Hakani irvani

Pored Horasana i Farsa, u Iranu je i Azerbejdan poznat kao kulturni region i

domovina velikih naunika i knjievnika. I poslije islamizacije Azerbejdan je
imao posebnu vanost u iranskoj kulturi. U takvoj sredini javili su se i istaknuti
pjesnici koji spadaju u vrhunske iranske pjesnike. Meu najpoznatije spadaju:
Hakani irvani, Mudir Bejlekani, Feleki irvani i Nizami Gendevi. Svi ovi
pjesnici su njegovali poseban stil. Upotrebljavali su perzijski jezik, ali sa dosta
turskih rijei i kontrukcija koje ne susreemo kod horasanskih pjesnika.
Hakani je veliki iranski pjesnik i istaknuti majstor paneigirike kaside (pjesme
eleginog ili vjerskog sadraja) koji se moe svrstati rame uz rame sa
Enverijem. Roen je oko 1120. godine u gradu irvani, to se vidi iz sljedeih
stihova jedne njegove kaside:
Ne nalazi mahanu irvanu, jer je Hakani
Iz tog grada kojem je na poetku er (zlo).
Zato da nalazi mahanu gradu zbog dva slova,
Od kojih prvo simbolie erijat, a drugo ovjeka.
Pjesnik Hakani porijeklom je iz zanatlijske porodice od oca stolara i majke
hrianke- nestorijanske osloboene robinje koja je primila islam neto prije
udaje.
Sredina irvana u Zakavkazju gdje su se reciprono proimale tradicije
hrianstva i islama, kao i samo porijeklo pjesnika iz mjeovitog braka,
udarali su prve peate na odgoj Hakanija. On je od majke dobro nauio
osnovna uenja hrianstva i liturgije. Rijetkost je u perzijskoj knjievnosti da
se u divanu jednog pjesnika nalazi toliko obilje hrianskih likova i simbola
koji se isprepliu sa odgovarajuim likovima i simbolima u islamu. Iako je
imao siromane roditelje na njegovu sreu, imao je strica, vrlo uenog ljekara
koji se zanimao i za filozofiju, po imenu Kafijudina Omera ben Osmana, koji
e sve do svoje smrti, kada je Hakani imao 25 godina, voditi brigu o
kolovanju i obrazovanju svoga bratia.
Hakani svakako ne ignorie ni svoga oca stolara nego mu ak posveuje jednu
kasidu, a sa krajnjom njenou pie o svojoj majci. Isto tako ne zaboravlja i
svog strica kome je zahvalan i kome takoe posveuje stihove koje je napisao u
svojoj mesneviji Tuhfetul-Irakajn.

Od ovog strica meni je stigla blagodat,

Koja od sunca stie vodi i zemlji.
Moj siroti otac, zbog nepravde sudbine,
Ostavi me kao Sam Zala.
On postupi kao Simurg ptica odmah,
I mene uze pod krilo kao Zala (Simurg).
Izvede me na Kaf planinu znanja,
I odgaja me u svom toplom gnijezdu.
Taj ovjek u panji prema siroetu sa mnom uini
Ono to je stric Muhammedu uinio.
Pazio me je radi mog savrenstva,
Od vatre i vode jo od sedme moje godine.
Zauzimanjem strica koji je kod Hakanija nazreo talenat pjesnika i elju za
obrazovanjem, nauio je i arapski jezik, upoznao arapsku knjievnost, kao i
sve u to vrijeme razvijene znanosti, posebno teologiju, astronomiju, filozofiju,
medicinu, knjievnost, egzegezu Kur'ana i Biblije.
Egzegeza je kritiko tumaenje tekstova
(napose biblijskih, gramatikih, povijesnih, pravnih itd.).
Uprkos panji strica, pjesnik u ivotu nije nailazio na ono to je oekivao. U
gradu irvanu zbog svog niskog porijekla nije nailazio na eljeno
razumijevanje i potovanje. Uz to nije nalazio i susretao mecene i zastupnike
poezije i pjesnika kao to je to bio sluaj u doba Rudekija i Unsurija.
Ambicioznog mladog pjesnika pratile su neimatina, ponienja, a on lino nije
imao iskrena prijatelja kome bi se mogao izjadati. Tako je rastao i kod njega
se u takvoj sredini stvarao kompleks manje vrijednosti, to je u njemu stvaralo
srdbu i gnjev prema sugraanima koji ne znaju cijeniti prave vrijednosti. Sve
e to nai odraza u njegovim stihovima.
Sa kime da se zbliim, kada iskrenih prijatelja
U moje doba nema, ili na ovom svijetu nema ni same iskrenosti.
U itavom irvanu ne stekoh ni pola prijatelja,
Prijatelja je i nemogue, o da bar bijae poznanika.

Vaan momenat u ivotu pjesnika bilo je poznanstvo sa tadanjim starijim

pjesnikom iz Gende po imenu Ebul-Alaom Gendevijem, ime mu je makar i
za kratko vrijeme bila osigurana naklonost sudbine i ivotna srea. Ebul-Ala
je takoe uoio talenat kod stolarevog sina i primio ga za svog uenika da ga
jo vie obrazuje i usavri. U znak posebne panje dao mu je kerku za enu.
Ali Hakani nije dugo ostao u prijateljskim odnosima ni sa pjesnikom
Gendevijem. Smatrao je da mu se ne ukazuje dovoljno panje, mada mu je
irvanski ah davao platu i razne druge nagrade. Bio je pjesniki genije, ali
njegova mata nije znala za granice, pa je raskorak izmeu elja i onoga to
mu je bilo dostupno u ivotu stvaralo kod njega nezadovoljstvo i razoarenje.
Ne zadovoljavajui se skuenom sredinom u malom gradu, a eljan glasa i
slave, stalno je nastojao da ide dalje u druge pokrajine i zemlje. Svojim nainom
pisanja i stalnim migracijama izazvao je nemir kod ahova iz irvana. Da bi
izbjegao sve te nemire i da ne bi pogorao situaciju koja je mogla da se dogodi,
trai dozvolu za odlazak pod izgovorom da ide na hodoae (had), dobija
dozvolu i ide u Meku. Poslije ovog puta napisao je poznatu mesneviju Poklon
dva Iraka. Ova mesnevija je ustvari prva zabiljeka na perzijskom jeziku. Sam
pjesnik je imao i drugi naziv za ovu mesneviju i to Poklon memorija i izbor
miljenja. To je spjev- mesnevija od tri hiljade stihova, a sastoji se iz est
besjeda i zavrnog dijela. Svaka besjeda poinje opisom sunca i obraanjem
suncu.
Izgleda da su ovaj put na had i posjeta Muhammedovom a.s., grobu i drugim
svetim mjestima uinili da se kod Hakanija ponu buditi sufijske sklonosti
koje su se ranije kod njega javljale, ali ne kao sada.
Na sufijsko opredjeljenje Hakanija imalo je uticaja i njegovo poznanstvo sa
sufijskim pjesnikom Sanaijem. U svjetlu ovih podataka postaje jasnije odakle
u njegovoj mesneviji Poklon dva Iraka sufijske naklonosti iskazane sufijskom
simbolikom i specifinim lirskim slikama. Ali, Hakani se vie zadrava na
nivou zemaljske stvarnosti i u krajnjoj analizi se vidi da on, ustvari, u svojim
lirskim slikama govori o ljubavi i realnom, a ne apstraktnom predmetu
ljubavi.
Kada je pjesnik ovako orijentisan pokuao da pobjegne sa irvanskog dvora,
uhvaen je i baen u tamnicu. ivot u zatvoru opisao je u Zatvorskim
kasidama. To su elegije iz zatvora, u kojima se snano doimaju opisi njegovog
gnjeva i beznadenosti u zatvoru. Okove u koje je bio okovan uporeuje sa
zmijama Zahaka:
Adahe su mi zaspale na nogama,
Kada ni ustati nisam mogao.
Noge su mi bile pod eljeznom planinom,

Kako se moe ustati s planinom na nogama?!

Ostae Zahakove zmije na mojim nogama,
A iz trepavica sipa riznica carska.
Deset godina nakon hodoaa napisao je svoju najpoznatiju kasidu- tubalicu
Terase Medaina. Ova kasida je nastala kao rezultat njegovog poznavanja
pjesnika Buhturija koji je napisao slinu kasidu na arapskom jeziku i
neposredno kao rezultat posjete pomenutim ruevinama Medaina. U jednom
periodu Hakanijevog ivota poinju ga pratiti nesree koje ga guraju u
pesimizam i sufizam. Prvo mu je umro dvadesetogodinji sin Reidudin, zatim
prva ena, pa ubrzo i kerka o emu e spjevati posebne kaside u kojima izlae
svoju bol.
Nakon toga odlazi iz irvana i nastanjuje se u Tebrizu gdje ivi mirno i
povueno poput tamonjih zemljoposjednika. Uz takvo gorko ivotno iskustvo, s
uvjerenjem da nije shvaen, umro je u samoi u Tebrizu 1199 godine.

Hakanijeva djela
Knjievna zaostavtina Hakanija, koja se sastoji od kasida, gazela, kit'iepigrama, rubaija, terkibi benda i terdii benda i mesnevije Poklon dva Iraka od
tri hiljade distiha, sakupljena je u njegov divan. Generalno gledajui, divan je
dosta teak za razumijevanje. Neki iranski kritiari ak tvrde da sav njegov
divan ima samo 500 distiha koji se mogu razumjeti. Hakanijev divan je odraz
njegovog ivota i sav je ispunjen napomenama o ivotu koje on saoptava
izvanrednom poetskom snagom. Najvei dio Hakanijeva stvaralatva ine
kaside.
Poto je dobro poznavao horasanske pjesnike, posebno Rudekija, Unsurija,
Minuihrija i Sanaija, u njegovim kasidama se mogu uoiti njihovi utjecaji.
Hakanijeve kaside nisu obini hvalospjevi valdarima, pomou kojih eli da
osigura egzistenciju i da se priblii dvoru. Neke kaside nikada nije ni uputio
onima kojima su bile posveene, jer je i sam uviao da su, uprkos cijelog
majistorstva, originalnosti metafora i drugih pjesnikih slika, zaprljane
pohvalama i velianjem vladara bez ugleda i vrijednosti, iza kojih u historiji
praktino nije ostalo nikakva traga i djela dostojna i vrijedna spomena.
Kritiar Ali Deti koji se bavio izuavanjem i obraivanjem Hakanijevih djela,
uoio je sedam karakteristinih crta, kod Hakanija, koje ne postoje kod drugih
iranskih pjesnika kaside i to:

1. Prije svega kod Hakanija se primjeuje lini ponos i on nikada ne zapada u

poltronstvo prema vladarima kao npr. Unsuri, Enveri, Farjabi, Muizi i
drugi. On je vie cijenio svoju poeziju nego darove vladara, to direktno u
jednoj kasidi i veli:
ah je posjedovao krunu jedne do dvije zemlje, ali zbog moje pjesme,
okruni se krunom slave nad sedam zemalja.
ah me krunom darova, a ja njega duom svojom, tj. Poezijom,
Kruh je njegov sjeme to nestaje, a dua moja vjena riznica.
2. svi veliki paneigiriari imaju obiaj da kasidu poinju opisom prirode,
ljubavi ili sjedeljke uz vino da bi tek onda preli na glavni dio, na pohvalu
lica kome posveuju kasidu. I Hakani tako ini, s tom razlikom to opisima
prirode, svojim idejama i razmiljanjima posveuje glavni dio kaside, a
pohvalama lica posveuje manje stihova.
3. Hakani ne posveuje paneigirike ahovima, emirima i dvorjanima, nego
naunicima, svetim mjestima i poslaniku Muhammedu a.s., kao i nekim
gradovima. Po tome je blizak ismailitskom pjesniku Nasiri Husrevu koji je
sav svoj talenat stavio u slubu svojih vjerskih ubjeenja, a ne u slubu
vladara.
4. Mnoge Hakanijeve kaside napisane su stilom tesavvufskog pjesnika
Sanaija, a tematika im je sufijski put savrenstva, didaktika, pohvala
suzdravanju od trke za dobrima ovog svijeta, pohvala razmiljanja i
duhovnog ivota.
5. Jedna od osobina Hakanijevih kasida jeste da je u odnosu na svoje
savremenike bio pesimistiki raspoloen. On je bio razoaran nedostatkom
vrlina i plemenitosti i neukazivanjem potovanja prema pravim duhovnim
vrijednostima, za razliku od drugih pjesnika koji su svoj pesimizam
iskazivali zbog toga to je njihov talenat ostao nepoznat ili to prema
oekivanjima nisu nagraivani.
6. Njegove elegije ga takoe odlikuju kao veoma talentovanog pisca.
7. Jedna od osobina Hakanijevih kasida, kao i itavog njegovog divana jesu
elementi sufizma.

Stil Hakanija
Najinteresantnija osobina Hakanijevog stila i jezika jeste komplikovanost i
sloenost njegovog jezikog izraza, tako da su mnogi njegovi stihovi teko
razumljivi. On je izvrsno vladao knjievnim jezikom sa vrlo bogatom
leksikom. Govorei o tome knjievni historiar Rezazade efek pie: On je
toliko vladao knjievnim izrazima i frazama da je mogao svaki sadraj
iskazati na svaki nain, ime je podsjeao na sposobnog vojskovou koji u
svakom trenutku izvrsno komanduje svojim vojnicima.
hakani sam veli da pjeva posebnim stilom:
Imam ja specifian novi stil i imao je
Isto takav drevni stil Unsuri.
Hakani rijetko stvari i predmete naziva njihovim pravim imenima. U svom
jeziku on im asocijativnim putem daje druga imena. Tako npr. U njegovom
jeziku sunce je Ptica vatrenog perja, Zlatni tanjir, Ptica rubinskog tijela itd..
To je Ljepotica nebeskog svoda koja bjei i spasava se od sedmoglavog diva,
to podsjea na sedam slojeva neba, Aleksandrovo ogledalo koje se javlja,
pokazuje iz tmina. Za raanje sunca ima posebne slike kao npr., na istoku se
stvori otvor i otud se zlatna poluga pojavljuje, no je kao crni orao, a sunce
se javlja kao njegovo sjajno jaje od vatre koje mu se na istoku raa...
Orao noi poput crne vrane iz grla,
Vatreno jaje raa
Povjetarac saba cijepa placentu jutra,
I na istoku ispada krvavo dijete.

Zakljuak
Za Hakanija se moe rei da spada u pjesnike koji su poeli kao
panegiriari, ali se vrlo brzo razoarali u predstavnike vlasti i zakona, pa je
to kod Hakanija rezultiralo njegovim odbacivanjem dvorske poezije i
okretanjem prema drugim vrijednostima kao to su sakralni objekti, Boiji
poslanici i obini ljudi.

Pri kraju ivota kod njega se osjeaju i odreeni refleksi sufijskog uenja.
Ako se poezija ovog perioda moe podijeliti u poeziju dvora i poeziju
zatvorske elije, Hakanijeva poezija blia je poeziji zatvorske elije, nego
poeziji dvora.