VIKTOR MEGA: KRLEINI EUROPSKI OBZORI

Filipov povratak motiv stranog tijela s 2 aspekta: povratnik na prostor djetinjstva

nakon 23godine (bolna instanca koju osjea uspostavili protok vremena i promjene u
njegovojh svijesti, prostor djetinjstva mu istovremeno i blizak i stran) stranac kao
umjetnik (linost koja svojom psihikom i drutvenom dispozicijom sama po sebi
stvara razdore sa sredinom (78)
Daleko od epskih junaka, ali nije ni antijunak uklapanje u europsku tradiciju
romana s problematinim junakom (Dostojevski, Mann, Musil...) (79)
Mogue ga svrstati u dugi niz tradicije romana o umjetnicima jo od romantizma
umjetnik pjesnik, slikar, kompozitor karakteristian je lik romana od te epohe do
danas, dakle od vremena kada je roman preuzeo ulogu da bude tuma senzibilnosti,
ivotnih odluka i sumnji modernog subjekta u sklopu graanskog individualizma
Dva naina reagiranja romana (Hegel) prema sloenosti suvremena ivota:
ekstenzivno(stvaranje prividnog totaliteta) i reduktivno (ogranienje na subjektivno
iskustvo, na pronicanje u kompleksnost individualnog doivljaja)roman o
umjetniku
Obiljeenost lika umjetnika posebnom aurom i drutvenom znaajnou od
romantizma, koju nije imao do 18.st. (80)
Emancipiran umjetnik u zaetku modernog vremena svojom izraenom
individualnou postaje znamen novog shvaanja ljud. Linosti
Ve u romantikim romanima problematike uloge umejtnika u drutvu (svoju
naelnu slobodu u gra.drutvu plaa izolacijom, gubitkom nekadanje dvosjekle
integracije; drutveni ili psihiki autsajder u varijantama romant.izopaenika, boema
ili povlatenog usamljenika
u dvadesetom stoljeu ta je tema moralnih dvojbi brizantna od Thomasa Manna i
Brocha do Jean Paula Sartrea (81)
sukobi, nesporazumi, razdori izmeu umjetnikovih tenji i odreenog mentaliteta
sredine ili cjelokupnog usmjerenja drutva ostat e dominata romana o umjetnicima
sve do dananjih dana
U romantizmunosioci eststske kulture, duhovna nadmo nad oblicima prosjene
graanske egzistencije
U realizmu prizemljivanje, smjetanje u ivotnu svakidanjicu
suvrem.drutva,esto umjetnik biva preziran ili omalovaavan (82)
Ibsen, Hauptmann, Mann, Gide, Huxley umjetnici neovisni o drutvenim interesima
(materijalno i ne samo tako) dolaze kao pronicljivi promatrai i komentatori, kritiari
drutvene okoline
Djelomina slinost izmeu Filipa i odgovarajuih likova zapadnoeuropske proze
Mannov Doktor Faustus ukazuje na ambivalentnost nasljea koje obiljeava
umjetnika (umjetnikistovremeno izopaenik i reprezentant drutva
Faustus X Filip Mann izabrao umjetnika glazbe dok Krlea uzima slikara ( oba
pisca pristupila oblikovanju svojih junaka uzimajui u obzir pojedine umjetnosti
kojima se oni bave, posebnosti tih dviju vrsta umjetnosti, specifinost romana o
glazbeniku kao i specifinost romana o slikaru vana oblikovna komponenta koja
nikako nije obavezni sastavni dio romana o umjetnicima ) (83)

Stariji romani tog tipa usmjereni iskljuivo na psiholoku i drutvenu stranu

problematike, bez pomnijeg ulaska u pravu djelatnost sredinjih likova.
Junak=umjetnik, nebitno je li pjesnik, slikar ili glazbenik)
Poeci orijentacije prema stvaralatvu,oituju se tek od naturalizma
Usporedba ta dva romana ukazuje kako se kunstlerroman u 20.st. kod nekih pisaca
udaljio od posve uopenog govorenja o umjetnicima i poeo pronicati u djelatnost koji
umjetnika ini umjetnikom (84)
Prozni opisi Leverkuhnovih kompozicija i Filipovih slika, zadiranje u detalje
umj.strukture, topiku govorenja o umjetnosti potiskuje pristup koji se moe nazvati
tehnolokim
Paralela uvruje spoznaju o specifino modernom znaaju Krleina djela
roman o umjezniku i roman o problemima umjet.kreativnosti (85)

ono to je za Thomasa Manna i, donekle, za Prousta glazba, to je za Krleu likovna

umjetnost, napose slikarstvo: izvor poticaja, artistiki izazov, kristalizacijska toka
estetikog rasuivanja (89-90)
Teko povui granicu izmeu esejistike, pojmovno-kritike proze i fikcionalnih
tekstova
Filipova svijest u stanju neobine ivane labilnosti i razdraljivosti, ali ta svijest
usprkos tome sauvana, cjelovita, sposobna da reflektira vlastito stanje vrei
introspekciju (91)
Sam nain priopavanj, u sintaktikom i kompozicijskom smislu, nije zahvaen
disocijacijom (92)
'raspadanje' je prikazano na razini psiholokog motiva, ne na razini sintagmatike
Tip montanog romana u Povratku samo naznaen, blii Proustu (93)
Roman introspekcije i esejistikog pristupa, svojevrstan nastavak psiholokog i
konfesijskog romana (Rousseau i Goethe)
Nema smisla govoriti o modernom romanu
Internalizacija fikcije (94)
Filipova linost satkana iz samih pojedinanih osjeta i opaaja (95)
u Filipa duevno raspoloenje tvori jedinstvo s odreenim umjetnikim shvaanjem
(97)
Odbojnost prema okolnom svijetu=koncepcija likovnog izraza koji se odrie
impresionistikih nijansi i mimetikog odnosa prema zbilji
ljudi po ulicama, nediferencirana gomila predmet su likovne agresije: blijeda,
klaunovska lica, kratkovidne maske (98)
Veza izmeu otuenja i zauenja je evidentna (102)
Svaki pojedinac se pretvara u nosioca uloge (104)
Kyrialesov opis mora forsirano naivan pogled na stvari temelji se na fikciji da
promatra nema znanja o stvarima, o njihovim tradicijama i drutvenim ulogama, nego
da samo vidi materijalnu pojavnost predmeta (106)
Filip kao jedan od umjetnika koji se pitaju o opravdanosti umjetnikog stvaranja(107)

Nije samo intelektualan umjetnik nego je i krajnje senzibilan, sklon da se prepusti

snopovima osjeta i umakne svom intelektu, da se poda impresionistikoj silnici svoje
psihike dispozicije
U njegovim senzacijama, likovnim predodbama naglaena tenja za sinestezijom, za
spajanjem raznorodnih osjeta
Njegova senzibilnost usjemerena na gesamtkunstwerk, na multimedijalni izraz, no on
sam je kao stvaralac umjetnik tradicionalnog kova (108)
Jedan od uzroka njegove krize spoznaja da je njegova umj.egzistencija liena uporita
u drutvu (Filip kao jedan od mnogih u razdoblju umj.autonomije kojima je
preputeno da se umjetnou bave na vlastitu pogibelj) (108-109)
Odnos umjetnik/umjetnost i suvremenici/javnost/publika Filip shvaa kao nesporazum
(umjetnik eli svoju ekstazu podijeliti s drugima, no oni za to ne mare, optereeni
svojim svakodnevnim brigama)
Kyrialesovo proglaavanje umjetnosti suvinom= ne samo kao sukob s Filipovim
svjetonazorom, ve sadri i neke Filipove istine i sumnje koje ga nagrizaju(109)
Odnos namjere i naravi materijala pri umjetnikom stvaranjusinestezija (113)
Filipove se estet.elje temelje na konkretnoj sinesteziji kakva se dogaa danomice u
zbilji, ne zanimaju ga multimedijalne senzacije po sebi, ve ga tjera potreba da
umjetnou izrazi sve bogatsvo ulnosti (114)
Iako tankoutan, Filip u svojoj mati nesmiljeno sudi o panonskim atavizmima i u
mislima se usmjerava prema onim imaginarnim vertikalama koje znae duhovni,
vizionarski ovjekov ushit (117)
Povratak nije 'impresionistiki roman', ve 'roman o impresionizmu' (uvid u psihike
i drutvene preduvjete odreene umj.koncepcije) (120)
Ernst Mach ( Analiza osjeta): polazi od tvrdnje da je zbiljski svijet nita drugo doli
promjenjiv snop osjeta; i mi kao receptori oitujemo se na taj nain (121)
Zakljuak koji je dirnuo i psihologe i knjievnike onogavremena: Subjekt, ono nae
ja, ne moe se braniti jer je neodriva konstrukcija, samo sjecite bezbrojnih
kombinacija osjeta(123)
Osnovni je tematski obzor romana obiljeen pojmom kriza, pa su u djelu vidljivi
znakovi drutvenih potresa i neskladnih razvitaka, simptomi rasapa pov.tradicija,
znakovi individalnih kriza, naroito odnosima izmeu umj.i drutva (128)
Sam umjetnik duboko razdrt sumnjama u svoj umj.i gra. identitet (za razliku od
Proustova ciklusa)
Krleina poetska zbilja razdrta jer je prikaz istodobnosti posve razliitih ambijenata:
profinene europske civilizacije i, u isti mah, panonske zaostalosti (sraz kao posljedica
pov.sukcesije i fizike simultanosti)
Filipova temeljna znaajka (a, time, i tematska osnova roman) je da njegova svijest
cijelo vrijeme reflektira suprotnosti (linost koja nije ni kadra ni voljna da se posve
uskladi s nekim ivotnim oblikom)
U slikovitosti Filipovih razmiljanja nije teko prepoznati tragove Nietzschova
dionizijskog doivljaja svijeta (vjeito vraanje, cikliko gibanje, nerazrijeivo
jedinstvo razaranja i stvaranja, umiranja i raanja kao odrednice dionizijskog
elementa) (132)
Dijalektika traenja smisla kao trajan motiv Krleina stvaralatva (133)
Filip svoj nihilizam, gubitak smisla doivljava kao moru,a nipoto kao izvor slobode

Avion kao najava povijesnih mijena, ali, budunost o kojoj snatri Filip puka je
estetska utopija, nestvarna predodba umjetnika koji se zanosi blistavim zranim
lukama kao da je ta budunost samo tehniki i likovni problem (134)
Suprostavljanje zbilje imaginaciji (panonija) (136)
Usprkos svim strahotama Panonije, Filip osjea snanu neposrednost dodira s
priprodom Karakteristino je, ipak, da identifikacija s novom/starom sredinom
uspijeva samo posredstvom estetskog pristupa prirodi...
Promjena dojmova nakon nekog vremena (kasno ljeto s prvim znacima jeseni)
Problem umjetnosti i umjetnike egzistenicje povratak u Panoniju kao reagens
(javljaju se misli koje relativiziraju njegove dosadanje navike i nazore, snanije nego
prije dolazi mu svijest o tome da nita nije samo po sebi razumljivo i da sadraj
njegova ivota, umjetniko stvaralatvo i umjetnost uope, gledani iz druge
perspektive mogu biti posve besmisleni (138)
Vatrogasna zabava drutveni dogaaj, ali ne i slikarstvo
Gorteskni nesklad Filipova dojueranjeg ivota i aktualnih briga seljana
Potaknut utilitarnim mislima, Filip poinje na umjetnost gledati ne samo sa estetskog,
ve i sociolokog gledita: Komu? Zato? Fauvizam je ovdje isti besmisao! ( str.77)
(139)
Fadil Buki u raspravi o liku F. L. svijest glavnog lika je polifonijska, to nije
monoloka svijest koja se rastvara tek u intersubjektivnu mediju (142-3)
Bahtin (slovo v romane):napetost izmeu subjekta i okoline (drutvene prilike,
konvencije, pritsici na individualnost) kao stalan uzorak romanesknih struktura i u
novijim epohama
Bahtin: osobitu verziju kunje nalazimo u ruskim romanima 19.st. (reprezentativni
intelektualac mora se iskazati suoen sa drutvenim problemima ( 144-5)
Odgovor prosvejtiteljstva na barokni roman (ispunjen apologetskim i polemikim
patosom statine slike svijeta ) naao se, naroito u Njemakoj, u tipu razvojnog ili
obrazovnog romana, koji strukturama kunje i postojanosti suprostavlja misao
individualne a implicitno i drutvene dinamike.
Tradicija razvojnog romana nije kod Krlee ostavila traga, ali roman kunje (u
Bahtinovu shvaanju) primjenjiv na Povratak
Jedna od sredinjih spoznaja F. Latinovicza je da je jako teko pokrenuti ljude oko
sebe do inetenzivnosti svojih vlastitih doivljaja (osamljenost, sumnja u mogunost
prisne ljudske komunikacije) (146)
Filipovo kazivanje o dva svijeta (doivljava jaz jer je kao umjetnik modernog kova
komunikativno proturjena linost: zatvoren u svoju osobnu osjeajnost, on je u isti
mah upuen na odaziv zajednice, na odjek svoje elje da svoja intimna uzbuenja
podijeli s drugim ljudima, da im se priopi ili im ak neto saopi
Filip ne eli biti zastupnik ikakvih programa Povratak kao roman krize ideje
kunje
Opreka izmeu znanstvenog (strogo spoznajnog, logikog) pristupa zbilji i estetske
intuicije (nietzcshe) (154)
Jezgra estetikog ina je djelovanje artefakta na primaoca tako da u njemu izaziva
preobrazbe u gledanju i shvaanju stvari
Slina shvaanja T. Manna i Krlee: teza da je velika umjetnost nezamisliva bez
spoznajne komponente (Krlea:otvaranje oiju)

Opreka umjetnik X graanin (156)

(str.24.): 'obini ljudi' su glumci koji su se pomirili sa svojim drugorazrednim,
nadasve slabo plaenim angamanom po provincijalnim trupma, to su posivjeli i
otupjeli statisti: hrana za statistike, smjesa filistarske bijede, topovsko meso...
'umjetnik' je slaboumno, neodgovorno dijete koje hoe da ivi neposrednim ivotom
svog slobodnog djetinjstva bez obzira na skupu cijenu koja se plaa esto i ivotom...
Roman o umjetniku kao Krleino remek-djelo na podruju velikih prip.oblika (158)
Liku umjetnika svojstvena reprezentativnost posebne vrste (ovjek koji po svom
filozofskom znaenju utjelovljuje pojam anticipacije, u njima se nazire mogua
budunost)
U umjetnicima se ocrtava antropoloka vizija koja premouje stoljeazato su oni
izdvojene, eksponirane linosti koje svojom egzistencijom djeluju poput reagensa
pojaavajui spoznatljivost drutvenih antinomija
F. Latinovicz ujedino i genotip i fenotip (utjelovljenje jednog ljudskog potencijala,
djetinje senzibilan, ali s druge strane obiljeen aktualnim, povijesno odreenim
karakteristikama artista; kao fenotip sapet proturjejima sredine iz koje je potekao i
u koju se vraa)
Nagli zavretak kao knjievna signatura svijeta u kojemu je pov.trenutak obiljeen
neizvjesnou i stalnim previranjima (158-9)