ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA
U SARAJEVU

SEMINARSKI RAD IZ HADISA

PISANJE HADISA U VRIJEME BOIJEG POSLANIKA,
S.A.V.S

Student: Miralem Redi

Mentor: mr.hfz. Aid Smaji

Uvod
Ovim radom elim da pokaem da se hadis u svom zaetku nije samo usmeno
prenosio nego da ima podloge da je i pismeno uvan i prenoen.
Kad je rije o pisanju Hadisa u vrijeme Muhammeda,a.s., mora se priznati da je
o tome kod nas vrlo esto povrno pisano, a na momente i sasvim pogreno. Mnogi su
period Muhammeda, a.s., okarakterisali kao period pamenja hadisa, to je sasvim
pogreno. Istina je da se u to vrijeme Hadis vie prenosi usmeno, nego pismeno, ali to
apsolutno ne znai da on tada nije pisan. Hadis se i u vrijeme Muhammeda, a.s., dosta
pisao, ali mu, mora se priznati, nije posveena onakva panja kakva je posveena
Kur'anu, ili kakva mu je posveena nakon pojave apokrifnih hadisa. Uzrok takvom
odnosu ashaba prema Hadisu za ivota Resulullaha,a.s., treba prije svega traiti u
izrekama kojima on zabranjuje pisanje hadisa.1
Da bih podrobnije razradio zapoetu temu osjeam potrebu da se pozovem na
neke historijske faktove o samoj pismenosti Arapa to e ujedno biti i prvo poglavlje u
ovom radu.

O pismenost Arapa prije islama

Arapski narod prije objave Kur'ana slovi kao nepismen i neuk narod. Tako ih i
sam Kur'an opisuje: ''On (Allah) je neukima poslao poslanika jednog izmeu njih, da im
ajete njegove kazuje i da ih oisti i da ih knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj
zabludi''.2 Neki zapadni orijentalisti i pojedini arapski teoretiari su navedeni kur'anski
ajet sasvim pogreno shvatili. Oni tvrde da je arapski narod bio neuk to se tie vjerske
naobrazbe, a nije bio neuk u pisanju i itanju i drugim znanostima. Te tvrdnje pobija
Hadis Boijeg poslanika u kome Muhammed, a. s., objanjavajui navedeni kur'anski

) Mahmut Karali, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska misao, Starjeinstvo
Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Godite, IV, 1982, br. 48, str. 21.
2
) Kur'an, El-Dunija, 2.

ajet, opisuje Arape prije pojave islama na sljedei nain: ''Mi smo neuk narod, ne znamo
pisati niti znamo raunati''.3
Zbog svoje neukosti Arapi su u svojim svakodnevnim poslovima i prenoenju i
uvanju svoje kulture i tradicije mahom oslanjaju na memoriju i usmena prenoenja.
Poznato je, naime, da su mnogi od njih bili u stanju da zapamte pjesmu ili stih ma kako
dugaak bio nakon to ga jedanput uju, a poznato je da su pamtili loze svojih
plemenskih starjeina i pradjedova koja se protezala i po nekoliko stoljea unazad. Ta
njihova sposobnost se potvrdila i u prenoenju Hadisa nakon to su prihvatili islam.
Meutim, pored toga da su Arapi slovili kao neuk narod i to su se u svemu oslanjali na
usmeno prenoenje, meu njima je bilo i onih koji su znali itati, pisati raunati, i onih
koji su u rjeitosti i pjesnitvu doivjeli vrhunac, kakav do danas nije postignut.
Historijski je potvreno da je u treem stoljei nove ere bilo ljudi koji su znaajne
dogaaje svoga vremena pisali po kamenju, liu i kori drvea. Taj vid uvanja i
prenoenja povijesnih dogaaja naroito je bio prisutan na sjeveru Arabijskog poluotoka
meu arapskim plemenima koja su imala dodira sa Vizantincima i Perzijancima.4
Od ostalih dijelova Arabijskog poluotoka samo u trgovakim centrima kao to su
bili Mekka i Medina, pismenost je bila zastupljena onoliko koliko im je bila potrebna za
njihove svakodnevne trgovinske i druge poslove, i vrlo mali broj je bio onih koji su znali
itati i pisati. U takvom stanju islam zatie Arape i obavezuje ih na nauku i izuavanje.

Zapisivanje je poelo jo za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.

Ono to je poznato kod muslimana jeste da se hadis vie od jednog stoljea
prenosio samo pamenjem, odnosno nije se zapisivao. Ovakvo miljenje je ostalo skoro
pet stoljea, sve dok nije doao poznati islamski uenjak hadisa el-Hatib el-Bagdadi i
potvrdio da je zapisivanje hadisa poelo jo u vrijeme Allahovog Poslanika s.a.v.s.5
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao: "Pisao sam sve to bih
uo od Allahovog Poslanika s.a.v.s., eleci da to zapamtim, pa su mi Kurejije zabranile.
3

) Mahmut Karali, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska misao, Starjeinstvo
Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Godite, IV, 1982, br. 48, str. 21.
4
) Mahmut Karali, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska misao, Starjeinstvo
Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Godite, IV, 1982, br. 48, str. 21.
5
) www.medlem.spray.se/bismilla/str/text/terminologija%20hadisa.html/15. XII 2004./

Rekli su: "Zar pie sve to uje, a Allahov Poslanik je ovjek, pria i u srdbi i kada je
smiren?" Ja sam to spomenuo Poslaniku s.a.v.s., a on je pokazao prstom na svoja usta i
rekao: "Pii, jer tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, iz njih ne izlazi nita osim
istina."6
Prenosi se od Vehba ibn Munebbiha a on od svog brata da je rekao: "uo sam
Ebu Hurejru r.a. da kae: "Niko od ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi vie
hadisa od mene osim Abdullaha ibn Amra, jer je on zapisivao (hadise), a ja nisam."7
Postavlja se pitanje kako su ashabi mogli zapisivati hadise od Allahovog
Poslanika kada je od njega lino dola zabrana za to. Kae Poslanik s.a.v.s.: "Osim
Kur'ana nemojte od mene nita zapisivati, i ko je zapisao neto mimo Kur'ana neka to
izbrie."8
Ebu Hurejre r.a. kae: "Dok smo zapisivali hadise doe nam Allahov Poslanik
s.a.v.s. i upita: "ta to piete?" "Hadise koje smo uli od tebe" - odgovorismo. "Knjige
mimo Allahove Knjige?!" - ree Poslanik, pa nastavi - "Znate li da su oni prije vas otili u
zabludu, samo zbog toga to su uz Allahovu Knjigu pisali i druge knjige!" Upitali smo:
"Allahov Poslanie, hoemo li prenositi od tebe?" On odgovori: "Nema smetnje da
prenosite ono to kaem, a ko na mene namjerno slae neka pripremi sebi mjesto u
Dehennemu."9
Od El-Mutalliba ibn Abdullaha ibn Huntuba se prenosi da je rekao: "Zejd ibn
Sabit je doao kod Muavije i upitao ga za neki hadis, a ovaj naredi jednom ovjeku da mu
ga zapie. Zejd mu rece: "Allahov Poslanik s.a.v.s. nam je naredio da ne piemo nita od
njegovih hadisa", na to ovaj i izbrisa hadis."10
Allahov Poslanik s.a.v.s. je, kao to vidimo, i zabranjivao, a i naredivao
ashabima da zapisuju hadise. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je jedan ovjek iz Jemena
doao Poslaniku s.a.v.s. i rekao: "Napii mi Allahov Poslanie!" Poslanik s.a.v.s. ree:
"Napiite Ebu atu!".11

) Ebu Davud, Daremi, Ahmed

) El-Buhari, Et-Tirmizi, Ahmed
8
) Muslim, Daremi, Ahmed
9
) Ahmed
10
) Ebu Davud, El-Hatib, Ibn Abdil-Berr
11
) El-Buhari
7

Postoji li kontradiktornost?
Ono to se moe zakljuiti jeste da postoji kontradiktornost izmedu hadisa koji
nareuju zapisivanje Sunneta i hadisa koji to zabranjuju. Medutim, u sutini ne postoji
nikakva kontradiktornost, to vidimo iz izjava islamskih uenjaka. Neki od njih smatraju
da je zabrana zapisivanja hadisa prethodila dozvoli, pa prema tome zabrana je derogirana
dozvolom.12
Drugi smatraju da se zabrana odnosi na onoga za koga postoji bojazan da e se
osloniti na zapisivanje, a zapostaviti uenje hadisa napamet, a da se dozvola odnosi na
onoga za koga ne postoji bojazan. Tree miljenje je da se zabrana vee samo za vrijeme
objavljivanja Kur'ana iz bojazni da se ne pomijea s onim to nije od njega, a dozvola je
mimo ove situacije. Ili, da je zabrana samo za pisanje onoga to nije od Kur'ana zajedno s
Kur'anom, a dozvola je ako se zasebno zapisuju.13
Najispravnije miljenje, na koje dokazi upuuju, je da je zabrana bila u poetku,
a zatim je dola dozvola, jer je hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kae: "Napiite Ebu atu",
izreen za vrijeme osvojenja Mekke, osme godine po hidri.
Iz svih prethodno navedenih hadisa zakljuuje se da je zabrana zapisivanja
hadisa bila iz sljedecih razloga:
- iz bojazni da se ne izmijea Kur'an sa Sunnetom, a to je zbog injenice da su
ashabi zapisivali i Kur'an i hadis na jedan list ili predmet,
- iz bojazni da se ljudi ne pozabave Sunnetom a zapostave Kur'an jer mnogi
ashabi nisu jo bili nauili Kur'an napamet,
- da se sauva mo pamenja kod muslimana, jer oslanjanje na pisanu rije slabi
pamenje.14
Kasnije, kad su ashabi upoznali kur'anski stil i mogli razlikovati Hadis i Kur'ana,
a kada se broj ljudi koji znaju pisati poveao, Muhammed,a.s., dozvoljava pa ak i trai
od ashaba da piu hadis. U tom smislu je on izrekao mnoge hadise, a pred svoju smrt je
lino namjeravao da u pismenoj formi ostavi sie svojih izreka.
12

) www.islambih.org/ knjige/ hadis/ mustelah.htm/15.XII 2004./

) Ibid.
14
) Ibid.
13

Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. na samrti rekao: "Donesite

mi knjigu da vam napiem neto to e vam uz Kur'an biti dovoljna da ne zalutate."15
Nakon to su uli ove izreke mnogi su se ashabi angaovali na pisanju isabiranju
hadisa. Istina, na mnoge su prve izreke u kojima Muhammed,a.s., zabranjuje pisanje
ostavile vidan uticaj , tako da se dugo vremena nisu opredijelili za takav korak, naroito
su bili oprezni poslije smrti Muhammeda,a.s.

Korespodencija Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Sve vijesti ili hadisi, praksa ili sunnet Vjerovjesnika, razrauju uenje koje on
nudi, bilo posredno ili neposredno. Prema tome neosporno je da korespodencija
Vjerovjesnika,a.s., sa drugima ima takvo obiljeje te na taj nain sastavni je dio hadisa. 16
Ta njegova korespodencija moe se podijeliti u tri grupe:
1. predhidretsku
2. hidretsku
3. posthidretsku
Prema raspoloivim podacima dokumenata iz predhidretske korespodencije
ima nekolicina od koje, kako se smatra, najstariji dokumenat jeste pismo Vjerovjesnika
upueno po Daferu b. Ebi Talib, etiopskom vladaru, Njegusu u kome stoji: ''aljem ti
amidia Dafera i nekoliko muslimana s njim, pa kad ti doe smjesti ga!...''17
Historiari hadisa ije su preokupacije vezane za ovu problematiku, svrstavaju
samo jedan dokumenat, bar za sada u vrijeme hidretskog perioda kada se Vjerovjesnik,
za kojim je bila izdata potjernica od strane Kurejija, uputio prema Medini. Voa plemena
Beni Mudled je pokuao uhvatiti Poslanika,a.s., ali je on bio na nadnaravan nain
zaustavljen te je zatraio oprost. Tada mu je Vjerovjesnik dao garantno pismo i slobodu.
Ono to je posebno zanimljivo ali i veoma znaajno je, kako se spominje u nekim

15

) El-Buhari
) dr. Omer Nakievi, ''Korespodencija Vjerovjenika Muhameda (s)'', Glasnik Vrhovnog Islamskog
starjeinstva u SFRJ, Vrhovno Islamsko starjeinstvo, Sarajevo, Godite, XLVII, 1984, br. 6, str. 689-690.
17
) Ibid, str. 683.
16

izvorima, da je Vjerovjesnik, koji je bio Ummij 18, nosio sa sobom mastilo i pero, sastavni
dio obrazovanja i pribor pismenog komuniciranja. On je tada zamolio Ebu Bekra, dok
neki drugi izvori spominju, svoga osloboenog roba Amira b. Fuhejr, da napie pismo
kojim daje slobodu progonitelju Suraki.19
Posthidretska dokumentacija je veoma brojna i sadrajno raznovrsna jer tada se
pojavila sloenost poslova vrhovne administracije novoformirane zajednice koja je
zahtjevala direktno angaovanje vjerovjesnika Muhammeda,a.s., kao vrhovnog poglavara
u razradi nove ideje. Otuda mnogi vrhunski poznavaoci hadiskih naunih disciplina daju
hadisu openitije znaenje i sve to je vezano za linost Vjerovjesnika, njegov ivot i rad,
ukljuuju u hadis.20
Kad govorim o korespodenciji nemam namjeru da ukaem na brojnost hadisa iz
domena korespodencije Vjerovjesnika, nego da pokaem da se hadis u svom zaetku nije
samo usmeno prenosio nego da ima podloge da je i pismeno uvan i prenoen, jer
Poslanik,a.s., odmah pri dolasku u Medinu insistira na opismenjavanju graana gradske
drave, te na taj nain od strane ashaba registovali su se hadisi u manje ili vee zbirke jo
za ivota Vjerovjesnika.

Zbirke napisane u vrijeme Poslanika, s.a.v.s.

Nepobitna je injenica da su neki ashabi pisali hadise jo za ivota
Vjerovjesnika. Neki su to inili na temelju dozvole Vjerovjesnika, kao posebne dozvole
ili izuzetno, dok su to drugi radili iz linih pobuda. Kada je dato ope odbrenje za pisanje
hadisa, veina ashaba ubiljeila je one hadise koje su sabrali posljednjih godina
Vjerovjesnikova ivota. Razumije se da su to samo radili oni koji su imali sposobnost za
to. O tim malim zbirkama postoje i danas podaci. Njihova predanja, senedi, po svojoj
jaini i vrijednosti su razliita, Neka od njih su sasvim autentina. Broj sauvanih spisa i
18

) Prema dr. Omeru Nakieviu termin ''ummij'' upotrijebljen je u Kur'anu. Kur'anski tekst je sasvim jasan
i ne podnosi nikakvo dvojno tumaenje. Izraz ''ummij'' u Kur'anu podjednako znai i ima istovjetno
znaenje i kad se odnosi na Vjerovjesnika, a.s., i kad se odnosi na Arape i znai osobu koja ne zna itati ni
pisati i nita drugo. Na taj nain sud Kur'ana je i kraj heterogenoj interpretaciji termina ''ummij'' i
mjerodavan za razumijevanje ovog termina. Vidi: prof. dr. Omer Nakievi, Uvod u hadiske znanosti,
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1997, str. 34.
19
) dr. Omer Nakievi, ''Korespodencija Vjerovjenika Muhameda (s)'', Glasnik Vrhovnog Islamskog
starjeinstva u SFRJ, Vrhovno Islamsko starjeinstvo, Sarajevo, Godite, XLVII, 1984, br. 6, str. 684.
20
) Ibid, str. 689.

zbirki je neznatan, ali za nauku veoma znaajan, jeer su napisani za vrijeme Poslanika,a.s.
Iz njih se hadis dugo prenosio nakon smrti Vjerovjesnika. 21 Meu zbirke napisane za
ivota Vjerovjesnika spadaju:
1. Zbirka Seada b. Ubbada Ensarija
2. Zbirka Semure b. Dunduba
3. Zbirka Dabira b, Abdullaha
4. Zbirka Abdullaha b. Amra b. Asa
5. Kodeks propisa vjerovjesnika
6. Zbirka Abdullaha b. Abbasa
7. Zbirka Ebu Hurejra, odnosno Hemmama b. Munebiha
8. Zbirka Ebu Bekra
Ovdje bih se posebno osvrnuo na zbirku hadisa Abdullaha b. Amra b. Asa.
Ova zbirka poznata je u hadiskoj nauci kao najpouzdanija zbirka hadisa napisana
za vrijeme Vjerovjesnika, a.s. Ona je po rijeima Ibni Esira sadravala 1000 hadisa.
Zbirka nije sauvana u originalu, nego je sauvan njen sadraj u musnedu Ahmeda b.
Hambela. Smatra se najpouzdanijim historijskim dokumentom kao dokaz da je hadis
pisan i u vrijeme Poslanika, a.s. Poto je ova zbirka sainjena kao posljedica fetvi i
upustva Vjerovjesnika, a.s., njenom autoru Abdullahu, znai da je ona sasvim
autentina.22
.

Zakljuak
21
22

) prof. dr. Omer Nakievi, Uvod u hadiske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1997, str. 39.
) Ibid.

to se tie pismenosti Arapa, odnosno pisma u Arabiji ne postoji ni logiki ni

historijski dokaz da je u to vrijeme bilo mnogo ljudi koji su znali itati i pisati i da je
pismo bilo mnogo rasprostranjeno, niti pak da se pismo samo koristilo za najnunije
svrhe.
Zapisivanje hadisa je definitivno poelo jo za vrijeme Boijeg poslanika
Muhammeda, s.a.v.s, to potvruju, u razradi navedene, predaje te svjedoi kako zbirka
hadisa Abdullaha b. Amra b. Asa, tako i cjelokupna korespodencija Vjerovjesnika koja se
kao takva svrstava u hadis.
Razlog slabijeg pisanja hadisa u vrijeme ivota Vjerovjesnika su prve izreke u
kojima Muhammed,a.s., opravdano zabranjuje pisanje ostavile vidan uticaj , tako da se
dugo vremena nisu opredijelili za takav korak, naroito su bili oprezni poslije smrti
Muhammeda,a.s.

Literatura:
1. Omer Nakievi, Uvod u hadiske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo,
1997.

2. Mahmut Karali, ''Hadis i hadiske znanosti (pisanje i sabiranje hadisa)'', Islamska

misao, Starjeinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i
Slovenije, Sarajevo, Godite, IV, 1982, br. 48.

3. Omer Nakievi, ''Korespodencija Vjerovjenika Muhameda (s)'', Glasnik

Vrhovnog Islamskog starjeinstva u SFRJ, Vrhovno Islamsko starjeinstvo,
Sarajevo, Godite, XLVII, 1984, br. 6

4. INTERNET:
- www.islambih.org/ knjige/ hadis/ mustelah.htm
- www.medlem.spray.se/bismilla/str/text/terminologija%20hadisa.html

Sadraj:
1. Uvod...................................................................................................................2
2. O pismenosti Arapa prije islama........................................................................2
3. Zapisivanje je poelo jo za vrijeme Poslanika, s.a.v.s......................................3
4. Postoji li kontradiktornost?.................................................................................5
5. Korespodencija Vjerovjesnika, s.a.v.s................................................................6
6. Zbirke napisane u vrijeme Poslanika, s.a.v.s......................................................7
7. Zakljuak.............................................................................................................9
8. Literatura.............................................................................................................9