Deyuo rete
koji navodno ne pripadaju nikom, smatralo se da princi .ko
prvi dode njegovo je ne predstavija dovoljnu osnovu za po-
laganje prava na viasnigtvo. Potrebno je .stvamo ispoljavanje
suverenitera" zajedno se nam: Senja vlasti* (vidi Cas-
sese, 1986, pp. 376-7). Podelu prirodnih izvora i teritor
izvele su one sile koje su imale sredstva da steknu i zadré
deo zemlje, Nakon toge, medunarodno pravo primalo je mj
hova suverena prava nad tim teritorijama, Deoba sveta je bile
stvar politike sile ji su ishodi, u krajnjoj liniji, sankcionisani
pravom. Iako je postojac krupan izuzetak u podeli sveta na
pomenutoj osnovi — more, koje se smatralo ,.kao stvar koja
pripada svima'! — naéelo’dréavnog suvereniteta je uspesno
prosireno Sirom sveta. r
(Koncepcija medunarodnog poretka koja pojainiava pri-
rodu medudriavnog sistema mode se nazvati ;vestfelskim"
modelom, po Vestfalskom minz iz 1648. Koji je okonéao ne-
sq: Zuma Tridasetogodisnjeg rata T po prvi put utemeljio
teritorijainog suverenitete u medudréavnim odnosima?
opuavata period od 1648.
niecove premostavke u medunarodnim odnosima jo§ uv:
jelu.2)On opisuje razvo} svetske zajednice Koja se sastoji od:
suverenih dréava koje privamo reSavaju svoje nesuglesice,
retko i silom (ili pretniom silom); dréava kuje uspostavijaju
| Iskjutenje otvorenog mora nije u neskias temelinim principim
namatenog oblika prisvaanj, jer nedna driava jednostavno nije mogia da
polaze pravo na ova rare. Da jeneka dréava bila dovaljno sna da prisvoji
Srvoreto mor, tude bi se nafelo driavnog suverenitet, sa svojim mehani-
Sima potpuneiskliusvost, werelilo iu tom slugeju'U nedostats tov
Rod obvorena mora su nuzno prizata za zajedniku svojnt, kao rez com
munis oman.
2 Jako se nastanak ovog nafeia moze neposredno povezati sa Vest-
{alskim mirom, osnowno poimanj tertonjalnog suvereniteta je i2oden
ranogo rani, iako nije Soko pribvaceno sve do Vestflskog mira (vid
Balawin, 1952).
3 Pod modelo” podramumevam torjsns Konstruklj koja ims z=
cilj de otinje | objasm game odlike polikog poretka i rjegows temeljma
‘Srumurs odnose, Modeli u ovor kontekms aznaéavaju mci" pojmovs
ephiavenje 0 polio), ekonomsko} 1 socialng} ster.
of
diplomatsie odnose ali zninimaino saraduju; dréava koje teze
da sopstvene interese stave iznad svih drugih i koje prihvataju
logiku nagela delotvorosti, to jest da u medunarodnim odno-
sima vlada naéelo sila odreduje pravo", i da prisvajanie daje
legitimitet (Cassese, 1991, p. 256), Vestfaiski model rezimiran
je u tabeli 4.1 (prilagodene su~poente Falk-a 1969, 1975b,
poglavije 2, i Casseses-2, 1986, pp. 396-9).
Tabela 4.1 Vestfalski model
1. “Svet je podeljen na suverene dréave koje’ ne priznaju
- bilo kaicvu vigu viast. i"
2. Procesi donoSenja zakone, reSavania sporove i sprovo-
éenja zakona su najvedim delom u rukama individual=
nih dréava.
pravo je usmereno na ustanovijavih
pravila koegzistencije, Stvaranje sajnih o
ér odime jeste cili, ali samo ko
ranigava ostvarenje ciljeva nacionalne politike.
jgovornost za prekrSaje na granicama je “privatna
stvar" koje se tie samo onih koji snose posledice.
Sve dave smatraju se jecnakim pred zakonom: zakon-
ski propisi ne uzimaju 'u obzir asimetriju mo¢i.
6. Razlike medu drzavama se u krajnjem ishodu reSavaju
silom; princip delotvomne sile ostaje nepoljuljan. Goto-
vo nijecina pravne prepreka ne postoji koje bi mogle da
zauzda priklanjanje sili. Medunarodai pravni standardi
prudaju minimalnu zaStitu.
Minimaino ogranitavanje siobode dréave je ,kolektivni
priorites*(Vestfalski okvir medunarodnih odnosa poseduje
i paradoksalni kvalitet, bogat implikacijama: sve razvijeni
povezaniji sistem dréava podréao je pravo svake dréave na
autonomno i nezavisno delovanje. K2o sto je jedan autor ume-
sno primetio, ishod toga je da drzave nisu bile ,podredene
medunarodnim moralnim zahtevima jer su predstavijale po-
sebne i izdvojene polititke poretke" (Beitz, 1979, p. 25)\fU
takvim okolnostima, svet se sastoji od zasebnih politiskih sila
koje slede sopstvene interese, oslanjajuci se, u krajnjoj liniji,
na sopstvenu organizaciju prinudne modi. )Stavise, upotreba
prinude ili oruzanih snaga od strane nediZavuil akicra je yo
tovo neminovan ishod (iako je potpuno nezakonit sa stanovista
vestfalskih pretpostavki), Jer, zajednice koje osporavaju uspo-
stavijene teritorijalne granice nemaju ,drugu alterativu osim
da pribegmi onizju da bi uspostavile ,efikasnu kontrolu’ nad
teritorijama na koje polaiu pravo, i da bi na taj naéin stekle
usiove 22 medunarodno prizanje™ (vidi Baldwin, 1992, pp.
224-5).
(Principi i pravila vestiaiskog sistema nisu jednostavno
edeni u jednu koncepciju medunarodnog poretka, jer 0
koje su tedile da oblikuje medunarodni poredak u svoju korist
( (cf. Hall, 1, 1996). Traganje za mirom od strane velikih evrop-
| stih sila nakon Napoleonovih ratova, na primer, dovelo je do
| pokuigja da se stvori sistem bezbedgosti koji é2 u konanom
| ishodu obuhvatiti éitava Evropu. Ovaj .sistem sporazume-
vanja", smisljen nakon intenzivniti pregovora cara Aleksan-
dra, prinea fon Metemiha i vikonta Kaslerega u Parizu i
Betu, tezio je de uspostavi .ravnotezZu moéi* redistribu.
vjom teritorija i naroda:-,njihovim planovima umesto etn
ih dominirali su strateSki obziri* (Holsti, 1991, pp. 113 i
169), Odredbe ovog sporazuma predvidale su postovanje no-
ve teritorijalne ravnoteZe moc‘ i stavijanje naglaska na samo-
obuzdavnje i obostranu konsultaciju u siuéaju moguéeg suko-
bat (Ovaj sporazum (,,Sveta alijansa") prilitno je udaljen od
Koncpecije medunarodnog poretka kao rata ,sviju protiv svih,
ali je blizak shvatanju medunarodnog poretka kao ,anarhié=
nog", ako poredak podrazumeva samoregulaciju u interest ko-
egzistencije i uzajamne koristi (vidi p. 76-7). )
Raynoteza moéi tigradena u Sistem sporazumevanja te-
ila je da odrii mrezu velikih dréava i carstava i u tome je
bila Telativno uspeSna vise od deterdeset godina. Velike sile,
kao Sto je primetio jedan posmatrag, ,odredivale su sudbinu
manjih drZava iskljudivo prema naéelu sopstvene pogodnosti**
(Clark, 1989, p. 218) Diplomatija sporazumevanja i naéelo
ravnoteze moti nisu, dakle, ,dramatiéno poboljSali stanje me-
umarodne politike” (Hosti, 1991, pp. 139 i 143),
oblasti, kao Sto je Balkan, patile su od hroniéne krizé i rata,
2 nacionalistiéki pokreti BH su teZili stvaranju sopstvene dr-
Zave postali su izvor sve vecih sukoba, Na ovo} pozadini, rav-
noteZz vojne moéi postala je glavna preokupacija lide
skih drZava, narotito u drugoj polovini devemaestog
da je bio u tol intenzivan proces stvaranja dréava ke
konagnom ishodu, doveo do’ slabljenja vozicija dva kijuéna
+ Ono po emu se sistem Svete alijanse razlikuje od diplomatskih
‘procedura u drugim periodima medunarodne isiorije moze se, prema Hinsliju
(Hinsley), sades na tei tomeljna principa:
a volike sile imaju zajecnishu odgovernost za odrtavarja tertori
jalnog stonus quo ugovora iz 1815. i za refavaje medunarodnih pro-
‘blema koji su se pojavili u Evropi; da, kada stanes quo mora da se
‘modifiye ii kada problem mora da Se rei, promene ne treba da
se sprovode unilateralno, a dobici ne tebe da se stcknu bez njihove
‘vanitne i zajednitke saglasnosti: da, poito je bila potebna sagla-
snost svib, se odluke nisu donosile glasanjem (1963, p. 225).
Sredstvo utemeljenja ovih principa bili su redovni sastanci samih velikih
sila, Kao takva Svem aljjansa se mode smatrai prvim institucionalizovanim
mebanizmom za upravijanje i spregavanje sukoba. Svrha sistem nije bila
da ukine sam rat rat se jo uvek smatrao legitimnim stedstvom za reSavanje
sporova izmedu dréava. Umesto toga, sistem je imao za cilj da spredi razvoj
rove hegemonske sile u Evropi, i da spreti eroziju interesa velikih sila (vidi
Kegley i Raymond, 1994)
101stuba posmapolecnovskog mira, Austrougarskog i Otoman-
skog carstva./Stoga, iako se naglasak izmedu ,,sporazuma” i
| savnoteze promenio u evropskom poretku, i menjao se vie
puta, to ni meijno} transformaciji prirode i uloge
politiéke mosi u medudréavnom sistemu: promenila se raspo-
dela moéi ali ne i vestfalski princip delotvorne sile, Koji je
zajedno sa stratifikacijom medunarodnog poreti ostao netak-
nut (vidi Clark, 1989, pp. 217f8; of. Kegiey i Raymond, 1994,
Konsolidacija modemog sistema nacija-driava ni u
kom siucaju nije bila jedinstven proces Koji je na sve regione
i zemlje uticao na isti naéin. Od samog poéetka ovaj proces
je podrazumevao, kao Sto je ukazano u prethodnom cogiaviju,
visoku cenu u pogledu autonomije i nezavisnosti mnogih, na-
roéito maniih dréava i civilizacija izvan Evrope (cf. Kerman,
1982). Zapravo, Sirenje modemog dréavnog sistema je nepre-
Kidno cdlikovale , hijerarhija'* i neravnomemost™ (Vidi Falk,
1990, pp. 2-!2). Hijerarhija oznaéava strukturu politi¢ke i
i jobsiizacije, 0 jest Ginjenigu da njome doriat
raju nacionalne dréave koncentrisane na Zapadu i Severu, iako
mote postojati odredena neizvesnost Kada je u pitanju precime
respodeia uicaja u centru ove Konstelzcije, hijerarixjske stuk-
tura procesa globalizacije évrsto je postavila vodece
i severne ekonomske sile na centralno mesto (vidi 3
memost ukazuje na Einjenicu da politiéka i ekonomska glo-
balizacija ima nejednake posiedice na Zivome Sanse i dobrobit
naroda, Klasa, etniékih grupa, socijainin pokreta i polova,)Nije
te8ko raspoznati obrise ovih procesa ,neravnomernosti", mada
ih na ovom mestu neéemo prikazivati (vidi poglavije 8). Po-
stoji korelacija izmedu tih procesa ! geografskih uslova, rasne
i polne pripadnosti, kao i oblike siromastva i osujedenja koji
5 Tako je opadanje evropskih imperiis u dvadesctom velu dovelo do
smanjenja neposrednog politidkog uticsja evropskih siz njihova. pozicija je
Gelimieno bila zastiena procesima ekenomske siobalizacie koji Su postal
‘znatajniji nego ikada, kao determinante geopoliticke hijerarije: viadavine
(ii odeliak 6.2)
postoje u zemijama juge, medu pripacnicima cme i Zute rase
i medu Zenama. Meutim, ako se ima u vidu znatno siroma~
Xtvo i oskudica na severu (u Evropi i SAD), nezaposlenost u
vyeéini industrijalizovanih zemalja (Sak i,u periodima znaéaj-
nog ekonomskog rasta) | sudbina mnogin domorodackih na-
roda, postaje jasno u kojoj meri je prethodno tumatenje ne-
ravnomemosti neporpuno, Neravnomernost je karakteristiéna.
ize medunarodai i unutragnji razvoj. Stoga je neophodno
shvatiti da socijalne i polititke stratifikacije ozmaéavaju si-
stemske podele kako unutar tako i izmedu teritorija i regiona
(vidi Cox, 1987, poglavije 9).
Delotvoms moé Koju dréava zadobija zahvaljujudi su-
verenitet u znafajnoj meri zavisi od resuse se kojima ras-
polaze ta driave( Koje resurse jedna dréava moze da mobilise,
naravno, zavisi od ajenog polozaia u hij
‘globalnoj strukturi ‘odinosa, zatim, od njenog me-
‘medunarodnoj podeli rada, od regionalne podrske koju
dz dobije) Danas u mnogimi zemljama Zapada raste svest
pod pritiskom ramorodrflh sila
(esto po prvi put) sa probiemima Xoji su
vee duze vreme drugim zemijamz bili ofigiedni. Borbe ze su-
vereaitet i gutonomiju v mnogim zemijama ,Treéeg sveta’
bila je tesno povezana sa borbom za oslobadanje od xoioni-
jaine dominacije. Suverenite: de fure bio je'od najvece vaino-
sti onim zemljama kojima je prethodno bio usisaéen. Ali, su-
verenitet de jure nije naravno isto Sto i de facto suverenitet,
ili praktitni suverenite:. Cesto su slabe i dugovima optereéene
pri jogih zemalja U razvoju osetljive i Zavisne od eko-
nomskifi saga i odnosa nad kojima imaju malu kontrola, ako
Je uopste imaju. [ako intemnacionalizacija proizvodnje i
sija staviia mnoge instrumente ekonomske kontroie izvan do-
maiaje éak i najmoénijih zemalje, ipak je nedvosmisleno gori
polozaj oni koji se nalaze na donjem delu globaine hijerarhije
1 koji su najsnaznije izlozeni posledicame nerevnomemosti.
CUprkos diplomatskom zamahu i medunarodnopravnim
inicijativama nakon Drugog svetskog rate, koje ‘su tezile da
transformigu znataina obelezia vestfalskog sistema (vidi nize),polititka nezavisnost bivsih kolonija predstavijala je, u najbo-
ljem slugaju, kratak predah u procesu njihove marginalizacije
cnuic: svetskog poretka, U podsaharskim zemijama nezavi-
bile opteredena mnogim tekkodame-(vidi Hawthom,
cf. Jackson i Rosberg, 1982): jer se granice nacionainih
drfave (sa dva mala izuzetka) ne podudaraju sa granicama
koje driave koja je postojala pre koloniializacije: jer nil
ystvorena navike" uspostavijanja centraine viasti { prihvatanja
njene uloge; jer su esto izostajali neki od najeiementamijih
oblika Ijudske sigumosti. Nezavisnost je otezana i Sinjenicom
da'su ove zemije osetljive na uticaje medunarodne privrede,
de krhice mecerijaina osnova ugrozave autonomiju polititiih
orgenizacije, i de su drustvene grupe duboko podeljene kraj-
ajim siromaiivom, oslaudicom i iosim ziravstvenim scanjem,
kao i emitkim, kultumim i drugim podsiama, Medutim, ne
zavisnost je doddmo otefaae semom suitor medunarod-
poiitiéia i ekonomska sila u eal lini ode’ 0 stvamoj
primeni pravila i koriicenju resurse. To stanje stvari u izve-
snom smish: pokazuje izazetau istajnost, uprkes pokusajima
de seu eri Ujedinjenih nacije imove promisie medunarodni
odinosi
4.2 Medunarodai poredak
i sistem Ujedinjenih naciie
Titanska borba u toku Prvog i Drugog svetskog rata
imale je zz posledicu sve veée prihvatanje nuznosti promena
prirode medunarodnog upreviianie kako bi se naiekstemniji
obi protiv govetnost: stavil! van zakone i kako bi
se uvatila rasmus medupovezanost i meduzavisnos. zemaljea.
Postepeno je doslo do osporavanja predmeta, domagaja i sa-
mog izvora vestfalske koncepcije medunarodne regulacije, na-
rodito njenog shvatanja medunarodnog prava (opSimije 0 tome
vidi Bull, 1977, pogiavije 6).
Najpre se mi8ljenje okrenuilo protiv doisrine po kojoj
Je medunarodno pravo, kako je to rekao Openhajm (Oppet
heim), ,,iskijudivo pravo izmedu dréava” (vidi Oppenheim,
1905, poglavije 1). Pojedinci i grupe postaju subjekti medu-
narodnog prava. Opite je prihvaéeno, na primer, da su indi-
vidue subjekt medunarodnog prava na osnovu takvih doku-
Paix o gradanskim i polititkim pravima (1966) i Evropske
Konvencija o Ijudskim pravima (1950).
Miljenje se takode ofsenulo posi dolar
im (érdevnim) stvarime. Preme nov
sarodno prevo se sve vise bavi uskiadivanjem i regulisanjem
iedno $2 zaéaj-
nim porestom broja ,aktera™ wu svetskoj politici — ne primes,
Ujedinjene Nacije (UN), Ekonomski i socijaini savet UN,
Svetske bank, Medunarodni monetarni fond, Medunarodaa
Komisija za 2atitu kitova, Organizacija za isnranu i poijopri
edu i Svetska zdravstvena organizacija® — pojavili su se i
brojni prtisci da se poveéa domasaj medunarodinog prava. Su-
oéeni sa ovim tokom, neki autori smatraju da se sa ovaicvim
prosirivanjem doma8aja medunarodno pravo sve manje bavi
slobodom drava 2 sve vise opStom dobrobiti svi onih unutar
globalnog sistema koji su sposobni da namemu de se njihow
6 Za objainjenje razvoje ovih medunarodnih organizeciie, koje in
povenie S promename u industtiskoi tehnologi. narosito sa promenams
tw rovim tehnologijame xomuniiacija, vidi Mari (Murphy,
Jeva teza je da su globaine MVO (meduviadine organi
‘veka igre log u rast: .industrjstos drusne™, obezbedul
like regulacije" u tok ekonomskin i geopoltidkin kriza (1995, p. 9). Vidi
odstiak $2 koji sled.glas éuje (cf, na primer Réling, 1960; Friedmann, 1964, Cas-
sese, 1986, narotito poglavija 7-9).
‘Na kraju, temeljno je dovedena u pitanje i uticajna prav-
na doktrina prema kojoj saglasnost dréava — bilo izriita ili
preéutna — predstavija jedint istinski izvor medunarodnog pra-
va, Danas se vile izvora medunarodnog prava nadmese 2a
prizmanje. Izmedu ostalog: tradicionalni izvori kao Sto su me-
unarodne konvencije ili ugovori (opti ili partikulami) koje