VILSONOVIH 14 TACAKA

etrnaest
tacaka su
navedene
u
govoru predsjedika SAD Woodrowa
Wilsona na zajednikoj sjednici Kongresa dana 8.1. 1918. U svom govoru je Wilson
namjeravao dati nacrt za postizanje trajnog mira u Evropi nakon prvog svjetskog rata.
Idealistiki pristup meunarodnoj politici u tom govoru je Wilsonu dao mjesto moralnog
predvodnika meu silama Antante, te ohrabrio Centralne sile na predaju.
Govor se zbio deset mjeseci prije primirja u Compiegneu koje je zavrilo prvi svjetski rat,
ali su upravo etrnaest toaka bile osnov za njemaku predaju, te se na temelju njih
pregovaralo naparikoj mirovnoj konferenciji 1919. godine koja je rezultirala versajskim
ugovorom. Meutim, samo etiri od etrnaest toaka su u potpunosti primijenjene
u poratnoj obnovi Evrope, a sameSAD su odbile ratificirati Versailleski ugovor.

1. ugovori o miru trebaju se sklapati javno i poslije toga ne smije biti nikakvih tajnih
sporazuma, a diplomacija e uvijek raditi javno
2. apsolutna sloboda pomorske plovidbe tijekom rata i mira izvan teritorijalnih voda
3. ukidanje svih ekonomskih prepreka
4. sniavanje nacionalnih naoruanja na najmanju moguu mjeru koja odgovara sigurnosti
pojedinih zemalja
5. nepristrano rjeavanje kolonijalnih zahtjeva, uzimajui u obzir interese naroda o kojima
je rije
6. odlazak stranih vojnih snaga s ruskog teritorija
7. odlazak stranih vojnih snaga iz Belgije i uspostava njene pune suverenosti
8. oslobaanje cijeloga teritorija Francuske s korekcijom granice u Alzasu i Loreni koje
su 1871. oduzeli Prusi
9. uspostava Italije u njenim nacionalnim granicama
10. puna sloboda za autonoman razvitak naroda Austro-Ugarske
11. evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore te slobodan prilaz moru za Srbiju
12. autonoman razvoj za neturske narode u Osmanskom Carstvu, slobodan prolaz
kroz Dardanele
13. osnivanje slobodne Poljske s izlazom na more i prikljuenje Poljskoj onih teritorija koji
su naseljeni Poljacima
14. osnivanje Drutva naroda, koje e pruiti jamstvo za politiku i teritorijalnu neovisnost
malih drava