Filozofski fakultet u Sarajevu

ANAKSIMANDAR

DAMIR MARI

Sarajevo, 2014

Anaksimandar

Prof. dr. Damir Mari

ANAKSIMANDAR
Urednik:
Prof. dr. Salih Foo
Recenzenti:
Dr. Samir Arnautovi, redovni profesor
Dr. Asim Mujki, vanredni profesor

Izdanje:
Prvo
Izdava:
Filozofski fakultet u Sarajevu
Sarajevo, 2014. godine
Elektronsko izdanje

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1 Anaksimandar
1(38)
MARI, Damir
Anaksimandar [Elektronski izvor] / Damir Mari.
- Sarajevo : Filozofski fakultet, 2014. - 1
elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst, slike ;
12 cm

Nain dostupa (URL):

http://www.ff-eizdavastvo.ba/Knjige.aspx. - Nasl.
s naslovnog ekrana.
ISBN 978-9958-525-41-4
COBISS.BH-ID 21207814
------------------------------------------------ii

Anaksimandar

Saetak
Od svih ranih grkih filozofa Anaksimandar (oko 610546 g. p. n. e.) zasluuje
posebnu panju, jer je on vjerovatno prvi dao sveobuhvatan i detaljan opis nastanka i
funkcioniranja kozmosa, a to, za razliku od njegovog prethodnika Talesa o kojem ne
znamo mnogo, potvruju svjedoanstva iz antike. Svjedoanstva nam donose da je
Anaksimandar vjerovatno prvi Grk koji je napisao filozofsku knjigu, koja je pri
tome vjerovatno prva prozna filozofska knjiga, ako ne i prva prozna knjiga kod Grka
uope. Izumio je gnomon (sunev sat) ili ga je prvi upotrebljavao u Grkoj. Takoer
je prvi napravio kartu naseljenog svijeta, pa ga neki nazivaju ocem geografije. Dao
je prvi racionalan opis nastanka kozmosa, a zbog svoga uenja o apeiron-u neki
strunjaci ga smatraju prvim metafiziarem. Prvi je smatrao da Zemlja lebdi u
prostoru, odnosno da nije oslonjena ni na ta. Uveo je matematiku u kozmologiju i
prvi je pokuao odrediti veliine Zemlje i nebeskih tijela, te njihove meusobne
udaljenosti, to ga po miljenju nekih strunjaka ini prvim znanstvenikom. Kao to
je iz prirodnih uzroka i na racionalan nain objasnio nastanak kozmosa, isto tako je
objasnio njegovo funkcioniranje u sadanjoj, razvijenoj formi, te je dao objanjenje
meteorolokih pojava. Prvi je pokuao na racionalana nain, ne pozivajui se na
mitologiju i religiju, objasniti nastanak ivotinja i ljudi. Smatrao je da su se kasnije
vrste ivotinja, kao i ljudi, razvili iz prvobitnih ivotinja, pa ga mnogi smatraju
preteom teorije evolucije.

iii

Anaksimandar

Predgovor
Na naim jezicima gotovo da ne postoje studije o pojedinim predsokratovskim
filozofima. Na raspolaganju su nam knjige iz povijesti filozofije ili generalni prikazi,
koji su uglavnom stari nekoliko decenija. Meutim, u svijetu, poetak filozofije i
znanosti, te pojedini mislioci tog perioda, neprestana su tema filozofskih
promiljanja. Budui da je Anaksimandar izuzetno vaan mislilac, ije je djelo
izvrilo znaajan utjecaj na kasniju antiku filozofiju, smatrao sam opravdanim
posvetiti mu zasebnu monografiju.

Ovu knjigu elim posvetiti mojim sinovima, Dini i Tinu.

prof. dr. Damir Mari

ii

Anaksimandar

Sadraj

1. Uvod ..................................................................................................................................... 1
1. Biografija, knjiga i izumi ..................................................................................................... 2
2. Apeiron ............................................................................................................................... 11
3. Kozmogonija i kozmologija ............................................................................................... 36
4. Nastanak ivotinja i ljudi.................................................................................................... 74
5. Zakljuak ............................................................................................................................ 79
Literatura ................................................................................................................................ 81
Biografija................................................................................................................................ 88

iii

Anaksimandar

1. Uvod

Anaksimandar je vjerovatno prvi mislilac koji je na racionalan nain i iz prirodnih uzroka

pokuao objasniti iz ega i kako je nastao kozmos, kako funcionira, te kako su nastala iva
bia. Sasvim je mogue da je napisao prvu filozofsku knjigu, a moda i prvu proznu knjigu
kod Grka uope. Vjerovatno je prvi u Grkoj koristio gnomon (sunev sat), te je posjedovao
znanje potrebno za odreivanje solsticija i ekvinocija. Prvi je nacrtao kartu tada poznatog
svijeta. Prvo poglavlje knjige posveeno je Anaksimandrovoj biografiji, knjizi, eventualnoj
upotrebi gnomona u odreivanju solsticija i ekvinocija, te opisu njegov karte svijeta.
Anaksimandar je smatrao da ono iz ega je nastao kozmos ne moe biti neki ogranieni
element, kao to je Talesova voda, pa je prvo poelo nazvao apeiron. Drugo poglavlje knjige
bavi se ovim beskonanim poelom. Tree poglavlje posveeno je objanjenju na koji nain
po Anaksimandrovom miljenju iz apeirona nastaje kozmos, te kakva mu je struktura, dok se
etvrto poglavlje bavi nastankom ivotinja i ljudi.

Anaksimandar

1. Biografija,

knjiga i izumi

Anaksimandar iz Mileta, sin Praksijadov, po neobino preciznom svjedoanstvu Apolodora

Atenjanina imao je druge godine pedeset osme olimpijade, odnosno 547/6 godine p. n. e.,
ezdeset etiri godine, te se takoer tvrdi da je ubrzo umro.1 Ukoliko poklonimo povjerenje
Apolodorovom svjedoanstvu, to znai da je Anaksimandar roen 611. ili 610. godine p. n.
e.2 Ostaje tee odrediti godinu njegove smrti, ali veliki broj strunjaka smatra da to to se u
svjedoanstvu kae da je umro ubrzo, znai zapravo da je umro u navedenoj godini
olimpijade ili pak u sljedeoj. U antici se esto navodilo da je bio Talesov sugraanin, uenik
i prijatelj.3 Meutim, iako je sasvim vjerovatno da su se Anaksimandar i Tales poznavali,
odnos uitelj-uenik treba prihvatiti s rezervom, jer je, s jedne strane, u antici bilo uobiajeno
praviti slijedove uitelj-uenik meu filozofima, pa ak i tamo gdje je takva mogunost bila
malo vjerovatna, a, s druge strane, jer se moe biti neiji uitelj ili uenik i bez osobnog
kontakta. Kada se uzme u obzir da je bio izuzetno obrazovan, da je mnogo putovao i da je
bio politiki aktivan, sasvim je opravdano vjerovati da je pripadao viem, bogatom sloju
drutva. Anaksimandar je, kao i Tales, ivio na vrhuncu prosperiteta bogatog jonskog grada i
ini se da je znatno utjecao na politiki ivot i zakonodavnstvo Mileta, budui da je bio
utemeljitelj miletske naseobine u Apoloniji.4 Ukoliko je istina, to tvrde neki povjesniari, da
je Anaksimandar posjetio Spartu sredinom 6. stoljea p. n. e., moda zbog nekih
astronomskih aktivnosti, onda je vjerovatno imao prilian ugled i van svoga grada.5
Iako u bizantskoj enciklopediji iz 10. stoljea nalazimo da je Anaksimandar napisao djela
pod nazivima: O prirodi, Opis Zemlje, O zvijezdama stajaicama, Kugla i druga,6 ini se
vjerovatnijim da ovi naslovi dolaze iz kataloga aleksandrijske biblioteke i da zapravo
predstavljaju dijelove jedne Anaksimandrove knjige, koja, u skladu s vremenom u kojem je
ivio, nije imala naslov.7 esto se ova Anaksimandrova knjiga spominje pod naslovom O
1

Diels, 1983:12 A 1.

Na drugom mjestu se u svjedoanstvima tvrdi da je Anaksimandar roen tree godine etrdest druge olimpijade, tj. 610.
godine p. n. e. Ibid., A 12 11.
2

Ibid., 12 A 2, 4, 11.

Ibid., 12 A 3.

Sandywell, 1996:137.

Diels, 1983:12 A 2.

Guthrie, 2000:73.
2

Anaksimandar

prirodi ( ), meutim, razlog tome je to je u antici bilo uobiajeno davati djelima

predsokratovskih mislilaca taj naslov. Diels je sugerirao kako je moda sam Anaksimandar
naveo da ju je napisao kada je imao ezdeset etiri godine, to bi onda znailo da je napisana
547/6 godine p. n. e., meutim nema povijesnih svjedoanstava koja bi potvrdila ovu
pretpostavku.8 Koliko znamo, ovo je prva knjiga koja je bila posveena istraivanju prirode9
i pri tome je prva koja je napisana u proznoj formi. Na taj nain, veli Charles H. Kahn, ovo
Anaksimandrovo djelo je predak svih kasnijih rasprava iz ove oblasti, ukljuujui Platonov
Timej, Aristotelova djela o prirodi i Lukrecijev De rerum natura.10 Ova knjiga je omoguila
da se Anaksimandrova stajalita prenesu do Aristotelovog vremena, da ih Teofrast sumira, a
Simplikije citira. To to je Anaksimandar svoje vienje svijeta napisao zapravo je, kae
Kahn, in stvaranja povijesti grke filozofije, jer nema povijesti bez dokumenata.11 I ne samo
da je ova knjiga prva koja pokuava racionalno opisati nastanak i strukturu kozmosa,
odnosno da je prva filozofska knjiga u povijesti, nego je moda i prva prozna knjiga kod
Grka uope.12 Iz povijesnih svjedoanstava nije mogue utvrditi kada je nestao zadnji
primjerak knjige. Mogue je da je postojao primjerak knjige biblioteci Likeja i da su je tako
Aristotel i Teofrast mogli itati, ali je isto tako mogue da je do njihovog vremena ostao tek
saetak ideja koje su bile izloene u njoj.
Svjedoanstva kojima danas raspolaemo navode nas na zakljuak da je Anaksimandrova
knjiga sadravala objanjenje nastanka svijeta (kozmogoniju); opis kozmosa kakav je sad u
razvijenom stanju, tj. opis oblika zemlje i njene pozicije, pozicije nebeskih tijela u odnosu na
Zemlju i njihove udaljenosti (kozmologiju); objanjenje nastanka ivih bia, ukljuujui i
ovjeka; te objanjenja meterolokih fenomena kao to su grom, munja, vjetar, itd.13 Neki
autori smatraju da je Anaksimandar pokuavajui ocrtati povijest kozmosa od njegovog
nastanka pa do svog vremena imao isti cilj kao Heziod u svojoj Teogoniji.14 Heziod je
kozmogonijskim mitom pokuao objasniti kako je Zeus uspostavio sadanji poredak bia, a
Anaksimandar je pokuao ostvariti isti cilj, ali mu je pristup bio bitno drugaiji, naime on je
vjerovatno prvi mislilac u povijesti koji je detaljno pokuao objasniti nastanak kozmosa iz
prirodnih uzroka i na racionalan nain.15 Ovaj Anaksimandrov pokuaj je vrlo razliit od
8

Burnet, 1908:52-53.

Diels, 1983:12 A 7.

10

Kahn, 1960:7.

11

Ibid.

12

Vidjeti Burnet, 1964:17 i Burch, 1949:140.

13

Vidjeti Seligman 1962:16.

14

Vidjeti Schofield, 1997:49; Naddaf, 2005:64; Lloyd, 1964:99-100.

O Talesu se moda i dalje moe govoriti kao o prvom filozofu, ali zbog nedostatka svjedoanstava o njegovom uenju ne
znamo mnogo, a pogotovo ne znamo ono to o Anaksimandru sigurno znamo: da je pokuao dati sveobuhvatan i precizan
opis nastanka i funkcioniranja kozmosa koji se donekle ipak moe rekonstruirati.
15

Anaksimandar

dananje znanosti i moe sa dananje take gledita izgledati naivan, ali u sebi nosi bitne
odrednice kasnije znanosti. Anaksimandar je pokuao doprijeti do spoznaje o onome to
nadilazi osjetilno izuavajui ono to je kozmos danas. Takoer je uloio veliki napor da u
svoju sliku kozmosa postavi matematike proporcije i simetriju. Stoga je za Wernera Jaegera
ovo vienje kozmosa prvo jasno javljanje filozofije, a ono oznaava trijumf intelekta nad
svijetom grubih, bezoblinih i prijeteih sila u vrijeme kada stara, mitska slika svijeta biva
razbijena.16
Za Anaksimandra se govorilo da je izumio gnomon i da ga je postavio na suneve satove u
Sparti.17 Ipak je vjerovatnije da su ga izumili Babilonjani, kao to je tvrdio Herodot,18 a da je
Anaksimandar prvi koji ga je upotrebljavao meu Grcima.19 Mogue je i da je Tales koristio
neki slian instrument, a da ga je Anaksimandar usavrio.20 Gnomon je zapravo uzdignuti dio
sunevog sata ija sjena pokazuje poziciju Sunca. Mnogi sunevi satovi u antici su
pokazivali doba dana, ali i godinja doba na osnovu visine Sunca, koje je ljeti vie na nebu i
baca krau sjenu, a zimi je nie, pa je sjena dua. U svjedoanstvima se takoer tvrdi da je
gnomon mogao pokazivati solsticije (kratkodnevnice i dugodnevnice) i ekvinocije
(ravnodnevnice).21 Meutim, D. R. Dicks smatra da solsticiji jesu bili poznati Anaksimandru,
jer za njih nije potrebna nikakva astronomska teorija, dok za ekvinocije treba imati
astronomska i matematika znanja koja Anaksimandar sigurno nije posjedovao. Solsticij
zapravo predstavlja najsjeverniju i najjuniju taku na Sunevom godinjem putu oko
Zemlje. Sunce te take dosee u junu i decembru. Potrebno je posmatrati taku na horizontu
gdje Sunce izlazi ili zalazi i ustanoviemo da se Sunce postupno pomjera u pravcu sjevera za
vrijeme ranog ljeta sve dok ne dosegne taku na horizontu na kojoj izlazi ili zalazi nekoliko
dana, a onda se taka izlaska i zalaska polako kree prema jugu sve dok ne dosegne taku na
horizontu na kojoj e izlaziti i zalaziti nekoliko dana. ini se kao da Sunce oscilira izmeu te
dvije take, a da put od jedne do druge traje est mjeseci. Da bi se ovaj fenomen opazio nije
potrebna nikakva astronomska teorija, nego je dovoljno posmatrati jasan horizont i obiljeiti
take izlaska i zalaska Sunca. Pri tome za opaanje ovog fenomena uope nije vano kakvog
je oblika i koje je veliine svemir, kojeg su poretka zvijezde, Mjesec i Sunce, pa ak ako
elimo, kae Dicks, moemo pretpostaviti da se Sunce svaku no ugasi.22 Zbog svega ovoga
Jaeger, 1948:23. Sandywell kae da je Anaksimandar zapoeo proces desakralizacije opisa kozmosa koji e potpuno
razvijenu formu zadobiti u djelu Leukipa i Demokrita, te da je sekularizacijom homerovsko-heziodovskog pogleda na svijet
stvorio novi vrstu kozmolokog promiljanja. Sandywell, 1996:166.
16

17

Diels, 1983:A 12 1

18

Guthrie, 2000:74-75.

19

Vidjeti Diels, 1983:A 12.

20

Kirk, Raven, Schofield, 2002:103.

21

Diels, 1983:A 12 1.

22

Dicks, 1966:31.
4

Anaksimandar

nije udo da znanje o solsticijima prethodi svakoj astronomskoj teoriji i da je u starijim

vremenima igralo vanu ulogu u odreivanju godinjih doba, a to je kljuno za
zemljoradnika drutva, te da stoga nema nikakvog razloga sumnjati da je Anaksimandar
posjedovao takvo znanje. Meutim, po Dicksovom miljenju sa ekvinocijima je sasvim
drugaija situacija. Njih nije tako jednostavno uoiti kao to jeste take na horizontu gdje
Sunce zastane pri izlasku i zalasku u svom kretanju naprijed-nazad izmeu sjevera i juga.
Vrlo je teko uoiti zato bi neki odreeni dan, a ne neki drugi, bio dan ekvinocija. Ne postoji
siguran nain da se prema sjenci odredi dan ekvinocija, jer niti je to dan najdue sjene
(zimski solsticij ili kratkodnevnica) niti je to dan najkrae sjene (ljetni solsticij ili
dugodnevnica), nego je to neki dan izmeu ova dva. Ne pomae ni mjerenje duine dana i
noi, jer u Grkoj u rasponu od deset dana, u kojem bi jedan od njih bio ekvinocij, duina
dana se promjeni za osamnaest minuta, to je manje od dvije minute po danu, a u to doba
nisu postojali mjerni ureaji koji su bili u stanju tako precizno izmjeriti vrijeme. Ekvinociji
se ne mogu, za razliku od solsticija, odrediti tek pukom posmatranjem i za Dicksa je oita
pogreka pretpostavljati da znati odrediti solsticije nuno znai znati odrediti i ekvinocije.23
Znanje odreivanja ekvinocija zahtijeva znanje raunanja i znanje o astronomiji. Prije svega
morala bi se pretpostaviti okrugla Zemlja kao centralna taka nebeske sfere, ekliptika kao
kruni put Sunca oko Zemlje nageta u odreenom uglu u odnosu na ekvator i jo mnogo toga
to sa sigurnou moemo tvrditi da Anaksimandar nije mogao znati. Takoer bi se morala
koristiti matematika znanja primjenjena na astronomiju, a to su uinili Meton i Euktemon
tek oko 430. godine p. n. e. Budui da su astronomska i matematika znanja potrebna za
odreivanja ekvinocija razvijena otprilike stotinu godina poslije Anaksimandrove smrti,
jasno je, zakljuuje Dicks, da se svjedoanstvima koja mu to znanje pripisuju ne moe
vjerovati.24
Nasuprot ovome, Kahn tvrdi da za izraunavanje ekvinocija nije potrebno kompleksno
teorijsko znanje. On smatra da odreivanje ekvinocija ne pretpostavlja tezu o okrugloj
Zemlji, a dokaz tome je to su ve Babilonjani bili u stanju izraunati ili posmatranjem
utvrditi ekvinocije, a da pri tom nikada nisu pretpostavili da je Zemlja kugla.25
Najjednostavniji nain izraunavanja ekvinocija bi bio prebrojavanjem dana od jednog do
drugog solsticija i dijeljenje dobijenog zbira sa brojem dva, a za ovo oito ne treba neka
sofisticirana teorija. Prirodno je pretpostaviti, iako nije tano, da su etiri godinja doba
jednaka, te da bi se izraunali datumi ekvinocija nije potrebna nikakva teorija, osim
pretpostavke da se Sunce u toku godine ujednaeno kree kroz godinja doba.26 Datumi

23

Ibid., 32.

24

Ibid., 33.

25

Kahn, 1970:112.

Ibid., 113. Neugebauer kae da su Babilonjani u predhelenistikom periodu sistematski izraunavali samo ljetni solsticij,
a da su ekvinocije i zimski solsticij jednostavno raspodjelili na jednake vremenske intervale. Ibid.
26

Anaksimandar

ekvinocija su se mogli provjeriti tako to bi se oznaila taka na pola puta izmeu taaka
zimskog i ljetnog solsticija i onda se moglo posmatrati da li Sunce izlazi i zalazi ba u
oznaenoj taki. Jo preciznije odreivanje ekvinocija se moglo izvesti upotrebom gnomona.
Treba ga samo postaviti na mjesto sa istim pogledom na istoni i zapadni horizont i biljeiti
liniju sjene svaki dan za vrijeme izlaska i zalaska Sunca. Gnomon se takoer moe koristiti i
za odreivanje solsticija tako to e se pratiti kada je sjena najsjevernije ili najjunije. ak se
ekvinocij moe prepoznati bez usporeivanja linije sjene svaki dan, jer na taj dan ''jutarnja i
veernja sjena formiraju pravi ugao, tj. dijametralno su suprotne.''27 Kahn zakljuuje,
suprotno Dicksu, da se ekvinociji mogu odrediti pomou gnomona, odnosno jednostavnim
posmatranjem i da nam nije neophodna astronomska teorija i kompleksno raunanje.
U svjedoanstvima iz antike za Anaksimandra se veli da je prvi nacrtao obrub zemlje i mora,
odnosno da se prvi usudio nacrtati kartu svijeta i da je prvi nainio globus, tj. kartu ili model
neba.28 Kada se uzme u obzir njegova teorija o nebeskim tijelima, vrlo je mala vjerovatnoa
da je napravio kartu ili model neba,29 ali je zato sasvim vjerovatno da je prvi napravio
geografsku kartu svijeta.30 Mogue da je Anaksimandar i sam mnogo putovao i da je na taj
nain dolazio do znanja potrebnih da se napravi prva geografska karta svijeta, ali je isto tako
vjerovatno da je svoja znanja mogao stei kroz iskustva mnogobrojnih trgovaca i drugih
putnika koji su dolazili u Milet, koji je u to vrijeme bio zaajan trgovaki centar. Stari
Egipani su pravili karte odreenih podruja, ali nikad nisu pokuali nacrtati kartu cijelog
svijeta. Razloge tome moemo potraiti u injenici to nisu mnogo putovali morima i to
nisu imali udaljene kolonije uz iju pomo bi skupljali neophodan materijal.31
Strunjaci su mnogo puta pokuali rekonstruirati Anaksimandrovu kartu svijeta i ini se da je
za te pokuaje od izuzetnog znaaja bilo odrediti gdje je za Anaksimandra bio centar svijeta.
Gerard Naddaf smatra da su Nil i Egipat imali poseban status za Jonjane, pa i za samog
Anaksimandra, stoga on veli da je delta Nila bila centar svijeta na Anaksimandrovoj karti.32
Anaksimandar je, dri Naddaf, htio prikazati cijeli tok nastanka svega postojeeg: od
svemira, preko ivih bia, ukljuujui i ljude, pa do nastanka civilizacije. Uputajui se u
rekonstrukciju Anaksimandrovog djela i pokuavajui objasniti znaaj Nila i Egipta za prvu
kartu svijeta, Naddaf, iako za svoja stajalita gotovo da nema potvrdu ni u jednom
svjedoanstvu, dri da je Anaksimandru Egipat izgledao kao mjesto gdje su iva bia

Ibid., 114. Ili kako veli McKirahan: za vrijeme ekvinocija sjena gnomona se kree po pravoj crti, dok je drugim danima
zakrivljena. McKirahan, 2010:32.
27

28

Diels, 1983:A 12 1, 6.

29

Kirk, Raven, Schofield, 2002:104.

30

Vidjeti Heidel, 1921:239-288.

31

Gomperz 1901:49.

32

Naddaf, 2005:106.
6

Anaksimandar

spontano nastala, te da je takoer najstarija civilizacija. Ako prihvatimo ove tvrdnje kao
istinite, onda se javljaju pitanja kako je civilizacija nastala, kako se razvijala i kako se iz
Egipta rairila po svijetu. Po Naddafovom miljenju ova pitanja i odgovori na njih upravo
pokazuju kako za Anaksimandra astronomija, geografija i povijest funkcioniraju kao jedna
cjelina. Anaksimandar je odbacujui nadnaravne uzroke prvo racionalno objasnio nastanak
kozmosa, zatim je pokazao da isti uzroci i danas djeluju u svijetu, te da uzrokuju
meteoroloke fenomene kao to su munja, grom, vjetar i kia. Onda je, dri Naddaf, iz
prirodnih uzroka i sa geolokim uvidima objasnio kako je ivot nastao u movarama delte
Nila i na kraju je izloio svoju pretpostavku o nastanku i razvoju civilizacije.33 Pored toga to
je mogue da je Anaksimandar iskazao svoje miljenje o tome kako je nastao drutveni i
politiki sistem u Egiptu, vjerovatno je dao i objanjenje kako su se ivot i civilizacija rairili
iz Egipta u Europu, Aziju i Libiju (dananju Afriku zapadno od Nila). Moda je na svojoj
karti svijeta, smatra Naddaf, Anaksimandar obiljeio mjesta gdje ivi svaki pojedini narod,
pa i pravce migracija, trgovine i ratnih operacija, a znanje o tome je mogao stei putujui i iz
tuih iskustava.34
Budui da je Anaksimandar Zemlju zamiljao u obliku doboa, veina strunjaka dri da je
karta svijeta bila krunog oblika. Takoer veina smatra da je zemlja prikazana na karti bila
podjeljena na tri dijela: Europu, Aziju i Libiju, ali se ne slau u tome da li su ova tri dijela
zemlje bila jednaka ili ne. Kopno je bilo okrueno vanjskim morem. Razliiti autori su centar
svijeta smjetali na razliita mjesta: u Delfe, Del i Milet. Neki strunjaci smatraju da je
Eforova karta (oko 340. godine p. n. e.) svoje uzore imala u radovima ranih jonskih
kartografa, tj. u Anaksimandrovim i Hekatejevim.35 Efor je oznaio naseljene dijelove zemlje
i smatrao je da je na sjeveru postojala granica gdje ljudi nisu ivjeli zbog hladnoe, a na jugu
zbog vruine. Za konstruiranje karte naseljenog svijeta mogle su mu posluiti fiksirane take
na kojima Sunce izlazi i zalazi za vrijeme solsticija i ekvinocija. Izlazak i zalazak Sunca za
vrijeme zimskog solsticija je mogao obiljeiti take jugoistone i jugozapadne granice
naseljenog svijeta, dok je izlazak i zalazak Sunca za vrijeme ljetnog solsticija mogao
obiljeiti sjeverozapadnu i sjeveroistonu taku naseljenog svijeta.36 Kroz centar naseljenog
svijeta je prolazio ekvator.
Za Naddafa, koji vjeruje da je delta Nila u centru Anaksimandrove karte svijeta, istoni i
zapadni okean moraju biti jednako udaljeni od delte Nila, a po istom naelu i sjeverni i juni
okean moraju biti jednako udaljeni od centra svijeta.37

33

Ibid.

34

Ibid., 107.

35

Ibid., 110.

36

Ibid.

37

Ibid., 111.
7

Anaksimandar

Slika 1.: Naddafova verzija Anaksimandrove karte svijeta38

Ako prihvatimo stajalite da je delta Nila centar svijeta na Anaksimandrovoj karti, onda kae
Naddaf, moemo opaziti zanimljivu analogiju sa Anaksimandrovim kozmolokim modelom
po kojem Zemlja lebdi u centru svemira, a oko nje se nalaze tri koncentrina prstena koji
predstavljaju zvijezde stajaice, Mjesec i Sunce. Moda je Anaksimandar smatrao Egipat za
''kozmoloki, geografski i politiki centar zemlje, ako ne i kozmosa''. 39 Ipak treba uzeti u
obzir, zakljuuje Naddaf, da je Anaksimandar bio svjestan da je dolo do promjene
paradigme, odnosno da su racionalna objanjenja iz prirodnih uzroka postupno zamjenjivala

Preuzeto iz Naddaf, 2005:111. Slika je modificirana utoliko to su izbrisani nazivi nekih gradova i rijeka da bi bila
preglednija, te to su nazivi geografskih pojmova napisani na naem jeziku. Na svim slikama koje slijede u ovoj knjizi
pojmovi su prevedeni na na jezik.
38

39

Ibid., 112.
8

Anaksimandar

stara mitoloka koja su se oslanjala na nadnaravne sile, te da moda Milet, a ne Nil, treba
smatrati novim centrom svijeta.
Dirk L. Couprie stoji na stanovitu da moemo prihvatiti da je Anaksimandrova karta svijeta
bila krunog oblika, ali da je za ''pupak'', odnosno za centar svijeta, smatrao Delfe.40 On kae
da je Naddaf slijedei Herodotovo svjedoanstvo u kojem se govori o ranim jonskim kartama
zakljuio da je merdijan koji se protee od sjevera ka jugu prolazio kroz Dunav na sjeveru i
Nil na jugu. Couprie ove Herdotove rijei razumije u smislu da preko Dunava i Nila prelazi
isti meridijan, ali da se nigdje ne kae da je to centralni meridijan ranih geografskih karata.
ak i kad bismo prihvatili da je ovaj meridijan centralni na karti svijeta, svaka taka na
njemu bi mogla biti centar svijeta, a ne samo delta Nila. Po Coupriejevom miljenju klima na
Anaksimandrovoj karti ravne Zemlje postaje hladnija to se ide sjevernije ili toplija to se ide
junije, a to znai da ekvator koji prolazi kroz Delfe dijeli Zemlju na dvije jednake polovice:
hladniju sjeverniju i topliju juniju.41 Ekvator se prua od Heraklovih stubova, koje danas
nazivamo Gibraltarski moreuz, gdje Sunce zalazi za vrijeme ekvinocija, pa kroz Delfe, Milet
i dalje na istok. U stvarnosti Gibraltar, Delfi i Milet nisu na istoj geografskoj irini, odnosno
nisu na istoj istok-zapad crti, ali je razlika mala i rani kartografi to nisu mogli opaziti.
Naseljeni dio Zemlje je izmeu dvaju obratnica gdje je klima umjerena i sastoji se uglavnom
od kopna koje okruuje Sredozemno more. Kontinent koji se nalazi sjeverno od ekvatora se
naziva Europa, a kontinent koji se nalazi juno od ekvatora se naziva Azija.42 Na taj nain je
po Coupriejevom miljenju Libija (odnosno Afrika) dio Azije.
Cijeli problem ekvatora i obratnica pokazuje koliko su rana grka astronomija i geografija
bile meusobno povezane. Couprie kae da ma kako naivno i smijeno mogla izgledati
Anaksimandrova karta svijeta, ipak je jasno da bismo je odmah prepoznali kao geografsku
kartu na kojoj bismo lako razlikovali kontinete, zemlje i mora.43 Herodot je u svojim imao
rukama najstarije jonske karte i iako ih je smatrao primitivnim, jasno daje do znanja da su to
ipak geografske karte. On nam takoer donosi svjedoastvo da je Aristagora, miletski tiranin,
pokuao oko 500 godine p. n. e. da uz pomo sline karte ugravirane u bakarnu plou
nagovori spartanskog kralja da napadnu Perziju. Ta mapa je sadravala konture zemlje, mora
i rijeka, ali je bila toliko precizna da su se mogle prepoznati lokacije koje bi bile vane u
vojnoj kampanji. Anaksimandrova karta je vjerovatno bila primitivnija od Aristagorine, ali se
od nje nije bitno razlikovala. Vano je istai, dri Couprie, da je Anaksimandrova karta
svijeta doista bila isto geografska, to znai da je bila bitno drugaija od drugih antikih
karata. Naime, egipatske i babilonske karte se mogu okarakterizirati kao mnotvo mitolokih
i simbolikih prikaza, ne sa geografskom, nego sa religijskom svrhom. Anaksimandar je
40

Couprie, 2011:81.

41

Ibid.

42

Ibid., 82.

43

Ibid., 84.
9

Anaksimandar

uspio potisnuti babilonsku i egipatsku mitoloko-religijsku tradiciju pravljenja karata Zemlje

i uspostaviti potpuno novu paradigmu koju moemo nazvati geografskom.44 Uzevi sve ovo
u obzir ini se opravdanim smatrati ga ''ocem znanstvene geografije''.45

Slika 2.: Coupriejeva verzija Anaksimandrove karte svijeta46

44

Ibid., 85-86.

45

Gomperz 1901:50.

46

Preuzeto iz Couprie, 2011:83. Geografski pojmovi su sa engleskog originala prevedeni na na jezik.

10

Anaksimandar

2. Apeiron

Svjedoanstva o Anaksimandrovom pojmu apeiron () dolaze nam od Aristotela i

Teofrasta, ali su esto iskazana u njihovim vlastitim terminima to oteava razumjevanje tog
pojma a i same Anaksimandrove filozofije. Kasniji izvori se uglavnom oslanjaju na
Teofrasta, pa nam tako Simplikije donosi da je Anaksimandar ''rekao da je apeiron poelo
() i element (bia upotrijebivi prvi to ime za poelo ().''47 Za
Anaksimandra

''ono nije ni voda niti to drugo od imenovanih elemenata, nego neka druga
beskonana priroda iz koje nastaju sva nebesa i svjetovi u njima (...) Opazivi oito
meusobnu promjenu etiriju elemenata jednog u drugi nije htio jednog od njih
uiniti osnovom, nego neto drugo mimo toga. On ne izvodi postanak (stvari)
uslijed promjene elemenata, ve razdvajanja suprotnosti zbog neprestanog
kretanja.''48

Apeiron je uzrok nastanka i propasti bia i iz njega su se ''odvojila nebesa i openito svi
postojei beskonani svjetovi.''49 Hipolit veli da je za Anaksimandra ''poelo bia neka
priroda apeirona, iz kojega nastaju nebesa i red (koji vlada) u njima. Ta je priroda vjena i ne
stari, i obuhvaa sve svjetove.''50 U Aetijevom svjedoanstvu nalazimo da je apeiron poelo
bia iz kojeg sve nastaje i u koje sve propada, te ''Zato nastaju beskonani svjetovi i
propadaju natrag u ono iz ega nastaju.''51 Po njegovom miljenju Anaksimandar grijei to
ne kae ''to je apeiron, da li je zrak ili voda ili zemlja ili neka druga tijela'' i tvrdi da apeiron
nije nita drugo nego tvar.52

47

Diels, 1983:12 A 9.

48

Ibid.

49

Ibid., 12 A 10.

50

Ibid., 12 A 11. Vidjeti ibid., 12 B 2.

51

Ibid., 12 A 14.

52

Ibid.
11

Anaksimandar

Simplikijevo, ali i Hipolitovo svjedoanstvo,53 u kojem se kae da je Anaksimandar apeiron

nazvao poelom ili principom (), moe se tumaiti na dva naina: da je Anaksimandar
prvi upotrijebio termin ili da su Simplikije i Hipolit jednostavno koristei kasniju
aristotelovsku terminologiju okarakterizirali apeiron kao poelo (). to se tie
Simplikijeve upotrebe termina element (strunjaci se uglavnom slau da se taj
pojam u ovom znaenju poeo koristiti dosta poslije Anaksimandrove smrti.54 John Burnet
veli da je upitna tvrdnja da je termin , koji on prevodi kao ''prvi princip'', prvi
upotrijebio Anaksimandar, jer je takav prijevod Simplikijevog svjedoanstva neprirodan.55
To to je ueni neoplatonist Simplikije u svojim komentarima na Aristotelovu Fiziku rekao
da je Anaksimandar prvi upotrijebio termin , za Wernera Jaegera moe biti vrlo vano
svjedoanstvo ukoliko je istinito, meutim to je teko procjeniti bez tumaenja Aristotelovog
stajalita o pojmu apeiron kod starijih mislilaca. Postavlja se pitanje da li nam Aristotel daje
povijesno svjedoanstvo ili pokuava razumjeti starije mislioce sa svoje take gledita.56
Aristotel smatra da je odnos apeirona i poela odnos meusobnog iskljuenja i veli: ''Jer sve
je ili poelo ili je iz poela, a poelo apeirona ne postoji, jer (da postoji) bilo bi njegova
granica.''57 Apeiron jedini moe biti apsolutno poelo, jer je bez vremenskog poetka i nema
granice. Sljedei korak koji Aristotel namjerava uiniti je, veli Jaeger, da izvede glavne
odredbe apeirona iz pojma apsolutnog poetka:

''Zatim je nenastalo i neunitivo budui da je neko poelo. Jer ono to je nastalo

nuno ima svretak i postoji kraj svakog propadanja. Zato, kao to kaemo, ne
(postoji) poelo ovoga (poela), nego je ini se ono samo (poelo) svega ostalog,
sve obuhvaa i svime upravlja, kako tvrde oni koji uz apeiron ne spominju druge
uzroke, na primjer um [Anaksagora] ili ljubav [Empedokle]. I (neto) boansko je
taj (apeiron), jer je besmrtan i nepropadljiv, kako tvrdi Anaksimandar i veina
fiziologa.''58

53

Ibid., 12 A 11.

Simplikije veli da je Aristotelov uenik, Eudem, posvjedoio da je Platon prvi upotrijebio pojam element
(Vidjeti Jaeger, 1948:26 i 200., f. 24.
54

55

Burnet, 1908:57.

56

Jaeger, 1948:24.

57

Diels, 1983:12 A 15.

58

Ibid.
12

Anaksimandar

Spominjanje Anaksimandra u ovom dijelu Fizike za Jaegera je dokaz da se ovdje ne iznosi

samo Aristotelovo, nego da je dato i Anaksimandrovo stajalite o apeironu.59 Za razliku od
Anaksagore i Empedokla, Anaksimandar je po Aristotelovom miljenju istinski predstavnik
teorije o apeironu. Simplikije je svoje znanje o uenjima starijih filozofa crpio iz djela
Aristotelovog uenika Teofrasta, a vjerovatno je to inio i Hipolit. Ipak su Simplikije i
Hipolit, po Jaegerovom sudu, oito dva neovisna autora, i budui da su im svjedoanstva
gotovo identina, moemo zakljuiti da vjerno prenose Teofrastove rijei. To znai da ne
trebamo sumnjati kako je sam Teofrast doista kazao da je Anaksimandar prvi koristio pojam
. Stoga je, zakljuuje Jaeger, gotovo sigurno da su Simplikije i Hipolit slijedei samog
Teofrasta smatrali da je Anaksimandar prvi koristio termin i da su zbog toga bili u
pravu.60 Za Kahna je Simplikije najbolji izvor znanja o Teofrastovom djelu Mnijenja fiziara,
pa zato Simplikijevo svjedoanstvo mora biti presudno u naoj procjeni ovog problema.
Cijeli odjeljak ovog Teofrastovog djela bavio se poelima () kod ranih filozofa, pa je
sasvim prirodno da je bilo navedeno ko je prvi upotrijebio taj termin. Kahn dodaje da iako
trebamo prihvatiti da je Anaksimandar prvi koristio rije , to ne znai da ju je koristio u
istom smislu kao Aristotel i Teofrast.61 Uzevi u obzir da je rije u smislu poetka i
porijekla uobiajena kod Homer i Hezioda, nema razloga, dri Naddaf, tvrditi da je
Anaksimandar nije koristio da oznai supstanciju iz koje sve nastaje.62
Nasuprot ovakvom stajalitu, Kirk, slino Burnetu, smatra da Simplikije samo kae kako je
Anaksimandar svoj materijalni pricip, za koji su peripatetici koristili rije , prvi nazvao
imenom apeiron.63 Teofrast je, po Simplikijevom svjedoanstvu, koristio termin u
objanjavanju Talesove filozofije, ali se nigdje ne kae da ga je Tales prvi koristio.64 Mogue
je da je Simplikije pogreno razumio Teofrastove komentare o i Ipak seini
da Teofrast nije namjeravao rei da je Anaksimandar koristio rije u tehnikom smislu.
Bilo kako bilo izgleda da cijeli problem ima ogranien znaaj.65

59

Jaeger, 1948:25.

Ibid., 27. Jaeger dri da se preko Melisovih promiljanja o apeironu i njegove upotrebe pojma moe posredno
dokazati da je Anaksimandar prvi koristio ovaj termin. Ibid., 27-28.
60

61

Kahn, 1960:31-32. Seligman podrava stanovite slino Kahnovom. Seligman 1962:26-28.

Naddaf, 2005:198., f. 11. Naddaf veli da je takva upotreba ove rijei moda bio izravan izazov Heziodu. Ibid. Tezu da je
Anaksimandar prvi koristio termin takoer podravaju, izmeu ostalih, Ritter i Heidel. Ritter, 1838:267; Heidel,
1912:215-216.
62

63

Kirk, 1955:23-24. Takoer slino smatra i McDiarmid, 1953:138-140.

64

Kirk, Raven, Schofield, 2002:108.

65

Ibid.
13

Anaksimandar

Uobiajeno je da se kovanica ''apeiron'' objanjava kao kombinacija prefiksa ''a'' koji znai
''ne'' i imenica ''peirar'' ili ''peras'', koje znae ''granicu'', ''kraj'', ''ogranienje''. Stoga se
najee smatra da rije ''apeiron'' znai ''ono to nema granica'', ''bezgranino'',
''neogranieno'', ''beskonano'', ''neodreeno''. Meutim, Kahn stoji na stajalitu da je
vjerovatnije da je rije ''apeiron'' nastala od korijena ''per-'' to znai ''naprijed'', ''ispred'' i da
je pravi smisao rijei zapravo ''ono kroz ta se ne moe prei s kraja na kraj''.66 U starijoj
epskoj poeziji epitet apeiron se koristi za zemlju i more. Neko bi mogao postaviti zamjerku
da pjesnici nisu bili dosljedni u koritenju pojmova, jer se zemlja naziva bezgraninom, a
onda se nekoliko stihova kasnije spominju njene granice. Meutim, stvar postaje jasnija, veli
Kahn, kada se ''ono kroz ta se ne moe prei s kraja na kraj'' razumije kao neto ''ogromno,
enormno''. Upravo je na taj nain Homer esto govorio, pa su mu ''bezbrojne koze'' ili
Odisejev ''beskrajni san'' u stvari pretjerivanja za veliku duinu, masu ili kvantitet.67
Anaksimandrov apeiron je za Kahna ogromna, neiscrpna masa koja se prua beskrajno u
svim pravcima, naravno u smislu u kojem Homer govori o zemlji i moru. Anaksimandru je
ovakav izvor nuan da nastajanje bia ne bi prestalo. Po Kahnovom miljenju, bezgranino
(apeiron) je ono to bismo mi nazvali beskonanim prostorom i na taj nain je pretea
atomistike koncepcije praznine i primateljke iz Platonovog Timeja. Meutim, mora se imati
u vidu da u Anaksimandrovo doba prostor nije miljen kao neto razliito od materije koja ga
ispunjava, nego su mjesto i tijelo jo uvijek spojeni u jednu ideju.68
Ako slijedimo Aristotela postoje dva razloga zato je Anaksimandar smatrao da je apeiron
poelo. Prvi razlog je to se nastajanje i nestajanje bia moe vjeno zbivati samo ako je
izvor iz kojeg postaju i u ta nestaju neogranien.69 Drugi razlog je u tome to su elementi
suprotstavljeni jedni drugima, npr. vatra je vrua, voda vlana, a zrak hladan, pa ako bi jedan
od njih bio neogranien, ostali bi bili uniteni.70 Zato apeiron mora biti neodreena
supstancija iz koje nastaju elementi. to se tie prvog razloga strunjaci razliito tumae
stajalite da je poelo neogranieno, naime neki dre da je to poelo beskonano, prije svega
u prostornom smislu, dok drugi smatraju da nije beskonano, nego da ga je Anaksimandar
zamislio kao ogromnu masu koja moe osiguravati neprekidan proces nastajanja i nestajanja.
Burnet veli da apeiron mora znaiti prostorno beskonano, premda ne u preciznom
matematikom smislu. Prvu potvrdu ovome nalazi u Teofrastovoj tvrdnji da apeiron kao

66

Kahn, 1960:232.

67

Ibid., 233.

68

Ibid.

69

Diels, 1983:12 A 15 (Aristotel, Fizika 203 b 18-20).

70

Aristotel, 1992a:204 b 22-28. Vidjeti takoer Naddaf, 2005:68.

14

Anaksimandar

primarna supstancija sadri u sebi sve svjetove, a drugu u Aristotelovom petom razlogu zato
neki smatraju da postoji neto neogranieno, gdje se kae:

''zbog toga to u (naem) miljenju nema kraja, i broj se ini neogranienim i

matematike veliine i ono to je izvan neba. A budui da je neogranieno ono koje
je izvan, ini se i da je tijelo neogranieno, te da postoje neogranieni svjetovi.''71

Stajalite slino Burnetovom brani i Gottschalk koji kae da je Anaksimandar rije ''apeiron''
oito koristio u znaenju prostorno beskonanog. Ovo znaenje nam potvruju i Aristotel i
Teofrast, a nalazimo ga i u drugim izvorima, pa se tako Anaksimenov zrak opisuje kao
beskonaan, a i za Ksenofanovu zemlju se veli da se protee do u beskonanost.72 David
Furley smatra da je apeiron beskonaan u vremenskom i u prostornom smislu. Za
Anaksimandra je, veli Furley, na svijet okruen neodreenom supstancijom koja je oduvijek
postojala i koja je bez granica rasprostrta u svim pravcima.73 Budui da u svjedoanstvima
nalazimo da apeiron okruuje nebo i svjetove, McKirahan dri da za Anaksimandra apeiron
znai neto neodreeno i ogromno, te bez granica u prostornom smislu. Apeiron je opisan
kao vjean i kao onaj koji ne stari, pa ga trebamo razumjeti kao vremenski neogranienog.
Pored ove prostorne i vremenske dimenzije, apeiron je definiran, veli McKirahan, kao neto
to nije odreena supstancija poput vode, pa se moe rei da ga je Anaksimandar smatrao
nekom neodreenom vrstom tvari.74
Moemo slobodno rei da je Anaksimandrov apeiron u vremenskom smislu beskonaan.
Guthrie kae da je pojam vremenske beskonanosti prisutan u grkom duhu od davnina kroz
religijski koncept besmrtnosti, pa se opis apeirona kao vremenski beskonanog ne ini
upitnim.75 Meutim, neki strunjaci smatraju da je situacija drugaija kada elimo pripisati
apeironu prostornu beskonanost, jer se opravdano moe sumnjati u postojanje koncepta
beskonanog prostora prije nego to su otvorena pitanja neprekidnog produavanja i
neprekidne djeljivosti, a to su uinili Zenon i Melis.76 Nasuprot Burnetovom stavu da
apeiron znai prostorno beskrajnu masu, Cornford je istakao da pojam beskrajnog tijela

71

Aristotel, 1992a:203 b 23-26 (Takoer Diels, 1983:12 A 15). Burnet, 1908:60-61., f. 2.

72

Gottschalk, 1965:51.

73

Furley, 1987:29.

McKirahan, 2010:34. Drozdek takoer smatra da je apeiron neka neodreena, beskonana, vjena supstancija. Drozdek,
2008:12.
74

75

Gutrie, 2000:83.

76

Kirk, Raven, Schofield, 2002:110.

15

Anaksimandar

pretpostavlja pojam beskrajnog prostora, koji je pretpostavka u Euklidovoj geometriji, ali da

takav pojam nije postojao prije razvitka matematike u 5. stoljeu p. n. e. O beskrajnom tijelu
moe se govoriti tek od Arhite (prva polovina 4. stoljea p. n. e.) i atomista.77 Seligman kae
da ako Anaksimandrov apeiron nije pojam beskonanog iz matematike, moda se u obzir
moe uzeti ''prostorno beskonano'' u nekom slabijem smislu, kao to kod pjesnika govor o
''beskonanom'' prostoru treba da nam opie njegovo prostranstvo. Kod Homera i Hezioda
''beskonano'' zapravo oznaava neto neizrecivo veliko. S druge strane, veli Seligman,
moda je Anaksimandar mislio da je supstancija iz koje je sve nastalo, more i zemlja, kao i
Sunce, Mjesec i zvijezde, toliko velika da nikada neemo saznati njene granice i u tom smislu
moda ju je nazvao apeiron, a za ovo nam nije potreban pojam matematike beskonanosti.78
Jonathan Barnes se slae sa stanovitem da Anaksimandrov apeiron moda znai nezamislivo
veliku koliinu tvari koja se s razlogom moe nazvati neogranienom. Prostorna i vremenska
beskonanost nisu jedini kriteriji neogranienosti, jer se ogromna koliina materije moe
opravdano nazvati ''neogranienom'' zbog svoje nepregledne golemosti ili zato to su joj
granice neodreene ili zato to je kvalitativno neodreena.79 Apeiron, masa iz koje se sve
izluilo, mora biti ogroman da bi mogla nastati bezbrojna bia, i mada je nejasno koje
karakteristike posjeduje, moemo biti sigurni da se razlikuje od tvari koje su danas prisutne u
naem iskustvu.
Postoji jo jedan smisao ''neogranienog'' koji ne ukljuuje beskonaan euklidovski prostor.
Kugla i krug, iako su ogranieni u prostoru, mogu se smatrati neogranienim, jer na povrini
kugle ili na krunici nema poetka ni kraja, niti postoji granica koja jedan dio odvaja od
drugog.80 Cornford navodi primjer Aristofana koji govori o ukrasnom bronzanom prstenu kao
o neemu neogranienom. Kada se rije ''neogranieno'' primjeni na prsten, onda to znai da
on nema na sebi spojeve niti granicu u smislu poetka ili kraja. Eshil govori o enama koje
stoje u neogranienoj skupini oko oltara, to znai da stoje tako da ine krug oko oltara. Za
Empedokla je kugla potpuno bez granica.81 Kada se u obzir uzme ovakvo znaenje rijei
''apeiron'', nita nas ne sprijeava, dri Cornford, da Anaksimandrovo neogranieno
zamislimo kao ogromnu kuglu. Pored toga, teko je i zamisliti da bi ijedan Grk ovakvo
boansko bie mogao zamisliti kao neodreeno ili beskrajno protegnuto u prostoru.82
Meutim, Kahn smatra da za tvrdnju o obliku apeirona jednostavno nemamo dovoljno

77

Seligman, 1962:32-33.

78

Ibid., 34.

79

Barnes, 1982:27.

80

Seligman, 1962:32-33.

81

Cornford, 1952:176. Diels, 1983:31 B 28.

82

Cornford, 1952:177. I za Dielsa je apeiron oblika kugle, vidjeti Naddaf, 2005:69.

16

Anaksimandar

informacija. On veli da jonska slika svemira, koja potie od Anaksimandra, apeiron prikazuje
kao ogromnu masu koja okruuje loptasto tijelo naeg neba, te da je ova koncepcija prisutna
u epikurejskoj i stoikoj kozmologiji. Pored toga, za Platona i Aristotela ne postoji ni
materija niti ''mjesto'' izvan loptastog neba. Ipak, to se tie oblika i kretanja samog apeirona,
Kahn veli kako nemamo dovoljno povijesnih svjedoanstava da bismo mogli donijeti
definitivan zakljuak.83
Vidjeli smo da Aristotel kae kako je jedan od razloga zato je Anaksimandar postavio
apeiron kao poelo to to nijedan pojedini element iz naeg iskustva ne moe biti poelo, jer
su elementi suprotstavljeni jedni drugima, te ukoliko bi jedan od njih bio neogranien, ostali
bi bili uniteni. Bez obzira da li apeiron smatramo beskonaanim u prostornom smislu ili
ogromnom masom, ini se nedvojbenim da je on tjelesan, odnosno da je materijalna
supstancija. Eduard Zeller smatra kako bi Anaksimandrovo stajalite da pojedine vrste
materije vode porijeklo od beskonanog bilo besmisleno kada i samo beskonano ne bi bilo
neto materijalno.84 Mada je vrlo teko poblie odrediti ta je apeiron, sva svjedoanstva se
slau u tome da je Anaksimandar drao kako je on neto tjelesno. Stoga ne moe biti sumnje
da beskonano zapravo znai beskonanu masu materije. Ovu prvobitnu materiju, kae
Zeller, Anaksimandar je odredio kao beskonanu uglavnom zbog toga to iz sebe mora
kontinuirano proizvoditi nova bia.85 Po Windelbandovom sudu, za razliku od Talesa koji je
za poelo drao empirijski poznatu materiju, vodu, Anaksimandar nezadovoljan ovakvom
teorijom smatrao je da ''kozmika materija'' mora biti beskonana da se ne bi ''iscrpila u
svojim tvorevinama''.86 Zbog toga ''kozmika materija'' ne moe biti nijedan empirijski oblik
materije, jer su svi oni ogranieni. Na kraju se ta prvobitna materija moe jedino odrediti kao
prostorno i vremenski beskonana. Za Windelbanda najvanija karakteristika ovakvog
Anaksimandrovog stava lei u tome da je po prvi put napravljen korak od konkretnog ka
apstraktnom, odnosno to je danu osjetilnost objasnio pojmom. Anaksimandar je napravio
veliki napredak time to je apeiron odijelio od svih osjetilnih oblika materije i to je svijet
iskustva pokuao objasniti zbiljom s one strane iskustva. Zato je za Windelbanda
Anaksimandar prvi metafiziar, a apeiron je prvi metafiziki pojam.87 Ako apeiron pojmimo
prije svega kao prostorno i vremenski beskonanu materiju i dalje nam ostaje problem, koji je
od antike do danas izazvao mnoge rasprave, njegovog kvalitativnog odreenja. Windelband
smatra da je najjednostavnije i najprirodnije rei kako se Anaksimandar nije ni izjasnio o
83

Kahn, 1960:234-235. Gottschalk smatra da nema razloga vjerovati kako je Anaksimandrov apeiron oblika lopte.
Gottschalk, 1965:52-53.
84

Zeller, 1881:229.

85

Ibid., 231.

86

Windelband, 1906:39.

87

Ibid., 39-40.
17

Anaksimandar

prirodi ove ''neopaljive kozmike materije'', a uporite za ovu tvrdnju imamo u tome to se
antiki izvori slau da on apeiron nije poistovjetio ni sa jednim od poznatih elemenata. 88 U
svakom sluaju za Anaksimandra je apeiron tjelesan, ali ostaje kontroverzno pitanje poblieg
definiranja vrste njegove tjelesnosti.
Od antikih vremena postoji dvojba da li je Anaksimandar smatrao da je primarno bie, iz
kojeg je sve nastalo, jedno ili je ono u sebi sadravalo mnotvo elemenata (vatra, voda,
zemlja, zrak) ili poela (vrue i hladno, vlano i suho) prije nastanka kozmosa. Teofrast je
drao, kako nam veli Simplikije u svom svjedoanstvu, da su Anaksimandrova i
Anaksagorina pozicija sline po tome to tjelesna poela postoje na neki nain u
beskonanom prije nego to su se izluila:

''I Teofrast primiui Anaksagoru Anaksimandru i tako preuzima Anaksagorine

izreke da bi mogao kazati da je osnova jedna priroda.''89
''I Teofrast to tvrdi da Anaksagora nauava slino Anaksimandru: on [Anaksagora]
naime kae da u rastavljanju bezgraninog srodni djelii tee jedni k drugima, i
budui da je u cjelini bilo zlato, nastaje zlato, a ako je bila zemlja, nastaje zemlja; a
jednako tako i sve druge stvari, ne koliko nastaju, nego koliko su ve prije bile. A
kao uzrok gibanja i postajanja Anaksagora je postavio um ijem djelovanju
[homeomerije] rastavljene rodie svjetove i prirodu svega ostaloga. Teofrast kae:
'Uzimajui stvari na taj nain, moglo bi se uiniti da Anaksagora pretpostavlja da su
materijalna poela bezgranina, a uzrok gibanja i postajanja samo jedan, um; a ako
bi tko pretpostavio da je mijeanje svih stvari samo jedna jedina neograniena
priroda i po obliku i po veliini, izlazi da taj doputa dva poela: prirodu
bezgraninoga i um; odatle se vidi da on shvaa tjelesna poela slino kao
Anaksimandar.'''90

Iz ovoga bi se moglo zakljuiti da je u pogledu tjelesnih poela Anaksagora slijedio

Anaksimandra, a da je razlika izmeu njihovih stajalita u tome to Anaksimandar ne smatra
da je um imao ikakvu ulogu u procesu postajanja. Augustin o tome kae:

Ibid., 40. Classen dri da je apeiron neto tjelesno, vjerovatno u sebi homogeno, ali i potpuno razliito od svega to je iz
njega nastalo. Classen, 1977:97. Finkelberg smatra da svjedoanstva potvruju tvrdnju da je apeiron ogromno vjeno tijelo,
ali izgleda da je Anaksimandar mislio kako se ne moe definirati pomou materijalnih kvaliteta. Iako nije htio odrediti
apeiron u kvalitativnom smislu, veli Finkelberg, Anaksimandar ga je zauujue zamislio kao odreeno tijelo. Finkelberg,
1993:231.
88

89

Diels, 1983:12 A 9a.

90

Ibid., 59 A 41.
18

Anaksimandar

''Nije, naime, (Anaksimandar) pomislio da stvari nastaju iz jedne stvari kao to je

Tales (smatrao da nastaju) iz vlage, ve iz svojih vlastitih principa. Vjerovao je da
su principi pojedinih stvari beskonani i da se raa nebrojeno svjetova i to god u
njima nastaje; smatrao je da ti svjetovi as propadaju as se opet raaju, koliko je
svaki svojim vijekom mogao trajati. On sam nije u tim stvarima nita pridavao
boanskom umu.''91

Za Rittera ovo znai da je Anaksimandar drao da je primarno bie jedno, ali da u sebi sadri
mnotvo elemenata od kojih su bia sastavljena. Izdvajanjem iz beskonanog slini elementi
se privlae, pa tako ono to je u apeironu bilo zlato, iako nije takvo izgledalo jer je bilo
izmijeano sa svojom suprotnou, sada izgleda kao zlato, a ono to je bilo zemlja, sada
izgleda kao zemlja. Na taj nain, kae Ritter, nita novo nije nastalo niti dobilo neki novi
kvalitet koji ve nije imalo, nego je sve i prije u apeironu bilo onakvo kakvo izgleda sada
nakon izluivanja. On smatra da je ovakvo stajalite zasnovano na mehanikom principu po
kojem element ne mijenja svoje kvalitete, nego se samo mijea sa drugima, pri emu se taj
isti element u razliitim mjeavinama pojavljuje razliito u razliito vrijeme.92
Zeller veli da iako su miljenja podijeljena oko toga ta je Anaksimandrova prvobitna
materija, antiki izvori su prilino suglasni da ona nije nijedan od etiri elementa (vatra,
voda, zemlja, zrak). Jedni smatraju da apeiron uope nije neko odreeno tijelo, drugi da je
neto izmeu vode i zraka ili izmeu zraka i vatre, dok trei misle da je mjeavina svih
pojednih vrsta materije, koje su odijeljene i odreene, tako da se mogu izdvojiti iz apeirona
bez promjene svoje konstitucije.93 ini se da za ovu treu teoriju, koju podrava Ritter,
postoji uporite i u Aristotelovom svjedoanstvu. U Metafizici Aristotel izgleda tvrdi da
Anaksimandar, kao i Anaksagora i Empedoklo, govori o jednom kao o mjeavini.94 U Fizici
veli:

''Kao to naravoslovci kau, postoje dva naina. Prvi postavljaju jedno kao tijelo
koje je podmet, ili jedno od ono troje ili togod drugo koje je gue od ognja a
rjee od zraka a zatim tvore ostale stvari nainjajui mnotvo s pomou gustoe i
rjetkoe (...) Drugi kau kako se protivnosti izdvajaju iz jednoga u kojem su

91

Ibid., 12 A 17.

92

Ritter, 1838:270.

93

Zeller, 1881:232.

94

Aristotel, 1992b:1069 b 20-23.

19

Anaksimandar

sadrane, kao to kazuje Anaksimandar, te oni koji govore da biva jedno i mnogo,
poput Empedokla i Anaksagore; jer i oni iz mjeavine izluuju ostale stvari.''95

Izgleda da ovo Aristotelovo svjedoanstvo nedvojbeno potvruje kako je Aristotel

Anaksimandrovu prvobitnu materiju smatrao slinu Anaksagorinoj, jer ono to se treba
izvojiti iz te materije mora prije toga biti sadrano u njoj. Meutim, Zeller dri da emo
pobliim ispitivanjem ovih svjedoanstava uvidjeti da nije tako. Sam Aristotel96 kae da
izraze ''izdvojeno'' i ''sadrano'' koristi ne samo kada je u zbilji (aktualno) jedna vrsta
materije sadrana u drugoj, nego i kada je to samo u mogunosti (potenciji). Stoga kada
Aristotel kae da se po Anaksimandrovom miljenju pojedine supstancije izdvajaju iz
prvobitne materije, to onda ne znai da su one bile odreene supstancije prije izluivanja.
Prvobitnu materiju, veli Zeller, sasvim opravdano se moe zamisliti kao neodreeno bie iz
kojeg se razvijaju odreena bia putem kvalitativne promjene.97 On smatra da namjera
usporedbe Anaksimandra sa Anaksagorom i Empedoklom nije bila ukazati na posebnu
slinost njihovih uenja. Moda se Anaksimandrova prvobitna materija moe nazvati
mjeavinom, mada se ovaj izraz prije svega odnosi na Empedoklovo i Anaksagorino
stajalite, a da se pri tome Anaksimandru ne pripisuje teorija mjeavine pojedinanih oblika
materije.98
Teofrast je, po Zellerovom sudu, smatrao da u Anaksimandrovoj prvobitnoj materiji nisu
bile prisutne pojedinane kvalitete tijela, odnosno da apeiron nije materija koja u sebi sadri
sve pojedinane supstancije. Antiki izvori, poevi od Aristotela, tvrde da se prvobitna
materija nije sastojala od etiri elementa. Aristotel na vie mjesta kae da je ta prvobitna
materija po svojoj gustoi izmeu vode i zraka ili izmeu zraka i vatre, te su neki smatrali da
se to odnosi na Anaksimandra. Meutim, Zeller dri da Anaksimandar nije mislio o apeironu
kao neemu izmeu dvije odreene vrste materije, a u obzir moemo uzeti samo dvije
mogunosti: da o prirodi prvobitne materije nije nita ni rekao ili da ju je opisao kao neto
to nema nijednu karakteristiku pojednanih supstancija.99 U ve navedenom dijelu iz Fizike
(187 a 12-24) Aristotel govori openito o onima koji za prvobitnu materiju smatraju neki
odreen element ili neto izmeu dva elementa i koji smatraju da su sve stvari nastale
razrjeivanjem i zgunjavanjem. Njegova namjera je bila da pobijajui teoriju o nastajanju
bia putem razrjeivanja i zgunjavanja pobije generalnu teoriju o odreenom elementu kao
95

Aristotel, 1992a:187 a 12-24.

96

Aristotle, 2000:302 a 15.

97

Zeller, 1881:234-235.

98

Ibid., 236.

99

Ibid., 245.
20

Anaksimandar

prvobitnoj materiji. Aristotel na tom mjestu eli rei da neki filozofi postavljaju odreeni
element za prvobitnu materiju i da takoer smatraju kako bia iz nje nastaju razrjeivanjem i
zguanjavanjem. Nasuprot tim filozofima, Anaksimandar, Anaksagora i Empedoklo
smatraju da su suprotnosti prisutne u jednom (prvobitnoj materiji), a da bia iz njega nastaju
izdvajanjem. Zeller kae da je iz ovoga savreno jasno da Aristotel razrjeivanje i
zgunjavanje povezuje sa teorijom o kvalitativno odreenoj materiji, a izdvajanje sa uenjem
o mjeavini svih stvari, odnosno o kvalitativno neodreenoj materiji.100 Drugaije i ne moe
biti, jer da bi se neto izdvojilo iz prvobitne materije, pojedinani oblici materije moraju
potencijalno ili akutalno biti prisutni u njoj, a to je mogue samo ukoliko prvobitna materija
nije pojedinana (odreena) materija, niti je neto izmeu dvije takve pojedinane
(odreene) materije. Zeller zakljuuje da Anaksimandrovo beskonano ne moe biti ni jedno
od etiri elementa niti neto izmeu dva od ovih elemenata.101 Ipak, budui da
Anaksimandrova prvobitna materija nije kvalitativno odreena, ostaje dvojba da li je
Anaksimandar smatrao da ona nema nikakvo odreenje ili se jednostavno o tome nije
izjasnio. Zeller kae kako je Anaksimandar drao da je beskonano, odnosno beskonana
materija, postojalo prije pojedinanih bia, a da nije ni dao detaljnije objanjenje o
materijalnim konstituentima prvobitne materije.102
Kada se govori o tome da li apeiron sadri u sebi elemente ili je neto izmeu elemenata
moda slijedimo Aristotelov anakron jezik, jer kako istie Burnet, koncepcija elemenata nije
starija od Empedokla, a rije (element) u ovom smislu je prvi upotrijebio
Platon.103 Izgleda da nam Aristotel u svojoj raspravi o beskonanom donosi
Anaksimandrove razloge zato primarna supstancija nije jedna od pojednih stvari:

''Ali 'neogranieno' ne moe biti ni jedno i jednostavno tijelo, niti pak kao to
neki govore togod mimo pratvar, iz ega im t nastaju, niti naprosto. Jer postoje
neki koji to postavljaju kao 'neogranieno', a ne zrak ili vodu, kako ostale ne bi
razorila ona od pratvar koja je 'neogranieno'. One naime imaju oprenost jedna
prema drugoj, pa je na primjer zrak hladan, voda vlana, oganj vru; a kad bi od tih
jedno bilo neogranieno, ostale bi ve bile propale. Ovako kau kako je neto
drugo ono iz ega su t pratvari.''104

100

Ibid.

101

Ibid., 246.

Ibid., 248. Windelband takoer veli da je neodriva hipoteza da je kozmika materija neto izmeu vode i zraka ili zraka
i vatre. Anaksimandar je na neki nejasan nain smatrao kako apeiron u sebi sadri sve poznate materijalne elemente, te da su
se ovi elementi izdiferencirali u kozmikom procesu. Windelband, 1906:41.
102

103

Burnet, 1908:56., f. 1.

104

Aristotel, 1992a:204 b 22-28

21

Anaksimandar

Oito je, kae Burnet, da je u ovom pasusu Aristotel htio pokazati razliku izmeu
Anaksimandra sa jedne strane i Talesa i Anaksimena sa druge. Razlozi koje Aristotel navodi
zato apeiron nije nijedna od pojedinih stvari su ispravni, ali je Aristotelova upotreba
termina ''element'' anakrona. ini se da je Anaksimandar uvidio borbu suprotnosti koje ine
svijet, odnosno da je vrua vatra suprotstavljena hladnom zraku, a suha zemlja vlanom
moru. Da je Tales bio u pravu kad je rekao da je voda osnovica svega, onda bi jedna strana
suprotnosti, hladno i vlano, prevladala, te bi druga strana, toplo i suho, odavno nestala.105
Zbog toga je za Anaksimandra ono iz ega se sve izluilo i u to e se vratiti neto prvotnije
od zaraenih suprotnosti. Za Burneta je stoga sasvim prirodno to je Aristotel smatrao ovu
poziciju anticipacijom svog uenja o ''neodreenoj materiji''. Aristotel je znao da je on tvorac
tog uenja, ali je bio sklon prikazivati svoje teorije kao jasno iskazane istine koje su raniji
mislioci tek nevjeto nagovjetavali. Uzevi ovo u obzir nije udno to je Anaksimandrovo
stajalite iskazivao pomou teorije ''elemenata''. Aristotel je bio svjestan da je beskonano
neko tijelo, ali budui da u njegovoj vlastitoj filozofiji nita nije prije elemenata, on je o
beskonanom tijelu govorio kao neem razliitom od ''elemenata''.106 Na brojnim mjestima
Aristotel govori o neimenovanom misliocu koji je drao da je primarna supstancija neto
izmeu dva elementa. Gotovo svi grki komentatori smatraju da je govorio o Anaksimandru,
a veina modernih strunjaka to negira. Po Burnetovom miljenju, nema razloga zato bi
bilo anakrono nazvati beskonano neim ''izmeu elemenata'', a ne da je ''razliito od
elemenata''. Ako uope koristimo termin ''elementi'', onda je prva formulacija adekvatnija od
druge. Preostaje opcija da u navedenom pasusu Aristotel nije mislio na Anaksimandra, ali
bismo u tom sluaju bili primorani smatrati da je Aristotel govorio o neimenovanom ranom
misliocu, koji se slagao sa nekim Anaksimandrovim stavovima i koji je koristio neke od
njegovih najkarakteristinijih izraza.107
Burnet smatra da apeiron jedino znai beskrajan prostor i nudi tri argumenta: a) za apeiron
se kae da obuhvaa sve svjetove; b) Aristotel ga u Fizici naziva tijelom108 i c) Anaksimen je
ovu teoriju prilagodio i identificirao apeiron sa zrakom.109 Meutim, Burch ne smatra ove
argumente uvjerljivim, a naroito ovaj trei, jer Anaksimen po Teofrastovom svjedoanstvu
dri da je:

105

Burnet, 1908:56.

106

Ibid., 57.

107

Ibid., 58.

108

Aristotel, 1992a:203 b 23.

109

Burnet, 1908:60-61., f. 2.
22

Anaksimandar

''priroda koja lei u osnovi (hypokeimenon) jedna i beskonana, ali ne (tvrdi) kao
onaj da je neodreena, ve odreena, nazivajui je zrakom.''110

Ovo svjedoanstvo nam govori, veli Burch, kako Anaksimandar nije smatrao da je apeiron
jedino prostorno beskonaan, nego da je pored toga i kvalitativno neodreen, jer se
Anaksimen slae sa Anaksimandrom da ono to lei u osnovi treba nazivati jednim i
beskonanim, ali se ne slae s njim da je neodreeno, pa ga on radije naziva neim
odreenim, naime naziva ga zrakom.111
Ipak ostaje otvoreno pitanje ta zapravo znai to da je apeiron kvalitativno neodreen,
odnosno kako se neto izluilo iz apeirona ako ve na neki nain nije bilo prisutno u njemu.
Ako je apeiron smjesa suprotnosti, pita se Vlastos, zato Aristotel u Fizici (187 a 21-22)
misli o njemu kao o ''jednom'' i postavlja ga nasuprot onima koji smatraju da biva i ''jedno'' i
''mnogo'' poput Empedokla i Anaksagore? Za Vlastosa je odgovor u tome to su Empedoklo
i Anaksagora drali da je njihova prvobitna mjeavina sainjena od djelia koji su poput
Parmenidovog bitka, a to znai da su vjeno jednaki sami sebi u mjeavini kao i u svijetu
koji je nastao iz nje.112 Anaksimandrovo ''bezgranino'' jeste ''jedno'' i sadri u sebi
''suprotnosti'', ali su one tako temeljno pomijeane da se nijedna od njih ne javlja kao
pojedinana stvar. Ovo je, po Vlastosovom sudu, razlog zato Aristotel i njegovi sljedbenici
uobiajeno govore o est Empedoklovih poela, bezbrojnim Anaksagorinim i samo jednom
poelu kod Anaksimandra.113
Kada se termin ''neogranieno'' primjeni na kuglu ili krunicu, onda to znai, kae Cornford,
da one nemaju unutarnju granicu, kao to je nema ni godina podijeljena na godinja doba.
Svijet nastaje kada se suprotnosti izlue i tako postanu izdvojene i ograniene jedna drugom.
Meutim, prije nego to se ovo dogodi, suprotnosti su prisutne u prvobitnoj materiji, ali nisu
izdvojene i ograniene. ''Neogranieno'' stoga moemo shvatiti, na analogan nain kao kod
kugle i krunice, kao neto to nema unutarnje granice, odnosno kao neto u emu nema
granice gdje zavrava ''Vrue'', a poinje ''Hladno''. Po Cornfordovom miljenju to ne znai
da je apeiron ''kvalitativno neodreen'', kao to je to Aristotelova materija u kojoj nisu
prisutni primarni kvaliteti (vrue, hladno, vlano i suho), jer za Anaksimandra suprotnosti
nisu kvaliteti, nego su bia, a ova bia nisu prisutna u ''neogranienom'' kao pojedinana bia
u mehanikoj mjeavini, ve ih trebamo zamisliti spojenim ''poput vina i vode''.114

110

Diels, 1983:13 A 5.

111

Burch, 1949:143.

112

Vlastos, 1947:171.

113

Ibid.,172.

114

Cornford, 1952:178.
23

Anaksimandar

Neki strunjaci smatraju da u Anaksimandrovom apeironu razliiti elementi ipak opstaju kao
posebna bia, pa tako Harold Cherniss tvrdi da je apeiron neogranien prostor beskrajno
razliitih sastojaka koji su tako temeljno izmijeani da ih se ne moe razluiti jedne od
drugih, ali koji kada se izlue iz apeirona postaju prepoznatljivi.115 Znaaj injenice da je
Anaksimandar svoje poelo nazvao apeiron nije samo u tome to se radi o neemu
beskonanom, nego u tome to je ono neogranieno u svakom smislu: u prostoru, u mnotvu
i vrsti. To poelo nije sve po mogunosti (potenciji), a da u zbilji (aktualno) nije nita drugo
do beskonanost, kako su objanjavali peripatetiari, ve je sve u zbilji (aktualno). Pored
toga, pogreno je smatrati da je Anaksimandrov apeiron poput kaosa iz Heziodove
Teogonije,116 jer je kaos praznina, dok je apeiron pun i aktivan.
Kao to smo ve vidjeli, Simplikije nam kae da je Teofrast izgleda smatrao da je
Anaksimandrovo materijalno poelo u isto vrijeme i jedno neodreeno tijelo i mjeavina.117
Budui da se ovo dvoje ini nekompatibilnim, veli McDiarmid, strunjaci koji su smatrali da
je Anaksimandar monist,118 pokuavali su ovu tekou rijeiti negirajui da Teofrast
Anaksimandrov apeiron karakterizira kao mjeavinu. To bi znailo da je Simplikije
pogreno razumio Teofrasta, u ta treba sumnjati, jer je i Augustin, koji je pisao stoljee
prije Simplikija, takoer tvrdio da je Anaksimandar bio pluralist. Augustin veli da
Anaksimandar nije mislio poput Talesa da je sve nastalo iz jednoga, nego da stvari nastaju iz
''vlastitih principa'' i da su ti principi pojedinih stvari beskonani.119 McDiarmid istie da je
mjeavina za predsokratovske filozofe generalno znaila skup ''infinitezimalnih estica
stvari'', te da se nastajanje iz ove mjeavine zbiva izdvajanjem ovih estica.120 Ako je
Anaksimandar uope govorio o tome ta bi bio sadraj ove mjeavine, zasigurno je mislio da
su to neka zbiljska bia, a ne neto poput Aristotelovih suprotnosti. Ukoliko je
Anaksimandar za beskonano koristio izraze koji bi mogli sugerirati peripatetiku
neodreenu supstancu, onda je on jednostavno smatrao da u beskonanom nijedna stvar nije
dominantna u smislu da bi beskonanom dala odreen karakter.121 To to Aristotel svrstava
Anaksimandra meu pluraliste,122 govori nam, dri McDiarmid, da ma kako se njegovo

115

Cherniss, 1951:324-325.

116

Tako je smatrao Olof Gigon, vidjeti ibid., 326.

117

Diels, 1983:12 A 9a i 59 A 41.

118

McDiarmid kao primjer uzima Zellerovu interpretaciju.

119

Diels, 1983:12 A 17.

120

McDiarmid, 1953:101.

121

Ibid.

122

Aristotel, 1992a:187 a 12-24.

24

Anaksimandar

uenje razlikovalo od Empedoklovog ili Anaksagorinog, Anaksimandar je blie njihovom

stajalitu nego monistikim.123
Suprotno ovom stajalitu mnogi strunjaci smatraju da Anaksimandrov apeiron nije
mjeavina. Tako npr. Kahn veli kako injenica da se iz apeirona izdvajaju suprotni principi
ili sile, nije automatski dokaz da su ve postojali u apeironu, niti da je Anaksimandar
smatrao da je bezgranino mjeavina.124 Istina je da Aristotel povremeno govori kao da je
apeiron mjeavina, ali samo onda kada eli Anaksimandrovo uenje poistovjetiti sa
Anaksagorinim ili Empedoklovim. Teofrast takoer poredi Anaksimandra i Anaksagoru, ali
isto tako istie da slinost meu njima vrijedi samo ako se pretpostavi da je mjeavina svih
stvari jedna priroda.125 Stoga, veli Kahn, Teofrast implicitno odbacuje tumaenje da su
suprotnosti sadrane u apeironu prije njihovog izdvajanja. Iz ovoga je jasno da je Kahnova
pozicija slina Zellerovoj, a suprotstavljena Chernissovoj, McDiarmidovoj, pa i
Cornfordovoj.126 Stanovite da su principi bili prisutni u apeironu prije izluivanja, to znai
da je beskonano neka vrsta mjeavine, za Kahna je anakrona interpretacija, jer pretpostavlja
Parmenidovo uenje. Naime, po Parmenidovom miljenju nastajanje neeg bitno novog nije
mogue, dok je u Anaksimandrovo vrijeme (6. stoljee p. n. e.) nastajanje neeg novog
uzimano zdravo za gotovo. Aristotel je smatrao da su suprotnosti bile u mogunosti
(potencijalno) prisutne u onome iz ega su se izluile, meutim, za miletske filozofe, dri
Kahn, suprotnosti nisu bile vie postojee u beskonanom nego to su djeca postojea ''u
tijelu njihovih roditelja prije zaea''.127
Guthrie smatra da apeiron trebamo shvatiti najprije kao neto bez unutarnjih granica
(perata), kao neku cjelinu koja nema dijelove. Ovakav pojam apeirona gotovo da se moe
poistovjetiti sa pojmom neodreenosti. Apeiron je moda kao neogranieno tijelo sainjen
od razliitih vrsta materije, ali su one stopljene u nerazluivu masu.128 Guthrie navodi
primjer: zamislimo da stojimo na obali i da jasno moemo vidjeti gdje more, zemlja i zrak
poinju i zavravaju. Za ovakav svijet ne moemo rei da je apeiron, ali ukoliko se dogodi
neka kataklizma koja bi unitila granice meu njima, odnosno ukoliko bi se zemlja, more i
nebo stopili u jednu masu, tada bi se svijet mogao opisati kao bezgranian, neogranien ili

123

McDiarmid, 1953:101.

124

Kahn, 1960:41.

125

Diels, 1983:12 A 9a.

Oslanjati se na Augustinovo svjedoanstvo, kao to to ini McDiarmid, za Kahna je neopravdano. Augustinovo

svjedoanstvo u kojem su se stopila uenja Anaksimandra i Anaksagore nije nita pouzdanije od tvrdnje Diogena Laertija da
je Anaksimandar smatrao kako Mjesec prima svjetlost od Sunca. Diogenes Laertius, 1966:130-131. (II, 1). Kahn, 1960:4142, 236.
126

Ibid., 236. Da kod Anaksimandra ne moemo govoriti o apeironu kao mjeavini, slino Kahnu, tvrdi i Seligman, vidjeti
Seligman, 1962:40-48, 114.
127

128

Guthrie, 2000:85-86.
25

Anaksimandar

kao mjeavina, jer granice izmeu njegovih razliitih komponenti ne bi vie postojale i
nerazluivo bi bile spojene, dok u isto vrijeme granice samog svijeta ne bi bile u pitanju.129
Za Guthrieja je vjerovatnije da pojam ''apeiron'' znai unutarnju neodreenost, nego
prostornu beskonanost. Anaksimandar je opazio tekou koja nastaje kada se za primarnu
materiju postavi neki element sa odreenim karakteristikama, kao to je to je uinio Tales
rekavi da je sve nastalo iz vode. Elementi su u neprestanom neprijateljstvu i na kraju bi
jedan prevladao ostale, pa je stoga Anaksimandar za prvobitnu materiju postavio neto
''neutralno'' u ovim sukobima, neto to nema vlastite odreene karakteristike. Prvobitna
materija mora sadravati sve karakteristike svih buduih suprotnosti koje e se iz nje izluiti.
Ovo je po Guthriejevom miljenju glavni razlog zato je Anaksimandar poelo nazvao
apeiron. U njemu nema granica (perata) izmeu vrueg, hladnog, vlanog i suhog, a budui
da su nerazluivo izmijeani, za njih se moe rei da ne postoje prije nastanka kozmosa.130
Postoje tri indikacije, veli Gottschalk, da apeiron nije mjeavina i da ga je Anaksimandar
smatrao jednim biem: 1. apeiron je besmrtan i upravlja svijetom, to znai da ima boanske
karakteristike. Ovako zamiljen apeiron ne moe biti kompatibilan sa koncepcijom
mehanike mjeavine iji sastavni dijelovi oduvijek imaju svoj poseban identitet. 2. Sigurni
smo da je Anaksimandar vjerovao kako bia nastaju i bivaju unitena. Postavlja se pitanje
kako je to mogue, ako su sve supstancije oduvijek postojale u apeironu. Uenje da nema
nastajanja i nestajanja bia, nego da samo postoji spajanje i razdvajanje vjenih supstancija
je novost koju su uveli Empedoklo i Anaksagora. 3. Grci su pokuavali objasniti svijet sa to
manjim brojem uzroka. Pluralistiki sistemi su zapravo odgovor na Parmenidovu filozofiju i
nikad nisu smatrani najboljim rjeenjem. Nema razloga zato bi neki mislilac prije
Parmenida razvijao pluralistiko uenje, niti ima dokaza da je iko u razdoblju ''izmeu
Anaksimandra i Parmenida bio svjestan ove mogunosti''.131
Ostaje problem nekompatibilnosti stajalita o jednom prvom poelu sa tvrdnjom da su se iz
njega izdvojile druge supstancije. Ovo moe znaiti, kako nagovjetava Aristotel, da su bia
koja su se izdvojila iz apeirona postojala u njemu prije izdvajanja (Fizika, 187 a 20).
Rjeenje koje nude Vlastos i Cornford, da su suprotnosti u apeironu u stanju savrene
stopljenosti (fuzije) tako da se ne javljaju kao pojedinana bia, za Gottschalka je
neprihvatljivo, jer kako se moe govoriti o stopljenosti (fuziji) koja ima zaseban identitet, a
koja egzistira prije svojih konstituenata.132 Iako problem da li je ono to se izdvojilo iz
apeirona postojalo u njemu prije izdvanja ostaje teko rjeiv, Gottschalk smatra da su
Aristotel i Teofrast bili u pravu to su mislili da je apeiron jedno bie. Oni nam ne govore
detaljnije ta je apeiron i moda je razlog tome, kako je pretpostavio Kirk, to su svoje
129

Ibid., 86.

130

Ibid., 86-87.

131

Gottschalk, 1965:45.

132

Ibid.
26

Anaksimandar

znanje o Anaksimandrovoj filozofiji crpili iz izvadaka njegove knjige, a koju nisu imali u
cjelosti. Meutim, ini se da je Teofrast itao knjigu, jer ju je citirao, a pored toga i osuivao
je Anaksimandra to nije rekao ta je apeiron.133 Ostaje mogunost, veli Gottschalk, da su
Aristotel i Teofrast proitali knjigu, ali da nisu nita preciznije mogli rei o apeironu, jer ni
sam Anaksimandar to nije uradio.
Apeiron nije identian nijednoj poznatoj vrsti materije, ali to ne znai da nije materijalna
supstancija. Gottschalk smatra da je apeiron koncipiran kao izvor svih fizikih bia, a to
moe jedino znaiti da je i sam neka vrsta tjelesnog bia.134 Za Grke je bilo nezamislivo da
je materijalni svijet nastao od nematerijalnog, iako im je bilo mogue zamisliti da je prvotna
supstancija vrlo razliita od onog to se iz nje izluilo. Aristotel i Teofrast nam svjedoe da
je za Anaksimandra apeiron znaio prostornu beskonanost. Strunjaci koji vjeruju da
apeiron znai prije svega neko bie bez unutarnjih granica, odnosno neto kvalitativno
neodreeno,135 po Gottschalkovom miljenju, ne mogu nai nijednu potvrdu da je rije
''apeiron'' imala ovo znaenje. ak i kad bismo pristali da apeiron znai neko bie bez
unutarnjih granica, to bi znailo da je ''jedna, homogena supstancija nasuprot mehanikoj
mjeavini ili emulziji'' i opet ne bismo nita saznali o karakteru supstancije na koju se ta rije
odnosi niti o ''odnosu te supstancije prema drugima''.136 Na kraju krajeva, kae Gottschalk, ni
Talesova voda niti Anaksimenov zrak nemaju unutarnjih granica.
Iako se ini, dri Classen, da Aristotel nagovjetava kako su suprotnosti prisutne u apeironu,
on ipak izbjegava dati precizniji opis ili klasifikaciju prvotne supstancije. Teofrast i kasniji
doksografi su takoer imali problema pri objanjavanju prirode apeirona i procesa nastanja
bia iz njega.137 Classenu izgleda sasvim prirodno tvrditi da je Anaksimandar mogao
zamisliti beskonano iz kojeg se izluuju voda, vatra, zemlja i zrak, a koji prije nastanka
nisu bili u sadanjem obliku prisutni u apeironu, jer je o nastanku i rastu kozmosa govorio
kao o raanju i rastu.138
Neki strunjaci su skeptini u pogledu nae mogunosti da detaljnije opiemo apeiron, kao i
nastanak kozmosa iz njega. Tako npr. Barnes smatra da je moda Anaksimandar samo rekao
kako je apeiron ogromna masa ije su nam karakteristike nepoznate, ali da moemo biti
sigurni da je razliit od svih nama poznatih oblika materije. to se ovog problema tie, mi

133

Diels, 1983:12 A 14. Gottschalk, 1965:47.

134

Ibid., 50.

135

Ovo se odnosi na Tannaryja, Cornforda i Guthrieja. Ibid., 51., f. 59.

Ibid., 52. Finkelberg se slae sa Gottschalkom da tumaenje apeirona kao neega to nema unutarnje granice lingvistiki
nije opravdano. Finkelberg, 1993:230.
136

137

Classen, 1977:95.

138

Ibid., 94.
27

Anaksimandar

smo u potpunom mraku neznanja kao to su vjerovatno bili i peripatetiki povijesniari.139

Mogue je da peripatetiari nisu razumjeli Anaksimandra, ili nisu imali njegovu knjigu u
cjelosti, ali Barnes veli da je skloniji tezi da su bili zbunjeni nejasnou i nedosljednou
samih Anaksimandrovih stavova.140 Postoje jaki argumenti, smatra McKirahan, da je
supstancija iz koje je sve nastalo bez svojstava, to ju ini tekom za opisati. Kada
Anaksimandar kae da je apeiron vjean, da ne stari i da je u pokretu, on ga opisuje onoliko
detaljno ''koliko mu njegov jezik i pojmovi doputaju''.141
U svjedoanstvima se veli da je Anaksimandar tvrdio kako je ''kretanje vjeno i da se u
njemu zbiva nastajanje nebesa''.142 Burnet smatra da je malo vjerovatno da je sam
Anaksimandar koristio rijei ''vjeno kretanje''. Po njegovom miljenju, to su najvjerovatnije
Aristotelove rijei i odnose se na izdvajanje suprotnosti iz apeirona. Sam Anaksimandar nam
nije opisao kako se to izdvajanje zbiva, ali termin ''izdvajanje'' ukazuje na ''proces
protresanja ili prosijavanja u situ''.143 Vjerovatno je da su i stariji pitagorejci na isti nain
opisivali ovaj proces slijedei Anaksimandra, a takvo objanjenje moemo nai i u
Platonovom Timeju. Pogreno je, kae Burnet, vjeno kretanje poistovjetiti sa kretanjem
nebeskih tijela, jer ona nisu vjena, pa nije ni njihovo kretanje. Ukoliko se govori o kretanju
samog apeirona, onda ga je najsigurnije zamisliti kao vrstu protresanja gore-dolje pomou
kojeg se izluuju ''suprotnosti iz beskonane mase''.144 Pored protresanja i prosijavanja
suvremeni strunjaci su predloili kruno i vrtlono kretanje apeirona. Pojam vrtlonog
kretanja u kojem se mnotvo estica prosijava ovisno o obliku i veliini ne pripada, po
Cornfordovom sudu, Anaksimandrovom, ve sljedeem stoljeu. Apeiron kao ivo
boansko tijelo ne moe biti, kako je to smatrao Burnet, u procesu protresanja i
prosijavanja.145 McKirahan smatra da nijedna od predloenih vrsta kretanja apeirona
(protresanje i prosijavanje, vrtlono i kruno) nije vjerovatna, jer se opravdano moe
postaviti pitanje kako su razliite vrste kretanja, koje moemo opaziti u svijetu, nastale iz
prvobitne supstancije, ako je ona imala mogunost samo jedne vrste kretanja. Najbolje je
pretpostaviti da je Anaksimandar mislio kako je apeiron u kretanju, jer na drugi nain nije
mogao objasniti nastanak svijeta, ali da nije preciznije odredio vrstu tog kretanja.146

139

Barnes, 1982:27.

140

Ibid., 33.

141

McKirahan, 2010:35.

142

Diels, 1983:12 A 11.

143

Burnet, 1908:61.

144

Ibid., 62.

Cornford, 1934:16. Cornford kae da ovu metaforu koristi i Platon u Timeju, ali da ju je preuzao od Leukipa i Demokrita.
Ibid. Vidjeti takoer Cornford, 1952:185.
145

146

McKirahan, 2010:36.
28

Anaksimandar

Aristotel u Fizici veli da je apeiron ''boanski'', jer je ''nenastao'', ''besmrtan i nepropadljiv'',

te da ''sve obuhvaa i svime upravlja'' (203 b 6-14).147 Za Jaegera rije ''boansko''
() nije samo predikat prvog principa, nego odreeni lan uz supstantiviziran pridjev
pokazuje da se ovdje radi o uvoenju novog pojma koji se ''sada identificira sa racionalnim
principom, Bezgraninim''.148 Po njegovom miljenju ova rije je oznaavala poetak nove
epohe u grkoj filozofiji, a to je jasno iz uestalosti njene upotrebe u predsokratovskoj, ali i
kasnijoj filozofiji. Grki filozofi e krenuti od prirodnog svijeta ka razvijanju vrhovnog
principa, kojega e onda nazivati boanskim. Anaksimandar nije krenuo od pojma ''bog'' ili
''boansko'', ve je krenuo od iskustva i vodei se racionalnim zakljuivanjem doao do
prvog uzroka i tek onda ga identificirao sa boanskim. Ovaj e metod, veli Jaeger,
stoljeima slijediti antiki filozofi.149 Za razliku od Heziodove teologije koja ne istrauje
prirodu bogova, Anaksimandar se prvi suoio s tim problemom rekavi da bezgranino sve
obuhvaa i da svime upravlja. Za razliku od mitolokog shvaanja po kojem je besmrtnost
bitna odrednica bogova, racionalna misao je dola do ideje besmrtnog i boanskog putem
potrage za onim iz ega su nastala sva bia, a koje samo nije nastalo. Ovaj aspekt ne postoji
ni kod Homera niti Hezioda gdje su bogovi predstavljeni kao besmrtna bia, ali koji su ipak
nekad nastali.150 U drugim aspektima Anaksimandar nije bio toliko udaljen od grkog
politeizma. Smatrao je da bezbrojni svjetovi nastaju iz apeirona i da poslije dugog vremena
nestanu. Ove svjetove, koje je nazivao bogovima i koji su nastali i nisu vjeni, treba
razlikovati od apeirona, koji je ''jedina potpuna realizacija Boanskog kao takvog'',151 jer je
bez poetka i kraja. Anaksimandrovo uenje o nenastaloj i nepropadljivoj prvoj supstanciji
iz koje nastaju bezbrojni svjetovi-bogovi, koji e egzistirati jako dugo vremena a onda
nestati, Jaeger smatra nekom vrstom teogonije. Anaksimandrova tzv. filozofija prirode je za
Jaegera ujedno teologija, teogonija i teodiceja.152
Anaksimandar je, kae Burch, uveo u filozofiju pojam boga u filozofskom smislu.153 Budui
da je bog apsolutna zbilja i budui da se metafizika bavi njome, Anaksimandar je, uvodei
temeljni pojam metafizike u filozofiju, bio zaetnik metafizike. On za boga nije koristio rije
koja je u njegovo vrijeme oznaavala boga u religijskom smislu, nego
pridjev''boanski'') ispred kojeg je koristio odreen lan, da bi postao imenica, te ju
je stavio u srednji rod kako bi oznaavala metafiziko bie, a ne neku osobu. Anaksimandar

147

Diels, 1983:12 A 15.

148

Jaeger, 1948:31.

149

Ibid., 203., f. 44.

150

Ibid., 32.

151

Ibid., 33.

152

Ibid., 36.

153

Burch, 1949:141.
29

Anaksimandar

je boga opisivao rijeju i na taj nain je u grko miljenje uveo ''nain miljenja o
Bogu koji transcendira sve koncepte''.154 Apeiron (bog) je: ''vjean (), ne stari
(), beskonaan () i neodreen ()''155. Vano je primjetiti, veli
Burch, da su sve odredbe boga negativne, osim da je vjean, ime Anaksimandar eli
naglasiti da bog izuzev vjenosti nema nijedan odreen atribut. Anaksimandar je u filozofiju
uveo i pojam emanacije, jer je kozmos nastao izluivanjem iz apeirona. Emanacija je
pokrenuta vjenim kretanjem, a njen produkt su suprotnosti: vrue i hladno.156 Budui da
Anaksimandar dri kako se sva bia vraaju u neodreeno ''boansko'' iz kojeg su emanirala,
Burch kae da je Anaksimandrovo uenje i eshatoloko, te da je ono neobino za klasinu
grku filozofiju. Za razliku od Platona i Aristotela koji smatraju da na neki nain sva bia
tee bogu, Anaksimandar misli da se sva bia vraaju bogu.157
Kada se za apeiron kae da nije nastao i da nije propadljiv moglo bi izgledati, smatra
Cornford, da se tu govori o beivotnom tijelu, meutim, epiteti ''besmrtan'' i ''boanski''
ukazuju da se moda radi o ivom biu.158 Za apeiron Aristotel veli, kao to smo vidjeli, da
''sve obuhvaa i svime upravlja''. Rije , to znai ''krmaniti'', ''upravljati'', ''voditi'',
ne sugerira samo da se radi o kretanju, ve o svjesnom usmjeravanju ''kao to dua vodi i
upravlja tijelom.''159 Ovo nije anakronizam, jer i kod Ksenofana bog sve vidi, uje i misli, te
utjee na sve svojim umom.160 Meutim, po Cornfordovom sudu, ne moemo rei koji
stupanj svijesti treba pripisati Anaksimandrovom apeironu.
Razlog zato Aristotel smatra Anaksimandrovo poelo boanskim je, veli Guthrie, u
njegovoj besmrtnosti. Budui da ima sposobnost upravljanja ili usmjeravanja svega ini se
da ima neki oblik svijesti. Guthrie priznaje da nemamo povijesnih svjedoanstava da bi
neto vie rekli o ovome, ali treba istai da su kasniji monistiki filozofi pripisivali svijest i
inteligenciju njihovom materijalnom poelu. Na ovom mjestu zapoinje put na kojem e se
kasnije razdvojiti materija i pokretaki uzrok, odnosno materija i duh.161 Moda je

154

Ibid.

155

Ibid., 142.

Ibid., 144. Burch smatra da je Plotinovo uenje o nastanku bia putem emanacije slino Anaksimandrovom. Vidjeti ibid.,
146.
156

157

Ibid., 46.

Cornford, 1952:178-179. Guthrie veli da Anaksimandrov apeiron nije prazan prostor, nego je ivo, boansko tijelo.
Guthrie, 2000:114. Isto tvrdi i Naddaf. Naddaf, 2005:66.
158

159

Cornford, 1952:179. Za Drozdeka je apeiron razuman i moemo ga nazvati Bogom. Drozdek, 2007:11.

160

Slino su, dri Cornford, mislili Anaksimen, Heraklit i Diogen iz Apolonije. Ibid. Vidjeti takoer Warren, 2007:31.

161

Guthrie, 2000:88-89.
30

Anaksimandar

Anaksimandar smatrao, kae Schofield, da ne moe postojati kozmiki poredak bez

inteligencije koja ga uspostavlja, ali o nainu na koji ona to ini izgleda da nije govorio.162
Po Kahnovom miljenju, naivno je smatrati da su jonski filozofi stajali na stajalitu slinom
suvremenim ateistima ili agnosticima. Iako su oni sa prezirom odbacili bogove pjesnika i
tradicionalne religije, ''samo boanstvo kao fundamentalna kategorija govora i miljenja
je rijetko ili nikad dovoeno u pitanje''.163 Potvrdu tome moemo nai u Ksenofanovim i
Heraklitovim fragmentima, ali kroz posredan utjecaj i u Euripidovim i Aristofanovim
djelima. Za razliku od bogova tradicionalne religije, koji su besmrtni ali su nastali, filozofi s
kraja 6. i poetka 5. stoljea p. n. e. donose novu koncepciju boanstva koje nije smrtno, ali
nije ni roeno. Pored toga to je vitalni izvor iz kojeg se sve izluilo i to je vanjska granica
koja uobliuje kozmos, apeiron je, po Kahnovom sudu, vjena ''bogolika sila koja upravlja
ritmikim ciklusima ovog svijeta''. Na taj nain Anaksimandar je prvi meu Grcima doao
do ideje o dobro reguliranom kozmosu, ali i do ideje onoga ko to regulira, odnosno do ideje
''Kozmikog Boga''.164
S druge strane, brojni strunjaci smatraju da nije opravdano tvrditi da Anaksimandrov
apeiron posjeduje neki stupanj inteligencije ili da se uenje o beskrajnom poelu moe
smatrati nekim oblikom teologije. Vlastos ak smatra da ne postoji uvjerljivo svjedoanstvo
da je Anaksimandar nazvao poelo ''bogom'' niti pak ''boanskim''.165 Nasuprot Jaegeru,
Vlastos dri da to to se apeiron kod Aristotela naziva (boansko) moe znaiti da
se radi o Aristotelovom tumaenju sveobuhvatajueg poela ili da je to citat ili parafraza
samog Anaksimandrovog teksta. Za ovu drugu pretpostavku nemogue je nai potvrdu u
svjedoanstvima, a za prvu se moe rei: a) da se ne javlja kao imenica za
''boansko'' u bilo kojem drugom predsokratovskom tekstu niti u bilo kojem drugom tekstu
prije Eshila i Herodota, dok je to omiljeni Aristotelov termin, i b) da u antici niko ovaj
Aristotelov niti bilo koji drugi tekst koji su posjedovali nije razumio u smislu da
Anaksimandar apeiron smatra za boansko (), pa ak ni Aetije (1.7), koji Demokritu
pripisuje neobinu tvrdnju da je vatra bog, ne kae da je apeiron bog, nego samo da je
Anaksimandar proglasio beskonana nebesa bogovima.166 Apeiron ne upravlja izravnim
djelovanjem na unutarnju strukturu svijeta, ve, po Vlastosovom sudu, ''obuhvaanjem''
svijeta, odnosno odravajui originalnu jednakost suprotnosti u njemu. Budui da u svijet

162

Schofield, 1997:54.

163

Kahn, 1960:107.

164

Ibid., 238.

165

Vlastos, 1952:113.

166

Ibid., 113., f. 75.

31

Anaksimandar

koji je obuhvaen apeironom nita ne moe ni ui niti izai, bezgranino njime upravlja
pomou rasta i opadanja.167
Iako nemamo opis naina na koji se kree apeiron, jer ga vjerovatno ni sam Anaksimandar
nije dao, ipak, moemo pretpostaviti, smatra Cherniss, da je apeiron u nekom obliku
neprestanog kretanja koje vodi izdvajanju pojedinanih svjetova. Ovo kretanje apeirona ili
kretanje nastalih svjetova ili oba kretanja zajedno uzrokuju vraanje ovih svjetova ponovo u
apeiron. Na ovaj nain se moe objasniti tvrdnja, ukoliko je uope Anaksimandrova, da
apeiron obuhvaa i vodi sve stvari.168 To to je Anaksimandar za apeiron moda tvrdio da je
besmrtan, nepropadljiv i ne stari, moglo bi znaiti da mu je dao epitete koje su Grci
pripisivali bogovima. Neki noviji istraivai su tvrdili da postoji dublje religijsko znaenje
ovog Anaksimandrovog uenja, te da je njegov sistem, kao to tvrdi Jaeger, u stvari
teologija, teogonija i teodiceja. Za Chernissa je ovakvo stajalite u najmanju ruku
neopravdano, jer apeiron nipoto nije svjesno bie ili osoba, pa i ako upravlja svijetom, to ne
ini slobodnom voljom. Svjetovi koji su se izluili iz apeirona ponovo bivaju u njega
vraeni, a ovaj proces izluivanja i ponovnog apsorbiranja u apeiron Anaksimandar je
zamislio kao sastavljanje i rastavaljanje sastojaka apeirona, koji kad se vrate u njega plaaju
kaznu jedni drugima za uinjenu nepravdu ''po redu vremena''. Ovo je po Anaksimandrovom
miljenju zakon prirode, te ako ga se eli dovesti u vezu sa teologijom, onda treba rei da je
''potpuno odbacivanje svega to je bilo tradicionalno u grkoj religiji''. 169 Na ovaj nain se
potpuno negira da neko nadnaravno bie ili sila moe suspendirati prirodni poredak, a to je
za Chernissa negiranje da neko nadnaravno bie uope moe postojati. Ako boansko u
ovom kontekstu ita znai, onda znai da je priroda ureena po zakonu koji se ne moe
prekriti. Po Chernissovom sudu, ova koncepcija prirode kao sveukupnog sistema kojim
vlada imanentni zakon je najvanije Anaksimandrovo naslijee koje je ostavio kasnijem
miljenju.170
Matson smatra da je Burnet bio u pravu kada je rekao da kod miletskih filozofa nema ni
traga od teoloke spekulacije, a to su Jaeger i Burch pokuali dovesti u pitanje.171 Oni koji
dre da je Anaksimandar bio teolog navode tri argumenta: 1) rijeju ''Boansko''
Anaksimandar naziva najvii objekt miljenja, tj. apeiron, i bogom naziva ono to nastaje
djelovanjem beskonanog; 2) kljuni pojam njegove filozofije je identian ili analogan
''Boanskoj Osnovici'' kakvu nalazimo u mnogim teologijama; 3) moralna kategorija pravde

167

Vlastos, 1947:173.

168

Cherniss, 1951:326.

169

Ibid., 327.

Ibid. Nasuprot ovome, Freudenthal veli da ravnoteu sistema mora odravati neto izvana, a to je kod Anaksimandra
apeiron. Freudenthal, 1986:226.
170

171

Matson, 1953:387.
32

Anaksimandar

je centralna u njegovom promiljanju prirodnih procesa, pa je stoga i teodiceja.172 Nismo

sigurni, kae Matson, da je sam Anaksimandar koristio rije ''boansko'' da opie apeiron,
niti da ga je nazivao ''nestvorenim'', ''besmrtnim'' i ''vjenim'', ali ako bismo i prihvatili da
jeste, ovako definirano boanstvo moglo bi tek biti pretea Aristotelovog prvog pokretaa, a
nikako neko boansko u religijskom smislu. Jasno je da boansko mora biti beskrajno i
vjeno, ali takoer mora biti jo neto vie od toga. Anaksimandrova stajalita zasigurno
nisu ono to bi Grci 6. stoljea p. n. e. smatrali religijom. Model teologije tog vremena je
Heziod, a po Matsonovom miljenju teko je zamisliti dva Grka sa udaljenijim stajalitima
od Hezioda i Anaksimandra. Anaksimandrovo miljenje ne samo da nije bilo u kontinuitetu
sa mitolokim, ''ve mu je bilo u izravnoj suprotnosti i metodom i rezultatom''.173 To je bilo
oito i samim Grcima i treba se samo prisjetiti kako su poboni Atenjani 5. stoljea p. n. e.
smatrali zloglasnim uenja jonskih mislilaca. to se tie drugog argumenta, Matson veli da
se pojedinana bia nisu izdvojila iz apeirona zbog ''emocionalnih ili mistinih razloga'', ve
zbog ''vjenog kretnja'', koje je karakteristika apeirona kao ''Osnovice'', ali ne i ''Boanske
Osnovice''. Takoer se ne tvrdi da su pojedinana bia ''prividna, zla ili manjkava; niti ona
ude za povratkom.''174 Kada bismo prihvatili da je apeiron doista ''Boansko'', bilo bi
neobino da takvo uenje nema prethodnike u Grkoj, niti je iko apeiron shvaao na taj
nain u kasnija dva i pol milenija. Trei argument, kojim se eli pokazati da je
Anaksimandrova filozofija teodiceja, za Matsona bi bio ispravan ukoliko se moe pokazati:
a) da Anaksimandar vjeruje u bar jednog osobnog i monog boga, i b) da postoji uvjerenje
kako taj bog ureuje stvari na najbolji nain.175 Matson smatra da u kontekstu
Anaksimandrovog miljenja ne postoji nikakva mogunost da se govori o osobnom i
monom bogu, a to se tie druge teze, Anaksimandar je vjerovao da kao to dobro ureena
vlada mora kazniti zlodjelo, na isti nain disbalans u prirodi ne smije trajati vjeno. Za
Matsona je ovo uvid da u prirodi vlada pravilan slijed uzroka i posljedice, a ne neka vrsta
teodiceje.176
Neki strunjaci smatraju da je apeiron ivo bie. Ritter dri da za beskonano koje iz sebe
izdvaja pojedinana bia putem vjenog kretanja moda ne trebamo rei da je ivo, ali da
mu moemo pripisati ''inherentnu vitalnu energiju''.177 Ve smo vidjeli da Cornford stoji na
stanovitu da je apeiron iva boanska supstancija i ba zbog toga to je neto ivo ima mo
raanja kozmosa.178 Svi miletski filozofi su bili hilozoisti, odnosno smatrali su da je
172

Ibid., 391.

173

Ibid., 392.

174

Ibid., 393.

175

Ibid., 394.

176

Ibid., 395.

177

Ritter, 1838:269.

178

Cornford, 1934:16.
33

Anaksimandar

prvobitna materija iva, pa treba biti oprezan i ne pripisati im kasnije uenje o materiji (ili
tijelu) koja je suprotstavljena ivotu ili dui. Da bi se razumjeli filozofi 6. stoljea p. n. e.,
veli Cornford, moramo ostaviti po strani nae predodbe o mrtvoj materiji koja se kree
mehaniki, kao i Descartesov dualizam materije i duha.179 U Anaksimandrovo doba kretanje
je smatrano za siguran znak ivota i nije bilo potrebno obrazlagati ta bi bio ''uzrok
kretanja''. Poseban uzrok kretanja je potreban za objanjenje kretanja materije (ili tijela)
samo u sluaju kada je pojmimo kao neto neivo.
Cornford kae da za filozofiju kretanje postaje problem tek kad se napusti mitska slika seksa
izmeu Oca Neba i Majke Zemlje, a koja objanjava ''genealoku shemu kozmogonije''.180
Sve dok se ne razlikuju ''roenje i ''nastajanje'', sasvim je uobiajeno da se govori kako
prirodna bia dolaze u egzistenciju putem raanja. Sama rije priroda () ukazuje na
mo proizvodnje, odnosno na sposobnost da se neto rodi.181 U Anaksimandrovoj filozofiji
je nestao ''jezik seksa'', jer je po njegovom sudu nevjerovatno da je kozmos nastao na taj
nain, ali isto tako nema naznaka da postoji tvorac svih stvari. Cornford smatra da u ovakvoj
kozmogonijskoj postavci nastaje procjep koji se mora, prije ili kasnije, rijeiti pomou
nekog mehanikog objanjenja kretanja. Meutim, ini se da prvi filozofi nisu bili svjesni
nastanka ovog problema i kao potvrdu tome moemo navesti Aristotelove rijei iz
Metafizike gdje se veli da se oni koji su prvi govorili kako je supstancija jedna nisu bavili
problemom uzroka kretanja.182 Po Cornfordovom sudu razlog tome je to su jonski monisti
smatrali boansku prvobitnu materiju ivom, to znai da joj je kretanje inherentno.183
Kozmos je za mnoge antike filozofe ivo bie, a njegov nastanak esto se opisuje putem
analogije sa raanjem. Modernim miljenjem od vremena Galilea i Descartesa, veli Kahn,
dominira stanovite da znanje mora biti iskazano u matematikim i kvantitativnim
terminima. Kvalitativni aspekt bia, koji je sveprisutan u naem svakodnevnom iskustvu,
smatra se subjektivnim i bez znaaja za istraivanje prirode. Tako su onda zakoni prirode
mehaniki i iskazani apstraktno, pa su bez jasne veze sa naom osobnom egzistencijom i
naim drutvenim ivotom. Meutim, nasuprotov ovakvom stajalitu antiki pogled je, po
Kahnovom miljenju, ''centriran na podruje ivih bia'' i njegov kozmos ''se sastoji od
kvalitativnih sila (vrue i hladno, suho i vlano) koje su potpuno poznate naem
svakodnevnom iskustvu''.184 Od Anaksimandra do Platona nastanak kozmosa je usporeivan

179

Cornford, 1952:179.

180

Ibid., 180.

181

Ibid. 181.

Aristotel 1992b:984 a 27-34. S druge strane, Stokes kae da upravljanje svime moda znai ''uzok'' kretanja.
Stokes, 1971:31.
182

183

Cornford, 1952:181.

184

Kahn, 1960:211.
34

Anaksimandar

sa raanjem ivog bia. Kada se uzme u obzir ovakvo antiko ukazivanje na slinost
kozmologije i embriologije, postaje jasno zato je Anaksagora svoja elementarna tijela
nazavao ''sjemenima'', a Empedoklo ''korijenima'' svih stvari.185 I Aristotel u spisu O nebu
veli da je nebo ivo i da sadri principe kretanja.186 Za Kahna je najtemeljniji princip
Aristotelove filozofije prirode, razvoj od mogunosti () ka zbilji (),
utjelovljen u zakonu po kojem drvo nastaje iz sjemena, a ljudski embrio sazrijeva do zrelog
racionalnog ovjeka. Etimoloka veza rasta i ivotnog razvoja sauvana je u srcu antikog
pojma prirode ().187
Nazivajui poelo ''apeiron'', Anaksimandar je htio iskazati ono to izmie odreenju, to se
ne moe kvalificirati. Za Sandywella apeiron nema konkretne granice, ni oblik, niti mu se
mogu davati predikati. Anaksimandar je po njegovom miljenju vrlo paljivo odabrao ovu
rije htijui svojoj publici pokazati nemogu, ali ''ipak nuan zadatak imenovanja onog to je
potpuno transcedentno'', zadatak ''konceptualiziranja onog koje je s onu stranu svake
predikacije''.188 On je skovao ovaj termin da pokae kako poelo svih stvari nije ogranieno,
da nije samo po sebi neka granica, da nije konkretno, te da nije slino nekoj stvari. Apeiron
kao ''Beskonano'' ''transcendira podruje stvari''.189 Sandywell kae kako za Anaksimandra
temelj svih bia nije i samo bie, odnosno apeiron nije, kako kae Aristotel u Fizici,190
''beskonana supstancija'', nego je prije ''beskonana ne-supstancija'', ''matrica'' iz koje
nastaju sve stvari. Anaksimandar je kreirajui novu vrstu kozmologije, koja se oslobodila
tradicije, zapoeo proces desekularizacije homerovsko-heziodovskog pogleda na svijet.191
Moda se, veli Luchte, oznaavanje onog ''prvog'' kao ''Bezgraninog'' moe razumjeti kao
kritika Talesa, koji je smatrao kako je prvi princip voda, dakle neko ogranieno bie. Upravo
je takvo rjeenje za Anaksimandra upitno, jer kako bie, ''jedno meu drugim biima moe
biti bitak bia?''192 Izgleda da je Anaksimandar, kae Luchte, na ovaj nain otvorio pitanje
onog to Martin Heidegger naziva ontolokom diferencijom.193
U sljedeem poglavlju emo pokuati pokazati kako je po Anaksimandrovom miljenju iz
apeirona nastao kozmos (kozmogonija) i kakva mu je struktura (kozmologija).
185

Ibid., 213.

186

Aristotle, 2000:285 a 29.

187

Kahn, 1960:213.

188

Sandywell, 1996:154.

Ibid. Po Finkelbergovom sudu, Anaksimandar je zamislio da pored apeirona, koji je boanske biti, koegzistira kozmos.
Finkelberg, 1989:263.
189

190

Aristotel, 1992a:203 b.

191

Sandywell, 1996:166.

192

Luchte, 2011:119.

193

Ibid.
35

Anaksimandar

3. Kozmogonija

i kozmologija

Prema svjedoanstvima koja posjedujemo, Anaksimandar je tvrdio da iz apeirona ''sve

nastaje i u njega sve propada'',194 te da ''apeiron sadri potpun uzrok nastanka i propasti svega
i da su se iz njega izdvojila nebesa i openito svi postojei beskonani svjetovi''.195
Anaksimandar je rekao da je ''kretanje vjeno i da se u njemu zbiva nastajanje nebesa'',196
odnosno ovo neprestano kretanje uzrokovalo je izdvajanje suprotnosti iz apeirona.197 U
drugom svjedoanstvu se veli da se iz ''jednog izluuju usaene mu suprotnosti'', 198 a te
suprotnosti od ije se mjeavine sastoji nebo jesu toplo (ili vrue) i hladno.199 Kod PseudoPlutarha nalazimo opis ta Anaksimandar dalje tvrdi:

''od vjenosti [se] plodonosna sila toploga i hladnoga odijelila u (trenutku)

nastanka ovoga svijeta i da je iz toga (nastala) neka vatrena lopta (i) obavila zrak
koji okruuje Zemlju kao to kora (obavija) deblo. Kad se rastrgla i zatvorila u
nekakve krugove nastali su Sunce, Mjesec i zvijezde.''200

Iz ovoga moda moemo zakljuiti da je Anaksimandar smatrao kako se iz apeirona putem

vjenog kretanja izluilo toplo i hladno, te je toplo formiralo vatrenu loptu oko hladnog, a to
hladno je na neki nain postalo zrak, zemlja i voda. Kada se vatrena kugla rastrgla, nastali su
Sunce, Mjesec i zvijezde. Meutim, ovaj opis sadri nejasna mjesta i stoga nije udno da su
strunjaci ponudili razliita objanjenja procesa nastanka kozmosa. Za Anaksimandra, dri
Ritter, beskonano produktivno bie, apeiron, u sebi prije svega sadri suprotnosti izmeu
centra i periferije. Ta suprotnost e se kasnije transformirati u suprotnost Zemlje u centru
svemira i nebesa na periferiji, a onda e se Zemlja u Anaksimandrovom miljenju povezivati
194

Diels, 1983:12 A 14.

195

Ibid., 12 A 10.

196

Ibid., 12 A 11.

197

Ibid., 12 A 9.

198

Ibid., 12 A 16.

Ibid., 12 A 17a. U literaturi na naim jezicima koriste se oba termina i ''vrue'' i ''hladno'', ali bez obzira koji koristili od
ova dva, nee se nita bitno promjeniti u tumaenju Anaksimandrovog uenja o suprotnostima.
199

200

Ibid., 12 A 10.
36

Anaksimandar

sa hladnim, a nebesa sa toplim.201 To zapravo znai da su se hladni elementi odvojili od

toplog i formirali centar, a toplo je formiralo periferiju kozmosa. Po Ritterovom miljenju
formiranje kozmosa i individualnih bia nuno u sebi sadri suprotnost unutarnjeg i vanjskog
ukoliko vanjsko okruuje unutarnje kao ''kora deblo''. Zemlja je na poetku mjeavina
hladnih, vodenih i zemljanih elemenata koji su se iz apeirona i od toplog odvojili putem
vjenog kretanja. Nebo je, nasuprot tome, vatrena kugla koja u sebi sadri zrak. Ritter veli da
poslije ovog prvog stupnja nastanka kozmosa nastupa sljedei u kojem se na Zemlji pod
utjecajem vatre razdvaja kopno od vode, dok se na nebu kidanjem vatrene lopte formiraju
pojedini vatreni sistemi,202 zvijezde, Mjesec i Sunce.
Po Zellerovom sudu Anaksimandar je drao da su se prvo odijelili toplo i hladno, a da je iz
njihove mjeavine nastao fludini element kao osnovna supstanca svijeta. To je razlog zbog
kojeg je Anaksimandar, kao i njegov prethodnik Tales, nazivao vodu sjemenom svijeta, ime
je Zeller Anaksimandrovu filozofiju pribliio Talesovoj. Nadalje, iz ove fluidne univerzalne
materije daljim izdvajanjem nastaju zemlja, zrak i kugla vatre koja sve okruuje. Nebeska
tijela su sastavljena od vatre i zraka, jer kada se vatrena kugla rastrgla, vatra je stijenjena u
''ljuske'' sabijenog zraka u ''obliku kotaa''.203 Zemlja je prvobitno bila u tenom stanju, ali se
isuila djelovanjem vatre koja ju je okruivala.204 Windelband takoer smatra da su se prvo
izluile suprotnosti toplo i hladno, a da je mjeanjem ova dva ''kvaliteta'' nastao ''Fluid'', koji
je temeljni materijal empirijskog svijeta. Na ovaj nain, veli Windelband, Anaksimandar je
dao metafiziku osnovicu kojom se Talesova teorija ini kompletnom.205 Ipak je teko
prihvatiti pretpostavku da je tena materija kao mjeavina toplog i hladnog osnovica svijeta i
da je u tom smislu Anaksimandar vjeran nastavlja svog prethodnika Talesa, jer tome nema
potvrde u svjedoanstvima.
Iz beskonanog su se, kae Burnet, izluili toplo i hladno, pri emu se toplo javlja kao
vatrena lopta koja okruuje hladno, dok se hladno javlja kao zemlja okruena zrakom. Ovdje
je vano istai da se ne kae na koji nain se hladno izdiferenciralo u zemlju, vodu i zrak.206
Burnet smatra da nam dio iz Aristotelove Meteorologike moe donekle pomoi u
razjanjavanju ovog problema. Aristotel na tom mjestu veli:

''U poetku je cijelo podruje oko Zemlje bilo vlaano i ono to je Sunce isparilo
postalo je uzrok vjetrova i Sunevih i Mjeseevih okretanja, a ono to je preostalo je
201

Ritter, 1838:271.

202

Ibid., 272.

203

Zeller, 1881:252.

204

Ibid., 255.

205

Windelband, 1906:42.

206

Burnet, 1908:66.
37

Anaksimandar

more. Zato misle da more isparavajui postaje sve manje i da e na kraju doi vrijeme
kada e sve biti kopno.''207

Budui da u komentaru na ovo mjesto Aleksandar iz Afrodizijade potvruje da je ovo

Anaksimandrov stav,208 Burnet smatra da iz ovoga moemo zakljuiti da je poslije izdvajanja
toplog i hladnog, vrelina iz vatrene lopte pretvorila vlanu, hladnu unutranjost svijeta u zrak
ili paru, te da je irenje tog isparenja rastrglo plamenu kuglu i da su se onda formirali
prstenovi nebeskih tijela.209
Kada Aristotel u Fizici kae da je Anaksimandar smatrao kako se protivnosti ''izdvajaju''
()210 iz apeirona u kome su sadrane, onda on, dri Cornford, implicira da je
sam Anaksimandar koristio termin , budui da je inae u ovom kontekstu
obino koriten termin (''odvajanje''),211 kao to je to radio Simplikije
slijedei Teofrasta.212 Za Cornforda to dalje znai da su suprotnosti postojale u apeironu prije
nego to su zadobile svoju individualnu formu. Simplikije veli da su te suprotnosti: toplo,
hladno, suho, vlano, itd.213 Cornford dri da ove suprotnosti nisu kvaliteti, ve su stvari, pa
tako npr. toplo nije svojstvo neke supstancije koja je topla. ''Toplo'' je jedna stvar, a njena
suprotnost ''hladno'' je druga stvar. Ovo nam objanjava kako je mogue misliti da su toplo i
hladno suprotne stvari i da se mogu mijeati u nerazluivu cjelinu kao to su vino i voda. Kao
to moemo zamisliti ponovo razdvojene vino i vodu, isto tako, kae Cornford, moemo
zamisliti razdvojene toplo i hladno.214 ini se da Anaksimandar zamilja da se iz nerazluive
materije prvo nekako odvojio , ''ono to moe roditi,'' neka ''plodonosna sila'', kako
je nazvana u prethodno navedenom dijelu iz Pseudo-Plutarha. To sjeme svijeta trudno je
suprotnostima koje se odvajaju pri raanju svijeta. Prvotne suprotnosti su, veli Cornford,
Vrue i Hladno, pri emu se Hladno u ovoj fazi moe poistovjetiti sa ''Vlanim'' ili sa
''primarnom vlanou'', '' ne jo sa vodom, nego sa onim to e postati zrak (para, oblak),
voda i zemlja,'' dok e se Vrue pomjeriti na periferiju formirajui ''loptastu koricu vidljive
vatre'' oko hladnog i vlanog nukleusa.215 Zatim se hladna jezgra dalje diferencira u drugi par

207

Aristotle, 1987:353 b 6-11. (prijevod D. M.) Takoer u Diels, 1983:12 A 27.

208

Ovo je drao i Diogen iz Apolonije. Ibid.

209

Burnet, 1908:67.

210

Aristotel, 1992:187 a 12.

211

Cornford, 1952:161.

212

Diels, 1983:12 A 9.

213

Ibid.

214

Cornford, 1952:162.

215

Ibid.
38

Anaksimandar

suprotnosti: Vlano i Suho. Vodena masa biva dijelom isuena vrelinom nebeske vatre i suha
zemlja se diferencira od vode, pri emu se more smanjuje. Ovdje je vano primjetiti da etiri
elementa odgovaraju etirima suprotnostima: zrak (para) je hladan, vatra je vrua, voda je
vlana, zemlja je suha.216 Na kraju, zakljuuje Cornford, etiri elementa zauzimaju svoje
odreene kozmike regije.217
Kirk, Raven i Schofield smatraju da je rije (plodan, sposoban za raanje) omiljena
peripatetika rije, koja je zadrala blagi prizvuk nastanka nekog ivog bia. Ova rije se
kasnije, u 5. stoljeu p. n. e., izuzev u specifinom medicinskom smislu gdje znai kritian
period bolesti, javlja samo dva puta, i to kod Euripida i Aristofana. Stoga je malo vjerovatno
da ju je koristio sam Anaksimandar.218 Za Vlastosa nije stvar, nego je proces iz
kojeg nastaju toplo i hladno.219 Mogue je da ni sam Teofrast, na kojeg se oslanjaju kasniji
izvori, pa i Pseudo-Plutarh, nije bio siguran ta se zbiva u prvoj fazi nastanka kozmosa, te je
koristio nejasan izraz S druge strane, malo je vjerovatno daje on izmislio
posrednika izmeu apeirona i suprotnosti.220
Vano je primjetiti da je nae znanje o Anaksimandrovom stavu o ranoj fazi nastanka
kozmosa limitirano na jedan izvor Pseudo-Plutarha. Po Kahnovom sudu, ovo
svjedoanstvo nije dovoljno da se izradi neka detaljna rekonstrukcija ovog aspekta
Anaksimandrove kozmogonije. Koliko se moe rei izgleda da je prva faza nastanka kozmos
zapravo bila ''izluivanje oploenog sjemena ili zametka iz Bezgraninog, koje je tako
postalo roditelj svemira.''221 Ovo ''svjetsko sjeme'' iz sebe izluuje ili odvaja plamenu loptu
koja okruuje zemlju i zrak oko nje poput kore oko drveta. Za Kahna to znai da ''embrio
svijeta'' svojim daljim dijeljenjem formira unutarnju hladnu (i vlanu) sr i vanjski vreli (i
suhi) omota. Na taj nain se sugerira da su oganj i konkretni predstavnici vrueg i
hladnog principa. Kahn smatra da u ovoj fazi ono to lei okrueno plamenom loptom mora
biti neto slino Talesovoj iskonskoj vlanosti,222 a onda postepenim isparavanjem vlage pod
utjecajem nebeske vatre nastaju suha zemlja i more.
Gutrie veli da je rije pridjev i da znai plodno, sposobno roditi, te da je obino
koritena za jaja i sjeme. Teofrast je u djelu De Igne koristio ovu rije samo kada je govorio

Ibid. Burnet veli da cijelu kasniju grku fiziku teoriju karakterizira objanjenje svijeta pomou suprotnosti, a primarne
su toplo i hladno, vlano i suho. Burnet, 1964:17.
216

217

Cornford, 1952:164.

218

Kirk, Raven, Schofield, 2002:131.

219

Vlastos, 1947:171., f. 140.

220

Kirk, Raven, Schofield, 2002:132.

221

Kahn, 1960:86-87.

222

Ibid., 87.
39

Anaksimandar

o ivotu biljaka i ivotinja.223 Iako nikada neemo znati da li ju je koristio i Anaksimandar, u

svakom sluaju uklapa se u jezik koriten za opis nastajanja ivih bia. Baldry smatra da je
Anaksimandar svoju kozmogoniju zamislio u skladu sa ranim stajalitima o sjemenu
ivotinja i razvoju embrija.224 Cijeli opis prve faze nastanka kozmosa asocira na zaee i
raanje ivog organizma, jer nastaje kao sjeme u maternici i odvaja se od tijela roditelja. I
sama rije ''kora'' () iz navedenog svjedoanstva, veli Baldry, izvedena je iz glagola
koji je uvijek vezan za raanje i znai svaki omota koji se formira oko novonastalog
organizma, bez obzira bio on biljka ili ivotinja. Aristotel koristi ovu rije za membranu koja
okruuje jaje,225 a Aetije kae da ju je koristio i Anaksimandar kada je govorio o bodljikavoj
koi na prvim ivotinjama.226 ini se, veli Guthrie, da je Anaksimandar vidio vanjski omota
ovog embrija svijeta, koji se odvaja od maternice apeirona u kojem je nastao, kao analogan
fenomen membrani koja se razvija oko drvea, jaja i ivotinjskih embrija.227 Dakle, po
Guthriejevom miljenju Anaksimandrova kozmogonija moe se ukratko opisati ovako:
plodni nukleus, trudan suprotnostima, otkaio se od apeirona i transformirao se u vatrenu
loptu koja okruuje hladnu, vlanu masu, a izmeu njih se nalazila tamna magla. U ovoj fazi
postoje izdvojene samo dvije suprotnosti, toplo, koje ukljuuje i suho, i hladno, koje
ukljuuje i vlano. Opa karakteristika objanjenja nastanka kozmosa kod miletskih mislilaca
je, veli Guthrie, da se po razdvajanju suprotnosti kozmogonijski proces nastavlja njihovim
prirodnim djelovanjem, npr. vrelina zagrijava vlagu, itd.228
Slino Guthrieju i Baldryju, Naddaf smatra da Anaksimandrovu kozmogoniju treba shvatiti
prije u bioloko-embrionalnom, nego u mehanikom smislu, pa zbog toga treba rei da su se
suprotnosti izluile kao sekret iz apeirona.229 Pored toga, suprotnosti se ne trebaju smatrati za
kvalitete tijela, nego za bia ili stvari. U Anaksimandrovo vrijeme nije postojao struni
vokabular koji bi omoguavao razlikovanje supstancije (npr. voda) od njenih atributa (npr.
hladna).230 Postavlja se pitanje, kae McKirahan, kako apeiron koji nije ni topao ni hladan
moe proizvesti te dvije suprotnosti. Anaksimandrov odgovor je da su toplo i hladno nastali
iz bia koje se odvojilo od apeirona i koje je bilo sposobno roditi toplo i hladno. U
svjedoanstvima ne postoji precizniji opis kako razumjeti ovo nastajanje, ali u svakom
sluaju moemo prihvatiti stav da je Anaksimandar nastanak kozmosa vidio kao vrstu

223

Guthrie, 2000:90.

224

Baldry, 1932:29-34. Guthrie, 2000:90-91.

225

Baldry, 1932:30.

226

Diels, 1983:12 A 30.

227

Guthrie, 2000:91.

228

Ibid., 92.

229

Naddaf, 2005:72.

230

Ibid., 71. Tako smatraju i neki drugi strunjaci, vidjeti Finkelberg, 1993:231.
40

Anaksimandar

raanja. Apeiron se javlja samo na poetku procesa nastajanja kozmosa, a poslije se stvari
odvijaju same po sebi, to znai da svijet raznolikih pojedinanih bia nije nastao
intervencijom apeirona, a jo manje olimpijskih bogova, nego procesom diferencijacije jedne
stvari u mnotvo i odvajanjem jedne stvari od druge. Tako se npr. mrana para diferencirala
u zrak koji diemo i zemlju na kojoj se nalazimo, a koja je u poetku je bila vlana, ali je do
njenog sadanjeg suhog stanja dolo uslijed daljeg procesa diferencijacije.231
Nebeska tijela su nastala, a ini se i Zemlja, kada se plamena lopta ''rastrgla i zatvorila u
nekakve krugove.''232 Hipolit u djelu Refutatio omnium haeresium (I 6, 1 7) veli:

''Zemlja lebdi u zraku niim upravljana i zbog jednakosti zadrava isti razmak od
sveg. Oblik joj je zaobljen, zaokruen, slian kamenom stupu. [B 5] Po jednoj od
ploha stupamo, dok je druga strana suprotna. Zvijezde su kao vatreni krug
odijelivi se po redu od vatre i obavivi se zrakom. Tu su ispusi slini nekim
cjevastim prolazima kroz koje sjaje zvijezde. Zato, kad se ispusi zaepe, nastanu
pomrine. Mjesec se pokazuje as puniji as manji, ve prema tome da li se
prolazi zatvaraju ili otvaraju. (...) od Mjeseeva i Sunce je najvie, (...) a najnii su
(kolutovi) zvijezda (...) stajaica.''233

Kod Pseudo-Plutarha nalazimo da:

''Zemlja ima oblik valjka ija visina iznosi treinu irine.''234

Aristotel u djelu O nebu (295 b 10) kae da:

''Ima onih koji kau da ona [sc. Zemlja] zbog jednakosti miruje, na primjer od
starih Anaksimandar. Jer nita vie nije mogue da se ono to je postavljeno u
sredinu i jednako je s obzirom na krajeve kree gore, dolje i u stranu. Ujedno je
nemogue da kretanje prijee u svoju suprotnost, tako da nuno miruje.''235

231

McKirahan, 2010:37.

232

Diels, 1983:12 A 10.

233

Ibid.,12 A 11.

234

Ibid., 12 A 10.

235

Ibid., 12 A 26.
41

Anaksimandar

Aetije takoer tvrdi da je po Anaksimandrovom miljenju ''Zemlja slina kamenom stupu''236

i da su zvijezde:

''stijenjeni zrak nalik na kota, pun vatre, koje na jednom dijelu iz otvora
isputaju plamenove. 15, 6 (D. 345) Anaksimandar, Metrodor Hijanin i Krates
(kau) da je najvie iznad svega postavljeno Sunce, ispod njega Mjesec, a ispod
ovih zvijezde stajaice i planeti.''237

Anaksimandar je smatrao da Sunce odailje svjetlost i da:

''ima oblik kotaa. Kao to je na kotau glavina uplja i od nje se prema

vanjskom obodu kotaa pruaju bice, tako i ono odailjui svjetlost iz upljine
upire zrake i one svijetle u krugu izvan svoga oboda. Neki (kau) [tovie sam
Anaksimandar] da ono (sc. Sunce) kao iz trube odailje svjetlost iz upljeg i uskog
mjesta poput munja.''238

Simplikije nam kae kako je Eudem tvrdio da je Anaksimandar ''prvi iznio miljenje o
veliinama i udaljenostima''239 nebeskih tijela. Kod Aetija moemo nai da je krug Sunca
''dvadest i osam puta vei od Zemlje'',240 da slii kotau ispunjenom vatrom koji ima upalj
obod, te da ''na nekom dijelu kroz otvor isputa vatru kroz cijev mijeha.''241

''Anaksimandar kae da je Sunce jednako Zemlji, a putanja sa koje ispuhuje

(vatru) i pod kojom se okree dvadeset i sedam puta je vea od Zemlje. 24, 2 (D.
354) Anaksimandar (kae) [sc. da pomrina Sunca nastaje] kad se zaepi otvor iz
kojeg odailje vatru.''242
''Anaksimandar (kae) da je [sc. Mjesec] krug devetnaest puta vei od Zemlje,
slian kolnom [kotau], upljeg otvora punog vatre kao i Sunev. Lei koso kao i
ono i ima ispuh nalik cijevi mijeha. Pomrauje se radi okretanja kotaa. 28, 1 (D.

236

Ibid., 12 A 25.

237

Ibid., 12 A 18.

238

Ibid., 12 A 21.

239

Ibid., 12 A 19.

240

Ibid., 12 A 21.

241

Ibid.

242

Ibid.
42

Anaksimandar

358) Anaksimandar, Ksenofan i Beros (kau) da Mjesec ima vlastitu svjetlost. 29,
1 (D. 359) Anaksimandar (kae) [sc. da pomrina Mjeseca nastaje] kada se otvor
u kotau zaepi.''243

Anaksimandar smatra da je Zemlja nastala daljom diferencijacijom hladne i vlane jezgre.

Zemlja je isprva, veli Zeller, bila u tenom stanju, a onda se postupno isuila pod utjecajem
vatre koja je okruuje.244 Za Burneta to teno stanje nije ista voda, ve je ''vlano'' ili
''vlano stanje'', koje se zbog grijanja nebeske vatre dalje diferencira u zemlju, zrak i vodu.245
Zemlja se nalazi u centru svemira, nije oslonjena ni na ta i cilindrinog je oblika. Burnet
dri da je ovakav oblik Zemlje prijelazni izmeu Talesovog diska i pitagorejske lopte.246 To
to Hipolit veli da je Zemlja zaobljena, zaokruena, po Guthriejevom sudu moda znai da
gornja i donja povrina cilindra nisu ravne nego konveksne, meutim, ta pretpostavka je
malo vjerovatna, jer je Zemlja oblikom slina ''kamenom stupu''.247 Tvrdnju Diogena Laertija
da je Anaksimandar pouavao kako Zemlja ima oblik kugle, obino se smatra za
anakronizam.248 Pseudo-Plutarh u svome svjedoanstvu veli da je prenik zemaljskog valjka
tri puta dui od njegove visine.249
Zemlja miruje u centru svemira i lebdi bez oslonca na neto drugo. Meutim, neki
strunjaci250 smatraju da je Anaksimandar poput Talesa i Anaksimena mislio da Zemlja ipak
mora imati neto to joj pomae da ne padne. David Furley kae da ukoliko moemo
vjerovati Aristotelovom svjedoanstvu, onda je Tales opisivao Zemlju kao komad drveta koji
pluta na vodi. Aristotel je kritizirao Talesa to se nije pitao na emu onda stoji voda. Voda
sprijeava da Zemlja padne dolje, ali Tales nam ne kae zato voda takoer ne pada. Slina
se slika, veli Furley, pripisuje Anaksimenu, koji je izgleda drao da Zemlji njena pljosnatost
omoguava da ostane na istome mjestu, jer ne cijepa zrak ispod sebe, nego ga pokriva poput
poklopca.251 Pretpostavka da ispod Zemlje ima neto prema emu bi se moglo padati postoji i
u Heziodovoj Teogoniji gdje se kae da bi bronani nakovanj padao sa neba devet dana i noi
i da bi na Zemlju pao deseti dan, a da bi mu trebalo isto toliko vremena da padne sa Zemlje
do Tartara. Kao to smo vidjeli, Aristotel nam veli da je Anaksimandar smatrao da Zemlja
243

Ibid., 12 A 22.

244

Zeller, 1881:255.

245

Burnet, 1908:71.

246

Burnet, 1964:18.

247

Guthrie, 2000:99.

248

Diels, 1983:12 A 1.

249

Ibid., 12 A 10.

250

Vidjeti Naddaf, 2005:74-75.

251

Diels, 1983:13 A 20.

43

Anaksimandar

miruje u centru svemira, jednako udaljena od svega i da zbog toga nema razloga da se kree
prema neemu. Ipak, po Furleyjevom miljenju, Aristotelovo svjedoanstvo je donekle
konfuzno i vjerovatnije je da je Anaksimandar bio sklon mileanskoj pretpostavci o
sposobnosti pljosnatog objekta da pluta. Anaksimandar je, po Furleyjevom sudu, smatrao
kako Zemlja, koja je oblika doboa, ostaje na istom mjestu zbog toga to je podupire zrak i
ne naginje se kao to se ne naginje ni splav ija je teina ravnomjerno rasporeena.252
Veina strunjaka smatra da je Aristotelovo svjedoanstvo o nepokretnoj Zemlji u centru
univerzuma vjerna slika Anaksimandrovog stajalita. To to se Anaksimandar oslobodio
predodbe da Zemlja mora biti oslonjena na neto, za Guthrieja je najvaniji doprinos
kozmolokoj teoriji.253 Po Coupriejevom miljenju, Anaksimandrova zasmisao o obliku
Zemlje oito je ostatak stare slike svijeta, ali od oblika Zemlje mnogo je vanija njegova
koncepcija da Zemlja slobodno lebdi u centru kozmosa. ''Ovo je znailo potpunu revoluciju u
koncepciji svemira''.254 To je mnogo vaniji korak u promjeni stare slike svijeta, dri
Couprie, nego, kao to se uobiajeno misli, to se Zemlja umjesto ravne ploe poela
zamiljati kao lopta.

252

Furley, 1987:26. Za kraki, precizan prikaz i kritku Furleyjevog stava vidjeti Bodnr, 1992:336-342.

253

Guthrie, 2000:99.

254

Couprie, 2011:106.
44

Anaksimandar

Slika 3.: Anaksimandar je vjerovatno ovako zamiljao Zemlju255

Ne znamo ta je navelo Anaksimandra da misli kako Zemlja slobodno lebdi u centru

svemira, ali je mogue da ova ideja potjee od njegove koncepcije da je ona zamiljeni
centar prstenova zvijezda, Mjeseca i Sunca. To znai da ti prstenovi, opisujui puni krug oko
Zemlje, prolaze ispod nje, pa je onda nemogue da ona bude oslanjena na neto drugo.
Couprie smatra da je ova koncepcija o slobodno plutajuoj Zemlji bila toliko revolucionarna
da ju je Anaksimandrov nasljednik, Anaksimen, odbacio kao presmionu, te je postavio tezu
da Zemlja pluta na zraku.256 Vidjeli smo da Hipolit veli kako je za Anaksimandra Zemlja u
centru svemira jedako udaljena od svega, a da Aristotel kae da Zemlja miruje zbog zbog
jednake udaljenosti od svega, pa nema razloga da se kree gore, dolje i u stranu. Neki
strunjaci smatraju da je ovaj Aristotelov dokaz zato se Zemlja ne kree zasnovan na
principu dovoljnog razloga (ex principio sufficientis rationis).257 Ovaj princip su formulirali
255

Slika preuzeta iz Couprie, 2011:107.

256

Ibid., 106.

257

Naddaf, 2005:74; Couprie, 2011:108.

45

Anaksimandar

kasniji predsokratovci, pa tako npr. Leukip veli da ''Nita ne nastaje nerazlono, nego sve s
razlogom i nunosti.''258 Couprie istie da ovo pokazuje kako Heidegger nije bio u pravu
kada je rekao da je prolo dvije hiljade godina od zore Zapadne filozofije do formuliranja
ovog principa. Takoer je interesantno da Aristotel, ijem svjedoanstvu dugujemo ovaj
argument, nije bio uvjeren u njegovu snagu. Naime, on ga ismijava u spisu O nebu, gdje
kae da bi u skladu s tim dokazom ovjek koji je u isto vrijeme gladan i edan i koji se nalazi
izmeu hrane i pia, morao ostati nepokretan sve do svoje smrti od gladi i ei. 259 Verziju
ovog dokaza moemo nai u srednjevjekovnoj filozofiji pod nazivom ''Buridanov
magarac''.260 Couprie se slae sa Aristotelom da je ovo slab kozmoloki argument. Glavni
nedostak ovog dokaza je u tome to ne objanjava zato je ba Zemlja u centru svemira, a ne
neto drugo, npr. vatra. Ako bi se i prihvatilo da ovaj dokaz moe objasniti zato je Zemlja u
centru, on zasigurno ne nudi objanjenje kako se ona tu nala.261 Opravdano se moe
postaviti pitanje da li je sam Anaksimandar bio tvorac ovog argumenta ili ga je moda dodao
Aristotel objanjavajui zato je Anaksimandar Zemlju postavio u centar kozmosa.
Simplikije nam sugerira da se moda Aristotel iz potovanja prema Platonu nije htio izravno
suprotstaviti njegovom stajalitu, pa je kao metu koristio Anaksimandra. Sokrat iz
Platonovog Fedona koristi argumentaciju koja moe sliiti Anaksimandrovoj i tvrdi da je
uvjeren da ako prihvatimo da je Zemlja lopta koja se nalazi u centru svemira, onda nije
potreban ni zrak niti bilo koja druga sila kao objanjenje zato Zemlja ne pada, jer e je
njena ravnotea i jednaka udaljenost od svake take na nebu drati na jednom mjestu.262
Moda Aristotel, veli Couprie, nije htio otvoreno povezati Platona sa ovim argumentom koji
je elio napasti, pa je izabrao Anaksimandra kao metu napada, jer je on prvi drao da je
Zemlja nepokretna u centru kozmosa.263 Sve u svemu, zakljuuje Couprie, izgleda malo
vjerovatno da je sam Anaksimandar tvorac dokaza zato Zemlja lebdi u centru svemira.
Vjerovatnije je da je Anaksimandar do tog stajalita doao preko uvida da nebeska tijela ne
staju na horizontu, ve prave puni krug oko Zemlje, a ove krugove je zamislio kao ogromne
nebeske kotae.264
Warren smatra da je argument dovoljnog razloga, kojim je objanjeno zato se Zemlja ne
kree, zapravo argument apriori i da je openit, odnosno da se moe primjeniti izvan
258

Diels, 1983:67 B 2.

259

Aristotle, 2000:295 b 31-35.

260

Couprie, 2011:108.

Aristotle, 2000:295 b 18-20. Aristotel kae da bi onda po tom principu sve to se stavi u centar i ostalo na tom mjestu, a
ali to onda ne vai samo za Zemlju. Ibid.
261

262

Plato, 2001:108 e-109 a.

263

Couprie, 2011:110.

Ibid. Moda je Anaksimen bio nezadovaljan time to Anaksimandar nije dao objanjenje zato Zemlja ne pada, pa je
smislio svoje rjeenje po kome Zemlja lebdi na zraku poput poklopca. Ibid.
264

46

Anaksimandar

kozmologijskog konteksta. Na svijet se sada gleda kao na neto to se u principu moe

objasniti, jer za sve to se zbiva mora biti neki razlog, a taj razlog se moe pokuati
pronai.265 Burch tvrdi da je Anaksimandar utemeljio znanstvenu kozmologiju svojom
koncepcijom da je Zemlja nebesko tijelo.266 Anaksimandar je napravio prvi, najtei, kljuni
korak jer je odbacio slijepu vjeru u zdrav razum. Ako je vjerovati Aristotelovom
svjedoanstvu, Tales je zastupao neku verziju primitivne kozmologije smatrajui da Zemlja
pluta na vodi. Meutim, Anaksimandar je odbacio zdravorazumski zakljuak da je Zemlja
fiksirano tijelo, oslonjeno na neto drugo,267 i zamislio ju je kao nebesko tijelo koje lebdi
neoslonjeno ni na ta u centru kozmosa. Po miljenju Karla Poppera, Anaksimandar je do
ideje o Zemlji koja slobodno lebdi u svemiru mogao doi samo putem intuicije, a nikako
pomou osjetilnog opaanja. Ova Anaksimandrova ideja je, veli Popper, ''jedna od
najodvanijih, najrevolucionarnijih i najudesnijih ideja u cijeloj povijesti ljudskog
miljenja. Omoguila je teorije Aristarha i Kopernika.''268 Ovaj znaajan pomak koji
dugujemo Anaksimandaru ak je smioniji od Aristarhovog i Kopernikovog, jer zamisliti
Zemlju koja lebdi u centru svemira i rei da je nepokretna zbog jednake udaljenosti od svega
i ravnotee, znai donekle anticipirati ''Newtonovu ideju nematerijalnih i nevidljivih sila
gravitacije.''269
Oko Zemlje, koja lebdi u centru svemira, nalaze se vatreni kotai okrueni zrakom ili parom.
Na njima su rupe kroz koje vatra izlazi i koje mi prepoznajemo kao zvijezde, Mjesec i
Sunce. Pomrine i Mjeseeve mijene su objanjene djeliminim ili potpunim zaepljenjem
tih rupa. Kotai zvijezda su najblie Zemlji, Mjesec je neto dalje, dok je Sunce najdalje.
ini se da je Anaksimandar slijedio staru grku predodbu da vatra tei rubu svemira, pa su
od nje sainjena nebeska tijela koja okruuju Zemlju. Cornford veli da se izmeu pojasa
vatre i Zemlje nalazi vlaga u raznim oblicima, kao oblaci, magla, para, kia i voda u morima.
Nebeska vatra uzrokuje isparavanje vlage i hrani se njome, a s druge strane, zbiva se obrnuti
proces kondenzacije.270
Budui da postoji ogroman broj zvijezda koje su na jednakoj udaljenosti od Zemlje,
opravdano se postavlja pitanje da li svaka od njih ima svoj kota ili se one nalaze na nekoj
vrsti sfere. Veina strunjaka smatra da svaka zvijezda ima svoj kota, pa tako npr. Kirk,
Raven i Schofield dre da je najjednostavnije rjeenje pretpostaviti da se zvijezde stajaice

265

Warren, 2007:33.

266

Burch, 1949:151.

Ibid., 150-151. Interesantno je, veli Burch, da je Anaksimandar do ovog velikog otkria u kozmologiji doao ne kao
astronom, ve kao metafiziar. Ibid., 151.
267

268

Popper, 2001:9.

269

Ibid., 10.

270

Cornford, 1952:167.
47

Anaksimandar

nalaze na sferi, meutim to nije prihvatljivo, jer se u svjedoanstvu kae da se vatrena lopta
rastrgla i da su nastali kotai vatre okrueni zrakom (parom), to znai da ne ostaje nikakva
mogunost da je dio vatrene lopte zadrao ovaj prvobitni oblik. Moe se stoga zakljuiti da
zvijezde (i planete) imaju svoje vlastite kotae jednakog prenika, koji su nageti pod
razliitim uglovima u odnosu na Zemlju.271 Po Burnetovom miljenju, nema ni najmanjeg
razloga da smatramo kako se zvijezde nalaze na sferi. Anaksimandru nije promaklo da bi
takva sfera uinila Mjesec i Sunce potpuno nevidljivim.272 Nebeska tijela (zvijezde, Mjesec i
Sunce) su prstenovi vatre, ali ih ne vidimo kao prstenove jer su okrueni zrakom ili
parom.273
Zato je Anaksimandar smatrao da su zvijezde blie Zemlji od Mjeseca i Sunca? Kahn veli
da do tog zakljuka Anaksimandar nije mogao doi promatrajui nebo, jer je oito da nam
Mjesec onemoguava da vidimo zvijezde stajaice ispred kojih prolazi, te je stoga
neuvjerljivo tvrditi da se zvijezde nalaze izmeu nas i Mjeseca. Anaksimandar je smatrao da
vatra ima tendenciju kretanja nagore, a to znai da se vea koliina vatre skupila na periferiji
neba. Zvijezde slabije svijetle jer njihovi kotai sadre manje vatre i, pored toga, nalaze se u
regiji zraka. Najvie vatre je koncentrirano u najudaljenijoj regiji, odnosno u kotau Sunca,
dok je u Mjeseevom kotau manje vatre nego u Sunevom, ali ipak vie nego u kotaima
zvijezda.274 McKirahan veli da je moda Anaksimandar smatrao da je zbog tendencije vatre
da se kree nagore najistija vatra ona koja je najdalje od Zemlje, te je zato Sunce najdalje,
ali i najsjajnije i najvrelije. Jasno da je iz istog razloga svjetlo Mjeseca slabije i da je on blie
Zemlji od Sunca, dok su zvijezde najslabijeg sjaja i najblie Zemlji.275 Postavlja se pitanje
kako kotai zvijezda ne zaklone Mjesec i Sunce od naeg pogleda. Mogue je da
Anaksimandar nije ni bio svjestan ovog problema.276 Kurt von Fritz sugerira da kotai
zvijezda stajaica imaju manje guste omotae zraka od Mjeseca i Sunca, pa se tako snanija
vatra ovih daljih nebeskih tijela lako uspijeva probiti.277 Anaksimandar je mogao smatrati,
veli McKirahan, da se Mjesec i Sunce mogu vidjeti kroz paru koja okruuje zvijezde zbog
toga to para neke stvari moe uiniti nevidljivim, a neke ne moe, naime moe sakriti

271

Kirk, Raven, Schofield, 2002:136-137.

272

Burnet, 1908:69. Burnet stoji na stanovitu da te zvijezde najvjerovatnije ine Mlijeni put. Ibid.

273

Burnet, 1964:18.

274

Kahn, 1960:89-90.

275

McKirahan, 2010:39. Takoer vidjeti Bodnr, 1988:49-51.

276

Vidjeti Guthrie, 2000:95.

Kahn, 1960:90., f. 3. Kahn kae da ne moemo vidjeti iza vatre i zraka naeg svijeta, to znai da Burnet nije bio u pravu
kada je tvrdio da moemo vidjeti sve do Bekonanog (apeirona), ali je vjerovatno Beskonano sferina granica cijelog neba.
Ibid., 91.
277

48

Anaksimandar

objekte koji su blizu, dok u isto vrijeme ne sprijeava da se jaka svjetlost iz daljine vidi
jasno.278

Slika 4.: McKirahan: Anaksimandar je vjerovatno ovako zamiljao kozmos279

Anaksimandrova koncepcija nebeskih tijela kao kotaa je izuzetno vana, kae Couprie, zato
to donosi novi pogled na svemir po kojem nebeska tijela ine cijeli krug oko Zemlje, to
znai da se proteu i ispod nje.280 Danas je ideja da se nebeska tijela u svom kretanju ne
zaustavljaju na horizontu tako oita da je teko vidjeti koliko je bila odvana za
Anaksimandrovo vrijeme. Takoer je vano primjetiti da ideja kako nebeska tijela prave
puni krug oko Zemlje nije mogla nastati neposrednim opaanjem, nego da je Anaksimandar
morao do nje doi zakljuivanjem, odnosno morao je zamisliti da se nebeska tijela nalaze i
ispod Zemlje. Po Coupriejevom miljenju Dicks zapada u anakronizam kada veli da vidimo
zvijezde kako se kreu krunim putanjama po nebu i da Sunce krui oko Zemlje po punom
krugu, jer je to nemogue vidjeti, ali je mogue zakljuiti iz onog to vidimo.
Anaksimandrov zakljuak je izuzetno smion jer donosi novu ideju da Zemlja slobodno lebdi

278

McKirahan, 2010:40.

279

Ibid.

280

Couprie, 2011:100.
49

Anaksimandar

u svemiru. O odvanosti ove koncepcije govori i injenica da je njegov sljedbenik,

Anaksimen, tvrdio da se nebeska tijela ne kreu ispod Zemlje, ''nego oko Zemlje, isto kao
to se oko nae glave omota povoj''.281
Couprie kae da rijei ''kota koija'' ()282 i ''obru'' ),283 kojima se
opisuju nebeska tijela, potiu od samog Anaksimandra. Suvremeni autori su skloniji da ove
nebeske kotae opisuju kao da su oblika gume bicikla ili kako npr. Brumbaugh veli da su
poput cijevi razliitih veliina i brzina okretanja.284 Naddaf je nacrtao presjek nebeskog
kotaa smatrajui da je oblika uplje cijevi.285

Slika 5.: Naddafov crte detalja Sunevog kotaa sa otvorom286

Nasuprot ovakvom prikazu nebeskih kotaa Couprie smatra da treba obratiti pozornost na
izgled kotaa koija iz Anaksimandrovog vremena. U to vrijeme nije postojao obru kotaa
u obliku cijevi.

281

Diels, 1983:13 A 7. Vidjeti Couprie, 2011:100.

282

Diels, 1983:12 A 21 i 12 A 22.

283

Ibid., 12 A 22.

284

Brumbaugh, 1981:21.

285

Naddaf, 1998:10.

286

Ovaj modificirani crte je preuzet iz Couprie, 2011:101., dok je original u Naddaf, 1998:10.

50

Anaksimandar

Slika 6.: Glineni model vozila na etiri kotaa, Atena 720. g. p. n. e.287

Slika 6. nam moe posluiti, dri Couprie, da lake razumijemo kako presjek oboda kotaa
koija tog vremena nije krunica, nego pravokutnik.288 Uzevi u obzir da Couprie smatra
kako je Anaksimandar doista koristio rijei ''kota koija'' i ''obru'' (kotaa) opisujui
nebeske kotae, moemo zakljuiti da ti kotai nisu cijevi, nego su poput kotaa na Slici 7.

287

Nacrtao Hans Exterkate, preuzeto iz Couprie, 2011:102.

288

Ibid., 101.
51

Anaksimandar

Slika 7.: Detalj kotaa nebeskog tijela289

Anaksimandar nije smatrao da nebeska tijela u svome kretanju opisuju krug oko Zemlje,
nego da ona jesu ti puni krugovi. Po Coupriejevom sudu, ovakva koncepcija nam moe
izgledati udno i besmisleno jer smo navikli da nebeska tijela zamiljamo kao kugle koje se
kreu svemirom.290 Zanimljivo je pitanje kako je Anaksimandar doao na ideju da su
nebeska tijela ogromni kotai koji se okreu oko Zemlje. Ako pogledamo u nebo
Anaksimandrovim oima, kae Couprie, ova ideja se ini manje neobina. Naime, kada je
shvatio da nebeska tijela ne staju na horizontu, nego prave pune krugove oko Zemlje,
Anaksimandar je morao odgovoriti na pitanje kakva ta tijela moraju biti da bi se mogla
kretati u punim krugovima. Anaksimandar je moda uvidio da se neke stvari kreu
pravolinijski, poput onih koje padaju, da se druge kreu krivolinijski, poput baenih stvari,
ali samo stvari koje su poput kotaa mogu se prirodno kretati u krug. Couprie veli da bi se
moda moglo rei da se bez izuma kotaa ne bi razvila ni kozmologija. Anaksimandar je
prvi koji je koristio model kotaa u svojoj koncepciji kozmosa, po kojoj nebeska tijela prave
puni krug oko Zemlje, pa je stoga on, po Coupriejevom miljenju, utemeljitelj
kozmologije.291

289

Ibid., 138.

290

Ibid., 102.

Ibid. Ovu zanimljivu tezu je iznio Jacob Bronowski bez spominjanja Anaksimandra. On takoer dri da druge kulture
nisu imale model neba jer nisu izumile kota. Grci su svoj model razvili na osnovu kotaa, odnosno na osnovu kota unutar
kota koji se vjeno okreu. Ibid.
291

52

Anaksimandar

Kad bismo nebeska tijela zamislili kao kamenje, morali bismo objasniti zato onda ne
padaju na Zemlju. Moda je Anaksimandar zamislio nebeska tijela poput kotaa upravo da
bi objasnio zato ne padaju na Zemlju. Svjedoanstva nam o ovome nita ne govore, ali
Anaksimandru je zasigurno bio veliki problem objasniti zato nebeska tijela ne padaju na
Zemlju, kao to mu je bio problem objasniti zato Zemlja ne pada.292 Vjerovatno je ovo bio
jedan od razloga zato je nebeska tijela zamislio kao ogromne kotae, koji su u svakoj svojoj
taki jednako udaljeni od Zemlje. Aristotelova koncepcija je drugaija od Anaksimandrove,
jer su po Aristotelovom miljenju nebeska tijela spojene na sfere koje se kreu oko Zemlje,
ali je funkcija sfera kod Aristotela jednaka funkciji kotaa kod Anaksimandra, naime slue
da se objasni zato nebeska tijela ne padaju na Zemlju.293
Po Anaksimandrovom miljenju nebeski kotai se sastoje od gustog, kondenziranog zraka
(pare) ispunjenog vatrom. Couprie dri da ne vidimo ove nebeske kotae kada pogledamo u
nebo zato to se sastoje od zraka. Vatra u njima je takoer nevidljiva, jer je prekrivena
kondenziranim zrakom.294 Nebeski kotai na sebi imaju otvore kroz koje izbija vatra i koje
nazivamo zvijezde, Mjesec ili Sunce. To znai da i Mjesec ima svoju vlastitu svjetlost, mada
manjeg intenziviteta od Sunca. Moemo zasigurno rei da je pogrena tvrdnja Diogena
Laertija kako je Anaksimandar smatrao da je Mjeseeva svjetlost odsjaj Sunca.295
Doksografi koriste nekoliko karakteristinih rijei kada ele opisati otvore na nebeskim
kotaima, a to su: (otvor slian ustima), (otvor kroz koji neto moe proi ili
izlaz), i (izdisanje). Couprie zakljuuje da ove rijei jasno upuuju na sliku usta koja
izdiu vatru iz unutranjosti nebeskih kotaa.296
Da bismo mogli napraviti trodimenzionalnu sliku Anaksimandrovog svemira, neophodno je
uzeti u obzir da Mjesec i Sunce nisu tokom cijele godine na jednakoj visini na nebu. Pored
toga to se kreu od istoka ka zapadu, oni se kreu i od juga ka sjeveru i natrag. To znai da
moramo zamisliti nebesku osu oko koje se okreu njihovi kotai, ali takoer moramo
zamisliti da se ti kotai kreu gore-dolje paralelno u odnosu na nebesku osu. Nebeska osa je
u odnosu na ravnu povrinu Zemlje nageta, dri Couprie, 38 stupnjeva u Miletu (ili
Delfima), pa su onda nebeski kotai, koji stoje okomito prema nebeskoj osi, nageti u odnosu
na Zemlju pod kutom od 52 stupnja.297 Upravo na ovo se odnose rijei iz svjedoanstva gdje

292

Ibid., 103.

293

Ibid. Koncepcija da nebeske sfere nose nebeska tijela zadrae se kao dominantna u srednjem vijeku. Ibid.

294

Ibid.

295

Diels, 1983:12 A 1.

Couprie, 2011:104. Da je po Coupriejeveom miljenju bolje koristiti sliku usta nego ''cijevi mijeha'' (Diels, 1983:12 A
21) vidjeti ibid., 145-151.
296

297

Ibid., 141.
53

Anaksimandar

se kae da kotai Sunca i Mjeseca ''lee ukoso''.298 Takoer moemo opaziti da Sunce ljeti u
svome dnevnom kretanju opisuje veu krivulju nego zimi i da ljeti izlazi i zalazi blie
sjeveru. Za vrijeme proljetne i jesenje ravnodnevnice Sunce izlazi tano na istoku i zalazi
tano na zapadu, dok za vrijeme zime ono izlazi i zalazi blie jugu.

Slika 8.: Ljetni dan299

Na Slici 8., koja prikazuje ljetni dan, Sunce stoji visoko na nebu, a to znai da se kota
Sunca pomjerio nagore uzdu nebeske ose i Sunce sija odozgo na Zemlju. Mjeseev kota je
na suprotnom kraju nebeske ose i nije vidljiv na (gornjoj) povrini Zemlje na kojoj, po
Anaksimandrovom miljenju, ivimo.

298

Diels, 1983:12 A 22.

299

Preuzeto iz Couprie, 1995:178.

54

Anaksimandar

Slika 9.: Zimska no300

Na Slici 9., koja prikazuje zimsku no, Sunce obasjava donju stranu cilindrine Zemlje, jer
se pomjerilo nadolje uzdu nebeske ose, a Mjeseev kota je visoko, jer se nalazi na gornjoj
poziciji u svom kretanju uzdu nebeske ose.
esto se istie da je Anaksimandar pogreno odredio koja su nebeska tijela blie ili dalje od
Zemlje, ali je po Coupriejevom sudu vanije to to je zamislio da se nalaze jedna iza
drugih.301 Mnogi autori su previdjeli vanu injenicu da prema Anaksimandrovoj slici
svemira nebeska tijela se nalaze na razliitim udaljenostima od Zemlje. Couprie kae da je
Anaksimandar gledajui nebo prvi u povijesti vidio prostor, odnosno da je on bio
''pronalaza prostora''.302 To to je Anaksimandar smatrao da se nebeska tijela nalaze jedna
iza drugih znai da u svemiru postoji dubina.303 Iako nama danas izgleda sasvim obino,
stajalite da se nebeska tijela ne nalaze na jednakoj udaljenosti od Zemlje je doista izuzetno,
300

Preuzeto iz ibid., 177.

301

Couprie, 2011:118.

302

Ibid.

Ibid. U svjedoanstvima se izravno kae da je Anaksimandar prvi govorio o veliini i udaljenosti nebeskih tijela. Diels,
1983:12 A 19.
303

55

Anaksimandar

jer se golim okom ne moe vidjeti da svemir ima dubinu. Gledajui nebeska tijela ini se
najprirodnije smatrati da su sva ona na jednakoj udaljenosti od Zemlje, fiksirana na neto
poput kupole. Koliko je revolucionarna Anaksimandrova koncepcija da svemir ima dubinu
govori injenica da ju je Anaksimen smatrao presmionom i da je ponovo uveo stanovite o
nebeskoj sferi na kojoj su zvijezde zabijene poput eksera.304
Gomperz smatra da nam Anaksimandrova vizija rasporeda i udaljenosti nebeskih tijela od
Zemlje govori o tome da je on vjerovatno znao za centrifugalnu silu. Naime, centrifugalna
sila djeluje jae na na veu masu, pa se zbog toga Sunce, koje je velike mase, nalazi najdalje
od Zemlje, Mjesec je manje je udaljen od Zemlje jer je manje mase, dok su zvijezde, koje
imaju najmanju masu, najblie Zemlji.305 Po Ritterovom miljenju, Anaksimandar je
nastanak kozmosa objasnio na mehaniki nain, a koristio je matematike zakone u
pokuaju da odredi veliine i daljine kozmikih tijela.306 U svjedoanstvima koja
posjedujemo kae se da je Sunce jednako Zemlji,307 da je prsten Sunca dvadeset sedam,308
odnosno dvadeset osam Zemljinih veliina,309 a da je Mjeseev krug devetnaest puta vei od
Zemlje.310 Anaksimandar je i cilindrinu Zemlju opisao matematikim omjerom po kojem je
njen prenik iznosi tri njene visine. Jaeger veli da je Anaksimandar teio pronai
matematike proporcije i harmoniju u odnosima cjeline svijeta i njegovih dijelova. Danas
nam ovaj model svijeta u njegovoj geometrijskoj formi moe izgledati vrlo primitivno, ali ga
takoer moemo gledati kao umjetniko djelo i kao zahtjev da se svemiru podari racionalno
znaenje. U tom smislu, dri Jaeger, ovaj pogled na svijet jeste prvo jasno javljanje filozofije
u ljudskom umu.311
Budui da se u svjedoanstvima daje razliit broj Zemljinih veliina, tj. prenika, (27 ili 28)
kao odreenje veliine Sunevog kotaa, strunjaci najee ovu razliku tumae tako to
smatraju da manji broj (27) oznaava prenik unutranjeg ruba kotaa, a da vei broj (28)
oznaava prenik vanjskog ruba kotaa Sunca. To dalje znai da se moe zakljuiti da je
unutarnji rub Mjeseevog kotaa prenika 18, dok je vanjski rub prenika 19 Zemljinih
veliina. Ako prenik kotaa zvijezda oznaimo sa x i uporedimo sa veliinom Mjeseevog i
Sunevog kotaa, onda dobijemo omjer x : 18 (19) : 27 (28) iz ega proizlazi da je x = 9
(10), odnosno da je unutarnji rub zvjezdanih kotaa 9, a vanjski rub 10 Zemljinih veliina,
304

Diels, 1983:13 A 14. Couprie, 2011:119.

305

Gomperz, 1901:53.

306

Ritter, 1838:273-274. Vidjeti Zhmud, 2006:247-248.

307

Aetijevo svjedoanstvo, Diels, 1983:12 A 21.

308

Hipolitovo svjedoanstvo, ibid., 12 A 11.

309

U Aetijevom svjedoanstvu se mogu nai oba broja (27 i 28), ibid., 12 A 21.

310

Ovo nam takoer donosi Aetije, ibid., 12 A 22.

311

Jaeger, 1948:23.
56

Anaksimandar

mada ne treba smetnuti s uma da ovome nema potvrde u svjedoanstvima. Iz navedenih

omjera je jasno kako je prihvaeno da je debljina kotaa Sunca, Mjeseca i zvijezda jednaka
preniku Zemlje.
Ovakav pogled na veliinu nebeskih tijela prvi je krajem 19. stoljea izloio Paul Tannery
smatrajui da se prenik unutarnjeg ruba kotaa moe dobiti mnoenjem sa brojem 3, dok se
dodavanjem broja 1 na ovaj broj dobiva prenik vanjskog ruba kotaa. Na taj nain prenika
kotaa zvijezda su 1 x 3 x 3 (vanjski rub 1 x 3 x 3 + 1), kota Mjeseca 2 x 3 x 3 (vanjski rub
2 x 3 x 3 + 1), a kota Sunca 3 x 3 x 3 (vanjski rub 3 x 3 x 3 + 1) prenika Zemlje. Kada se
uzme u obzir da je odnos visine i prenika Zemljinog cilindra 1 : 3, onda, kae Heath,
vidimo da do brojeva svemirskih veliina Anaksimandar nije doao nekim raunanjem
veliina kozmikih tijela, nego su ovi brojevi prije ostatak drevnog kulta svetih brojeva 3 i 9.
Tako je kod Homera sveti broj 3, kod Teognisa 9, a kultovi broja 3 i njegovih proizvoda 9 i
27 postojali su kod Arijevaca, Finaca i Tatara. Stoga, zakljuuje Heath, Anaksimandrovi
brojevi nam ne govore mnogo vie nego to nalazimo u indijskoj tradiciji kako su potrebna 3
Vinuova koraka da se sa Zemlje doe do neba.312 S druge strane, Vamvacas veli kako je
vano istai da je Anaksimandar ''prvi Grk koji je uveo matematiku u astronomiju'', a da
inzistiranje na broju 3 pokazuje kako iza ovih matematikih relacija stoje jo uvijek ''jaki
mitski, ali takoer i estetski, elementi.''313
Tannaryjevo rjeenje dimenzija kozmosa, koje je prihvatao i Diels, Couprie naziva
''standardnom interpretacijom'' i moe se prikazati sljedeim Dielsovim crteom:

312

Heath, 1913:38.

313

Vamvacas, 2009:40.
57

Anaksimandar

Slika 10.: Dielsov crte Anaksimandrovog kozmosa314

Meutim, postoji problem u standardnoj interpretaciji, jer kako se vidi iz Dielsovog crtea
irina nebeskog kotaa iznosi jednu polovinu Zemljinog prenika, a to nije u skadu sa
svjedoanstvima u kojima se kae da su Sunce i Zemlja jednake veliine.315 Kirk istie da je
konzekvenca ovakvog stajalita da Sunce ne bi moglo stati u svoj kota.316 Couprie ovaj
314

Preuzeto iz Couprie, 2011:123.

Anaksimandar je vjerovatno smatrao da Sunce mora biti jednake veliine kao i Zemlja da moe obasjavati cijelu njenu
povrinu. Vidjeti O'Brien 1967:426.
315

316

Kirk, Raven, Schofield, 2002:136., f. 1.

58

Anaksimandar

''Kirkov problem'' formulira ovako: otvor na Sunevom kotau kroz koji vidimo vatru ne
moe biti vei od prenika samog Sunevog kotaa.317 Kirk smatra da se ovaj problem moe
rijeiti ako pretpostavimo da vei brojevi (10, 19, 28) predstavljaju prenik od vanjskog ruba
do vanjskog ruba, a manji (9, 18, 27) prenik od taaka na sredini izmeu vanjskog i
unutarnjeg ruba obrua kotaa.318 Kirk nije ponudio crte svog rjeenja problema, ali nam
Naddafov moe posluiti da se vidi kako je zamislio da prenik Sunevog kotaa od
vanjskog ruba do vanjskog ruba iznosi 28 prenika Zemlje, a da prenik od sredine kotaa
Sunca sa jedne strane do sredine kotaa na drugoj iznosi 27 prenika Zemlje. Naravno, isti
princi vrijedi i za kotae Mjeseca i zvijezda.

317

Couprie, 2011:124.

318

Kirk, Raven, Schofield, 2002:136., f. 1.

59

Anaksimandar

Slika 11.: Naddafov crte veliina i udaljenosti u Anaksimandrovom kozmosu319

Na ovaj nain je rijeen Kirkov problem, jer po ovom modelu irina nebeskih kotaa jednaka
je Zemljinom preniku. Ipak, kae Couprie, Kirkovo rjeenje zahtijeva jo tri dodatna broja
za prenike nebeskih kotaa od unutarnjeg ruba do unutarnjeg ruba i ti nedostajui brojevi bi
bili: 26 za Sunev kota, 17 za Mjeseev kota i 8 za kotae zvijezda, meutim problem je u

319

Naddaf, 2005:78.
60

Anaksimandar

tome to se ti brojevi ne spominju u svjedoanstvima, pa se moe rei da Kirkovo, ali i

Naddafovo, rjeenje nije zadovoljavajue.320
Couprie smatra da se Kirkov problem moe rijeiti tako da se brojevi (9, 18, 27; 10, 19, 28)
ne posmatraju kao prenici kotaa nebeskih tijela, ve kao njihovi poluprenici, odnosno kao
udaljenosti nebeskih tijela od Zemlje, a da se pri tome prenik Zemlje uzme kao jedinica
mjere. Ovakvom neortodoksnom stanovitu po kojem brojeve treba smatrati poluprenicima
nebeskih kotaa, jer oni ukazuju na udaljenost nebeskih tijela od Zemlje, Couprie nalazi
potvrdu u Simplikijevom svjedoanstvu gdje se kae da je Anaksimandar prvi iznio
miljenje o veliinama i udaljenostima nebeskih tijela.321 Da bi svoje stajalite uinio
jasnijim, Couprie je nacrtao sljedeu sliku:

320

Couprie, 2011:124.

321

Diels, 1983:12 A 19.

61

Anaksimandar

Slika 12. Coupriejev crte Anaksimandrovog kozmosa322

Iako smatra da je rijeio problem standardne interpretacije, Couprie priznaje da ostaje

problem. Udaljenost izmeu kotaa Sunca i Mjeseca, te izmeu kotaa Mjeseca i zvijezda
iznosi 8 prenika Zemlje, dok udaljenost kotaa zvijezda od Zemlje iznosi 9 prenika.
Meutim, u doksografiji se nigdje ne tvrdi da navedene udaljenosti moraju biti jednake, pa
Couprie veli da se ovo ini kao estetski nedostatak.323

322

Couprie, 2011:130.

323

Ibid.
62

Anaksimandar

Ozbiljniji problem od ovog je Sunev kutni dijametar. Ako uzmemo, kae Couprie, da je
otvor na Sunevom kotau, odnosno ono to mi nazivamo Suncem, jednake veliine kao
Zemlja, a pri tome tome poluprenik Sunevog kotaa iznosi 27 prenika Zemlje, onda bi
162 sunca324 mogla stati u obod kotaa Sunca. To znai da je kutni dijametar Sunca 360 :
162 = 215', dok je doista 0.5. Jednostavno reeno u tom sluaju bi prenik Sunca bio vie
od etiri puta vei nego to je stvarno. Moda Anaksimandar nije bio sposoban da ovo
izrauna ili moda nije nikada ni pomislio da moe postojati ovaj problem. Meutim, u
svjedoanstvima stoji da je Tales tano izraunao da bi 720 sunaca stalo u krunicu koju
Sunce ini kruei oko Zemlje.325 Po Coupriejevom miljenju, ovo otkrie treba pripisati
Anaksimandru, a ne Talesu, jer je ovaj prvi tvrdio da Sunce, odnosno Sunev kota, prolazi
ispod Zemlje, pravei pun krug.326 Jedini nain da se rijei problem kutnog dijametra je da
se paljivije ispita ta znae rijei iz svjedoanstva da je Sunce jednake veliine kao Zemlja.
U Anaksimandrovom opisu svemira ''Sunce'' moe znaiti i Sunev kota i otvor na tom
kotau kroz koji izbija vatra. Budui da svjedoanstva ne preciziraju koliki je otvor na
Sunevom kotau, Couprie veli da je on onda moda manji od promjera Sunevog kotaa, tj.
moda je upravo toliki da bi 720 sunaca stalo u obod Sunevog kotaa, pa bi na taj nain bio
rijeen problem kutnog dijametra Sunca.327
Couprie smatra da je detektirao jo jedan ozbiljan problem koji je vidljiv u
trodimenzionalnom modelu Anaksimandrovog kozmosa. Problem je u tome to po
Anaksimandrovoj koncepciji ne bi postojalo nijedno mjesto na Zemlji gdje bi Sunce u bilo
kojem razdoblju godine stajalo u zenitu. Meutim, mi znamo da za promatrae iz tropskog
pojasa (tj. izmeu sjeverne i june obratnice) nae okrugle Zemlje Sunce stoji u zenitu.
Couprie kae da u Miletu Sunce stoji najvie za vrijeme ljetnog solsticija, pod kutom od 76
stupnjeva. Kada se pogleda crte, postaje jasno da na Anaksimandrovoj ravnoj Zemlji Sunce
nikad nee stajati u zenitu.

324

Jer je 2 x 27 = 162, gdje je = 3, kako se uobiajeno smatralo u Anaksimandrovo vrijeme. Ibid., 131.

325

Diels, 1983:11 A 1 (24), vidjeti i 11 A 19.

326

Couprie, 2011:133.

327

Ibid.
63

Anaksimandar

Slika 13.: Na Anaksimandrovoj Zemlji Sunce nikad ne stoji u zenitu328

U Anaksimandrovo vrijeme izmeu Mileta i Egipata odvijao se iv trgovaki soabraaj i

malo je vjerovatno da on nije bio upoznat sa injenicom da u Egiptu za vrijeme ljetnog
solsticija gnomon ne baca nikakvu sjenu, jer Sunce stoji u zenitu. Kada se sve uzme u obzir,
veli Couprie, ini se da nema rjeenja za ovaj problem Sunca u zenitu unutar standardne
interpretacije Anaksimandrovih brojeva,329 ali ini se da ga ni neortodoksna interpretacija ne
moe razrijeiti.
Tanneryjevu hipotezu o brojevima 9, 18, 27 prihvata veina strunjaka kao izraz veliina ili
udaljenosti nebeskih tijela, meutim postavlja se pitanje kako je Anaksimandar doao do
ovih brojeva. Po Corfordovom miljenju je oito da su ovi brojevi a priori i da ne mogu biti

328

Ibid., 135.

329

Ibid., 135-136.
64

Anaksimandar

izvedeni iz neke vrste promatranja.330 Iako je teko oduprijeti se Tanneryjevoj hipotezi zbog
inherentne plauzibilnosti koja poiva na omjeru Zemljinih dimenzija (3 : 1) kao i generalnoj
Anaksimandrovoj upotrebi matematikih proporcija, ipak, veli Kahn, slabost ove hipoteze
lei u u tome to nema potvrde u svjedoanstvima.331 Kirk, Raven i Schofield smatraju da je
dobar dio Anaksimandrove astronomije spekulativan i aprioristian, ali to ne znai da je
''mistina i poetina''.332 Anaksimandar je razvio Homerovu i Heziodovu ideju simetrinog
kozmosa, uinio ju je preciznijom i bliom ''zdravorazumskom'' promatranju, ali na
nekompletan i usputan nain.333
Strunjaci su na razliite naine tumaili porijeklo brojeva (9, 18, 27) iz Anaksimandrovog
kozmolokog modela. Naddaf je formulirao etiri kljune hipoteze o njihovom porijeklu: 1.
brojevi su rezultat svete ili mistine inspiracije; 2. brojevi su rezultat astronomske
inspiracije; 3. brojevi (bar omjer 3 prema 1) su rezultat arhitektonske ili tehnike inspiracije;
i 4. brojevi su rezultat politike inspiracije.334 Izgleda da je prvu hipotezu prvi zagovarao
Diels,335 budui da on istie mitski i religijski znaaj broja 3 (i broja 9), te zakljuuje da
Anaksimandrovi brojevi ostaju u toj tradiciji. Meutim, kako kae Kahn, za razliku od
brojeva koji se javljaju u mitologiji, poput 3 Vinuova koraka na putu od Zemlje ka nebu,
Anaksimandrovi brojevi se odnose na ''prenike savrenih geometrijskih krugova'' koji imaju
zajedniki centar. Anaksimandrovo stajalite o dimenzijama nebeskih tijela nije proisteklo iz
preciznog promatranja niti je geometrijska konstrukcija, ali to ne znai da ima porijeklo u
djelima pjesnika, nego da potie iz Anaksimandrovog uvjerenja kako je svemir ureen
prema matematikim omjerima.336 ak i kad bismo prihvatili da je Anaksimandrov
kozmoloki model nastao pod utjecajem babilonskih, egipatskih i perzijskih uenja,
nesumnjiva je injenica, kae Naddaf, da je Anaksimandrova imaginacija transformirala ta
uenja u vrlo racionalan model, koji je daleko napredniji od ovih eventualnih orijentalnih
prethodnika.337 to se tie druge hipoteze,338 da su Anaksimandrovi brojevi rezultat njegovih
astronomskih promatranja ili podataka koje je su koristili Babilonjani, moe se rei, smatra
Naddaf, kako je malo vjerovatno da je Anaksimandar posjedovao neophodno znanje da
procijeni veliine i udaljenosti nebeskih tijela. Takoer je upitno da li su sami Babilonjani

330

Cornford, 1952:165.

331

Kahn, 1960:88.

332

Kirk, Raven, Schofield, 2002:137.

333

Ibid.

334

Naddaf, 2005:79.

335

A pored njega podravali su je, veli Naddaf, Tannery, Heath, Burnet, Robin, Cornford, Guthrie, Furley i drugi. Ibid.

336

Kahn, 1960:96.

337

Naddaf, 2005:80.

338

Ovu hipotezu su po Naddafovom sudu podravali: Burch, Baccou, Kahn, Conche i Couprie. Ibid.
65

Anaksimandar

uope imali takva znanja.339 Treu hipotezu, da Anaksimandrovi brojevi o veliinama i

udaljenostima u svemiru potiu iz arhitekture, zastupali su Indra McEwan i Robert Hahn.
Hahn dri da inspiracija za Zemlju u obliku cilindra izravno dolazi od stupova koji su se
sastavljali od dijelova takvog oblika. On takoer istie da su se drevni jonski hramovi gradili
na matematikom omjeru: jedna jedinica mjere za visinu, dvije za irinu i tri za duinu, to
je moglo inspirirati Anaksimandra za svoju viziju geometrijski ureenog svemira. Pa ipak,
veli Naddaf, malo je vjerovatno da je Anaksimandar svoj model kozmosa izveo iz
promatranja cilindrinih oblika od kojih su se sastavljali stupovi. Takoer je neobino
izvesti zakljuak da ovi cilindrini oblici predouju tri koncentrina kruga, odnosno da
svemir mora biti predoen u obliku tri prstena.340 etvrtu hipotezu, da je Anaksimandrov
model kozmosa rezultat politike inspiracije, prvi je, po Naddafovom sudu, iznio Heinrich
Gomperz. Gomperz dri da politiki i umjetniki obrazac dominiraju kozmologijom, te tvrdi
da je kozmos zamiljen poput grada, okruen zidinama, dok je poredak prirode zasnovan na
ravnotei prava i obaveza. Meutim, ovu tezu je po Naddafovom miljenju prvi na uvjerljiv
nain izloio Jean-Pierre Vernant. Vernant smatra da geometrizacija prostora meu Grcima,
a posebno meu Mileanima, ne potie od injenice da su bili roeni geometri, nego je
razlog tome roenje grkog polisa i uloga agore u transformaciji urbanog prostora. Agora je
okrugla i doputa svim graanima kao jednakima da stupe u meusobni odnos ''identiteta,
simetrije i reciprociteta'', da zajedno ''formiraju ujedinjeni kozmos.''341 Moda se moe
postaviti pitanje da li veliine i udaljenosti nebeskih tijela u svemiru korespondiraju trima
drutvenim skupinama od kojih su bili sastavljeni brojni polisi, ukljuujui Milet, a te
skupine su: aristokracija, nova srednja klasa i seljaci (sirotinja). Ove tri skupine, shvaene
kao jednake, moda korespondiraju nebeskim kotaima, iji brojni odnosi predstavljaju
jednakost, simetriju i reciprocitet (9 = 1 x 3 x 3; 18 = 2 x 3 x 3; 27 = 3 x 3 x 3; odnosno 1 : 2
: 3), te su u odnosu prema Zemlji kao tri drutvene skupine prema agori.342 Ova etvrta
339

Ibid., takoer vidjeti fusnotu 51. na str. 194.

340

Ibid., 81. Couprie je posvetio cijelo 12. poglavlje svoje knjige Heaven and Earth in Ancient Greek Cosmology kritici
ideje da je Anaksimandar svoj model kozmosa izradio pod utjecajem arhitekture. (Vidjeti Couprie, 2011:153-160.)
Anaksimandar nije uzeo omjer 3 : 1 od arhitekata, koji su ga, kako tvrdi Hahn, koristili za cilindre koji ine stupove, jer,
izmeu ostalog, stup u hramu stoji pod pravim kutom u odnosu na podlogu, dok je osa nebeskih tijela nageta. Couprie dalje
veli da Anaksimandrovi brojevi nemaju nikakve veze sa arhitekturom, jer su Anaksimandrove proporcije 1 : 2 : 3, a
arhitektonske su 1 : 2 : 4. Ni slika hrama nije posluila Anaksimandru kao inspiracija za model svemira, jer je hram
pravokutan, sa trokutastim korovom, a Anaksimandrov kozmos se sastoji od kotaa. Nasuprot Hahnovoj tvrdnji da je
Anaksimandar zamislio kozmos kao vrstu ''kozmike kue'', Couprie istie da je Anaksimandar raskinuo sa idejom da je
svemir ''siguran i zatvoren prostor''. Anaksimandar je koristio slike iz raznih oblasti, kao to su npr. arhitektura, vojna
oprema, ljudsko tijelo, itd., i postavlja se pitanje koliko ima smisla isticati samo jednu od ovih slika, jer bi se moglo vie ili
manje proizvoljno zamisliti Anaksimandrov kozmos uz pomo slika nebeskih koija, nebeske agore, ivog organizma, itd.
Couprie zakljuuje da nije toliko vano ta je inspiriralo Anaksimandra, ve je vaan ''znaaj i utjecaj njegovih kozmolokih
ideja.'' Ibid., 160.
341

Naddaf, 2005:84.

342

Ibid., 85.
66

Anaksimandar

hipoteza je, po Naddafovom miljenju, uvjerljivija od prethodne tri. Meutim, treba rei da
je zbog nedostatka povijesnih svjedoanstava vrlo teko rei ta je inspiriralo Anaksimandra
da izabere ove brojeve, ali je vjerovatno vanija injenica da je na neki nain pokuao
pokazati kako je kozmos strukturiran na matematiki nain.
Danas nam se ovakav matematizirani model kozmosa moe initi bliskim zbog slinosti sa
modernom fizikom, ali to se teko moe rei za Anaksimandrovu meteorologiju, koja nam
se moe initi stranom i udnom. Aetije u svom svjedoanstvu veli:

''Anaksimandar (kae) da je vjetar stujanje zraka i to njegovih najtananijih i

najitkijih dijelova koji se pod djelovanjem Sunca kreu i tope.''343
''O grmljavini, sijevanju, gromovima, munjama i vihorima. Anaksimandar (kae)
da sve to dolazi od vjetra. Kad on, obavijen gustom maglom zbog sitnoe dijelova
i lake teine, silom provali i ispadne, tada kidanje prouzrokuje praskanje, a razlika
u crnoi oblaka sjaj.''344

Seneka o istom kae:

''Anaksimandar sve svodi na vjetar. Grmljavina je, kae, zvuk udarena oblaka.
Zato je nejednaka? Zato jer je i sam vjetar nejednak. Zato grmi za vedra neba?
Zato jer i tada takoer kroz gustou i rascijepljenost vjetar kida zrak. Zato koji
put ne sijeva a grmi? Jer slabiji vjetar nema snage za sijevanje a za tutnjavu ima.
to je, dakle sijevanje? Razbacivanje rascijepljenoga i uruenoga zraka koji otvara
put malaksalu plamenu koji nee izai. to je munja? Tijek eeg i gueg
vjetra.''345

Kod Hipolita nalazimo ovakvo objanjenje nastanka vjetra, kie i munje :

''Vjetrovi nastaju tako da se najtanje zrane pare otkidaju i kad se nagomilaju

pokrenu se, a kie (nastaju) iz isparavanja koje izvire iz Zemlje pod (djelovanjem)
Sunca. Munje (nastaju) kad vjetar upadne meu oblake i rastavi ih.''346

343

Diels, 1983:12 A 24.

344

Ibid., 12 A 23.

345

Ibid.

346

Ibid., 12 A 11.
67

Anaksimandar

Ma kako nam ova objanjenja iz dananje perspektive izgledala neobino, treba primjetiti da
su meteoroloki fenomeni objanjeni procesom ''odvajanja'', dakle istim principom kojim je
objanjen nastanak kozmosa, od odvajanja toplog i hladnog do nastanka nebeskih tijela.347
Izgleda da nam Aetije veli da je vjetar nastao odvajanjem ''najtananijih i najitkijih'' od
''guih'' dijelova zraka i njihovim kretanjem pod utjecajem Sunca. Iz postojeih
svjedoanstava teko da moemo rei ta se zbiva sa ovim ''guim'' dijelovima zraka i da li
oni moda postaju gusti oblaci iz kojih nastaje kia ili snijeg. Hipolit takoer potvruje
centralnu ulogu procesa odvajanja, jer nastajanje vjetra objanjava odvajanjem ''najtanje
zrane pare''348 i njenim gomilanjem. Kia nastaje od isparenja nastalih djelovanjem Sunca,
dok su ostali fenomeni, grmljavina i munja, objanjeni djelovanjem vjetra. Izgleda da se i
potresi zbivaju pod utjecajem vjetra. Amijan Marcelin veli:

''Anaksimandar kae da Zemlja suei se zbog prevelike suhoe pripek ili nakon
kine vlage, otvara vee pukotine u koje prodire gornji zrak, silovit i prekomjeran,
i kroz koje estokim puhanjem uzdrmana ljulja se u vlastitom sjeditu. Zbog toga
se dogaaju potresi te jaine u sparnim vremenima ili usljed preobilnog lijevanja
nebeskih voda.''349

Kao to smo ve vidjeli Aristotel u djelu Meteorologika tvrdi da isparavanjem dijela vlage
zbog djelovanja Sunca nastaju vjetrovi i okretanja Sunca i Mjeseca, a dio vlage koji je
preostao ini more. Aleksandar iz Afrodizijade veli, kao i Aristotel, da e more vremenom
ispariti i da e na kraju ostati samo kopno.350 Postavlja se pitanje da li e onda daljim
djelovanjem nebeske vatre nestati cijeli svijet? Simplikije veli:

''Jedni kau da su svjetovi mnoinom beskonani, Anaksimandrovi, Leukipovi,

Demokritovi i kasniji Epikurovi sljedbenci, i tvrde da oni nastaju (iz apeirona) i
propadaju u apeiron. Govore da jedni uvijek nastaju a drugi propadaju i da je
kretanje vjeno.''351

Mada je Anaksimandrova ''meteorologija'' nekompletna, ona je, kae Vamvacas, ''isto naturalistika'', te u njoj nema
objanjenja pomou nekih nadnaravnih i boanskih sila. Vamvacas, 2009:41.
347

Da Anaksimandrov termin ne znai samo zrak u dananjem smislu rijei, nego i paru, maglu, vidjeti Kahn,
1960:101.
348

349

Diels, 1983:12 A 28.

350

Ibid., 12 A 27.

351

Ibid., 12 A 17.
68

Anaksimandar

Drugi doksografi kao da potvruju takvo stajalite, pa tako Aetije kae:

''Anaksimandar, Anaksimen, Arhelaj, Ksenofan, Diogen, Leukip, Demokrit i

Epikur (kau da) beskonani svjetovi [sc. nastaju i propadaju] u apeironu s
obzirom na itavo razdoblje. (...) Anaksimandar (kae) ... da je svijet propadljiv.
(...) Anaksimandar je izjavio da su beskonana nebesa bogovi.''352

Ciceron veli da su po Anaksimandrovom miljenju ''bogovi roeni u dalekim

meuprostorima istoka i zapada i da su ti svjetovi nebrojeni.''353 Augustin kae kako je
Anaksimandar smatrao ''da se raa nebrojeno mnogo svjetova (...) i da ti svjetovi as
propadaju as se opet raaju''.354
Tvrdnje doksografa da je Anaksimandar zastupao tezu o beskonano mnogo svjetova koji
nastaju i nestaju izazvale su mnogo rasprava meu strunjacima. Kljuno pitanje je da li
''bezbrojni svjetovi'' postoje svi u isto vrijeme ili jedan svijet postoji, pa biva uniten, a onda
nastane novi, itd. Zeller je smatrao da je Anaksimandru prirodnije pripisati beskrajnu
sukcesiju svjetova. Budui da se svijet poput ivog bia raa, onda je za pretpostaviti da e
se takoer poput ivog bia rastaviti na svoje sastavne dijelove. Stoga nam jedino preostaje
zakljuiti da je Anaksimandar drao kako je u prolosti postojao beskonaan niz svjetova i da
e se taj niz nastaviti u budunosti.355 Nasuprot ovakvom tumaenju, Burnet podrava tezu o
bezbrojnim koegzistentnim svjetovima, jer smatra da je ona, za razliku od teze o sukcesivnim
svjetovima, u skladu sa Anaksimandrovim stavom da ''Bezgranino obuhvata sve
svjetove''.356 Joseph Neuhuser kombinira ova dva stajalita i veli da bezbrojni svjetovi
koegzistiraju, ali poslije dugog vremena jedni nestaju, a drugi nastaju.357 Cornford
argumentira u prilog stajalita da svjetovi moraju biti sukcesivni, kako je ve tvrdio Zeller.
Po njegovom sudu, Anaksimandrova slika svijeta nam ne ostavlja mogunost da tvrdimo
postojanje vie od jednog svijeta u odreenom vremenu. Jedino to bi moglo sugerirati
suprotno jeste postojanje ogromnog broja zvijezda, za koje Burnet, prihvatajui kasnija
svjedoanstva, veli da ih moemo smatrati ''bezbrojnim svjetovima'', koji se takoer nazivaju
i ''bogovima''. Meutim, ova tvrdnja je za Cornforda neprihvatljiva, jer je u suprotnosti sa
nesumnjivim svjedoanstvom da su za Anaksimandra nebeska tijela kotai vatre okrueni

352

Ibid.

353

Ibid.

354

Ibid.

355

Zeller, 1881:259.

356

Burnet, 1908:65, 70.

357

Heath, 1913:29.
69

Anaksimandar

zrakom, a da su zvijezde dio naeg svijeta i najblie su Zemlji od svih nebeskih tijela.358
Uenje da postoje bezbrojni svjetovi rasprostrti u beskrajnom prostoru, koji nastaju i nestaju,
je zapravo, kae Cornford, kasnije, atomistiko uenje.359
Meutim, moda se u sumnju moe dovesti sama tvrdnja da kod Anaksimandra postoje
odvojeni svjetovi, bili oni koegzistentni ili sukcesivni. Ako je neprihvatljiva teza da postoje
brojni koegzistentni svjetovi, koji nastaju i nestaju, moda je jednako neprihvatljiva, veli
Kirk, i teza o sukcesivnim svjetovima, a koju podravaju Zeller i Cornford.360 Ako nam
Anaksimandrova slika svijeta ne ostavlja mogunost da tvrdimo kako postoje koegzistentni
odvojeni svjetovi, isto tako nam ne ostavlja mogunost da tvrdimo kako postoje sukcesivni
odvojeni svjetovi. Ciklus potpunog unitenja svijeta i njegovo vraanje u prapoelo, te
ponovno roenje novog svijeta je, po Kirkovom sudu, naslijee Heraklitove i stoike
filozofije, a ono je oito utjecalo na mnoge strunjake da olako pripiu Anaksimandru
sukcesivne odvojene svjetove. Ova ideja odvojenih svjetova je vrlo neobina za ranog
jonskog mislioca kome je nedvojbeno bio cilj prikazati i objasniti nastanak i funkcioniranje
naeg svijeta. Kirk smatra da nita u Anaksimandrovoj slici svijeta ne zahtijeva ''irelevantnu i
bizarnu hipotezu o svijetu koji ponovo nestaje u tu istu vrstu materije'' iz koje je nastao.361
Svijet je nastao iz neega boanskog, apeirona, neega to ima svoj ivot i kretanje, pa stoga
moda moemo zakljuiti da je ovaj svijet vjean i da dokaz kako sve to se rodi mora
umrijeti ovdje ne vai, jer se moda radi o vjenom ivotu koji posjeduju bogovi, koji jesu
roeni, ali nee nikada umrijeti.362
U Anaksimandrovo vrijeme meu Grcima je postojalo uvjerenje da na svijet periodino
prolazi kroz proces drastine promjene i negdje u tom vremenu u Joniji se moglo opaziti
neto to se moglo tumaiti kao isuivanje mora, naime na uima rijeka se ubrzano
sakupljao mulj, te su luke u Efesu i Miletu bile ugroene.363 Pored toga, Hipolit nam veli da
je Ksenofan, koji je bio neto mlai od Anaksimandra, znao za postojanje fosila morskih bia
u stijenama i da je iz toga zakljuio kako je nekad tu bilo more koje se postupno isuilo, ali
da je takoer smatrao kako se taj proces moe okrenuti i da se sve moe pretvoriti u mulj.364
Sasvim je mogue, kae Kirk, da je i Anaksimandar uo za ove fosilne ostatke i da je slino
Ksenofanu drao kako se povrina Zemlje u dugim vremenskim periodima mijenja tako to
naizmjenice prevladava toplo i hladno, suho i vlano, koji se mogu smjenjivati poput ljeta i

358

Cornford, 1934:15.

359

Cornford, 1952:177.

360

Kirk, 1955:28-32.

361

Ibid., 29.

362

Ibid.

363

Ibid.

364

Diels, 1983:21 A 33.

70

Anaksimandar

zime, ali da ne dolazi do potpunog unitenja naeg svijeta.365 Iz dananje perspektive vrlo je
teko donijeti konaan sud da li su ovi bezbrojni svjetovi kod Anaksimandra o kojima govore
doksografi sukcesivni ili koegzistentni, ili moda ova svjedoanstva treba u potpunosti
odbaciti, jer su u njima sadrana kasnija uenja pogreno pripisana Anaksimandru.
Takoer, velike rasprave izazvalo je Simplikijevo svjedoanstvo u kojem se kae:

''Anaksimandar ... je rekao ... da je apeiron poelo bia ... i iz ega bia nastaju u
to isto i propadaju po nunosti. Jer ona po redu vremena plaaju kaznu i odtetu
jedna drugima zbog nepravde.''366

Mogue je da ovdje imamo originalne Anaksimandrove rijei, pa stoga i dio prvog proznog
grkog teksta, ali budui da Grci nisu koristili navodne znake, vrlo je teko, ako je uope
mogue, odrediti koje bi te rijei bile. Za Burneta je ovo svjedoanstvo povezano sa onim o
isuivanju mora, jer je ovo isuivanje primjer ''nepravde'' koja e dovesti do propasti svijeta.
Vatra e postupno isuiti cijeli hladni i vlani element, ali na kraju tog procesa nee vie biti
ni vatre, nego e ostati samo ''mjeavina'' toplog i hladnog koja e nestati u apeironu.367
Postoje dvije glavne interpretacije ovog fragmenta: 1. opisuje se nastanak svijeta i njegov
nestanak u apeiron, 2. opisuje se borba suprotnosti, elemenata ili stvari uope. 368 U starijim
interpretacijam, dok su u fragmentu nedostajale rijei ''jedna drugima'', prevladavala je prva
interpretacija, po kojoj je apeiron nametao pravdu stvarima kanjavajui ih zbog njihove
individualne egzistencije koja je smatrana za nesavrenu i nepravednu. 369 Zeller kae da se
sve stvari moraju vratiti u ''prvobitnu materiju'' (apeiron) u skladu s vremenom da budu
kanjene za nepravdu, odnosno za svoju izdvojenu egzistenciju, a kazna za to je unitenje.370
Po Gomperzovom miljenju, samo je ''primarna materija'' vjena, dok pojedinana bia zbog
svoje nepravedne izdvojene egzistencije moraju nestati tako to e postupno biti vraena u
''jedinstvo originalnog univerzalnog Bitka.''371

Kirk, 1955:30. Finkelberg se ne slae sa ovim stajalitem i argumentira da je Anaksimandar smatrao da svijet periodino
nastaje i nestaje. Finkelberg, 1994:485-506. Mansfeld dri da je Anaksimandrov kozmiki sistem nestabilan i
autodestruktivan. Mansfeld, 2011:1-32.
365

366

Diels, 1983:12 B 1.

367

Burnet, 1908:71-72.

368

Da postoji i odstupanje od ove dvije interpretacije vidjeti Engmann, 1991:1-25.

369

Tako su smatrali Nietzsche, Rhode, Diels, Ritter i drugi. Vidjeti Vamvacas, 2009:38., f. 5.

370

Zeller, 1881:256.

Gomperz, 1901:55-56. Windelband veli da su poetine rijei iz ovog fragmenta, u kojem se opisuje kako kozmika
materija stvara svjetove, a onda ih apsorbira, sline ''orijentalno-religijskim idejama''. Vidjeti Windelband, 1906:42-43.
371

71

Anaksimandar

Vlastos smatra da suprotnosti ine nepravdu jedna drugoj, ali da e kaznu i odtetu platiti
jedna drugoj vraanjem u apeiron. Budui da je apeiron savrena mjeavina, dri Vlastos, on
je u stanju ''dinamike ravnotee'', to znai da nijedan dio ne moe dominirati nekim drugim
dijelom i na taj nain poiniti ''nepravdu''. Meutim, kada nastane kozmos i izdvoje se
pojedinane suprotnosti, tada ona snanija poinje dominirati nad slabijom, to znai da je
poinjena ''nepravda''. Poslije izvjesnog vremena, veli Vlastos, svijet e se ponovo vratiti u
apeiron, pri emu suprotnosti nee biti unitene, ve e biti izmijene, a savrena ravnotea
e ponovo biti uspostavljena. Na taj nain e plati odtetu i kaznu jedna drugoj, jer sve ono
to je nepravedno dobiveno bie vraeno i teta e biti nadoknaena. Vlastos zakljuuje da se
ne ini nepravda apeironu niti se njemu plaa odteta, ali ponovno vraanje u apeiron
osigurava plaanje kazne i odtetu meu suprotnostima.372
Meutim, ako postoji pravda u ovom svijetu, opravdano se moe postaviti pitanje zato i
kako bi se uope dogodila takva bitna promjena kao to je ponovna apsorpcija u apeiron.373
Seligman kae da u navedenom fragmentu nita ne sugerira da e se uspostaviti pravda
unitenjem suprotnosti pri povratku u apeiron, a, pored toga, u svjedoanstvima ne postoji
opis na koji nain bi nestao na ili neki drugi svijet.374 Jedino to moemo zakljuiti je da
bia koja plaaju kaznu jedna drugima za uinjenu nepravdu jesu suprotnosti.375 Slino
Seligmanu, Kahn veli da su ta bia vrue i hladno, vlano i suho, a dodaje jo mrak i svjetlo,
kao i sve djelove vidljivog svijeta koji su ''utjelovljenje ovih univerzalnih faktora''. 376 Lako
je zamisliti kako ove suprotnosti nanose tetu jedne drugoj u neprestanom ratu, u kojem
pobjeda jedne suprotnosti znai unitenje druge. Navedeni fragment nam ne govori o kraju
svijeta koji bi se dogodio kada se suprotnosti vrate u apeiron, nego je najprirodnije smatrati,
dri Kahn, da nam Anaksimandar eli ukazati na neprestanu transformaciju jedne
suprotnosti u drugu.377 Anaksimandar je ovu transformaciju vidio u svakodnevnim
zbivanjima kao to je npr. smjena mraka i svjetla ili nastajanje munje iz vjetra i oblaka, a
ovih iz vlage koja je isparila, itd.378 Iz svega ovoga je jasno da Seligman i Kahn zastupaju
interpretaciju koju smo naveli pod brojem 2.379
Cornford stoji na stanovitu da je Anaksimandrova teza, o tome da toplo i hladno, vlano i
suho plaaju kaznu jedno drugome za poinjenu nepravdu po redu vremena, zapravo
372

Vlastos, 1947:172.

373

Kirk, Raven, Schofield, 2002:119., f.2.

374

Seligman, 1962:48; 74., f. 4.

375

Ibid., 73.

376

Kahn, 1960:178.

377

Ibid., 183. Ovo je, veli Kahn, esta tema i kod Heraklita, Epiharma, Melisa i Platona. Ibid., 184.

378

Ibid.

379

Ovu interpretaciju, izmeu ostalih, zastupaju Cornford, Schofield, Vamvacas i McKirahan.

72

Anaksimandar

izvedena iz sukoba ovih suprotnosti u toku godine. U razliitim dijelovima godine

prevladavaju razliite suprotnosti, pa tako za vrijeme ljeta prevladava toplo, za vrijeme zime
hladno, za vrijeme proljea suho, a za vrijeme jeseni vlano. Svaka od ovih suprotnosti
dominirajui odreenim dijelom godine ini nepravdu svojoj suprotnosti, ali i plaa kaznu
povlaei se za vrijeme dominacije druge suprotnosti.380
Anaksimandar je, po Vamvacasovom miljenju, cijeli proces nastajanja i nestajanja vidio
kao ''proces nepravde i kazne'', ali se takoer cijeli proces odvija po ''nunosti i ''pravdi''.381
Prvi put u povijesti imamo interpretaciju po kojoj neosobna ''nunost'' stupa na mjesto
proizvoljnih djelovanja bogova donosei ''nepristranu 'pravdu'''.382 Navedeni fragment, kae
McKirahan, zauzima ''vano mjesto u povijesti filozofije i znanosti'', jer sadri generalno
objanjenje razliitih fenomena, kao i ''sjeme ideje ouvanja materije'' i ''dinamike
ravnotee''.383 Jako je vana i ideja da, unato neprestanoj promjeni dominantne suprotnosti,
sistem ostaje stabilan bez nekog vanjskog upliva. ''Ovaj fragment takoer'', veli McKirahan,
''sadri zaetak ideje zakona prirode koji djeluje uniformno'', ''nepersonalno'' i ''nuno''.384

Cornford, 1952:168. Slino smatra i McKirahan. McKirahan, 2010:44. Za Havelocka fraza ''po redu vremana'' ukazuje na
pravilnu smjenu dominacije suprotnosti. Havelock, 1978:264.
380

381

Vamvacas, 2009:38.

382

Ibid.

383

McKirahan, 2010:44.

384

Ibid.
73

Anaksimandar

4. Nastanak

ivotinja i ljudi

Anaksimandrovo uenje o nastanku ivotinja i ljudi izvalo je mnogo rasprava, najprije stoga
to se ini kao da je pretea teorije evolucije. Postoji pet svjedoanstva koja govore o tom
uenju.

''iva bia nastaju (iz vlage) koja hlapi (pod djelovanjem) Sunca. ovjek je u
poetku bio slian drugom ivom biu, to jest ribi.'' (Hipolit)385

''Tvrdi jo da je ovjek u poetku nastao iz drugaijih ivih bia (i) dok se otada
ostala (bia) sama od sebe odmah hrane, samo ovjeku treba dugotrajna dojenja.
Zato se, da je u poetku bio takav (sc. kakav je danas), ne bi nikada ni odrao na
ivotu.'' (Pseudo-Plutarh)386

''Anaksimandar (kae) da su prva iva bia nastala u vlanom i da su bila

obavijena bodljikavom korom. Kako je vrijeme odmicalo izala su na suhija
mjesta i poto je kora oko njih popucala na kratko su se vrijeme odrala na
ivotu.'' (Aetije)387

''Anaksimandru Mileaninu se ini da su iz vode i zemlje zagrijavanjem nastale ili

ribe ili ribama vrlo slina iva bia; u njima su se zaeli ljudi i plodovi u njima
zadrani su do spolne zrelosti; istom tada su se raspukla i izali su mukarci i ene
koji su se ve mogli othranjivati.'' (Cenzorin)388

''On ne izjavljuje da se ribe i ljudi raaju u istom, nego da su se ljudi prvobitno

rodili i othranili u ribama kao morski psi i kad su odrasli tada su sami sebi
pomogli izai i dokopati se zemlje. Isto, dakle, kao to je vatra prodirala drva,

385

Diels, 1983:12 A 11.

386

Ibid., 12 A 10.

387

Ibid., 12 A 30.

388

Ibid.
74

Anaksimandar

(svog) oca i majku iz kojih je zapaljena (...) tako da je i Anaksimandar ribu, za

koju je izjavio da je zajedniki otac i majka svih ljudi, dobacio za hranu.''
(Plutarh)389

Prema Aetijevom svjedoanstvu iva bia su nastala iz vlage. Hipolit na to jo dodaje

djelovanje Sunca, a Cenzorin veli da je pored djelovanja na vodu Sunce djelovalo i na
zemlju, pa bi se moglo rei da su prva iva bia nastala iz prvobitnog mulja. U svakom
sluaju, sva tri svjedoanstva se slau u tome da je ivot nastao iz neivih elemenata. Aetije
precizira da su prve ivotinje bile obavijene bodljikavom korom, te da se izlaskom na kopno
ta kora raspukla, pa je moda mogue da su ta nova kopnena bia nastavila ivot na kopnu
obavijena nekom drugom vrstom kore (ili koe). Po Cenzorinovom svjedoanstvu, prva iva
bia su bile ribe ili bia slina ribama. Sva ova svjedoanstva nam govore da je
Anaksimandar smatrao da su prva iva bia bila vodene ivotinje. Izgleda da su kopnene
ivotinje nastale tako to su neke vodene ivotinje izale na kopno i prilagodile se ivotu na
suhom. to se tie nastanka ovjeka, Pseudo-Plutarh veli da je nastao iz drugih ivih bia ne
precizirajui kojih, te daje objanjenje da ovjek nije mogao odmah nastati onakav kakav je
sada, jer nije sposoban da se odmah po roenju hrani sam, nego mu treba dugi period
dojenja. Hipolit nam daje opis prvobitih ljudi i kae da su bili slini ribama. S druge strane,
Cenzorin ne kae da su prvi ljudi samo bili slini ribama, nego da su se ljudi zaeli u ribama
ili biima slinim ribama i da su tek sa spolnom zrelou izali kao odrasli ljudi koji se sami
mogu hraniti. Oito je da Cenzorin i Pseudo-Plutarh navode slian razlog zato ljudi nisu
mogli odmah nastati u dananjem obliku, a to je da prije zrelosti nisu u stanju sami
preivjeti. Po Plutarhovom svjedoanstvu, ljudi su se rodili i othranili u ribama, pri tome
dodajui da su to uinili poput morskih pasa, vjerovatno zato to oni raaju ive mlade, te da
su kao odrasli sami izali iz riba i otili na kopno. Zbog toga je, veli Plutarh, Anaksimandar
smatrao ribu roditeljima ljudi.
Po Kahnovom miljenju, tvrdnja da su iva bia nastala iz prvobitne vlanosti je zapravo
standardna grka teorija.390 Moda je doista tako, ali joj je vjerovatno Anaksimandar dao
znaajan doprinos. Anaksimandar objanjava nastanak ivih bia iz prirodnih uzroka, kao
to je objasnio i nastanak kozmosa. Nigdje se ne pojavljuje neki nadnaravni tvorac, te je
nastanak ivih bia prikazan kao rezultat djelovanja ''temeljnih kozmikih procesa''. 391 ivot
je nastao, veli Naddaf, djelovanjem toplog i hladnog, na hladno i vlano. Anaksimandar je
vjerovao kako je ivot nastao ''spontanom generacijom'', ali nije vjerovao da su ivotinje i

389

Ibid.

390

Kahn, 1960:111.

391

Cornford, 1952:170.
75

Anaksimandar

ljudi doli na svijet onakvi kakvi su sada.392 Loenen istie da je drevno grko stajalite kako
je ovjek, a moda i ivotinje, nastao u moru, ali da razlog takvoj Anaksimandrovoj tvrdnji
ne treba traiti u mitologiji, ve u njegovoj filozofiji. Naime, Anaksimandar dri da je ivot
potekao u moru, jer je u poetku cijela Zemlja bila prekrivena vodom. 393 McKirahan veli da
je Anaksimandar objasnio nastanak ivih bia na slian nain kao to je objasnio nastanak
kozmosa i meteoroloke fenomene, tj. u oba sluaja je tvrdio da sloenije stvari nastaju od
jednostavnijih, a nove stvari nastaju probijajui se iz neega u ta su bile vrsto zatvorene.
Pored toga, materija iz koje sve nastaje iva je u odreenom stupnju, pa ono to iz nje
nastaje, ukljuujui ivotinje i ljude, nasljeuje tu ''ivotnu silu''. ivotinje i ljudi, kae
McKirahan, imaju u sebi veu koncentraciju ivotnosti, ali se od ostatka svemira razlikuju
samo po stupnju, a ne po kvalitetu.394 Po Chernissovom sudu, za Anaksimandra je ovjek
poput ostalih bia u kozmosu i za njega vrijede isti zakoni i ogranienja, te nipoto nije neto
izdvojeno iz svijeta. Postoji neprekinuti niz od nastanka kozmosa, odnosno neive materije,
preko nastanka ivotinja, pa do ovjeka koji se razvio iz neke druge vrste ivotinja.395
Ako su prema Anaksimandrovom miljenju prvobitne ivotinje nastala iz vlage i ako su
imala bodljikavu koru, postavlja se pitanje, kae Naddaf, da li su sva bia imala takvu koru
ili samo ona koja su potencijalno mogla postati kopnene ivotinje, jer se ini da Aetije tako
sugerira u svom svjedoanstvu.396 Pored toga, nije jasno zato su uope kopnene ivotinje
imale bodljikavu koru. Najoitiji odgovor bi bio da im je sluila za zatitu, meutim,
moemo se dalje pitati: od koga ih je titila? Conche sugerira da ih je titila od nekih ranih
vrsta predatora i sasvim je vjerovatno da su i oni sami imali tijelo prekriveno bodljama.397
Moda bismo takoer mogli opravdano tvrditi da su se prva iva bia hranila prvobitnim
muljem.398 Zbog oskudnosti svjedoanstava nije mogue detaljnije razjasniti da li su ve u
moru postojale razliite vrste potencijalnih kopnenih ivotinja, ali bi se odbacivanje
bodljikave kore moda moglo smatrati prilagoavanjem okoliu.
Odbacivanje ove bodljikave koe pri prelasku prvobitnih ivotinja iz mora na kopno slino
je, veli Gomperz, transformaciji larve u insekta, to je moda posluilo Anaksimandru za
postavljanje svoje teze. Budui da je Anaksimandar smatrao da su kopnene ivotinje
Naddaf, 2005:89. Kada se govori o ''spontanoj generaciji'' treba imati na umu da Anaksimandar smatra kako su iva bia
nastala iz mulja pod dejstvom Sunca u najranije doba, a ne da uvijek, pa i sada, sponatano nastaju iz neive materije. Vidjeti
Bardell, 1994:199.
392

393

Loenen, 1954:223-224. Da Grcima nikada nije bilo teko prihvatiti abiogenzu vidjeti ibid., 224.

394

McKirahan, 2010:42.

395

Cherniss, 1951:324.

396
397

Naddaf, 2005:89. Jasno da je pretpostavka naputanja mora isuivanje Zemlje pomou topline Sunca.
Ibid.

Ibid. Zanimljiva je injenica da se u svjedoanstvima o Anaksimandrovom uenju o nastanku ivih bia nigdje ne
spominje kako su nastale biljke.
398

76

Anaksimandar

potomci vodenih, dobili smo, dri Gomperz, ''prvi nejasnan uvid'' u teoriju evolucije.399
Burnet stoji na stanovitu da nam svjedoanstva jasno govore kako je Anaksimandar
postavio ideje prilagoavanja okoliu i preivljavanja najsposobnijih, pa njegovo uenje o
nastanku ivotinja i ljudi moemo smatrati preteom Darwinove teorije evolucije.
Anaksimandar je takoer uvidio da ivotinjske vrste kakve su danas, npr. vii sisavci, nisu
odmah postojale u ovom obliku.400 Iako se neki detalji o nastanku ivih bia mogu smatrati
''grotesknim'', Anaksimandrov ''metod je bio potpuno znanstven''.401 On je znao, veli Burnet,
da neke vrste morskih pasa raaju ive mlade, te ih je stoga smatrao prelaznim oblikom
izmeu riba i kopnenih ivotinja.402
Nasuprot stajalitu da je Anaksimandar zastupao neki oblik teorije evolucije, Cornford kae
da ''spekulacije'' poput one da su ljudi othranjeni u nekoj vrsti ribe ne treba smatrati
preteom Darwinove teorije evolucije. Cornford navodi opservaciju A. Mielija da rei kako
je ovjek othranjen u ribi nije isto to i rei da je iz nje evoluirao.403 Loenen brani stajalite
da Anaksimandar nije mislio kako su se kopnene ivotinje razvile iz morskih, pa tako nije ni
zaetnik ideje evolucije. Prve ivotinje koje su napustile more i naselile se na kopno zapravo
su bile ''bioloki identine'' dananjim.404 Loenen smatra da su kopnene ivotinje za vrijeme
svog ivota u moru imale bodljikavu koru da bi mogle plutati na povrini vode i da im je
sluila kao zatita.405 Ostaje mnogo neodgovorenih pitanja kao to su: kako su se ove
ivotinje hranile i kako su disale. to se tie nastanka ljudi, Loenen dri da treba kombinirati
ideju abiogeneze sa tezom da se prvi ljudi nisu mogli brinuti sami za sebe, a to, po njegovom
miljenju, zapravo znai da su ljudi nastali abiogenezom, ali u tijelu morskog psa.406
Meutim, Naddaf smatra da emo doi do drugaijeg zakljuka o nastanku ljudi ako
slijedimo Cenzorinovo svjedoanstvo. Anaksimandar je drao kako su u prvobitnom moru
pod dejstvom Sunca nastali embrioni razliitih ivotinja i neki od njih su se razvili u ribe ili
njima slina bia, a drugi su se razvili u kopnene ivotinje.407 Ljudske embrione su progutale
ribe ili njima slina bia, te su ljudi u njima ivjeli kao paraziti. Kada su ljudi u tim ribama
sazreli, izali su iz njih i mogli su se sami brinuti o sebi i dalje razmnoavati. Po

399

Gomperz, 1901:54.

400

Burnet, 1908:73.

401

Burnet, 1964:19.

402

Ibid.

403

Cornford, 1952:170., f. 1.

404

Loenen, 1954:227.

Ibid., 226. Treba obratiti pozornost, veli Loenen, da se pri opisu nastanku kozmosa takoer javlja rije ''kora'', naime,
vatrena lopta je okruivala zrak oko Zemlje kao to kora okruuje drvo. Ibid., 226., f. 1.
405

406

Ibid., 228.

407

Naddaf, 2005:91.
77

Anaksimandar

Naddafovom sudu, ini se da ovakvu interpretaciju podupire Plutarhovo svjedoanstvo u

kome se veli da su se ljudi prvobitno rodili u ribama.408
Kahn istie da se Cenzorinovo svjedoanstvo o nastanku ovjeka slae sa Aetijevim o
nastanku ivotinja uope i u tom smislu je vano uvidjeti da za Anaksimandra nastanak ljudi
nije ni po emu razliit od nastanka svih ostalih ivotinja. I ljudi i ivotinje su nastali u moru
zatieni nekom vrstom omotaa.409 Iako je Anaksimandrova teza o tome kako prvi ljudi
nisu mogli nastati kao bebe, nego da su morali odrasti u nekoj drugoj vrsti bia, ''izuzetan
podvig znanstvene imaginacije'', Kahn smatra da po ovome ne moemo prosuditi da li je
Anaksimandrovo stajalite pretea teorije evolucije ivog svijeta.410 Kod Anaksimandra ne
postoji opa evoluciona shema po kojoj via bia nastaju iz niih. Moglo bi se rei, veli
Kahn, da Anaksimandar zastupa suprotnu poziciju kako su sve vrste nastale abiogenezom
neovisno jedne o drugima.411 Barnes takoer smatra da kod Anaksimandra nema ni traga od
postupne promjene iz jedne vrste u drugu, pa zato nema ni teorije evolucije. Svjedoanstva
nam ne govore da se probijanje iz bodljikave kore prvih ivotinja dogodilo vie od jedanput,
niti da je postojao cijeli niz predaka sa takvim omotaem, a takoer se ne spominje da su se
prve kopnene ivotinje razlikovale od dananjih.412 to se tie ovjeka, ini se da su
''riboliki'' roditelji ljudi bili poput bodljikavih roditelja drugih ivotinja, a jedina razlika je da
se kora ovih prvih nije raspukla dok ljudi nisu toliko sazreli da se mogu sami brinuti o sebi.
Uzevi sve ovo u obzir Barnes smatra da kod Anaksimandra ne postoji ideja duge i postupne
promjene ivotinjskih vrsta uzrokovane prilagoavanjem okoliu. Anaksimandar sebi u
zadatak nije postavio traenje odgovora na pitanje kako su iva bia koja danas postoje
stekla sadanje karakteristike, nego kako su nastala prva iva bia i kako su se rairala po
Zemlji, te je, po Barnesovom miljenju, na to pitanje odgovorio ''genijalnom fantazijom''.413
Iako iz svjedoanstava koja posjedujemo teko moemo prosuditi da li je Anaksimandar
smatrao da vrste evoluiraju ili prolaze kroz metamorfozu, ipak moemo slobodno rei da je
prvi pokuao na racionalana nain, ne pozivajui se na mitologiju i religiju,414 objasniti
nastanak ivotinja i ljudi.

408

Ibid.

409

Kahn, 1960:70.

410

Ibid., 112-113.

411

Ibid., 113.

412

Barnes, 1982:17.

413

Ibid., 17.

To to Anaksimandar nije osuen na smrt i javno pogubljen zbog svog uenja, nego mu je postavljena statua kao
zaslunom graaninu govori nam, veli Santillana, da je Milet bio slobodna drava. Santillana, 1961:36.
414

78

Anaksimandar

5. Zakljuak

Anaksimandar je izuzetno znaajan mislilac koji je snano utjecao na kasnije filozofe.

Vjerovatno je autor prvog filozofskog teksta Zapadne filozofije i sasvim je mogue da je prvi
Grk koji je napisao knjigu u prozi. Mogue je da je i prvi grki mislilac iji je fragment
knjige sauvan. Time to je prvi zapisao svoje uenje o prirodi Anaksimandar je, veli Kahn,
tvorac onoga to su Grci nazivali ''istraivanje prirode'', ''doveo je u egzistenciju povijest
grke filozofije'' i zaetnik je literarne forme nove znanstvene tradicije.415 Zbog svega ovoga
neki strunjaci ga smatraju ocem grke, pa stoga i Zapadne filozofije.416 U svjedoanstvima
moemo nai da je izumio gnomon, ali je vjerovatnije da je prvi Grk koji ga je upotrebljavao,
te je sasvim mogue da je znao odrediti solsticije i ekvinocije. Prvi je nacrtao kartu tada
poznatog svijeta i zbog toga se moe smatrati utemeljiteljem geografije.
Budui da je smatrao da ono iz ega se sve izluilo ne moe biti neki ogranieni element,
poput Talesove vode, Anaksimandar je poelo nazvao apeiron (). Pored toga,
mogue da je prvi koristio termin koji e kasnije biti uobiajen u grkoj filozofiji za
oznaavanje poela ili principa: . Bez obzira smatrali apeiron beskonanim u vremenu i
prostoru ili ogranienim ali ogromnim, tjelesnim ili ne, boanskim svjesnim biem ili to
negirali, u svakom sluaju moramo priznati da je Anaksimandar prvi uinio okret od
konkretnog ka apstraktnom,417 odnosno da je prvi pokuao promisliti ono to nadilazi
pojedinana osjetilna bia. To je razlog zbog kojeg ga neki istraivai smatraju prvim
metafiziarem,418 a neki prvim misliocem koji je uvidio razliku izmeu bitka i bia.419
Nastanak kozmosa Anaksimandar je opisao racionalno i iz prirodnih uzroka, bez pozivanja
na nadnaravne sile.420 Prvi je tvrdio da Zemlja lebdi u prostoru neoslonjena ni na ta.421
415

Kahn, 1960:6-7. Po Coupriejevom miljenju, povijest Zapadne filozofije poinje sa Anaksimandrom. Couprie, 2011:89.

416

Heidel, 1912:24; Seligman, 1962:12.

417

Windelband, 1906:40; Sandywell, 1996:41.

418

Windelband, 1906:39; Burch, 1949:137; Mateson, 1953:395.

419

Luchte, 2011:119.

Anaksimandrov model svemira je po Naddafovim rijeima ''prvi racionalni model u Zapadnoj filozofsko-znanstvenoj
tradiciji''. Naddaf, 2005:74. Cherniss kae da mu je misao bila univerzalna i bez antropocentrizma, a uzroci prirodni.
Cherniss, 1951:324. Ritter smatra da je Anaksimandar objasnio formiranje kozmosa na mehaniki nain. Ritter, 1831:273.
Vidjeti Berryman, 2009:32-33. Kada kroz teleskop vidimo spiralnu galaktiku Andromedu ini se, veli Santillana, kao da
pred oima imamo Anaksimandrov svemir, a suvremene rasprave o materiji i antimateriji, koje se ''izdvajaju'' iz nekog
prvotnog bia i koje se unitavaju pri doticaju, izgledaju kao ponavljanje ''antikog motiva''. Santillana, 1961:36-37.
420

79

Anaksimandar

Vjerovatno je prvi koji je pokuao odrediti veliine i udaljenosti nebeskih tijela u svemiru, pa
je na taj nain uveo matematiku u astronomiju, to neki smatraju poetkom grke
astronomije.422 Zemlju je zamiljao u obliku cilindra, a za zvijezde, Mjesec i Sunce je drao
da su kotai vatre okrueni zrakom iz ega se moe zakljuiti da je geometrizirao kozmos.423
Gomperz kae da je ''prvi pokuao uvesti znanstveni metod''424 u istraivanje porijekla ivih i
neivih bia. Iako je daleko od suvremene znanstvene metode, veli Jaeger, Anaksimandrov
pokuaj objanjenja nastanka i strukture kozmosa govori da je posjedovao ''enormnu snagu
intelekta''.425 Anaksimandrova filozofija je prvi pokuaj da se ponudi sveobuhvatna i detaljna
slika svijeta, odnosno da se objasne svi aspekti ovjekovog iskustva.426 Zbog svog snanog
utjecaja na kasnije filozofe, dri Kahn, jonsko istraivanje prirode moemo nazvati
''Anaksimandrovom kolom'',427 a njegovu sliku svijeta moemo smatrati ''prototipom grkog
pogleda na prirodu kao kozmos''.428
Anaksimandar je tvrdio da su prva iva bia nastala iz prvobitnog mulja pod dejstvom Sunca
i da su bila morske ivotinje. Neke vodene ivotinje su izale na kopno i nekako su se
prilagodile ivotu na suhom, dok su se ljudi rodili ili nastali u nekim drugim biima, moda u
ribama ili biima slinim ribama. Bez obzira da li smatramo da se u Anaksimandrovom opisu
nastanka ivotinja i ljudi nalazi zaetak teorije evolucije, te ideja prolagoavanja okoliu i
preivljavanja najsposobnijih ili ne, jasno je da se radi o prvom racionalnom objanjenju
nastanka ivih bia.
Uzevi sve u obzir, doista je teko ne sloiti se sa Coupriejevim stavom da je Anaksimandar
jedan od najveih mislilaca u povijesti.429

Burch zbog ovoga dri da je Anaksimandar osnovao znanstvenu kozmologiju. Burch, 1949:149. Po Coupriejevom
miljenju, to to je Anaksimandar smatrao da nebeska tijela prave puni krug oko Zemlje ini ga ''ocem kozmologije''.
Couprie, 2011:102.
421

422

Kahn, 1970:110. S druge strane, za Dicksa Anaksimandar nije najraniji matematiki fiziar. Dicks, 1966:35-40.

423

Vamvacas, 2009:40.

424

Gomperz, 1901:49.

425

Jaeger, 1948:23.

426

Kirk, Raven, Schofield, 2002:101.

427

Kahn, 1960:204.

Ibid., 199. Barnes veli da su Anaksimen, Ksenofan, Heraklit, Empedoklo, Anaksagora i atomisti promiljali unutar
''velike Anaksimandrove tradicije''. Barnes, 1982:14.
428

Couprie, 2011:97. Po znaaju za ovjeanstvo Anaksimandrovo djelo je, po Santillaninom miljenju, usporedivo sa
otkriem vatre. Santillana, 1961:36.
429

80

Anaksimandar

Literatura

1. Aristotle. 1987. Meteorologica, Cambridge & London:Harvard University Press &

William Heinemann LTD.
2. Aristotel. 1992a. Fizika. prev. T. Ladan. Zagreb:Hrvatska sveuilina naklada.
3. Aristotel. 1992b. Metafizika. prev. T. Ladan. Zagreb:Hrvatska sveuilina naklada.
4. Aristotle. 1996. The Physics. Cambridge, London:Harvard University Press.
5. Aristotle. 2000. On the Heavens. Cambridge & London:Harvard University Press.
6. Baldry, H. C. 1932. ''Embryological Analogies in Pre-Socratic Cosmogony''. The
Classical Quartely 26, 1, 27-34.
7. Bardell, David. 1994. ''Some Ancient-Greek Ideas on Evolution'', The American
Biology Teacher, 56, 4, 198-200.
8. Barnes,

Jonathan. 1982.
York:Routledge.

The

Presocratic

Philosophers.

London,

New

9. Berryman, Sylvia. 2009. The Mechanical Hypothesis in Ancient Greek Natural

Philosophy. Cambridge:Cambridge University Press.
10. Bodnr, Istvn. 1988. ''Anaximander's Rings''. The Classical Quarterly 38, 1, 49-51.
11. Bodnr, Istvn. 1992. '' Anaximander on the Stability of Earth''. Phronesis 37, 3, 336342.
12. Brumbaugh, Robert S. 1981. The Philosophers of Greece. Albany:State University of
New York Press.
13. Burch, G. B. 1949. ''Anaximander, the First Metaphysician''. The Review of Metaphysics 3, 2, 137-160.
14. Burnet, John. 1908. Early Greek Philosophy. 2nd edition. London:Adam and Charles
Black.
15. Burnet,

John. 1964. Greek Philosophy: Thales to Plato.

London:Macmillan & New York:St Martin's Press.

13th

edition.

16. Cherniss, Harold. 1951. ''The Characteristics and Effects of Presocratic Philosophy''.
Journal of the History of Ideas 12, 3, 319-345.
17. Classen, C. Joachim. 1977. ''Anaximander and Anaximenes: The Earliest Greek
Theories of Change?''. Phronesis 22, 2, 89-102.
18. Cornford, F. M. 1934. ''Innumerable Worlds in Presocratic Philosophy'', The
Classical Quarterly 28, 1, 1-16.
19. Cornford, F. M. 1952. Principium Sapientie: The Origins of Greek Philosophical
Thought. Cambridge:Cambridge University Press.
81

Anaksimandar

20. Couprie, Dirk L. 1995. ''The Visualisation of Anaximander's Astronomy''. Apeiron: A

Journal for Ancient Philosophy and Science 28, 3, 159-181.
21. Couprie, Dirk L. 2011. Heaven and Earth in Ancient Greek Cosmology: From Thales
to Heraclides Ponticus. New York, Dordrecht, Heidelberg,
London:Springer.
22. Dicks, D. R. 1966. ''Solstices, Equinoxes and the Presocratics''. The Journal of
Hellenic Studies 86, 26-40.
23. Diels, Hermann. 1912. Die Fragmente der Vorsokratiker. Dritte Auflage. Erster
Band. Berlin:Weidmannsche Buchhandlung.
24. Diels, Hermann. 1983. Predsokratovci: fragmenti. I & II svezak. Zagreb:Naprijed.
25. Diogenes Laertius. 1966. Lives of Eminent Philosophers, vol. 1., London &
Cambridge:Harvard University Press & William Heinemann LTD.
26. Drozdek, Adam. 2007. Greek Philosophers as Theologians: The Divine Arche.
Aldershot & Burlington:Ashgate.
27. Drozdek, Adam. 2008. In the Begining was the Apeiron: Infinity in Greek
Philosophy. Stuttgart:Franz Steiner Verlag.
28. Engmann, Joyce. 1991. ''Cosmic Justice in Anaximander''. Phronesis, 36, 1, 1-25.
29. Finkelberg, Aryeh. 1989. ''The Milesian Monistic Doctrine and the Development of
Presocratic Thought''. Hermes, 117, 3, 257-270.
30. Finkelberg, Aryeh. 1993. ''Anaximander's Conception of the Apeiron''. Phronesis, 38,
3, 229-256.
31. Finkelberg, Aryeh. 1994. ''Plural Worlds in Anaximander''. The American Journal of
Philology, 115, 4, 485-506.
32. Freudenthal, Gad. 1986. ''The Theory of the Opposites and an Ordered Universe:
Physics and Metaphysics in Anaximander''. Phronesis, 31, 3, 197-228.
33. Furley, David. 1987. The Greek Cosmologists, Vol. 1: The formation of the atomic
theory and its earliest critics. Cambridge:Cambridge University Press.
34. Gomperz, Theodor. 1901. Greek Thinkers: A History of Ancient Philosophy.
London:John Murray.
35. Gottschalk, H. B. 1965. ''Anaximander's 'Apeiron'''. Phronesis 10, 1, 37-53.
36. Gutrie, W. C. K. 2000. A History of Greek Philosophy: The Earlier Presocratics and
the Pythagoreans. Vol. 1. Cambridge:Cambridge University Press.
37. Havelock, Eric A. 1978. The Greek Concept of Justice: From Its Shadow in Homer to
Its Substance in Plato, Cambridge, Massachusetts & London:Harvard
University Press.
38. Heath,

Thomas. 1913. Aristarchus

Oxford:Clarendon Press.
82

of

Samos:

The

Ancient

Copernicus.

Anaksimandar

39. Heidel, W. A. 1912. ''On Anaximander''. Classical Philology 7, 2, 212-234.

40. Heidel, W. A. 1921. ''Anaximander's Book: the Earliest Known Geographic Treatise''.
Proceedings of the Amarican Academy of Arts and Sciences, 56, 7, 239288.
41. Jaeger, Werner. 1948. The Theology of the Early Greek Philosophers.
Oxford:Clarendon Press.
42. Kahn, Charles H. 1960. Anaximander and the Origins of Greek Cosmology. New
York:Columbia University Press.
43. Kahn, Charles H. 1970. ''On Early Greek Astronomy''. The Journal of Hellenic
Studies 90, 99-116.
44. Kirk, G. S. 1955. ''Some Problems in Anaximander''. The Classical Quarterly 5, 1/2,
21-38.
45. Kirk, G. S., Raven, J. E., Schofield, M. 2002. The Presocratic Philosophers: A
Critical History with a Selection of Texts. Second Edition.
Cambridge:Cambridge University Press.
46. Lloyd, G. E. R. 1964. ''The Hot and the Cold, the Dry and the Wet in Greek
Philosophy'', The Journal of Hellenic Studies, 84, 92-106.
47. Loenen, J. H. 1954. ''Was Anaximander an Evolutionist?''. Mnemosyne 7, 3, 215-231.
48. Luchte, James. 2011. Early Greek Thought: Before the Dawn. London & New
York:Continuum.
49. Mansfeld, Jaap. 2011. ''Anaximander's Fragment: Another Attempt''. Phronesis, 56,
1-32.
50. Matson, W. I. 1953. ''The Naturalism of Anaximander''. The Review of Metaphysics 6,
3, 387-395.
51. McDiarmid, John B. 1953. ''Theophrastus on the Presocratic Causes''. Harvard
Studies in the Classical Philology 61, 85-156.
52. McKirahan, Richard D. 2010. Philosophy Before Socrates: An Introduction with Text
and Commentary. Inidianopolis and Cambridge:Hacket Publishing
Company.
53. Naddaf, Gerard. 1998. ''On the Origin of Anaximander's Cosmological Model''.
Journal of the History of Ideas 59, 1, 1-28.
54. Naddaf, Gerard. 2005. The Greek Concept of Nature. Albany:State University of New
York Press.
55. O'Brien, D. 1967. ''Anaximander's Measurements''. The Classical Quarterly 17, 2,
423-432.
56. Plato, 2001. Euthyphro, Apology, Crito, Phaedo, Phaedrus. Cambridge &
London:Harvard University Press.

83

Anaksimandar

57. Popper, Karl. 2001. The World of Parmenides: Essays on the Presocratic
Enlightenment. London & New York:Routledge.
58. Ritter, Heinrich. 1838. The History of Ancient Philosophy. Vol. 1. Oxford: T. A.
Talboys.
59. Sandywell, Barry. 1996. Presocratic Reflexivity: The Construction of Philosophical
Discourse c. 600-450 BC. London & New York:Routledge.
60. Santillana de, Giorgio. 1961. The Origins of Scientific Thought: From Anaximander
to Proclus, 600 B. C. to A. D. 500. New York:A Mentor Book.
61. Schofield, Malcolm. 1997. ''The Ionians''. u Taylor, C. C. W. (ed.), From the Beginning to Plato: Routledge History of Philosophy. Vol. 1. London & New
York:Routledge, 42-79.
62. Seligman, Paul. 1962. The Apeiron of Anaximander: A Study in the origin and Function of Metaphysical Ideas. London:The Athlone Press.
63. Stokes, Michael C. 1971. One and Many in Presocratic Philosophy. Washington:Center for Hellenistic Studies.
64. Vamvacas, Constantine J. 2009. The Founders of Western Thought The Presocratics: A Diachronic Parallelism Between Presocratic Thought and Philosophy and the Natural Science. Heidelberg, Dordrecht, New
York:Springer.
65. Vlastos, Gregory. 1947. ''Equality and Justice in Early Greek Cosmologies''. Classical
Philology 42, 3, 156-178.
66. Warren, James. 2007. Presocratics. Stockfield:Acumen.
67. Windelband, E. 1906. History of Ancient Philosophy. Second Edition. New
York:Charles Scribner's Sons.
68. Zeller, E. 1881. A History of Greek Philosophy: From the Earliest Period to the Time
of Socrates. Vol. 1. London:Longmans, Green, and Co.
69. Zhmud, Leonid. 2006. The Origin of History of Science in Classical Antiquity. Berlin
& New York:Walter de Gruyter.

84

Anaksimandar

85

Anaksimandar

86

Anaksimandar

87

Anaksimandar

Biografija

Prof. dr. Damir Mari je diplomirao, magistrirao i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu. Objavio je knjige: Kinici i metafizika, Sokrates i kinici, Etika i ivotinje. Koautor je udbenika za IV razred gimnazije Etika (Podgorica, Crna Gora). Takoer je suprireiva zbornika Eseji o
Heideggeru. Objavio je vei broj lanaka u strunim asopisima. Zaposlen je na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu u zvanju vanrednog profesora na oblasti historija filozofije.

88