71

konvergentan akko je ogranien odozgo. Ako pak niz (Sn) nije ogranien odozgo, onda
vrijedi:
lim S n  f.
no f

Na osnovu ovoga moemo formulisati sljedei vaan i jednostavan stav:

Stav 2.6.1. Pozitivni red (2.6.1) je konvergentan akko je niz (Sn) njegovih parcijalnih
suma ogranien odozgo.

Ako
niz (Sn) nije ogranien odozgo, onda je pozitivni red (2.6.1) divergentan i vrijedi
f
a
n 1 n f. Na osnovu stava 2.6.1. moemo zakljuiti da svaki pozitivni red ima sumu
(konanu ili beskonanu). Ta suma je konana akko je niz parcijalnih suma toga reda
ogranien. Veina kriterija za konvergenciju ili divergenciju pozitivnih redova zasnovana je
indirektno na jednostavnom stavu 2.6.1.
Primjenom stava 2.6.1. dokazuje se da je red n D
, gdje je D fiksan realan broj,
konvergentan ako je D >1, a divergentan ako je D d 1.
Ovaj red se naziva hiperharmonijski red. Ako je D = 1, dobijemo tzv. harmonijski red.
1

Stavovi o konvergenciji pozitivnih redova dobijeni poreenjem redova

Posmatrajmo sada dva pozitivna reda red (2.6.1) (tj. red an ) i red
bn .
Prvi kriterij uporeivanja dat emo u obliku sljedee teoreme:

(2.6.2)

Teorema 2.6.1. Pretpostavimo da postoji prirodni broj n0, takav da za lanove redova
(2.6.1) i (2.6.2) vae nejednakosti *) an d bn za sve n t n0 . Tada iz konvergencije reda
(2.6.2) slijedi konvergencija reda (2.6.1), a iz divergencije reda (2.6.1) slijedi divergencija
reda (2.6.2)

(U ovom sluaju kaemo da je red bn majoranta reda an , a da je red an minoranta

reda bn.)
Dokaz:
Na osnovu tvrdnje 2.5.1. bez ogranienja optosti, moemo pretpostaviti da je n0 = 1.
Parcijalne sume reda (2.6.1), odnosno reda (2.6.2), oznaimo sa sn', odnosno sn''. Neka je
lim nof s n'' s ' ' R. Iz nejednakosti an d bn (nN) slijedi da je sn' d sn'' d s''. Dakle, niz (sn' ) je
lim n of s.n'
neopadajui i ogranien odozgo, te postoji
Drugo tvrenje teoreme je ekvivalentno prvom, kao njegova kontrapozicija.

Teorema 2.6.2. Neka postoji lim nof n K , 0 d K d f, gdje su an i bn lanovi redova

bn
(2.6.1) i (2.6.2). Ako je K < f , onda iz konvergencije
reda (2.6.2) slijedi konvergencija reda
(2.6.1). Ako je K > 0, iz divergencije reda (2.6.2) slijedi divergencija reda (2.6.1).
a

_____________________

*) ili nejednakosti an d k bn za svaki nN i za svaki kR+.

72

(Ako je an = O(bn) i bn = O(an) (n o +f) ili an ~ bn (n o +f) ili ako postoji

a
lim n o f n : K , 0 < K < + f , onda se redovi a i b ekvikonvergentni.) *)
n
n
bn
a n 1 bn 1
d
an
bn

Teorema 2.6.3. Neka za lanove redova (2.6.1) i (2.6.2) za neki n0N vae nejednakosti:
za n t n0.
Tada iz konvergencije reda (2.6.2) slijedi konvergencija reda (2.6.1), a iz divergencije reda
(2.6.1) slijedi divergencija reda (2.6.2).
Kriterijumi konvergencije pozitivnih redova
Osim gornjih stavova, u cilju ispitivanja konvergencije redova s pozitivnim lanovima koriste se i neki
stavovi koji daju dovoljne uslove za konvergenciju, odnosno divergenciju, tzv. kriterijumi (testovi)
konvergencije. Naveemo nekoliko takvih kriterijuma, koji se izvode iz poredbenih kriterijuma (osnovnih
kriterijuma konvergencije) i koji su esto efikasniji u primjenama.

Stav 2.6.2. (Dalamberov**) kriterijum) /Cauchy-Del. ratio test /.

1q (Jaa forma kriterija). Ako za red (2.6.1) postoji n0N i qR, tako da je
a n 1
d q 1
an

za n t n0,

onda on konvergira. Ako pak postoji n0'N, tako da je

za n t n0',
onda red (2.6.1) divergira.
2q (Slabija / granina forma kriterija). Neka za lanove reda (2.6.1) postoji
a n 1
t1
an

lim nof

a n 1
: l.
an

Tada za l <1 red (2.6.1) konvergira, a za l >1 on divergira. (Za

l = 1 ovaj kriterijum je neodluiv.)

3q (Najjaa forma kriterija). Ako je
ako je

lim n of

a n 1
! 1,
an

lim nof

a n 1
 1,
an

onda red (2.6.1) konvergira, a

red (2.6.1) divergira.*)

Dokaz:
a n 1
1q Iz nejednakosti a d q n t n0, dobijemo
a n 1 d a n q ,
0
0
n

2
a n  2 d a n q , ...,
0
0

k
an  k d a n q , ...
0
0

___________________
*)

Ako vrijedi an

1
O * p , (n o f), onda za p >1 pozitivni red an konvergira, a za
n

p d 1 isti red

divergira. Napomenimo da (openito) zapis f(x) = O* (g(x)) (x o a) (gdje je a R ) oznaava da za

funkcije
**)

f i g vrijedi

f ( x)
lim xoa
k , (0  k  f).
g ( x)

J. le R. DAlembert (1717 1783) - francuski matematiar i filozof.

Kako red
(2.6.1).
Ako je

an 0 q k konvergira, to konvergira i red

73

k 1 a n  k
f

. Dakle, konvergira i red

a n 1
t 1 za svaki n t n0', onda opti lan an ne tei ka nuli, pa red
an

(2.6.1) divergira na osnovu teoreme 2.5.1.

a
2q Neka je lim nof n 1 l  1
i 0 < H < 1 l. Oznaimo q : = l + H . Tada postoji n0N
an
a n 1
tako da je
 q  1 za svaki n t n0. Na osnovu dokazanog dijela 1q ovog stava dobijemo da red
an
(2.6.1) konvergira.
a n 1
l ! 1 , tada je
an
slijedi iz prvog dijela stava.

Ako je lim nof

a n 1
t 1 poev od nekog n0'N, pa tvrenje ponovo
an

3q Neka je H >0, takav da je H < 1 q. Tada postoji n0 = n0 (H )N, takav da vrijedi

a
0  i 1  q  H ,
i n 0 ,..., n  1.
ai
a n0
Otuda je 0  a n 
(q  H ) n . Kako red (q+H )n konvergira, to konvergira i red an.
( q  H ) n0

2n 2  n  1

Primjer 2.6.3.

1q Red

konvergira, jer je nlim

of

2(n  1) 2  (n  1)  1
n 1

3n

2n  n  1

1
.
3

2q Harmonijski red divergira, a red 2 konvergira. Za oba reda je

n
a
lim nof n 1 1, pa se o njihovoj konvergenciji na osnovu Dalamberovog kriterijuma ne
3

1
n

an

moe rei nita. (U takvim sluajevima ovaj kriterijum je neodluiv / red moe da konvergira
ili da divergira /. )
Analogno se dokazuje da vrijedi i sljedei kriterij:
Stav 2.6.3. (Koijev / korijeni / kriterijum) /Root test/, (1821).
1 Ako za red (2.6.1) postoji
n0N i qR, tako da je n a n d q  1 za n t n0, onda
za n t n0' , onda red (2.6.1)
on konvergira. Ako postoji n0'N tako da je n a t 1
n
divergira .
2 Neka postoji
divergira.

lim nof

3 Ako je lim nof n a : l ,

n

a n : l.

onda

Tada za l < 1 red (2.6.1) konvergira, a za l > 1 on

l < 1 an konvergira, a l > 1

n 1 a n
f

f

(najoptiji oblik Cauchyjevog kriterijuma korijena)*).

_____________________
*) U sluajevima, kada Dalamberov i Koijev kriterijum ne daju odgovor, onda primjenjujemo preciznije
kriterijume, koji se zasnivaju na uporeivanju reda kojeg ispitujemo sa drugim poznatim redovima (kao to su
harmonijski i hiperharmonijski, pomou kojih se moe dobiti i, npr., Rabeov i logaritamski kriterij) ija je
konvergencija sporija od geometrijske progresije. Inae, za red an kaemo da je sporije konvergentan nego
red an' ako za sumu rn ostatka reda an i za sumu rn' ostatka reda an' vrijedi relacija
lim nof (rn / rn ' ) 0.

74

n 1

1 2n  1

Primjer 2.6.4.
f

n 1

2n  1

konvergira jer je lim nof n

1
.
2
2 Slino kao u primjeru 2.6.3. pokazuje se da u sluaju da je lim nof

1 Red

an

1, ne moemo

nita rei o konvergenciji reda (2.6.1) na osnovu Koijevog kriterijuma. (U ovom sluaju
Cauchyjev kriterijum korijena je neodluiv.)
Dokazuje se da vae i sljedea tri kriterija za pozitivne redove. *)

an

 1 t r ! 1, odnosno
a n 1
a

onda red (2.6.1) konvergira, odnosno divergira. Ako je lim nof n n  1 r ,

a n 1

1) Ako, poevi od nekog n, vai nejednakost n

(2.6.1) konvergira, odnosno divergira, za

(1832).
2) Pretpostavimo da se odnos

(to je ekvivalnetno sa relacijom

n n  1 d 1,
a n 1

onda red

r>1, odnosno r<1 (Rabeov**) kriterijum),

an
a n 1lanova reda (2.6.1) moe napisati u obliku
an
P T
O   Dn ,
a n 1
n n
an
P
1
O   O D , n o f  ), gdje su
a n 1
n
n

(2.6.3.)

O, P i D (>1)

konstante, a (Tn) je ogranien niz u R. Tada:

a) Za O > 1 (odnosno O < 1) red (2.6.1.) konvergira (odnosno divergira) (to slijedi
neposredno iz Dalamberovog kriterijuma).
b) Za O = 1, P > 1 (odnosno O = 1, P < 1) red (2.6.1.) konvergira (odnosno divergira) (to
slijedi neposredno iz Rabeovog kriterijuma).
c) Za O = 1, P = 1, red (2.6.1.) divergira (ovo se dokazuje na osnovu tzv. Kummerovog
kriterijuma, iju formulaciju ovdje neemo navoditi).
Ovo je tzv. Gausov ***) kriterijum, koji se obino koristi ako je O = 1, jer za O z 1
konvergencija reda se moe ispitati Dalamberovim ili Koijevim korijenim kriterijumom. On
ima iroku oblast primjene, ali on ipak nije univerzalan, jer razvoj (2.6.3.) ne mora uvijek
da postoji (nije uvijek mogu).
3) (Integralni kriterijum)
Neka je f(x) nenegativna i nerastua realna funkcija na [a, + f) ( R) za neki a > 0 i
neka je an = f(n). Tada red n(ta) an konvergira ako i samo ako konvergira nesvojstveni
integral****)

f ( x)dx, tj. ovaj red i ovaj integral su ekvikonvergentni.

________________
*)

Raabeov i Gaussov kriterij, a i neki drugi kriteriji (kao to je Bertrandov kriterij), izvode se iz Kummerovog
kriterijuma, koji predstavlja jedan opti kriterij (pa kao takav ima teorijski znaaj).
**)
J. L. Raabe (1801 1859) - vajcarski matematiar.
***)
C. F. Gauss (1777 1855), njemaki matematiar, fiziar i astronom (koji je prvi dokazao osnovni teorem
algebre u svojoj doktorskoj disertaciji i to kao mladi od 22 godine; po mnogima Gaus je najvei matematiar
svih vremena).
****)
Pojam nesvojstvenog integrala emo uvesti pri kraju ovog kursa.

75

Zadatak 2. 6.1.*
a) Pokaite da red

an konvergira te izraunajte sumu

a
f

, gdje je

4n
3 n 1 (  n N0 ).
5
f

2n  3n
b) Pokaite da red an 
, (za an iz a)), konvergira, a zatim naite
4n
n 0
n 2

an

njegovu sumu .
Zadatak 2. 6. 2.* a) Dokaite da red

konvergira.

, gdje je k suma svih cifara vaeg matinog broja.

n k n ( n  1)
f

b) Izraunajte sumu

n  n  1

1
1
, za svaki nN.
d
2
(n  1)
n ( n  1)
1
konvergira.
d) Pokaite usporednim kriterijem da red
n  12
1
e) Ustanovite na osnovu d) da je red 2 konvergentan. ( Dokazuje se da za
n
f
1 S2
pripadnu sumu ovog reda vrijedi: 2
.)
6
n 1n
Zadatak 2. 6. 3.* a) Zamjenom niza (xn) odgovarajuim redom, ispitajte konvergenciju niza (xn)

c) Pokaite da vrijedi

zadanog formulom

xn

1
2 2

 

1
2 n

 n.

b) Koristei Gaussov kriterij ispitajte za svaki p H R konvergenciju reda

(2 n  1) !!
(2 n) !!

an

c) Dokaite da redovi

an

n 1

t1

, bn

an

t1

an

ako je

(  n H N ).

b n konvergiraju i izraunajte njihove sume ako je

1
1 1
1
(1    
) (  n H N ).
n(n  1)
2 3
2n  1

_______________
*) Zadatak zadavan za domau zadau (DZ) i (parcijalni i/ili integralni) pismeni ispit iz Inenjerske
matematike 1 (IM1) na Elektrotehnikom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

INENJERSKA

MATEMATIKA 1
Haurit aquam cribro,
qui discre vult sinelibro.
[Crpe vodu sitom tko eli uiti bez knjige.]
(LATINSKA IZREKA)

Predavanja za petu sedmicu nastave

(u akademskoj 2010/2011. godini)

2.7. Redovi s proizvoljnim lanovima

(Redovi sa lanovima proizvoljnog znaka)
an .

Neka je dat realni red

(2.7.1)

Ako ovaj red ima samo konano mnogo negativnih lanova, onda takav red zovemo pozitivni red,
jer odbacivanjem tih negativnih lanova, to kao to znamo ne utie na konvergenciju reda,
dobijemo pozitivni red u uem smislu (tj. red iji su svi lanovi nenegativni). Dakle, u ovom sluaju
na red (2.7.1) moemo primijeniti neki od kriterija za konvergenciju pozitivnih redova. Slino, ako
red (2.7.1) ima samo konano mnogo pozitivnih lanova, onda odbacivanjem tih pozitivnih lanova i
mnoenjem sa (1), to takoe ne utie na konvergenciju reda, dobijemo pozitivni red (u uem
smislu), pa ponovo moemo koristiti kriterije za konvergenciju pozitivnih redova. Ako, pak, red
(2.7.1) ima beskonano mnogo pozitivnih i beskonano mnogo negativnih lanova, onda ne moemo
(bar neposredno) primijeniti kriterije za konvergenciju pozitivnih redova, te nam trebaju novi
kriteriji za ispitivanje konvergencije takvih redova. Navest emo neke od njih, ali prvo emo navesti
jednu korisnu formulu. To je tzv. Abelova sumaciona formula (pravilo) koja je pogodna za
izvoenje dokaza kriterija za redove sa optim lanom oblika anbn, a poznata je i pod nazivom
pravilo parcijalnog sumiranja, a glasi:
Za svaki nN i za sve proizvoljne nizove (ak), (bk) u R vrijedi:
ab

i
n

i i

an Bn  (ai  ai 1 ) Bi ,
n 1

(2.7.2)

i 1

gdje je Bi = b1 + b2 + + bi, ( i = 1, 2, ..., n ).

Ovaj rezultat je analogan formuli (pravilu) parcijalne integracije.
Abelova adiciona formula (2.7.2) izvodi se na sljedei nain:
Neka su ai, bi ( i = 1, 2, ..., n) neki brojevi. Stavimo: B0 = 0, B1 = b1, B2 = b1 + b2, ... , Bk = b1 + b2 + + bk, ... ,
Bn = b1 + b2 + + bn. Tada je, za i = 1, 2, ..., n,
(2.7.3)
Bi = ( b1 + + bi-1 + bi ) ( b1 + + bi-1 ) = Bi Bi1.
n
Posmatrajmo sada sumu i 1 ai bi . Na osnovu (2.7.3) vrijedi

a b a ( B  Bi

i 1
i 1
n

i i

Ako u posljednoj sumi piemo

aibi

umjesto

a B  a B

i 1
i 1
n

1)

i 1

ai Bi  ai1Bi .

i1 ( i dakle i+1 umjesto i ), dobijemo

i 1

n 1

i 1

i 1

76

77

No, kako je B0 = 0, imamo

ai bi
n

i 1

ai Bi  ai  1 Bi
n

n 1

i 1

i 1

an Bn  ai Bi  ai  1 Bi
n 1

n 1

i 1

i 1

an Bn  ( ai  ai 1 ) Bi ,
n 1
i 1

tj. dobili smo formulu (2.7.2).

2.7.1. Osnovni kriterijumi konvergencije redova

s lanovima proizvoljnog znaka
Primjenom Abelove sumacione formule dokazuje se sljedea Dedekindova1) teorema, koja se
(kao i naredne teoreme) odnosi na redove (u R) sa lanovima proizvoljnog znaka, iji se opti lan
moe predstaviti u obliku anbn.2)
a n bn
i neka su zadovoljeni sljedei uslovi :
1) an o 0 (n o ); 2) red _an an+1_ je konvergentan;
3) niz (Bn) parcijalnih suma reda bn je ogranien.
Tada je red (2.7.4) konvergentan.
Teorema 2.7.1. Neka je zadan red

(2.7.4)

Primjenom Abelove sumacione formule ili Dedekindove teoreme 2.7.1. dokazuje se da vrijedi
sljedei kriterij:
Teorema 2.7.2. (Dirichletov kriterij).3) Neka je zadan red anbn
(u R) i neka su
zadovoljeni sljedei uslovi:
(i)
niz (an) monotono tei ka nuli;
(ii)
niz (Sn) parcijalnih suma reda bn je ogranien.
Tada je red anbn konvergentan (u R).
Primjenom Dirichletovog kriterija ili Abelove sumacione formule (2.7.3) dobije se Abelov
kriterij za konvergenciju redova u R (redova sa lanovima proizvoljnog znaka, u kojih je opti
lan oblika anbn):
Teorema 2.7.3. Neka je zadan red anbn i neka su zadovoljeni sljedei uslovi:
(a) niz (an) je monoton i ogranien ;
(b) red bn je konvergentan.
Tada je red anbn konvergentan.
k
eit (1  ei k t )
, (i imaginarna jedinica), a
Primjer 2.7.1. Kako je za svaki kN, n 1 eint
1  eit
1 eit = (1 cos t) i sin t = 2 sin

t
t
t
(sin i cos ),
2
2
2

( k  1)t
kt
t
cos
cos ec ,
2
2
2
_____________________
k

1)
2)

3)

cos nt

sin

n
k

to se lako dokae da je

sin nt

sin

(Julius Wilhelm) Richard Dedekind (1831 1916) njemaki matematiar.

( k  1)t
kt
t
sin
cos ec ,
2
2
2

an

pa

To nije neko posebno ogranienje, jer se svaki niz (xn) u R moe napisati u obliku an xn , (an z 0 za nN).

Peter Gustav Lejeune Dirichlet (1805 1859) njemaki matematiar.

je

78

n
k

t
cos nt d cos ec ,
1
2

n
k

t
sin nt d cos ec
1
2

kriteriju da redovi (sa lanovima promjenljivog znaka)

svaki tR, t z 2kS (kZ).

. Sada slijedi po Dirichletovom

t
sin
2
1

cos nt
,
n

sin nt
n

konvergiraju (u R) za

2.7.2. Apsolutna konvergencija redova

Bez tekoa se dokazuje sljedei stav:

Stav 2.7.1. Ako red

_an_
konvergira, onda konvergira i red (2.7.1), tj. red an (u R).
Dokaz: Dokaz slijedi iz teoreme 2.7.1. i nejednakosti
_an+1 + an+2 + + an+p_ d _an+1_ + _an+2_ + + _an+p_.

(2.7.5)

Ako red (2.7.5) konvergira, onda se kae da red (2.7.1) apsolutno konvergira. Za red (2.7.1) kae
se da uslovno konvergira ili da je semikonvergentan ako konvergira, ali pri tom ne konvergira
apsolutno (kasnije emo dati primjer takvog reda). Sada se stav 2.7.1 moe formulisati ovako:
Stav 2.7.2. Ako je red apsolutno konvergentan, onda je on i konvergentan.
Posmatrajmo sada jednu posebnu vrstu redova sa konstantnim lanovima promjenljivog znaka.
Red
( 1)n+1 cn ( = c1 c2 + c3 c4 + + ( 1)n+1 cn + ),
gdje su realni brojevi cn, nN , svi istog znaka (odnosno, red an sa osobinom da za svaki
nN vrijedi a2n1 t 0, a2n d 0), naziva se alternativnim redom.
Stav 2.7.3. (Leibnizov kriterijum). / Alternating series test /, (1705).
Ako je _cn+1_ d _cn_,  (nN), i
limnof cn = 0, onda alternativni red

konvergira.4) Osim toga, stavi li se S m

(-1) n  1cn , S

n
f

(-1) n  1 cn

(1) n1 cn , onda je S2k d S d S2l1

(k, l N). (Vrijednost sume S alternativnog reda nalazi se u intervalu izmeu vrijednosti dvije
susjedne parcijalne sume, tj. Sm < S < Sm+1 ili
Sm+1 < S < Sm..) Ostatak ovog reda ima sumu
rp
po
apsolutnoj
vrijednosti
manju
od
prvog
izostavljenog
lana,
tj.
1

1,

rp

n
f

p 1

( 1) n1 c n  c p 1 , te sgn rp

(-1) p .

Dokaz: Parcijalne sume S2n datog reda napiimo u obliku

S2n = (c1 c2) + (c3 c4) + + (c2n1 c2n),
odakle se vidi da je niz (S2n)nN, neopadajui. Iz jednakosti
S2n = c1 (c2 c3) (c2n2 c2n1) c2n
slijedi da je, za sve nN, S2n < c1,
tj. da je niz (S2n)nN ogranien. Prema tome, postoji
limnof S2n = S.
__________________
Za alternativni red
( 1)n+1 cn
kaemo da je red Leibnizovog tipa ako je niz
nula niz. Alternativni red moe konvergirati iako nije Leibnizovog tipa.

(cn)

monotono opadajui

79
Iz jednakosti
S2n+1 = S2n + c2n+1 slijedi da je i
limnof S2n+1 = S. Zato je i limnof Sn = S.
Ostali zakljuci stava 2.7.3. slijede iz injenice da je ostatak konvergentnog reda takoe
konvergentan i ima svojstvo asocijativnosti, pa je r2p = (c2p+1 c2p+2) + (c2p+3 c2p+4) + =
= c2p+1 (c2p+2 c2p+3) , odakle (iz prve jednakosti) slijedi
r2p > 0
i (iz druge jednakosti)
r2p < c2p+1. Na isti nain iz r2p+1 = ( c2p+2 + c2p+3 ) + ( c2p+4 + c2p+5) + = c2p+2 + (c2p+3 c2p+4) +
+ slijedi r2p+1 < 0 i r2p+1 > c2p+2, tj. _c2p+1_ < c2p+2. Osim toga, iz rp = S Sp slijedi i
da je sgn rp = (-1) p.
Q.E.D.
(1) n  1
1
1q Red
oito konvergira prema Leibnizovom kriteriju, pa kako red
n
n
divergira, to dati red konvergira uslovno.
(1) n
f
1
(
2q Kako red n t 2
D
>
0),
konvergira,
to
red
,
n t 2 n ln1  D n konvergira
n ln1  D n
apsolutno.
Primjer 2.7.2.

Zadatak 2. 7. 1. Naite sumu reda

d

n 1

I.

n 1

1

2n

1 1
ln
2 2

II. ln 2.

III.

Zadatak 2. 7. 2.* Naite sumu reda

1 1 1
1    .
2 3 4
1
I.
II. ln 2.
ln .
2
Zadatak 2. 7. 3.*
a) Koliko lanova reda

do 10

, pri emu je an

b) Pokaite da red

a
n t1

 1

n 1

n2  1

ln 2

III.

1
ln 2 .
2

IV.

1
.
ln 2

IV.

1
 ln 2 .
2

treba sabrati da bi se njegova suma izraunala sa tanou

, (  n H N )?

bn , gdje je bn

an 

.
3n  2n
4n

(za an iz a) ), konvergira.

2.7.3. Svojstva realnih redova (Asocijacija i komutacija)

Posmatrajmo proizvoljne realne redove. Korisno je znati da li se neka svojstva konanih suma
prenose na takve redove. U tom smislu dokazuje se da vrijede sljedei stavovi:
Stav 2.7.4. Konvergentan red ima svojstvo asocijativnosti.

80

Primijetimo da se grupisanjem lanova nekog divergentnog reda moe dobiti konvergentan red. Na primjer, red

( 1) n 1 je divergentan, dok red

(1 1) + (1 1) + + (1 1) + ,
dobijen od datog reda grupisanjem lanova, ima zbir jednak nuli. Za red s pozitivnim lanovima, meutim, tako neto
nije mogue. To je posljedica injenice da je kod takvog reda niz parcijalnih suma monoton.
1

Stav 2.7.5. (Dirichletova teorema o komutativnosti apsolutno konvergentnih redova).

Apsolutno konvergentan red ima svojstvo komutativnosti, tj. ako je red an apsolutno
konvergentan, i ako je s : N o N proizvoljna bijekcija, onda je

an

as n .

( )

n 1

n 1

Stav 2.7.6. (Riemann 5) Dinijev 6) stav). (1866/7. ; 1868/9.).

Ako red an uslovno konvergira, onda se za svaki dati A R moe premjetanjem lanova datog

reda dobiti red iji zbir 7) iznosi A, tj. postoji jedna bijekcija s : N o N takva da je

as n
n
f

( )

A.

2.7.4. Mnoenje redova

f
bn
n 1

Posmatrajmo realne redove (2.7.1) i

b1  b2   bn  .

Formirajmo beskonanodimenzionalnu matricu

a1b1
a b
1 2
a 1b3


a 1b j

a 2 b1

a 3 b1

a i b1

a 2 b2
a 2 b3

a 3b2
a 3 b3




a i b2
a i b3


a 2b j


a 3b j


aib j

(2.7.6)





(2.7.7.)
iji su elementi proizvodi lanova redova (2.7.1) i (2.7.6). Od elemenata ove matrice mogu se
formirati razni redovi. Da li ovako formirani redovi imaju jednake ili razliite zbirove (ako ih uopte
imaju)? U tom smislu navodimo odgovore date sljedeim stavovima:
Stav 2.7.7. (Cauchy). Ako redovi (2.7.1) i (2.7.6) apsolutno konvergiraju, onda red
formiran od elemenata matrice (2.7.7), uzetih u proizvoljnom poretku, takoe apsolutno
konvergira. Pri tom je suma dobijenog reda jednaka proizvodu suma redova (2.7.1) i (2.7.6).

_____________________
5)

Bernhard Riemann (1826 1866) njemaki matematiar.

Ulisse Dini (1845 1918) talijanski matematiar.
7)
Ovaj stav pokazuje da kod uslovno konvergentnih redova poredak ima znaajnu ulogu i da se ovi redovi ne mogu
shvatati samo kao obian zbir svojih lanova. Konvergentni redovi te vrste se mogu pretvoriti zgodnim poretkom
lanova i u divergentne redove (U. Dini, 1868/9.).
6)