao kakvu zmiju pritajenu u
zemlji, spasonosnim lijekovima!655 Kako ga, koliko casno, toliko be-
zopasno, drzi! Kako je velik rat, koji je poticao prvak Galije Sakrovir i
Julije Flor,656 cudesnom brzinom i hrabroscu zaustavio,657 da je rimski
narod prije saznao kako je pobijedio nego ratovao, i da je glasnik po-
bjede pretekao glasnike opasnosti! Ai Africki rat, koji je izazivao velik
strah i koji je svakodnevnim rastom postajao sve veti, pod njegovim
je auspicijima i odlukama u kratko vrijeme dovrsen. 658
130 Kakva je djela pod svojim i imenom svojih podigao! Kako
je poboznom dardljivoscu, koja nadilazi Ijudsko vjerovanje, sagra-
dio hram svom OCU!659 Kako je velicanstvenom umjerenoscu duha
obnovio zdanja Gneja Pompeja unistena vatrom! Sve ono sto se ikad
istaknulo svojom slavom on je smatrao kako treba cuvati kao kakvu
rodacku svojinu. Kakvom je dardljivoscu, kao i inace, i nedavno
za pozara brezuljka Celija svojom ocevinom priskocio u pomoC!660
S kakvim se mirom medu Ijudima pobrinuo za popunjavanje ceta
- stvar neprekidna i osobita straha - i to bez uzrujavanja u novace-
nju! Ako bilo priroda dopusta, bilo osrednjost ljudi prima na sebe,
usudujem se zajedno s bogovima potuziti: Cime je on to zasluzio,
prvo, da se Libon Druz upustio u zloCinacke namjere?661 Potom, da
je Silija i Pizona imao za takve neprijatelje, od kojih je jednomu us-
postavio dostojanstvo, a drugomu ga uvecao?662 Da prijedem na jos
vece - premda je i ovo sto je sproveo veoma veliko - da je izgubio
sinove dok su joil bili mladiCi.663 Unuka od svojega Druza?664 Ono ilto
je dosada bilo dostojno zaljenja, ispripovjedili smo: prijeti nam je na
ono cega se treba stidjeti. Kolikim su bolima ove tri godine, Marko
Vinicije, razdirale njegovo sree! Koliko su dugo skrivenim - 8to je
najjadnije - pozarom gorjele njegove grudi, koliko je bio prisiljen za-
lostiti se i srditi zbog snahe,665 zbog unuka!666 Jad tog vremena uvecao
je gubitak majke,667 zene najuzvisenije i po svemu slicnije bogovima

209
 HISTORIAE ROMANAE

et per omnia deis quam hominibus similior femina, cuius potentiam

nemo sensit nisi aut levatione periculi aut accessione dignitatis.
131 Voto finiendum volumen est. Iuppiter Capitoline, et auctor
ac stator Romani nominis Gradive Mars, perpetuorumque custos
Vesta ignium et quidquid numinum hanc Romani imperii molem
in amplissimum terrarum orbis fastigium extulit, vos publica voce
obtestor atque precor: custodite, servate, protegite hunc statum, hanc
pacem, hunc principem, eique functo longissima statione mortali
destinate successores quam serissimos, sed e~s, quorum cervices tam
fortiter sustinendo terrarum orbis imperio sufficiant, quam huius
suffecisse sensimus, consiliaque omnium civium aut pia fovete aut
impia opprimite.

210
 RIMSKA POVI/EST

nego ljudima, ciju moe nitko nije osjetio nego umanjenjem opasnosti
iii uveeanjem dostojanstva. 668
131 Zavjetom valja zavrsiti knjigu. Jupiteru Kapitolijski, zastit-
nice i cuvaru rimskoga imena, Gradive Marte,669 i Vesto, cuvarice
vjecne vatre, i sva bozanstva koja su ovu veliCinu rimskoga carstva
uzdigla do najviSeg vrhunca na svijetu, vas javnom rijecju preklinjem
i molim: cuvajte, podrZavajte i stitite ovo stanje, ovaj mir i ovoga
vladara, te mu, posto okonca sto je moguee duze smrtno boraviste,
odredite sto kasnije nasljednike, ali onakve Cija ramena dostaju za
onako hrabro odrZavanje vlasti nad svijetom kako smo osjetili da su
dostajala njegova, te nakane svih gradana, one pobozne poduprite,
a one bezbozne onemoguCite.

211
 FONTES LECTIONUM

SIGLA
A = Amberbachov prijepis izgubljenog Murbachova kodeksa (codex
Murbachensis) kompletiranog u kolovozu 1516, danas u knjiznici Akademije
u Base1u (A. N. II 8)
P = Editio princeps, tiskana 1520.
B = Burerova citanja iz Murbachova kodeksa, koja su bila tiskana na
kraju Editio princeps (kod Halma oznaceno slovom M)

LIBERPRIOR
1, 1: Pocetna prilicno velika lakuna u tekstu, koji, u obliku u kojem je
sacuvan, poCinje s: tempestate. Ime Epeus nadopunio Lipsius. 3: quin Wop-
kens: quiP;
2, 3: in extremo P : in stavlja u zagrade Ruhnken;
3, 2: disserunt Orelli : dixerunt P;
4, 1: et dodao Galenius; 2: magno P: non magno Seriner;
5, 2: quem ille P; oAoi nin broto? e%sin izostavlja P : nadopunio Ur-
binus;
6, 1: DCCLXX P : DCCLXX Lipsius; 2: trecentesimo P : tricensimo B; 3:
viris Lipsius : vir P; 5: undecimus Wesseling: sextus decimus P; 6: potitus est
1potitus P; Aemilius Sura ... intersunt ani MDCCCXCV 1Delbenius prvi
prepoznao ovaj dio teksta kao glosu;
7, 2: maximique Rhenanus : maximeque P;
8,2: omnisque P: omnis Gelenius: cuiusque Gurlitt; 4: D.CCC.LXXX.L
P : ispravio Laurentius; 5: Latini Orelli : Latinis Lipsius : his P; earn Heinsius :
iam P; 6: velika lakuna u tekstu. Izgubljena poglavlja pokrivala su 582 godine
rimske povijesti od utemeljenja grada do rata 5 Perzejem. Odlomak Nec ...
Cimon dodan postojeeem poglavlju sacuvan je u Priscian. VI 63;
9,1: Haase dopunio reeenicu ovako: quorum iniuriarum populus Roma-
nus poenam tardius quam timuerat hostis expetit (expetiit). No to je nista
vise negoli zanimljiva nadopuna, j subjekt glagola expetit ostaje i dalje dvoj-
ben; fuerit P : fuit AB; 3: consulem creavit izostavlja A; 4: perfugit Crusius :
profugit AP; 5: agentis Gelenius : agentium AP; 6: ut bis miliens centies SH
(sic) aerario contulerit his et AP: ispravio Schoepfer kojega slijedi Thomas :
cum bis miliens ... aerario.intulisset Halm;
10, 1: tum (cum A) regem AP; 2: et P: ut A; cogitationem 1cuncta-
tionem Acidalius; 3: Macedonicae Ruhnken : magnae AP; 4: saevirent P :
saeviret A;

213
 HISTORIAE ROMANAE

11, 1: adsumptis ispravio Burer: adsumpti AP; 2: inditum erat AP : erat

stavio u zagrade Gelenius; 5: huius dodao Ruhnken;
12, 1: deinde ut praediximus instincta AP: Madvig smjesta ut praedixi-
mus iza magna; cuius pars ... fracta Aldus: cum pars ... tracta AP; 2: dice-
retur AB : dicebatur P. Burer tvrdi kako je ba dodano u murbaskom rukopisu
kasnijom rukom; excidere AP; 5: DCLXXII Iani : DCLXVII P : DCLXVI A;
CLXXIII Kritz: CLXXVII B : CCLXXVII AP; 6: CCXCII Laurent. : CCXCVI
AP; CXX Iani : CXV AP;
13, 1: 1. Rhenanus : a: B : A. AP;
14, 2: ceperant Madvig: ceperunt AP; Aricini et A : Orelli pretpostavlja
da je ispalo jedno iii vise imena; 3: CCCLX Laurent. : CCCL AP; 4: Tarracina
Lipsius : Tarracinam AP; 6: ad quintum fabioque AP; 7: Cos a BA : Cossa P;
interiectoque Madvig : interiecto AP; et izostavijeno u P; 8: XVII Aldus: XXII
AP; post Gelenius : anna post AP; ducta AP;
15, 3: CLXXXV Burman: CLXXVII AP; in eo moliendo Salmasius : in
demoliendo AP; 4: CLIII Krause: CLVII AP: CLII Lipsius; 5: CXLVI Lipsius
: CLIn AP; XVIII Aldus: XXIII AP; sextum Cludius : sexiens (-es) BAP;
16, 1: supervacua P: supervania A: supervacanea Orelli; 2: in earn AP;
congruere Heinsius : congruens AP; capso BA : capsa P; alioue Lipsius : alio-
que AP; quodque Heinsius : quoque AP; 3: tragoediam Burman: tragoedias
AP; novam comicam AP, brani Thomas: novam comoediam Gruner; Me-
nander A : Menadrus P; Madvig umeee non iza eius; 5: adeo quidem AP :
adeo id quidem Haase;
17,1: cum Burerova ispravka: eorum AP; 2: etiam Vossius: et AP; 4:
reperiet et eminentiam P: reperiet eminentia AB; 5: recedentis in suum qu-
odque saeculum 1Shipley prihvaca Madvigovo Citanje na ovom iskvarenom
mjestu. Za Citanje ABP i razliCite konjekture vidi Ellis; saepe Madvig: semper
AP; 7: quo priores ducimur A;
18, 1: ab condicione Schegk: ad condicionem AP; pluribus omnis Froeli-
ch : pluribus annis AP: pluribus auctoribus Halm; operibus usque Ellis nakon
Acidaliusa: operibusque AP. Za druge konjekture vidi Ellis str. 19; 3: eximiae
alias Faehse i Haupt: et initalia AB, izostavlja P : et in alia Halm.

LIBER POSTERIOR
1, 4: nunquam X. plura quam propriae AP, ispravio Aldus; 5: poenam
Halm : quippe AP; fecerant Heinsius : fecerunt AP;
2, 1: pactum Kreysig: factum .4P; 3: statum P: statim Gelenius : factum
A : ista tum Haupt;
4, 1: qui stavio u zagrade Gelenilts, mozda posijedica nemarnog pisanja;
2: At Vossius : et P; 5: CLX Laur.mt. : CL AP: CLVn Kritz; 7: XXXVIII
Puteanus : XXXVI AP;

214
 FONTES LECTIONUM

5, 3: perseverantia ducis iza proposito u P. Stavio u zagrade Davis kao

rubnu biljeSku koja se uvukla u tekst;
6, 2: petens Ruhnken : re petens AP; 3: nihil uvrstio Haase; 4: nomina-
verat 1Halm ispravio u nomine, re autem; eum AP : eumque Gelenius; 6:
armatos Gelenius : armatus AP;
7, 4: interponetur AP : interponatur Heinsius; 6: quod AP : quo Hein-
sius i Bentley; 7: Odlomak od In legibus do condita est u § 8 nalazi se u AP
ispred Mors Drusi u pogl. XV. U tom kontekstu, pri sada1njem stanju teksta,
odlomak nije na svom mjestu. Cludius ga je premjestio na njegovo sadasnje
mjesto. MoZda se radi 0 odlomku poglavlja u kojem se usporedivale Druzova i
Grakhova zakonodavna djelatnost, fiji je prvi dio sada izgubljen; numerarim
A : numeraverim P;
8,2: M. C. Vossius: M. AP: Aldus pretpostavlja duo;
9, 3: evecti Gelenius : evectis B : eius aetatis A : eius aetatis P; Shipley
postavio zarez iza sanguinis za Halmov period koji lini Lucilli imenicom s
kojom se slaie facientis. Heinsius postavlja Enni iza locum;
10,1: cLln Kritz: CLVn AP; prava ... vitia tako premjestio Sterk: a
rectis in vitia a (izostavlja A) vitiis in prava a pravis AP; 2: singuli Lipsius i
Madvig : singulis AP; omnes Pluygers : omnino AP;
11, 1: agresti Vossius: equestri AP; 2: meritum et (izostavlja P) virtutique
AP;
12, 1: cxxxnn Aldus: CXXXVIII AP; 4: trucidata Ruhnken : trucidatis
AP; 5: CAP: CC Puteanus i Lipsius;
13, 3: quam quaevis Froelich: quamvis A : eius quam Ruhnken kojega
slijedi Halm; modicam AP : inmodicam Halm;
14,3: arbitris B, izostavlja A: hominibus P, iznad retka; iza possit slijedi
paragrafIn legibus ... condita est, koji je, poslije Cludiusa, premjesten na
kraj pogl. VII.
15, 4: rei publicae AP : populi Romani Puteanus;
16,2: Compsamque Vossius: Cosamque AP; 3: dilucideque Q. P: di-
lucideq. que A, ispravio Lipsius; 4: continuum Gelenius : continuo AP; rem
populi Romani Laurent. : rem P. R. BA : remp. P;
17, 1: integri Heinsius : integris AP; 3: qua Gelenius : quae AP;
18, 3: M' Ruhnken : M. AP; 6: se dodao Puteanus;
19,1: etiam stavili u zagrade Orelli i Cornelissen; 2: annumque Vossius:
annoque AP; 3: expromens Acidalius i Madvig: expromenti BP: exprimenti
A;
20, 1: a1J exercitu A : ad exercitum P : Burer je u nedoumici koji je pri-
jedlog bolji;

215
 HISTORIAE ROMANAE

21,2: COS. sulta se A; potentiae sese Halm : potentia esse A : potentiae se

P; 3: focisque Vossius : sociisque AP : oculisque Halm poslije Lipsiusa; 4: Halm
pretpostavlja lakunu ispred decessit: Sauppe predlaze nadopunu de caelo (iii
fulmine) tactus; 5: CLXVII BA : CLXVIII P: CLXXII Laurent.;
22,1: in mediocris 1in mediocri A: immediocri B: in mediocreis P;
excelsissimi quaque atque eminentissimi Heinsius : excelsissimae quoque
a. eminentissimae AP;
23, 6: ad Ruhnken : ante AP;
24, 1: forti Puteanus : fonte AP : sponte Halm; sub adventu AP : sub
adventum Halm; 2: qui in priore AP; 4: superaret AP : Halm promatra kao
nemarnost u pisanju : Ellis gleda u superaret imperativno znacenje; 5: ausum
esse Grelli : ausum P : aususs A;
25,1: res nadopunio Ruhnken; 3: mitis nadopunio Krause: ac iustissimo
AP: aequissimo Halm; 4: post Gelenius: posuit AP; namque ascendens Halm
: qua demendes AP : qua descendens Gelenius;
26, 1: suo. Is Grelli : st'lis A (sulis Grelli) : consulis P; 2: fuerat AP: foret
Halm; Domitium consularem, Scaevolam Mucium Ruhnken : Dom. Scae-
volam etiam AP; 3: virtute feminae nec propria latet Thomas: virtute eminet
patria latet AP : virtute feminae propria patet Haupt kojega slijedi Halm;
27,1: CIX Kritz: XI BA: XLP; 3: ferro figi Madvig: ferriAP; 4: ferebant
Burman : fuerunt AP : ferunt Gelenius; 5: eius P : civis AB; 6: praetor AP :
proditor Vossius : fautor Scriner;
28,2: haud ... potestatem Ellis: aut metu desideras tulio cotimuis se (Tu-
lio co timuisse P) potestatem AP : ut in metu desiderasse ita in otio timuisse
potestatem Halm; imperio ... usi erant Ruhnken i Gelenius : imperio prores
(proh res P) ad vindicandam (-dum P) maximi periculi spolia musierant AP;
eo inmodicae crudelitatis licentia AP : ispravio Cludius; 3: histrioni ex alba
Gronovius i Mommsen : historiarum (historiarium P) ex alto ABP;
29, 1: CX Kritz; sed ea Burman: sed ex AP; quae dodao Aldus; 3: ui Mo-
mmsen: ut AP; 5 (kraj poglavlja): Krause pomislja na lakunu izmedu kraja
ovoga poglavlja i pocetka pogl. XXX.
30, 3: absentis dodao Krause; 4: sine re Gelenius : in iure AP; 6: XC milia
Vossius : XL a CCC AP; omnium P : omni A : consensu dodao Ellis;
31, 1: maior civi Heinsius: maiore vi AP; 2: quo scito Schegk: quos c A:
quo senatus Cos. P; 4: septennium Krause: biennium AP; leva A;
32, 1: liberae A (erazura iza ae) : liber aeret (aere P) BP; 3: transtuleratA;
4: praedonesque per multa a multis locis AP : alias ac multis Burer;
33, 1: quia Bothe: qui AP; 2: ab altero quod arguebat Burman: ab eo
quod arguebatur AP; 3: omnino Acidalius : animo AP;

216
 FONTES LEeT/ONUM

34, 2: ne dodao Gelenius; usura gloriae Rhenanus : usurae gloria AP;

quin Gelenius : qui AP; 3: quique Gudendorp : qui AP; aperuit Gelenius :
eripuitAP;
35,2: culmine locavit Madvig: luminavit AP; iustitiam Gelenius : iustitiae
AP; 4: Ciceronem Hottinger: Catonem AP;
36, 1: LXXXII AP: LXXX Kritz: LXXXXII Aldus; 2: anteque edit. Bipont.
: saneque AP; Cottam Aldus: Catonem AP; in suspecti operis sui carmine AP
: za mnoge ispravke predlozene za ovaj iskvareni dio teksta vidi Kritz i Ellis;
37,2: socer generum Heinsius: socerum AP; petit AP: petiit Gelenius;
5. regii Heinsius : regi AP;
38, 1: stipendiaria facta Amerbaeh na rubu straniee i Lipsius : stipen-
dia facta AP; notavimus facilius ut quae partibus AP : redoslijed promijenio
Acidalius i Haase; 2: set Sauppe : et AP; belli aggressus est nadopunio Halm;
CVIII edit. Bipont. : CCIIII AP; CLXXIII Kritz: CLXXXII AP; 5: ab Attalis
Gelenius : habita lis AP; regibus P : izostavija A;
39, 1: a dodao Aldus; Fabioque Ursin us : Fabio AP; omisimus Heinsius :
amisimus AP; pene AP: plane iii plene Burman; in aerarium Aldus: ignauum
AP; 2: lakunu ovako nadopunio Haase: facta [Numidia provincia, e qua iam
olim cognomen virtute partum detulerat Metellusl Numidicus;
40, 1: Albani Hiberi (Hideri A) ac deinde AP: ispravio Burman; 3: illi
astare Doederlein : illi trahere Ruhnken : ilIi fatare AP; 4: tulerant Aeidalius
: tulerunt AP; 5: ovakav redoslijed Ellis: u AP et Metellus Creticus slijedi
memor ... iniuriae;
41,1: antiquitatis studiosos Halm: antiquissimos AP; 3. se per B: sem-
per AP;
42, 1: metu Gelenius : motu AP; 2: et privatus et contracta classe Seriner:
contracta classe et privatus et AP: Halm dodaje manu iza tumultuaria, zadr-
zavajuCi redoslijed prethodnih rijeCi; revectus Haase: reversus AP; 3: Iuncum
Nipperdey: Iunium cum AP; idem enim Asiam earn quam obtinebat AP :
eamque Lipsius umjesto earn quam; epistulae Burer : epistula ABP;
43, 1: cum dodao Lipsius; id Gelenius : ad AP; iam 1tam AP; 3: nobilisima
Cn. Dolabellae Haase: nobilissimaque Dolobellae AP; in dodao Halm;
44, 3: Iuliam dodao Grelli; 4: urbis Heinsius : ab his AP;
45, 1: quique neque Halm : qui neque Vaseosanus : neque izostavija AP;
indemnatum Puteanus: Damnatum AP; 3: ut coepit Gelenius : ut cupit AP;
intenta Wopkens: interita AP; 4: tribunatu Heinsius : senatu AP;
46, 1: gereret Stanger: ageret AP; vetus par Ursinus : victus pars AP; 2:
iam Heinsius : in AP; 3: utile AP : vile Lipsius;
47,2: quarto Laurent. : septimo AP; potentiae et viva ilia male Shipley:
Ponti et Camiliae AP: potentiae male Lipsius; 3: coercitionem B : coertionem

217
 HISTORIAE ROMANAE

AP: coercitione Cludius; 4: inutili facto Gelenius : inutiliter facto AP: inutili
sed facto Gelenius;
48,2: primi Vascosanus: primo AP; 4: voluptatibus vellibidinibus izbri-
sao kao glosu Gruter; 5: et iza saluberrimas izbrisao Gelenius; iustis Gelenius
: iustius AP;
49, 1: annis DCCm Gelenius : ann is (AP) a Cc.m AB : ACCIII P; 2:
non AP: nomine Gronovius; 3: gloriosiora Cuperus : gloriosa AP; 4: privatus
Gelenius : privatusque AP;
50, 1: legionibusque Corfini quae P : legionibusque Corfini AP; voluerant
Gelenius : venerant AP; 4: Afranio Burer : Africanio B : Africano AP;
51,1: obtineretur Heinsius: retinetur BAP; et dodao Gelenius; 2: eo quo
vellet Halm : et cum vellet AP; 3: in Hispania ex cive Morgenstern: Hispaniae
AsiaeAP;
52, 3: et dodao Halm; 4: ut dodao Gelenius : in omnes partes AP : inco-
lumes partes Ellis. lskvareno mjesto za koje su predlozene brojne konjekture.
Ruhnken pretpostavlja lakunu; ex Lipsius : et AP; 6: in illa .... quam quod
Haase: illa .... quando AP;
53, 4: facilis Gelenius : felix (foelix A) AP;
54, 1: summorum imperatorum Mommsen : summo imperatorum AP;
alteri mortuo Lipsius; 2: vivebat Heinsius : Iubae AP; 3: parere Burer: parare
P: parariA;
55, 1: C. dodao Stanger; fortuna mox pugnavit sua Acidalius i Lipsius
: fortunam expugnavit uia AP; 4: restituta et a Orelli : restitutae C. A. B :
restitutae sunt a AP;
56, 1: magnificentissimisque AB: que izostavlja P: et magnificentissimis
Halm i Ruhnken; 4: ita .... offensus Rhenanus : id ... offensum AP;
57, 1: timere ispravljeno u timeri A : timere bolje prema P/ut. Caes. 57
i Suet. Div. lui. 86; plurima ei Orelli : plurimi BA : plurima P; 2: orabat AP
: orarat Halm;
58, 2: tum Haase: cum AP;
59, 1: praeveniet Ellis: praevenit et AP : per se nitet Burman; 2: in earn
AP : ispravio Gelenius : ex ea Ursin us; 5: ordinem ac rationem Muncker :
ordinationem AP; 6: Recenica je u postojeeem obliku iskvarena, no opCi je
smisao jasan prema sljedeeem tekstu iz Sen. Nat. Quaest. l2, 1: memoriae
proditum est, quo die Divus Augustus ... intravit, circa solem visum coloris
varii circulum, qualis esse in arcu solet; hunc Graeci halo vocant, nos dicere
coronam aptissime possimus.
60, 2: credere Gelenius : cedere AP; sibi dodao Lipsius; 4: civitatibus
inmunitatibusque Ellis: civitatibusque AP;
61,4: id dodao Gelenius;

218
 FONTES LECTIONUM

62, 2: arbitrio A : imperio P; 3: rei publicae Gelenius : resp. AP; ac pari

AP: ac parato Burman; 5: Caesar ipse Halm : Caesari AP;
63,1: a dodao Heinsius;
64,2-3: peristhaec A: peris. Haec P: perire ili perisse Rhenanus na rubu
stranice; 3: canina Ruhnken : continna A : continua P; 4: velut Puteanus : vel
AP:utHalm;
65, 1: facta Burer: iacta AP; Antonius subinde Caesarem admoneret, et
quam edit. Bipont. : et subinde ... quam AP; 2: tum iIi tunc Burer : tur AP :
tum igitur Halm; abhinc iza conditam izbrisao Gelenius; DCCVIIII Gelenius
: ACCVIIII AP : DCCXI Aldus;
66, 1: cum ... essent 1dio reeenice oCito iskvaren, no nije ponudena
zadovoljavajuca ispravka; 4: tu M. Gelenius : tum AP; 5: Ciceronis nomen
nadopunio Laurent.;
67, 3: velut Gelenius : vel AP : ut Halm;
68, 1: acriter Haupt: Africaque AP; ne modica quidem solvere ac servari
posset Ellis: immodica (in modica P) quidem servari posset AP: ne modica
quidem re servari posset Halm; 2: et consulis (nakon Lipsiusa) auctoritate
Cludius : et auctoritate COSS. AP; in agris haud Mommsen : haud magis AP
: at in agris Lipsius; 3: in dodao Madvig; cum Orelli : tum AP;
69,2: interfecerat (iii confecerat) Rhenanus : fecerat AP; ad ictum Rhe-
nanus: adiectum AP; 5: at Lipsius : et AP: sed Kreyssig; damnatis iza ignique
izbrisao Delbenius;
70,1: se dodao Gelenius;
71, 1: Halm postavija Corvinus ispred Messalla; Corvinus AP: Corvini
Bothe i Halm;
72, 1: incorrupto rollius : corrupto AP; 2: facti Rhenanus : fecit AP; 5:
sed dodao Gelenius;
73,1: cogitatu Scheffer: cogitator AP;
74,2: iussa Heinsius : iuste AP: iniusta (iii iniuste ) Lipsius;
75, 1: vir P: viri BA; doctissimique AP: rectissimique Madvig: prompti-
ssimique Ruhnken;3: arma ac manus Ellis: arma A : arma nus P: arma minus
Vossius kojega slijedi Halm;
76, 1: Ti. Neronis Aldus: Tironis A: Tyronis P; cum comes Aldus:
comes B : cum AP; 2: est dodao Cludius; inlectum Gelenius : electum AP;
3: apparatusque Sylburg: praeparatusque AP : paratusque Gelenius; 4: in id
Puteanus : in is BA : simul P;
78, 1: molimentis Ruhnken : momentis AP; 2: interim ispred Caesar
izbrisao kao glosu Ellis;
79, 4: Pompeianae dodao Heinsius; 5: mature Ruhnken : matura AP;

219
 HISTORIAE ROMANAE

80, 2: alienae victoriae P : in alienae victoriae AB : in aliena victoria Burer;

Caesari Acidalius : Caesaris AP; interpretabatur audebatque AP : interpre-
taretur audebatque Gelenius : interpretaretur auderetque Ruhnken; 3: telis
dodao Grelli; 4: indignissimam Ruhnken : in dissimillimam AP;
81, 2: Halm predlaze ovavu nadopunu lakune: veteranis in agros deductis
qui coloniae; instrumentum Cludius : instar AP;
82, 1: sepelivit in Sicilia bellum Ruhnken : libium in Sicilia Bn (bene A)
AP; et in A : in P; mitis saeviit Haupt: militavit AP; egressus AP : ingressus
Gelenius; 2: a dodao Kreyssig; desperaret Haupt: desperaverat AP; est dodao
Drelli; 3: ac tot Salmasius i Lipsius : acto AP; illius Vossius : illis AP; 4: crocota
Ruhnken : corona AP;
83, 3: P. Silii Gelenius : Petersilii A : pater Silii A;
84,1: in (ispred illa) dodao Vascovanus; remigesLipsius: regesAP; specie
Gelenius : specie et AP; aliquis Heinsius : aliquid AB : aliqui transfugiebant P;
2: reeenicu rex ... transmisit ad Caesarem, koja se u AP nalazi ispred superata
na kraju paragrafa, na njezino sadasnje mjesto premjestio Haase; Dellius Kritz
: de illius AP; exempli sui tenax ut a Lipsius : exemplis uitae naxuta AP; ad
Cassium ... transiit nadopunio Ruhnken;
85,4: detracto Vascosanus: detrectato AP; 6: ut dubites, suone Burer:
videbites ne A : vide bit e suo P; direxerit Halm : direxit AP;
86, 2: paucissimi summoti Baiter: paucissimi et hi AP; qui ne deprecari
quidem pro se sustinerent Heinsius : qui deprecari quidem pro se non su-
stinerent AP; si ei Halm : sic A : si sic P : si Burer; modum dodao Rhenanus;
diu ... luctatus AP : odium ... eluctatus Madvig i Halm;
87,1: aspide in B: aspidemA: aspide P; et sanie eius Burman: sanie eius
BAP: eius sane Acidalius i Halm; 2: est dodao Drelli; ab eo devictum Acidalius
: ab (ob P) eodem victum BAP; 3: ei Cludius : eius AP; primus dodao Aldus,
ali ispred Trebonius;
88,2: erat dodao Madvig; paene A: pene P; 3: Antistii Vossius: Antistiae
AP; praematura morte Burer: praematuram mortem AB;
89, 1: quo occursu Lipsius: occursus AP; favore omnium hominum
aetatium AP: generum dodao Halm; ne in operis quidem Gelenius : nedum
in operis siquidem AP; 4: quin Madvig: quem AP; 5: non dodao Madvig; 6:
fatigarent Vossius : fatigant AP;
90, 1: et (iii etiam) coaluere Bergk : et coram aliero AP; annos dodao
Drelli; incultisque Heinsius : multisque AP; 2: belli dodao Heinsius; 3. X Lip-
sius:XXAP;
91, 1: oppresso Gelenius: presso P: praesso A; iure Drelli: viro AP; 4: ut
dodao Burer; et izostavlja A;
92, 2: in iza aberat izbrisao Krause;

220
 FONTES LECTIONUM

94, 1: trimo Aldus: primo AP; despondente Gelenius : respondente AP;

3: ostiae atque Rhenanus : ostia eratque AP; 4: tractu Gelenius : tractatu AP;
quin Ruhnken : cuius AP;
95,1: mole Heinsius: molem P: morem A; 2: e divers is Stanger: divisis
AP; 3: fuerat Orelli : foret AP;
96, 1: Iulia filia Haase; 2: ab dodao Lipsius; consule Lipsius : COS. A :
consulari Kritz kojega slijedi Halm;
97,2: perficit Lipsius : percipit AP;
98, 1: diximus A: praediximus P;
99,2: viribus edit. Bipont. : viris AP . curis Heinsius; 4: sunt dodao Halm;
Rhodum deverterint dodao Halm; atque eum Halm : ad quem AP;
100, 2: magnificentissimis Cuperus : magnificentissimi AP; 3: libidineve
Halm : libidine AP; 4: Iulus Schegk : Iulius AP; 5: quas OreW : quasi AP; pe-
pendissent A : izostavlja P; voluntaria Lipsius : voluntarii AP;
101, 1: ad visendum Lipsius : ad sidendum BA : ad sedandum A; excel-
sissimo in insula Gelenius : excelsissimae insulae AP;
102, 1: Cae sari fama vulgavit Lipsius : Cae saris iam avulgavit AP; iza
dies Halm dodaje secuta; 2: Gaius dodao Krause; rem dodao Heinsius; 3:
diu deinde reluctatus Ruhnken : diu de reluctatus A : deinde reluctatus P; L.
Gelenius : quinquagesimum AP;
103,3: atque P: eoque (ili eo quod) B: quae eo A: adeoque Heinsius; 5:
contenti dodao Rhenanus : contenti simus Burer; faustus dodao Halm;
104,2: id Lipsius : et AP; 3: VIm P : VIII A; spectator tum Thomas:
spectatum A : spectatus P : spectator et Gelenius kojega slijedi Halm; virtu-
tibus Lipsius : viribus AP;
105,1: gentis eius Arminius Fr. Jacob: gentis (-tes P) et inamninus (ina-
mminus BA) AP; sibi Cludius : in AP; iam Gruner: tum AP; 2: multiplicem
virtutibus Raphelengius: multiplicem in virtutibus AP; 3: obstructis Gelenius
: extructis AP; at tutela Lipsius : ad tutelam AP; Lupiae Lipsius : Iuliae AP;
106,3: eadem Kritz: eodem AP; parta dodao Halm;
107,1: virtute A: iuventute P; motum conatumque Halm: motumque
BA : motum P; 2: cum iza Caesar izbrisao Herelius;
108, 1: Hercinia silva Heinsius : Herciniae silvae AP; 2: quos P : quis
BA;
109, 1: custodientium Madvig: custodia tum AP; lacesseret, at si dodao
Rhenanus; ostenderet dodao Burman; 2: in dodao Acidalius; 4: eius P : cuius
BA; 5: duceret nadopunio Lipsius;
110, 1: Drugi interdum dodao Heinsius : iter dum AP; 1-2: aberat legio-
nesque quas nadopunio Haupt; 2: se dodao Krause; consilii Frohlich: constitit

221
 HISTORIAE ROMANAE

AP; 4: se effuderat Ursinus : effugerat AP; maxima Heinsius : proxima AP;

duo bus Batonibus AP: Batoni Halm; in iza erat izbrisao Heinsius; 5: animo-
rum AP: armorum Bothe kojega slijedi Halm; 6: quin Vascosanus : quia AP;
firmatum Burer: formatum BA : fortunatum P;
111,2: [spred pollicitati Halm nadopunja prompte; ultimum Lipsius:
militum AP; 3: ministerii Lipsius : ministri AP; 4: missus sum Halm : missum
A : missus P; furentes BAP : fruentes Grelli; elusimus predlozio recenzent u
Bibl. phil. [ 42 : eius imus euasimus A : evasimus P; fudimus dodao Haase;
civilitatis Madvig nakon Ruhnkena : utilitatis AP; imperatoria Madvig: im-
peratoris AP;
112, 2: que dodao Heinsius; hostium iza milia izbrisao Grelli; 3: cum
Ruhnken : ut AP; 4: Rhoemetalces Rhenanus : Rhomo et Alces BAP; 5: fusa
Vossius: fuga BA : fugata P; 6: e quibus Boecler: qui P: quibus BA; ordinis
Gelenius : ordines AP;
113,1: X alis et Laurent.: XlIII sed PA : XlIII et Lipsius;
114, 1: distractissimus Rhenanus : distraximus AP; negotio Gelenius : ge-
nitio BA, izostavija P; 2: usum dodao Lipsius; uni portatum A : nakon brisanja
um, importatum P : una porta tum Grelli kojega slijedi Halm; 3: interdum
anonimni znanstvenik : inerat AP; tamen rarissima Halm : amarissima AP;
dissimulantis ... inhibentis AP: dissimulans ... inhibens Acidalius; 4: alte-
rum alterum Rhenanus : alterum AP; 5: autumno Gelenius : autumni AP; a
Caesare Rhenanus : Caesarem AP; nomini Acidalius : nominis AP; Caesarum
Scheffer: eorum AP;
115, 3: donatus dodao Rhenanus; 5: gloriosissimus Halm : gloriosum
AP;
116, 1: incultos Heinsius : multos AP; 2: quamquam Halm : quibusdem
AP; 3: hoc Gelenius : loco AP; Aelius Lamia Ruhnken : etiam AP; 4: in eo
nihil ... superesse Ellis: ne (me A) nihil (izostavlja P) optimo civi (civis A)
... perisset BAP; morte dodao Grelli;
117, 1: nuntium attulere nadopunio na ovom mjestu Halm, drugi izdava-
Ci iza cohortium; tanta clades inferretur nadopunio Halm; et causa et persona
Grelli : et causa persona AP; 2: ita Acidalius : et AP;
118, 1: credat Lipsius : credebat AP; in iurgia Madvig: in iuria AP; 2:
Romanae dec us Burman: Romae eius (ius P) AP; consecutus Heinsius :
consequens AP; 4: vinciri socios. sed praevalebant iam nadopunio Ellis prema
Tac. Ann. [58; praestrinxerant Gelenius: praestrinxeratAP; cuius fortunam
mutaturus est edit. Bipont. : qui fortunam mutaturus (imitaturus A) AP;
speciemque Burman: spemque AP;
119,2: egrediendive Vossius : egredie (egredie s ad napisanim iznad g
A, egregie P) aut BAP; 4: equite peditem relinquens fuga cum alis Gelenius

222
 FONTES LECTIONUM

: equitem peditem relinquens fugatum (fuga cum P) aliis BAP; 5: hostilis

Burer: hosti BA : hostium P;
120,1: hostis Haupt: hostiumAP: izostavlja B; 2: arma infert (hosti Vo-
ssius ) quem arcuisse Lipsius : arma interfecti qui arguisse AP; 6: adulescens
Ruhnken : ad AP; effluvio Lipsius : intluvio AP;
121, 1: ingressi Germaniam Bardili : ingressa anima (animum P) BAP;
Rhenanus dodaje et iza mollisset; aequum ei ius Rhenanus : equum eius AP;
est Ellis: esset AP; 3: mihi Burer : militi AP;
122,1: fuit Haase: fueritAP; praeposito eiHeinsius: praepositi (pro- P)
BAP; 2: expectatto dodao Halm; ocius P : totius BA;
124,1: satis dodao Ruhnken; pro dodao Ellis: Halm predlaze nee bonis
votis; 4: sacerdotalibus Scheffer: sacerdotibus AP; consecutis quidem Ellis:
consecutisque A : consecutis P;
125, 2: se dodao Drelli; ultima Vossius : ultimam BA : ultimum P; 3: et
dodao Krause; noxiorum Gronovius : nostrorum AP; 4: non ignave Ellis:
ignave P : ignovit edit. Bipont.; Drusus Gelenius : Brutus AP; in id ipsum
plurimo quidem AP : in diversum plurimoque idem Madvig; 5: in iis ...
cuius nadopunio Madvig; et dodao Drelli;
126, 1: ingerantur Ellis: insera BA : inserta sint P; partibus Voss ius :
in partibus AP; 2: obsitae Burer : oppositae BAP; magistratibus Gelenius :
militibus AP; 3: ispred omnis rukopisi imaju per;
127, 1: proxime Scheffer: maxime AP; complura eveherentur Vascosanus
: complura enumerentur (complurae numerentur A) BA : complura enu-
merarentur P; 2: iza egent rijeCi neque in parvo paucitas ministeria defecit
izbrisao Halm poslije Vossius i Boeclera; est Ruhnken : e A : et P;
128, 1: qui ante Ellis: antiqui ante P : primi ante A : antiqui qui ante
Halm; qui Frolich : eque A : izostavlja P; 3: Tullio Lipsius : Fulvio AP; 4:
propulit Acidalius : protulit AP;
129, 1: forma dodao Rhenanus; Romam Ursin us : formam BAP; numqu-
am Drelli : quam AP; 2: causam Drusi Libonis audivit Madvig : et causas
pressius audit AP; 3: consiliorum suorum iza salubribus stavio u zagrade
Ruhnken; sic Burman: nee AP;
130, 1: quicquid enim umquam Haase: qui quidem quam AP; 3: audeo
cum deis Heinsius : auro deo cum de his AP; infestos haberet quorum na-
dopunio Burman; duxit Rhenanus : dixit AP;
131, 1: est Drelli : sit AP; hunc principem dodao Lipsius; 2: fovete ...
opprimite nadopunio Vossius.

223
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

I U lakuni na pocetku djela morala se nalaziti posveta djela Marku Viniciju,

kao i kratak osvrt na druge junake i njihov povratak iz Trojanskog rata. Subjekt
prve recenice sacuvanog teksta, u kojem se govori 0 povratku grckih junaka iz
Troje, izgubljen je u lakuni. Tekst je dopunio Lipsius. Iz Justinova Saietka 'Fili-
pave pavijesti' (Epitome Histariarum Philippicarum; XX 2, 1) jasno je da je ovdje
rijec 0 Epeju, graditelju Trojanskog konja.
2 Metapont (Metapantum, ME'tU1rOVnov), ahejska kolonija u Tarentskom
zaljevu koju su pocetkom 7. st. pro Kr. osnovali stanovnici Sibara kako bi se
zastitili od neprijateljskog Tarenta (usp. Liv. XXV 1).
l Prema imenu svog istoimenog rodnog grada na Egini.

4 Tesprotija, predio uz more jugozapadno od Epira.

5 Tegeja (TEyiYJ), nazvana prema Tegeji u Arkadiji na Peloponezu (usp. Hom.

II. II 607), zavicaju Agamemnonove majke Aerope; danas Paleo-Episkopi. - Per-
gam je bio naziv tvrdave u Troji (ITipyu/-tov ili ITipyu/-tu, i sarno i s dodatkom
E1r! Tpoi<;t) koja je nadvisivala donji grad i po kojoj se i sam grad ponekad tako
zvao.
6 Zvanog i Neoptolem.

7 Lidija, sredisnji primorski dio zapadne obale Male Azije.

8 Pentil, sin Oresta i Erigone (Paus. II 18,5), jedan od pokretaca eolske ko-
lonizacije. Tizamen, sin Oresta i Hermione, kralj Arga i Sparte, pao u borbi s
Heraklidima.
9 Prema Herodotu (II 145), Troja je pala oko 1280-1270. pro Kr. Prema tradi-
cionalnoj kronologiji, koju je u antici prvi postavio Eratosten, pad Troje datira
se oko 1193-1184. pro Kr. (ap. Clem. Alex. Strom. I 21, p. 402). Prema Kalimahu,
to se zbilo 1127. pro Kr.
10 Petop, sin Tantalov, koji je, ubivsi u trci konja elidskog kralja Emomaja,
dobio ruku njegove kceri Hipodameje, osvojio je Citav poluotok juino od Ko-
rintske prevlake, te je ovaj poslije po njemu prozvan "Pelopov otok" (Peloponez).
Pelopovi sinovi, koji su poslije njega vladali poluotokom, bili su Atrej i Tijest, a
po nekim drugim pricama, jos i Plisten, Pitej, Alkatoj, Trezen, Epidaur i Letrej.
Posljednja trojica od ovih osnovali su gradove koji nose njihova imena.
II Povijest povratka Heraklovica mitski je odraz dorskog doseljavanja na Pelo-
ponez. Prema Eratostenovoj kronologiji ono se datira u 1104/05. pro Kr. - Velej se
u svojoj kronologiji vjerojatno oslanjao na Kraniku Kornelija Nepota, koji se opet
sluiio Kranikam Apolodora iz Atene (oko 150. pro Kr.). Velej u svom datiranju,
racunajuCi unatrag, polazi od god. 30. pos!. Kr ..
12 Smrt kralja Kodra, prema Euzebijevoj kronologiji, datira se u 1068. pro Kr.

13 Po legendi zapravo Alet, Hipotov sin i Heraklov praunuk, heroj dorskog

Korinta (v. pog!. 3, 3).
14 Apolon, u svom prorocistu u Delfima.

15 Po drugoj i starijoj verziji, Kodro je pao u bitki s neprijateljima; usp. Strab.

IX 1, 7; XIV 2, 6; Cic. De nat. dear. III /19/ 49; De fin. V /22/62.

225
 RIMSKA POVljEST

16 Prema Pauzaniji (VII2,l) i Klaudiju Elijanu (Var. hist. 8, 5), najstariji Ko-
drovi sinovi Medont i Nilej, ne mogavsi se dogovoriti tko ce vladati, sporazumjeli
su se da odluku prepuste delfskom prorocistu. Pitija je vlast nad Atenjanima
predala.Medontu, a Nilej i ostali Kodrovi sinovi otplovili su u osnivanje naseo-
bine u Maloj Aziji.
17 Prema Euzebiju, razdoblje vladavine dozivotnih arhonata trajalo je od 1068.
do 753. pr. Kr.; bila su devetorica: prvi Medon, posljednji A1kmeon; p6slije toga
uvedena je arhontska slufba u trajanju od deset godina (v. pog!. 8, 3).
18 Gad (Gades; danas Cadiz), u jufnoj Hispaniji s one strane Gibraltarskih vrata,
osnovan oko 1100. pr. Kr. od Fenicana iz Tira.
19 T.j. od Gada. - Utika (danas Medjerda), najstarija fenicka kolonija u sjever-
noj Africi, osnovana je, prema predaji, 1101. pr. Kr. Prema arheoloskirn nalazima
najranije vrijeme njezina utemeljenja bilo bi 8. st. pr. Kr.
20 Tj. Ahaju, na sjeveru Peloponeza.

21 Prastanovnici Grcke, nazvani po svom eponimnom heroju Pelazgu, rode-

nom iz zemlje.ili, po drugima, sinu Zeusa i Foronejeve kceri Niobe, prvom kralju
Arkadije.
22 Hemonov sin i Pelazgov unuk.
23 Alet, Hipotov sin i Heraklov praunuk, heroj dorskog Korinta, protjerao je iz
grada Jonjane i Sizifove potomke koji su u njemu vladali prije dolaska Dorana.
24 U Maloj Aziji postojala su dva grada tog imena: Magnezija kod Sipi-
la (MayvT)O'ia 1tpOC; ~t1tl)A.cp) i Magnezija na Meandru (MayvT)O'ia e1tt
Maul.vopcp).
2S Kuma, na obali Kampanije, jedna od najstarijih grckih kolonija na zapadu;
prema tradiciji, osnovana 1050. pr. Kr. (prema arheoloskim dokazima oko 750.
pr. Kr.). Uz stanovnike Halkide i Eretrije, u njezinu su osnivanju sudjelovali i
stanovnici maloazijske Kime.
26 Svecanosti u cast bozice usjeva Cerere, Cererine igre (Cereales ludi iii Ce-
realia), koje je 44. pr. Kr. uveo Cezar, slavile su se prema kalendaru od 12. do
19. travnja; zadnji su dani bili odredeni za igre u cirku, natjecanja u trcanju,
g!adijatorske borbe i velike procesije.
27 Neapol (NEaOOA.tC;, "Novi grad"), danaSnji Napulj, osnovan 680. pr. Kr. pod
imenom Partenopa (Parthenope, IIapSevo1tT).
28 Jon, rodocelnik Jonjana, Apolonov i Kreuzin sin. Herodot (VII 94) i Strabon
(VIII 7, 1) govore 0 tome kako su Atenjani, zbog prenaseljenosti, poslali naselje-
nike u Egijaliju na Peloponezu, koju su po Jonu nazvali Jonijom, i kako su odatle
Jonjani presli u Malu Aziju. - Spomenuti gradovi: Efez, Milet, Kolofon, Prijena,
Lebed, Klazomena, Fokeja, kojima kao gradove treba dodati Mijunt i Eritru, uz
ovdje nespomenute Tej i Lebed, cinili su zajedno s dvama otockim gradovima
Samom i Hijom jonski dodekapolis, staru federaciju jonskih gradova. - Ikarsko
more, juzni dio Egeide, nazvan po Ikaru, Dedalovu sinu, koji se pri letu preko
mora previse priblizio suncu i tu pao u more.
29 "Kakvi su smrtnici danas"; usp. Hom. II. V 304; XlI 383,449.

30 Ime Elisa (Elissa), kao drugo ime za Didonu, nalazimo i u Vergilija (Aen.
IV 336; V 3), Ovidija (Fast. III 553; Arnor. II 18, 31) i Juvenala (VI 435). - U
antickoj tradiciji pojavljuju se razliCiti datumi osnivanja Kartage, koji se krecu

226
 BILJESKE UZ PRI)EVOD

u rasponu od 50 godina poslije propasti Troje do godine osnivanja grada Rima;

prema Timeju, Kartaga je utemeljena 814-813. pr. Kr.
31 Ispravka Wesselinga; u tekstu (P): "sesnaesti" (sextus decimus).

32 Olimpijada, mati Aleksandra Velikoga (356-323. pr. Kr.), najveceg ratnika

i osvajaca staroga svijeta, bila je kci kralja Neoptolema iz Epira, koji je istoime-
nog sina Ahilejeva (Neoptolema, "Mladog ratnika", zvanoga i Pir, "Ridokosi")
smatrao svojim praoeem.
33 Delbenius je prvi prepoznao ovaj odjeljak kao glosu.

34 Heziod u svom spjevu Poslovi i dani C'Epya Kat Tj,.ulP<Xt) obraduje iivot na
selu, te govori i 0 svojemu oeu i bratu i svojem zavicajnom gradu Askri u Beotiji
na obroncima Helikona (633 i d.). Heziod pogrdno govori 0 Askri, koju opisuje
kao "tuino selo, hudo u zimi, nemilo ljeti, niKad dobro" (639-640), zbog toga sto
je, kako sam kaie (35- 39), nakon oceve smrti vodio parnieu zbog ostavstine sa
svojim bratom Perzom, koju je izgubio jer su Perzu na ruku isli podmitljivi suci.
35 Nola, oscanski, a potom etrurski grad u Kampaniji; god. 313. pr. Kr. osvojen
od Rimljana. Srediste saveznika u Saveznickom ratu protiv Rimljana (v. II 17-20).
Mjesto Augustove smrti (v. II 123, 1-2)
36 Osnivanje Kapue legendarna je tradicija pripisivala Trojaneu Kapisu, bje-
guneu iz razrusene troje (Heeat. FHG I, fro 27). Prema drugoj verziji (Katon, Velej
Paterkul), Kapuu su osnovali Etruscani. Novija arheoloska istrazivanja pokazu-
ju da je Kapua doista postojala i prije Etruscana kao oscansko naselje. Rimsko
gradansko pravo dobila tek 58. pr. Kr., Kad ju je Cezar proglasio kolonijom pod
imenom Iulia Felix.
37 Slavni predak Velejev Decije Magije, po~eeao je iz Kapue (v. bilj. uz II 16,
2); zbog toga je Velej posebno zainteresiran za taj grad i zelio bi mu pripisati sto
vecu starinu.
38 Sto bi iznosilo 724 go dine. Prema kasnijoj kronologiji Olimpijade su se
brojile od 776. pr. Kr., no na~eeanja su se, nesumnjivo, odriavala i daleko prije
tog datuma. - Marko Vinicije, mnogo puta evocirani adresat Velejeva djela, sin
Publija Vinicija, Velejeva zapovjednika u Trakiji i Makedoniji (v. II 101,3) i kon-
zula 2. pos!. Kr. (v. II 103, 1); konzul30. pos!. Kr. (do 30.lipnja te godine) i (po
drugi put) 45. pos!. Kr. Bio je ozenjen Julijom, zvanom i Livila, najmladom keeri
Germanikovom. Sudjelovao u Klaudijevu pohodu na Britaniju. Pao je 46. pos!. Kr.
kao jedna od Mesalininih zrtava zbog toga sto je odbio njezinu Ijubavnu ponudu.
Prema Dionu Kasiju, iako je pao kao irtva Mesalinine osvete, Klaudije mu je pri-
redio svecani pokop na driavni trosak. Tacit ga opisuje kao covjeka "blage naravi
i ugladene rjecitosti" (Ann. VI 15: mitis ingenio et comptae facundiae).
39 DesetogodiSnja arhontska sluiba u Ateni pocela je 752-751. pr. Kr., a jedno-
godisnja 683-682. pr. Kr. Prvi jednogodisnji arhont bio je Kreont.
40 N umitora, kojega je s prijestolja potisnuo brat Amulije.

41 Parilije, ili Palilije (Palilia), seoska svetkovina ociscenja na cast Pali (Pales),
italskoj bozici zastitnici sTad i pastira, sto su je svetkovali pastiri 21. travnja na
dan utemeljenja Rima.
42 Marka Vinicija i Lucija Kasija Longina, 30. pos!. Kr.

43 Vejani, stanovnici moenog etrurskog grada Veja, protivnika ranoga Rima.

44 Izmedu dvaju vrhova kapitolijskog brijega, koji su u stara vremena nosili

227
 RIMSKA POVljEST

posebna imena: Capitolium i arx. Na sedlu izmedu jedne i druge uzvisine, koje
su u star~ doba bile prekrivena drvecem, bio je asylum ("UtoCiste"; na mjestu
danasnje Piazza del Campidoglio), koji je po legendi osnovao Romul, a obicno
su ga nazivali inter duos lucos (usp. Liv. I 8, 5).
45 Ovdje poCinje velika lakuna u tekstu. Nestala poglavlja pokrivala su 582 go-
dine rimske povijesti od osnutka grada do Treceg rata s Makedonijom (171-168.
pro Kr.). Odlomak: Nee minus clarus ea tempestate fuit Miltiadis filius Cimon, koji
neki izdavaCi prikljucuju postojecem (osmom) poglavlju, sacuvan je u Prise. VI
63, p. 248 Hertz.
46 Eumen II. (197-159. pro Kr.), kralj Pergama, najstariji sin Atala I.

47 Brata Atala II., prijatelja i saveznika rimskog naroda.

48 Tj. politici prufunja vojne pomoCi Rimljanima u njihovu ratu protiv Antioha
III. Velikog.
49 Lucija Emilija Paula, konzula 216. pro Kr., koji je zajedno s Gajem Terencijem
Varonom, prihvatio odlucan obracun s Hanibalovom vojskom, te pretrpio teZak
poraz u bitki kod Kane, u kojoj je i sam zaglavio.
so Samotraka (Samothrace iii Samothracia, LC(J.WSpq.KT]), otok uz zapadnu
obalu galipoljskog polutoka, na kojem se nalazilo sjediSte prastarog i misticnog
kulta Kabirii..
51 Paul je proslavio trijumf 167. pro Kr.

52 Gnej je Oktavije, pretor 168. pro Kr., konzul165. pro Kr., kao legat, a potom

zapovjednik rimskih pomorskih snaga u Grckoj, prebacio zarobljenog Perzeja

Paulu i, kao i Paul, dovezao iz Grcke golem plijen.
53 Anicije, punim imenom Lucije Anicije Gal (L. Anicius Gallus), praetor
peregrinus 168. pro Kr., svladao je Gencija (180-168. pro Kr.) posljednjega ilir-
skog kralja, Perzejeva saveznika u Trecem makedonskom ratu, kod Labeatskog
(Skadarskog) jezera i zauzeo njegov grad Skodru; nakon sto je ukrasio Anicijev
trijumf, Gencije je, zajedno sa svojom djecom, zenom i bratom Karavancijem,
bio bacen u zatvor, najprije u Spolecij, a nakon prosvjeda Spolecana, u Iguvij,
gdje se gube sve vijesti 0 njegovoj daljnjoj sudbini.
54 Hram olimpijskog Zeusa u Ateni, koji su, zapravo, jos krajem 6. st. pro Kr.
poceli graditi Pizistrat i njegovi sinovi, dovrsen je tek u vrijeme cara Hadrijana
(117-138. pos!. Kr.).
55 Ptolemeja VI. Filometora (180 - oko 145. pro Kr.), kralja Egipta.

56 God. 168. pro Kr. - Marko Popilije Lenat bio je konzull72. i 158. pro Kr.

57 Zgodu, kao primjer autoriteta rimskog senata, donose mnogi autori.

58 Kasnijeg osvajaca i razoritelja Kartage Publija Kornelija Scipiona Emilijana

Africkog Mladeg.
59 Kvinta Fabija Maksima Emilijana, koji ce 145. pro Kr. postati konzul, a poslije

i proslavljeni vojskovoda u ratu protiv Numancije.

60 Kvintu Fabiju Maksimu (Q. Fabius Maximus), unuku Kvinta Fabija Maksima
Kunktatora ("Oklijevala"), Hanibalova protivnika.
61 Fulvije Flak, punim imenom Kvint Fulvije Flak (Q. Fulvius Flaccus), kojije
179. pro Kr. obnasao konzulat, i Postumije Albin, punim imenom Aulo Postumije
Albin Lusko (A. Postumius Albinus Luscus), bili su cenzori 174. pro Kr.

228
 BILJESKE UZ PRIjEVOD

62 Lazni Filip, pravim imenom Andrisko, rodom iz Adramitiona (Adramytium,

Aopu/-lu1:1:€tOv), gradica u Miziji.
63 Iste godine; Metel je pobijedio Ahajce (Ahajski savez) kod Skarfeje i, ali
je ipak slavu konacne pobjede nad njima odnio Lucije Mumije 146. pr. Kr. (v.
pog!. 12, 1).
64 Radi se 0 trijemu sto ga je 147. pr. Kr. dao sagraditi Kvint Cecilije Metel
Makedonski (porticus Metelli) i, uz druga umjetnicka djela, ukrasio skulpturom
od mjedi koju je donio sa svog pobjednickog pohoda u Makedoniju, a koju je
izradio Lizip. Trijem je okruzivao hram Jupitera Statora i Junonin hram, koje je
sam Cecilije Metel podigao u isto vrijeme. Nalazio se izmedu Flaminijeva cirka
i Marcelova kazaliSta.
65 Kvint Cecilije Mete! Makedonski postao je konzull43. pr. Kr., a potom je

kao vojskovoda uspjesno ratovao protiv Keltibera u sjevernoj Hispaniji (v. II

5, 2); bio je politicki protivnik Scipiona Africkog Mladeg i brace Grakha. Kao
cenzor 131. pr. Kr. zajedno s Kvintom Pompejem (to je bio prvi slucaj kad su
obojica cenzora bili plebejci) predlozio je da svi gradani moraju biti ozenjeni, a
iz senata je istjerao mnoge ugledne patricije. Umro je 115. pr. Kr. Njegova cetiri
sina postigla su konzulat.
66 Na skupu Ahajskog saveza u Korintu rimske je poslanike sprijeCio da govore,

a moZda i fizicki napao Kritolaj, voda Ahajskog saveza.

67 Punim imenom Publije Kornelije Scipion AfriCki Emilijan Mladi Numantinski

(P. Cornelius Scipio Africanus Aemilianus Minor Numantinus), 185/184. - 129. pr.
Kr.; rimski driavnik, vojskovoda i govornik. Sin Lucija Emilija Paula, adoptivni sin
Publija Kornelija Scipiona, sina Scipiona Africkog Starijeg (v. pog!. 10,3); konzul
147. i 134. pr. Kr.; razorite!j Kartage 146. pr. Kr. i Numancije 133. pr. Kr.
68 TreCi punski rat, 149-146. pr. Kr.

69 Scipiona Africkog Starijeg, koji je Kartagu nakon bitke kod Zame 202. pr.

Kr. bio postedio razaranja.

70 God. 146. pr. Kr.

71 Apija Klaudija Kaudeksa i Marka Fulvija Flaka, god. 264. pr. Kr.

72 Njemu se pripisuje glasovita recenica Ceterum censeo Carthaginem esse de-

lendam., koju je navodno izgovarao na kraju svakog svog govora bez obzira na
njegov sadriaj.
73 Lat. novi homines, Ijudi koji su se prvi u svojoj obitelji domogli kakve kurul-

ske casti. Takav je, primjerice, bio Ciceron.

74 Aluzija na pljacku korintskih umjetnina, posebice kip ova od bronce koji su
kao plijen dovezeni u Rim i poticali raskos.
75 Sutrij (Sutrium), grad u Etruriji, sjeverno od Vejii, rimska kolonija od 383.
pr. Kr., danas Sutri. - Secija (Setia), grad u Laciju, rimska kolonija s latinskim
pravom od 382. iii 379. pr. Kr. danas Sesse. - Nepa, iii Nepeta (Nepe iii Nepete;), u
Etruriji, sjeverno od Rima, rimska kolonija s latinskim pravom. Razlika u dataciji
izmedu Livija (VI 24, 4) i Ve!eja Paterkula objasnjava se time sto je rjesenje 0
njezinu osnutku doneseno 383. pr. Kr., a osnovanaJe deset godina poslije (373.
pr. Kr.), danas Nepi. - Aricinjani, stanovnici Aricije (Aricia), jednoga od starijih
gradova u Laciju u podnozju Albanske gore, prve postaje na Apijevoj cesti, rimske
kolonije od 340. pr. Kr.; danas La Riccia.

229
 RIMSKA POVl)EST

76 334. pro Kr.

77 Koje je, za razliku od punog gradanskog prava (ius Quiritium), iskIjucivalo
aktivno i pasivno pravo glasovanja u Rimu.
78 Kali (Cales), gradic u Kampaniji sjeveroistocno od Kapue, kolonija s latin-
skim pravom od 334. pr. Kr., danas Calvi.
79 Fundani, stanovnici Funda (Fundi), primorskog grada u Laciju na Apijevoj
cesti; danas Fondi. Prema Liviju (VIII 14, 10), Fundi su dobili civitas sine suffragio
338. pro Kr., prema Veleju 332. pro Kr. - Formijani, stanovnici Formija (Formiae),
grada na granici izmedu Lacija i Kampanije; danas Formia. - Aleksandrija je
osnovana 331. pr. Kr.
80 Aula Kornelija Kosa Arvina i Gneja Domicija Kalvina, god. 332. pro Kr.

81 Stanovnici Acera (Acerrae), grada u Kampaniji, danas Acerra.

82 Taracina (Tarracina), nekadasnji volScanski grad Anksur (Anxur), u Laciju

juzno od Rima na obali Tirenskog mora; prema Liviju (VIII 21, 1), rimska ko-
lonija od 329. pro Kr., prema Veleju, od 327. pro Kr.; danas Terracina. - Lucerija
(Luceria), grad u Apuliji, prema Veleju, rimska kolonija od 323. pro Kr., prema
Liviju (IX 26, 3), od 314. pro Kr.; danas Lucera. - Suesa Aurunka (Suessa Aurun-
cal, prastari grad Samnicana u Kampaniji, prema Liviju (IX 28), rimska kolonija
od 313. pro Kr., prema Veleju, od 322. pr. Kr.; danas Sessa. - Satikula (Saticula),
gradic na jugu Kampanije, prema Veleju, rimska kolonija s latinskim pravom od
322. pro Kr. prema Liviju (XXVII 10, 17) i Festu (Fest. 458, 26 L), od 313/310. pro
Kr. - Interamna (Interamna; "grad izmedu dviju rijeka"), grad u Laciju; prema
Veleju, rimska kolonija od 320. pr. Kr., prema Liviju (IX 28, 8), njezin osnutak
pada u vrijeme borbi protiv Samnicana 312. pro Kr.; danas Terni. Kako bi se
razlikovala od istoimenog grada u Umbriji, imala je dodatak Lirenas (po rijeci
Liris) iii Succasina ("Pod Kasinom").
83 Sora (Sora), grad VolSCana na rijeci Liris u Laciju, rimska kolonija od 310.

pr. Kr. Prema Liviju (IX 23, 2; X 1,1), drugi je put naseljena 303. pr. Kr.; danas
Sora. - Alba, Alba kod Fucinskogjezera (Alba Fucens iii Fucentia; usp. Plin. N. h.
III 12, 106: Albensium Alba ad Fucinum lacum), rimska kolonija od 310. pro Kr.;
prema Liviju (X 1, 1), osnovana u vrijeme ratnoga zatisja 303. pro Kr.- Karzeoli
(Carseoli), grad u Laciju, koloniziran od Rimljana 308. pr. Kr.; prema Liviju (X
3,2),302. iii (X 13, 1) 298. pro Kr., danas Carsoli.
84 295. pro Kr.

85 Sinuesa (Sinuessa), grad na granici Lacija i Kampanije; na mjestu dotadasnje

grcke naseobine Sinope (Sin ope; usp. Liv. X 21,7); rimska kolonija od 296/295.
pro Kr.; danas rusevine kod Rocca di Mandragone. - Minturne (Minturnae),
grad u Laciju, na uscu rijeke Liris; rimska kolonija koja je osnovana 295. pro Kr.
- Venuzija (Venusia), na granici Lukanije i Apulije, rimska kolonija od 291. pro
Kr., danas Venosa.
86290. pro Kr.
87 Koza (Cosa, na novcima i Cossa), stari grad na sjeveru Etrurije s lukom i
istoimenim rtom u blizini, preko puta otoka Planazije (rtu je danas ime Monte Ar-
gentario), rimska kolonija od 273. pro Kr., danas Ansedonia u Toskani. - Pest (Pae-
sturn), grcki grad u Lukaniji, u 7. st. pro Kr. pod imenom Posejdonia (ITOOEl.&Ovw.)
osnovana od gradana Sibara; od 273. pro Kr. rimska kolonija; danas Pesti.

230
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

88273. pro Kr.

89 268. pro Kr.

90 Apija Klaudija Ceka (Caecus, "Slijepi").

91 Arimin (Ariminum), grad u Umbriji na obali Jadranskog mora, od 268.

pro Kr. rimska kolonija, danas Rimini. - Benevent (Beneventum), prastari grad
Hirpinaca u Samniju; od 268. pr. Kr. rimska kolonija, danas Benevento.
92 Firm (Firmum), luka u Pieenu, juzno od Ankone, od 264. pro Kr. rimska ko-

lonija, danas Fermo. - Kastro (Castrum), u Picenu, kod Ankone, osnovan 265. pr.
Kr. Livije (Perioch. II) datira njegovo utemeljenje mnogo ranije. - Ezernija (Aeser-
nia), rimska kolonija s latinskim pravom osnovana 264. pr. Kr. u Samniju na rijeci
Volturnu. - Eful (Aefulum), rimska kolonija u Laciju, osnovana 247. pr. Kr. - Alzij
(Alsium), grad na obali Etrurije sjeverozapadno od Rima, rimska kolonija osnovana
247. pr. Kr .. - Fregene (Fregenae), mali primorski grad u Etruriji, juzno od Alzija,
sjeverno od Ostije, od 245. pr. Kr. rimska kolonija, danas Castel Guido.
93 244. pr. Kr.

94 Brundizij (Brundisium), prastari grad u Kalabriji s izvanrednom lukom,

zavrSna tocka Apijeve ceste i mjesto s kojega se prelazilo u Grcku; od 245/244.

pr. Kr. rimska kolonija, danas Brindisi. - Spolecij (Spoletium), grad u Umbriji,
od 241. pr. Kr. rimska kolonija s latinskim pravom, dan as Spoleto. - Cvjetne
igre, ludi Florales, svetkovina u cast boziee Flore, uvedena 233. pro Kr. prilikom
utemeljenja hrama boziee Flore, slavljena 27. travnja.
95 Valencija (Valentia), grad u Liguriji, rimska kolonija od 239. pr. Kr. (Velej
grubo grijesi u dataciji); danas Valenza .. - Kremona (Cremona), grad u ovostranoj
Galiji, na lijevoj obali Pada; osnovana 218. pr. Kr. kao rimska kolonija s latinskim
pravom. - Placencija (Placentia), grad u cispadanskoj Galiji, na desnoj obali Pada;
osnovana u isto vrijema i u istu svrhu kao i Kremona 218. pr. Kr. kao utvrda u
borbi protiv Gala, danas Piacenza.
96 189. pro Kr.

97 Bononija (Bononia), grad u cispadanskoj Galiji, prije, kao etrurski grad,

nazivan Felsina, prema Veleju, rimska kolonija od 189. pr. Kr., prema Liviju
(XXXVII 57, 7), od 187. pro Kr., danas Bologna.
98 Pizaur (Pisaurum), grad u Umbriji; rimska kolonija od 1851184. pro Kr., da-

nas Pesaro. - Potencija (Potentia), grad u Picenu, od 184. pro Kr. rimska kolonija.
- Akvileja (Aquileia), grad u Venetu u sjevernoj Italiji, rimska kolonija osnovana
1821181. pr. Kr. za nadzor nad nemirnim Istrima, danas Aquileia. - Graviska
(Gravisca iii Graviscae), mali etrurski grad koji je nekad pripadao u podrucje
Tarkvinijevaca, od 181. pro Kr. rimska kolonija. - Luka (Luca), grad na granici
Etrurije i cispadanske Galije, od 177. pro Kr. rimska kolonija s latinskim pravom,
danas Lucca.
99 Puteoli (Puteoli), stari municipij nastao od grcke kolonije Dikearhije

(b.tKatUpxiu, Dicaearchia iii Dichaearchea), u Napuljskom zaljevu. Prema Liviju

(XXIV 12, 4), prva je kolonija rimskih gradana bila je poslana u taj grad u vrijeme
Drugog punskog rata; drugi su kolonisti bili poslani onamo 194. pr. Kr., a potom
u vrijeme Augustove vladavine, Kad se grad zove colonia Augusta. U Neronovo
vrijeme stara je gradska opCina bila ujedinjena s kolonijom, te se otad zvala colo-
nia Claudia Neronensis Puteolana; danas Pozzuoli. Velej, koji osnutak kolonije

231
 RIMSKA POVIjEST

datira u 177. pro Kr., ne slaze se s Livijem, sto i ne skriva. - Salerno (Salernum),
grad u juznom dijelu Kampanije, prema Veleju, rimska kolonija od 194. pro Kr.,
prema Liviju od 16S. pro Kr.; danas Salerno. - Buksent (Buxentum), lucki grad u
Lukaniji, rimska kolonija od 194. pro Kr., danas Busento (Policastro).
100 Auksim (Auximum), keltski grad u Picenu prema Veleju osnovan 157. pro
Kr., prema Liviju 174. pro Kr., danas Osimo. - Picen (Picenum), predio istocne
Italije uz obalu Jadranskog mora od Ankone na jug do Hadrije, danas Marche.
101 Luperkal (Lupercal), spilja na palatinskom brijegu posvecena bogu Luperku,
rimskom ekvivalentu za grckog boga Pana; mjesto gdje su se priredivale Luper-
kalije (v. II 56, 4).
102 Publije Kornelije Scipion Nazika Korkul, u svom drugom konzulatu 155.
pr.Kr.
103 124. pro Kr.

104 Sekstijske toplice (aquae Sextiae), nedaleko Masilije; danas Aix-en-Provence.

105 Saluvljani (Sallues iii Salyes, Salyi, Sallyi, Salluvii, galski narod u okolici
Masilije. - Fabraterija (Fabrateria), volScanski grad na obali rijeke Liris u Laciju.
Rimska kolonija koja je dobila naziv Nova Fabraterija osnovana je 124. pro Kr.
umjesto latinske kolonije razorene tijekom gusenja ustanka 126. pro Kr., danas
Falvatera.
106 Skolacij Minervin (Scolacium Minervium), stari grad na istocnoj obali Bruti-
ja. Rimska kolonija od 122. pro Kr. Zbog Minervina svetiSta poznat i pod imenom
Minervina tvrdava, Arx Minervae.
107 Tarent (Tarentum iii Tarentus, Tapac:;), grad u juznoj Italiji, u istoime-
nom zaljevu, utemeljen od spartanskih Partenija, djece rodene od spartanskih
djevojaka i Helota, pod vodstvom Falanta; od 123. pro Kr. rimska kolonija, danas
Taranto. - Neptunija (Neptunia), atribut Tarenta kao grada koji zivi od mora i
stoji pod zastitom morskog bozanstva Neptuna, Cije se poznato svetiste nalazilo
u tom gradu.
108 Za Gaja Grakha 126. pro Kr. osnovana je kolonija Kartaga pod imenom co-
lonia Iunonia. Ona je, medutim, ubrzo napustena. Tek pod Cezarom i Augustom
uslijedila je izgradnja veteranske kolonije pod imenom colonia Iulia Concordia
Carthago, koja se razvila u jedan od najnaprednijih gradova carstva.
109 Dertona (Dertona), grad u Liguriji, od otprilike 14S. pro Kr. rimska kolonija,
danas Tortona.
110 Narbon Martov (Narbo Martius), grad po kojemu je juzni dio provincije
Galije dobio ime Narbonska Galija (Gallia Narbonensis); iako se atribut grada
dovodi u vezu s rimskim bogom rata Martom (odatle Martius), vjerojatnije je,
ipak, da ga je dobio po konzulu Kvintu Marciju Reksu (Marcius), za Cijega je
konzulata utemeljen llS. pro Kr.
III llS. pro Kr.

112 Bagijenjani (Bagienni), narod u Liguriji. - Eporedija (Eporedia), grad u

Transpadanskoj Galiji, osnovan 100. pro Kr., danas Ivrea kod Torina.
113 100. pro Kr.

114 U dijelu teksta koji je izgubljen, u lakuni nakon pog!. S, u kojem je bila prika-
zana povijest do bitke kod Pidne, vrijeme u koje pada i procvat grcke filozofije.
115 Izokrat, 436-33S. pro Kr. Atenjanin, najutjecajniji grcki govornik i uCitelj

232
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

govorniStva svojega vremena. Skoli govornika Izokrata pripadali su Isej iz Hal-

kide, Likurg, Eshin i Hiperid. Isejev je ucenik bio Demosten.
116 "Onima oko njega"; njegovim suvremenicima, medu kojima je bio i Pa-
kuvije, kojega Velej zajedno s Akcijem spominje u literarnom eksursu u drugoj
knjizi svojega djela (pog!. 2, 9).
117 "Slatke sale latinske dosjetljivosti"; tj. komedija. Cudno je sto se medu ime-
nima latinskih komediografa ne nalazi ime najstarijeg rimskog komediografa
Plauta, kojega su visoko cijenili Varon i Ciceron. Da Ii je njegovo ime slucajno
ispalo iz teksta iii je Velej slijedio Augustovu tradiciju koju Horacije 0 njemu
izrice u svojirn Poslanicama (Epist. II 1, 170 i d.; Ars poet. /II 3/ 270 i d.), tesko
je reCi. - Medu najstarijim piscima ostao je nespomenut i Enije, kojega su u
Augustovo vrijerne driali suvise starinskim.
liS Servije Galba, punim imenom Servije Sulpicije Galba (Ser. Sulpicius Galba),
2. st. pro Kr.; suvremenik Lelijev i Scipionov, konzul144. pro Kr., ozloglasen zbog
krsenja rijeCi zadane Luzitancima koje je 151. pro Kr. pobio Kad su mu se predali,
zbog cega je pucki tribun Lucije Skribonije Libon 149. pro Kr. iznio prijedlog da se
Galba kazni, a Katon je Stariji taj prijedlog zivo podupro govorom koji je poslije
uvrstio u svoje djelo Podrijetla (Origines). Kad je Galba vidio da ce biti osuden,
doveo je svoja dva sina pred narod i odriao tako tuzan govor da rnu je narod
oprostio. Znao je pobuditi cuvstva, ali mu govori nisu bili tocni i jaki u dokazima,
a jezik mu je odisao starinom, jace nego Katonov; zato su ga radije slusali nego
Wali njegove govore. Ciceron ga (De orat. 1/10/40) zove: divinum hominem in
dicendo ("covjek s bozanskim nadahnucem u govorenju"), ana drugom mjestu
(Brut. /21/ 82) kaze da se trudio prikladnim zastranjivanjima zasladivati svoje
govore i tako pobudivati pozornost svojih slusatelja.
119 Publije Kornelije Scipion Africki Stariji, pobjednik nad Hanibalom. - Pu-
blije Kornelije Scipion Emilijan Africki Mladi, razaranjem Kartage 146. pro Kr.
dovrsio je TreCi punski rat.
120 Cudoredno propadanje Rimljana nakon osvajanja Kartage cesta je tema kod
Salustija, a nalazimo je i kod drugih antickih pisaca, primjerice Livija (Praef 9).
Salustiju i Veleju zajednicka je i tema nadmetanja u vrlini koja se preokrece u
porok i zlocin; usp. II 26, 2 i Sal!. Cat. 7, 6 i d; 9, 2; 10 i d.
121 Scipion Nazika, punim imenom Publije Kornelije Scipion Nazika Korkul,
(P.Cornelius Scipio Nasica Corcu/um); necak Scipiona Africkog Starijeg, konzul
162. i 155. pro Kr., pontifex maxim us 150. pr. Kr., cenzor 158. pr. Kr. Prvi je u
Rimu postavio vodenu uru.
l22 V. bilj. uz 111,2-7.
123 Virijat (oko 190 - 139. pro Kr.), pastir kojega su Luzitanci izabrali za vodu u
ratu protiv Rimljana, bio je veoma talentiran vojskovoda i izvrstan organizator.
Rat protiv Virijata poceo je 148. pr. Kr., a dovrsen je 139. pr. Kr., posto je Virijat
na prijevaru u svom satoru na spavanju bio usmrcen.
124 Servilije Cepion, punim imenom Kvint Servilije Cepion (Q. Servilius Ca-
epio), konzul 140. pro Kr. zajedno s Gajem Lelijem Mudrim, nije se osvrtao na
mirovni ugovor koji je 142. pro Kr. konzul Kvint Fabije Maksim Servilijan bio
prisiljen potpisati s Virijatom. Uz njegovo znanje iii, jos prije, uz njegovo nasto-
janje Virijat je izdajom njegovih vlastitih poslanika ubijen. Virijatov nasljednik
Tantal nije se mogao suprotstaviti Rimljanima.

233
 RIMSKA POVIjEST

125 Kvint Pompej bio je kao homo novus konzul141. pro Kr. zajedno s Gnejom
Servilijem Cepionom (v. prethodnu biljesku). Sljedece godine bio je prisiljen s
Numantineima sklopiti mirovni ugovor, kojega se pred senatom sam odrekao i
koji je senat odbio potvrditi.
126 Manein Hostilije, punim imenom Gaj Hostilije Manein, konzul137. pro Kr.
zajedno s Markom Emilijem Lepidom Porcinom. Sramotan ugovor sklopio je s
Numantineima 136. pro Kr.
127 Feeijali, svecenieki zbor od dvadeset elanova koji je imao zadacu navjesCivati
rat i sklapati ugovore 0 miru. Nakon Drugoga punskog rata sarno su rijetko vrsili
svoju sluzbu, ali se njihov zbor zadrfao u formalnoj funkciji sve do najkasnijih
carskih vremena.
128 Bozice vjernosti, Fides.

129 Numantinci su trazili da im pri sklapanju mirovnog ugovora posrednik

bude upravo Tiberije Grakh zbog toga !ito je njegov otac prije toga s njima bio
sklopio sliean ugovor.
130 133. pro Kr.

131 Oktavije, punim imenom Marko Oktavije, Tiberijev kolega u puekom tribu-
natu, ulozio je "veto" na zakonski prijedlog Tiberija Grakha, na sto ga je tributska
skupstina smijenila s polozaja puekog tribuna, a na njegovo mjesto postavila
nekog Mucija, Tiberijeva sticenika. - Apije, punim imenom Apije Klaudije Pulher
(App. Claudius Pulcher), zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Makedonskim
konzul 143. pro Kr., cenzor 136. pro Kr., prvak senata i augur, suparnik Scipiona
Africkog Mladeg i suradnik i tast Tiberija Grakha. Umro ubrzo nakon Tiberijeva
umorstva, vjerojatno 130. pro Kr.
132 Publije Kornelije Scipion Nazika Serapion, konzul138. pro Kr. zajedno s
Decimom Junijem Brutom (Kaleekim).
133 Publija Kornelija Scipiona Nazike, konzula 191. pro Kr., bratica Scipiona
Afriekog Starijeg. Livije (XXIX 14, 8-14) pripovijeda kako je ovaj 204. pro Kr.,
usprkos tomu sto jos nije bio u dobi u kojoj je mogao obnasati kvesturu, pro-
gla!ien od senata najboljim gradaninom u drfavi (vir bonorum optimus) i kao
takav odreden da u grad primi kip Velike Majke (mater Idaea), kad je ovaj bio
dovezen u Rim.
134 Publija Kornelija Nazike Korkula (0 kojemu V. bilj. uz II 1,2).
135 Gneja Scipiona, Kalva, konzula 222. pro Kr.

136 Publija Afriekoga, Starijega, pobjednika nad Hanibalom kod Zame 202.
pro Kr.
137 Otac brace Grakha Tiberije Sempronije Grakh imao je za zenu Korneliju,
mladu kcer Seipiona Afriekog Starijeg i Emilije Tercije, koja je od njega bila
znatno mlada (v. 0 njoj II 7 i bilj. uz to mjesto).
138 U narodnoj skupstini koja ga je trebala po drugi put izabrati za puekog
tribuna (usp. Pluto rib. Gracch. 16). Takav je postupak dotad smatran nezako-
nitim.
139 Atala III. Filometora (138-133. pro Kr.), pergamskoga kralja, koji je umro
133. pro Kr. Nakon Atalove smrti Aristonik, Atalov polubrat (nezakoniti sin Ata-
lova brata Eumena II.), osporavajuCi Rimljanima nasljedstvo, digao je ustanak u
kojemu su u veCini sudjelovali robovi koji su dobili slobodu kao Heliopoliti, gra-

234
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

dani "Drzave sunca". Rimljani su s njima ratovali preko dvije godine (od 132. do
pocetka 129. pro Kr.), trpeCi poraze, i na kraju pobijedili u bitki kod Stratonikeje
129. pro Kr.). Aristonik je zarobljen, poslan u Rim, gdje je zadavljen u tamnici, a
od pergamskog je kraljevstva stvorena provincija Azija.
140 Bitinija, kraljevstvo u sjeverozapadnom dijelu Male Azije, izmedu Crnog

mora, Propontide, Frigije, Galatije i Paflagonije, ostavljena je rimskom narodu

prema oporuci posljednjega bitinskog kralja Nikomeda III. 74. pro Kr.; god. 64.
pro Kr. prosirio ju je Pompej dodajuCi joj dio provincije Ponta.
141 Marko Perpena (ili Perperna), konzul130. pro Kr.

142 Manije Akvilije, konzul129. pro Kr. zajedno s Gajem Sempronijem Tudi-
tanom.
143 Mucijan Kras, punim imenom Publije Licinije Kras Mucijan Divit (P. Lici-

nius Crass us Dives Mucianus), nezakoniti sin Publija Mucija Scevole, adoptivni
sin Publija Krasa; pontifex maximus, konzul131. pro Kr., ubijen je 130. pro Kr. u
ratu protiv Aristonika u blizini Smirne.
144 God. 134. pro Kr., zajedno s Gajem Fulvijem Flakom.

145 God. 133. pro Kr. - Numancijski rat, rat oko Numancije, hispanskog grada

na rijeci Duriju (Durius; danas Douro) sjeverno od danasnje Sorije, koji je trajao
zapravo od vremena Marka Porcija Katona Starijeg Cenzorija (195. pro Kr.), pa
sve do Publija Kornelija Scipiona Emilijana Mladeg Africkog, koji je 133. pro Kr.
nakon devetogodisnje opsade konacno osvojio grad i time dovrsio osvajanje
Hispanije.
146 Karbon, punim imenom Gaj Papirije Karbon (c. Papirius Carbo), kao pucki

tribun 131. pro Kr. podupirao politiku brace Grakha, ali se poslije okrenuo od
njih i priklonio stranci optimata; konzul120. pro Kr.; poznat i kao govornik (v.
pog!. 9,o.
147 129. pro Kr.

148 Publija Kornelija Scipiona Africkog Starijeg, pobjednika nad Hanibalom

kodZame.
149 God. 147. pro Kr.

150 Decim Brut, punim imenom Decim Junije Brut (D. Iunius Brutus), konzul

138. pro Kr. (zajedno s Publijem Kornelijem Scipionom Nazikom Serapionom,

sinom Publija Scipiona Nazike Korkula), dobio je taj nadimak po djelimicnom
pokoravanju Galecana, naroda u zapadnom dijelu Tarakonske Hispanije (His-
pania Tarraconensis), u danasnjoj iipanjolskoj provinciji -Galiciji i Portugalu, s
kojima je vodio ratove od 142. do 143. pro Kr. Poslije je pokorio i Japide (usp.
Liv. Perioch. LIX).
151 Kvint Makedonski, Kvint Cecilije Metel Makedonski, pobjednik nad Laznim

Filipom (v. I 11,2-7), bio je kao prokonzul zapovjednik rimske vojske u Hispaniji
144-143. pro Kr., u kojoj je pobijedio Keltibere.
152 Kontrebija (Contrebia), glavni grad Keltibera, jugoistocno od Saragosse.

153 Fabije Emilijan, punim imenom Kvint Fabije Maksim Emilijan (Q. Fabius

Maximus Aemilianus), sin Lucija Emilija Paula (v. I 10,3) i rodeni brat Scipiona
Emilijana; konzul145. pro Kr.; zajedno s Lucijem Hostilijem Mancinom poveo
rat protiv Virijata u Hispaniji kao legat svoga brata.

235
 RIMSKA POVIJEST

154 Po primjeru Lucija Emilija Paula, pobjednika nad Perzejem, njegova na-
ravnog oea (v. 0 njemu I 9, 4).
155 Pucki tribunat, god. 123. pr. Kr.

156 Zakonom koji je, uz mnoge druge, god. 375. pr. Kr. bio predlozio pucki

tribun Gaj Licinije Stolon i koji je nakon njegove uporne desetogodisnje borbe s
patricijima konacno bio usvojen 365. pr. Kr. Po njemu je svaki privatnik od dr-
zavnog zemljista (ager publicus) smio na obradivanje dobiti najvise 500 jutara.
157 God. 121. pr. Kr. zajedno s Kvintom Fabijem Maksimom Alobroskim.

IS. God. 125. pr. Kr.

159 Usp. Plut. C. Gracch. 16-18; Cie. Brut.!28/ 108; De dom. 1381 102; 1431 114;
In Catil. I 1121 29; IV /61 13; Phil. VIII 14; Appian. Bell. civ. I 21, 24. - Fulvije
Flak, punim imenom Marko Fulvije Flak (M. Fulvius Flaccus), pristasa brace
Grakha, konzul125. pr. Kr.
160 Pomponije, punim imenom Marko Pomponije (M. Pompon ius), rimski

vitez, prisni prijatelj Gaja Sempronija Grakha, otae Tita Pomponija Atika.
161 Kornelija, mlada od dviju kceri Publija Kornelija Africkog Starijeg i Emilije

Tercije; nakon smrti svojega oca udala se kao vrlo mlada djevojka za znatno
starijeg Tiberija Sempronija Grakha, koji je zbog svojih vrlina, unatoc tomu sto
je bio protivnik Scipionu, bio proglasen dostojnim uzeti njegovu kcer za zenu.
Rodila mu je dvanaestoro djeee, od kojih su najslavniji bili Tiberije i Gaj. Nakon
smrti svojega muza, za kojega se pripovijeda da je, nakon sto je u svojoj postelji
pronasao par zmija, a gataoci, razmotrivsi cudo, rekli kako ce, ubije Ii musku,
donijeti smrt sebi, a ubije Ii zensku, svojoj zeni, voleCi svoju zenu i smatrajuCi
kako mu kao starijem vecma priliCi umrijeti, ubio musku, a pustio zensku zmiju
i time sebi odabrao smrt, Kornelija je, odbivsi i primamljivu bracnu ponudu
egipatskog kralja Ptolemeja (vjerojatno Ptolemeja VI. Filometora, koji je 164.
pr. Kr. do sao sluzbeno u Rim traziti podrsku senata protiv svog odmetnickog
brata Euergeta II., te je, dobivsi je, pod rimskom zastitom nastavio vladati do
146. pr. Kr.), do kraja zivota ostala udovica i posvetila se odgoju svoje djece, od
koje su pozivjeli braca Tiberije i Gaj i sestra Kornelija, koja se udala za Publija
Scipiona Emilijana Mladeg. Smrt svojih sinova Kornelija je podnijela plemenita
i uzvisena duha, ne mijenjajuCi nista u svom uobicajenom naCinu zivljenja. Dugo
nadzivjevsi svoje sinove, posljednje dane svojega zivota provela je u Mizenu, gdje
je i umrla. 0 Kornelijinu veliku ugledu govori i podizanje njezina broncanog kipa
u sjedecem polozaju s posvetnim natpisom: Cornelia Africani fUlia) Gracchorum
(mater), podignuta u Metelovu trijemu.
162 Vracevi etrurskog porijekla koji su iz utrobe zrtvenih zivotinja pogadali
buducnost.
163 Opimija jevec sljedece godine (120. pr. Kr.) pucki tribun Decije optuzio zbog

ubojstva Gaja Grakha i tri tisuce drugih gradana, ali ga je uspjesno branio Karbon,
te je osloboden optuzbe. Poslije je (112. pr. Kr.), zbog toga sto se kao poslanik
upucen Jugurti dao od ovoga podmititi, po zakonskom prijedlogu Gaja Mamilija
Limetana (Mamilia rogatio) bio osuden zbog primanja mita, te je u bescasnosti
docekao starost, omrazen od naroda, koji je bracu Grakhe poceo slaviti kao mu-
cenike, podigavsi im kipove i posvetivsi mjesta na kojima su bili ubijeni.

236
 BILjESKE UZ PRIjEVOD

164 God. 132. pr. Kr. - Rupilije, punim imenom Publije Rupilije (P. Rupilius).
- Popilije, punim imenom Publije PopiJije Lenat (P. Poppi/ius Laenas). God. 122.
pr. Kr. Popilija je Gaj Grakho zbog njegovih postupaka protiv pristasa Tiberija
Grakha prognao iz Rima, ali ga je odmah sljedece godine vratio pucki tribun
Lucije Bestija.
165 Jer je - prema potvrdama mnogih pisaca - godina njegova konzulata bila i
godina izuzetno dobre berbe i izvanredne kakvoce vina.
166 118. pro Kr.

167 Gaj Katon, punim imenom Gaj Porcije Katon (c. Porcius Cato), unuk
Marka Porcija Katona Cenzorija, bio je konzul1l4. pro Kr. zajedno s Manijem
Acilijem Balbom.
168 Marko Cecilije Metel, konzul1l5. pro Kr., i Gaj Cecilije Metel Kaprarije,
konzull13. pro Kr., sinovi Kvinta Cecilija Metela Makedonskog (0 kojemu v. bilj.
uz I 11); prvi od njih proslavio je trijum zbog pobjede nad Sardima, drugi zbog
pobjede nad Tracanima.
169 Obaju istoga imena: Kvint Fulvije Flak; god. 179. pro Kr. (usp. Liv. XL 37, 6;
43,4). Poslije se ovaj usvojeni, kao cenzor 174. pro Kr., proslavio time sto je iz se-
nata odstranio vlastitog brata Gneja Fulvija Flaka (v. 110,6 i bilj. uz to mjesto).
170 Kvinta Fulvija F1aka, triput konzula (237., 224. i 212. pr. Kr.). On je 211. pro
Kr. osvojio Kapuu kako bi je kaznio za odmetnistvo od Rimljana i priklanjanje
Hanibalu u Drugom punskom ratu.
171 Lucija Manlija Acidina Fulvijana, pretora, konzula 179. pr. Kr. zajedno s
Kvintom Fulvijem F1akom, namjesnika u ovostranoj Hispaniji, gdje se uspjesno
borio protiv Keltibera, i legata u Galiji.
172 Rijec je 0 zajednickoj cenzuri Gaja Cedlija Metela Kaprarija i Kvinta Cecilija
Metela Numidskoga god. 104. pr. Kr.
173 Velej vjerojatno misli na Publija i njegova starijeg brata Lucija Scipiona koji

su 147. pro Kr. zajednicki obnasali edilitet. Slicanje slucaj i zajednicko obnasanje
cenzure dvojice brace Publija i Lucija Scipiona iz 340. pr. Kr.
174 Minucije, punim imenom Marko Minucije Ruf (M. Minucius Rufus), kon-
zulllO. pr. Kr.; kao prokonzul109. pr. Kr. odnio pobjedu nad Skordiscanima i
Dacanima, dok je trijumf zbog pobjede nad njima proslavio 106. pro Kr. Portik,
koji je sluzio za podjelu kruha, bio je podignut oko 100. pr. Kr. na Martovu polju
izmedu Flaminijeva cirka i obale Tibera.
175 God. 125. pro Kr. - Kasije Longin, punim imenom Lucije Kasije Longin
Ravila (L. Cassius Longinus Ravilla), pucki tribun u vrijeme konzulata Marka
Emilija Lepida Porcina i Gaja Hostilija Mancina 137. pro Kr., kad je donie tzv.
lex Cassia tabellaria de iudiciis; god. 113. pro Kr. zbog svoje stroge pravednosti
od senata prema prethodnoj odluci narodne skupstine imenovan izvanrednim
sucem u procesu zbog incesta protiv Vestalki; konzul127. pr. Kr. zajedno s Lu-
djem Kornelijem Sulom. - Cepion, punim imenom Gnej Servilije Cepion, (Cn.
Servi/ius Caepio), konzul141. pr. Kr. zajedno s Kvintom Pompejem (0 kojemu
v. II 1,4 i bilj. uz to mjesto), inace nepoznat.
176 Emilije Lepid, punim imenom Marko Emilije Lepid Porcina (M. Aemi/ius
Lepidus Porcina), konzul137. pr. Kr. Ciceron ga hvali kao vjesta govornika, ali sla-
ba poznavatelja prava, kojemu je bilo viSe stalo do stilskog izraza nego sadrzaja.

237
 RIMSKA POVIjEST

177 Domicije, punim imenom Gnej Domicije Ahenobarb (Cn. Domitius Aheno-
barbus), konzul122. pro Kr. zajedno s Gajem Fanijem. - Fabije, punim imenom
Kvint Fabije Maksim Alobroski (Q. Fabius Maxim us Allobrogicus), unuk Lucija
Emilija Paula, koji je poginuo u bitki kod Kane (v. I 9, 3), sin Lucija Emilija
Paula, pobjednika nad Perzejem (0 kojemu V. I 9, 3. 5). Jedna i druga pobjeda
izvojevana je 122. pr. Kr.
178 Gnej Domicije, muz )ulije Agripine Mlade, Germanikove keeri, otac ka-
snijega cara Nerona.
179 Vidi pog!. 9, 4.

180 Gaj Marije rodio se 155. pro Kr. u selu Reate kod Arpina, na rijeci Fibrenu
nedaleko od Lirisa, u kojemu se rodio i Ciceron. Do ovoga vremena vee se bio
istakao u bitki kod Numancije pod zapovjedniStvom Scipiona Emilijana (v. pog!.
9,4) i sluzbom puckoga tribuna 119. pr. Kr., ali je pravi napredak u karijeri
postigao tek onda kad se ozenio Julijom, pripadnicom starog patricijskog roda
Julijevaca. Ubrzo je, god. 115. pro Kr., izabran za pretora, a godinu potom postav-
ljen za namjesnika u provinciji onostranoj Hispaniji (Hispania ulterior).
lSI God. 107. pr. Kr.

182 U bitki na rijeci Mutulu (109. pro Kr.) i bitki kod grada Tale.

183 Izmedu 123. i 109. pr. Kr. sest je Metela bilo konzulima i cenzorima, a
trijumf proslavilo njih pet.
IS4 Vladaru Mauretanije, koji je svog zeta Jugurtu 105. pro Kr. izruCio Rimlja-

nima; usp. Sail. lug. 95-113.

185 God. 104. pr. Kr.

186 Vidi pog!. S.

187 God. 105. pr. Kr. - Cepion, punim imenom Kvint Servilije Cepion (Q.
Servilius Caepio), Tadasnji prokonzul i Manlije, punim imenom Gnej (iii Gaj)
Manlije Maksim (Cn.!G.?I Manlius Maximus), konzul, bili su zapovjednici rim-
skih snaga s jedne i druge strane rijeke Rodana (Rhone); obojica su jedan za
drugim te godine (105. pr. Kr.) porazeni od Cimbra kod Aruziona (Arusio; danas
Orange) u Narbonskoj Galiji. Ti su porazi izazvali u Rimu veliko ogorcenje protiv
konzula Cepiona, te je ovomu senat oduzeo zapovjednistvo i konfiscirao imanje,
sto se nije dogodilo od kraljevskih vremena. Nezadovoljna je senatska opozicija
uz velike prepirke i napore ishodila da Cepion zajedno sa svojim kolegom bude
osuden na smrt. Obojica su zivot spasila bijegom.
188 Karbon, punim imenom Gnej Papirije Karbon (Cn. Papirius Carbo), kao
konzul porazen od Cimbra kod Noreje u danasnjoj Koruskoj 113. pro Kr., Kad je
ove pokusao namamiti u zasjedu.
189 Silan, punim imenom Marko Junije Silan (M. lunius Silanus), konzul109.
pr. Kr. zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Numidskim.
190 Skaur Aurelije, punim imenom Marko Aurelije Skaur (M. Aurelius Scau-
rus), konzul10S. pro Kr., poznati govornik i povjesnik (v. bilj. uz pog!. 9, 1); kao
legat konzula Gneja Manlija Maksima u bitki protiv Cimbra 105. pr. Kr. pao u
zarobljenistvo, na sto ga je cimbarski kralj Bojoriks, zbog njegove ponosne izjave
da su Rimljani nepobjedivi, ubio.
191 God. 104. pr. Kr.

192 God. 102. pro Kr.

238
 BILjESKE UZ PRIjEVOD

193 Vidi bilj. uz pog!. 8, 3.

194 God. 10 1. pr. Kr.
195 U bitki na Raudijskim poljima kod Vereela nedaleko usca Sesije u Pad

(30. srpnja 101. pro Kr.) Marije je, zajedno s prokonzulom Kvintom Lutacijem
Katulom (s kojim je prethodne godine dijelio konzulat), odnio konacnu pobjedu
nad Cimbrima; u toj je bitki poginuo i njihov kralj Bojoriks.
196 God. 100. pro Kr.

197 Apulej Saturnin, punim imenom Lucije Apulej Saturnin (L. Appuleius Sa-

turninus), pucki tribun 103., 100. i kandidat za puckog tribuna 99. pro Kr. Za
njega Cieeron (Brut. /62/ 224) ve!i kako se: "Cinilo da je od svih smutljivaea
poslije Grakha najrjeCitiji". Te je godine po treCi put htio biti izabran za puckog
tribuna, a Glaueija (c. Servilius Glaucia), 0 kojemu Cieeron (ibid.) tvrdi kako
je bio: "otkad je ljudskoga roda daleko najpokvareniji, a na drugom ga mjestu
(De orat. III /411 164) zove "izmetom vijecniee" tadje bio pretor i natjeeao se za
konzulat, iako za to nije imao pravne osnove jer je izmedu jedne i druge sluibe
morae proteCi zakonski rok od dvije godine.
198 10. prosinea 100. pro Kr.; Marije je kao konzul dobio od senata zadatak da

uspostavi red u driavi; opsjeo je Saturnina, zajedno s njegovim pristasama, na

Kapitoliju i nakon njegove predaje bacio ga u zatvor, ali ga nije mogao zastititi
od razbjeSnje!e rulje, koja ga je ubila. - Hostilijeva vijecnica, zgrada na Foru-
mu koju je, prema legendi, podigao treCi rimski kralj Tul Hostilije i namijenio
je patricijima; najstarije i sve do Cezara najuobicajenije mjesto za odriavanje
sjedniea senata.
199 God. 91. pro Kr.

200 Vidi pog!. 6.

201 Vjerojatno 92. pro Kr.

202 God. 90. pro Kr.

203 Gnej Pompej, punim imenom Gnej Pompej Strabon (Cn. Pompeius Strabo),
otae Pompeja Velikog; konzul89. pro Kr. zajedno s Lucijem Porcijem Katonom;
vrlo sposoban, ali nepopularan ratnik u vrijeme Saveznickog rata, kad je za svoje
uspjehe bio nagraden trijumfom; osvajac Askula; poginuo 87. pro Kr. pogoden
gromom.
204 Vidi pog!. 9-12.

205 Kvint Metel, punim imenom Kvint Ceeilije Mete! Pobozni (lat. Pius, "svje-
stan svojih duinosti prema bogu, domovini, rodite!jima", "privrien"), dokazao
je svoju privrienost i ljubav time sto se nije sramio kleceCi moliti puckog tribuna
Furija da mu oea vrati iz progonstva. Kad je ovaj odbio njegove molbe, Metel se
obratio narodnoj skupsini koja je prisilila senat da donese odluku da se Mete!
Numidski pozove natrag iz progonstva, a njega izabrala za konzula (80. pro Kr.).
Kao zapovjednik u Saveznickom ratu pobijedio je Kvinta Popedija Silona, vodu
Mariana (88. pro Kr.).
206 Popedije Silon, iz plemena Mariana, jedan od najistaknutijih vojskovoda
ltalika. - Pod imenom Insteja Katona, po svoj prilici krije se pogresno napisano
ime Tita Vetija Katona, vode Pe!ignjana - Gaj Pontidije, voda Mariana.
207 Stanovnik grada Ekulana (Aeculanum ili Aeclanum), glavnog naselja Hi-
rpinaea.

239
 RIMSKA POVI)EST

208 Livije pripovijeda (XXIII 7-1 o) kako se Decije Magije odvazno i neustrasivo
suprotstavio odluci svojih sugradana da se Kapua pridruzi Hanibalu u njegovu
ratu protiv Rimljana.
209 Tit Didije, konzul98. pro Kr. zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Nepo-
tom. - Kompsa (Compsa), hirpinski grad u Samniju.
210 Njihov je broj s cetiri narastao na sest 198. pr. Kr. U vrijeme diktatora Sule
njihov se broj popeo na osam.
211 God. 90. i 89. pr. Kr.

212 Korfinij (Corfinium), stari glavni grad Pelignjana u Samniju; danas Pon-
tinia.
213 Rata oko Nole (Nola), gradau Kampaniji, odakle je poslije (87. pr. Kr.)
Cina, nakon sto je na njegovu stranu bila presla rimska vojska koja se nalazila
kod tog grada, a pomoe mu pruzili i Italici, na celu velike vojske krenuo na Rim
(v. pog!. 20, 4).
214 Kvint Pompej s nadimkom Ruf, god. 88. pro Kr.

215 Kornelije Rufin, punim imenom Publije Kornelije Rufin (P. Cornelius Ru-
finus), konzul290. pro Kr. zajedno s Manijem Kurijem Dentatom (v. I 14, 6), s
kojim je nakon mnogih velikih bitaka zavrsio rat protiv Samnieana.
216 God. 88. pro Kr. SuIa se rodio 138. pr. Kr.

217 Mitridat, Mitridat VI. Eupator (120-63. pro Kr.), kralj Ponta, zbacio je 93.
pr. Kr. kraljeve Bitinije i Kapadokije, odane Rimu, i postavio svoje vazale. - Pont
(Pontus, rr6v'ws), Mitridatovo kraljevstvo na juznoj i istocnoj obali Crnoga mora
(rr6v'Ws EU~Et VOs); od 63. pr. Kr., nakon Pompejeve pobjede nad Mitridatom,
organizirana kao rimska provincija i pripojena vee prije (74. pro Kr.) osnovanoj
rimskoj provinciji pod imenom Bitinija-Pont. Poslije (7. pro Kr.) je obuhvatila
jos neke istocnije prostore uz juznu obalu Crnog mora.
218 U Drugom punskom ratu, kad je, nakon rimskog poraza kod Kane, veCina
italskih gradova presla na Hanibalovu stranu, Nola je, uz Kumu i Napulj, ostala
vjerna Rimu.
219 0 Sulpiciju V. bilj. uz pog!. 9, 2.

220 Laurentske mocvare, na obali izmedu Ostije i Lavinija.

221 Marika, dio Pomptinske mocvare uz Tirensko more kod Minturne.

222 Duumviri (iuri dicundo) su u rimskim municipijima i kolonijama bili najvisi

drZavni sluzbenici. .
223 Minturnjani, stanovnici Minturne (Minturnae), grada u Laciju (v. I 14, 6).

224 Enarija (Aenaria), vulkanski otok u Puteolanskom (Napuljskom) zaljevu;

danas Ischia.
225 Kvint Pompej Ruf, kolega Sulin u konzulatu 88. pr. Kr. (v. pog!. 17, 1 i bilj.
uz to mjesto).
226 Gneja Pompeja Strabona (oca Gneja Pompeja Velikog. Poginuo 87. pro Kr.
pogoden munjom.
227 Gnej Pompej Strabon nije se htio pokoriti Sulinoj zapovijedi i vojsku kojom
je zapovijedao predati Kvintu Pompeju Rufu, te je nahuskao svoje vojnike da
ubiju Pompeja Rufa.
228 Cina, punim imenom Lucije Kornelije Cina (L. Cornelius Cinna), konzul

240
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

87., 86., 85. i 84. pro Kr. Pristasa Gaja Marija. Nakon Sulina odlaska na Istok
uveo strahovladu u Rimu, koju je odrfavao i nakon Marijeve smrti sve do Sulina
povratka s Istoka. Na putu k svojoj vojsci na Istok ubijen od vlastitih vojnika.
229 Od sveukupnog broja od 35 kotareva, u koliko je bio podijeljen Rim. Na taj

su naCin Italici pri glasovanju i dalje ostajali u manjini, sto je znacilo da su i dalje
gradani drugog reda. To je bio uzrok nastavku nemira.
230 0 Noli V. bilj. uz pog!. 17, 1. Ovi dogadaji pripadaju vee god. 87. pro Kr.

231 Vidi pog!. 15,3.

232 Tj. po drugi put biti izabran za konzula (prvi je konzulat obnasao 89. pro

Kr.; V. pog!o 20, 1).

233 God. 141. pro Kr.; V. 0 njemu bilj. uz pog!. 1, 4.
234 Oktavije, punim imenom Gnej Oktavije (Cn. Octavius), konzul87. pro Kr.

235 0 Marku Antoniju, govorniku i djedu trijumvira Marka Antonija, V. bilj.

uzpog!.9.
236 0 Kvintu Katulu V. pog!o 12,5 i bilj. uz to mjesto.

237 God. 86. pro Kr.

238 U prvom mjesecu, sedamnaestoga dana nakon nastupa svog sedmog kon-

zulata.
239 Valerije Flak, punim imenom Lucije Valerije Flak (L. Valerius Flaccus);

pretor 92. pro Kr.; od 87. pro Kr. pristaSa Gaja Marija, bio je odmah poslan da
umjesto prognanog Sule kao zapovjednik vojsci smjestenoj u Grckoj vodi rat
protiv Mitridata. Kad su mu vojnici zbog njegove nesposobnosti stali prelaziti
na Sulinu stranu, krenuo je u Makedoniju, kako bi se otuda prebacio u Aziju.
God. 85. pro Kr. u pobuni koja je izbila u njegovoj vojsci ubio ga je njegov legat
Gaj FJavije Fimbrija (v. sljedece pog!avlje).
240 God. 87-86. pro Kr., u bitkama kod Heroneje i Orhomena, koje su uslijedile

nakon osvajanja Atene. Atenski tiranin Aristion prisilio je svoje sugradane da

ostanu na Mitridatovoj strani, iako su gradski vijecnici htjeli da grad prijede na
Sulinu stranu.
241 Tj. kod njihovih opsjedatelja.

242 Mitridat je bio prisiljen stupiti u osobne pregovore sa Sulom (ujesen 85. pro

Kr.), koji su zavrsili zakljucenjem, u biti, kompromisnog mira u gradu Dardanu,

u Troadi, na sjeverozapadu Male Azije. Suli se zurilo da zavrsi rat na Istoku kako
bi sto brze stupio u borbu sa svojim politickim protivnicima u Rimu.
243 Na ubojstvo Lucija Valerija Flaka. Usp. Pluto Sullo 25.

244 Publije Lenat, punim imenom Publije Popilije Lenat (P. Popilius Laenas),
pucki tribun 85. pro Kr.
245 Uobicajena formula za osudu na progonstvo.

246 U proljeee 83. pro Kr.

247 Na pocetku 84. pro Kr. u Ankoni u vrijeme novacenja vojske za pohod

protiv Sule.
248 Karbon, punim imenom Gnej Papirije Karbon (Cn. Papirius Carbo), mladi,

sin istoimenog konzula iz 120 pro Kr. (v. bilj. uz pog!. 9, 1); god. 89. pro Kr. kao
pucki tribun zajedno s tribunom Markom Plaucijem Silvanom donio je zakon da
se stanovnicima Italije dade pravo rimskih gradana. Bio je dvije godine uzastopce

241
 RIMSJV\ POVIJEST

(85. i 84. pr. Kr.) konzul zajedno sa Lucijem Kornelijem Cinom (koji je u tim
godinama bio po treCi odnosno cetvrti put konzul), a potom, po treCi put, god.
82. pr. Kr. zajedno sa mladim Marijem (v. pog!. 26). Karbon je nakon poraza
svoje vojske, u zvanju konzula, s nekolicinom svojih prijatelja najprije pobjegao
u Afriku, a potom, kad se ni tu nije osjecao sigurnim, na Siciliju i otuda na otok
Kosiru, gdje ga je Gnej Pompej, poslavsi za njim svoje ljude, uhvatio i, nakon
insceniranog sudenja, dao ubiti, a njegovu glavu poslati Suli.
249 Scipion, punim imenom Lucije Kornelije Scipion Azijski (1. Cornelius Scipio

Asiaticus), i Gaj Norban (c. Norbanus), god. 83. pr. Kr.

250 0 Kvintu Sertoriju v. bilj. uz pog!. 29, 5.

251 Vidi pog!. 30 i biljeske uz to mjesto.

252 Za planinu Tifatu zna se jedino to da se nalazila blizu Kapue u Kampaniji.

253 Sacuvani su ostaci tog natpisa; usp. CIL 3828.

254 God. 82. pr. Kr.

255 Sakriport (Sacriportus), mjesto nedaleko Prenesta. - Prenest (Praeneste),

jedan od najstarijih gradova u Laciju, smjesten na visokom brijegu, 32 km istocno
od Rima, juzno od Tibura, sjediste kulta bozice Fortune; danas Palestrina.
256 Damazip, punim imenom Lucije Licinije Damazip (1. Licinius Damasip-
pus), pretor 82. pr. Kr.; poslije na Sulinu zapovijed smaknut; - Domicije, punim
imenom Lucije Domicije Ahenobarb (L. Domitius Ahenobarbus), brat Gneja
Domicija Ahenobarba (o kojemu v. pog!. 10,2), konzul 94. pr. Kr. - Mucije
Scevola, punim imenom Kvint Mucije Scevola Augur (Q. Mucius Scaevola Au-
gur), istaknuti pravnik u Cije se ucenike ubrajao i Ciceron. - Gaj Karbon, punim
imenom Gaj Papirije Karbon (c. Papirius Carbo), brat Gneja Papirija Karbona,
konzula te godine (82. pr. Kr.). - Antistije, punim imenom Publije Antistije (P.
Antistius), edil86. pr. Kr. - RijeCi u zagradama dodao Ruhnken.
257 KCi Lucija Kalpurnija Pizona Bestije, puckoga tribuna 121. pr. Kr., konzula
Ill. pro Kr., jednoga od vojskovoda u ratu protiv Jugurte.
258 Tekst je na ovom mjestu nesiguran.

259 God. 82. pr. Kr.

260 Kolinska vrata (porta Collina), izmedu Kvirinala, Viminala i Eskvilina, is-
hodiSte Salarijske i Nomentanske ceste {via Salaria i via Nomentana.
261 Usp. Liv. Perioch. LXXXVIII: Sulla pulcherrimam victoriam crudelitate,
quanta in nullo hominum fuit, inquinavit. ("Sula je najljepsu pobjedu okaljao
okrutnoscu kakve ni u jednome od ljudi nije bilo.").
262 Ofela Lukrecije, punim imenom Kvint Lukrecije Ofela (Q. Lucretius OfelIa);
Suia ga je poslije (81. pr. Kr.) ubio nasred trga zbog toga sto ga nije mogao odvra-
titi od namjere da se, uzdajuCi se u veliCinu svojih junackih djela, ne ddeCi se lex
Cornelia, po starom obicaju, obrativsi se izravno narodu, kandidira za konzula
prije nego sto je bio kvestor i pretor.
263 Kluzij (Clusium), prastari i znacajni grad u Etruriji, nekadasnja prijestolnica
etrurskog kralja Porsene; danas Chiusi .. - Favencija (Faventia), grad na Emilijevoj
cesti u Umbriji, gdje su 82. pr. Kr. bili potuceni marijevci; danas Faenza. - Mar-
ko Lukul, punim imenom Marko Terencije Varon Lukul (M. Terentius Varro
Lucullus; zbog posinjenja od polihistora Marka Terencija Varona), mladi brat

242
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

Lucija Licinija Lukula (0 kojemu v. bilj. uz 33, I), konzul 73. pro Kr. - Fidencija
(Fidentia), grad u cispadanskoj Galiji; danas Borgo S. Donino.
264 Za donosenje zakona i uspostavu drzave (dictator legibus peiferendis con-
stituendis rei publicae), god. 82. pro Kr.
265 Prihvacam Halmovu ispravku: ut in metu desiderasse ita in otio timuisse

potestatem.
266 Nejasno mjesto.

267 Vidi pog!. 15, 3.

268 God. 83. pro Kr.

269 Necakinje autora satira Gaja Lucilija.

270 Sertorije, punim imenom Kvint Sertorije (Q. Sertorius), poznati Marijevac

koji je vjdto i dugo vremena iskoristavao tcinje hispanskog stanovnistva za 0510-

bodenjem pretvorivsi Hispaniju u centar marijevske emigracije u borbi protiv
Sulinih pristalica. Sertorije je uspjesno odolijevao Rimu sve do 72. pro Kr., kad je
pao kao zrtva urote i kad se njegova vojska bez dostojnog nas1jednika na mjestu
vojskovode raspala i podlegla odredima m1adoga Pompeja.
271 Mete1a, Kvinta Cecilija Mete1a Poboznog; V. 0 njemu bilj. uz pogl. 15,3.
272 Lakuna u tekstu, u kojoj je bio prikazan rat protiv Sertorija.

273 Perpena, punim imenom Marko Perpena Vejenton (M. Perpenna Veiento),

sin Marka Perpene, pobjednika nad Aristonikom (0 kojemu V. pogl. 4, 1 i bilj.

uz to mjesto), pretor 82. pro Kr. - Oska (Osca), grad u Tarakonskoj Hispaniji;
danas Huesca u Aragonu.
274 Poslije Sertorijeva umorstva Perpena je preuzeo zapovjednistvo nad Ser-

torijevom vojskom, ali je ubrzo dozivio poraz od Pompeja i bio bacen u zatvor.
Kako bi spasio svoj zivot, pokusao je Pompeju predati Sertorijeve dokumente koji
su dokazivali umjdanost mnogih istaknutih Rim1jana u urotu kojoj je bio cilj
promjena Sulinih zakona. Pompej je zapovjedio da se svi Sertorijevi dokumenti
spale, a Perpena usmrti.
275 God. 71. pro Kr.

276 God. 70. pro Kr. zajedno 5 Markom Licinijem Krasom Divitom ("Boga-

tim").
277 Kakva su, primjerice, bila: izvanredni nas10v prokonzula koji su mu, dodu-
se, udijelili privatni gradani u ratu protiv Sertorija, izvanredni izbor za konzula
pri kojemu je senat zanemario potrebnu zakonsku dob koju je morao imati za
obnasanje te casti i njegovu tadsnju odsutnost iz Rima, dodje1a imperium maius,
po Gabinijevu (v. 0 njemu bilj. uz pogl. 31, 2) zakonu iz 67. pro Kr., po kojemu je
dobio vrhovno zapovjedniStvo nad citavim Sredozemnim morem sve do pedeset
milja od obale, i prosirenje ovih njegovih ov1asti Manilijevim zakonom, po kojem
mu je predano u ruke sve brodov1je i svekolika vojska na istoku, kao i uprava nad
provincijom Azijom sve do Armenije.
278 God. 48. pro Kr.

279 Sula je puckim tribunima oduzeo pravo pred1aganja zakona, smanjio pravo
po1aganja veta (intercessio), dopustivsi im sarno ius auxi/ii ferendi (usp. Cic. De
leg. III /3/ 9) i onemoguCio im da se natjecu za kurulske drZavne sluzbe.
280 God. 73-71. pro Kr.

243
 RIMSKA POVIJEST

281 U bitki u Apuliji 71. pr. Kr.

282 Marko Kras, punim imenom Marko Licinije Kras Divit (M. Licinius Crassus
Dives), trijumvir; konzul70. i 55. pr. Pristasa Sule, za cijih se proskripcija domo-
gao silna bogatstva. God. 72. pr. Kr. dobio je prokonzularno zapovjednistvo sa
zadacom da ugusi robovski ustanak. U sarno sest mjeseci unistio je Spartakovu
vojsku i dao pribiti na kriz 6000 robova na Apijevoj cesti. Zajedno s Cezarom i
Pompejem 60. pr. Kr. sklopio je prvi trijumvirat (v. pogl. 44, 1).
283 God. 67. pr. Kr.

284 Aulo Gabinije, pucki tribun 67. pr. Kr.; pristasa Gneja Pompeja i njegov
legat na Istoku u ratu protiv gusara (66-63. pr. Kr.); konzul58. pr. Kr. zajedno
s Lucijem Kalpurnijem Pizonom Cezoninom (Cezarovim tastom). God. 55. pr.
Kr. za svotu od 10.000 talenata vratio na egipatsko prijestolje Ptolemeja XII.; god.
54. pr. Kr. optuZen za globljenje i osuden na progonstvo; pomilovan 49. pr. Kr.
Cezarov legat u Iliriku 48-47. pr. Kr., gdje je dozivio poraz od Delmata. Umro u
Saloni, vjerojatno pocetkom 47. pr. Kr.
285 God. 74. pr. Kr. Marko Antonije, otac kasnijeg istoimenog trijumvira.

286 Kvint Katul, punim imenom Kvint Lutacije Katul (Q.Lutatius Catulus),
konzul78. pr. Kr., sin Kvinta Lutacija Katula, konzula 102. pr. Kr. (0 kojemu V. II
12,5 i 22, 3 i biljdke uz ta mjesta). Spomenuta epizoda odnosi se na 67. pr. Kr.
287 Kota, punim imenom Lucije Aurelije Kota (L. Aurelius Cotta), kao pretor
70. pr. Kr. Poslije (65. pr. Kr.) je bio izabran i za konzula.
288 Roscije Oton, punim imenom Lucije Roscije Oton (L. Roscius Otho), kao
pucki tribun 67. pr. Kr. donio je zakon (lex Roscia) po kojemu je cetrnaest prvih
redova polukruZnog gledalista ukazalistu (cavea) bilo namijenjeno pripadnicima
viteskog staleia, dok je orhestra bila rezervirana za senatore.
289 Lucije Lukul, punim imenom Lucije Licinije Lukul (L. Licinius Lucullus),
bio je konzul74. pr. Kr. zajedno s Markom Aurelijem Kotom.
290 To je tzv. Treci rat s Mitridatom, koji su u pocetku s razlicitim uspjehom
vodili Lukul i Kota (74-66. pr. Kr.), a dovrsio Pompej (64. pr. Kr.).
291 God. 70. pr. Kr.

292 Tigran I., kralj Armenije (95. - oko 55. pr. Kr.). Kao zet i saveznik Mitrida u
Trecem ratu protiv Mitridata dozivio poraz od Lukula 6.listopada 69. pr. Kr. kod
Tigranokerte, a potom se 66. pr. Kr. dragovoljno predao Pompeju.
293 Aluzije na Kserksovo podizanje mosta preko Helesponta i gradnju prokopa
kroz Istam na planini Atosu.
294 0 Lukulovu uzivanju u upravo nevjerojatno raskosnim gozbama, ali i 0 di-
cenju takvim naCinom zivota, mnostvo anegdota donosi Plutarh (Lucull. 39-41).
No isti pisac ne zaboravlja naglasiti ni Lukulovu brigu za nabavku knjiga i urede-
nje knjiznice, kao i njegovo zanimanje za filozofiju (usp. Plut. Lucull. 42)
295 Kvint MeteI, punim imenom Kvint Cecilije Metel Kretski (Q. Caecilius
Metellus Creticus), konzul69. pr. Kr. zajedno s Kvintom Hortenzijem Hortalom;
protivnik Pompejev. Rat s Krecanima trajao je od 65. do 62. pr. Kr.
296 Lukul je svoj trijumf nad Mitridatom, iako rat protiv njega jos nije bio dovr-
sen, proslavio 66. pr. Kr. - Metel je trijumf nad Krecanima proslavio 62. pr. Kr.
297 God. 63. pr. Kr. - Sergije Katilina, punim imenom Lucije Sergije Katilina
(L. Sergius Catilina), pretor 68. pr. Kr.; prilikom kandidature za konzulat skovao

244
 BILJESKE UZ PRljEVOD

urotu koju je otkrio Ciceron. Katilina je okupio vojsku i pao u bitki protiv kon-
zulske vojske kod Pistorije u Etruriji.
298 Marko Katon, punim imenom Marko Porcije Katon Uticki (M. Porcius Cato

Uticensis); praunuk Marka Porcija Katona Cenzorija, pretor 54. pro Kr.; u politici
slovio kao "posljednji republikanac". U gradanskom ratu izmedu Cezara i Pom-
peja na strani senata; nakon poraza republikanske vojske kod Tapsa 6. travnja 46.
pocinio samoubojstvo u Utici, po cemu je dobio nadimak UtiCki.
299 5to je predlagao Cezar.

300 God. 63. pro Kr.

30J Vidi pog!. 33, 1.

302 Klaudije, punim imenom Apije Klaudije Kaudeks (Ap. Claudius Caudex),

konzul 264. pr. Kr. zajedno s Markom Fulvijem Flakom.

303 Klaudije Marcel, punim imenom Marko Klaudije Marcel (M. Claudius Mar-

cellus), trostruki konzul (222., 215. i 214. pr. Kr.), osvojio je Sirakuzu nakon tro-
godiSnje opsade 212. pr. Kr.; usp. Liv. XXIV, 33-XXV 24; Polyb. VIII fro 5-9.
304 Regul, punim imenom Marko Atilije Regul (M. Atilius Regulus), za svogje

drugog konzulata 256. pro Kr. (prvi put bio je konzul267. pro Kr.) kao vojskovo-
da u Prvom punskom ratu u bitki kod Tuna bio pao u kartasko zarobljeniStvo.
Kartazani su ga - prema legendi - poslali u Rim da nagovori senatore na mir, no
on im je odlucno savjetovao neka nikako ne pristaju na kartaske uvjete. Usprkos
tomu sto je znao sto ga ceka, on je odrzao obecanje dana Kartazanima i vratio se
u Kartagu, gdje ga je cekala smrt u groznim mukama.
305 God. 146. pro Kr.

306 Tit Manlije, punim imenom Tit Manlije Torkvat (T. Manlius Torquatus),

bio je konzul 235. pr. Kr. zajedno s Gajem Atilijem Bulbom.

307 Hram Tana, boga izlaza i ulaza, pocetka i svrsetka, koji se prikazivao s dva

lica, okrenuta jedno od drugog, bio je otvoren u ratu, a zatvoren u vrijeme trajno-
ga i sigurna mira. 5tovanje tog boga uveo je u Rim i sagradio mu svetiste (u obliku
svoda ispod kojega se moglo prolaziti, poput kakvih gradskih vrata) kod Argileta,
sjeveroistocno od Foruma, drugi legendarni rimski kralj Numa Pompilije. Prvi
je put Tanov hram bio zatvoren u vrijeme tog rimskog kralja, drugi put nakon
zavrsetka Prvoga punskog rata 235. pro Kr., za prvoga konzulata Tita Manlija
Torkvata,o kojemu je ovdje rijec, a treCi put 29. pr. Kr., nakon Oktavijanove
pobjede nad Antonijem kod Akcija 31. pr. Kr ..
308 Gnej i Publije Scipion, punim imenima Gnej i Publije Kornelije Sci pion,

braca, bili su konzuli 218. pro Kr. Po Velej evu racunu, koji i ovdje pravi gresku,
trebala bi to biti 220. pro Kr.
309 August je morao je 26. i 25. pro Kr. osobno ratovati u Hispaniji i jedva

je uspijevao iziCi na kraj s nekim plemenima. Ratne je operacije, poznate kao

Kantabrijski rat, k uspjesnom kraju tek 19. pro Kr. priveo njegov odani i uspjesni
vojskovoda Marko Vipsanije Agripa (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 59, 5).
310 Paul, Lucije Emilije Paul, pobjednik nad Perzejem kod Pidne 168. pr. Kr.
(v. pog!. 9, 3. 5). U rimsku je provinciju pretvorena, isprva zajedno s Ahajom,
146. pro Kr.
311 Mumije, punim imenom Lucije Mumije, kao konzull46. pro Kr. (v. I 13, 1.
2), zbog cega je dobio pocasni nadimak Ahajski (Achaicus). Vidi 0 njemu pog!.

245
 RIMSKA POVijEST

128.2 i I 12. 1. 5; 13. 1. 2;

312 Fulvije Nobilior. punim imenom Marko Fulvije Nobilior (M. Fulvius Nobi-

lior). kao konzul zajedno s Gnejem Manlijem Volzonom (v. 115.2). god. 189. pro
Kr. - Etolija. pokrajina na sjeverozapadu Grcke. u ratu Rimljana protiv Antioha
III. borila se na kraljevoj strani. a nakon njegova poraza podvrgnuta je pod vlast
Rima. Porazom Ahajskog saveza Etolija je postala dijelom pokrajine Ahaje.
313 Antiohu III. Velikom (223-187. pro Kr.). obnovitelju velikog seleukidskog
kraljevstva. Rimljani su ga kao saveznika Filipa V. Makedonskog porazili kod
Termopila 192. pro Kr .• a kad se potom s vojskom povukao u Malu Aziju. za
njim su s legijama posli braca Scipioni. konzul Lucije i legat Publije Africki. i
pobijedili ga kod Magnezije na rijeci Meandru u prosincu 190. pro Kr. (iIi sijecnju
189. pro Kr.) Mir s Antiohom. Cije je uvjete diktirao Publije Scipion. zakljucen je
u Apameji 188. pro Kr.
314 Vladarska obitelj iz Pergama u Maloj Aziji; uvijek su bili vjerni saveznici

Rima.
315 God. 130. pr. Kr.; V. bilj. uz pog!. 4. 1.

316 Ptolemeja (mladega brata Ptolemeja XII. Auleta. kralja Egipta. oca Ptole-

meja XIII. i Kleopatre). koji je kao egipatski vicekralj vladao Ciprom od 80. do
58. pro Kr.
317 God. 57. pro Kr.; V. pog!. 45. 4-5.

318 Vidi pog!. 10.2 i bilj. uz to mjesto.

319 Tlacenje rimskih magistrata izazvalo je veliko nezadovoljstvo kod Gala. te su

se Alobrozani. ciji su poslanici 63. pr. Kr. za Katilinine urote doSH u Rim uzalud
traziti pomoc protiv Cinovnickog pritiska. god. 61. pro Kr. digli na ustanak. koji
je teskom mukom ugusio pretor Gaj Pontinije (ili Pomptinije).
320 Nakon Cezarove pobjede nad numidskim kraljem Jubom i pompejevcima

u bitki kod Tapsa u travnju 46. pr. Kr.

321 RijeCi u zagradama prijevod su teksta koji je kao nadopunu lakune. koju
je sam prepoznao na ovome mjestu. predlozio Haase (Leipzig 1851184):facta
Numidia provincia. e qua iam olim cognomen virtute partum detulerat Metellus)
Numidicus.
322 Vidi pog!. 9. 1 i bilj. uz to mjesto.
323 Kilikija. zemlja u jugoistocnom primorskom dijelu Male Azije; od 10211 0 1.
pro Kr. rimska provincija. - Izaurski. punim imenom Publije Servilije Vacija
Izaurski (P. Servilius Vatia Isauricus). konzul 79. pr. Kr.; nadimak je dobio po
imenu maloazijskog plemena koje je svladao.
324 Antioski rat. rat s Antiohom III. Velikim (v. bilj. uz pog!. 38. 5). - Vulzon
Manlije. punim imenom Gnej Manlije Vulzon (konzul189. pro Kr. zajedno s
Markom Fulvijem Nobiliorom; V. bilj. uz 38. 5). pobijedio je 188. pro Kr. kao
prokonzul u provinciji Aziji Galacane (potomke Kelta ili Gala koji su u 3. st. pro
Kr. naselili sredisnji dio Male Azije. koji se otada po njima naziva Galatija. iIi.
po Veleju. Galogrcka).
325 Vidi pog!o 4. 1.

326 God. U110. pro Kr.

327 Od 16. do 12. pro Kr. - Recija. u koju je obicno ubrajana i Vindelicija.

postala je rimskom provincijom 15. pro Kr. (pod imenom Recija i Vindelicija);

246
 BILjESKE UZ PRljEVOD

obuhvacala je podrucje danasnje istocne Svicarske, Vorarlberga, Tirola i juzne

Bavarske; glavni grad provincije bio je Augusta Vindelicorum (osnovana 12. pos!.
Kr.; danas Augsburg).
328 Od 66. do 62. pr. Kr.; V. pog!. 31,1-5 i bilj. uz to mjesto.

329 U potjeri za Mitridatom. - Medija, zemlja u Aziji s glavnim gradom Ekbata-

nom (Ecbatana;). U rimsko vrijeme pod Medijom se podrazumijeva sarno sjeve-
rozapadni dio starog medskog kraljevstva, nazvan Atropatena, prema perzijskom
knezu Atropatu koji ga je kao satrapiju primio od Aleksandra. - Albanija, zemlja
juzno od Kavkaza izmedu Kaspijskog jezera i rijeke Araksa (u podrucju danasnje
Gruzije), istocno od Hiberije, od kojih ih je dijelila rijeka Alazonij. - Hiberija,
planinska zemlja juzno od Kavkaza.
330 Pompej se dao u potjeru za Mitridatom, koji se povukao u krajnje sje-

veroistocne dijelove svojega kraljevstva, odakle se spremao na novi rat protiv

Rimljana, ali ga u tome njegovi vojnici nisu htjeli slijediti. Oni su na kraljevsko
prijestolje podigli njegova sina Farnaka (Farnaka 11.), koji je skovao urotu pro-
tiv vlastitog oca. Nato je Mitridat poCinio samoubojstvo, a Rimljani su Farnaka
priznali prijateljem i saveznickim kraljem Bospora. - KolSani (Colchi, Ko",Xot),
stanovnici Kolhide, zemlje na istocnoj obali Crnoga mora, u koju su se, prema
predaji, bili uputili Argonauti na celu s Jazonom, da iz nje donesu zlatno runo.
- Heniosani (Heniochi, 'Hvtoxot), u srediSnjem Kavkazu, sjeverozapadno od
Albanaca. - Ahejani (Achaei, 'AXatot), potomci grckih naseljenika na juznoj
obali Crnoga mora, koji su se potpuno otudili od matice zemlje.
3J1 U prosincu 62. pr. Kr.; usp. Plu!. Pomp. 43.

3J2 Vojskovoda koji je nosio imperium imao je naslov imperator. Ovdje se radi

o naslovu koji je Pompej dobio aklamacijom od svojih vojnika nakon izvojevane

pobjede.
333 "U dva dana"; 28. i 29. rujna 61. pr. Kr.; usp. Plu!. Pomp. 45.

334 Paul, Lucije Emilije Paul, pobjednik nad Perzejem kod Pidne 168. pr. Kr.
(v. pog!. 9, 3. 5);
335 God. 63. pr. Kr. - Tit Ampije, punim imenom Tit Ampije Balbo (T. Ampius

Balbus), poslije (59. pr. Kr.) pretor; pristasa Pompejev; Cezar ga je nakon bitke
kod Farsala otjerao u progonstvo, ali ga je na Ciceronov zagovor 46. pr. Kr. pomi-
lovao. - Tit Labijen, punim imenom Tit Acije Labijen (T. Atius Labienus) bio je
poslije (58-49. pr. Kr.) Cezarov najuspjesniji legat (legatus pro praetore) u Galiji.
Pocetkom 49. pr. Kr., poslije izbijanja gradanskog rata, presao k Pompeju, sto je
Cezara duboko povrijedilo. U mnogim bitkama u gradanskom ratu uspjesno se
borio protiv svog dojucerasnjeg vrhovnog zapovjednika, kojemu je po mnogim
ratnickim vrlinama bio gotovo ravan. Nakon bitke kod Tapsa pobjegao je u His-
paniju i poginuo u bitki kod Munde 17. ozujka 45. pr. Kr. Resila ga je hrabrost i
visoko razvijena takticka i strategijska inteligencija.
3J6 Prvi put nad Afrikom: nakon uspjesnog zavrsetka rata protiv Marijeva pri-

stase Gneja Domicija Ahenobarba, Cinina tasta, god. 81. pr. Kr., Kad je od Sule
dobio naslov imperatora i nadimak Veliki (Magnus); drugi put nad Europom:
nakon pobjede nad Sertorijem u Hispaniji 70. pr. Kr. (v. pog!. 30, 2 i bilj. uz to
mjesto); treCi put nad Azijom 61. pr. Kr. (v. bilj. uz pog!. 40, 3).
337 God. 59. pr. Kr., zajedno s Markom Kalpurnijem Bibulom.

247
 RIMSKA POVIJEST

338 Marije je bio ozenjen Julijom, Cezarovom tetkom (sestrom njegova oca).
339 KCi Cinina, Kornelija, Cezarova druga zena, s kojom se ozenio kad mu
je bilo svega 17 godina, rodila mu je 83. pro Kr. keer Juliju. Kad je god. 68. pro
Kr. Kornelija urn ria, Cezar joj je odrzao nadgrobni govor (oratio, laudatio fu-
nebris).
340 Marko Pizon, punim imenom Marko Pupije Pizon Frugi Kalpurnijan (M.
Pupius Piso Frugi Calpurnianus), adoptivni sin Marka Pupija, konzul61. pro Kr.
zajedno s Markom Valerijem Mesalom Nigerom. Raniji prijatelj Ciceronov s ko-
jim se ovaj razisao zbog njegovih prisnih veza s Publijem Klodijem Pulherom.
341 Tj. nisu ga ni vezali ni okovali jer su bili sigurni da se, dok je obuven i
obucen, neee baciti u more i pokusati spasiti plivanjem.
342 Junko, pravim imenom Decim Junije Brut (D. Iunius Brutus), konzul77. pro
Kr. zajedno s Mamerkom Emilijem Lepidom Livijanom, a 76. pr. Kr. prokonzul
Bitinije i Azije. Kognomen Juncus bio je uobicajen kod Emilijevaca, Klaudijevaca
i Junijevaca.
343 God. 74. pro Kr.

344 God. 77. pro Kr. - Gnej Dolabela, punim imenom Gnej Kornelije Dolabela
(Cn. Cornelius Dolabella), istaknuti pristasa Sulin, bio je konzul81. pro Kr. za-
jedno s Markom Tulijem Dekulom, a potom prokonzul u Makedoniji kojoj je
pripadala Tesalija s Epirom. U procesu koji je, tad 21-godisnji, Cezar 78. pro Kr.
pokrenuo protiv njega optuzbom za pronevjeru (repetundarum) branili su ga Gaj
Aurelije Kota i Kvint Hortenzije. Dolabela je bio osloboden optuzbe.
345 God. 62. pro Kr. - 0 Kvintu Katulu, konzulu 78. pro Kr., sinu istoimenog
konzula iz 102. pro Kr., v. bilj. uz pog!. 32, 1.
346 God. 63. pr. Kr., poslije smrti velikog sveeenika Kvinta Metela Pija uz Kvinta
Lutacija Katula, konzula 78. pro Kr., Cezaru se kao protukandidat suprotstavio
i Publije Servilije Vacija Izaurski, konzul 79. pro Kr. Pritom je Katul velikom
svotom novca pokusao potkupiti Cezara da odustane od kandidature.
347 God. 65. pro Kr.

348 Radilo se zapravo 0 duznostima koje je u Hispaniji obnasao kao bivsi kvestor

(quaestorius) i propretor 64. i 62/61. pro Kr.

349 Veter Antistije, punim imenom Gaj Antistije Veter (c. Antistius Vetus), bio
je pretor u Hispaniji s Cezarom kao kvestorom 68/67. pro Kr. - Njegov istoimeni
unuk bio je konzul6. pro Kr. zajedno s Decimom Lelijem Balbom.
350 God. 59. pr. Kr.; kolega u konzulatu bio mu je Marko Kalpurnije Bibul (v. §
5). Vjerojatnije je, ipak, da se to zbilo vee 60. pr. Kr., u vrijeme dok je bio izabrani
konzul (consul designatus).
351 Zakon je bio predlozen i prihvaeen 1. svibnja 59. pro Kr. Prema njemu za-

posjednuta zemlja dijeljena je gradanima koji su imali troje djece. Njime je Cezar
osigurao podrsku 20.000 kolonista, koliko je bilo otaca koji su imali troje djece.
352 Bibul, punim imenom Marko Kalpurnije Bibul (M. Calpurnius Bibulus),

edil, pretor i konzul59. pro Kr. zajedno sa Cezarom, kojemu je bio okorjeli pro-
tivnik; namjesnik Sirije 51-50. pro Kr.; zapovjednik pompejevskog brodovlja u
Jadranskom moru 49-48. pro Kr. Umro u prvim mjesecima 48. pro Kr.
353 Ta je odluka, kao i prije spomenuti zakoni, izglasana pod prijetnjom oruzja.

Bila je protuzakonita, jer su prokonzuli po zakonu mogli dobiti ovlasti sarno na

248
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

godinu dana. Cezar je prema tom zakonu dobio na upravu Cisalpinsku Galiju i
Ilirik; senat mu je naknadno dodijelio i Transalpinsku Galiju.
354 Preobucen u zenu Klodije se uvukao u Cezarovu kueu na svetkovinu bozi-
ce Bona Dea u kojoj su mogle sudjelovati sarno zene. Svetkovinu je predvodila
Cezarova zena Pompeja za koju se sumnjalo da ljubuje s Klodijem. Na sudu se
kao svjedok, na nagovor svoje zene Terencije koja je bila ljuta na Klodijevu se-
stru Klodiju zbog toga sto je sumnjala da se ova zeli udati za Cicerona, pojavio i
Ciceron koji je posvjedoCio da je Klodije tog dana tri sata prije tog dogadaja bio u
njegovoj kuCi. Tako je Klodije zamrzio na Cicerona. Cezar je odbio svjedoCiti, jer
je trebao Klodija za svoje osnove, rekavsi sarno kako nije uvjeren u zenin preljub,
ali kako ee se vee zbog same sumnje od nje rastaviti.
355 Jer se kao patricij nije mogao natjecati za pucki tribunat. Zbog toga se, prem-
da je sam bio tridesetpetogodisnjak, dao posiniti od dvadesetgodisnjeg Publija
Fonteja i svoje patricijsko ime Klaudije promijeniti u pucko Klodije. Svetonije
(Caes. 20), navodeCi primjere njegova brzog i odlucnog djelovanje, tvrdi da je i
taj postupak, i to u jednome danu, sproveo Cezar.
356 God. 58. pro Kr.

357 Vidi pogl. 44, 4.

358 God. 57. pr. Kr., petnaest mjeseci nakon sto je bio izgnan: napustio je Rim
krajem ozujka 58., a zakljucak 0 njegovu pozivu kuCi izglasovan je u narodnoj
skupstini 4. kolovoza 57. pr. Kr. - Anije Milon, punim imenom Tit Anije Milon
(T. Annius Milo), pucki tribun 57. pro Kr. God. 52. pro Kr. zbog ubojstva Publija
Klodija Pulhera, svog suparnika koji je u vrijeme kad se on natjecao za konzulat
bio kandidat za pretora, osuden i prognan u Masiliju (neuspjesno ga branio Cice-
ron sacuvanim govorom Za Milona). Poginuo 48. pro Kr. u nemirima gradanskog
rata izmedu Pompeja i Cezara (v. pogl. 68, 2).
359 Kvinta Cecilija Metela Numidskog, kojega je iz progonstva vratio njegov

sin Kvint Cecilije Metel Pobozni; V. bilj. uz pogl. 15,4.

360 God. 58. pro Kr.

361 Koji je po (mozda krivotvorenoj) oporuci egipatskog kralja Ptolemeja XI.

Aleksandra II. (80. pr. Kr.) imao pripasti Rimu.
362 Mladeg brata egipatskog kralja Ptolemeja XII. (v. bilj. uz pogl. 38, 6).

363 God. 55. pr. Kr. - Stari drugovi u konzulatu, zbog toga sto su zajedno bili

konzuli i 70. pr. Kr.

364 Flor (I 46, 3 IIII 11, 31) govori 0 kletvama kojima je pucki tribun Metel
ispratio Krasa iz grada. Plutarh (Crass. 16,4) spominje kletve trojice tribuna,
ali imenom spominje sarno jednoga od njih Gaja Ateja Kapitona. Dion Kasije
(XXXIX 32, 3) navodi imena sarno dvojice puckih tribuna Gaja Ateja Kapitona
i Publija Akvilija Gala.
365 Seleukiju Babilonsku iii Seleukiju na Tigrisu (~npoc; Tiypt8t), koju je 312.

pr. Kr., na desnoj obali Tigrisa, na mjestu gdje se Eufrat i Tigris najvise pribli-
zuju jedan drugom i gdje su bili povezani kanalom, podigao Seleuk I. Nikator,
vojskovoda Aleksandra Velikoga, namjesnik, a potom kralj Sirije.
366 U bitki kod Kara (Carrhae) 53. pro Kr.

367 Ubojstva Julija Cezara.

249
 RIMSKA POVIJEST

368 Alezija, grad u Galiji u kojem je Cezar 52. pro Kr. opsjeo i pobijedio Vercin-
getoriksa (lokaliziran kraj danasnjeg Alise-Sainte-Reine).
369 God. 54. pro Kr.

370 God. 52. pro Kr.

371 Medu njima i Marka Porcija Katona Mladeg, koji je svoju neocekivanu odluku
popratio rijeCima kako je svaka vlada bolja od bezvlada; usp. Pluto Cat. Min. 47.
372 God. 52. pro Kr; - Bovile (Bovillae), gradic u Laciju na Apijevoj cesti u
podnozju Albanske gore.
373 Milona je u procesu koji je trajao pet dana, od 4. do 9. travnja 52. pro Kr.,
neuspjesno, zastrasen Pompejevim oruzanicima, branio Ciceron govorom Pro
Milone, koji je, kao i veCina Ciceronovih govora, sacuvan.
374 Tj. nije se prikljuCio onima koji su kao porotnici glasovali za njegovu osudu
(38 njih od 51 Clana porote).
375 God. 55. pro Kr.

376 Afranije, punim imenom Lucije Afranije (1. Afranius), bio je konzul60. pro
Kr. zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Celerom. Sluzio je kao legat zajedno
s Pompejem protiv Sertorija i Mitridata, a od 55. pro Kr. bio Pompejev legat u
Hispaniji. Nakon poraza od Cezara u Hispaniji prikljuCio se Pompeju, te je sudje-
lovao u bitki kod Farsala 48. pr. Kr., a potom pobjegao u Afriku, gdje je s mnogim
drugim pompejevcima nasao smrt u bitki kod Tapsa 46. pr. Kr. - Petrej, punim
imenom Marko Petrej (M. Petreius), bio je Pompejev legat u Hispaniji 55-49.
pr. Kr., a potom (49-47. pro Kr.) u Ahaji, gdje je na njegovoj strani sudjelovao
u bitki kod Farsala 48. pr. Kr.; ubio se zajedno s kraljem Jubom nakon propasti
pompejevaca u bitki kod Tapsa u Africi 46. pro Kr.
377 Pompejevo kazaliste, koje je Pompej Veliki izmedu 61. iSS. pro Kr. podigao
na Martovu polju i svecano otvorio kao konzul55. pro Kr. Prema Pliniju Starijem
(N. h. XXXVI 24, 115), u Pompejevo je kazaliSte moglo stati 40.000 gledalaca,
prema drugima sarno 27.500. Nakon pozara 22. pos!. Kr. obnovio ga je Kaligula,
a 41. pos!. Kr. priredbom svecanih igara ponovo posvetio Klaudije Iznad kaza-
IiSta Pompej je dao sagraditi hram posvecen Veneri pobjednici (Venus victrix) i
svetiste posveceno Casti, Vrlini i SreCi (Hanas, Virtus i Felicitas).
378 Gaj Kurion, punim imenom Gaj Skribonije Kurion (c. Scribonius Curio),
pucki tribun 50. pr. Kr.
379 God. 49. pro Kr. - Lentul, punim imenom Lucije Kornelije Lentul Krur (L.
Cornelius Lentulus Crus), konzul49. pro Kr.; pripadao je medu pompejevce koji
su se najodlucnije zalagali za rat protiv Cezara. Sudjelovao u bitki kod Farsala
48. pro Kr. Nakon poraza zajedno s Publijem Lentulom Spinterom otplovio u
Egipat, gdje je pri iskrcavanju zarobljen, a potom u zatvoru usmrcen. - Marcel,
punim imenom Gaj Klaudije Marcel (c. Claudius Marcellus), koji je bio konzul
i prethodne go dine (50. pr. Kr.).
380 Za koju se on (Pompej) zalagao.

381 Aluzija na njegove velike dugove.

382 Rubikon, rijeka kod Ravene, na granici cisalpinske Galije i Italije, koju je
Cezar presao 12. iii 13. sijecnja 49. pro Kr., izrekavsi pritom poznate rijeCi (na
grckom, citirajuCi, najvjerojatnije, neko mjesto iz Menandra): "Neka kocka bude

250
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

bacena." ('Avsppt<pSw KU~O<;) iii, kako nalazimo u Svetonija (Caes. 33): "Kocka
je bacena" (facta alea est).
383 Dirahij (Dyrrhachium, 8UppaXlOv), grad u Iliriji, prije toga (grcki)

'Entoaf.\vo<; (Epidamnus); vazna luka i ishodisna tocka Egnacijeve ceste (via

Egnatia); danas Drac (Durres) u Albaniji.
384 Domicije, punim imenom Lucije Domicije Ahenobarb (L. Domitius Ahe-

nobarbus), sin Gneja Domicija Ahenobarba (0 kojem v. bilj. uz pog!. 12,3), muz
Porcije, sestre Katona Mladeg Utickog, prijatelj Ciceronov i protivnik Cezarov;
konzul 54. pro Kr. zajedno s Apijem Klaudijem Pulherom; pristasa Pompeja
Velikog. U sijecnju 49. pro Kr. od senata kao prokonzul odreden za Cezarova
nasljednika u Galiji; mjesec dana potom pokusao se kao novopeceni zapovjednik
s vojskom odanom Cezaru suprotstaviti njihovu prijasnjem obozavanom zapo-
vjedniku, na sto su ga vojnici izruCili Cezaru. Cezar je na njemu demonstrirao
svoju poslovicnu blagost, oprostio mu i darovao slobodu. Domicije se nato s
novim cetama utvrdio u Masiliji, koju su podsjeli Cezarovi legati Decim Brut i
Gaj Trebonije. Kratko vrijeme prije pada grada Domicije je pobjegao k Pompeju
u Tesaliju. U bitki kod Farsala zapovijedao je lijevim krilom Pompejeve vojske;
ubijen je nakon bitke na bijegu pred Cezarovim cetama 9. kolovoza 48. pr. Kr.
385 Vidi 0 njima bilj. uz pog!. 48, 1

386 U Ilerdi, gradu u sjeveroistocnom dijelu Hispanije na desnoj obali rijeke

Sikore, pritoke rijeke Ebra; danas Lerida. Zbilo se to u kolovozu 49. pro Kr.
387 God. 48. pro Kr.

388 Balbo Kornelije, punim imenom Lucije Kornelije Balbo Stariji (L. Cornelius

Balbus Maior), rodom iz Gada (Gades) u Hispaniji; za zasluge u ratu protiv Ser-
torija, na Pompejev zagovor, dobio je rimsko gradansko pravo; prijatelj Varona i,
osobito, Cicerona, s kojim je razmijenio mnostvo pisama, i pouzdanik Cezara, za
kojega je, dok je ovaj boravio u Galiji, obavljao financijske poslove i pregovarao s
Pompejem, uspjesno zastupajuCi Cezarove interese; prvi stranac koji se u Rimu
domogao konzulata (40. pro Kr.). Zavist i zloba pribavili su mocnom "dosljaku"
optuzbu zbog protupravnog dobivanja gradanskog prava. Na sudu ga je uspjeSno
branio Ciceron govorom Za Balba (Pro Balbo). - 0 Lentulu, Luciju Korneliju
Lentulu Kruru, V. bilj. uz pog!. 49, 1.
389 Kod Dirahija u Epiru pocetkom 48. pro Kr.

390 Bitku kod Farsala (Pharsalus, <1>apcraAo<;), grada u Tesaliji, 9. kolovoza

48. pro Kr.

391 Mjesto je prevedeno prema Ellisovoj konjekturi: incalumes partes. Rukopisi

AP imaju: in omnes partes. Ruhnken pretpostavlja lakunu.

392 Brut, Marko Junije Brut, kasniji voda urote protiv Cezara (v. pog!. 58).

393 Dva Lentula, Lucije Kornelije Lentul Krur, konzul49. pro Kr., i Publije Len-

tul Spinter, konzul57. pro Kr.; V. bilj. uz pog!. 49, 1. - Favonije, punim imenom
Marko Favonije (M. Favonius); pretor 49. pro Kr.; u gradanskom ratu Pompejev
pristasa. Zarobljen u bitki kod Filipa i smaknut po Oktavijanovoj zapovijedi.
394 Ptolemej, Ptolemej XIII. (51-48. pro Kr.) je zajedno sa svojom sestrom Kle-
opatrom, s kojom se prema egipatskim obicajima ozenio, naslijedio svog oca u
dobi od 15 (po drugima 17) godina.

251
 RIMSKA POVljEST

395 Kornelija, kCi Publija Kornelija Scipiona Nazike (V. pog!. 54, 2) i Emilije
Lepide s kojom se Pompej ozenio, bila je prije toga (55. pro Kr.) udana za Publija
Lieinija Krasa, sina trijumvirova. Nakon sto je zajedno s oeem nasao smrt u bitki
protiv Parta kod Kara (53. pr. Kr.), mlada se udovica, cuvena po svojoj iznimnoj
ljepoti, vrlinama i obrazovanju vee godinu dana poslije toga) udala za Gneja
Pompeja, koji je tad bio vee u poodmaklim godinama zivota. Kad je u proljeee 49.
pr. Kr. morao napustiti Italiju, Pompej ju je s najmladim sinom Sekstom poslao
na Lezb. S Lezba Kornelija je pratila Pompeja na njegovu bijegu u Egipat, gdje je
s camea morala promatrati umorstvo svojega muza. Poslije toga sklonila se na
Cipar, odakle se po Cezarovu dopustenju vratila u !taliju i sahranila posljednje
ostatke svojega muza na njegovu aIbanskom imanju.
396 God. 48. pr. Kr.

397 28. rujna 48. pr. Kr. Roden je 29. rujna 106. pr. Kr.

398 God. 106. pro Kr.

399 Bilo je, dakle, onih koji su ga htjeli prikazati mladim za pet godina, mozda
u namjeri da ga time jos viSe izjednace s Aleksandrom Velikim.
400 Od prosinea 47. do travnja 46. pr. Kr. (bitke kod Tapsa).

401 Juba I., kralj Numidije i dijela Mauretanije (v. bilj. uz pog!. 53, 1). Njegov

istoimeni sin prezivio je bitku, pao u zarobljenistvo, te je odveden u Rim da bude

ukras Cezarova trijumfa; tu je odrastao, primio rimsko gradansko pravo, a 25.
pr. Kr., Kad je August Numidiju pripojio provinciji Africi, Juba je, kao kralj Juba
II., dobio na upravu Mauretaniju. Bio je ozenjen Kleopatrom Selenom, keerju
Kleopatre i Antonija. U svom nastojanju da u sjevernu Afriku prenese grcku
kulturu, glavni grad svoje zemlje Jol izgradio je u helenistickom stilu i prekrstio
ga u Cezareju, podigavsi u njem knjiznieu i muzej. I sam se bavio spisateljskom
djelatnoseu. - Scipion, punim imenom Kvint Kornelije Scipion Nazika (Q. Cor-
nelius Scipio Nasica), sin Publija Kornelija Scipiona Nazike; od 53. pr. Kr. tast
Pompejev (v. bilj. uz pog!. 53, 2).
402U prosineu 47. pro Kr.

403 Gaj Kurion (v. 0 njemu hilj. uz pog!. 48, 3) dozivio je poraz od kralja Jube

i poginuo u bitki kod rijeke Bagrade 49. pr. Kr.; usp. Caes. De bell. civ. II 40-42;
Dio Casso XLI 41-42; Appian. De bell. civ. II 44-45; Frontin. Stmt. II 5, 40.
404 Kod Tapsa, 6. trav,lja 46. pr. Kr.

405 Farnaka II., sina Mitridata VI. Eupatora, pobijedio je Cezar u bitki kod Zele

47. pr. Kr; svoju je pobjedu dojavio u Rim rijeCima: "Dodoh, vidjeh, pobijedih"
(veni, vidi, vici).
406 Gnej Pompej, stariji sin trijumvirov; Nakon Farsalske bitke s ostatkom

Pompejeve stranke uputio se u Afriku, a odatle u Hispaniju. Posto mu se ondje,

s Pompejevom flotom koja je nakon bitke kod Tapsa doplovila iz Afrike, pri-
druzio i brat Sekst, postao je velika prijetnja za Cezara, pa mu se Cezar osobno
suprotstavio. U bitki kod Munde 17. ozujka 45. pr. Kr. braea su dozivjela poraz.
Gnej je uspio pobjeCi, ali je uskoro (17. travnja) uhvaeen i uhijen.
407 Bitku kod Munde 45. pr. Kr.

408 Tj. bojnu sreeu.

409 Prva cetiri god. 46. pr. Kr., a hispanski god. 45. pr. Kr.

252
 BIL)ESKE UZ PRl)EVOD

410 Luperkalije (Lupercalia), svecanost u cast Faunu, dobrom duhu suma i

pasnjaka, cuvaru stada (Lupercus, "koji odvraca vukove"). Slavila se 15. veljace
zrtvovanjem jarca i obrednim trcanjem Luperka, muskaraca odjevenih sarno
pregacom od jarcje koze, koji su udarali sve na koje bi naisli remenjem (jebrua,
po cemu je mjesec Februarius dobio ime) iskrojenim od koze Zrtvovanih jaraca.
- Kraljevsko znamenje bio je dijadem ovijen lovorovim IiScem.
411 Panza, punim imenom Gaj Vibije Panza (c. Vibius Pansa), konzul43. pr.
Kr. zajedno s Aulom Hircijem (v. pog!. 61, 3). - Hircije, punim imenom Aulo
Hircije (A. Hirtius); od 54. pr. Kr. Cezarov legat i voda njegove kancelarije u
Galiji. Poslije Cezarova umorstva 43. pr. Kr. konzul zajedno s Panzom. Podle-
gao ranama nakon pobjede nad Antonijem kod Mutine u travnju 43. pro Kr. (v.
pog!. 62).
412 Cetvrta Cezarova zena za koju se Cezar ozenio 59. pro Kr.

413 Brut, Marko Junije Brut; V. 0 njemu pog!. 36, 2 i 52, 5 i biljeske uz ta mjesta.
- Kasije, punim imenom Gaj Kasije Longin (c. Cassius Longinus). Nakon Ceza-
rova umorstva otisao u Siriju i preuzeo tamosnju vojsku (v. pog!. 69, 2). Pocinio
samoubojstvo nakon prve bitke kod Filipa 42. pro Kr. (v. pog!. 70, 2). - Decim
Brut, punim imenom Decim Junije Brut Albin (D. Iunius Brutus Albinus), iza-
brani konzul za sljedecu godinu (43. pro Kr.); imao je u uroti zadacu nagovoriti
Cezara da ode u senat jer se ovaj kolebao zbog nepovoljnih znamenja.
414 Antonije, Marko Antonije, bio je konzul44. pro Kr. zajedno sa Cezarom koji
je te godine po peti put obnasao tu sluzbu.
415 Dolabela, punim imenom Publije Kornelije Dolabela (P. Cornelius Dola-
bella), u trenutku Kad ga je Cezar odabrao da ga kao konzul zamijeni za vrijeme
njegova namjeravana pohoda na Parte (44. pro Kr.) nije imao ni potrebne godine
za tu sluzbu (43 godine) niti je prethodno bio obavio nize magistrature. U tom se
casu prikazivao pristasom Bruta i Kasija (usp. Appian. Bell. civ. II 122); potom je
presao na Antonijevu stranu. Opkoljen od vojske Gaja Kasija u Laodikeji, poCinio
samoubojstvo (v. pog!. 69, 2).
416 Zakon 0 pomilovanju politickih protivnika, grc. a~v1']a'tia, "zaboravlja-
nje", osobito uCinjene nepravde, dakle: "pomilovanje", koji je proglasen 403. pro
Kr. nakon sto je pod Trazibulom bila srusena strahovlada tridesetorice tirana i
obnovljena demokracija.
417 Julije Mlade (t 51. pro Kr.), koja je bila udana za Marka Acija Balba; iz tog

se braka rodila Acija, koja je u braku s Gajem Oktavijem (t 58. pro Kr.) imala
dvoje djece: Gaja Oktavija (koji ce nakon adopcije nositi ime Gaj Julije Cezar
Oktavijan) i Oktaviju Mladu.
418 God. 61. pro Kr.

419 U kojoj je bio namjesnik od 60. do 59. pro Kr.

420 U vrijeme smrti svojega oca buduci car Okativijan August imao je cetiri

godine. - Preteksta, toga ili tunica praetexta, grimizom optocena haljina, koju su
nosila u slobodi rodena djeca sve do sedamnaeste godine svojega zivota.
421 Apolonija (Apollonia), grad na Jonskom moru u kojemu je bila koncentri-
rana Cezarova vojska spremna za getski i partski pohod. Onamo ga je Cezar bio
poslao sest mjeseci prije svoje smrti.
422 Zapravo praujaka.

253
 RIMSKA POVI/EST

423 Salvidijen i Agripa bili su Oktavijanovi vojskovode. - Salvidijen, punim

imenom Kvint Salvidijen Ruf (Q. Salvidienus Rufus), prijatelj Oktavijanov od nje-
govih najmladih dana; designirani konzul za 39. pr. Kr.; zajedno s Markom Anto-
nijem optuzen za urotu protiv Oktavijana, poCinio samoubojstvo (v. pog!. 76,4).
- Agripa, punim imenom Marko Vipsanije Agripa (M. Vipsanius Agrippa); bio je
skromna porijekla, kao Oktavijanov vojskovoda postigao 40. pr. Kr. pobjedu nad
Antonijevim bratom Lucijem kod Peruzije i odlucnu pobjedu nad pomorskim
snagama Seksta Pompeja kod Mila i Nauloha, te nad Antonijevim i Kleopatrinim
brodovljem kod Akcija 2. rujna 31. pro Kr. Agripa je sve do svoje smrti sprovodio
carevu ratnu politiku i zastupao cara u Rimu i provincijama; primio je od njega
velike ovlasti, dijeleCi s njime tribunsku vlast (tribunicia potestas) i prokonzularno
zapovjednistvo (proconsulare imperium); obnasao je konzulat 37., 28. i 27. pr. Kr.;
god. 21. pr. Kr. ozenio se Augustovom 21-godisnjom kceri Julijom, Marcelovom
udovicom, s kojom je imao sinove Lucija i Gaja Cezara, Agripu Postuma, i dvije
kceri Juliju (Mladu) i Agripinu. August je cijenio njegovu odanost, i za vrijeme
teske bolesti predao mu je svoj pecatni prsten, time ga je moZda htio odrediti za
svojega nasljednika. Poslije se Agripa povukao u Mitilenu na otoku Lezbu, ali je
i dalje ostao Augustov najbolji prijatelj i suradnik, sudjelujuCi u svim najvaznijim
politickim zbivanjima u ddavi. Umro je 12. pr. Kr.
424 Tekst je na ovome mjestu dosta iskvaren.

425 Od vremena adopcije Oktavijan se naziva Gaj Cezar i Julije Cezar, po svo-

jemu poocimu Gaju Juliju Cezaru, koji mu je zapravo bio praujak.

426 Izraz koji moze govoriti bilo 0 Velejevu neposrednom poznavanju Augu-
stova natpisa pozna tog kao Monumentum Ancyranum: Annos undeviginti natus
exercitum privato consilio et privata impensa comparavi, per quem rem publicam
a dominatione factionis oppressam in libertatem vindicavi. ("S devetnaest sam
godina po privatnoj odluci i na vlastiti trosak opremio vojsku kojom sam drZavi
pritisnutoj silnistvom stranaka osigurao slobodu.").
427 Kalacija (Calatia), grad u Kampaniji; danas Galazzo. - Kazilin (Casilinum),
grad u Kampaniji uz rijeku Volturno; na mjestu danasnjeg grada Nuova Capora.
428 U travnju 43. pr. Kr. - Mutina (Mutina, danas Modena), grad u gornjoj

Italiji, istocno od Reggia, na via Aemilia izmedu Placencije i Arimina.

429 Marko Lepid, punim imenom Marko Emilije Lepid (M. Aemilius Lepidus),
sin istoimenog konzula iz 78. pr. Kr.; pretor 49. pr. Kr., kad je Cezara proglasio
diktatorom; konzul zajedno s Cezarom 46. pro Kr., po drugi put konzul42. pr. Kr.
zajedno s Lucijem Munacijem Plankom. U gradanskom ratu izmedu Pompeja i
Cezara, na Cezarovoj strani; god. 44. pr. Kr. magister equitum. Nakon umorstva
Cezara, kojega je naslijedio kao pontifex maxim us, podupro Antonija; zajedno s
njim i Oktavijanom sklopio trijumvirat 43. pr. Kr.; konzul42. pro Kr. zajedno s
Lucijem Munacijem Plankom. Nakon obracuna s Cezarovim ubojicama u bitki
kod Filipa (42. pr. Kr.) god. 40. pro Kr., prilikom podjele vlasti izmedu trijumvira,
dobio na upravu provinciju Afriku, u kojoj je kao namjesnik ostao sve do 36. pr.
Kr .. Kad je 36. pr. Kr. pokusao osvojiti cijelu Siciliju, Oktavijan je uspio pridobiti
njegovu vojsku, a njega lisiti svake vlasti, prepustivsi mu da i dalje obnasa sarno
politicki beznacajnu sluzbu vrhovnog svecenika. Umro 13. pr. Kr.
430 Juvencije Laterenz, punim imenom Marko Juvencije Laterenz (M. Iuventius
Laterensis), nepokolebivi republikanac, protivnik Cezara i Antonija.

254
 BIL/ESKE UZ PRI/EVOD

431 Planko, punim imenom Lucije Munacije Planko (1. Munatius Plancus),
konzul42. pr. Kr. zajedno s Markom Emilijem Lepidom; Cezarov zapovjednik
u Galiji i gradanskom ratu; nakon bitke kod Mutine prelazi k Luciju Antoniju (V.
pog!. 74, 3 i 76, 2), a potom k Oktavijanu (v. pog!. 83, 2); na njegov je prijedlog po
odluci senata Oktavijan 16. sijecnja 27. pr. Kr. prihvatio titulu August (v. pog!.
91); god. 22. cenzor (v. pog!. 95, 3).
432 Decim Brut bio je Cezarov zapovjednik konjanistva i namjesnik ovostrane
Galije, a Cezar ga je izabrao i za konzula sljedece godine i namjesnika u ono-
stranoj Galiji.
433 Tzv. filipikama (14 govora), nazvanima tako po govorima koje je Demosten
driao protiv Filipa II. Makedonskog.
434 Tzv. Drugi trijumvirat, izmedu Antonija, Oktavijana i Lepida, sklopljen 11.
studenoga 43. pr. Kr. nedaleko od grada Bononije na otoku rijeke Lavinije, koji je
potom specijalnim zakonom lex Titia, na prijedlog puckog tribuna Publija Titija
usvojenim u narodnoj skupstini 27. studenoga 43. pr. Kr. po kojem su kao kolegij
trojice muzeva za uredenje drzave (triumviri iii tresviri rei publicae constituendae)
na pet godina dobili konzulske ovlasti da upravljaju driavom. Velej upotrebljava
isti izraz kojim opisuje i Prvi trijumvirat (v. pog!. 44, 1).
435 Klodija, kCi Fulvije i Publija Klodija Pulhera, koja je tad bila jedva za udaju.
S njom je zivio od 43. do 41. pr. Kr. Zavadivsi se ubrzo s punicom Fulvijom,
otpustio ju je kao netaknutu djevieu.
436 23. rujna 43. pr. Kr. Bilo je to protuzakonito, jer je minimalna zakonska dob
za obnasanje konzulata bila dob od 43 navrsene godine iivota.
437 Kvint Pedije, unuk Cezarov; V. 0 njemu bilj. uz pog!. 69, 5.

438 Ventidije, punim imenom Publije Ventidije Bas (P. Ventidius Bassus), te
je godine (43. pr. Kr.) postao consul suffectus, nakon sto je Oktavijan odstupio s
duznosti. Ventidije i njegova mati bili su zarobljenici u Saveznickom ratu, kad
ih je u svom trijumfu 89. pr. Kr. ulieama Rima proveo Gnej Pompej Strabon,
otae Pompeja Velikog. Pristasa Cezara, pod kojim je obnasao duznost pretora, a
poslije njegove smrti sljedbenik Antonija; kao namjesnik Azije i Sirije 39. pr. Kr.
pobijedio Kvinta Labijena, legata Bruta i Kasija, koji je nagovorio Parte da stupe
u rat protiv Rimljana (v. pog!. 78,1). Ventidije je svoj trijumfzbog pobjede nad
Partima proslavio 38. pr. Kr.
439 Lat. germani, braca od iste matere i oea, "rodena braca". Neprevediva igra
rijeci.
440 Koji se, otkad je osuden zbog Klodijeva ubojstva, nalazio u progonstvu; v.

pog!. 47,4.
441 Protiv Marka Celija Rufa i Tita Anija Milona bila je poslana legija pod vod-

stvom pretora Kvinta Pedija; Rufa su u Turijima ubili Cezarovi galski i hispanski
konjanici, koje je pokusao podmititi. - Turiji (00uptot, Thurii), svegrcka kolo-
nija koja je 444. pr. Kr., na Periklov prijedlog, osnovana na istocnoj obali Brutija
u Tarentskom zaljevu, nedaleko od rusevina cuvenog grada Sibara (Sybaris).
God. 193. pr. Kr. grad je postao rimska kolonija pod imenom Kopija (Copia),
ali je stanovniStvo i dalje ostalo grcko, sireci na doseljene Rimljane grcke navike,
obicaje i nacin iivota.

255
 RIMSKA POVlJEST

442 MaruI Epidije, punim imenom Lucije Epidije MaruI (L. Epidius Marullus),
i Flav Cezecije, punim imenom Lucije Cezecije Flav (L. Caesetius Flavus), kao
pucki tribuni 44. pr. Kr. baeili su u tamnicu nekoga koji je Cezarov kip ukrasio
lovorovim vijencem prepletenim bijelom vrpeom, praveci se kako time ugadaju
Cezaru, koji je zabranio da se spominje kraljevstvo. Apijan (Bell. civ. II 108)
tvrdi da je Cezar to primio ravnodusno. Plutarh (Caes. 61), naprotiv, veli da im
je Cezar, razjaren njihovim cinom, oduzeo trihunsku cast i da ih je u optuzhama
vrijedao nazivajuci ih Brutima (brutus, "glup" i Kumnjanima (stanovnicima ma-
loazijske Kume, koji su bili na glasu kao ograniceni). Opisani dogadaj i Cezarov
postupak prema puckim trihunima slicno prikazuje i Svetonije (Caes. 79),
443 Laodikija, iii Laodikeja (Laodicia, Laodicea, AUOOtKEla), grad juzno od
Antiohije u Siriji; danasnja Latakia,luka Damaska. - Stacije Murko, punim ime-
nom Lucije Stacije Murko (L. Statius Murcus), namjesnik Sirije 44-43. pr. Kr. i
vojskovoda u gradanskom ratu nakon Cezarove smrti, presao k Sekstu Pompeju,
koji ga je dao umoriti; V. pog!. 72 i 77. -Marcije Krisp, punim imenom Kvint
Marcije Krisp (Q. Marcius Crispus), senator koji se u gradanskom ratu izmedu
Cezara i Pompeja horio na Cezarovoj strani; namjesnik Bitinije i Ponta (45. pr.
Kr.) i Sirije (44-43. pr. Kr.).
444 Vatinije, punim imenom Puhlije Vatinije (P. Vatinius), covjek veoma hurne
karijere; nakon kvesture 63. pr. Kr. optuien zhog globljenja; god. 62. pr. Kr.legat
u onostranoj Hispaniji; god. 59. pr. Kr. kao pucki trihun podupirao Ceazara u
njegovu natjeeanju za utjecajne driavne sluihe. God. 56. pr. Kr. Ciceron je protiv
njega odriao iestok govor (lInterrogatio/ in P. Vatiniurn testern) zhog toga sto je
ovaj nastupio kao svjedok optuihe protiv Puhlija Sestija, kojega je Ciceron hra-
nio (govorom Pro P. Sestio) u proeesu zhog nasilja (de vi). Poslije su se izmirili.
God. 55. pr. Kr. potkupljivanjem se domogao preture, zhog cega ga je sljedece
godine optuiio Kalvo, a branio Ciceron. God. 51. pr. Kr. Cezarov legat u Galiji.
U gradanskom ratu protiv Pompeja hranio Brundizij. Od 45. pr. Kr. prokonzuI
u Iliriku, gdje ostaje i poslije Cezarove smrti; krajem 43. pr. Kr. proslavio trijumf.
Vatinijeva ruinoca hila je predmet sveopceg podrugivanja.
445 Pedije, punim imenom Kvint Pedije (Q. Pedius), Cezarov unuk, sudjelovao
u gradanskom ratu protiv Pompeja na Cezarovoj strani i proslavio trijumf 45. pr.
Kr.; consul suffectus 43. pr. Kr. Umro na pocetku proskripcija.
446 To su hile cete koje je Brut kao pojacanje i pomoc poslao Kasiju. - Evokat,
lat. evocatus, veteran koji je i po isteku svoje vojnicke sluihe dragovoljno ostajao
u vojsci.
447 Mesala, punim imenom Marko Valerije Mesala Korvin (M. Valerius Mes-
salla Corvin us; 64. pr. Kr. - 9. pos!. Kr.); V. 0 njemu hilj. uz pog!. 36, 2.
448 Livije Druz, punim imenom Lucije Livije Druz Klaudijan (L. Drusus Livius
Claudianus), otae Livije Druzile, majke Druza Starijeg i Tiherija Klaudija Nerona,
kasnijega eara Tiherija;. God. 38. pr. Kr. udala se za Oktavijana, s kojim nije imala
djeee. Ovdje je nazvana imenom koje je dobila tek Augustovom oporukom, po
kojoj je primljena u julijevski rod i po kojoj joj je hilo dopusteno da nosi pocasno
ime svog pokojnog muia. -Kvintilije Var, punim imenom Sekst Kvintilije Var
(Sex. Quintilius Varus), otae Puhlija Kvintilija Vara, Augustova zapovjednika koji
je doiivio poraz od Germana u TeutohurSkoj sumi.

256
 B1L)ESKE UZ PRI)EVOD

449 Gnej Domicije, sin Lucija Domicija, konzula 54. pro Kr. (0 kojemu V. bilj
uz pog\. 50, 1), pratio je oca na Pompejevoj strani u bitki kod Korfinija i Farsala;
pomilovan od Cezara, vratio se u Rim 46. pro Kr. Poslije Cezarova ubojstva pri-
druzio se Brutu i Kasiju, te je po zakonu lex Pedia bio osuden za umijesanost u
urotu. Odnio nekoliko znacajnih pobjeda nad brodovljem trijumvira u Jonskom
pridruzio Antoniju (v. pog!o 76, 2), neposredno prije bitke kod Akcija, vee smrtno
bolestan, presao Oktavijanu. Umro je ubrzo nakon toga (v. pog!. 84,2). - Lucije
Domicije, sin prethodnoga" djed cara Nerona; konzull6. pro Kr. - Gnej Domici-
je, sin prethodnoga, konzul32. pos!. Kr., muz Agripine Mlade i otac buduceg cara
Nerona. 0 ovom Domiciju, kojega Velej opisuje tako lijepim rijecima, Svetonije
(Ner. 5) govori kako je "u svakom pogledu bio odvratan covjek".
450 Vidi prethodno poglavlje.

451 Skraceni oblik imena Menodor. Prvotno kilikijski gusar, Menodor je postao
zarobljenik, a potom oslobodenik Gneja PompejaVelikog. God. 40. pro Kr. postao
zapovjednik brodovlja Seksta Pompeja. God. 38. pro Kr. presao na Oktavijanovu
stranu.
452 Zapovjednik brodovlja Seksta Pompeja koji mu je ostao vjeran sve do svoje
pogibije 38. pro Kr.
453 God. 41. pro Kr. zajedno s Publijem Servilijem Vacijom Izaurikom. - Lucije

Antonije, najmladi sin Marka Antonija s nadimkom Kretski.

454 Osam legija. - Lucije Antonije optuzivao je Oktavijana da radi sarno sebi u

korist i da se ponasa ne1ojalno prema njegovu bratu Marku Antoniju.

455 Fulvija, prije udaje za Marka Antonija (45. pro Kr.) zena Publija Klodija

Pulhera i Gaja Kuriona; odigrala vodeeu ulogu u Peruzijskom ratu; nakon poraza
u Peruzijskom ratu Fulvija je bila prognana u Sikion, gdje je iste godine (40. pro
Kr.) umrla od iznenadne bolesti, dok je Antonije bio na putu da je posjeti.
456 Svetonije (Aug. 15, 1-2), naprotiv, sve okrutne postupke protiv stanovnika

Peruzije pripisuje samom Oktavijanu, tvrdeCi kako je ovaj nalozio da se bozan-

skom Juliju prinese na zrtvu trista zarobljenika iz jednoga i drugog staleZa.
457 Apijan (Bell. civ. V 49) kaze da je to bio neki gradanin po imenu Cestije,

malo sulud, koji je ratovao u Makedoniji, te se zbog toga zvao Makedonac.

458 Klaudije Neron, punim imenom Tiberije Klaudije Neron (Ti. Claudius

Nero), otac kasnijeg cara Tiberija; sudionik Peruzijskog rata protiv Oktavijana;
nakon pada Peruzije povukao se najprije u Napulj, pa na Siciliju kod Seksta
Pompeja i, na kraju, u Ahaju kod Antonija. Poslije skJapanja Mizenskog ugovora
izmedu Oktavijana i Seksta Pompeja 39. pro Kr. vratio se u Rim. Amnestiran od
Oktavijana, ustupio mu svoju zenu Liviju (v. pog\. 77, 79 i 94); umro 33. pro Kr.
459 Liviji je pripadala glavna uloga u kultu diviniziranog Augusta. Kceri Augu-

stovom postala je dobivsi nadimak Augusta.

46{) Po zakonitoj adopciji.

461 K Sekstu Pompeju.

462 God. 52. pro Kr. na Pompejev prijedlog donesen je zakon lex Pompeia de
ambitu po kojem je imenovan sudacki kolegij biran u jednakom omjeru izmedu
senatora, vitezova i tribuna drfavne blagajne (tribuni aerarii). On je trebao spri-
jeCiti sve veeu pojavu potkupljivanja kod izbora.
463 Iz ovih dvosmislenih rijeCi izbija Velejev prijezir prema Planku.

257
 RIMSKA POVIJEST

464 Podrucje plemena Veneta u sjevernoj Italiji; danas Veneto.

465 Altin (Altinum), sjevernoitalski grad u zemlji Veneta na Jadranskom mom;
danas Altino.
466 Vidi pogl. 72, 3.

467 Oktavijana.

468 U kasno ljeto ili ranu jesen 39. pr. Kr. Mir je zapravo sklopljen u Puteolima,
pa se u literaturi spominje i kao Puteolski mir (mir u Puteolima). Oktavijan je
Mizenskim ugovorom, uz Siciliju i Ahaju, prepustio Sekstu Pompeju Sardiniju i
Korziku, no vee sljedeee godine izbio je izmedu njih tzv. Sicilski rat, jer je Oktavi-
jan prijateljski bio primio Menodora koji mu je predao Sardiniju s dijelom Pom-
pejeva brodovlja. - Mizen (Misenum), rt i zaljev kod Kume, zapadno od Napulja,
u kojemu se nalazio lucki grad, sjediste rimske ratne flote Tirenskoga mora.
469 Neprevediva igra rijeCi: lat. carinae, "brodske utrobe"; Carinae, reziden-
cijalnatetvrt Rima izmedu Celijskog i Eskvilinskog brezuljka; danas. S. Pietro di
Vincoli.
470 0 Neronu Klaudiju V. bilj. uz pogl, 75, 1. - Marko Silan, punim imenom
Marko Junije Silan (M. lunius Silanus), nakon amnestije postao je konzul25.
pr. Kr. zajedno s Augustom (usp. CIL P,p. 58). - Sencije Saturnin, punirn ime-
nom Gaj Sencije Saturnin (c. Sentius Saturninus), poslije (19. pr. Kr.) izabran
za konzula, a kao Tiberijev zapovjednik na Rajni i Dunavu, prirnio trijumfalna
znamenja (v. pogl. 92, 1; 105, 1-2; 109,5; 110,2). - Aruncije, punim imenom
Lucije Aruncije (L. Arruntius), poslije zapovjednik Oktavijanov u bitki kod Ak-
cija (v. pogl. 85, 2; 86, 2); god. 22. pr. Kr. konzul zajedno s Markom Klaudijem
Marcelom Ezerninom.
471 Stacija Murka je nakon poraza republikanaca kod Filipa svoje brodovlje
odveo Sekstu Pompeju na Siciliju.
472 Lucija Decidija Saksa, koji je, kako ne bi pao u ruke neprijateljii, pocinio
samoubojstvo.
473 Kod Kirenistike 38. pr. Kr.

474 Ovakva se kazna zvalafustuarium (sc. supplicium; premafustis, "batina",

"toljaga") i primjenjivala se protiv rirnskih vojnika koji bi pobjegli iz bitke. - Pri-
rnipil, najugledniji centurion, voda prve centurije svake legije (centurio primi pili,
primipilus ili primus pilus) koji je pozivan u ratno vijeee. Nakon odsluZenja (primi
pilus honore perfunctus) dobivao bi naziv primipilaris (usp. consul- consularis).
Primipilari su bili elita odsluienih centuriona i, ukoliko bi i dalje ostali u sluzbi,
mogli su ocekivati i mjesto tribuna i prefekta. Plata im je bila tolika da su po ot-
pustu iz sluzbe mogli imati viteski imetak i uei u vitdki stalez. -Dornicije Kalvin,
punim imenom Gnej Domicije Kalvin (en. Domitius Calvin us), konzul53. i 40.
pr. Kr.; u gradanskom ratu izmedu Oktavijana i Antonija na Oktavijanovoj strani
doZivio teZak poraz u pomorskoj bitki protiv Stacija Murka i Domicija Ahenobar-
ba istoga dana Kad se odvijala bitka kod Filipa, ali se spasio i dovezao u Brundizij
Opisani cin dogodio se nakon njegova drugog konzulata 40. pr. Kr., za njegova
namjesnistva u Hispaniji 39-36. pr. Kr., nakon kojega je proslavio trijum£
475 Avernsko jezero (Avernus lacus), jezero vulkanskog porijekla nad kraterom
dubine 65 m, u Kampaniji, blizu Napulja. Zbog sumpornih isparavanja koja su
izbijala iz njega bilo je smatrano ulazom u podzemni svijet. Na njegovim se obala-

258
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

rna nalazila peCina Sibile iz Kume. God. 37. pr. Kr. Agripa ga je povezao kanalom
s Lukrinskim jezerom i pretvorio u "Julijevu luku"; - Lukrinsko jezero (Lucrinus
lacus), iii Bajsko jezero, laguna koja je imala izlaz na Puteolski zaljev.
476 Neron, Tiberije Klaudije Neron, naravni otac buducega cara Tiberija; V. 0
njemu pog!. 75, 1.
477 Velija (Velia, nekadasnja Elea), grad u Lukaniji juzno od Napulja; danas
Castellamare della Brucca. - Palinur (Palinurus), rt u Lukaniji, nazvan tako po
Enejinu kormilaru Palinuru; danas Palinuro.
478 God. 36. pr. Kr.. - Mile (Mylae, MUAai), utvrdeni lucki grad u sjeveroistoc-
nom dijelu Sicilije; danas Milazzo.
479 Tauromenij (Tauromenium), grad na istocnoj obali Siciliji; danas Taor-
mina.
480 U bitki kod Nauloha u rujnu 36. pr. Kr.

481 Ticije, punim imenom Marko Ticije (M. Titius), Antonijev vojskovoda,
sestric Lucija Ticija (0 kojem V. pog!. 77, 3) ..
482 Rijeci u zagradama Halmova su nadopuna lakune.
483 Zemljista.

484 Lat. corona classica ili navalis, vijenac od zlata s prikazom kljunova lada,
koji se kao vojnicko odlicje davao pomorskom zapovjedniku koji bi uniStio ne-
prijateljsko brodovlje. Sacuvan je broncani medaljon na kojem je Agripa prikazan
kako na sebi nosi to odlicje.
485 Apolonov hram zapocet je odmah nakon pobjede nad Sekstom Pompejem
(36. pr. Kr.), a posvecen je 28. pr. Kr.
486 Fraata IV., cije je stupanje na prijestolje izazvalo dinasticke borbe.
487 Opkoljeni su partskim konjanistvom.

488 God. 34. pr. Kr.

489 Artavazd je za rat protiv Parta u pomoc Antoniju vodio sest tisuca konjanika
i sedam tisuca pjesaka, ali se, prosudivsi tijekom rata kako je Antonijev polozaj
propao, s vojskom vratio u svoje kraljevstvo. Antonije je spomenutu kukavicku
pobjedu nad Artavazdom obiljezio proslavom trijumfa u Aleksandriji, povodom
koje je Kleopatru i njezine sinove nadario dijelovima rimske drfave; time je oso-
bito ozlovoljio Rimljane.
490 Kleopatra VII. (69-30. pr. Kr.), upravljala je Egiptom od smrti svojega oca
Ptolemeja XII. (51. pr. Kr.); god. 48. pr. Kr. otjerana s prijestolja od regenata
njezina brata Ptolemeja XIII. Na prijestolje ju je vratio Cezar. Od 46. do 44. pt.
Kr. zivjela je kao Cezarova ljubavnica u Rimu. Poslije njegove smrti povezala se
s Antonijem koji ju je proglasio kraljicom Istoka ("kraljicom kraljica"). Nakon
poraza njezine i Antonijeve vojske kod Akcija, pobjeg!a je iz pomorske bitke, a
nakon gubitka nade da moze pridobiti Oktavijana pocinila je samoubojstvo (v.
pog!. 87, 1). Izveze s Cezarom imalajesina Cezariona (47-30. pr. Kr.), kojije od
44. do 30. pr. Kr. pod imenom Ptolemeja XV. Cezariona, kao njezin suvladar,
vladao Egiptom i Ciprom, a iz veze s Antonijem blizance Kleopatru Selenu (40.
pr. Kr. - 6. pos!. Kr.) i Aleksandra Helija (40-30. pr. Kr.), te Ptolemeja Filadelfa
(36-12. pr. Kr.), koji su 34. pr. Kr. godine bili proglaseni vladarima Armenije i
Medije (Aleksandar Helije), Kirenaike i Libije (Kleopatra Selena), Fenikije, Sirije
i Kilikije (Ptolemej Filadelt). Kleopatra Selena se poslije udala za Jubu II., kralja

259
 RIMSKA POVljEST

Numidije (v. bilj. uz pog!. 54, 2). - Otac Liber, staroitalski bog plodnosti, izjed-
nacen s grckim Dionisom Bakhom, koji se u Egiptu slavio pod imenom boga
obilja Ozirisa. Vladar je nastupao kao njegovo utjelovljenje. - Krokota (crocota,
sc. vestis, KpOKCO'tOC;, SC. 1tIl1tAoC;), safranasta stajaca odjeea koju su nosile Zene.
- Tirs (thyrsus, SupcroC;), stap ovijen bdljanom i vinovom lozom, koji je nosio
Dionis (Bakh) i bakhantice. - Koturni (cothurni, KOSopVot), visoke cizme s go-
tovo stopu debelim potplatima koje su nosili tragicki g!umci.
491 Lucija Ticija; V 77, 3. - Ticije, punim imenom Marko Ticije (M. Titius),
vojskovoda Antonijev i ubojica Seksta Pompeja (v. pog!. 79, 5), consul suffectus
31. pr. Kr., pobjegavsi, zajedno s Plankom k Oktavijanu, obavijestio ga 0 saddaju
Antonijeve oporuke.
492 Koponije, punim imenom Gaj Koponije (c. Coponius), pretor 49. pr. Kr;

god. 48. pr. Kr. zapovjednik tlote Pompeja Velikoga. - Publije Silije, punim ime-
nom Publije Silije Nerva (P. Silius Nerva), zet Gaja Pomponija, propretor Bitinije
i Ponta 51. pr. Kr..
493 God. 31. pr. Kr.

494 Aminta je bio vojskovoda i povjerenik kralja Galatije Dejotara, a poslije

njegove smrti uz poddku Marka Antonija postao kraljem Likaonije i Galatije.
Prijelaz na Oktavijanovu stranu osigurao je Aminti vlast u prijasnjem obimu.
495 Delije, punim imenom Kvint Delije (Q. Dellius), povjesniear, pristasa Marka
Antonija, i autor opisa njegova drugog vojnog pohoda na Parte, kojega je Mesala
Korvin nazvao "preskakivacem gradanskih ratova" (desultor bellorum civi/ium),
odigrao je presudnu ulogu u upoznavanju Antonija s Kleopatrom, ali se poslije
zarnjerio Kleopatri zbog jedne neumjesne primjedbe na pijanci.
496 Gnej Domicije (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 72, 3), iako je bio u groznici, na
malenu je carncu prebjegao k Oktavijanu, a Antonije je, premda veoma ozlojeden,
poslao za njim svu njegovu prtljagu zajedno sa sluzincadi. Domicije je ubrzo
nakon toga umro.
497 Leukada (Leucas, AEu~), otok u Jonskom moru. - Patra (Patrae, Thi'tpat,
danas Patras), lucki grad u Ahaji na ulazu u Korintski zaljev; od 14. pr. Kr. rimska
kolonija.
498 2. rujna 31. pr. Kr.

499 Marko Lurije, poznat kao namjesnik Sardinije kojega je odatle otjerao Me-

nodor, vojskovoda Seksta Pompeja.

500 Publikola, punim imenom Lucije Gelije Publikola (L. Gellius Publicola),
vojskovoda Antonijev, kojemu je bilo povjereno zapovijedanje desnim krilom
tlote. - Sozije, punim imenom Gaj Sozije (c. Sosius), homo novus rodom iz Pi-
cena, konzul32. pr. Kr. zajedno s Gnejem Domicijem Ahenobarbom; kao legat
Antonijev proslavio se svojim djelovanjem u Siriji i Kilikiji; osvojio Jeruzalem
i postavio za kralja rimskoga prijatelja Heroda. 0 njegovoj kasnijoj sudbini V.
pog!. 86, 2.
SOl Taur, punim imenom Tit Statilije Taur (T. Statilius Taurus), homo novus,
rodom iz Lukanije, consul suffectus, konzul26. pr. Kr.; Kao gradski prefekt 25.
pr. Kr., na Martovu je polju sagradio amfiteatar (amphitheatrum Tauri), koji je
uniSten pozarom u Neronovo doba; umro 10. pr. Kr. - Kanidije, punim imenom
Publije Kanidije Kras (P. Canidius Crassus), najprije Lepidov legat u Galiji, a

260
 BIL)ESKE UZ PRI)EVOD

potom pristaSa Antonijev; consul suffectus 40. pro Kr.; dojavio je osobno Antoniju
gubitke njegove vojske kod Akcija; 0 njegovu kraju V. pog!o 87.
502 God. 40. pro Kr. (v. pog!o 76, 3).

503 God. 30. pro Kr.

504 Nakon poraza u bitki kod Filipa; V. pog!o 70.

505 Da se ne boji smrti.

50. Na tunici, kakav su nosili pripadnici viteskog staleza, za razliku od sirokog

grimiznog poruba, koji je bio oznaka senatorskog staleZa.
507 Gaj Mecenat, punim imenom Gaj Cilnije Mecenat (c. Cilnius Maecenas),
oko 70-8. pro Kr., rimski vitez, porijeklom iz etrurske plemenitaske obitelji Cil·
nijevaca ciji su pripadnici vladali u Areciju (Arretium; danas Arezzo; usp. Liv. X
3,2; Tac. Ann. VIII), sudionik bitke kod Filipa, posrednik u izmirenju Antonija
i Oktavijana, prijatelj i savjetnik cara Augusta i veliki pomagac rimskih pjesnika
Horacija, Vergilija i Propercija.
508 Kalpurnijom, V. pog!. 26, 3 i bilj. uz to mjesto.

509 Oktavijan se vratio u Rim 29. pro Kr. i u tri dana proslavio tri trijumfa: u
cast svoje pobjede u Dalmaciji, Akciju i Egiptu.
510 Zapravo trinaestoga, god. 2. pro Kr., Kad su mu senat, viteski stalez i sav
narod rimski dodijelili naslov "otac domovine" Oktavijan je sluZbu konzula svake
godine bez prekida obnasao od 31. do 23. pro Kr., od svog treceg do jedanaestog
konzulata. Svoj dvanaesti konzulat obnasao je 5. pro Kr., a trinaesti 2. pro Kr.
511 Augustovoj; V. sljedecu biljdku.

512 Publija Kornelija Scipiona, oca Publija Kornelija Scipiona Africkog Starijeg,
i Tiberija Sempronija Longa, god. 218. pro Kr.
5I3 Gnej Scipion, punim imenom Gnej Kornelije Scipion Kalvo, konzul222. pro
Kr. zajedno s Markom Klaudijem Marcelom (v. 0 njemu i pog!o 3).
514 Publija Kornelija Scipiona, oca Publija Kornelija Scipiona Africkog Starijeg,
i njegova brata Gneja Kornelija Scipiona Kalva (v. prethodnu biljesku), jednoga
za drugim, u dvjema bitkama izmedu kojih je proteklo 29 dana, god. 212. (iii
211) pro Kr. ,
515 Od 149. do 139. pro Kr.; V. pog!o 1, 3 i bilj. uz to mjesto.

516 Od 77. do 72. pro Kr.

517 God. 19. pro Kr., po zavrsetku ratnih operacija poznatih pod imenom Kan·
tabrijskog rata, koji je k uspjesnom kraju priveo Augustov vojskovoda Marko
Vipsanije Agripa (v. pog!o 38,4 i bilj. uz to mjesto).
518 Gaj Antistije, punim imenom Gaj Antistije Veter (c. Antistius Vetus), bio
je Augustov legat s pretorskim ovlastima u ratu protiv Salasana i u ratu protiv
Kantabra u Hispaniji (25-19. pro Kr.; V. pog!. 38,4 i bilj. uz to mjesto. - Publije
Silije, punim imenom Publije Silije Nerva (P. Silius Nerva), konzul20. pro Kr., a
potom 19. pro Kr., kao Augustov legat u Hispaniji, ugusio ustanak Kantabra.
519 Fraat IV. (v. pog!o 82), partski kralj (37-2. pro Kr.), uspjesno je ratovao protiv
Rimljana. God. 36. pr. Kr. pobijedio je rimskoga legata Opija; nakon toga pred
njim se morao povuCi i Antonije, a neuspjesni je vojni pohod stajao Rimljane
26.000 poginulih vojnika. God. 20. pro Kr., dok je August boravio na Istoku, Fraat
je, zbog toga sto mu je prijetila opasnost od Tiridata II., predstavnika visoke

261
 RIMSKA POVljEST

aristokracije, pretendenta na prijestolje, sklopio mir s Rimljanima i vratio im

zarobljenike i bojne znakove, ali tek nakon sto je August njemu vratio najmla-
dega sina (od njih cetvorice, koje je kao taoce nesto prije toga bio poslao u Rim);
bio je to Fraat V., kojemu je htio osigurati prijestolje, a koji ga je 2. pro Kr. ubio
i vladao do 4. pos!. Kr.
520 God. 22. pro Kr. Radi se zapravo 0 Aulu Terenciju Varonu Mureni (A.
Terentius Varro Murena), koji se, kao konzul23. pro Kr. zajedno s Augustom,
u drustvu s Fanijem Cepionom urotio protiv cara. Kao tuiitelj protiv urotnika
nastupio je Tiberije.
521 Egnacije Ruf, punim imenom Marko Egnacije Ruf (M. Egnatius Rufus), (v.
sljedece poglavlje).
522God. 19. pro Kr.
523 Martovo polje, gdje su se odriavale izborne skupstine.

524 Marko Marcel, punim imenom Marko Klaudije Marcel (M. Claudius Marce-
llus), sin Augustove sestre Oktavije Mlade (iz njezina prvog braka s Gajem Klaudi-
jem Marcelom, konzulom 50. pro Kr.; 0 kojem V. bilj. uz pogl. 48, 4), roden 42. pro
Kr. August ga je odredio za svojega nasljednika, posinio i 25. pro Kr. ozenio svojom
tad 14-godisnjom kcerju jedinicom Julijom; umro je obnaSajuci sluibu edila 23.
pro Kr. u Bajama u devetnaestoj godini zivota. Pokopan je u Augustovu mauzoleju.
Njemu u spomen podignuta je Oktavijina knjiinica i Marcelovo kazaliste.
525 Julija je bila kci Augusta i njegove prve iene Skribonije s kojom je zivio
od 40. do 39. pro Kr. i njegovo jedino dijete (rodena 39. pro Kr., umrla 14. pos!.
Kr.); udana najprije (24. pro Kr.) za svog prvog bratica Klaudija Marcela, potom,
nakon njegove smrti, za Marka Vipsanija Agripu (21. pro Kr.), s kojim je imala
tri sina i dvije kceri (v. sljedecu biljesku), i, najzad, nakon smrti Marka Vipsa-
nija Agripe (koji je umro 12. pro Kr.), za Tiberija (11. pro Kr.), koji je pritom
bio prisiljen rastati se od svoje iene Vipsanije, koju nikad nije prestao voljeti.
Zbog njezina razvratna zivota August je Juliju 2. pro Kr. prognao na Pandateriju,
otocic u napuljskom zaljevu juino od Taracine (danas Pandotina iIi Vandotena,
sjeverozapadno od Napuljskog zaljeva); V. pog!. 100,5.
526 Djeca Julije i Agripe bila su: Julija (Mlada), iena EmiIija Paula, koju je
August, njezin djed, protjerao na na otok Trimer zbog preljuba koji je pocinila s
Gajem Silanom; Agripina, zena Germanikova, koju je Tiberije prognao na otok
Pandateriju (30. pos!. Kr., gdje je tri godine poslije umorena gladu); Gaj i Lucije,
koje je usvojio August s namjerom da ga naslijede na prijestolju (v. 0 njihovoj
sudbini pog!. 102); i Agripa Postum, kojega je August zajedno s Tiberijem 27.
lipnja 4. pos!. Kr. posvojio (v. pogl. 103,3), a poslije, zbog njegove nagle cudi i
slobodoumnosti, prognao na otok Planaziju, gdje je 14. pos!. Kr., odmah nakon
Tiberijeva stupanja na prijestolje, i umoren (usp. Dio Casso LV 32,1-2; LVII 3,
5-6; Tac. Ann. I 6; II 39-40; Suet. Aug. 65; Tib. 22).
527 God. 24. pro Kr.

528 God. 23. pro Kr.

529 God. 19. pro Kr., nakon cega je primio pretorska odlicja (ornamenta prae-
toria); god. 16. pro Kr. izabran je za pretora i na prijedlog cara Augusta poslan za
namjesnika u Galiju Komatu.

262
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

530 Neron je, dakako, Tiberije Klaudije Neron, buduCi car Tiberije. -Klaudije

Druz, punim imenom Klaudije Neron Druz Cezar Germanik (Ti. Claudius Nero
Drusus Caesar Germanicus), 38-9. pr. Kr., Tiberijev mladi brat, roden nakon sto
je Livija vee bila napustila svojega prvoga muia Tiberija Nerona i postala Okta-
vijanova zena; uspjesni vojskovoda u ratu protiv Reeana i Vindelicana (15. pr.
Kr.), kao vrhovni zapovjednik rimske vojske na Rajni s brodovljem i kopnenom
vojskom dopro do Vizurge (Wesera), a u ratu protiv Haeana 10/9. pr. Kr. prodro
do Albe (Labe). Pri povratku, blizu Saale, umro od posljedica pada s konja.
531 God. 15. pr. Kr. Tad je uspostavljena pokrajina Recija.

532 Agripa je postao tast Tiberija Nerona time sto je ovaj bio ozenjen njego-

yom keeri Vipsanijom Agripinom. Od nje se (12. veljace 12. pr. Kr.), teska srca,
po Augustovoj izriCitoj zelji, morao razvesti i (11. pr. Kr.) ozeniti Augustovom
keeri Julijom.
533 Panonskije rat 14. ili 13. pr. Kr. zapoceo prokonzul IlirikaMarko Vinicije (v.

sljedeeu biljeSku); Marko Vipsanije Agripa pridrufio mu se u borbama nadomak

zime 13. pr. Kr. August je slavu za pokorenje i uredenje Ilirika namijenio Agripi,
ali ovaj nije podnio napore ratovanja i ostrinu panonske zime, pa je 12. pr. Kr.
umro, a slava za uspjeSno dovrsenje rata pripala je Tiberiju.
534 Marko Vinicije, djed adresata Velejeva djela, rodom iz Kala (Cales) u Kam-

paniji, pripadnik viteskog staleZa, prijatelj Augustov i podupiratelj pjesnika, legat

u Galiji i Germaniji, bio je konzull9. pr. Kr.
535 Tj. u spisu koji Velej na vise mjesta ovoga djela navjeseuje, ali koji nije dosao

do nas i za koji se s puno opravdanja smatra kako nije ni ostvaren; v. pog!. 48, 5;
89,1;99,3; 103,4; 114,4;119, 1.
536 Ovacija, manje svecan trijumf, pri kojem je vojskovoda jasuCi na konju iii

pjesice, ovjencan vijencem od mirte (a ne od lovora kao u trijumfu), uz Idicanje

vojnika ulazio u grad. Kao zrtva bogovima nije se prinosio vol (kao kod trijumfa),
nego ovca (lat. ovis), po cemu je ovaj nacin proslave pobjede dobio svoje ime.
Pravo na slavljenje ovacije dobivali su zapovjednici za kakvu manje znacajnu
pobjedu. Tiberiju je uskraceno pravo na proslavu punoga trijumfa jer su za po-
bjedu nad Panoncima bili zasluini i njegovi predsasnici. Tiberije je ovuovaciju
proslavio 9. sijecnja 9. pr. Kr.
537 God. 12-9. pr. Kr.

538 Druz je Tad bio u 26. godini zivota (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 95, 1).

539 God. 9. pr. Kr. (v. bilj. uz pog!. 95, 1)

540 God. 8. pr. Kr. Tiberije je tom prilikom pokorio Germane izmedu Rajne i
Labe i naselio oko 40.000 Sugambra i Sveba oko Rajne.
541 God. 7. pr. Kr., zajedno s Gnejem Kalpurnijem Pizonom. Prvi konzulat, koji
Velej ne spominje, obnasao je 13. pr. Kr. zajedno s Publijem Kvintilijem.
542 Lucije Pizon, punim imenom Lucije Kalpurnije Pizon Cezonin (L. Calpur-
nius Piso Caesoninus), konzull5. pr. Kr., potom (od 14. do 13. pr. Kr.) vojni legat
u Pamfiliji, a od 12. do 10. pr. Kr. Augustov legat, sudionik rata protiv Besa u
Trakiji, zbog cega je dobio trijumfalna znamenja; od 13. pos!. Kr. pa sve do svoje
smrti 32. pos!. Kr. gradski prefekt (praefectus urbi).
543 God. 10. pr. Kr.

263
 RIMSKA POVIjEST

544 God. 13. (zajedno s Publijem Kvintilijem Varom) i 7. pro Kr. (zajedno s
Gnejem Kalpurnijem Pizonom).
545 Augusta, koji je bio princeps civitatis.

546 God. 6. pro Kr. Tiberije se s nekoliko najbliiih prijatelja i astrologom Tra-
zilom povukao na Rod, po nekima, nezadovoljan proturjecnim raspravama 0
Augustovu nasljedniku, po drugima, kako bi se udaljio od svoje druge iene Julije,
koja ga je sramotila svojim raspu~tenim iivotom. U tom je svojevrsnom drago-
voljnom ptogonstvu ostao sedam godina, od 6. pro Kr. do 2. pos!. Kr., dok mu
August nije isposlovao da se kao privatna osoba vrati u Rim i povuceno iivi na
imanju Gaja Cilnija Mecenata na Eskvilinu. Vidi pog!. 103, 1.
547 Hram Marta Osvetnika (templum Martis Ultoris), na Augustovu trgu, istoc-
no od Kapitolija, u podnoiju kvirinalskog breiuljka; zavjetovao ga je August u
bitki kod Filipa i podigao u spomen svoje pobjede nad Cezarovim ubojicama.
548 Antonije Jul, sin trijumvira Marka Antonija i Fulvije, odgojen je od svoje
macehe Oktavije u Augustovu domu. Bio je pretor 13. pro Kr., konzull0. pro Kr.,
a prokonzul7/6. pro Kr. Karijera neprijateljeva sina bila je dokazom Augustove
velikodu~nosti, jedne od cetiriju vrlina kojima se mora odlikovati vladar. Samo-
ubojstvo je pocinio 2. pro Kr. i time iskupio svoju razuzdanost.
549 Skribonija, mati Julijina, bila je druga Oktavijanova iena (prva mu je iena,
od 43. do 41. pro Kr., bila Klodija, treca Livija, od 38. pro Kr. do njegove smrti;
umrla 29. pos!. Kr.), s kojom je bio u braku od 40. do 39.pr. Kr.
550 Publijem Vinicijem, sinom Marka Vinicija (v. pogl. 96, 2 i bilj. uz to mjesto);
konzulom 2. pos!. Kr. (v. pog!. 103, 1) zajedno s Publijem Alfenom Varom.
551 0 Marku Viniciju, adresatu Velejeva djela, konzulu 30. pos!. Kr., v. bilj.

uzI8,1.
552 Publije Silije, punim imenom Publije Silije Nerva (P. Silius Nerva), sin isto-

imenog oca (0 kojem v. pogl. 90, 4 i bilj. uz to mjesto; drugi je njegov sin Aulo
Licinije Nerva Silijan, 0 kojemu v. pogl. 116, 4); zapovjednik vojske u Trakiji i
Makedoniji, potom namjesnik u Iliriku; consul suffectus 3. pos!. Kr. - Pontsko
more (mare Ponticum), danasnje Crno more.
553 Cenzorin, punim imenom Gaj Marcije Cenzorin, konzul8. pro Kr. zajedno
s Gajem Azinijem Galom, prokonzul Azije od 2. do 3. pos!. Kr., prijatelj pjesnika
Horacija.
554 Nakon nemira, koji su izbili u borbi oko armenskog prijestolja, na vlast u

Armeniji dosao je medski kralj Ariobarzan kojega je podupirao Rim. Kad je protiv
njega izbila pobuna, u pomoc mu je s vojskom dosao Gaj.
555 Artagera (Ap'tayetpa), utvrdeni grad u juinom dijelu Armenije.

556 Zapravo dvije godine prije, god. 2. pos!. Kr.

557 Postum; v. bilj. uz pogl. 93, 2.

558 Od 4. do 13. pos!. Kr.

559 God. 4. pos!. Kr.

560 Kaninefacani, germansko pleme smjeSteno zapadno od Batavaca u unu-

trasnjem dijelu rajnske delte sve do morske obale i na sjeveru Batavskog otoka
s one strane Rajne.
561 Atuarijci (Attuarii), ili Hatuarijci (Hattuarii), germansko pleme koje je svoja
sjedi~ta imalo izmedu donje Rajne i Maasa.

264
 BILJESKE UZ PRIJEVOD

562 Brukteri, germansko pleme Cija se zemlja protezala od Emsa do Lippe, a

mozda i nesto juznije odatle, sve do Ruhra, jer je poslije tamosnji kraj nosio ime
Boraktagau..
563 Heruscani, germansko pleme koje vee Cezar spominje rame uz rame s
glavnim germanskim narodima Sugambrima i Svebima (Haeanima). Njihovo se
prebivaliSte nalazilo izmedu srednjeg toka Wesera i Labe; siroki ih je nasip dijelio
od Angrivarijaca, suma po imenu Bacenis (mozda danasnja Tiirinska suma) od
Sveba, a planina Harz i rijeka Aller od njihovih starih i vjecnih protivnika Haeana.
U oslobodilackoj borbi protiv Rimljana Heruscani su stajali na celu plemenskog
saveza Ciju je ratnu silu njihov knez Arminije doveo do pobjede nad rimskom
vojskom pod Kvintilijem Varom u Teutoburskoj sumi 9. pos!. Kr. Izvojevanu
slobodu morali su braniti u krvavom ratu protiv Germanika. Odusevljenje za
zajednicku stvar opet je privremeno potisnulo u zaborav njihovu staru mrinju
prema Haeanima. Heruscanski savez uspio je suzbiti i markomanskog kralja
Maroboduja i njegovo moeno kraljevstvo. Unutrasnje su trzavice, ipak, na kraju
oslabile njegov vodeCi polozaj, tako da je nakon Arminijeve smrti (19. posl Kr.)
moe ovog naroda opala, a zbog obnovljenog neprijateljstva s Haeanima Rimljani
su ponovo zadobili odredeni utjecaj na njihove unutrasnje politicke prilike.
564 0 Arminiju v. bilj. uz pog!. llS, 2.

565 Vizurga (Visurgis), Weser.

566 Augusta.

567 Vidi pog!. 92.

568 Lippe.

569 God. 5. pos!. Kr.

570 Poznatijih pod imenom Haucana (Chauci). Haucani stupaju na povijesnu

pozornicu zajedno s Frizanima, jer je Druz, pokorivsi Frizane, udario i na njih.
Njihove su pomocne cete nakon toga u redovima rimske vojske ratovale protiv
Arminija.
571 Druz je dospio do Albe (Albis; danas Elba ILaba). Domicije je presao preko
nje. Flotu i njezinu plovidbu od usea Rajne do zemlje Cimbra (?) spominje i Au-
gust. - Langobardi, s kojima su se Rimljani prvi put upoznali upravo u vrijeme
ovoga Tiberijeva vojnog pohoda na Germaniju, stanovali su u svojim prebiva-
listima na objema obalama donje Labe. Zajedno sa Semnoncima otpali su bili
od Maroboduja i pridruzili se Arminiju. U vrijeme seobe naroda dio se plemena
iselio na jug, a manji se ostatak zadrzao u staroj postojbini, gdje se, kao i pleme
Haucana, pretopio u Saksonce. - Semnonci, germanski narod, izmeau srednjeg
toka Odre i Labe u podrucju Havela i Spreea (Brandenburg). - Hermundurci,
isprva u podrucju izmedu rijeke Labe i Tirinske sume; nakon odlaska Markomana
u Bohemiju (dan. Ceska) zauzeli su podrucje danasnjeg Oberfrankena i prosirili
se sve do Altmiihla.
572 Lucije Domicije na svom germanskom pohodu sklopio je prijateljstvo s ne-
kim plemenima i na obali Albe (Labe) podigao zrtvenik Augusta i Rome. Mozda
se spomenuto cascenje rimskoga bozanstva odnosi upravo na taj zrtvenik.
573 Maroboduj, iii Marobod (Marbod), kralj Markomana; kao mladic nalazio
se u Rimu i bio je odgojen na Augustovu dvoru, gdje je postao Augustov ljubi-
mac. Kad se vratio u domovinu, ujedinio je plemena u snaznu driavu, te je tako

265
 RIMSKA POVIjEST

postao preopasan za Rimljane. August je uputio na njega vojsku s Dunava pod

Tiberijevim zapovjednistvom, na sto se on, da izbjegne izravan udar, s podrucja
srednjega toka Labe povukao u podrucje danasnje Ceske. Tiberije je, medutim,
zbog panonsko-dalmatskog ustanka 6-9. pos!. Kr. i Varova poraza u Teutobur-
skoj sumi 9. pos!. Kr. morao odustati od pohoda na njegovo kraljevstvo i nagoditi
se s kraljem da zastiti sebi leda. U borbama suprotstavljenih germanskih plemena,
sto su ubrzo uslijedile, Maroboduj je, svladan od svog suparnika Arminija, morao
potraziti spas kod Rimljana. Ostatak svojega zivota (IS godina) proveo je u miru u
Raveni. - Hercinska suma (usp. Tac. Ger. 2S, 2 i 30, 1: Hercynia, saltus Hercynius;
Caes. De bell. Gall. VI 24, 2: Hercynia silva); od kelt. erchynu (srodno s njem.
erheben, "uzdignut", "visok") "suma na brdu", "sumovita planina". Spominje je
Aristotel (,u 'ApKUVW. 0Plj), Eratosten (0 'OPKUVLO<; 8pllIlO<;). Ovo je ime kod
Tacita jos uvijek zajednicki naziv za germanske sumovite vrhunce, ali svakako
manje obuhvatan nego kod Cezara (usp. De bell. Gall. VI 25). Kod Tacita se ono
ogranicava na: danasnji Schwarzwald, Rauhe Alb, Franacku Juru, Fiichtelgebirge
i Cesky les. 0 neprohodnosti ovog sumskog podrucja slazu se svi stari pisci).
5740ruzje.
575 Poznatijih pod imenom Haeana (Chatti). Haeani, koji se prvi put spominju
u vrijeme Marka Druza, nastanjivali su podrucje izmedu Lohna, Werre, Maine
i Wesera, sto je obuhvatalo sumovite planine Vogelsberga, Spessarta, RhOna,
Meissnera, Rheinhardswalda, Habichtswalda i Siillinga; na sjeveru je dopiralo do
zemlje Heruscana, na istoku oko Werre do zemlje Hermunduraca. Ime Haeana
zivi u njemackoj rijeCi Hessen, nazivu za predio koji su nekoe nastanjivali Haeani
(Hessi), dokazujuCi da su Haeani, uz Frizane, jedino germansko pleme koje je
ostalo u onoj zemlji gdje ih povijest prvi put.
576 Bojohem (Boiohaemum), prvotno zemlja Bojana, keltskog plemena, koje
se kratko vrijeme prije Cezarovih bitaka s Ariovistom, oko 60. pr Kr., pritisnuto
od Germana, iz ove zemlje, koja je po njima dobila ime, odselilo u Norik i IIi-
rik. - Karnunt, vojnicki tabor i grad na Dunavu istocno od danasnjeg Beca (na
podrucju danasnjih opCina Petronell-Carnuntum i Bad Deutsch Altenburg);
od 9. pos!. Kr. pripojen provinciji Panoniji. Vrijeme svog cvata grad je dozi-
via u 3. st. pos!. Kr., Kad je nosio naziv colonia Septimia Aurelia Antoniniana
Carnuntum. - 0 norickom kraljevstvu v. bilj. uz pog!. 39, 3. - Markomani, od
njem. Mark, "granica", i Mann, "covjek", dakle "Ijudi s granice", "granicari",
koji su morali drzati na strazi veliku "marku" na jugu Hercinske sume; sredisnja
skupina jakog svepskog naroda. Ranije na Maini i gornjoj Rajni (gdje su se po-
slije nalazili njihovi potomci Alemani) i podrucjima sve do Dunava. God. 9. pr.
Kr. njihov ih je kralj Maroboduj iz podrucja danasnje sjeverne Bavarske odveo
u Bojohemiju (danasnju Cesku), u zemlju koju su prethodno napustili keltski
Bojani, ostavivsi joj za sobom svoje ime. Tu su poslije priredili velike neprilike
caru Marku Aureliju (166-1S0. pos!. Kr.); u 5. i 6. st. preselili su se odatle, Tad
vee pod imenom Bojovarijaca (Boiovarii), u danasnju juznu Bavarsku (koja po
njima nosi svoje ime).
577 U tzv. Panonsko-delmatski iii Batonov rat (od 6. do 9. pos!. Kr.). Uzrok

pobune u Iliriku bili su neljudski postupci rimskih sakupljaca poreza i prisilno

novacenje vojnika za rat protiv Markomana.

266
 BlLJESKE UZ PRIJEVOD

578 Nauport (Nauportus, od lat. navis, "brod", "Iada" i POTtus, "Iuka", "pristani-

ste"), polatinjeni oblik imena naselja keitskog plemena TauriScana, vazne postaje
na putu iz Akvileje prema Segestiki (kasnijoj rimskoj Sisciji). Uza nj se, sudeCi
prema sacuvanim natpisima, od kraja 1. st. pr. Kr. nadalje, razvio rimski dio na-
seobine koja je svoj najveCi procvat dozivjela upravo u vrijeme Augustovih osva-
janja Ilirika; danas Vrhnika, petnaestak kilometara jugozapadno od Ljubljane.
579 Tergest (Tergeste), lucki grad u sjevernom dijelu rimske provincije Histrije;

danas Trst.
580 "Dvojica Batona"; jedan voda Breucana, ilirskog plemena koje je nasta-

njivalo podrucje danasnje bosanske Posavine, drugi voda Dezidijata, snaznog

gorstackog ilirskog plemena koje je svoje maticno podrucje imalo u gornjem
toku rijeke Bosne. - Pinet, uz Batona, voda Breucana.
581 Veksilarci, manji odjeli vojnika, izdvojeni iz legija, koji su iz stalnog legijskog

tabora s posebnim zadatkom slani izvan doticnog vojnog okruga (provincia).

Sluzili su pod zastavom (vexillum), umjesto pod legijskim odom (aquila legionis).
Isti se izraz upotrebljava i za odjele veterana koji su nakon odsluzenih 20 godina
sluzbe ostajali u vojsci i Cinili posebnu jedinicu pod vlastitom zastavom.
582 Rijetka mjera koja se primjenjivala sarno u krajnjim slucajevima.

583 Kao legatus Augusti, imenovan od Augusta i pridijeljen Tiberijevoj vojsci.

584 Tekst je na ovom mjestu nesiguran.

585 Radi se 0 Marku Valeriju Mesali Korvinu (M. Messalla Corvinus), zvanom

i Mesalin (Messalinus; usp. i Tac. Ann. III 18), starijem sinu cuvenog govornika
Marka Valerija Mesale Korvina (0 kojemu v. bilj. uz pog!. 36, 2), prijatelju Ovi-
dijevu (usp. Epist. ex Pont. I 7, 22), konzulu 3. pr. Kr., namjesniku pokrajine
Ilirika 6. pos!. Kr.
586 Koti; Marku Aureliju Koti Maksimu Mesalinu (M. Aurelius Cotta Maxim us

Messalinus), kako mu je bilo puno ime, mladem sinu cuvenog govornika Marka
Valerija Mesale Korvina. On je adopcijom bio presao u rod Aurelijevaca, a po-
slije bratove smrti preuzeo je njegov nadimak Mesalin. I sam govornik i pjesnik;
konzul 20. pos!. Kr. God. 32. posl Kr. bio je optuzen za uvredu velicanstva, ali je
osloboden zahvaljujuCi Tiberijevu zagovoru.
587 Cini se da je Mesalinov cilj bio da s dvadesetom legijom, kao kakvom pret-

hodnicom rimskih snaga, osvoji i Cvrsto u rimskoj vlasti zaddi Sisciju, u cemu je u
potpunosti uspio. Ustanici nisu uspjeli osvojiti drugi kljucni grad Panonije Sirmij,
pa su se, iako su ddali say prostor izmedu tih gradova sve do Jadrana, uskoro
nasli izmedu dvije vatre. Baton Dezidijacki uludo je potrosio vrijeme i energiju
na pohod na Salonu i Apoloniju umjesto da napadne u tom casu zapravo slabo
branjenu Sisciju. Kad se odluCio na to, vee je bilo kasno jer je Tiberije s novim
daleko brojnijim snagama vee bio usao u Sisciju (v. pog!. 113, 1).
588 Lat. mons Claudius, gorje u juznom dijelu pokrajine Panonije, mozda da-

nasnje Moslavacko iii Kalnicko gorje.

589 Aulo Cecina, punim imenom Aulo Cecina Sever (A. Caecina Severus), con-

sul suffectus 1. pr. Kr.; sudjelovao je 6. pos!. Kr. u Panonskom ratu protjeravsi
ustanike od zidina Sirmija i zastitivsi Meziju od upada Dacana i Sarmata. Nakon
toga postao je zapovjednik vojske na donjoj Rajni pod Germanikovim zapovjed-
niStvom; pobijedio je Arminija i za svoje zasluge dobio ukrase trijumfa).

267
 RIMSKA POVI)EST

- Plaucije Silvan, punim imenom Marko Plaucije Silvan (M. P/autius Silvanus),
konzul2. pro Kr.); Tiberijev legat u Panonskom ratu 7. pos!. Kr.; god. 24. pos!. Kr.
gradski pretor (praetor urbanus), cija je duznost bila rjesavanje sporova medu
gradanima Rima i zastupanje odsutnih konzula.
590 Kod Volcejskih mocvara (negdje kod Vinkovaca). - Remetalk, vladar trac-

kog kraljevstva, koje je od 15. pro Kr. bilo u klijentskom odnosu prema Rimu, a
tek 45. pos!. Kr. postalo rimska provincija pod upravom prokuratora.
591 Agripa Postum; V. bilj. uz pog!. 93, 2.

592 KonjaniStvo trackog kralja Remetalka (v. pog!. 112,4).

593 Podijelio je, zapravo, vojsku na dva dijela: jedan je dio pustio da se vrati u

Meziju, a drugi je zadrZao uza se u Sisciji.

594 U kasnu jesen 7. pos!. Kr. Tom je prilikom poharao zemlju Mezeja, unistivsi

im svu Ijetinu.
595 God. 7. pos!. Kr.

596 God. 7/8. pos!. Kr.

597 God. 8. pos!. Kr.

598 Baton, voda Breucana, bez sumnje potajno pridobiven od Rimljana, nago-
yorio je svoju vojsku da polozi oruzje, a svog sudruga i poglavicu Breucana Pineta
zarobio je i izruCio Tiberiju (3. kolovoza 8. pos!. Kr. na rijeci Batinu), nasto je za
nagradu bio priznat jedinim vladarom tog plemena. Na vijest 0 tome Baton, voda
Dezidijata, pohitao je iz Dalmacije u Panoniju, potukao svog imenjaka, zarobio ga
i osudio na smrt. Pobuna se ponovo razbuktala. Rimski je polozaj spasio Plaucije
Silvan vojskom iz Sirmija. Baton se povukao u Dalmaciju, a Rimljani su napokon
smirili Panoniju. - Rijeka Batin (jlumen Bathinus); Povjesnicari, koji su tu rijeku
poistovjeCivali s raznim rijekama, u rasponu od Bosne do Bednje u Zagorju, danas
se slazu kako je to ipak najvjerojatnije anticko ime za danasnju rijeku Bosnu.
599 God. 8. pos!. Kr.

600 Marko Lepid; njegov je praenomen zapravo bio Manije, a punim se imenom

zvao Manije Emilije Lepid (M' Aemilius Lepidus); bio je unuk trijumvira Lucija
Emilija Lepida Paula. August ga je oznaCio kao covjeka sposobna za najvisi polo-
zaj); konzul6. pos!. Kr., Tiberijev legat u ratu protiv pobunjenih ilirskih plemena
8-10. pos!. Kr., u kojemu se posebno istakao i zasluzio trijumfalna znamenja;
zbog svoje odmjerenosti, razboritosti i rjeCitosti znao se dopasti Tiberiju i uvijek
ostati u njegovoj milosti; umro je 33. pos!. Kr. - "Zimovnik"; u Sisciji.
601 Cini se da je u nastavku gusenja ustanka 9. pos!. Kr., u cemu su sudjelovale

rimske vojske nadiruCi iz triju pravaca: iz Siscije (Manije Lepid), iz Sirmija (Mar-
ko Plaucije Silvan) i s Jadrana (Germanik), zakazao mladi i neiskusni Germanik;
rat se previse otegnuo, pa je August, kako bi rasteretio Italiju, bio primoran da
ponovo u vatru posalje Tiberija.
602 Tiberije je svecano usao u Rim 16. sijecnja 10. pos!. Kr., ali trijumfproslavio

tek 23. listopada 12. pos!. Kr. (iii, prema nekim drugim izvorima, 16. ozujka 13.
pos!. Kr.). Vidi Predgovor str. #.
603 God. 9. pos!. Kr.

604 Tiberije je opkolio Batona u Andetriju (Muc Gornji sjeverno od Splita), gdje
se ovaj napokon predao. Posteden mu je fivot, a nakon sto je ukrasio Tiberijev

268
 BIL)ESKE UZ PRIJEVOD

trijumf, prozivio je jos dosta godina u nimalo neugodnu zarobljenistvu u Raveni

gdje je i umro nedugo nakon 12. pos!. Kr.
605 Konacno smirivanje pobune Dezidijata i Perusta prepusteno je zapravo Gaju

Vibiju Postumu (V. sljedece poglavlje). - Perusti (Perustae ili Pirustae), ratoborno
ilirsko pleme. Nema pouzdanih vijesti 0 njihovu mjestu stanovanja (na istoku
od Skadrskog jezera i u podrucju rijeke Bojane? Neki znanstvenici vjeruju kako
se ostatak njihova imena nalazi u nazivu grada Perasta u Boki kotorskoj, pa bi
se, prema tome, moglo pomisljati i na nesto sjevernije podrucje njihova mjesta
stanovanja) .. - Dezidijati (Desidiates iii Daesitiades), gorstacko ilirsko pleme
koje je naseljavalo gornje podrucje rijeke Bosne, otprilike od danasnjeg Sarajeva
do Vranduka, pa dalje do gornje i srednje Drine. Vjerojatno im pripada veti dio
cuvene nekropole na Glasincu.
606 Germanik je osvojio posljednje ustanicko uporiste u Ardubi (danas mozda
Vranduk na rijeci Bosni), koje su branili Dezidijati. Kad su nastale razmirice
medu braniteljima, jer su se jedni htjeli predati, a drugi boriti do posljednjeg
covjeka, ovima su se drugima pridruzile i zene prvih, ne zeleCi sramotan zivot u
suzanjstvu. Tako je pred oCima Rimljana doslo medu njima do sukoba, a kad su
ovi drugi podlegli, ocajne su se zene sa svojom djecom u narucju bacile u plamen
goruCih kuca iii niza strminu u rijeku i tako nasle spas od sramotna ropstva.
607 Vibije Postum, punim imenom Gaj Vibije Postum (c. Vibius Postumus),

homo novus rodom iz Larina, consul suffectus 5. pos!. Kr., zamijenio je u Ijeto iii
ranu jesen 9. pos!. Kr. Germanika kao namjesnik Delmacije (praepositus Del-
matiae), iz cega neki komentatori i povjesnicari zakljucuju kako je Ilirik, cak i
prije nego sto je pobuna bila okoncana, podijeljen u dvije provincije: Dalmaciju
i Panoniju (9., a ne 10. pos!. Kr., kako se uobicajeno misli).
608 Pasijen, punim imenom Lucije Pasijen Ruf(L. Passienus Rufus), sin zname-

nitog govornika Gaja Salustija Krispa Pasijena, i sam istaknuti govornik; konzul4.
pr. Kr. zajedno s Gajem Kalvizijem Sabinom; trijumfalne ukrase zbog uspjesnog
prokonzulata u Africi primio je 3. pro Kr. - Kos, punim imenom (Gnej) Kornelije
Lentul Kos (lCn.! Cornelius Lentulus Cossus), konzull. pr. Kr.; zamijenio Pasije-
na u sluzbi namjesnika Afrike; god. 33. pos!. Kr. gradski prefekt; kao vojskovoda
u Africi pobijedio Getulce, zbog cega je zaradio nadimak Getulski (Getulik, Ga-
etulicus), koji je, zbog svojih iznimnih vrlina, smio nositi i njegov mladi sin Gnej
Kornelije Lentul (konzul 26. pos!. Kr. i sudionik urote protiv Kaligule. Prema
Seneki Mladem (Epist. X 83, 5), Kos je bio blizak prijatelj Tiberiju, koji mu je po-
vjeravao svoje tajne. Po drugim komentatorima radi se 0 Gneju Korneliju Lentulu
Auguru, konzulu 14. pr. Kr., koji je pratio Druza u Panoniji, a pod Augustom
svladao Getulce u Africi, te zbog toga dobio nadimak Getulik.
609 Mladega sina Gneja Kornelija Lentula Getulika, konzula 26 ..

610 Lucije Apronije, homo novus, od 8. pos!. Kr. sudionik vojnog pohoda pro-

tiv Panonaca i Delmata, koji je uspjesno vodio Postumije, god. 9. pos!. Kr. na-
mjesnik Delmacije, proslavio se poslije (15. pos!. Kr.) i kao Germanikov legat u
Germaniji.
611 Elije Lamija, punim imenom Lucije Elije Lamija (L. Aelius Lamia), konzul

3. pos!. Kr., a potom prokonzul Afrike 15-16. pos!. Kr.; god. 20. pos!. Kr. bio je
imenovan i za namjesnika Sirije, kao nasljednik Gneja Sencija, ali ga je Tiberije
zadrzao u Rimu, jer je pokrajinom upravljao Sencijev legat Pakuvije; god. 32. pos!.

269
 RIMSKA POVUEST

Kr. kao gradski prefekt naslijedio je Lucija Kalpurnija Pizona Cezonina umro je
iduce godine i dobio cenzorski sprovod.
612 Aulo Licinije Nerva Silijan, konzul7. pos!. Kr., namjesnik pokrajine Galije.

Optuzen zbog globljenja provincije, Licinije je doveo Augusta u svoju kucu i

pokazao mu gomilu blaga koju spremio za cara, te tako odvratio od sebe Au-
gustov gnjev.
613 0 Publiju Siliju v. pog!. 90, 4 i bilj. uz to mjesto.

614 Tekst je na ovom mjestu nesiguran.

615 Do najviseg dostojanstva kojega se bio domogao i njegov otac - konzulata.

616 Arminije (vjerojatno latinizirani oblik germanskog imena Hermann), sin

heruscanskog kneza Segimera, sa svojim je bratom Flavom bio stupio u rimsku

sluzbu, ratujuCi rame uz rame s auto rom ovog kratkog prikaza rimske povijesti.
Dobio je rimsko gradansko pravo i status rimskog viteza, te je proglasen prija-
teljem rimskog naroda (amicus populi Romani). Po povratku u svoju zemlju
postao je knez Heruscana i ozenio se, protiv volje njezina oca, Tuzneldom, kcer-
ju heruscanskog kneza Segesta. Potom je pripremio i podigao ustanak protiv
Rimljana, napao tri Varove legije i unistio ih u Teutoburskoj sumi 9. pos!. Kr.,
oslobodivsi time sjevernu Germaniju, u koju su Rimljani otad poduzimali jos
sarno cetovanja. Nastavio je borbu i protiv Germanika, pri cemu je izgubio zenu
Tuzneldu, koju je njezin otac, prijatelj Rimljana, predao Germaniku. Ubili su ga
vlastiti rodaci. Nijemci ga slave kao narodnog junaka, onako kao sto Francuzi
slave Vercingetoriksa.
617 Segest, tast Arminijev.

618 Dopuna lakune.

619 Njegov otac Sekst Kvintilije Var borio se na strani Bruta i Kasija u Filipima.

Nakon poraza u bitki dao se ubiti od jednoga od svojih oslobodenika (v. pog!. 71,
2). Nema podataka 0 Varovu djedu i naCinu njegove smrti.
620 Epizoda nepoznata drugim autorima. - Lucije Egije potjecao je iz plebejsko-

ga roda koji je u 2. st. pr. Kr. dao tri konzula. - Cejoniji se kao rimski duznosnici
pojavljuju tek od 2. st. pr. Kr.
621 Numonije Vala, punim imenom Gaj Numonije Vala (c. Numonius Vala),

poznat iz jedne Horacijeve epode (I 15) kao covjek porijekIom iz Kampanije.

622 God. 11. pos!. Kr. - "Cimbarskom i teutonskom vojnom"; tj. onako opasnim

ratom kakvim su Cimbri i Teutonci zaprijetili rimskoj driavi krajem 2. st. pr. Kr.
(v. bilj. uz pog!. 8, 3). - Pohod je bio sarno demonstracija sile i nije doveo ni do
kakve uspostave rimske vlasti na prostoru s one strane Rajne.
623 Lucije Asprenat, punim imenom Lucije Nonije Asprenat (L. Nonius Aspre-

nas), bliski prijatelj cara Augusta.

624 Alizon (Aliso), prema Dionu Kasiju (LV 28, 6), rimska utvrda koju je na

utoku rijeke Alizona u Lupiju (Lippe) na podrucju germanskog plemena Hacana

podigao Druz; vjerojatno danasnji Haltern (Nordrhein-Westfalen).
625 Kojoj su pripadali, izmedu ostalih, i Lucije Celije Antipater, rimski govornik
i povjesnicar, suvremenik brace Grakha (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 9, 6), i Marko
Celije Ruf, drzavnik i govornik.
626 Dobio je imperium proconsulare maius, zapovjedniStvQ koje je bilo nadre-

deno svim namjesnicima provincija..

270
 BILjESKE UZ PRijEVOD

627 23.listopada 12. pos!. Kr.

628 August je naslov oca domovine (pater patriae) dobio 2. pr. Kr.
629 "Pompeja"; Seksta Pompeja Velikoga (Sex. Pompeius Magnus), kojije bio

potomak jednoga od striceva Gneja Pompeja Velikog; posljednji predstavnik roda

Pompejevaca. Rodak Augustov i prijatelj Ovidija i Valerija Maksima, koji ga je 27.
pos!. Kr. pratio na njegovu prokonzulatu u Aziju. Ubijen po Kaligulinu nalogu.
- "Apuleja"; Seksta Apuleja (Sex. Apuleius), konzul~ 14. pos!. Kr.
630 Augustjeumro uNoli 19. kolovoza 14. pos!. Kr., izmedu 14i 15 sati. Velejev

se prikaz podudara s onim 0 cemu izvjescuje Svetonije (Aug. 98-101; Tib. 21, 2),
a razilazi s onim sto donose Tacit (Ann. I 5), Dion Kasije (LVI 29-42) i Aurelije
Viktor (Epit. I 27), koji tvrde kako je Augusta otrovala Livija i kako je Tiberija u
Nolu pozvala Livija, a ne sam August.
631 Proglasen je bozanskim, divus, a njegova udovica Livija postala je sveceni-
com novoga bozanstva, podignut je hram u njegovu cast, osnovana bratovstina
Augustovih svecenika (sacerdotium sodalium Augustalium, sodales Augustales),
koji su se brinuli za kult julijevskog roda (gens Iulia), a uspostavljene su i posebne
Augustovske igre (ludi Augustales iii Augustalia) njemu u spomen, te zapocet
hram u Rimu na Palatinu i u Noli.
632 Oktavijan je, nakon sto se bio odrekao trijumvirata, vratio komicijama
(narodnim skupstinama) izbor magistrata, ali je ostavio sebi pravo da odredi
kandidate (candidati Caesaris) za sve sluzbe osim za konzulat. Po njegovoj je
odredbi, koju je Tiberije sarno potvrdio, taj izbor prenesen na senat, a oddala se
tek formalna obveza oglaSavanja izbora kandidata na Martovu polju (renuntiatio).
Biranje magistrata u senatu zvalo se comitia.
633 Aluzija na Germanikovo odbijanje da stane na celo pobunjenih legija i
njegovu odluku da ostane lojalan Tiberiju; usp. Tae. Ann. I 33-35; Suet. Cal. 1;
Dio Casso LVII 5.
634 Druz, punim imenom KIaudije Druz Cezar (Claudius Drusus Caesar), oko

13. pr. Kr. - 23. pos!. Kr.; sin Tiberijev; nakon sto je uspjesno ugusio ustanak
ilirskih plemena 14. pos!. Kr., vratio se onamo 17. pos!. Kr. i ostao kao vrhovni
zapovjednik vojske u Iliriku sve do 20. pos!. Kr. Konzull5. i 21. pos!. Kr. Ozenjen
Julijom, zvanom i Livila, kceri Germanikovom, koja ga je, navodno na nagovor
svog ljubavnika Sejana, dala otrovati.
635 Tekst je na ovom mjestu nesiguran.

636 Junije Blez, punim imenom Kvint Junije Blez (Q. Iunius Blaesus), ujak Lucija

Elija Sejana, bio je prije toga (10. pos!. Kr.) consul suffectus; od 14. do 20. pos!. Kr.
namjesnik u Panoniji, gdje su se poslije Augustove smrti pobunile legije. Od 21.
do 22. pos!. Kr. namjesnik Afrike, gdje je uspjesno vodio borbu protiv ustanika
pod vodstvom Takfarinata zbog cega je zasluzio trijumfalna znamenja. Poslije
je, pod Tiberijem, zajedno sa svojim istoimenim sinom, pao u nemilost, te su
obojica 36. posl Kr. izvrsila samoubojstvo.
637 Vidi pogl. 114 i 115.

638 Dolabela, punim imenom Publije Kornelije Dolabela (P.Cornelius Dola-

bella); konzull0. pos!. Kr.; od 14. pos!. Kr. propretor Dalmacije (u kojoj je kao
namjesnik ostao sve do 20. pos!. Kr.); na pocetku svoje sluzbe uspio je sacuvati
provinciju od nemira koji su bili zahvatili panonske legije. Posebno zasluzan za

271
 RIMSKA POVIJEST

izgradnju mreze cesta u toj provinciji. God. 21. pos!. Kr. Dolabela se ponovo
nalazi u Rimu, a potom ga, kao prokonzula (23. i 24. pos!. Kr.) zatjeeemo u Africi,
gdje dovrsava rat protivTakfarinata. Tacit ga (Ann. III 47; 69; IV 66), za razliku
od Veleja, koji ga ovdje hvali kao jednostavna i plemenita eovjeka, prikazuje u
prilieno drukCijem svjetlu.
639 Od 14. do 30. pos!. Kr.

640 Martova polja, gdje su se dotad odrzavale tributske i centurijatske komicije.

Njihova je izborna funkcija predana senatu; v. pog!. 104,3.
641 Tacit (Ann. II 87) izvjescuje 0 mjerama koje je Tiberije poduzeo radi sni-
zavanja cijene kruha: car je iz svojih vlastitih sredstava doplativao trgovcima po
dva novCica za modij zita, kako bi cijena kruha ostala stabilna.
642 Mnogi gradovi u Maloj Aziji stradali su u strahovitom potresu 17. pos!. Kr.

643 "Dvojica Scipiona"; Scipion Afrieki Stariji (v. 0 njemu. bilj. uz pog!. I, 1)
i Scipion Afrieki Mladi (v. 0 njemu bilj. uz I 12,2; 17,3). - "Dvojicom Lelija";
Gajem Lelijem, konzulom 190. pro Kr. (zajedno s Lucijem Kornelijem Scipionom
Azijskim, bratom Publija Kornelija Scipiona Afriekog Starijeg) i Gajem Lelijem
Mladim Mudrim (c. Laelius Minor Sapiens), njegovim sinom, kojega je Scipion
Mladi zbog njegove govornieke darovitosti i obrazovanosti uvrstio u red svojih
najblizih prijatelja, a Ciceron mu podigao vjeeni spomenik svojim spisom Lelije
iii 0 prijateijstvu (Laelius sive De amicitia; V. i bilj. uz 117,3).
644 Elije Sejan, punim imenom Lucije Elije Sejan (L. Aelius Seianus), rimski
vitez rodom iz etrurskog grada), sin Lucija Seja Strabona, posinjen od Gaja Elija
Gala, po kojemu je dobio ime; god. 14. pos!. Kr. s Druzom Mladim u Panoniji,
a od 15. pos!. Kr. najprije kao pomocnik svog oca, a poslije njegove smrti zajed-
no s Makronom, pretorijski prefekt u Rimu. Tiberijev miljenik, a od Tiberijeva
povlaeenja na Kaprije 27. pos!. Kr., pa sve do svog pada regent u Rimu, kriv
za smrt Tiberijeva sina Druza kojega je 23. pos!. Kr. otrovao uz pomoc svoje
Ijubavnice Druzove zene Livile, ali i za mnostvo procesa i osuda zbog uvrede
velieanstva, prvenstveno pristasa i prijatelja Germanika i njegove zene Agripine.
U vrijeme sastavljanja ovoga Velejeva spisa Sejan je bio na vrhuncu svoje moti,
uzivajuti gotovo carsku vias!. God. 31. pos!. Kr. srusio ga je Kvint Nevije Kor-
do Sutorije Makron (Q. Naevius Cordus Sutorius Macro), kojega je Tiberije 17.
listopada 31. pos!. Kr. imenovao pretorijskim prefektom upravo sa zadatkom
da srusi Sejana.
645 Tacit (Ann. IV 1-3; 7), dakako, daje sasvim drukCiji portret Elija Sejana, a
slieno njemu i Dion Kasije (LVII 19; LVIII 4 i d.) i Juvenal (X 72 i d.).
646 Tiberije Korunkanije, rodom iz Tuskula, vojskovoda i junak u ratu protiv
Pira; kao homo novus konzul 280. pro Kr.; diktator 246. pr. Kr.; god. 254. pr. Kr.
kao prvi plebejac postao pontifex maximus. Ciceron (Cat. Mai.113/ 43) ga istiee
kao primjer starih rimskih vrlina.
647 Spurije Karvilije, punim imenom Spurije Karvilije Maksim (Sp. Carvilius
Maximus), iz viteskog staleza, junak u ratovima protiv Etruseana i Samnicana;
konzul293. i 272. pro Kr. (oba puta zajedno s Lucijem Papirijem Kurzorom) i, u
poblize neutvrdeno vrijeme, cenzor.
648 0 Marku Katonu (Starijem Cenzoriju) v. bilj. uz I 17,2. - Tuskul, grad u

Laciju, na Albanskom gorju, zavieaj Katona, mjesto u kojem je Ciceron (ali i

mnogi drugi bogati Rimljani) imao svoj Ijetnikovac; danas Frascati.

272
 BILjESKE UZ PRIjEVOD

649 0 MI1 :xniju Ahajskom, razoritelju Korinta, v. I 13, 1-4 i bilj. uz I 12, I.
650 0 Gaj "U. Mariju, sedmerostrukom konzulu, v. bilj. uz pog!. II, 1.
651 Mark'-'1. Tuliju Ciceronu, najslavnijem rimskom govorniku u doba rimske
republike.
652 Nako c:rJ. smrti Remetalka, kralja Trakije (12. pro Kr.), August je razdijelio
njegovo kr-..l.jevstvo izmedu Kotisa, sina Remetalkova, i Raskupolida (Hi Raskupo-
rida), kralj=",a brata. Nakon Augustove smrti Raskupolid je napao necakovo kra-
ljevstvo, a po <Jtom, pod izlikom prijateljske nagodbe, pozvao Kotisa na sastanak, te
ga zarobio:iL ubio. Kad ga je Tiberije pozvao u Rim, on je poceo skupljati vojsku.
- Pomponij C2 Flak, punim imenom Lucije Pomponije Flak (L. Pomponius Flaccus),
bliski prijat C21j cara Tiberija, konzull7. pos!. Kr. zajedno s Gajem Celijem Rufom,
propretor I lirika i legijski legat, uspio ga je namamiti u rimski tabor, uhititi i pod
pratnJom sI='rovesti u Rim. Tu je bio osuden na progonstvo u Aleksandriju, gdje
je uskoro OIL asao smrt. Pomponije je poslije postavljen za propretorskog legata
Sirije; na te>j je duznosti i umro 33. pos!. Kr. Svetonije (rib. 42) govori 0 tome
kako mu je Tiberije dao namjesniStvo Sirije nakon lito je dva puna dana i jednu
noc potratic::::::> u gozbi i pijancevanju s njim i Lucijem Pizonom i kako je dekretom
objavio da = u mu to u svim lijepim casovima najugodniji prijatelji.
653 Libon. Druz, punim imenom Marko Skribonije Libon Druz (M. Scribonius
Libo Drusl£..:s), pretor 16. pos!. Kr.; optuzen za veleizdaju, poCinio samoubojstvo
(usp. Tac. ~nn. II 11; 27-32; IV 29; Suet. rib. 25).
654 Najrn. ~nji imetak senatora (census senatorius), prema kojemu se placao
porez i dob ivalo mjesto u gradskom kotaru, iznosio je u ovo vrijeme 800.000
sestercija. ~ ugust je senatorski cenzus, koji je do njegova vremena iznosio 400.000
sestercija, b io podigao na milijun sestercija, a Tiberije smanjio na 800.000 se-
stercija. Ale < ) tko od senatora nije imao te svote, car mu ju je mogao podignuti
na trazenu :lrazinu.
655 V. po~l. 108.

656 Sakro~ir, voda Heduanaca u galskom ustanku protiv Rimljana. - Julije Flor,
voda Treve :lraca u galskom ustanku protiv Rimljana. Jedan i drugi nosili su ime
Julije, prelD1rL a rodovskom imenu Julija Cezara i Augusta, koji su mnogim zasluz-
nim Galim~ bili udijelili rimsko gradansko pravo.
657 God. ~ 1. pos!. Kr.

658 AfricCi rat, ustanak Musulamljana i drugih maurskih i numidskih plemena

koji je uspj ~sno sedam godina (od 17. do 24. pos!. Kr.) vodio Numidanin Tak-
farinat; iake:=> su se tri prokonzula (Furije Kamilo, Lucije Apronije i Junije Blez)
hvalila da s ~ ga svladali, Takfarinat je i dalje pustosio Afrikom dok konacno nije
poginuo u ~itki protiv Publija Kornelija Dolabele.
659 HraInIL Augustov na Palatinu Tiberije je zapravo sarno zapoceo graditi, a
dovrsio ga, € Kaligula.
660 Celij, Iimski breZuljak jugoistocno od Palatina, pogoden je pozarom 27.
pos!. Kr. I ~ acit (Ann. IV 64) tvrdi kako je Tiberije nesebicno pomogao stradale
u pozaru.
661 0 DrL::llLzu Libonu v. bilj. uz pog!. 129,2.

662 Silije, punim imenom Gaj Silije Cecina Largo (c. Silius Caecina Largus),
vojskovoda. Augustov, konzul13. pos!. Kr.; bliski prijatelj Germanikov; za svoje

273
 RIMSKA POVIJEST

zasluge u borbama protiv Germana dobio znakove trijumfa; god. 20. pos!. Kr.
uguSio Sakrovirov i Florov usIanak. God. 24. pos!. Kr. osuden u procesu za uvredu
velicanstva, u cemu je, prema Tacitu (IV 18-20), presudnu ulogu odigrao Sejan.
Uspostavljanje Silijeva dostojanstva sastojalo se u tom sto mu je Tiberije 15. pos!.
Kr. dodijelio trijumfalna znamenja. - Pizon, punim imenom Gnej Kalpurnije
Pizon (Cn. Ca/purnius Piso), konzul7. pro Kr., propretorski legat u ovostranoj
Hispaniji i prokonzul Afrike, a potom, od 17. pos!. Kr., namjesnik u Siriji; ogor-
ceni neprijatelj Germanikov za ciju je smrt 19. pos!. Kr. bio opturen, te zbog toga
izvrsio samoubojstvo. PilOn je bio optufen da je Germanika, koji je pod nera-
zjasnjenim okolnostima umro na Istoku, dao otrovati i da se na silu htio domoci
provincije Sirije. - 0 drugom Pizonu koji je u isto vrijeme kad i Silije optuZen za
uvredu velicanstva izvjeScuje Tacit u Ann. IV 21. To je Lucije Kalpurnije Pizon
(L. Ca/purnius Piso), augur, brat Germanikova neprijatelja Gneja Pizona.
663 Pod Tiberijevim sinovima misli se na njegova rodenog sina Druza Mladeg
(umro 23. pos!. Kr.) ina adoptivnog sina (sina njegova pokojnog brata Druza
Starijeg) Germanika (umro 19. pos!. Kr.).
664 Svojega unuka Germanika Gemela (umro 23. pos!. Kr.).

665 Agripine Starije, udovice Germanika, usvojenog sina Tiberijeva, i majke,

izmedu ostalih, Gaja Cezara, kasnijeg cara Kaliguie, i Julije Agripine (Agripine
Mlade), majke kasnijeg cara Nerona. Ona je 30. pos!. Kr. bila prognana na Pan-
datariju, gdje je 33. pos!. Kr. i umrla od dragovoljnog izgladnjivanja.
666 Nerona, najstarijeg sina Germanika i Agripine, koji je bio prognan na otok

Ponciju. - Oboje suo na Sejanov nagovor, osudeni u procesu zbog veleizdaje.

667 Livije, koja je umrla 29. pos!. Kr. u 87. godini svojega zivota.

668 Velej Liviju uzima u zastitu pred cestim prigovorima kako se previse mijesa-
la u drZavne poslove. Prema svjedocanstvima mnogih pisaca (usp. Suet. Tib. 50 i
d.; Tac. Ann. IV 57; Dio Casso LVII 12), Tiberije je tesko podnosio majcinu teznju
za vlascu, te se zbog toga u posljednjim godinama njezina zivota od nje udaljio.
669 Gradiv Mart, Mars Gradiyus (od *graYidiYus, "silni"), epitet boga Marsa.

274
KAZALOIMENA
Acerani (Acerrani) I 14,4
Acidin v. Manlije Acidin
Acija (Atia) II 59, 2; 60, 1
Aduj (Adduus) II 102, 2
Afranije, (Lucije) (lL./ Afranius), pisac togata, 117,1; II 9, 3
Afranije, (Lucije) (lL./ Afranius), Pompejev zapovjednik, II 48, 1; 50,4
Africki v. Kornelije Scipion
Afrika (Africa) 112,4; 15,4; II 4, 2; 19,4; 38,2; 40, 4; 53,1; 55,1; 80, 1; 116,
2.3; 125,5; Africki rat (bellum Africum) II 54, 2; 55,2; 129,4; africki trijumf
(Africus triumph us) II 56, 2; africki (vjetar) (Africus /ventusl) II 79, 3
Agamemnon (Agamemnon) 11,2
Agripa, Marko (Vipstanije) (M. /Vipstanius/ Agrippa) II 59, 5; 69, 5; 79, 1.
4; 81, 3; 84, 2; 85, 2; 88, 2; 90,1; 93,1. 2; 96,1 bis. 2; 104, 1; 127, 1
Agripa (Postum), Marko (M. Agrippa /Postumus/), sin prethodnog, II 104,
1; 112,7
Ahaja (Achaia) 112,1; II 23, 3; 38, 5; 77, 2; 101,2
Ahajski (Achaicus), nadimak Lucija Mumija, I 13,2; II 127,2
Ahejci (Achaei) 13, 1; 11,2
Ahil (Achilles) I 1, 1. 3; 6, 5
Ahila (Achillas) II 53, 2
Akcij (Actium) 117,1; II 84,1; Akcijski rat (bellum Actiacum) II 86, 3;
88,1
Akcije (Accius), pisac tragedija, I 17, I; II 9, 2
Akvileja (Aquileia) I 15,2
Akvilije, Manije (M' Aquilius), konzull29. pro Kr., II 4, 1
Akvilije, Manije (M' Aquilius), sin prethodnog, II 18,3
Alba{Alba) 114,5
Alba (Albis) II 106,2.3
Alba (Albis) II 106,2.3
Albanija (Albania) II 40, 1
Aleksandar Veliki (Alexander Magnus) 16,5; 11,4; II 41,1
Aleksandrija (Alexandria) 110,1; 14, 3; II 53, 1; 82, 4; 87,1; aleksandrijski
rat (bellum Alexandrinum) II 88, 1; aleksandrijski trijumf (Alexandrinus
triumph us) II 56, 2
Alet (Aletes) I 3, 3
Alezija (Alesia) II 47, 1
Alizon (Aliso) II 120,4

275
 HISTORIAE ROMANAE I R1MSKA POVIJEST

Aikman (Aleman) 117,3

Alkmeon (Alemaeon) 18,3
Alobroski v. Fabije Maksim
Alobrozani (Allobroges) II 10,2
Alpe (Alpes) II 6, 2; 12,4.5; 63, 1; 90, 1; 105,3; 109,4
Altin (Altinum) II 76, 2
Alzij (Alsium) I 14, 8
Aminta (Amyntas) II 84, 2
Ampije, Tit (T. Ampius) II 40, 4
Andro (Andros) 14,3
Anhiz (Anehises) II 41, 1
Anicije, (Lucije) (lL.! Anicius) 19,6
Anija (Annia) II 41, 2
Anije Milon, (Tit) (IT.! Annius Milo) II 45, 3; 47, 4 bis; 68, 2. 3
Antioh Epifan (Antioehus Epiphanes) I 10, 1
Antioski rat (bellum Antioehinum) II 39, 2
Antistije Veter (Antistius Vetus) II 43, 4 bis
Antistije, (Publije) (lP.! Antistius) II 26, 2. 3; 88, 3
Antistije, Gaj (c. Antistius) II 90, 4
Antonije, Marko (M. Antonius), govornik, II 9, 1; 22, 3
Antonije (Kretski), Marko (M. Antonius ICretieusl), otac trijumvirov, II
31,3
Antonije Jul (Antonius Iulus), sin trijumvirov, II 100,4
Antonije, Gaj (c. Antonius), brat trijumvirov, II 69, 2
Antonije, Lucije (L. Antonius), brat trijumvirov, II 74, 1
Antonije, Marko (M. Antonius), trijumvir, II 58, 2; 60, 3. 4 bis. 5; 61, 1. 2.
3. 4; 62, 1. 3; 63, 1. 2 bis. 3; 64, 1. 3 bis. 4 bis; 65, 1 bis. 2 bis; 66, 1. 2. 3; 69, 3
bis; 70, 1; 71, 2; 72, 2; 73, 2; 74,1. 2. 3 bis. 4; 76, 2 ter. 3 ter; 77, 1 bis; 78, 1 ter;
79, 5; 82, 1. 3 bis; 83, 1. 2. 3 bis; 84, 1. 2 quater; 85, 1. 2 bis. 3. 4. 6; 86, 3 bis;
87, 1 bis.2 bis. 3; 91, 1
Apije v. Klaudije
Apolon (Apollo) II 81, 3
Apolonija (Apollonia) II 59,4
Apronije, Lucije (L. Apronius) II 116, 3
Apulej Saturnin, Lucije (L. Apuleius Saturninus) II 12,6; 14,4
Apulej, (Sekst) (lSex.! Apuleius) II 123,2
Apulija (Apulia) II 25, 1
Arbak (Arbaees) I 6, 2

276
 KAZALO

Argi (Argi) I 6, 5
Argivac (Argivus) I 18, 2 (govornik)
Arhiloh (Archilochus) 15,2
Aricinjani (Aricini) I 14,2
Arimin (Ariminum) 114,7
Aristodem (Aristodemus) I 2, 1
Aristofan (Aristophanes) I 16,3
Aristonik (Aristonicus) 114, 1; 38, 5
Aristotel (Aristoteles) I 16, 4
Armenija (Armenia) 1133, 1; 37, 2. 3. 5; 82, 1. 3; 94, 4; 100, 1; 102,2; 104,
4; 122, 1
Arminije (Arminius) II 105, 1; 118,2
Artagera (Artagera) II 102, 2
Artavazd (Artavasdes), kralj Armenije u vrijeme cara Tiberija, 1194,4
Artavazd (Artavasdes), kralj Armenije u vrijeme Marka Antonija, 1182, 3
Artorije (Artorius) 1170, 1
Aruncije, Lucije (L. Arruntius) 1177,3; 85, 2; 86, 2
Arvernjani (Arverni) II 10,2
Asirani (Assyrii) I 6, 1. 6 bis
Askul (Asculum) II 21,1
Askuljani (Asculani) II 15, 1
Asprenat, Lucije (L. Asprenas) II 120, 3
Atal (Attalus) 114, 1
Atali (Attali) II 38, 5
Atena (Athenae) 12, 1. 2 bis; 3, 1; 4, 3; 8, 3; 10, 1; II 23, 3 bis. 4
Atenjani (Athenienses) 12,2; 4, 1; 18, 1; II 23, 4 bis; 58, 4
Aticani (Attici) 12, 1. 2; 4, 1; aticka vjernost (Attica fides) 1123,4; aticki
grad (urbs Attica) I 18, 1; aticke mede !.fines Attici) 12,2
Atilije (Seran), Gaj (e. Atilius !Serranusl) 1153,4
Atrej (Arteus) 18,2
Atuarijci (Attuarii) II 105, 1
Auksim (Auximum) I 15,3
Aurelije Skaur, (Marko) (1M.! Aurelius Scaurus) 119,1; 12,2
(Aurelije) Kota (lAurelius! Cotta), brat Mesalinov, II 112,2
(Aurelije) Kota, (Lucije) (lL. Aurelius! Cotta), pretor 70. pro Kr., II 32, 3
(Aurelije) Kota, (Gaj) (Ie. Aurelius! Cotta), govornik i vrhovni svecenik,
II 36, 2; 43, 1
Avernsko jezero (Avernus lacus) II 79, 2

277
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Azija (Asia) 14, 1. 3; 114, 1 bis; 18, 1. 3; 23, 3. 6 bis; 33, 1; 38, 5; 40, 4; 42,
1. 3; 69,1. 2; 79, 5; 92,1; 93, 2; 98, 2; 101,2; 126,4; azijska vlast (imperium
Asiaticum) I 6, 1
Azinije Herije (Asinius Herius) 1116, 1
Azinije Polion, (Gaj) (IC.! Asinius Pollio), govornik, II 36, 2; 63, 3; 73, 2;
76, 2; 86, 3; 128,3

Babilon (Babylon) 16,2

Bagijenjani (Bagienni) I 15,5
Balbo v. Kornelije
Batin {Bath in us) 11114,4
Baton (Bato) II 114,4; Batoni (Batones) 11110,4
Benevent (Beneventum) I 14,7; 11123, 1
Beotija (Boeotia) 1123,3
Bestija v. (Kalpurnije Pizon) Bestija, (Lucije)
Bibul, (Marko) (1M.! Bibulus) 1144,5
Bitinija (Bithynia) 114, 1; 39, 2; 42, 3
Bizantij (Byzantium) 117,7
Blez v. Junije
Bojohem (Boiohaemum) 11109, 5
Bokho (Bocchus) 1112, 1
Bononija (Bononia) I 15,2
Bovile (Bovillae) 1147,4
Britanija (Britannia) 1146, 1; 47,1
Brukteri (Bructeri) II 105, 1
Brundizij iIi Brunduzij (Brundisium iIi Brundusium) 114,8; II 24,3; 40, 3;
50, 1; 59, 5; 61, 2; 76, 3; brundizijski mir (Brundusina pax) 1186,3
Brut v. Junije
Buksent (Buxentum) I 15,3

Cecilije (Caecilius), pisac komedija, I 17, 1

(CeciIije) Metel Makedonski, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Macedonicus)
I 11, 2. 3. 5 bis; 12, 1; II 5, 2
(Cecilije) Mete! Numidski, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Numidicus) 119,
1; 11, 1. 2 ter; 15,3. 4; 45, 3
(CeciIije) Metel Pije, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Pius), sin CeciIija Metela
Numidskog, II 15,3; 28, 1; 29, 5; 30, 1
(CeciIije) Metel Kretski, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Creticus) II 34, 1;
38, 6; 40, 5; 48, 6

278
 KAZALO

Cecilijeva obitelj (Caeciliafamilia) II 11, 3

Cecina (Sever), Aulo (A. Caecina ISeverusl) II 112,4
Cedicije, Lucije (1. Caedicius) II 120,4
Cejonije (Ceionius) II 119,4
Celer v. Magije Celer Velejan
Celije (Antipater, Lucije) (lL./ Caelius IAntipater!) II 9, 6
Celije (Caelius), brijeg, II 130, 2
Celije (Rut), Marko (M. Caelius IRufus!) II 36, 2; 68, 1
Celije Kaldo (Caelius Caldus) II 120,6
Cenzorin v. Marcije
Cepion v. Fanije i ServiIije
Cererini sveti obredi (Cerealia sacra) I 4, 1
Ceteg, (Gaj) (lC.! Cethegus) II 34, 3. 4
Cezar v. Julije
Cezecije Flav, (Lucije) (lL./ Caesetius Flavus) II 68, 4
Ciceron v. Tulije
Cimbarski rat (bellum Cimbricum) II 19,3; 22, 3; cimbarska vojna (Cimbrica
militia) II 120, 1
Cimbri (Cimbri) II 8, 3; 12,2
Cina, (Lucije) (lL./ Cinna) II 20, 2 bis. 4; 21, 1. 3. 6 bis; 22, 2 ter; 23, 1. 3;
24,4.5; 41, 2 bis
Cipar (Cyprus) II 38, 5; 45, 4
Cvjetne igre (Floralia) 114,8

Damazip, (Lucije) (lL./ Damasippus) II 26, 2

Decije Magije (Decius Magius) II 16,2
Decije Mur, (Publije) (lP.! Decius Mus), konzul po cetvrti put 295. pro Kr.,
114,6
Del (Delos) 14,3
Delfi (Delphi) I 1, 3
Delije, (Kvint) (lQ.! Dellius) II 84, 2
Delmacija iIi Dalmacija (Delmatia iii Dalmatia) II 78, 2; 90,1; 110,2; 114,
4; 116,2
Delmati (Delmatae) II 39, 3; 96, 2; 121,2
Delmatski rat (bellum Delmaticum) II 115, 1; 116, 1; 117, 1
Dertona (Dertona) I 15,5
Dezidijati Dalmate (Desidiates Dalmatae) II 115,4
Didije, Tit (T. Didius) II 16,2

279
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Didona (Dido) I 6, 4
Difil (Diphilus) I 16,3
Dijana (Diana) II 25, 4
Dirahij (Dyrrachium) II 49, 4; 51, 1; 69, 3
Dolabela, Gnej (Kornelije) (Cn.!Cornelius! Dolabella), konzul81. pro Kr.,
II 43, 3
Dolabela, (Publije Kornelije) (lP. Cornelius! Dolabella), konzul44. pro Kr.,
II 58, 3; 60, 4. 5; 69, 1. 2 bis
Dolabela, (Publije Kornelije) (lP. Cornelius! Dolabella) II 125,5
Domicije (Ahenobarb), Gnej (Cn. Domitius /AhenobarbusJ), konzull22. pro
Kr., pobjednik nad Arvernjanima, II 10, 2; 39, 1
Domicije, Gnej (Cn. Domitius), sin prethodnoga, pucki tribun 104. pro Kr ..,
II 12,3
Domicije, (Lucije) (lL./ Domitius), brat Gneja Domicija Ahenobarba, po-
bjednika nad Arvernjanima, konzul 94. pro Kr., II 26, 2
Domicije, (Lucije) (I L./ Domitius), sin Gneja Domicija, puckoga tribuna 104.
pro Kr., kon,ml 54. pro Kr., II 50, 1
Domicije, Gnej (Cn. Domitius), sin prethodnoga, konzul32. pro Kr., II 72.
3;76,2;84,2
Domicije, Lucije (L. Domitius), sin prethodnoga, djed kasnijega cara Nerona.
konzul16. pro Kr., II 72, 3
Domicije, Gnej (Cn. Domitius), sin prethodnoga, otac kasnijega cara Nerona,
II 10,2; 72, 3
Domicije Kalvin, (Gnej) (lCn.! Domitius Calvinus). konzul53. i 40. pro Kr.,
II 78,2
Domicijeva obitelj (Domitia familia) II 10,2; 11.3
Domiciji (Domitii) II 10, 2
Druz V. Klaudije, Livije
Druz V. Livije Druz Klaudijan, (Lucije)
Druz Libon (Drusus Libo) II 129,2
Dunav (Danuvium) II 110, 1
Efez (Ephesus) 14.3
Efira (Ephyra), grad u Tesprotiji. I 1, 1; Efira (Ephyre), staro ime za Korint,
13,3
Eful (Aefulum) I 14, 8
Egejac V. Straton
Egejac (Aegeates), Straton, II 70,4
Egejsko more (Aegaeum mare) 14,3
Egije, Lucije (L. Eggius) II 119,4
Egipat (Aegyptus) II 39,2; 53, 1; egipatski rob (Aegyptium mancipium) II

280
 KAZALO

53,2
Egist (Aegisthus) I 1,2.3
Egnacije v. Marije Egnacije
Egnacije Ruf, (Marko) (1M.! Egnatius Rufus) II 91, 3
Ekulanjanin (Aeculanensis), Minacije Magije, II 16,2
Elektra (Electra) 11,3
Elidanin (Elius), Ifit, 18, 1
Elije Kat, (Sekst) (lSex.! Aelius Catus), konzul4. pos!. Kr., II 103,3
Elije Lamija, (Lucije) (lL./ Aelius Lamia) II 116,3
Elije Sejan, Lucije (lL./ Aelius Seianus) II 127,3; 128,4 bis
Elisa (Elissa), drugo ime za Didonu, 16,4
Emilije Lepid, (Marko) (1M.! Aemilius Lepidus), augur, II 10, 1
Emilije Lepid, Marko (M. Aemilius Lepidus), trijumvir, 1163, 1 ter. 2; 64, 4;
67, 3. 4; 80, 1. 3. 4; 88, 1
(Emilije Paul, Lucije) (lL. Aemilius Paulus!), brat trijumvirov, 1167,3
(Emilije) Lepid, Marko (M. IAemiliusl Lepidus), sin trijumvirov, 1188,1
(Emilije) Lepid, Marko (M. IAemiliusl Lepidus), konzul6. pos!. Kr., II 114,
5; 115,2; 125,5
Emilije Paul, Lucije (L. Aemilius Paulus), pobjednik nad Perzejem, I 9, 3.
5; 10,3
(Emilije) Paul, (Lucije) (lL. Aemiliusl Paulus), otac pobjednika nad Perze-
jem, 19,3
(Emilije Sura) (I Aemilius Sura!) [I 6, 6)
(Emilije) Paul (lAemiliusl Paulus), cenzor 22. pro Kr., II 95, 3 bis
Enarija (Aenaria), otok, II 19,4
Eoljani (Aeolii) 14,4
Epej (Epeus) I 1, 1
Epidije Marui, (Lucije) (lL./ Epidius Marullus) II 48, 4
Epir (Epirus) I 1, 1
Eporedija (Eporedia) I 15,5
Eretrija (Eretria) 14, 1
Eriksija (Eryxias) 18,3
Eritra (Erythra) 14,3
Eshil (Aeschylus) I 16,3
Etolija (Aetolia) 1138,5
Etruscani (Etrusci) I 8, 5
Eubeja (Euboea) 14, 1
Eufrat (Euphrates) 1146,4; 101, 1
Eumen (Eumenes) 19,2

281
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Eupolid (Eupolis) I 16, 3

Eupor (Euporus) II 6, 6
Euripid (Euripides) I 16, 3
Europa (Europa) 1140,4
Ezernija (Aesemia) 114,8

Fabije (Maksim Rulijan), Kvint (Q. Fabius IMaximus Rullianus/), konzul

295. pr. Kr., 114,6
Fabije Dorzon, (Gaj) (lC.! Fabius Dorso), konzul273. pr. Kr., 114,7
Fabije Maksim Emilijan, (Kvint) (lQ.! Fabius Maximus Aemilianus), sin
Emilija Paula, I 10, 3; II 5, 3
Fabije (Maksim) Alobroski, (Kvint) (lQ.! Fabius IMaximusl Allobrogicus),
sin prethodnoga, II 10, 2; 39,1

Fabiji (Fabii) II 10, 2

Fabraterija (Fabrateria) I 15,4
Fanije Cepion (Fannius Caepio) 1191,2
Fanije, (Gaj) (lC.! Fannius) 117,3
Farnak (Pharnaces) II 40, 1; 55, 2
Farsalska bitka (acies Pharsalica) 1152,3; 68, 1
Favencija (Faventia) 1128, 1
Favonije, (Marko) (1M.! Favonius) II 53, 1
Feliks (Felix), "Sretnik", nadimak Sulin, II 27, 5
Fidencija (Fidentia) II 28, 1
Fidip (Phidippus) I 1, 1
Filemon (Philemon) I 16,3
Filip (Philippus), kralj Makedonski, I 6, 6; 11, 1
Filip, (Lucije Marcije) (II. Marciusl Philippus), ocuh Augustov, II 59, 3;
60,1
Filipi (Philippi) II 70, 1; filipska polja (campi Philipii) II 86, 2
Filon V. Publilije Filon
Firm (Firmum) I 14,8
Flak V. Fulvije, Pomponije, Valerije
Flav V. Cezecije
Flavije Fimbrija, Gaj (c. Flavius Fimbria) 1124, 1
Flor V. Julije
Fokeja (Phocaea) 14, 3; II 7, 7
Fontej (Fonteius) II 15, 1
Formijani (Formiani) I 14,3

282
 KAZALO

Fraat (Phraates), sin Orodov, II 91,1

Fregele (Fregellae) II 6, 4
Fregene (Fregenae) I 14,8
Fulvija (Fulvia) II 74, 2; 76, 2
Fulvije (Flak, Marko) (1M.! Fulvius /Flaccusl), konzul264. pro Kr., I 12,6
Fulvije Flak, (Kvint) (lQ.! Fulvius Flaccus) I 10,6 bis; II 8, 2
Fulvije (Flak), Gnej (en. Fulvius / Flaccusl), brat prethodnoga, I 10, 6
Fulvije Flak, (Marko) (1M.! Fulvius Flaccus), sin prethodnoga, II 6, 4. 6
(Fulvije Flak, Kvint) (lQ. Fulvius Flaccus/), sin prethodnoga, II 6, 4. 6
Fulvije Nobilior, (Marko) (1M.! Fulvius Nobilior), konzull89. pro Kr., 115,
I;II38,5
Fundani (Fundani) I 14, 3

Gabinije, Aulo (A. Gabinius) 1131,2

Gad (Gades) 12,3
Gal v. Kaninije Gal
Galba, Servije (Ser. Galba) 117,3
Galecki v. (Junije) Brut Galecki, Decim
Gali (Galli) I 14, 1. 2; II 67, 4
Galija (Gallia) 115,5; II 17,3; 46,1; 60, 5; 63,1; 104,3; 129,3; Galije (Galli-
ae) II 12,2; 39, 1. 2; 44,5; 47, 2; 97, 1; 120, 1; 121, 1
Galogrcka (Gallograecia) II 39, 2
galski trijumf (Gallicus triumph us) II 56, 2
Gencije (Gentius) I 9, 5
German (Germanus) II 19,3
Germani (Germani) II 120,4
Germanija (Germania) II 97, 1. 3. 4; 98, 1; 100, 1; 104,2.3.4; 105, 1 bis. 3;
106,1; 108, 1; 109,3; 115,5; 116,3; 117, 1. 3.4; 118, 1; 120, 1; 122,2 bis; 123,
1; 125, 1; 129,2
Germanik v. Klaudije (Neron) Druz (Cezar)
germanska plemena (Germanae gentes) II 12, 2; germanska surovost (Ger-
mana feritas) II 106,2
Germanski rat (bellum Germanicum) II 97, 2; 114, 1
Getski rat (bellum Geticum) 1159,4
Glaucija v. Servilije Glaucija
Glauk (Glaucus) II 83, 2
Gradiv v. Mart
Grakh v. Sempronije
Grakhi (Gracchi), dvojica brace, I 17,3; II 9, 1

283
 HISTORIAE ROMANAE / RIMSKA POVIJEST

grakhovski zakoni (Gracchanae leges) II 13, 2

Granik (Granicus) I 11, 4
Graviska (Gravisca) 115,2
Grci (Graeci) 117,1
Grcka (Graecia) 13,1; 4, 4; 9,1; 18, 1
grcka mladd (Graeca iuventus) 14,3; grcko ime (Graium nomen) 16,3;
grcki umovi (Graeca ingenia) II 9, 3

Halkida (Chalcis) I 4, 1
Halkidani (Chalcidenses) I 4, 1
Hanibal (Hannibal) I 14,8; 15, 1; II 18, 1; 27, 2; 28, 2
Harop (Charops) 12,2; 8, 3
Helen (Helena) I 1,3
Heniosani (Heniochi) 1140, 1
HerakloviCi (Heraclidae) I 2, 1. 3
Hercinija (Hercynia) 11109,5; Hercinska suma (Hercynia silva) 11108, 1
Hedje v. Azinije
Hedje v. Azinije Herije
Herkul (Hercules) I 2, 1 bis; 3, 2. 3; 6, 5 bis; 8, 2
Herkulanej (Herculaneum) II 16,2
Hermiona (Hermione) I 1,3
Hermundurci (Hermunduri) 11106,2
Heruscani (Cherusci) II 105, 1
Heziod (Hesiodus) 17, 1
Hij (Chios) 14,3
Hipoklo (Hippocles) 14, 1
Hipot (Hippotes) 13,3; 13, 1
Hircije, (Aulo) (lA.! Hirtius) II 57,1; 61, 3; 62, 4
Hirpinei (Hirpini) II 16,2; 68, 3
Hispanija (Hispania) 12, 3; 12,4 bis; II 1, 3; 4, 2; 5, 1 bis. 2. 3; 30, 5; 38,4;
43,4; 51, 3; 55, 3; 63, 1; 72, 4; 73, 2; 78, 3; Hispanije (Hispaniae) II 30, 1;
39,2; 48,1; 50, 2; 90,1; 102,3; 125,5; Hispanac (Hispanus) 1151,3; His-
panci (Hispani) II 39,3; 90, 3; Hispanski rat (bellum Hispaniense) II 55,
2; hispanski trijumf (triumphus Hispaniensis) II 56, 2; hispanska vojna
(Hispaniensis militia) II 59, 3
Homer (Homerus) 13,3; 5, 1. 2; 7, 1 bis
Hortenzije, Kvint (Q. Hortensius) II 16,3; 36, 2; 48, 6; 71, 2
Hostilije Manein, (Gaj) (lC.! Hostilius Mancinus) II 1,4.5; 2,1; 90, 3
Hostilijeva vijecnica (curia Hostilia) II 12,6; 26, 2

284
 KAZALO

lfit (Jphitus) I 8, 1
Ikarsko more (Icarium mare) 14,3
ilijska vremena (Iliaca tempora) I 3, 2
Iliri (Illyrii) I 9, 5; II 39, 3
Ilirik (Jllyricum) II 78, 2; 109,5; 112,2; 116,3; 123, 1; 125, 1. 5 bis
Instej Katon (Jnsteius Cato) II 16, 1
Interamna (Interamna) I 14, 4
Istam (Isthmus) 13,3
Italici (Italici) II 16, 1; 21,1
Italika (Italica) II 16,4
Italski rat (bellum Italicum) IllS, 1; 16,4; 17, 1. 3; italska mladez (iuventus
Italica) II 15,3; italska sloboda (Italica libertas) II 27, 2
Izaurski v. Servilije (Vacija) Izaurski, Publije
Izokrat (Isocrates) I 16, 5
Jadransko more (Adriaticum mare) II 43, 1
Jan (Janus) II 38, 3
Jon (Jon) 14, 3
Jonija (Ionia) 14,3
Jonjani (Jones) 13,3; 4, 3
Juba (Juba) II 53, 1; 54, 2
Jugurta (Jugurtha) II 9, 4; 11,2; 12, 1; Jugurtin rat (bellum Iugurthinum)
II 11, 1
Jul v. Antonije
Julija (Iulia), kCi Augustova, II 93, 2; 96, 1; 100,3.5
Julija (Julia), kti Cezarova, II 44, 3; 47, 2 bis
Julija (Iulia), sestra Cezarova, II 59, 1. 2
Julija Augusta (Julia Augusta), Livija, II 71, 2
(Julije) Cezar Oktavijan August, Gaj (c. /Iulius/ Caesar Octavia nus Augu-
stus), car August, II 36, 1; 38, 3. 4; 39, 2; 59, 1 (Gaj Oktavije); 60, 5; 61, 1.
2; 62, 1. 5 bis. 6; 63, 1; 65, 1 ter. 2 ter; 66, 1. 2; 68, 1; 69, 1. 5; 70, 1 ter; 71, 1
ter; 72, 2; 74, 1. 2. 3. 4; 75, 1 bis. 3; 76, 2. 3. 4 bis; 77, 1; 78, 1. 2; 79, 1. 2. 4 bis;
80, 1 bis.2 bis. 3. 4; 81, 3; 82, 1 bis; 83, 1. 2 bis; 84, 1 bis. 2 bis; 85, 1. 2 bis. 4.
5; 86, 2. 3; 87, 2; 88, 1 bis. 2; 89, 1. 2. 5; 90, 4; 91, 1. 2. 3; 92, 1. 2; 93, 1. 2; 94,
1. 4; 95, 1 bis; 96, 1; 97, 1; 98, 2; 99, 1; 100,2.4.5; 102, 1 bis; 103, 1; 104, 1;
109,2; 110, 1. 2. 6; 111,2.3; 112,3; 114,5; 115, 1 bis; 117, 1; 119,5; 123, 1.
2; 124,3.4 bis; 127, 1
(Julije) Cezar, Gaj (c. /Iulius/ Caesar), diktator, II 30, 3; 36, 2; 39, 1; 41, 1; 44,
2 ter. 3 bis. 4. 5 bis; 45, 2; 46, 1. 2; 47, 1. 2 bis. 3; 48, 1 bis. 4 bis. 5; 49, 2. 3 bis.
4 bis; 50, 1. 4; 51, 1. 2. 3; 52, 1. 4; 53, 2; 54, 1; 55, 1. 2 bis. 3; 56, 1; 57, 1; 58, 2
bis. 3 bis; 59, 1. 2; 60, 1. 2 bis. 4; 61, 3; 64, 1. 2 bis; 68, 4; 69, 1. 5; 87, 3

285
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

(Julije) Cezar, Gaj (c. Iulius Caesar), stariji sin Marka Vipsanija Agripe i
Augustove keeri Julije, II 96, 1; 99, 2; 101, 1. 3; 102,2; 103,3
(JuJije) Cezar, Lucije (L. Iulius Caesar), mladi sin Marka Vipsanija Agripe i
Augustove keeri Julije, II 96, 1; 99, 2; 102,3; 103,3
Julije Flor (Iulius Florus) II 129, 3
(Julije) Cezar Strabon, Gaj (c. Iulius Strabo), govomik, II 9, 2
(Julije) Cezar, Lucije (L.!Iulius! Caesar), konzul90. pro Kr., II 15, 1
(Julije) Cezar, Lucije (L. IIulius! Caesar), ujak Antonijev, 1167,3
(Julije) Cezar, Tiberije V. (Klaudije) Neron Cezar, Tiberije
Julijevci (Iulii) II 41, 1
julijevska stranka (Iulianae partes) II 55, 1; 63, 3; 68, 2; 84, 1; julijevske lade
(naves Iulianae) II 85, 2
Junija (Iunia) II 88, 1
Junije Blez (Iunius Blaesus) II 125,5
(Junije) Brut Galecki, Decim (D. IIunius! Brutus Gallaecus) 115, 1
(Junije) Brut, Decim (D.!Iunius! Brutus) II 56, 3; 58, 1. 2; 60, 5; 61, 4; 62,
4;63,3;64,1;87,2
(Junije) Brut, Marko (M. IIunius! Brutus) II 36, 2; 52, 5; 56, 3; 58, 1. 2; 62,
2.3; 65,1 bis; 69, 2. 3. 6 ter; 70,1 bis. 3. 4; 71, 1; 72, 1. 2 ter. 5; 73, 2; 74,1; 76,
1.2;78,1;87,3;88,1
Junko (Iuncus) II 42, 3
Jupiter (Iuppiter) II 131 (Jupiter Kapitolijski); Jupiterov flamin (flamen
dialis) II 20, 3; 22, 2; 43, 1
Juvencije Laterenz, (Marko) (1M.! Iuventius Laterensis) 1163,2

Kaeani (Catti) II 109, 5

Kalabrija (Calabria) II 25, 1
Kalacija (Calatia) II 61, 2
Kaldo V. Celije Kaldo
Kali{Cales) 114,3
Kalidije, (Marko) (1M.! Calidius) 1136,2
Kalpumija (Calpurnia), zena Publija Antistija, 1126, 3; (88, 3)
Kalpumija (Calpurnia), zena Cezarova, II 57, 2
(Kalpumije) PilOn, (Lucije) (lL. Calpurnius! Piso), urotnik protiv Tiberija,
11130,3 .
(Kalpumije Pizon) Bestija, (Lucije), konzullI1. pro Kr., otac Kalpumije,
zene Publija Antistija, II 26, 3
(Kalpumije) Pizon, Lucije (L.!Calpurnius! Piso), prefekt grada, II 98, 1
Kalvin V. Domicije, Sekstije, Veturije

286
 KAZALO

Kalvo v. (Licinije) Kalvo, (Gaj)

Kamel (Came/us) II 64, 2
Kampanci (Campani) I 14,3; II 16,2; kampanska zemlja (ager Campanus)
II 44, 4; 45, 2; kampanska naseobina (Campana colonia) II 81, 2
Kampanija (Campania) II 20,3; 25,1; 48, 2; 75,1; 76, 1; 123, 1
Kanidije (Kras, Publije) (lP.! Canidius /Crassusl) II 85, 2. 6; 87, 3
Kaninefacani (Canninefates) II 105, 1
Kaninije Gal, (Lucije) (lL./ Caninius Gallus) II 100,2
Kanucije, (Tiberije) (lTi.! Cannutius) II 64,3
Kapadokija (Cappadocia) II 39, 3
Kapitolij (Capitolium) II 1,2; 3, 1 bis; 58, 2. 3; kapitolijski brezuljak (clivus
Capitolinus) II 3, 2; Jupiter Kapitolijski (Iuppiter Capitolinus) II 131, 1
Kapiton (Capito) II 69, 5
Kapua (Capua) I 7, 2. 3 his. 4; II 8, 2; 25, 2; 30, 5; 44, 4
Karan (Caranus) I 6, 5
Karbon v. Papirije Karbon
Karnunt (Carnuntum) II 109,5
Kartaga (Carthago) I 6, 4. [6]; 12,2.4.5.6.7; 13, 1 his; 15,4; II 1, 1; 4, 2. 3;
7,7.8; 19,4; 38, 2
Kartazani (Carthaginienses) I 12,2; II 19,4
Karvilije, Spurije (Sp. Carvilius) II 128,2
Karzeoli (Carseoli) I 14, 5
Kasije (Longin), Gaj (c. Cassius /Longinus/), ubojica Cezarov, II 46, 4; 56, 3
biis; 58, 1. 2; 69, 2. 5. 6 his; 70, 1 bis. 2. 3; 71, 1; 72, 2 ter; 87, 3
Kasije (Longin, Gaj) (lC.! Cassius /Longinusl), cenzor 154. pro Kr., lIS, 3
Kasije Longin, (Gaj) (lC.! Cassius Longinus), konzul124. pro Kr., lIS, 4
Kasije Longin, (Lucije) (lL./ Cassius Longinus), cenzor 125. pro Kr., II 10, 1
Kasije Parmljanin (Parmensis Cassius), pjesnik, ubojica Cezarov, II 87, 3
Kastro (Castrum) I 14, 8
Kat v. Elije Kat
Katilina v. Sergije Katilina
Katon v. Porcije i Instej
Katul (Catullus), pjesnik, II 36, 2
Kaucani (Cauchi) II 106, 1
Kazilin (Casilinum) II 61, 2
Kilikija (Cilicia) II 32, 4; 39, 2
Kima (Cyme) 14,4
Kimon (Cimon) I 8, 6

287
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVI)EST

Kizik (Cyzicus) II 7, 7; 33,1

Klaudije Kanina, (Gaj) (lC.! Claudius Canina), konzul273. pro Kr., 114,7
Klaudije (Kaudeks, Apije) (lAp.! Claudius /Caudex/), konzu1264. pro Kr.,
I 12, 6; II 38, 2
(Klaudije Kras), Apije (Ap. /Claudius Crassus!), konzul268. pro Kr., I 19,7
(Klaudije Pulher), Apije (Ap. /Claudius Pulcher!), tast Tiberija Sempronija
Grakha, konzul143. pro Kr., II 2, 3
Klaudije Marcel, (Marko) (1M.! Claudius Marcellus) II 38, 2
(Klaudije) Marcel, (Gaj) (Ie. Claudius/ Marcellus), konzu149. pro Kr., II
49, 1
(Klaudije) Marcel, Marko (M. /Claudius/ Marcellus), sin Augustove sestre
Oktavije, II 93, 1. 2 bis
Klaudije Neron, Tiberije (Ti. Claudius Nero), otac cara Tiberija, II 75, 1;
77,3;79,2;94,1
(Klaudije) Neron Cezar, Tiberije (Ti. Claudius Nero Caesar), car Tiberije, II
39,3; 75, 1; 94, 1; 95, 2; 96, 1 ter. 2. 3; 97, 1. 2. 4; 99, 1; 100, 1. 5; 101, 1; 103,
1. 3 bis; 104, 1. 3 bis; 105, 1. 3; 106, 1. 3; 107,2 quinquies; 109,2.5; 110, 1. 2;
111,2; 112,3; 113, 1; 114, 1. 5 bis; 115, 1 bis. 2 bis. 4; 121, 2; 122, 1; 123,2;
124,2.4; 126, 1; 127,3; 128,4; 129, 1
(Klaudije) Druz (lClaudius/ Drusus), sin Tiberijev, II 130, 3
Klaudije (Neron) Druz (Cezar) (Claudius /Nero/ Drusus /Caesar!), brat Ti-
berijev, II 95, 1; 97, 2
(Klaudije) Germanik (Cezar) (lClaudius/ Germanicus /Caesar!), sin pret-
hodnoga, II 96, 1; 123, 1; 125, 1. 4; 129,2.3
Klaudije Kvadrigarije (Claudius Quadrigarius), povjesnik, II 9, 6
Klaudije, Apije (Ap. Claudius), Ijubavnik Augustove kceri Julije, II 100,5
Klaudijev brijeg (mons Claudius) II 112,3
Klazomena (Clazomenae) 14,3
Kleopatra (Cleopatra) II 82, 3; 85, 3. 6; 87, 1. 3
Klodije, Publije (P. Clodius) II 45, 1. 3. 4; 47, 4; 68, 3
Kluzij (Clusium) II 28, 1
Kodro (Codrus) I 2, 1. 2
Koklit (Codes) II 6, 6
Kolinska vrata (porta Collina) II 27, 1
Kolofon (Colophon) 14,3
KolSani (Colchi) II 40, 1
Kompsa (Compsa) II 16,2; 68, 3
Kontrebija (Contrebia) II 5, 2
Koponije, (Gaj) (lC.! Coponius) II 83, 3
Korfinij (Corfinium) II 16,3; 50,1

288
 KAZALO

Korincani (Corinthii) 112,1; korintske umjetnine (Corinthia) 113,5

Korint (Corinthus) 12,2; 3, 3 bis; 13, 1. 4; II 7, 7; 84, 2
Kornelija (Cornelia), kci Scipiona Afriekog, mati brace Grakha, II 7, 1
Kornelija (Cornelia), zena Pompejeva, 1153,2
Kornelije Balbo, (Lucije) (lL./ Cornelius Balbus) II 51, 3
Kornelije Lentul, Gnej (Cn. Cornelius Lentulus), konzull46. pr. Kr., I 12,5
Kornelije Merula, Lucije (L. Cornelius Merula), Jupiterov flamin i consul
suffectus 87. pr. Kr., II 20, 3; 22, 2
Kornelije Rufin, (Publije) (lP.! Cornelius Rufinus), konzul290. pr. Kr., I
14,6; II 17,2
(Kornelije) Lentul (Krur, Lucije) (lL. Cornelius! Lentulus !Crus!), konzul
49. pr. Kr., II 49, 1
(Kornelije) Lentul (Sura, Publije) (lP. Cornelius! Lentulus !Sura!), suurotnik
Katilinin, II 34, 3. 4; 35, 3
(Kornelije) Scipion, Gnej i Publije (Cn. et P.!Corneliil Scipiones) II 38,4;
40,3
(Kornelije) Scipion (Kalvo), Gnej (Cn. Cornelius Scipio !Calvus!), stric Sci-
piona Afriekog Starijeg, 113, 1; 40, 2
(Kornelije) Scipion, Publije (P.!Cornelius! Scipio), brat prethodnog, konzul
218. pr. Kr., pobjednik nad Hanibalom kod Zame, II 40, 2
(Kornelije) Scipion (Azijski), Lucije (L.!Cornelius! Scipio !Asiaticus!), brat
Scipiona Africkog Starijeg, II 38, 5
(Kornelije) Scipion Nazika (Korkul), (Publije) (lP. Cornelius! Scipio Nasica
!Corculum!), sin prethodnoga, konzull55. pr. Kr., I 15,3; II 1,2
(Kornelije) Scipion Afrieki, Publije (P.!Cornelius! Scipio Africanus), sin Pu-
blija Kornelija Scipiona Afriekog Starijeg, I 10,3; 12,3 bis
(Kornelije) Scipion Emilijan Afrieki, Publije (P.!Cornelius! Scipio Aemilia-
nus African us), adoptivni sin prethodnoga i rodeni sin Lucija Emilija Paula,
razoritelj Kartage, I 12,3; 13,2.3 bis; 17,3; II 1, 1; 4, 2
(Kornelije) Scipion Nazika, Publije (P.!Cornelius! Scipio Nasica), sin Gneja
Scipiona Kalva, II 3, 1
(Kornelije) Scipion Nazika, Publije (P.!Cornelius! Scipio Nasica), brat pret-
hodnoga, II 3, 1
(Kornelije) Scipion (Nazika, Publije) (lP. Cornelius! Scipio !Nasica!), tast
Pompejev, II 54, 2
(Kornelije) Scipion, (Lucije) (lL. Cornelius! Scipio), konzul83. pr. Kr., II
25,2 bis
(Kornelije) Scipion (lCornelius! Scipio), ljubavnik Augustove kceri Julije,
II 100, 5
Kornelije Sula, Lucije (L. Cornelius Sulla) II 12, 1; 15,3; 16,2.4; 17, 1; 18,3.
6 bis; 19, 1. 2; 20,1; 22,1; 23, 3 bis. 4. 6; 24,1 bis. 3. 4. 5; 25,1. 2 bis. 3.4; 26, 1.

289
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

2; 27,1. 3. 5. 6 ter; 28,1. 2; 29,1; 30,4; 32, 3; 41, 2 ter; 43,1; 61, 3; 66,1; Sulin
rat (bellum Sullanum) 119,5; Sulina Pobjeda (Sullana Victoria) II 27, 6
Kornificije (Cornificius) 1179,4
Korunkanije, Tiberije (ri. Coruncanius) II 128, 1
Korvin v. Mesala
Kos (Cossus) II 116, 2 bis
Kota v. Aurelije
Kotis (Cotys) II 129, 1
Koza (Cosa) 114,7
Kras Mucijan, Publije (P. Crassus Mucianus) I 17,3; II 4, 1
Kras, Lucije (L. Crassus), govornik, 119,2; 36, 2
Kras, Marko (M. Crassus), trijumvir, II 30,6; 44,1; 46, 1. 2. 4; 91, 1; 119, 1;
Krasova vojska (Crassianus exercitus) 1182,2
Kratin (Cratinus) I 16, 3
Kremona (Cremona) 114,8
Kreont (Creon) 18,3
Kresfont (Cresphontes) 12, 1
Kreta (Crete) I 1,2; II 34,1; 38, 6; 81, 2
Kretski v. Mete! Kretski
Krisp v. Marcije Krisp, (Kvint)
Krispin v. Kvincije Krispin
Kserkso (Xerxes) II 33,4
Kuma (Cumae) 14,1
Kumanci (Cumam) I 4, 2
Kurije, Manije (M' Curius), konzul290. pro Kr., I 14,6
Kurion, Gaj (c. Curio) II 48, 3; 55,1; 68,1
Kvadrigarije v. Klaudije
Kvincije Krispin (Quintius Crispin us) 11100,5
Kvintilije Var, (Sekst) (lSex.! Quintilius Varus) II 71, 2 bis
Kvintilije Var, (Publije) (lP.! Quintilius Varus), sin prethodnoga, 11117,2;
118, 1. 4; 119,4. 5
(Kvintilije) Var (lQuintilius/ Varus) II 55,4

Labijen, Tit (T. Labienus), pucki tribun, II 40, 4; 55, 4

Labijen (Labienus), sin prethodnoga, 1178, 1
Lakedemonac (Lacedaemonius) 16, 3 (Likurg); 18,2 (govornik)
Lakedemonci (Lacedaemonii) 12, 1; 4, 1
Lakonci (Lacones) I 18, 3

290
 KAZALO

Lakonija (Laconica) 13. 1

Lamija v. Elije
Langobardi (Langobardi) II 106. 2
Laodikija (Laodicia) II 69. 2
Larisa (Larissa) 14.4
Lasten (Lasthenes) II 34. 1
Laterenz v. Juvencije
latinska dosjetljivost (Latinus lepor) I 17. 1; latinske legije (legiones Latinae)
18.5.
Laurentske mocvare (Laurentinae paludes) II 19. 1
Lazni Filip (Pseudophilippus) I 11. 1
Lebed (Lebedus) I 4. 3
Lelije. (Gaj) (Ie.! Laelius) I 17.3; II 9. 1
Leliji (Laelii). dvojica prijatelja Scipiona. II 127. 1
Lenat v. Popilije
Lentul v. Kornelije
Lentuli (Lentuli). dvojica Lentula. Lucije Krur i Publije Spinter. II 53. 1
Lepid v. Emilije
Leukada (Leucas)
Lezb (Lesbos) 12.3; 4. 4
Libon v. Druz
Licinije v. Kras
Licinije Nerva Silijan. Aulo (A. Licinius Nerva Silianus) II 116.4
(Licinije) Kalvo. (Gaj) (Ie. Liciniusl Calvus) II 36. 2
Licinijev zakon (lex Licinia) II 6. 3
Lid (Lydus) I 1.4
Lidija (Lydia) I 1.4
Likija (Lycia) II 102. 3
Likijci (Lycii) II 69. 6
Likurg (Lycurgus) I 6. 3
Limira (Limyra) II 102. 3
Livija (Livia) II 71. 2 (Julija Augusta); 75. 2; 79. 2; 94. 1; 95. 1
Livije (Livius). povjesnik. 117.2; II 36. 3
Livije Druz Klaudijan. (Lucije) (ILl Drusus Livius Claudianus). otac Livijin.
II 71. 2; 75. 3; 94. 1
Livije Druz. Marko (M. Livius Drusus). pucki tribun. II 13. 1. 3; 14. 1; 15. 1
Lizip (Lysippus) I 11.4
Lolije. Marko (M. Lollius) II 97. 1; 102. 1

291
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Lucerija (Luceria) I 14, 4

Lucilija (Lucilia) II 29, 2
Lucilije (Lucilius), pjesnik, II 9, 4
Lucilije, Sekst (Sex. Lucilius) II 24, 2
Luka (Luca) I 15, 2
Lukrecije (Lucretius), pjesnik, II 36, 2
Lukrecije Ofela, (Kvint) (lQ.! Lucretius Ofella) II 27, 6
Lukrinsko jezero (Lucrinus lacus) II 79, 2
Lukul, Lucije (Lieinije) (L. lLiciniusl Lucullus) II 33, 1. 2 bis. 4; 34, 2; 40,
5;48,6
Lukul (Lucullus), sin prethodnog, II 71, 2
Lukul, Marko (Licinije) (M. lLiciniusl Lucullus), brat Lucija (Lieinija) Lu-
kula, II 28, 1
Lukuli (Luculli), dvojica, II 48, 6
Luperkal (Lupercal) I 15, 3
Luperkalije (Lupercalia) II 56, 4
Lupija (Lupia) II 105,3
Lurije, Marko (M. Lurius) II 85, 2
Lutacije Katul, Kvint (Q. Lutatius Catulus), konzulI02. pr. Kr., II 12,5;
22,3
(Lutacije) Katul, Kvint (Q. ILutatiusl Catulus), sin prethodnoga, II 32, 1
bis; 43, 3 bis; 48, 6

Magije V. Decije Magije

Magije Celer Velejan (Magius Celer Velleianus), brat povjesnika Veleja Pa-
terkula, II 115, 1
Magije Minacije (Magius Minatius) II 16,2
Magnezija (Magnesia) I 4, 1
Makedonei (Macedones) 16,6 bis
Makedonija (Macedonia) 16,5; 9, 4 bis; 11, 1. 3; II 8, 1; 23, 3; 38, 5; 59, 2; 69,
3.6; 70, 1; 98, 2; 101,2; 1l0, 4. 6
Makedonik (Macedonicus) II 74,4
Makedonski (Macedonicus), nadimak Kvinta Metela, I 11,2. 3; 12, 1; II 5,
2; makedonska pobjeda (Macedonica victoria) 110,3
Manein V. Hostilije
Manilije, (Gaj) (lC.! Manilius) II 33, 1
Manilije, Manije (M' Manilius), konzulI49. pr. Kr., 113,1
Manlije (Maksim, Gnej) (lCn.! Manlius IMaximusl), konzul105. pr. Kr.,
II 12,2

292
 KAZALO

Manlije (Torkvat), Tit (T. Manlius ITorquatusl) II 38, 2. 3

Manlije Acidin (Manlius Acidinus) II 8, 2
Manlije Vulzon, Gnej (Cn. Manlius Vulso), konzul244. pr. Kr., I 15,2; II
39,2
(Manlije) Torkvat, (Aulo) (lA. Manliusl Torquatus), konzul244. pr. Kr., I
14,8
Marcel v. Klaudije
Marcije (Reks, Kvint) (lQ.I Marcius IRexl), konzul118. pr. Kr., 115,5
Marcije Krisp, (Kvint) (lQ.I Marcius Crispus) II 69, 2
(Marcije) Cenzorin, (Gaj) (Ie. Marciusl Censorinus) II 14,3; 102, 1
(Marcije) Cenzorin, Lucije (L.IMarciusl Censorinus), konzul149. pr. Kr.,
113,1
Marije Egnacije (Marius Egnatius) II 16, 1
Marije, Gaj (e. Marius) I 15,5; II 9, 4; 11, 1; 12, 1. 2. 5; 15,3; 16,4; 17, 3; 18,
6 bis; 19, 1. 2. 3. 4 bis; 20, 2. 5; 21, 5 bis; 22, 1. 3 bis; 23, 1; 41, 2; 43, 1. 4; 128,
3; Marijeva stranka (Marianae partes) II 24, 4
Marije, Gaj (e. Marius), sin prethodnoga, II 26,1; 27,1. 4. 6 bis
Marika (Marica) II 19, 2
Markomani (Marcomanni) II 108, 1; 109,5
Maroboduj (Maroboduus) II 108, 1. 2; 109,5
Mart (Mars) 18,4; II 100,2; Mart Gradiv (Gradivus Mars) II 131, 1; Mar-
tova legija (/egio Martia) II 61, 2; martovske ide (idus Martiae) II 56, 3; 57,
2; Martov Narbon (Narbo Martius) I 15, 5; II 7, 8
Marui V. Epidije Marui, (Lucije)
Madani (Marsi) II 15, 1
Marzanski rat (bellum Marsicum) II 21,1; 29,1
Masilija (Massilia) II 7, 7; 50, 3; 102,3
Mecenat, Gaj (e. Maecenas) II 88, 2
Medija (Media) II 40, 1; 82, 1
Medont (Medon) 12,2
MedontoviCi (Medontidae) 12,2
Medani (Medi) I 6, 1. 6
Medanin (Medus), Arbak, 16,2
Megara (Megara) 12,2
Megasten (Megasthenes) 14, 1
Melant (Melanthus) 12, 1
Mena (Mena) II 73, 3; 77, 3
Menandar (Menander) I 16,3
Menekrat (Menecrates) II 73, 3; 77, 3

293
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVljEST

Menelaj (Menelaus) I 1 3
Merula v. Kornelije
Mesala Korvin, (Marko) (1M.! Messala Corvin us) II 36,2; 71, 1 bis; 84,1;
112,2
Mesalin, (Marko) (1M.! Messalinus), sin prethodnoga, II 112,1
Metapont (Metapontum) I 1, 1
Metel v. (Cecilije) Metel Makedonski, (Cecilije) Metel Numidski, (Cecilije)
Metel Pije, (Cecilije) Metel Kretski
Meteli (Metelli), braca Gaj i Marko, sinovi Kvinta Cecilija Metela Make-
donskog, II 8, 2 bis
Meteli (Metelli), dvojica, cenzori iste godine, II 11,3
Mijunt (Myus) 14,3
Mikena (Mycenae) I 1,2
Mile (Mylae) II 79,4
Milet (Miletus) 14,3; II 7, 7
Milon v. Anije
Miltijad (Miltiades) 18,6
Minacije v. Magije
Minervin Skolacij v. Skolacij Minervin
Minturne (Minturnae) I 14,6
Minturnjani (Minturnenses) II 19,2
Minucije, (Marko) (1M.! Minucius) II 8, 3
Mirina (Myrina) 14,4
Mirmidonci (Myrmidones) 13,1
Mitilena (Mytilene) 14,4; II 53, 2
Mitilenci (Mytilenaei) II 18,3
Mitridat (Mithridates) II 18, 1. 3 bis; 23, 3. 5. 6; 24, 1; 33, 1 bis; 37, 1; 40, 1;
Mitridatov rat (bellum Mithridaticum) II 18,6; 33, 1
Mizen (Misenum) II 77,1
Mucijan v. Kras
Mucije, Scevola, Kvint (Q. Mucius Scaevola), cuveni pravnik i vrhovni sve-
cenik, II 9, 2; 26, 2
Mucije Scevola, Publije (P. Mucius Scaevola), konzul133. pr. Kr., II 2, 2
Mumije Ahajski, Lucije (L. Mummius Achaicus) I 12, 1. 5; 13, 1. 2. 4; 38,
4; 128,2
(Munacije) Planko, (Lucije) (lL. Munatiusl Plancus) II 63, 3; 64,1; 67, 3. 4;
74,3; 76, 2; 83, 1. 3; 91, 1; 95, 3 bis
Murena, Lucije (L. Murena) 1191,2 bis; 93, 1
Murko V. Stacije

294
 KAZALO

Mutilije v. Papije
Mutina (Mutina) II 61, 4; 73, 2

Narbon Martov (Narbo Martius) 115,5; II 7, 8

Nauport (Nauportum) II 110,4
Nazon (Naso) II 36, 3
Neapol (Neapolis) 14,2; II 76, 1
Neapoljani (Neapolitani) II 123, 1
Nepa (Nepe) I 14,2
Neptunija v. Tarent Neptunija
Nerva v. Licinije
Nestor (Nestor) I 1, 1
Nikomed (Nicomedes) II 4, 1; 39, 2
Nin (Ninus) 16,6
Nola (Nola) 17,2.3; II 18,4; 20, 4; 123, 1; Nolski rat (Nolanum bellum)
II 17, 1
Norban, Gaj (c. Norbanus), konzul83. pro Kr., II 25, 4
Noricani (Norici) II 39, 3; 109, 3; noricko kraljevstvo (Noricum regnum)
II 109,5
Numancija (Numantia) II 4, 2 bis. 3; 5,1; Numancijski rat (bellum Numan-
tinum) II 1,3; 9, 4; 90, 3
Numidija (Numidia) II 39, 2
Numidski v. (Cecilije) Metel Numidski, Kvint
Numonije Vala (Numonius Vala) II 119,4

Ofela v. Lukrecije Ofela

Oktavija (Octavia), sestra Augustova, II 78, 1; 93,1
Oktavijan V. Julije Cezar Oktavijan August, Gaj
Oktavije, Gnej (Cn. Octavius), pobjednik nad Perzejevim brodovljem, 19,
5 bis. 6; II 1,2
Oktavije, (Gnej) (lCn.! Octavius), unuk prethodnoga, II 22, 2
Oktavije, (Marko) (1M.! Octavius), pucki tribun, II 2, 3
Oktavije, Gaj (c. Octavius), otac Augustov, II 59,1 bis
Oktavijini trijemovi (Octaviae porticus) 19,3
Olimpijej (Olympieum) 110,1
olimpijske igre (Olympia) 18,1; olimpijada (olympias) 18,4
Opa (Ops) II 60, 4
Opimije, Lucije (L. Opimius) II 6, 4.5.6; 7, 2. 3

295
 HISTORIAE ROMANAE I RlMSKA POVIJEST

Orest (Orestes) I 1, 3. 4; 2, 3
Orod (Orodes) II 46, 4; 91, 1
Oska (Osca) 1130,1
Ostija (Ostia) 1194,3
oscansko susjedstvo (Osca vicinia) 14,2
Otac Liber (Liber Pater) II 82, 4 bis
Oton v. Roscije Oton
Ovidije v. Nazon

Pakor (Pacorus) 1178, 1

Pakuvije (Pacuvius) 119,3
Palacij (Palatium) I 8,4; 15,3; II 14,3
Palinur (Palinurus) II 79, 3
Panar (Panares) 1134, 1
Panetije (Panaetius) I 13, 3
Panonci (Pannonii) 1196,2; 110,5; 121, 2
Panonija (Pannonia) 1139,3; 98,1; 104,4; 109,3; 110,2; 114,4
Panonski rat (bellum Pannonicum) 1196,2; 114,1; 117, 1
Panza, (Gaj) (lC.! Pansa), konzul43. pro Kr., II 57, 1; 61, 3; 62, 4
Papije Mutil (Papius Mutilus) II 16, 1
(Papije) Pizon, Marko (M.IPapiusl Piso) II 41, 2
Papirije Karbon, (Gaj) (lC.! Papirius Carbo), pucki tribun, II 4, 4; 9,1
(Papirije) Karbon, (Gnej) (lCn. Papiriusl Carbo) II 12,2
(Papirije) Karbon, (Gnej) (lCn. Papiriusl Carbo), konzul85., 84. i 82. pro
Kr., II 24, 5; 26, 1
(Papirije) Karbon, Gaj (G.IPapiriusl Carbo), brat prethodnog, bivsi pretor,
1126,1
Par (Paros) 14,3
Parilije (Parilia) I 8, 4
Parmljanin V. Kasije Parmljanin
Part (Parthus) 100, 1; 101,3; 102, 1
Parti (Parthi) II 24, 2; 40, 1; 46, 4; 53, 1; 78, 1 bis; 82, 1; 91, 1; 94, 4; 101, 1.
2; 119, 1
Partski rat (bellum Particum) 1146,2; 59,4
Pasijen (Passienus) II 116,2
Patra (Patrae) II 84, 2
Paul V. Emilije Paul
Pedije, Kvint (Q. Pedius), konzul43. pro Kr., II 65, 2; 69, 5

296
 KAZALO

Pedijev zakon (lex Pedia) II 69, 5

Pelazgi (Pelasgi) I 3, 1
Pe!op (Pelops) 12, 1; 8, 2
Peloponez (Pelopponesus) 12,1; 3, 3
Pe!oponezani (Peloponnesi) I 2, 2
Pentil (Penthilus) I 1, 4
Pergam (Pergamum) I 1,2
Perpena, Marko (M. Perpenna), pobjednik nad Aristonikom, II 4, 1; 38, 5
Perpena, Marko (M. Perpenna), ubojica Sertorijev, II 30, 1
Perusti (Perustae) II 115, 4
Peruzija (Perusia) II 74, 3. 4
Peruzijani (Perusini) II 74, 4
Perzej (Perses) 19,4.6; 11, 1
Perzijanci (Persae) 16,6
Pest (Paestum) I 14,7
Petrej, (Marko) (1M.! Petreius) II 48,1; 50, 4
Picen (Picenum) I 15,3; picenski kraj / zemlja (Picenus ager) II 21, 1; 29, 1
Picenjani (Picentes) II 65, 3
Pidna (Pydna) 19,4
Pije v. Cecilije Mete!
Pindar (Pindar) I 18,3
Pinet (Pinnetes) II 110,4; 114,4
Pir (Pyrrhus) I 14,6; II 17,2
Pir (Pyrrhus), sin Ahilejev, 11,1. 3
Pirej (Piraeus) II 23, 3
Pitijski (Apolon) (Pythius /Apollo!) I 2, 1
Pizaur (Pisaurum) I 15,2
PilOn v. Kalpurnije PilOn
Placencija (Placentia) 114,8
Planko v. (Munacije) Planko, (Lucije)
Platon (Plato) 116,4
Plaucije Silvan, (Marko) (1M.! Plautius Silvanus) II 112,4
Plocije Planko, (Lucije) (lL./ Plotius Plancus), brat Munacija PIanka, II 67, 3
Pobjeda (Victoria), igre u cirku u cast Suline pobjede (Sullana Victoria),
II 27, 6
Polibije (Polybius) I 13,3
Polion v. Azinije Polion, (Gaj)
Pompej, (Kvint) (lQ.! Pompeius), konzul141. pro Kr., II 1,4.5

297
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA PQVIjEST

Pompej, Kvint (Q. Pompeius), sin prethodnoga, konzul88. pro Kr., II 17,
1; 18,6; 20, 1
Pompej, Gnej (Strabon) (Cn. Pompeiusl Strabol), otac Pompeja Velikog, II
15,3; 16,4; 20, 1; 21, 1. 4; 29, 1
Pompej Veliki, Gnej (Cn. Pompeius Magnus) II 15,3; 17,3; 18,3; 21,1; 29,
1. 5; 30,1. 2. 4; 31,1. 2; 32,1. 4; 33,1. 2 bis. 3. 4; 34, 2 bis; 37,1. 3 bis. 4. 5; 38,
6; 40, 1 bis. 2. 4. 5 bis; 44, 1 bis. 2 bis. 3. 4; 45, 2. 3; 46, 1. 2; 47, 2 bis. 3. 4; 48,
1 bis. 4. 5; 49, 2 bis. 4; 50, 1. 4; 51, 1. 2; 52, 1; 53, 1. 2; 54, 1. 2 bis; 55, 2; 61, 3;
76,1.4;79,6; 130, 1
Pompej, Gnej (Cn. Pompeius), stariji sin Gneja Pompeja Velikog, II 55,
2.4
Pompej, Sekst (Sex. Pompeius), mladi sin Pompeja Velikog, II 53,1; 72, 4;
77, 1. 2. 3; 78, 1; 79, 1. 2. 4. 5; 80, 1 bis; 87, 2
Pompej, (Sekst) (lSex.! Pompeius), konzul14. pro Kr., II 123,2
Pompejeva stranka (Pompeianae partes) II 48, 3; 49, 3; 52, 3; 62, 1. 6; 63, 3;
65, 1; 73, 2; Pompejevo brodovlje (Pompeiana classis) II 79, 4; Pompejeve
vojske (Pompeiani exercitus) II 55, 1; Pompejevi vrtovi (Pompeiani horti)
II 60, 3; Pompeji (Pompeii), pripadnici obitelji Pompeja, II 1,4; 21, 5; pom-
pejevci (Pompeiani) II 49, 3; 51, 3; 52, 4
Pompeji (Pompeii), grad, II 16,2
Pomponije Flak, (Lucije) (lL./ Pomponius Flaccus) II 129, 1
Pomponije, (Lucije) (lL./ Pomponius), pisac atelana, II 9, 6
Pomponije, (Marko) (1M.! Pompon ius), rimski vitez vjeran Gaju Grakhu,
II 6, 6
Poncije Telezin (Pontius Telesinus) II 16, 1; 27, 1. 2. 3. 5. 6
Pont (Pontus) II 23, 6; 38, 6; 40, 1; Pontsko more (mare Ponticum) II 101,
3; pontski kralj (Ponticus rex), Mitridat, II 18, 1; pontski trijumf (Ponticus
triumphus) II 56, 2;
Pontidije, (Gaj) (lC.! Pontidius) II 16, 1
Popedije Silon (Popaedius Silo) II 16, 1
Popilije (Lenat, Publije) (lP.! Polilius ILaenasl), konzul132. pro Kr., II 7, 4
Popilije Lenat, Marko (M. Popilius Laenas) I 10, 1
(Popilije) Lenat, Publije (P. IPopiliusl Laenas), pucki tribun 84. pro Kr., II
24,2
Porcije (Katon, Marko) (1M.! Porcius ICatol), unuk Katona Starijeg, konzul
118. pr. Kr., I 15,5; II 7, 8
Porcije Katon, (Lucije) (lL./ Porcius Cato) II 16,4
(Porcije) Katon, Gaj (c. IPorciusl Cato), unuk Katona Starijeg, konzul114.
pro Kr., II 8, 1
(Porcije) Katon, Marko (M. IPorciusl Cato), Stariji, 17,2.4; 13, 1; 17,2.3;
II 8, 1; 35, 2; 128,2

298
 KAZALO

(Porcije) Katon, Marko (M. /Porcius/ Cato), Mladi Uticki, II 35,1; 38, 6; 45,
4.5 bis; 47, 4; 49, 3; 54, 3; 71, 1
Porcijeva obitelj (familia Porcia) I! 35, 2
Postum v. Agripa, Vibije
Postumije (Albin), Spurije (Sp. Postumius /Albinusl), konzul334. pr. Kr.,
114,3.4
Postumije Albin, (Aulo) (lA.! Postumius Albinus) 110,6
Potencija (Potentia) I 15,2
Prenest (Praeneste) I! 26, 1; 27, 3. 6; 74, 3
Prijena (Priene) I 4, 3
Ptolemej (Ptolemaeus), Filometor, I 10, 1
Ptolemej (Ptolemaeus), kralj Cipra, I! /38, 6/; 45, 4
Ptolemej (Ptolemaeus), Ptolemej XIII., sin Ptolemeja XI!. Auleta, I! 53, 1
Publikola (Publicola) II 85, 2
Publilije Filon, (Kvint) (lQ.! Publilius Philo), cenzor 332. pr. Kr., 114,4
Punski rat (bellum Punicum) I 14,8; I! 18,4; 38, 2 bis. 4; 44, 4; 90, 2; 128, 1
Puteoli (Puteoli) I 15,3
Rabirije (Gaj) (lC.! Rabirius) I! 36, 3
Rajna (Rhenus) II 8, 3; 106,2; 119,4; 120, 1. 3
Raskupolid (Rhascupolis) II 129, 1
Raudijska polja (campi Raudii) I! 12,5
Recija (Raetia) I! 39, 3; 104,4
Recani (Raeti) II 95, 1; 122, 1
Regul (Regulus) I! 38, 2
Remetalk (Rhoemetalces) II 112,4
Rim (Roma) 18,4; 11,5; 12,7; 14, 1; I! 3, 3; 4, 6; 11,2; 45,5; 59, 6; 62, 3;
102,3; 111, 1; 129, 1
Rimljani (Romani) 14,2; 7, 3; 9, 2. 5; 12, 1. 2; 15, 1; 17, 1; I! 1, 1. 3; 15, 1;
16,2; 17, 1; 18, 1. 2; 23, 4 bis; 24, 3; 27, 7; 30,1; 44, 4; 66, 5; 81, 3; 90,3; 108,
2; 109, 1; 118,3; 119, 1; Rimljanin (Romanus) II 37,4; 82, 3; Rimljanke
(Romanae) II 75, 3; rimski grad (urbs Romana) 16,4; 1121, 3; rimski bojni
red (Romana acies) I! 27, 3; rimski narod (populus Romanus) 16,6 bis; 9,
3; II 4, 1; 12,2; 16,3.4 bis; 21, 4; 28, 2; 30, 3; 34, 1; 37, 5; 38, 5; 42, 1; 45, 1;
46,4; 49, 4; 89,2; 90, 2. 3; 91, 1; 94, 4; 100,2; 121, 1; 124,2; 128, 1. 4; 129,3;
rimski bojni znakovi (signa Romana) I! 91, 1; rimsko carstvo (imperium
Romanum) I! 52, 3; 75, 3; 90, 2; 103,4; 120, 1; 131, 1; rimsko gradanstvo
(civitas Romana) I! 118,2; rimsko savezniStvo (societas Romana) I! 100,
1; rimska upornost (Romana constantia) I 10,2; rimska vojska (exercitus
Romanus) II 18,4; 30, 6; 34, 1; 46, 4; 90, 2; 95, 2; 106,2; rimske vojske
(exercitus Romani) II

299
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVljEST

101,2; rimsko ime (Romanum nomen) 112,5; 14, 1; II 27,1; 52, 3; 53, 2; 60,
1; 128,3; 131, 1; rimski konzul(consul Romanus) II 20, 1; rimski konzuli
(consules Romani) II 16,4; rimska straia (statio Romana) II 82, 2; rimska
stega (Romana disciplina) II 109, 1; rimska pravednost (Romana iustitia) II
118, 1; rimski naCin zivota (disciplina Romana) II 110, 5; rimski jezik (lin-
gua Romana) II 110, 5; rimska srcanost (Romani animi) II 119,2; rimsko
oruzje (Romana arma) II 119,2; rimski vojnik (miles Romanus) II 112,5;
rimski vojnici (milites Romani) II 119,2; rimska vlast (Romanum imperium)
I 12,6; rimske vojskovode (Romani duces) II 80, 3; rimski zapovjednici
(imperatores Romani) II 15,3; rimska tragedija (Romana tragoedia) I 17,
1; rimski gradani (cives Romani) II 7, 7; 18, 1; 21,1; 110,6; rimski gradanin
(civis Romanus) II 6, 5; 22, 5; 28, 3; 45, 1; rimski vitez (eques Romanus) II
6,6; 30, 2; rimski vitezovi (equites Romani) II 111, 1
Rod (Rhodus) II 59, 6; 99, 4; 103, 1
Rodani (Rhodii) 19,2; II 18,3
Romul (Romulus) 18,4.5
Roscije Oton, (Lucije) (lL./ Roscius Otho) II 32, 3
Rubikon (Rubico) II 49, 4
Ruf v. Egnacije, Salvidijen
Rupilije, (Publije) (lP.! Rupilius) II 7, 4
Rutilije (Lup), Publije (P. Rutilius /Lupusl), konzul90. pr. Kr., II 15, 1; 16,4
Rutilije (Rut), Publije (P. Rutilius !Rufus/), povjesnik, II 9, 6; 13,2

Sabinjani (Sabini) 18,5; 14,6.7; sabinske djevojke (virgines Sabinae)

8,6
Sakriport (Sacriportus) II 26, 1. 2; 28, 1
Sakrovir (Sacrovir) II 129, 3
Salamina (Salamis) I 1, 1
Salerno (Salernum) I 15, 3
Salustije, (Gaj) (Ie.! Sallustius) II 36, 2. 3
Saluvljani (Sallues) I 15, 4
Salvidijen Ruf, (Kvint) (lQ.! Salvidienus Rufus) II 59, 5; 76, 4
Sam (Samos) 14,3
Samnicani (Samnites) 114,3; II 27,1. 6
Samotraka (Samothracia) 19,4
Sardanapal (Sardanapalus) I 6, 2
Sardinija (Sardinia) II 38, 2
Satikula (Saticula) I 14, 4
Saturnin V. Apulej, Sencije
Scevin V. Aurelije

300
 KAZALO

Scevola v. Mucije
Scipion v. Kornelije
Scipioni (Scipiones), Lucije i Publije Scipion, edili 147. pr. Kr., II 8, 2
Secija (Setia) I 14,2
Segest (Segestes) II 118, 4
Sejan V. Elije
Sekstije Kaivin, (Gaj) (lC.! Sextius Calvin us) I 15,4
Sekstijske toplice (aquae Sextiae) I 15,4; II 12,4
Seleukija (Seleucia) II 46, 4
Semirarnida (Semiramis) 16,2
Semnonci (Semnones) II 106,2
Sempronije (Blez, Gaj) (lC.! Sempronius IBlaesusl), konzul244. pr. Kr., I
14,8
Sempronije Grakh (Sempronius Gracchus), Ijubavnik Augustove kceri Julije,
II 100,5
Sempronije Longo, (Tiberije) (lTi.! Sempronius Longus) II 90, 2
Sempronije Sof, (Publije) (lP.! Sempronius Sophus), konzul266. pr. Kr.,
14, 7
(Sempronije) Grakh, Tiberije (Ti.ISemproniusl Gracchus), otac brace Gra-
kha, II 2, 1; 7, 1
(Sempronije) Grakh, Tiberije (Ti.ISemproniusl Gracchus), stariji od dvojice
brace, II 2, 1; 3, 1. 2; 7, 4
(Sempronije) Grakh, Gaj (C.ISemproniusl Gracchus), mladi od dvojice braCe,
II 2, 3; 6, 1. 4. 5. 6 bis. 7; 7, 7
Sencije Saturnin, Gaj (C. Sentius Saturninus) 1177,3; 92,1. 2; 103,3; 105,
1; 109,5
Sergije Katilina, (Lucije) (lL./ Sergius Catilina) II 34, 3. 4; 35, 5
Sertorije, Kvint (Q. Sertorius) II 25, 3; 29, 5; 30,1; 90, 3
Sertorijev rat (Sertorianum bellum) II 30, 5
Servije Galba V. Galba
Servi1ija (Servilia) 1188, 3
Servilije (Cepion), Gnej (Cn. Servilius ICaepiol), konzul140. pr. Kr., II 21, 5
Servi1ije (Cepion), Kvint (Q. Servilius ICaepiol), konzul106. pr. Kr., II 53, 4
Servilije (Vacija) Izaurski, Publije (P. Servilius IVatial Isauricus), konzul48.
pr. Kr., II 39, 2; 53, 2
Servilije Cepion, (Kvint) (lQ.! Servilius Caepio) II 1,3
Servilije Glaucija, (Gaj) (lC.! Servilius Glaucia) II 12,6
(Servilije) Cepion, (Gnej) (lCn. Serviliusl Caepio), cenzor 125. pr. Kr., II
10,1

301
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVI)EST

(Servilije) Cepion, (Kvint) (lQ. Serviliusl Caepio), konzull05. pr. Kr., II

12,2
Servilije, (Gaj) (lC.! Servilius), pretor, IllS, 1
Serviliji (Servilii), dvojica Sulinih vojskovoda, II 28, 1
Sicilija (Sicilia) II 38, 2; 72, 4; 73, 3; 75, 3; 77, 2. 3; 78, 1; 79, 2; 80, 2; 82, 1
Sigimer (Sigimerus) II 118,2
Silan, (Marko) (1M.! Silanus), konzul109. pr. Kr., II 12,2
Silan, Marko (M. Silanus) II 77, 3
Silijan V. Licinije
Silije (Nerva), Publije (P. Silius INerval) II 83, 3; 101,3; 116,4
Silije, (Gaj) (lC.! Silius) II 130,3
Silon V. Popedije
Silvan V. Plaucije Silvan, Marko
Sinuesa (Sinuessa) I 14, 6
Sirakuza (Syracusae) II 7, 7; 38, 2
Sirija (Syria) I 10, 1; II 37, 5 bis; 38, 6; 46, 2. 3. 4; 69, 2 bis; 78, 1; 101, 1; 117,2
Siscija (Siscia) II 113, 3
Sizena, (Lucije) (lL./ Sisenna) II 9, 5. 6 bis
Skolacij Minervin (Scolacium Minervium) 115,4
Skordiscani (Scordisci) II 8, 3; 39, 3
Skribonija (Scribonia) II 100,5
Smirna (Smyrna) I 4, 4; II 69, 1
Sofoklo (Sophocles) I 16, 3
sokratovska usta (Socraticum os) I 16,4
Sora (Sora) I 14, 5
Sozije, (Gaj) (lC.! Sosius) II 85, 2; 86, 2
Sparta (Sparta) I 6, 3
Spartak (Spartacus) II 30, 5
Spolecij (Spoletium) I 14,8
Stacijan (Statianus) II 82, 2
Stacije Murko, (Lucije) (lL./ Statius Murcus) II 69, 2; 72,4; 77, 3
Statilije Sizena, (Tiberije) (lTi.! Statilius Sisenna) II 14,3
Statilije Taur, (Tit) (IT.! Statilius Taurus) II 85, 2; 127, 1
Strabon V. Julije Cezar
Straton Egejac (Strato Aegeates) II 70, 4
Suesa Aurunka (Suessa Aurunca) I 14,4
Sula v. Kornelije
Sulpicije, Publije (P. Sulpicius) II 9, 2; 18,4; 19, 1 bis; 20, 2; 36, 2

302
 KAZALO

Sura v. Emilije
Sutrij (Sutrium) I 14,2

Taracina (Tarracina) I 14,4

Tarent Neptunija (Tarentum Neptunia) I 15,4
Tarpejska hrid (saxum Tarpeium) II 24, 2
Taur v. Statilije
Tauromenij (Tauromenium) II 79, 4
Teba (Thebae) I 18,3
Tebanac (Thebanus) I 18,2 (govornik)
Tegeja (Tegea) I 1, 2
Telamon (Telamon) I 1,1
Telezin v. Poncije
Temen (Temenus) 12, 1
Ten (Tenos) 14,3
Teodot (Theodotus) II 53, 2
Teofan (Theophanes) II 18, 2
Terencije (Terentius), pisac komedija, I 17, 1
Tergest (Tergeste) lIllO, 4
Tesal (Thessalus) 13, 1. 2 bis
Tesalci (Thessali) I 3, 2
Tesalija (Thessalia) 13, 1. 2; II 52, 1
Tesprocanin (Thesprotius), Tesal, 13, 1
Tesprotija (Thesprotia) I 1, 1
Teukar (Teucer) I 1, 1
Teutonci (Teutoni) II 8, 3; 12,2.4 bis; teutonska vojna (Teutonica militia)
II 120, 1
Tiber (Tiberis) II 6, 7; 45, 5
Tiberije v.
Tibul (Tibullus), pjesnik, II 36, 3
Ticije, (Marko) (1M.! Titius) II 77, 3
Ticije, (Marko) (1M.! Titius) II 79, 5; 83, 2
Tifata (Tifata) II 25, 4
Tir (Tyros) II 7, 7
Tiranka (Tyria), Elisa iii Didona, 16,4
tirsko brodovlje (Tyria classis) 12,3
Tizamen (Tisamenus) 11,4
Torkvat v. Manlije

303
 HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVI]EST

Tracani (Thraces) II 112,4

Trakija (Thracia) II 98,1; 101, 3
Trebonije, Gaj (G. Trebonius) II 56, 3; 69,1; 87,3
Troja (Troia) 12, 1; 3, 3; 8, 4
Trojanski rat (bellum Troianum) 15,3
Tukidid (Thucydides) II 36, 2
Tulije Ciceron, Marko (M. Tullius Cicero) 117,3; II 14,3; 34, 3. 4; 35,4;
36, 1. 2 bis; 45, 1 bis. 2 bis; 48, 5; 58,4; 62, 1. 6; 64, 3. 4; 65, 1; 66, 2. 4. 5 bis;
128,3
Turiji (Thurii) II 68, 2
Tuskul (Tusculum) II 128,2

Utika (Utica) 12,3

Vala v. Numonije
Valencija (Valentia) 114,8
Valerije Ancijat (Valerius Antias) II 9, 6
Valerije Flak, (Lucije) (ILl Valerius Flaccus) 115,5; II 23, 2; 24,1
Var v. Kvintilije
Varon (Varro) II 71, 2
Varon (Varro), pjesnik, II 36, 2
Vatinije, (Publije) (lP.! Vatinius) II 69, 3 ter
Vejani (Veientes) 18,5
Velej Gaj(G. Velleius), povjesnikovdjed, II 76,1
Velejan v. Magije
Velija (Velia) II 79, 3
Venecija (Venetia) II 76, 2
Venera (Venus) II 41, 1
Ventidije, (Publije) (lP.! Ventidius) II 65, 3; 78, 1
Venuzija (Venusia) I 14, 6
Vergilije (Vergilius) II 36, 3
Vesta (Vesta) II 131, 1
Veter v. Antistije
Veturije Kalvin, (Tit) (IT.! Veturius Calvin us) I 14,3
Vezuv (Vesuvius) II 30, 5
Vibije Postum, (Gaj) (lC.! Vibius Postumus) II 116,2
Vibilije (Vibilius) II 78, 3
vijenski puk (puk Vijenjana) (Viennensium plebs) II 121, 1

304
 KAZALO

Vindelicani (Vindelici) II 39, 3; 95,1; 104,4; 122, 1

Vinicije, Marko (M. Vinicius), adresat, 18, 1; 12,6; 13, 5; II 7, 5; 49, 1; 65,
2; 101,3
Vinicije, Marko (M. Vinicius), djed adresata, II 96, 2; 104,2
Vinicije, Publije (P. Vinicius), otae adresata, II 103, 1
Virijat (Viriathus) II 1,3 bis
Vizurga (Visurgis) II 105, 1

305
 SADRZAJ

Josip Miklic
UVOD
5
Biljeske uz uvod
26

C.VELLEI PATERCULI
HISTORIAE ROMANAE

GAJVELEJPATERKUL
RIMSKA POVIJEST
31

FONTES LECT:ONUM
213

Biljeske uz prijevod
225

KAZALO IMENA
275
 LATINA ET GRAECA
GAJ VELEJ PATERKUL / RIMSKA POVIJEST
Biblioteka Latina & Graeca
Knjiga LVII

Izdavac
Izdanja Antibarbarus d.o.o.
Zagreb, Nova yes 4

Za izdavaca
Albert Goldstein

Glavni urednik
Zlatko Seselj

Urednistvo
Bruna KuntiC-Makvic, Darko NovakoviC,
Damir Salopek, Zlatko Seselj, Dubravko Skiljan

Sjediste urednistva
c/o Privatna klasicna gimnazija
Zagreb,
Harambasiceva 14

Priprema i oprema
Izdanja ANTIBARBARUS d.o.o.

Tisak
Grafomark d.o.o.
Zagreb, Josipa Loncara bb

Zagreb, 2006.

Ovo izdanje potpomogli su:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske
eIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveucilisna knjiznica -
Zagreb

UDK 94(37)(093)

VELLEIUS Paterculus, Gaius

Rimska povijest / Gaj Velej Paterkul ;
preveo i priredio Josip MikliC. - Zagreb:
Izdanja Antibarbarus, 2006. - (Biblioteka
Latina et Graeca ; knj. 57)

Na spor. nasI. str.: C. Vellei Paterculi

Historiae Romanae. - Tekst usporedo na
hrv. i lat. jeziku. - Kazalo.

ISBN 953-249-006-X

I. Rimsko Carstvo -- Povijesni izvori

301025121