Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet
Odsjek za b/h/s jezik i knjievnost

ROMAN NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA MILANA

KUNDERE U KRITIKOMETODIKOM SISTEMU
Predmet: Metodika nastave jezika i knjievnosti

Studentica: Sumejja Durmi

Mentor: prof. dr. Muhidin Danko

Zenica, maj, 2015. godina

ROMAN NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA MILANA KUNDERE U

KRITIKO METODIKOM SISTEMU

Poetika ale i stvarnosti je kljuna u Kunderinom pisanju. Kundera odbacuje mone ustanove i
ideologije koje ele da unite ovozemaljsku sreu pojedinca i da je rtvuju nekim viim ciljevima.
Rijei se javljaju u vie oblika i znaenja, i to suprostavljene, od slabijih znaenja i oblika se
prelazi na jae, pa sve do najjaih, dok se ne dobije najsnaniji efekat. Tako je, u ovom romanu,
suprotstavljena nepodnoljivost i lakoa u kontekstu ivota. Nepodnoljivost je ljudska stvarnost,
prolaznost i smrti, a lakoa je razbijanje uobiajnih ljudskih konvencija i manifestacija ljudske
slobode. Kundera nam je dao smjernice: najtei teret nas lomi, pod njim se savijamo, blii smo
zemlji, a lakoa, odsustvo tereta, ini nas lakim od zraka, udaljava nas od ovozemaljskog
postojanja i ini nas imaginarnim. Kunderini likovi podsjeaju na Kamijevog Mersoa; ivot ne
treba shvatati previe tragino, ma kakav bio. Prolaznost i smrt treba da pretvorimo u slobodu i
da ivot nainimo podnoljivim, lahkim i smijenim.

I DIO
DA LI JE TEINA ZAISTA STRANA, A LAKOA DIVNA?
Kojim oblikom kazivanja roman poinje? Da li u I poglavlju ima interetekstualnosti? Pronaite
primjere u kojima se moe pronai intertekstualnost i aluzivnost na na druge tekstove i djela?
Roman poinje intertekstulanim uvoenjem Nieove filozofije, kao i drugih kao to je mit o
Edipu, Parmenidovo poimanje svijeta to nam pisac ve na poetku uvodi kao neke od latj motiva
kojima e roman biti proet. Roman poinje kao esej o ljudskoj egzistencije nain govorenja
iziskuje da pripovjeda bude odmakunt od radnje kao ekstradijagetski-heterodijagetski.
Dok u odreenim dijelovima teksta, ovisno o radnji i potrebi kazivanja, kako bi se to vie
pribliilo itaocu pisac pie u 1. licu.
Ako se svaka sekunda naeg ivota bude bezbroj puta ponavljala, biemo prikovani za vjenost
kao Isus za kri. Takva pomiso je uasna. U svijetu vjenog vraanja svaki gest je optereen
teinom nepodnoljive odgovornosti. Zbog toga je Nietzseche misao o vjenom vraanju nazvao
najteim teretom.1

1 Kunder, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja, Veselin Maslea, Sarajevo,

1986., str. 9

Samo, je li teina zaista strana, a lakoa divna?2

To pitanje je postavio jo Parmenid u estom vijeku prije Krista. Vidio je itav svijet podijeljen
na parove suprotnosti: svjetlost tama, grubost njenost, toplina hladnoa, postojanje
nepostojanje. Jedan pol suprotnosti bio je za njega pozitivan (svjetlost, toplina, njenost,
postojanje) drugi negativan. Takva podjela na pozitivne polove moe nam izgledati sasvim
jednostavna. Sve do jednog sluaja ta je pozitivno, teina ili lakoa? Parmenid je odgovorio:
Lakoa je pozitivna, teina negativna.3
Kao to je ve reeno, Kundera nam je na samom poetku romana dao smjernice o teini i lakoi.
Mit o vjenom vraanju govori, per negationem, da je ivot koji jednom zauvijek nestane, koji
se ne vraa, slian sjeni, da je bez teine, da je unaprijed mrtav, i da je njegov uas, uzvienost ili
ljepota ako je bio straan, lijep ili uzvien ne znae pod bogom nita.4
Iz ove rezignacije da se zakljuiti da, kao to znamo, ako ivimo jednom jeste upravo kao i da ne
ivimo. Misao je izvedena iz tvrdnje da nai postupci, ako ih samo jednom inimo, nemaju
nikakvu teinu.
Kundera je objasnio ta znai jedan jedini ljudski ivot. Einmal ist keinmal, izgovara njemaku
uzreicu. Ono to se dogaa samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako ovjek moe da
ivi samo jedan ivot, to je kao da uope ne ivi.5 Sa ovako postavljenim stvarima moemo se s
pravom upitati da li uope pozitivno i negativno, odnosno lakoa i teina imaju vrijednost koja bi
mogla biti iskazana nekim nama poznatim arinima? Nisam sigurna, ali znam da je grki filozof
Heraklit rekao: Stvarnost se ne moe spoznati bez jedinstva suprotnosti. Uzimajui u obzir da
na ivot ima odreenu vrijednost, da je stvaran, moemo rei da bez teine i lakoe zajedno ne
moemo spoznati ono to ih objedinjuje ivot. Da Toma nije proveo deset dana u znaku teine
nakon rastanka s Terezom, kada je umjesto svojih pacijenata vidio nju, da li bi osjeao onu lakou
nakon ponovnog susreta s njom? Mislim da je ova poetna situacija dovoljna za razumijevanje
problematike teine i lakoe. Islamski pjesnik Mevlana je u pogledu dvije suprotnosti, dobra i zla,
ustvrdio: Zlo postoji da bi dobro jae sijalo. Ista tvrdnja se moe primijeniti na teinu i lakou:
da nije teine, kako bi lakoa dola do izraaja?

2 Ibid, str. 9
3 Ibid, str. 9 i 10
4 Ibid, str. 7
5 Ibid, str. 13

II DIO
ONAJ KO JE SLAB MORA UMJETI DA BUDE JAK!

U ovom dijelu pisac kazuje o dui koja je rob svoga tijela, elja, pouda, svim mogunostima i
nemogunostima na koja nas osuuju drutva u kojima ivimo.
Pitanja na koje moemo dati odgovor su: Kakva je uloga lika Tereze u romanu? Da li naa dua
postaje rtva tijela ukliko ne ivimo u simbiozi s istim? Odnos Tereze i Sabine?
Roman Nepodnoljiva lakoa postojanja kao jedna kompleksna cjelina prua aspekte koji
dovode do nevienih poreenja. U emu se ogleda slabost likova romana? Oni su nesvjesni svoje
slabosti kao to i njihova postojanost dolazi do izraaja u graninim situacijama.
Terezu bismo mogli osloviti kao pokretaku linost ovog romana, dok bi Tomaa osudili kao
stagnirajuu linost, jer je Tereza od samog poetka prividno slaba, dok je Toma postavljen kao
snano izgraen, ali i kao onaj koji se postepeno prilagoava i koga Tereza oblikuje. Rije
slabost vie joj nije zvuala kao neto sramno. Kad se ovjek nae suoen s nadmonim uvijek je
slab pa makar imao tijelo atlete. Ta slabost, koju ima, je onda izgledala nepodnoljiva, odvratna,
koja ih je tjerala iz zemlje, sad je odjednom poela da ih privlai. Postala je svjesna da i ona
spada meu slabe, u tabor slabih, u zemlji slabih, i da im mora ostati vjerna upravo zato to su
slabi i to hvataju dah usred reenice.6
Tereza je shvaena kao osoba koja mnogo obeava, a kad se to isto od nje trai u datom trenu,
prepredena je i zla. Njena slabost je Toma, a Tomaeva slabost su ene. Da li je Toma bio
jedinstvena prilika za Terezu da postane svjesna vlastite jaine? Tereza se suoavala sa vlastitom
slabou sve dok njena slabost nije postala sredstvo degradacije nje same. Prvi znaci slabosti se
ogledaju u njenoj enji za prevarom, to je ustvari tenja za padom definisana kao vrtoglavica,
omamljujua, nesavladiva elja za padom.
ovjek postaje svjestan slabosti i ne eli da joj se suprotstavi, ve da joj se preda. Opijen je
svojom slabou, eli da bude jo slabiji, eli da bude dolje i jo nie. 7 Tereza je svjesna svoje
slabosti i zato se i suoava sa njom. Nala se suoena sa nadmonim i postala je inferiorna u
odnosu na njega.

6 Ibid, str. 94
7 Ibid, str. 97

Ali upravo onaj ko je slab mora znati da bude jak i otii ako je onaj jaki previe slab da bi
mogao povrijediti slaboga.8 Zajednika slabost za oboje bila je pojavna stvarnost, ona je bila i
prijetnja za okrnjavanje njihove ljubavi. Selo je meusobno utoite i izvor sree.
Tereza upoznaje Sabinu, nesvjesno prihvata ljubavni trougao, u ovom dijelu romana pisac
intertkstualno uvodi Frojdovu psihologiju alter ega.
Moda bi njeno tijelo postalo prvo i jedino. Njeno tijelo bi postalo njegov alter ego, njegov
autant i asistent.9

III DIO
KOMPLEKSNOST ODNOSA MEU GLAVNIM LIKOVIMA ROMANA!

More mogunosti ostavlja ovjeka u samoi. Pored tolikog izbora mogunosti, ta se dogaa
Tomau pri susretu s Terezom?
Tomaa moemo po nainu skonavanja usporediti s Don Huanom. Dok Toma skona u nekoj
zabiti s Terezom, Don Huan skona sam u eliji nekog panjolskog samostana. Smijeno ili
alosno?
Kad Toma osvaja svijet dio po dio, spoznajui u enama ono posebno, izaziva u nama bijes,
podstie na podsmijeh svim tim enama koje su htjele biti jedine. Terezinim dolaskom, Toma
postaje predmetom podsmijeha. Tereza je njegov Es muss sein. Da li je Tereza njegova kazna?
On bi drao normalnim da bude kanjen. To je pravilo igre. U tome i jest njegova plemenitost,
to je prihvatao svako njeno pravilo. Ali, on zna da ima pravo i da ne moe biti ni govora o kazni.
Sudbina nije kazna.10 Ne, Tereza je njegova sudbina. Tereza je zid plaa. Ona je mjesto
suosjeanja, krhka i slaba, ojaana tugom svoje pojave. Tereza je olienje nezatienosti i
slabosti, a to je Tomaeva slabost koje nije ni svjestan. Terezino oruje je slabost. Slabost kao
sveopa kategorija postojanja: ovjek je uvijek slab i suprotstavljen nekoj vioj sili; ak kad ima
atletsko tijelo Dubekovo. Tereza ne moe biti suoena sa Tomaevom nevjernou, ona je poput
Dubeka suelice Brenjavu: razoruana i nesavladiva elja za padom. Tereza brzo shvaa da ona
ini dio slabih, tabora slabih, zemlje slabih i da im mora ostati vjerna ba zato to su slabi i to
8 Ibid, str. 96
9 Ibid, str. 80
10 Camus, Albert, Mit o Sizifu, Dani, Sarajevo, 2005., str. 162

hvataju dah usred reenica. I opijena svojom slabou, ostavlja Tomaa i vraa se u Prag, u grad
slabih.11
Osvrnimo se na odnos Tomaa i Sabine. Sabina osjea naklonost Tomau jer je suprotnost kiu.
Sabina Tomau dolazi kao alarm koji mu javlja da je Tereza neto drugaije. Veza izmeu Tomaa
i Sabine je iskljuivo tjelesna i kao takva opstaje. Sabina ga razumije, a on nju doivljava
posebnom. Njih dvoje nemaju prolosti ni budunosti, ve momenat koji nita ne trai niti daje.
Iz svakog odnosa mukarca i ene proizlazi neto, meutim, njihov odnos ne donosi nita, opstoji
sam o sebi. To je izdaja. Izdaja uobiajenog odnosa mehanizma muko enskih odnosa. ta
Sabinu privlai vie od izdaje?! Izdaja je naputanje redova. Izdati znai napustiti redove i otii
u nepoznato. A Sabina ne zna ni za ta ljepe od odlaska u nepoznato.12
Franz se pojavljuje kao ista suprotnost Tomau. On je primjer lirskog enskara. U svakoj trai
idealnu, u svojoj mati, osmiljenu enu i svaki put se iznova razoara. Mukarci Tomaevog tipa
(epski enskar) ale mukarce poput Franza. Traei jednu idealnu, izmie im bogatstvo arenila i
raznolikosti u kojoj svaki dio ima svoju specifinost. Za Sabinu odnos sa Franzo je imperativ
tajnosti. On je valjan samo dok je tajan. Onog momenta kad ga Franz objelodani, on postaje
besmislen. Sabina naputa Franza. Franz nastavlja ivjeti slobodno, gajei kult Sabine u sebi. Za
njega nije vana Sabina, nego ideal koji je pronaao u njoj. To je njegov nestvarni svijet, a kod
Franza je uvijek dominiralo nestvarno nad stvarnim. Kunderini likovi su likovi apsurda.
Apsurdnim ih ini odsutnost Boga. Apsurdnim ih ine njihove slabosti kojih nisu ni svjesni i
njihove zablude da vladaju nad svojim ivotom i izborima. Prihvatimo Kunderinu tvrdnju da je
svijet u klopci. emu onda mogunost izbora?! Pisao je knjievni kritiar V. Pekarek: Ne znam
gdje je mladi pjesnik skupio toliko izgubljenih iluzija o ljubavnom ivotu, gdje je pribrao dah za
prikazivanje takvih ljepota zbog kojih vie i ne elite da gajite osjeanja, koliko ona izgledaju
neljudska i u suprotnosti prema svemu to je kultura stvorila od ovjekove ljubavi. I tako na
primjeru Kunderine knjige vidimo da je bezizlazno i opasno za pjesnika da se otrgne od ivota,
od dananjice, od vieg umjetnikog poslanja protiv opijuma svih religija koje obeavaju
spasenje u zamjenu za pokornost, poriui ljubav, smijeh i slobodu u ovjekovoj ogranienoj,
tronoj i prolaznoj egzistenciji.13

IV DIO
11 Kundera, Milan, Umjetnost romana, Veselin Maslea, Sarajevo, 1990., str. 38
12 Kundera, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja, Veselin Maslea, Sarajevo,
1986., str.113
13 Kundera, Milan, Smijene ljubavi, Prosveta, Beograd, 1968, pogovor Aleksandar
Ili, str. 187 i 188

TOMAEVO POIMANJE ENE!

Ono to ga je tjeralo da juri za drugim enama nije bila enja za uitkom ( uitak je dolazio kao
dodatna premija), ve enja da se osvoji svijet.14 Toma je imao veliki broj ljubavnica, pomou
kojih je osvajao svijet ali se nikada ni na jednu ljubavnicu nije vraao vie puta u kraem
vremenu. Kako je elio biti siguran da erotsko prijateljstvo nee prerasti u agresivnost ljubavi,
sastajao se sa svojim stalnim ljubavnicama samo u prilino dugim razmacima.15

Ovim nainom Toma je iskljuivao ljubav iz svog ivota. Nije elio da se vee za ensku osobu,
odgovarala mu je njegova sloboda. Tu njegovu elju najbolje je razumijela Sabina, koju je on
smatrao svojom najboljom prijateljicom. Sabina je bila njegova stalna ljubavnica, koja je bila
zadovoljna svojim statusom i nije se alila. To je njemu (Tomau) odgovaralo. Razlog zbog ega
se Toma ovako ponaao jeste strah od ena. Taj strah mu je izazivala sudbina koju je imao sa
bivom suprugom, sinom i majkom, kojih se u kratkom roku oslobodio. Od tada je eznuo za
enama, ali je osjeao i strah od njih. Zbog toga on uvodi svoj nain odnosa sa enama. eznuo
je za njima, ali ih se bojao. Bio je prisiljen da naini izvjestan kompromis izmeu straha i udnje
i nazvao ga je erotsko prijateljstvo. Uvjeravao je svoje ljubavnice da samo nesentimentalan
odnos, u kome nijedan partner ne pretendira na ivot i slobodu drugog, i moe donijeti sreu
oboma.16
Toma je spadao u grupu mukaraca pod nazivom epski enskar, onaj kojeg tjera elja da
osvoji beskrajno arenilo objektivnog enskog svijeta. Oni u enama ne trae nikakav subjektivni
ideal pa ga sve zanima i nita ga ne moe razoarati.
Toma je zadovoljan svojim odnosom sa enama sve dok se u njegovom ivotu ne pojavi Tereza,
koja je bila posve drugaija od ostalih ena. Prema njoj je Toma osjeao neobjanjivu ljubav. On
u njoj vidio vrijednost, Tereza za njega nije objekat, ona je njegova druga polovina, djevojka o
kojoj je sanjao, djevojka pored koje je mogao spavati i ujutro se buditi. Njegova avantura sa
Terezom poela je tano tamo gdje su avanture sa drugim enama zavravale. Odigrala se na
drugoj strani imperativa koji ga je tjerao u osvajanje ena. Na Terezi nije elio nita otkrivati.
Dobio ju je ve otkrivenu.17
14 Kundera, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja, Veselin Maslea, Sarajevo,
1986., str. 239
15 Ibid, str. 18.
16 Ibid, str. 18

Tereza je vladala njegovom poetikom memorijom briui iz nje tragove drugih ena, za koje nije
bilo mjesta. Od vremena kad je upoznao Terezu nijedna druga ena nije imala pravo da ostavi ni
najprolazniji trag u tom dijelu njegovog mozga.18
Poeo je da mari za Terezina osjeanja, kada ide svojim ljubavnicama, kojih se nije htio odrei,
jer je imao osjeaj da bi ga to unitilo. Boljelo ga je to to zna da Tereza pati zbog njegove
nevjernosti. Ve u trenutku kad je odlazio nekoj od ljubavnica, osjeao je da ga ne privlai i
obeavao samom sebi da je to posljednji put da se sastaje sa njom. Pred oima mu je stalno bila
Terezina slika i morao se to bre opiti da ne bi mislio na nju. Od vremena kad je upoznao Terezu
nije mogao bez alkohola voditi ljubav sa drugim enama.19
Ali i pored ljubavnica, on se uvijek vraao Terezi, ona je postala sastavni dio njegovog ivota,
ona se uklesala u njemu, ivi u njemu ak i kad je bila fiziki odsutna. Ljubav izmeu njega i
Tereze bila je lijepa, ali naporna, neprestano je morao neto skrivati, tajiti, glumiti, popravljati,
morao je odravati njeno dobro raspoloenje, smirivati je, neprestano dokazivati svoju ljubav,
trpjeti njenu ljubomoru, osjeati se krivim za njene patnje, njene snove, pravdati se i moliti za
oprotenje. Tog napora vie nije bilo ali ljepota je ostala. 20 Ba zbog toga to je Tomaev ivot
uz Terezu imao neki smisao i inio mu zadovoljstvo i mir, on na kraju odlazi sa Terezom iz
okoline koja ga je podsticala na nevjerstvo. Odlaze sa eljom da se izoluju od drugih, da sauvaju
ljepotu svoje ljubavi i zadre je to je mogue due.
V DIO
TEREZA U OGLEDALU SEBE I DRUGIH

Ah, djeae, tog se sjeanja nikada nee osloboditi! Kriv si, kriv si! Svaki put kad krene od
kue pratie te pogled pun predbacivanja, pogled koji ete zvati da se vrati! Hodae po svijetu
kao pas na dugakom lancu! I kad bude veoma daleko, osjeae dodir ogrlice na vratu! I kad
bude sa enama, i kad bude s njima u krevetu, od ogrlice na tvome vratu vodie dugaak lanac i
negdje daleko majka, drei kraj tog lanca u ruci, osjeae po njegovom trzanju sramotne pokrete
kojima se preputa.21

17 Ibid, str. 249

18 Ibid, str. 248
19 Ibid, str. 29
20 Ibid, str. 40

Lik pjesnika Jaromila iz Kunderinog romana ivot je drugdje biva praen majinim pogledom,
paralelom ovjekove savjesti, itavog svog ivota. On se, poput Tereze, pokuava osloboditi
genetskog lanca to mu se urezuje u vrat. Tereza je to pokuavala ostvariti gledajui se u
ogledalo: Dugo je posmatrala sebe i na trenutke joj je smetalo to na svom licu primjeuje
majine crte. Zato je sve upornije gledala u sebe i nastojala snagom volje odstraniti, izbrisati
majin lik kako bi na njenom licu ostalo samo ono to je istinski njeno. 22 Terezino dugotrajno
posmatranje sebe u ogledalu bi se moglo nazvati kompleksom: nije bila u mogunosti da odvoji
svoje ja od majine sjene koja ju je pratila jo od samog roenja, kao neumitni nasljedni faktor.
Tereza je inae smatrala tijelo i duu kao dva potpuna suprotna pojma, mrzila je majin odraz u
ogledalu, mrzila je lice koje nije mogla da bira i pokuavala da na povrinu pozove vojsku iz
potpalublja , vojsku Terezine due. Nastojala je da kroz svoje tijelo vidi sebe. Zato je tako esto
stajala pred ogledalom. Ne samo da je bila fiziki slina majci ve mi se ponekad ini da je njen
ivot bio tek produetak majina ivota, kao to je kretanje kugle na kuglani samo produetak
pokreta ruke igraa.23 Tereza je svoj ivot uz majku doivljavala kao koncentracioni logor u
kojem su sva tijela bila slina.
Onaj koji joj je omoguio da tu armiju due prizove bez gledanja u ogledalo je Toma. On je
bio karta za izlazak iz majinog svijeta bestidnosti, ponienja i sputanih elja Toma, pripadnik
tajnog bratstva, obratio se njoj, Terezi. Ona je postala znaajna, posebna i drugaija, izdigla se
iznad sive pozadine restorana krcatog pijanicama. Strah od asimilacije se dalje razvija kroz njene
snove u kojima marira u koloni zajedno sa drugim enama, sve su iste, a ona meu njima.
Tereza je iskoristila tu prvojavljenu priliku i doselila mu se u stan, a on je razmiljao o njoj kao o
djetetu poloenom u koaru i putenom niz rijeku, te se pobrinuo za Terezino sretno useljenje u
njegov ivot. Osjeao je privrenost prema toj utjelovljenoj nevinosti i nemoi. I nakon to je
Tereza bila prva ena koja je uspjela da oskrnavi perfektno organizovanu svetinju njegovog
samakog ivota, i nakon njenog velikog kofera u njegovom stanu, i njenih radoznalih oiju na
njegovim privatnim pismima, on je saosjeao. Bol koju je osjeala Tereza u svojim snovima je
postala njegova bol, a naruena privatnost sekundarna pojava.
Ali, bez obzira na svoja osjeanja prema Terezi, Toma je nastavio sa modifikovanom i
osakaenom verzijom svog prijanjeg ljubavnog ivota, kojeg se nije mogao odrei. I dalje je
odravao kontakte sa svojim ljubavnicama. Tereza je to znala, te je zato htjela da postane alter
ego njegovog poligamnog ivota24 i da se sprijatelji s jednom od njih, Sabinom. Otila joj je u
prijateljsku posjetu i nakon ugodnog askanja traila je od Sabine da joj pozira naga. Tereza je
21Kundera, Milan, ivot je drugdje, Veselin Maslea, Sarajevo, 1985., str. 119
22 Kudera, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja, Veselin Maslea, Sarajevo,
1986., str. 53
23 Ibid, str. 53 i 54

krijui se iza fotoaparata posmatrala Tomaevu ljubavnicu, zadravajui pravu namjeru posjete za
sebe. Tereza je rekla: Svuci se, to ova nije razumijela kao Terezinu naredbu, ve kao
Tomaevu. Nain na koji je to izgovorila bio je identian Tomaevom pri njihovim ljubavnim
sastancima, te je i elja da poslua bila jo vea, jer je posluati stranu osobu posebna ludost,
ludost u ovom sluaju utoliko ljepa to naredbu ne izdaje mukarac nego ena. 25 Sabina ju je
posluala, a Tereza je uspjela da zaviri i u taj kutak Tomaevog ivota.

VI DIO
SABINA KAO ANTIPOD FRANZU

Veza izmeu Tomaa i Sabine je iskljuivo tjelesna i kao takva ona opstaje, sve dok se oni ne
razdvoje fiziki. Sabina i Franz, takoer, imaju tjelesnu vezu jer Sabina je Franzova ljubavnica i
za nju je takva pozicija zadovoljavajua sve dok za Franza ona ne postane vie od tjelesne,
ljubavna, produhovljena i oslobaajua od njegovog prijanjeg ivota. Tada Sabina odluuje da
ga izda, tj. da ga napusti, jer je za nju izdaja osloboenje.
Franz je profesor na Univerzitetu u enevi i po svim karakteristikama ima, naizgled idealan
ivot. Ima suprugu Mari Claude i kerku Mari Anne. Pie knjige i ima ljubavnicu.
Sabina je razvedena slikarica, bez obaveza, ivi ivot kakav je i eljela da ivi, da ima svoj atelje
u kojem slika, i takoer, putenu vezu sa Franzom. U treem dijelu ovog romana, pisac nam
objanjava zato je Sabina antipod Franzu i daje nam pojanjenje kroz mali rjenik neshvaenih
rijei.
ENA Za Sabinu ena ne znai neuspjeh ili uspjeh, to je neto to joj je sudbina odredila, to je
njen usud i ona se prema tome odnosi korektno i nema razloga da se buni protiv toga niti da se
hvali tim. Franz enu izjednaava sa neim to je vrijedno i za njega svaka ena nije vrijedna da
se nazove enom.
VJERNOST I IZDAJA To je za Franza prva od svih vrlina koju je on stekao iz ljubavi prema
majci i njenoj patnji. Sabinu ne oarava vjernost, nju oarava izdaja, spremno je izdala oca,
roditeljski dom, htjela je izdati drugog oca komunizam, i to je i uradila, ali nakon toga njen cilj
je bio izdaja vlastitog izdajstva, ali prva izdaja izaziva lananu reakciju novih izdaja i tako da nas
sve vie udaljavaju od mjesta prvobitne izdaje.
24 Ibid, str. 81
25 Ibid, str. 85

GLAZBA Franz glazbu smatra umjetnou koja izaziva stanje pijanstva, tj. razuzdanosti,
raskalaenosti, bila to klasina ili rock muzika, njemu je svejedno. Za njega je buka koju
proizvodi preglasna muzika prednost jer zagluuje sve rijei ije se znaenje gubi i postaje smee.
Muzika je negiranje svega onoga to je misao iskazana jezikim elementima. Sabina ne voli
glazbu jer je imala negativno iskustvo u prolosti 26 i smatra da je pretvaranje muzike u buku
planetarni proces kojim ovjeanstvo stupa u historijsku fazu totalne runoe koja se upotpunjava
akustikom, a zatim, vizuelnom runoom.
SVJETLOST I TAMA Sabina ne ide u ekstremizam, i za nju ivjeti znai vidjeti, a taj vid ima
dvije granice, snanu zasljepljujuu svjetlost i potpunu tamu, dok kod Franza svjetlost izaziva
samo osjeaj za mlaz svjetlosti sunca, sijalice, reflektora, a razlog zbog kojeg zatvara oi tokom
spolnog akta jeste taj to on u toj tami nalazi potpuni beskraj, ona nema granica niti kraja.
POVORKE Za Sabinu povorke predstavljaju oit primjer komunistikog kia, prvomajske
povorke. Nije nikada voljela ni komunizam, niti sve ono to je bilo maska ljepote koju je taj svijet
stavljao sebi. Za Franza povorke su znaile istinski ivot. On je svoj ivot meu knjigama
smatrao nestvarnim i za njega protestirati protiv neega, ne biti sam pod nebeskim svodom, ve u
masi znailo je ivjeti.
NEW YORK Njegova ljepota je neintencionalna, nenamjerna i nastala je bez ljudske namjere.
Oblici koji su sami po sebi runi dolaze sluajno i u nezamislive odnose da iz njih poinje zraiti
udesna poezija. Franza ova ljepota i fascinira, ali i uasava jer u njemu izaziva enju za
Evropom.
SABININA DOMOVINA Ona fascinira Franza jer je Sabina bila ta koja je dola iz zemlje u
kojoj su se bile prestale razvijati revolucionarne iluzije, ali se ipak zadralo ono emu se on kod
revolucija platonski divio: ivot koji tee u velikom mjerilu rizika, hrabrosti i smrtne opasnosti,
ljudska drama. Sabina nije voljela tu dramu i za nju su rijei: zatvor, progon, zabranjene knjige,
okupacija, bile rune rijei i nisu imale nikakvog romantinog prizvuka.
GROBLJE Groblje je jedino to je u Sabini izazivalo nostalginu uspomenu na domovinu, jer
su u ekoj groblja podsjeala na vrtove 27 i za nju su bila lijepa kao uspavanka. Franz je vidio
groblje kao runo skladite kostiju i kamenja.
26 Buka pod maskom glazbe prati je jo od rane mladosti. Kao studentkinja
slikarske akademije morala je provoditi itave ferije na tzv. omladinskim radnim
akcijama. Stanovali su u barakama i odlazili na rad na gradilite eljezare. Muzika je
urlala iz zvunika od pet ujutro do devet uvee. Dolazilo joj je da zaplae, ali glazba
je bila vesela i bilo je nemogue sakriti se od nje, ni u zahodu, ni u postelji pod
pokrivaem, zvunici su bili svugdje. Glazba je bila kao opor lovakih pasa koji je
prati u stopu., Kundera, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1986., str. 115

STARA CRKVA U AMSTERDAMU Franza je fascinirala i izgledala mu je kao slika vlastitog

osloboenja, da iz svog ivota izmete sve ono to mu smeta Mari Claude, pjevae njegove kerke
Mari Anne, kongrese, simpozije, ukratko, rijei koje nita ne govore. Ljepota je za njega
beskrajna ispraznost reenica i rijei, ispraznost kulture i umjetnosti. Sabina je u crkvi tajno
otkrila drugi svijet, izdani, to je za nju bila ljepota. Od tog vremena je znala da je ljepota izdani
svijet. Moemo je pronai samo tamo gdje su progonitelji grekom zaboravili na nju.28
SNAGA Za Franza, ljubav je odricanje od sile. Sabina je znala da je to istinito, ali i to da se on
diskvalificirao u njenom erotskom ivotu. Dok je gledala prezentaciju Franzove snage, shvatila je
da je snaan, ali istovremeno i slab. Slab je zbog svoje dobrote prema ljudima sa kojima ivi i
koje voli.
IVJETI S ISTINOM Ne lagati ni sebi ni drugima je mogue samo bez publike i trenutak kada
osjetimo da nas neko prati, ponemo se prilagoavati tim oima i dodvoravati im se. To je
trenutak do kojeg Sabina ivi sa istinom. Dok za Franza to znai sruiti sve barijere izmeu
privtnog i javnog jer korijeni svih lai su u podjeli ivota na privatni i javni. Rekao je svojoj eni
za ljubavnicu da bi opet mogao ivjeti s istinom. Sabina se osjeala kao da je iz njenog ivota
nestalo intime jer je Franz silom razvalio ta vrata i pustio oi Mari Claude, Mari Anne i glave
svih ljudi koje je upoznala u enevi. Smatrala je da e morati igrati ulogu Sabine, umjesto da
bude Sabina, ljubav e postati teret i zato ona da bi ivjela s istinom naputa Franza i odlazi u
Pariz.
Kundera nam pokazuje svu buku u komunikacijskom kanalu koja je nastala izmeu Franza i
Sabine. Takva buka se deava u svakodnevnom ivotu, u meusobnoj komunikaciji koja je
naizgled crna bijela, a ustvari, i ne shvatamo da je puna arenila i jedni druge ne razumijemo jer
imamo drugaija poimanja. Zbog toga je Sabina Franzu bila potpuna suprotnost, antipod.

VII DIO
NAIN FUNKCIONIRANJA LIKOVA VODI KONANOJ DEGRADACIJI

Dok je Bog polako naputao mjesto odakle je upravljao svemirom i njegovim redom vrijednosti,
dijelio dobro od zla i davao smisao svakoj stvari, Don Kihot je izaao iz kue i nije vie bio u
stanju prepoznati svijet.29 Kao produkt ralanjivanja jedne boanske istine, Don Kihot je vidio
mnotvo relativnih ljudskih istina koje, kao sve to je ljudsko, u svom roenju sadre klicu svoga
27 Ibid, str. 126
28 Ibid, str. 133

kraja. Diskretno svjetlo koje izbija iz njegovih avantura obuhvata iroke predjele ivota, predjele
kojima e i Milan Kundera dati znaaja.
Na samom poetku romana Nepodnoljiva lakoa postojanja, Toma stoji pored prozora i
razmila o Terezi. Nakon to je sree drugi put u svome ivotu, jasno osjea da ne bi mogao
preivjeti njenu smrt. Ovakvo Tomaevo reagiranje, dopunjeno ponavljanjem i prihvatanjem
njemake uzreice Einmal ist keinmal.(Ono to se jednom dogodi kao da se nikada nije
dogodilo.), prelama Tomaa te on odluuje da prihvati dar sluajnosti dijete poloeno u smolom
premazanu koaru. Alegorijska parabola o Mojsiju obavezuje Tomaa da se brine o onome to je
prihvatio, o koari izvaenoj iz nabujale rijeke. Meutim, Toma ne zna ta osjea prema Terezi i
ovo subjektivno nerazumijevanje vlastitih osjeaja zbunjuje Tomaa.

U definiciju osjeaja spada i to da se u nama raa bez nae volje, esto i protiv nae volje. U
trenu kad hoemo osjeati (odluimo osjeati, kao to je Don Kihot odluio voljeti Dulcineju),
osjeaj vie nije osjeaj, nego imitacija osjeaja, njegovo prikazivanje to se obino naziva
histerijom. Zato je homo sentimentalis (to jest, ovjek koji je osjeaj uzvisio kao vrijednost) u
stvarnosti isto to i homo hystericus. Time se ne eli rei da ovjek koji oponaa ne osjea.30

Prvobitne Tomaeve osjeaje prema Terezi nazvat emo histerijom. Meutim, da li je epitet
histerini kojeg pridajemo Tomau protkan kroz cijeli njegov ivot? Da li se, i kako se, rodila
ljubav prema Terezi? Milan Kundera daje trag odgovoru na ovo pitanje: Da faraonova ki nije
izvukla iz talasa koaru sa malim Mojsijem, ne bi bilo Starog zavjeta, ne bi bilo nae civilizacije!
Toliko starih mitova poinje tako da neko spaava odbaeno dijete. Da Polib nije usvojio malog
Edipa, Sofoklo ne bi napisao svoju najljepu tragediju! Toma tada jo nije bio svjestan toga da
su metafore opasna stvar. Nije preporuljivo igrati se s njima. Ljubav se moe roditi samo iz
jedne metafore.31 Identificiranje Tereze sa djetetom iz koare je metafora iz koje Toma, svaki
put je se prisjeti, osjea neto vie prema Terezi, u poetku prvenstveno suosjeanje prema njenoj
slabosti. To je metafora iz koje se kasnije rodila ljubav. Kada je faraon prihvatio Mojsija kao dar
sluajnosti, nije ni slutio da se iza tog dara krije njegov kraj. Dijete iz koare predstavlja poetak
Tomaevog kraja, ono je njegova kazna. Don Huan ivi do odreenog trenutka, ali ivi u
punom smislu te rijei. Tek poslije nastupa destrukcija (subverzija) i ona unitava odluno, jasno,
29Kundera, Milan, Umjetnost romana,Veselin Maslea, Sarajevo, 1990., str. 13
30 Kundera, Milan, Besmrtnost, Veselin Maslea, Sarajevo, 1990., str. 215
31Kundera, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja,Veselin Maslea, Sarajevo,
1986., str. 16

kratkotrajno. Kod Tomaa ne moemo govoriti o destrukciji nego o degradaciji (postepenom,

nepodnoljivom i laganom razaranju).
Likovi romana Nepodnoljiva lakoa postojanja ive svijet bez Boga. Iako imaju osiguranu
egzistenciju, ive naizgled savren ivot, oni osjeaju svu nepodnoljivost i deprimiranost ivota i
svijeta koji ih okruuje. Ako u Nepodnoljivoj lakoi postojanja traimo moralni stav neemo
ga nai jer je centralna tema upitanost: Da li je mogu ivot bez Boga? Imanentno svojstvo
Kunderinih likova je da ive u nekoj vrsti trascendencija, nadvisuju sami sebe. Snaan osjeaj
infernalizacije svijeta produkovan je osjeajem alijenacije od njega. Degradacija je stoga
refleksija haosa unutar njih samih.

VIII DIO
SNOVI U ROMANU

Snovi su fenomen koji se oituje kao rezultat unutranjih, vanjskih, skrivenih, neostvarenih
tenji, potreba i elja ovjeka. Snovi su esto i rezultat nekih ovjekovih preokupacija. San je
dokaz da fantazija, sanjarenje o onome to se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe
ovjeka.32 Snovi bi se openito mogli podijeliti na tri vrste, ili kako to Kundera kae u svom
interiew-u sa Christianom Salamonom:
San je samo model one vrste imaginacije koju smatram najveom tekovinom moderne
umjetnosti. Meutim kako integrirati nekontroliranu imaginaciju u romanu koji, po definiciji,
treba da bude lucidni ispit postojanja? Kako sjediniti tako raznorodne elemente? To trai pravu
alhemiju! Prvi koji je, ini mi se, mislio na tu alhemiju bio je Novalis. U prvom tomu svoga
romana Heinrich von Ofterdingen on je umetnuo tri velika sna. 33 Tri velika sna bi mogli
sagledati sa dva aspekta i to:
-

San tri lika (Tereza, Toma, Franz)

Tri vrste snova (snovi kao snovi, iluzija; snovi kao posljedica unutranjih elja i
razmiljanja; te snovi na javi, matanja)

Obratimo panju na Terezu. Njeni su snovi najzanimljiviji i najvaniji za roman jer utiu na sami
odnos izmeu nje i Tomaa. Tereza sanja tri serije snova i svaka serija je vezana za njen stvarni
ivot. Njeni snovi su sinteza stvarnosti i preokupacije misli. Sanjala je naizmjenino tri serije
snova prva serija, u kojoj su divljale make, govorila je o njenim patnjama za ivot. Druga
32 Ibid, str. 75
33Kundera, Milan, Umjetnost romana,Veselin Maslea, Sarajevo, 1990., str. 72

serija je u bezbroj varijacija prikazivala prizor njenog pogubljenja. Trea serija je govorila o
njenom ivotu poslije smrti, kada se njeno njeno ponienje pretvorilo u stanje koje nikad nee
imati kraja.34
Prvi ciklus snova o makama koje joj skau u lice i zabijaju kande u kou tumai i sam
Kundera. Maka je u ekom argonu simbol lijepe ene. Terezu su napadale i ugroavale make
to je znailo da je ugroavaju lijepe ene. Sve su ene bile potencijalne Tomaeve ljubavnice i
ona ih se bojala.35
Drugi ciklus njenih snova je prikazivaonjeno pogubljenje. U jednom snu kada ene gole hodaju
oko bazena punog leeva, koje je ubijao ovjek sa eirom irokog oboda, umire i ona. Govori da
je prepoznala Tomaa u tom ovjeku koji e je ubiti jer grijei pri njegovim nareenjima. U
drugom pak snu ona sanja da je Toma alje do Petrina gdje ona treba da umre od ruke nekog
nepoznanika. U ovom sluaju se boji smrti i spaava se tako to priznaje da tu nije svojom
voljom, ali se i boji Tomaeve reakcije kada vidi da ga nije posluala, odnosno izvrila obeanje.
to se vie pribliavala gradu, enja za mukarcem s pukom bila je sve jaa, i sve se vie
bojala Tomaa. Nee joj oprostiti to nije uinila ono to je obeala. Nee joj oprostiti to nije bila
dovoljno hrabra i to ga je izdala.36
Trea serija njenih snova govori o njenom ivotu nakon smrti. Tu sanja kako ona svaku no izlazi
iz groba da bi se vidjela s Tomaem. Umjesto oiju joj je glina koju on pokuava izvaditi, ali
uzaludno. Ona svakako ima rupe umjesto oiju. Svaku no ga je ekala, ali njega nije bilo mjesec
dana. Ona je znala da e ga i dalje ekati da ne bi propustila njegov dolazak i da e izgledati jo
loije. Otiao si, a ja sam sila u grob ponovo svjesna da neu mjesec dana spavati kako ne bih
propustila tvoj dolazak i da u, kad doe nakon mjesec dana, biti jo runija nego danas tako da
e biti jo vie razoaran.37 Tomaa je boljela ta pria, taj san. Mogao bi podnijeti razne
grozote, ali ne moe da podnese tugu jednog Terezinog sna. Za njega je to smrt. Mrtva je i sanja
strane snove, ali kako je mrtva, on je ne moe probuditi. Da to je smrt: Tereza spava, sanja
strane snove, a on ne moe da je probudi.38

34Kudera, Milan, Nepodnoljiva lakoa postojanja,Veselin Maslea, Sarajevo,

1986., str. 75
35 Ibid, str. 25
36 Ibid, str. 180
37 Ibid, str. 271
38 Ibid, str. 271

Kulminacija njenih snova je san o bijelom zecu. Toma se u snu pretvara u zeca kojega ona
dobiva i pazi na njega. Ona ima kontrolu nad njim. Odnijela je zeia kui s osjeanjem da je
sad blizu cilja, da je tamo gdje je htjela biti, tamo odakle se ne bjei. 39 Ono to je za Terezu
teina, to je za Tomaa nepodnoljiva lakoa. Ona je u stalnoj relaciji due i tijela. Toma uiva u
tijelu, dok se njoj sopstveno tijelo gadi nakon seksualnog odnosa sa navodnim arhitektom. Mogli
bi rei da je tijelo njena teina. U snovima je tijelo u stanju potpune oputenosti. Tamo je njena
stvarnost. Gledala je u njega s ljubavlju, ali se bojala noi koja dolazi. Plaila se svojih snova.
Njen ivot je bio preplavljen, i te dvije polovine borile su se meusobno danju i nou.40

IX DIO
TRETIRANJE KIA U ROMANU

Volim te zato to si prava suprotnost kiu. U carstvu kia, ti bi bio udovite.41

Od mnogih formulacija kia najprihvatljivijom mi se uinila ona Karla Hofnera koji kae da je
ki ono to masa trai u umjetnosti. Naravno, ovdje se mogu koristiti i neke opije definicije,
poput one da je ki niskovrijedno stvaralatvo sa umjetnikim pretenzijama i ciljem dostupnosti
to irem krugu ljudi. Najee povlauje nerazvijenom ukusu i izvjesnim potrebama ljudi koje
su na granici vrijednosne i moralne neprihvatljivosti, ali sa jakim emocionalnim nabojem.
U carstvu kia, ti bi bio udovite. Koritenje upravo ovog izraza za Sabinu nije neobino. Ona
ki posmatra kroz oi one vrste umijetnosti koja joj je najblia, slikarstvo. Za nju je ideja kia
lijepo u smislu dopadljivosti, stoga je upravo izraz udovite za nju najzahvalniji, svjesna da
ki iskljuuje iz svog vidokruga sve to je u ljudskoj egzistenciji sutinski neprihvatljivo. Stoga
je, opisujui Tomaa, koristila upravo ovu rije, udovite, imajui u vidu saznanje o tome ta
masa smatra pod umjetnou, gdje bi njegov lik, uistinu, bio prikazan kao takav. U oima mase
on je Pikasova Gernika. Sa istinskom umjetnou, gledajui oima Sabine, stvar je sigurno
drugaija; ak i prikazan kao udovite, tu bi njegov znaaj nesumnjivo bio vrednovan.
Za Tomaa ki je usko povezan sa klieom (klie je ono to u ljudskoj egzistenciji jedino
prihvatljivo; naa individualnost biva uslovljena mjerilima mase). U njegovom sluaju, to je
njegov sin. Rodio se u jednom trenutku sluajnosti, u kojem (iz iskljuivo Tomaeve perspektive)
39 Ibid, str. 363
40 Ibid, str. 76
41 Ibid, str. 18

on i nije imao nekog velikog udjela, te se htio rijeiti tog kalupa briljivog oca koji mu je masa
nametala. Htio je biti antiki. To se ogledalo i u njegovom ljubavnom ivotu. On je pripadao onoj
drugoj kategoriji mukaraca, onoj epskoj. Za razliku od lirskih, koji su u enama traili sebe, svoj
ideal (za Tomaa, to je jo jedan klie, ki), i iznova doivljavali razoarenje, jer je ideal, kao to
je poznato, ono to se nikad ne moe nai. Ono to je krasilo epsku kategoriju mukaraca (koji su,
prema Tomau, u znatnoj manjini u odnosu na one prve, te stoga ne potpadaju pod klie, ki) jeste
to to u eni nisu traili svoj ideal, ve nasuprot tome, traili su ono to enu ini posebnom kao
individuu, to je distingira od drugih ena.
Za Terezu, ki predstavlja neto sasvim drugo, za nju je to paravan iza kojeg se krije smrt. Prije
nego to pokuamo definirati ovo poimanje kia, da se malo osvrnemo i na drugu stranu: ta je to
ki kod Tereze?
Po danu je nastojala (iako samo sa djeliminim uspjehom) da vjeruje u sve ono to joj Toma
kae i da bude vesela kao i ranije. Zato je ta ljubomora, po danu ukroena, jo vie divljala u
njenim snovima, od kojih je svaki zavravao plaem, tako da ju je morao buditi. Snovi su se
ponavljali kao tema sa varijacijama, ili kao televizijska serija. esto su joj se, naprimjer, vraali
snovi o makama koje joj skau u lice i zabijaju kande u kou. Te snove nije bilo nimalo teko
objasniti: maka je u ekom argonu izraz za lijepu enu. Tereza je imala osjeaj da je
ugroavaju ene, sve ene. Sve su ene bile potencijalne Tomaeve ljubavnice i ona ih se
bojala.42 Tereza je upravo potpadala pod Tomaevo poimanje kia: klie ljubomorne ene koja se
zbog estih nevjerstava voljene osobe osjeala ugroenom od strane svake druge koja je bila
potencijalna ljubavnica (ovdje ostavimo po strani moralnost, i eventualnu opravdanost njenih
strahova). Prema Tomaevoj formulaciji, to je klie (ki). Prema Sabini, to je upravo onaj pogled
mase na Gerniku i osuda neega to je u njihovim oima groteskno.
ta je znailo za Terezu da je ki paravan iza kog se krije smrt?
Ovu formulaciju (sagledavajui iskljuivo Terezu) ne treba shvatiti doslovno, niti je proirivati i
tako je initi opom. Ona je proizvod Terezinog kia, i samim tim njena sopstvena formulacija.
Ovo poimanje kia povezano je sa njenim snovima, tanije jednim: Tereza u snu marira naga
oko bazena sa drugim enama, ispod povrine vode plutaju leevi, Tereza je nemona u svakom
pogledu (kad god pokua da prekine tu smijenu i poniavajuu povorku, ene bi poele
pokazivati na nju mukarcu koji je stajao u koari iznad bazena i traiti da je ubije). Taj san je
ukazivao na smrt. Terezino poimanje kia je banalnost (nage ene su, pored toga to predstavljaju
Tomaeve ljubavnice, takoer i poveznica sa njenom majkom: ono to je Tereza od nje zapamtila
bila je ta banalnost, tj. ki, a smrt je u stvari zamiranje osjeaja za umjetnou, za nebanalnou).
Za Sabinu ovaj paravan je neto realniji, u veoj korelaciji sa stvarnou. Za nju je taj paravan bio
sovjetski ki koji je u njoj budio slian osjeaj koji je Tereza proivljavala u snu. Prvi Sabinin
unutarnji revolt protiv komunizma nije bio etikog, ve estetskog karaktera. Ono to je u njoj
42Ibid, str. 25

izazivalo otpor nije bila toliko runoa komunistikog svijeta (uniteni dvorci pretvoreni u staje
za krave), koliko ona maska ljepote koju je taj svijet stavljao sam sebi, drugim rijeima,
komunistiki ki.43
Kad je zamislila da bi se svijet sovjetskog kia mogao pretvoriti u stvarnost i da bi ona morala
ivjeti u takvoj stvarnosti, osjetila je kako je hvata jeza. Dala bi bez najmanje oklijevanja
prednost ivotu u stvarnom komunistikom reimu, sa svim progonima i redovima za meso. U
stvarnom komunistikom svijetu moe se ivjeti. U svijetu ostvarenih komunistikih ideala, u
tom svijetu nasmijanih idiota s kojima ne bi mogla jedne rijei izmijeniti, umrla bi od uasa za
nedjelju dana.44 Ki je, dakle, paravan iza kog se krije smrt.

Za Terezu ki je banalnost, za nju je manifestacija banalnosti njena majka. Majka trai pravdu za
sebe i zahtijeva da krivac bude kanjen. Zato insistira na tome da ki ostane s njom u svijetu
bestidnosti, u kome mladost i ljepota nita ne znae, gdje je itavo ovjeanstvo samo jedan
ogromni koncentracioni logor tijela koja su sva slina jedno drugom i u kojima su due
nevidljive.45
Franzov san o velikom maru se ne moe smatrati kiem. Za njega je to sentimentalna pjesma
za koju je on svjestan da je lana, ali ne moe joj se oduprijeti. Slabost nije ki.
Za Sabinu, ki unutar nje same je slika doma, mirnog, slatkog, harmoninog, u kome vladaju
dobra majka i mudri otac.Dva osvijetljena prozora i sretna porodica. Himna kia. Ta pjesma je
dira, ali Sabina svoje osjeaje ne uzima previe ozbiljno. Dobro zna da je ta pjesma lijepa la. U
trenutku kad se ki identificira kao la, on prelazi u neki, gubi svoju autoritativnu mo i postaje
dirljiv kao svaka druga ljudska slabost. Jer niko nije natovjek da u potpunosti izmakne kiu. Ma
koliko ga prezirali, ki pripada ljudskom udesu.46

43Ibid, str. 295

44Ibid, str. 300
45Ibid, str. 60
46Ibid, str. 304