Professional Documents
Culture Documents
Globalizacija Poslovanja
Globalizacija Poslovanja
Mentor:
Nela Aleksi, Prof.
Uenik:
Bojan Beoanin IV-1
SADRAJ
1. UVOD...................................................................................................................2
2. ISTORIJSKA MERA GLOBALIZACIJKIH TENJI........................................3
2.1 Prvi talas globalizacije.....................................................................................3
2.2 Drugi talas globalizacije..................................................................................4
2.3 Trei talas globalizacije ili turbo-globalizacija............................................5
2.4 Terminoloko odreenje globalizacije.............................................................6
3. OSNOVE EKONOMSKE GLOBALIZACIJE....................................................8
3.2. Globalizacija svetskih tokova.......................................................................10
4. FENOMEN GLOBALIZACIJE POSLOVANJA.............................................13
4.1. Nove tendencije u poslovnom okruenju.....................................................14
5. GLOBALIZACIJA SVETSKE PRIVREDE I MULTINACIONALNE
KOMPANIJE..........................................................................................................17
6. INTERNACIONALIZACIJE POSLOVANJA SRPSKIH PREDUZEA.......18
7. ZAKLJUAK......................................................................................................20
LITERATURA........................................................................................................21
1. UVOD
U dananje vreme deavaju se velike promene u svetu. Svet u ijem centru stoji
nacionalna ekonomija i nacionalna drava, menja se gotovo iz temelja. Da bi se izrazile sve te
velike promene i deavanja, dolazi se do pojma globalizacije, sile koja stvara novi svet, diktira
nove uslove i utie na itavo oveanstvo.
Globalizacija je u svojoj orijentaciji maksimiziranje globalnih profita i pretnja kvalitetu
ivota na planeti, posebno zemalja u tranziciji. Bez obzira na negativne aspekte globalizacije,
njenu pojavu bi trebalo prihvatiti kao izazov za mogunosti koje ona nudi u ekonomskom
razvoju i rastu. Ako se moe dokazati da je proces globalizacije zapoeo pre vie stotina
godina ili da njegov poetak korespondira sa poetkom razvoja civilizacije, onda se opravdano
postavlja pitanje nije li znaaj koji je posveen pitanju globalizacije u savremenim raspravama
preuvelian. Nije li, samim tim, re o jednoj velikoj intelektualnoj greki koja znai da je u
fokus panje postavljena lana dilema, iza koje prolaze mnogo znaajniji procesi. Ako se, s
druge strane, poetak procesa globalizacije smesti u relativno skoranji period, poetak osme ili
devete decenije XX veka, na primer, ima osnova za pretpostavku da je re o fenomenu
kojim se stvara odreeni diskontinuitet u istoriji. To bi u teorijskom smislu, moglo voditi
redefinisanju dosada postojeih teorija i bacilo bi novo svetlo na analizu savremenih i
buduih dogaaja, kao to je to uostalom bio sluaj sa procesom industrijalizacije, bez
koga se ni jedna moderna pojava ne moe adekvatno objasniti.
Dok je nekada, za veliki broj poslovnih aktivnosti bilo dovoljno poznavati samo
lokalne prilike, afirmacijom procesa globalizacije trita javlja se spoznaja da bez uvida u
kompleksne razvojne tendencije, gotovo svako lokalno delovanje postaje u velikoj meri
problematino. Drugim reima, globalizacija trita, kao rastua korelacija njegovih pojedinih
segmenata, daje nove pretpostavke poslovanja u meunarodnim okvirima. Od uesnika na
svetskom tritu zahteva se novi kvalitet u pogledu izbora modaliteta za ukljuivanje na
globalizovano svetsko trite.
Naputanje starih paradigmi, tradicionalnih koncepata i definisanje novih pristupa
meunarodnom poslovanju, podvlai potrebu da se svi akteri ukljue na globalno trite u
kompleksnijem obliku kako bi se izvrila njihova potpunija integracija u meunarodne
ekonomske tokove. Promene u globalnom okruenju dovele su do poveane slobode odvijanja
meunarodnog poslovanja, ali i promenjenih uslova za ostvarivanje konkurentnosti.
Ekonomske, politike, tehnoloke, kulturne, demografske, ekoloke i druge tendencije u
okruenju imaju znaajne uticaje na sam razvoj makro trita.
Gruenfelder A.M.,(2002): Mnoga lica globalizacije, Habitus br. 3-4, Novi Sad
Ono to savremenu javnost verovatno i najvie interesuje jeste stvarnost koja nam se
upravo deava. Tempo ivota i dogaanja je takav da ljudi nemaju vremena da stvari sagledaju
dublje i sutinskije, da zagrebu po povrinama koje im se serviraju.
Novi, ubrzani ritam globalizacije najbolje je, moda, oslikan u oglasu uvene
transnacionalne korporacije Merrill Lynch Novi svet je star samo desetak godina i roen je
padom Berlinskog zida 1989. godine. Sutina novog zamaha globalizacije koja se odvija
strelovitom brzinom, ogleda se u nestanku blokovske podele sveta, tj. zavretku Hladnog rata i
narastajuom strukturnom neravnoteom i dominacijom jedne od sila i njene doktrine.
Afirmacija Sjedinjenih Amerikih Drava i uopte, anglosaksonskog koncepta materijalne
civilizacije, donee svetu nebrojane tehnoloke i ivotne olakice i prednosti, ali i polarizaciju
drutva i neravnopravnost koja je ve dodirnula kritinu granicu dobrog ukusa i pristojnosti.
Iskoritavanje slabijih, potlaenih i nemonih, kao i licemerje vladajuih drava vie se ne moe
nikako sakriti i opravdano izaziva revolt miliona ugroenih. Siromatvo i getoiziranost, periferija
i poluperiferija nasuprot aice premonih svetskih barona. Ovakvo stanje nije nepoznato
ljudskoj istoriji ali nikada nije bilo na ovaj nain izraeno i toliko oigledno kao sada. Sa ovim
mojim konstatacijama se mnogi verovatno nee sloiti ali ideologija kojom se bogati jo vie
bogate, a siromani postaju jo jadniji, mora se kritikovati i napadati. Ona ne sme ostati
dominantna jer e nas sve zajedno oterati u provaliju postojanja.
Koje su to osnovne poluge mnogo spominjanog procesa?
Tehnoloka, informatika revolucija i njeni derivati kompresija vremena i prostora,
svetske ekonomske transakcije, kulturni proizvodi elektronskih medija kao pretea zamiljenoj
svetskoj kulturi, itd.
U prilog ovoj tezi ide i izjava Zbignjeva Beinjskog, jednog od vodeih apologeta
moderne amerike geopolitike: Postindustrijsko drutvo je tehnotroniko drutvo, kulturno,
psiholoki, socijalno i ekonomski oblikovano pod uticajem tehnologije i elektronike.
Jedna od najopipljivijih posledica moderne tehnologije jeste smanjenje distance izmeu
ljudi i zemalja. Porediti mlazne avione sa jedrenjacima i parobrodima je gotovo iluzorno, ili pak,
mogunosti interneta i savremenih telekomunikacija sa glasnicima, golubovima pismonoama ili
diliansama, ipak je nemogue. Taj supersonini ritam modernih telekomunikacija kojima struji
nervni sistem i duhovni ivot planete i mo kosmikih brodova i aviona vre komprimovanje
vremena i prostora, odnosno, omoguavaju savremenom oveku iluziju da moe stii na svako
mesto u kratkom roku i da moe ispratiti svaki znaajniji dogaaj i deavanje na planeti. Taj
neprekidni link naeg miljea i itavog sveta ukida vremenske i prostorne granice i spaja nas sa
ljudima sveta. Kau da je dananji seljak bolje informisan od predsednika drave pre stotinak
godina, to dovoljno govori o nespornom napretku oveanstva.
Naravno, globalna ekonomija je sutinski oslonjena na elektronsko komuniciranje i
ogromne mogunosti umreavanja tako da se gigantske mase finansijskog kapitala u jednom
trenutku transferiu sa jednog na drugi kraj sveta ime ona dobija atribut planetarne ekonomije.
Transnacionalne korporacije prave svoje paukove mree filijala na svim svetskim podruijima i
posluju gotovo neogranieno. Njihova mo postaje gotovo neograniena i njihova fluidnost
skoro da im omoguava neuhvatljivost i definitivno smanjenu odgovornost za postupke koje
ine.
Jedinstven, globalni poredak raa se ne samo usled sve breg smanjivanja fizikih,
ekonomskih, i duhovnih razdaljina, ve i usled rasprostiranja istovetnih tehnolokih formi prvo
industrijalizma, a potom postindustrijalizma na sve ira prostranstva sveta. Uniformnost i
standardizacija preplavljuju drutva i preoblikuju izglede gradova, proizvodnje, socijalne
strukture, kulture, itd. Kompjuterska civilizacija polako isisava radnike iz fabrika i nosi simbole
novog doba informacione sisteme, banke podataka i kompjuterski kontrolisane procese.
Dobijamo kancelarije informativne ere3.
Na poetku veka 95% stanovnitva je ivelo od poljoprivrede dok danas, u Americi, samo
3% stanovnitva jesu farmeri (iako je taj lobi u USA i dalje veoma snaan). Proces
deindustrijalizacije je uao u svoju zavrnu fazu tako da 75% zaposlenih radi u uslunom
sektoru. Osim toga, priroda postindustrijskih drutava se sem tehnoloke i profesionalne
strukture ogleda i u pulsiranju slobodnijih ivotnih stilova, odnosa polova i generacija i navodno
demokratskijem nainu ivota.
Novi tip proizvodnje moemo nazvati softver ekonomijom i znanje je osnovni izvor
njene komparativne prednosti. Perjanice koje nose ovaj privredno-tehnoloki rast su:
mikroelektronika, biotehnologija, telekomunikacije, industrija aviona i kompjutera, itd. Profit
koji donose ove grane, odnosno njihova novododata vrednost (added value) je neuporedivo
vea nego profit tradicionalnih industrijskih grana. Bitna nova osobina je i ta to tzv.
intelektualne industrije nemaju vie prirodno predodreen dom ve su geografski slobodne i
mogu da budu locirane na bilo kom pogodnom mestu. Ovde se pruaju mogunosti i zemljama i
drutvima koja su manje razvijena da se ukljue u savremene informatike, privredne i
ekonomske tokove. Ipak, postoje mnoga ogranienja u vezi sa ovom temom4.
Gruenfelder A.M.,(2002): Mnoga lica globalizacije, Habitus br. 3-4, Novi Sad
Bajec J., Joksimovi Lj.,(2002), Savremeni privredni sistemi, Ekonomski fakultet, Beograd
intenzivnih i dramatinih promena. Jedno je jasno, globalizacija nosi sa sobom potpuno novu
kvalitativnu dimenziju. Ono to je novo, u ovoj svojevrsnoj integraciji sveta (globalizaciji), jeste
naglo ubrzanje ovog procesa uslovleno izuzetnim tehnolokim napretkom i nezapamenom
ekonomskom meuzavisnou drava i ludi. Upravo je dinamika promena i pojaana integracija
sveta dovela do mnogih zloupotreba globalizacije, nerazumevanja i pogrenih upotreba i
tumaenja kako samog termina, tako i kompletnog procesa. Ovo posebno treba istai, jer nain i
smer napretka globalizacije govori da je proces u pojedinim segmentima savremenog drutva
divergirao i otrgao se od plemenitih cileva planetarnog napretka i smanjenja ludskih patnji i
bede .
Prema Peujliu: "Priroda globalizacije izaziva duboki raskol u pogledima i objekat je
strasne idealizacije, ili pak demonizacije i osporavanja, to je plod i injenica da globalizacija,
poput stare boginje ive, ima vie potpuno protivrenih likova - povezujui svet, ona ga
istovremeno hijerarhizuje stvarajui sve duble podele."
Stoga je potrebno konstatovati da "novi svetski poredak" i globalizacija kao njegova
ideoloka platforma ne predstavlaju koncept savrenog sveta. Brojne su anse koje se u njemu
ukazuju, ali suvie optimistian pogled mogao bi da da iskrivlenu sliku koja bi onemoguila
motivaciju i napore da se stalno unapredjuje kvalitet ivota ludi u sadanjem i buduem svetu. U
isto vreme, treba istai da suvie negativan, apokaliptian pogled moe da izazove sline
posledice ako ne i gore. Globalizacija onakva kakva je do sada razvijena davae rezultate u
zavisnosti od smisla koju joj sami ludi daju svojim naporima i tenjama. To posebno vai ako se
prihvati ranija tvrdnja da je globalizacija samo novi naziv za stari proces integracije sveta, samo
sada naglo ubrzan. Zbog svega toga bi mogua definicija globalizacije bila, da je ona u stvari
"objedinjavanje ludskih napora i aktivnosti u smeru ubrzane integracije oveanstva, na
planetarnom nivou, podstaknuta nezapamenim kretanjem ludi, tehnologija, kapitala,
informacija, ideja i kulturnih vrednosti meu dravama i narodima, ali na nain da ni drave ni
narodi ne kontroliu ovaj proces u elenoj meri"5.
Mereno terminima koji se odnose na tokove u okviru svetske ekonomije, glabalizacija, ili
preciznije ekonomska gobalizacija, bez sumnje stagnira posle ekspanzije s kraja prolog i
poetka ovog veka. Da li to zaista oznaava kraj globalizacije kakvu znamo ili je to jednostavno
praznina u globalnom ekonomskom krugu bie na buduim istoriarima da presude. Dajui
primedbu na prethodnu epohu globalne ekonomske transformacije Don Majnard Kejns je
pisao o neobinoj epizodi u ekonomskom progresu oveka" u kojoj je internacionalizacija ...
ekonomskog i socijalnog ivota. ... bila skoro zavrena". Mnogi njegovi liberalni savremenici, su
ovu epohu (kasnije poznatu kao) belle epoque (1870-1914) povezivali sa pojavom novog
svetskog poretka u kome je rat postajao sve vie stvar koja se teko moe prihvatiti. Puke koje
su pucale avgusta 1914. godine su brutalno uguile taj liberalni idalizam. Ta istorijska faza
liberalne ili tanije imperijalne globalne ekonomske intergracije ipak ostaje klasini standard
prema kome mnoge naune analize odreuju sadanji period. I ako postoji veoma raireno i
sveobuhvatno slaganje meu analitiarima globalne politike ekonomije da u periodu posle
1945. godine, a naroito u prethodne tri decenije, postoji znaajno poveanje prekograninih
ekonomskih aktivnosti, ovaj se razvoj razliito interpretira. Postoji malo slaganja oko toga da li
tendencije otkrivaju jo jednu nobinu epizodu" u evoluciji svetske ekonomije ili moda njenu
rastuu segmentaciju ili dezintegraciju. Osim toga, poto globalizacija obuhvata mnogo vie od
ekonomske sfere zakluci o njenom savremenom znaaju drastino variraju. Ovde su u pitanju,
bar jednim delom, razliita shvatanja globalizacije.
U okviru politiko-ekonomske literature globalizacija je pre svega povezana sa procesom
intenziviranja ekonomske integracije sveta. Tako na primer, Hirst i Thompsan tvrde da mi
moemo tek poeti da odreujemo po pitanju globalizacije ako imamo neki relativno jasan i
taan model kakva bi globalna ekonomija trebala da bude". Ova pretpostavka da se globalizacija
moe shvatiti prvenstveno kao ekonomski proces i da se moe odrediti u odnosu na neku
idealizovanu globalnu ekonomiju" je u suprotnosti sa konceptom veine ire socijalne naune
literature. Tu se globalizacija shvata kao multidimenzionalna pre nego jedinstvena, njen se
proces jasno uoava kroz kulturne, politike, ekoloke, vojne i socijalne oblasti - ona nema
nameru da doe do nekog odreenog zakluka utoliko to ne pokazuje istorijsku odreenost niti
fiksni ishod. Ispod povrine ovih razliitih koncepcija su znaajne metodoloke rasprave i
neslaganja oko toga kako se kompleksni istorijski i socijalni fenomeni, kao to je globalizacija,
najbole izuavaju. Nedostatak slaganja govori o potrebi da se obrati panja kada se automatski
daje prednost ekonomskom u bilo kakvoj sistematskoj analizi globalizacije, i jo vanije u
izvlaenju uoptenih zakluaka o globalizaciji kao socijalnom procesu samo na osnovu analize
ekonomske sfere. Kombinovanje globalizacije sa ekonomskom globalizacijom je drugim reima,
kategorka greka. Meutim, malo diskusija o globalizaciji moe da ignorie njenu ekonomsku
dimenziju. Konceptualno globalizacija je esto izostavlena u pojmovima o liberalizaciji,
internacionalizaciji, univerzalizaciji, vesternizaciji ili modernizaciji. Meutim, ni jedan od ovih
termina ne sadri njene osobene atribute ili kvalitete.
U globalnoj socijalno-ekonomskoj literaturi globalizacija je uglavnom opisivana
prihvatlivim razumno preciznim terminima kao pojava i funkcionisanje jedne, svetske
ekonomije". Uzrok takvog pristupa je njen rastui intenzitet, obim i brzinu svetskih integracija i
meusobne povezanosti od trgovine, preko proizvodnje i finansija do migracija. U tom pogledu
ona se shvata kao prosec pre nego utvreno stanje, utoliko to se ona pripisuje istorijskoj
tendenciji da se nivo svetske meusobne povezanosti poveava. Prema nekim autorima, zaista
postoji znaajna konceptualna razlika izmeu pojma globalizovanje svetske ekonomije", i
potpuno ili delimino globalizovana svetska ekonomija", to podrazumeva fiksirano stanje ili
poloaj ekonomske integracije.
Ova razlika izmeu postojati" i biti", koja e kasnije postati oigledna, je naglaena od
strane Kejna koji prave razliku izmeu globalizacije kao istorijskog procesa - i globalizma - kao
rezultirajueg stanja u bilo kom istorijskom momentu. To implicira, poto globalizacija nije niti
neizbena niti odreena niti neodoliva, da zbog toga ona moe u nekom odreenom istorijskom
momentu, rezultirati u jae ili slabije forme globalizma. Prevedeno na jezik globalne politike
ekonomije, globalizacija se moe povezati sa jaim ili slabijim oblicima svetske integracije. Ako
se shvati kao proces, ekonomska glaobalizacija inplicira rastuu transformaciju ili kvalitativnu
promenu u organizaciji svetske ekonomije. Vrlo jednostavno, vremenom e kumulativni obrasci
(modeli) i mree prekograninih ekonomskih aktivnosti razdeliti svet na posebne nacionalne
ekonomske jedinice, to e uzrokovati da se razlika izmeu domae i svetkse ekonomije teko
odrava. Drugim reima, globalizacija stvara takve nepredviene ili sistemske osobine da
svetska ekonomija ubrzano poinje da radi kao jedinstvena celina. Ova strukturalna promena
moe biti evidentna, meu drugim stvarima, u formiranju i oblikovanju globalnih trzita,
proizvodnih mrea, u globalnoj podeli radne snage i u poslovnoj konkurenciji zajedno sa
globalnim sistemima ekonomskih propisa i uprava u rasponu od Svetske trgovinske organizacije
do Internacionalnog odbora za raunovodstvene stanarde6. Ono to podrava ove promene na
skali ekonomske organizacije su savremene informatike tehnologije i infrastrukture
komunikacija i transporta. One su omoguile nove forme i mogunosti u brzoj kompjuterskoj
obradi podataka svetske ekonomske organizacije i koordinacije.
U ovom procesu udalenost i vreme su znaajno preoblikovani. Tako da se, na primer,
ekonomski i drugi potresi u jednom regionu sveta mogu brzo proiriti preko planete, esto sa
ozbilnim lokalnim posledicama. I ako je geografija jo uvek bitna, globalizacija je povezana sa
procesom saimanja societalnog odnosa prostor - vreme. To je bukvalno svet koji se smanjuje, u
kome se poreklo ak vrlo lokalizovanog ekonomskog razvoja, od rasta cena do korporacijskog
restruktuiranja, moe dovesti u vezu sa ekonomskim stanjem na drugom kontinentu.
Meutim, jedinstvena svetska ekonomija nije jednakog opsega kao univerzalna ili
planetarna ekonomija. Preciznije, termin svetska" se obino odnosi na obrasce interregionalne i
interkontinentalne ekonomske razmene i povezanosti. Prema tome, globalizacija se shvata kao
ponovno odreivanje ekonomskog prostora manifestovanog u interziviranju inter ili
nadregionalnih ili multikontinentalnih mrea i tokova ekonomske aktivnosti. U stvari,
globalizacija oznaava relativnu denacionalizaciju svetske ekonomije kao znaajan aspekt
ekonomskog ivota koji je brzo postao organizovan na interregionalnoj i multikontinentalnoj
lestvici prelazei ograniene nacionalne ekonomske prostore. Ovo ponovno odreivanje se
meutim ne doivlava isto u svim ekonomijama ili regionima jer je globalizacija primetno
nejednak (prevrtliv) proces. Razliiti obrasci povezaosti ili mogua marginalizacija od svetske
ekonomije definiu njenu promenlivu geometriju".
Globalizacija ekonomskih tokova moda je danas najvie izraena i upravo ono prvo na ta se
pomisli kada se o samoj globalizaciji govori. Ogranienje nekad suverene uloge nacionalne
drave, irenje trita preko cele planete bez vidljivog izgleda da im neko stane na put, gomilanje
bogatstava u sve manje zemalja, a i unutar tih zemalja sve je vea disproporcija izmeu bogatih i
siromanih. Ono to je izgledalo izgledno tokom nekoliko decenija nakon drugog svetskog rata
istaknuta uloga tzv. socijalne drave, briga o slabije pokretnom, manje zdravom i starijem
6
stanovnitvu, besplatno kolstvo i zdravstvo kao da sve vie odlazi u istorijski zaborav. Na delu
je sve izraeniji prastari princip jaeg, koji se i ne trudi previe da svoju ulogu zamaskira tobo
humanim ciljevima. Dalekovidi ekonomisti su jo pre dvadesetak godina predvideli stvaranje
nove globalne ekonomije, koja e biti neto razliito od do tada poznate, i nairoko
prihvaene, internacionalne ekonomije.
Ekonomska globalizacija oznaava u prvom redu stvaranje i utvrivanje pravila
jedinstvenog svetskog trita sa slobodnim podstie konkurenciju i razvoj. Protivnici sa druge
strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste ve zaraeni kapital da onemogue
stvaranje konkurenata sa kojima bi morali deliti trite.
Pokazatelji njenog postojanja u ekonomskoj sferi jesu7:
poveanje meunarodne trgovine,
porast meunarodnog protoka kapitala,
erozija nacionalnih suvereniteta kroz stvaranje organizacija kao to su WTO ili OPEC,
poveanja udela u svetskoj ekonomiji koji kontroliu multinacionalne kompanije i
poveanje uloga meunarodnih organizacija kao to su WTO, IMF koje kontroliu
meunarodne transakcije.
Gledajui dosadanje tendencije globalizacije i naine njenog razvoja, moemo ovaj njen
pravac nazvati neoliberalnim. Ovakav vid globalizacije ima pozitivne strane: slobodno svetsko
trite i slobodna konkurencija su podstakli inventivnost, preduzetniki duh i razvoj tehnologije;
privatno preduzetnitvo uspenije stvara bogatstvo nego drava; razvoj individualnih sloboda.
Ipak i negativne strane su brojne. Izgleda da ipak ova kritika ne moe u potpunost da pogaa
samo liberalni model globalizacije, jer to je samo ideal koji u stvarnosti nije ni izdaleka
postignut. Upravo najvei branioci liberalne strategije, bogate zemlje, kre liberalne principe
svojim protekcionistikim merama. Dakle, mogli bismo otro kritiki govoriti o liberalnoj
koncepciji globalizacije da je ona u potpunosti ostvarena. Ovako, moemo ukazati na negativne
strane globalizacije u ekonomskoj sferi samo ako uzmemo u obzir da je ona meavina i liberalne
i protekcionistike strategije.
Rosi, L i Veselinovi P.,(2006): Osnovi ekonomije, Singidimum Univerzitet, Beograd, str. 141.
Viti, A.(2007): Globalizacija trita i marketing konkurentnost specifini faktori uspeha u turizmu i hotelijerstvu,
Doktorska disertacija, Ekonomski fakultet, Subotica, str. 42.
U tom smislu, injenica koja je u ovom periodu snano dola do izraaja je da samo
otvorene ekonomije, spremne da prihvate novu logiku trita u punom smislu i prilagode svoju
strukturu i institucije tim procesima mogu da raunaju na meunarodne (samim tim i
ukupne) ekonomske efekte. Tradicionalni pojam domaa trita je izgubio na sutini
odnosno u takvom kontekstu shvaen donosi sueljavanje sa realnou da ona ne mogu vie
biti na stari nain sauvana ili izolovana od novonastale globalne (ranije definisane
spoljne) konkurencije, niti se mogu postaviti kao okvir za proizvodnu ili trinu
ekspanziju u narednom periodu jo intenzivnijeg ispoljavanja ovih trendova.
zadovoljavanje ukusa i potronje kod potroaa sa stanovita veeg izbora razliitih vrsta
proizvoda i usluga, s druge strane.
Globalizacija je prisutna u itavom svetu ukljuujui i podruje na kome mi ivimo.
Jednostavno reeno, globalizacija i tranzicija su meusobno povezani, tim pre to se putem
tranzicije oivljava trite i privatno vlasnitvo kao preduslov demokratizacije drutva. Stoga
vlade svesno menjaju politiku smanjenja i eliminisanja prepreka da bi se kretanje robe, kapitala i
usluga nesmetano odvijalo, pogotovo kada vlast kroz sopstveno delovanje sazna koliko ih takve
barijere kotaju. S druge strane, mone kompanije menjaju svoju strategiju poslovanja i stavljaju
akcenat na rast profita kroz smanjenje trokova, a ne preko poveanja cena roba i usluga.
Iako globalizacija ima za cilj stvaranje jedinstvenog svetskog trita, ono nosi sa sobom i
neke veoma znaajne negativne posledice, posebno za nerazvijene zemlje sveta. Tako se na
primer, vei deo trgovine odvija unutar tri pomenute integracione celine regiona (NAFTA,
Evropska unija, Azijska unija) a ne izmeu zemalja koje pripadaju razliitim integracionim
celinama. Istraivanja pokazuju da e zemlje lanice OECD kupiti robu iz svoje zemlje dva i po
puta pre, nego da takvu robu kupi u drugoj zemlji. To znai, da se veina trgovine odvija unutar
tri regiona, a ne izmeu svih regiona, to upuuje na zakljuak da ipak postoje bitne razlike u
cenama istih proizvoda u razliitim zemljama.
Iz svih pobrojanih nedostataka globalizacije, najbolniji je problem ve pomenuti jaz
izmeu bogatih i siromanih. Prema statistikim podacima, odnos izmeu prihoda 20%
najbogatijih i 20% najsiromanijih zemalja se smanjio sa 15:1 na 13:1 u poslednjih trideset
godina. Uz to, samo poreenje nije najbolje jer okosnicu globalizacije ne ini ba 20%
najbogatijih zemalja, nego znatno manji broj, gde najznaajnije mesto ima 67 (grupa od 7
najrazvijenijih zemalja sveta). Tako globalizacija uveava mo multinacionalnih kompanija,
pogotovo kada se zna da neke multinacionalne kompanije imaju vee prihode od pojedinih
drava, mada i ova poreenja imaju nedostatak jer se porede razliiti podaci, prodaja i BDP.
Ipak, najvea zamerka globalizaciji je to to je ona ocenjena kao pogubna za radnike.
Krilitaca bie vie posla nosi sa sobom smanjenje plata. Radnici manje mogu uticati na uslove
rada, a pregovaraka mo im opada. I sa ove strane, veina ulaganja odlazi u bogate zemlje. Tako
je, na primer, 81% sredstava koje je Amerika plasirala van zemlje u zemljama koje imaju visoka
primanja, a manje od 1% odlazi u zemlje gde su lini dohoci niski, mada su plate koje daju
multinacionalne kompanije u zemljama sa niskim i srednjim linim primanjima u proseku 1,8 do
2 puta vea od prosenih plata u tim zemljama. Iz svih pobrojanih nedostataka globalizacije,
najbolniji je problem ve pomenuti jaz izmeu bogatih i siromanih.12
Meutim, glavna zamerka globalizaciji je da nisu sve zemlje profitirale globalizacijom,
ve su i izgubile, pogotovo zemlje koje su bile protiv globalizacije. Ovo tim pre to zemlje koje
su prihvatile globalizaciju nailaze na problem liberalizacije trgovine koja do dananjeg dana
nema minimum elemenata fer pleja. I dalje bogate zemlje postavljaju prepreke uvozu
poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda, primarnih sirovina, obue i sl. iz nerazvijenih zemalja, gde
ove zemlje imaju komparativne prednosti. Ove prepreke ili zabrane uvoza kotaju zemlje u
razvoju preko 100 mlrd. godinje, to je dva puta vie od ukupne pomoi koje ove zemlje
primaju.
12
13
Petrovi, P.(2006): Privatizacija iskustva Srbije i zemalja u tranziciji, igoja tampa, Beograd
7. ZAKLJUAK
Globalizacija je prisutna u celom svetu ukljuujui i podruje na kome mi ivimo.
Jednostavno reeno globalizacija i tranzicija su meusobno povezani, tim pre to se putem
tranzicije oivljava trite i privatno vlasnitvo kao preduslov demokratizacije drutva. Stoga
vlade svesno menjaju politiku smanjenja i eliminisanja prepreka da bi se kretanje robe, kapitala i
usluga nesmetano odvijalo, pogotovo kada vlast kroz sopstveno delovanje sazna koliko ih takve
barijere kotaju. S druge strane, mone kompanije menjaju svoju strategiju poslovanja i stavljaju
akcenat na rast profita kroz smanjenje trokova, a ne preko poveanja cena roba i usluga.
Konkurentnost na meunarodnom planu zahteva od firmi da domae pozicije pretvore u
meunarodne, odnosno da imaju globalnu strategiju nastupa.
Strategija nastupa na inostranim tritima kao osnovu treba da ima sistem prikupljanja,
obrade i distribucije informacija o izvoznim tritima, odnosno metode selekcije trita i
proizvoda za data trita. Preduzee treba da u strategiju nastupa ugradi informacije o pojedinim
tritima i strukturi tranje na njima (uz odgovore na pitanja koji proizvodi trae promociju u
odnosu na plasman na odreenom tritu i na koja trita mogu i treba da se izvoze njihovi
proizvodi).
U savremenoj privredi zadovoljenje potreba i zahteva odredenih trinih segmenata
ponekad prevazilazi mogunosti pojedinanog preduzea, posebno kad se nastoji obezbediti
znaajna konkurentska prednost na odredenom trinom segmentu.
Jedna od osnovnih specifinosti prilagodavanja preduzea trinom ambijentu jeste
poveanje pregovarake moi na tritu. Preduzee moe kroz dugoronu saradnju, da povea
svoju stabilnost i uticaj na tritu i to putem poveanja nivoa zadovoljavanja potreba velikih
kupaca, stvaranjem zajednikog imida, statusa i veeg uea na tritu.
U praksi afirmisali brojni tipovi inostranog biznisa i strateki nastupi njihove
implementacije. Modaliteta u ovom domenu ima onoliko, koliko ima mate u glavama
inventtivnih preduzetnika. Veina ovih modaliteta moe se grupisati u jednom od tri bazina
strategijska pristupa. To su: strategija spoljnotrgovinske razmene (uvoza i/ili izvoza), strategija
kooperacije sa inostranim partnerom/partnerima i strategija proizvodnih, prometnih ili
finansijskih ulaganja u inostranstvu.
LITERATURA
1. Bajec, J., Joksimovi Lj.,(2002), Savremeni privredni sistemi, Ekonomski fakultet,
Beograd
2. Drucker, P.(1995): Postkapitalistiko drutvo, PS Grme Privredni pregled,
Beograd
3. Dozef, S.,(2002), Protivrenosti globalizacije, SBM-x, Beograd
4. uri, J.(2002): Meunarodni ekonomski odnosi, Beograd
5. Gruenfelder, A.M.,(2002): Mnoga lica globalizacije, Habitus br. 3-4, Novi Sad
6. Peujli, M.(2000): Globalizacija dva lika sveta, Beograd
7. Petrovi, P.(1995): Marketing strategija i meunarodno poslovanje preduzea, Institut za
8. spoljnu trgovinu, Beograd
9. Petrovi, P.(2006): Privatizacija iskustva Srbije i zemalja u tranziciji, igoja
tampa, Beograd
10. Puara K., (2007): Meunarodno poslovanje, Beograd
11. Rosi, L i Veselinovi P.,(2006): Osnovi ekonomije, Singidimum Univerzitet, Beograd
12. Unanin, R.,(2006): Spoljnotrgovinsko poslovanje, VP aak, aak
13. Vesi, D. (2009): Specifini oblici upravljanja ljudskim resursima, Institut za
meunarodnu
14. politiku i privredu, Beograd