IVOT

JE5AN

i
R I MISAO

REC I M I S A O
X III kolo

318

Urednlk
BOSKO BOGETIC

PEDRO KALDERON DE LA BARKA

IVOT JE SAN

NASLOV O RIGINALA

Pedro Ca.ld.er6n de la Barca

L A VID A ES SUEftO

(1635)

Prevod
N IK O LA MILICEVIC

LIC A
BAZILIJJ5, poljski kralj
SIGIZMUND, knez
ASTOLFO. knez moakovski
KLOTALDO, starac
KLARIN, lakrdijaS
STELA, princeza
KOSAUHA, dama
Vojnicl, straarl, svirai, dvorjanlci, dame, sluge
Radnja se dogaa na poljskom dvoru, u nedalekoj tvravi
i u potju.

PRVI CIN
PRVA SCENA
(S jedne strane krScuito drdo, s druge fcula, a u njenom prizemtju je Sifli2mundoa tamnfca. Vrata su poluotvorena 1
okrenuta su oleaorima.
Radnja poinje u sumraku.
Rosavra, obuena u muiku odoru, pojavljuje se na vrhu
klisure i sitazi Za njom jilazi Klarin.)

Rosaura;

O Hipogrife*, o krilata zvijeri,

ti, koji leti naporedo s vjetrom,
kud e, o munjo bez ivoga sjaja,
ptico bez boje i ribo bez Ijuski,
skote bez pravog nagona prirodnog,
kroz labirinte ovih golih stijena
sre i juri i sam sebe kida.
Ostani ovdje, u tim planinama,
da ivotinje u tvom liku nau
svog Faetona, a ja, koja nemam
drugoga puta, osim onog samog
to mi ga daju zakoni sudbine,
slijepa i jadna sii u niz divlje
predjele ovog veliajnog brda,
kojemu sunce bora mrko elo.
0 Poljska zemljo, neljubazno prima
strankinju mene, jer na tvome pijesku
stope su moje krvlju upisane
1 tek to stigoh, patnje me susreu.

* Mitoloka ivoitnja, polu konj polu orao.

Znam, sudba moja to je jasno rekla,

no, ipak, jedno nesretno stvorenje,
zar je ikada nalo milosra?
Klarin:

Rosaura:

Ne reci jedno, nego dva stvorenja

i nemoj da me posve zapostavlja
kad tako cvili, jer ako udvoje
iz svoje zemlje poosmo sa sreom,
ako udvoje kroz muke i patnje
stigosmo ovdje, i ako udvoje
skotrljasmo se niz ovu planinu,
zar je pravedno da s tobom stradavam,
a kad se raun pravi, mene nema?
O moj Klarine, ne elim nikako
da te uvlaim u moje jadanje,
jer neu da ti oduzimam pravo
na svu utjehu, koju e imati
kad bude plak6 sam nad svojim jadom.
Jer mudrac ree da nam tugovanje
takav uitak prua te smo skloni
1da zlo i patnju ak prieljkujemo. I

Klarin:

Taj slavni mudrac sigumo je bio

pijana neka, koju bi trebalo
nalemat: poteno, pa bi onda
imao zato da kuka i cvili.
Nego, gospoo, to da uinimo,
ovako sami, posve izgubljeni
u pustoj gori i u ovo doba
kad sunce bjei spram drugog obzorja?

Rosaura:

Vidje li itko takvu udnu zgodu!?

No ako vid me ne vara zbog moje
napete mate, gle, u toj jezivoj
svjetlosti to jo danu preostaje,
sve mi se ini kao da nazirem
nekakvu zgradu.

Klarin:

II me elja moja
zabludom opi, il joj oblik vidim?

Rosaura:

Tu se, u stijenju, die prosta zgrada

i tako niska, te se ini kao
da jedva hoe da u sunce zirne,
a njena gradnja tako je nespretno
sva izvedena te izgleda ovdje,
podno tih stijena i strmih litica,
kS da se neka gromada sruila
odozgo s vrha.

Klarin:

Haj dmo, Rosauro!

Dosta gledanja! Sad bi boije bilo
da nas stanari, koji tamo ive,
ljubazno prime.

Kosattra,'

Ta pogledaj, vrata
(bolje bi bilo rei strana usta)
otvorena su, a iz njih, iznutra
navire tama, ko da je to mjesto
gdje no se raa.
(TJnutra zvone lanct.)

Klarin:

Boe, to to ujem!

Rosaura:

Mene proima sad led, sada vatra.

Klarin:

Cuj, lanci zvone? Nek mi glavu skinu,

ako to nije neka podla hulja
u tekoj kazni. Strah moj to mi kae.

Sigizmund (iznutra): Jao meni, nesretniku!

Rosaura:

Tuna li glasa! Evo, nove patnje.

I nove muke u dui me mue.

Klarin:

I novi strah.

Rosaura:

Klarine!

Klarin:

Sto je, gospo?

Rosaura:

Bjemo kud bilo od te strane kule!

Klarin:

Pravo da kaem, niti nemam snage

da nekud bjeim.

Rosaura:

Zar to nije neka

slabana svjetlost, to jadno drhtanje
ta blijeda zvijezda, koja izdiui
katkada sijevne, katkad zatreperi
te od nje ovo tamno boravite
jo mranije se ini? Ta po sjaju
zakljuiti se moe da je ovo
tamnica mrana, koja je grobnica
ivoga lea; jo i gore slutim:
tu ovjek lei u zvjerinjoj koi,
sputan u lance, a ta svjetlost mu je
jedina druba. No kad ne moemo
pobjei nikud, posluajmo malo
njegove patnje da znamo ta kae.
DRUGA SCENA

(Otvaraju se vrato i ukasruje se Sifjizmun, okovan u lance

i obuen u koiuh. V ftuti je svjetlost.)

Sigizmund:

Jao meni, nesretniku!

Kad me bijes va tako slama,
o nebesa, znati hou,
rodivi se kakvu zlou
ja ispoljih prema vama?
No ve time to sam roen
znam kakvim sam zlom pogoen.
Zato dobar razlog vodi
vau strogost moram rei
jer ovjekov grijeh najvei
u tome je to se rodi.
Jedina su moja htijenja,
o nebesa: zbog svog mira

10

elim znati (bez obzira

na taj zloin mog roenja)
da 1 jo ime vas uvrijedih,
te me takva kazna slijedi?
Jer i drugi roeni su
kao i ja to svi znate
pa ih mnoga dobra prate,
koja meni dana nisu.
Pti u gnijezdu se izvali
i im bude pun biserja,
aren kao cvijet od perja
i krilati buket mali,
odmah leti leta laka
kroz odaje bistra zraka
i ostavlja blagostanje
svoga gnijezda u stablima,
a ja vie due imam,
no slobode mnogo manje.
Zvijer se rodi: kou istu
im joj ospu pjege divne
to se kao zvijezde ine
(zahvaljuju umnom kistu),
po nagonu svom je ona
ve opasna i smiona
i, okrutna prema svima,
po svom labirintu hara,
a ja, s mnogo vie dara,
ja slobode manje imam.
Doe riba to ne die,
roena u mulju sama;
im, k6 brodi u ljuskama,
morem pone da se njie,
s valima se poigrava
i slobodno premjerava
prostor u svim smjerovima,
plivajui gore-dolje,
a ja, s darom ljudske volje,
ja slobode manje imam.

11

Potok tee, guja duga,

meu cvijeem to se svija
i doim ta sjajna zmija
kroz cvjetnjake zavijuga,
ve uborom punim sree
blagodarno slavi cvijee
i to polje to ga prima
da po njemu teku bjei,
a ja, to za viim teim,
ja slobode manje imam.
Kad me prome jad taj hudi,
kao vulkan gorim cio
i srce bih svoje htio
iupati van iz grudi.
Tko i zato tako sudi
i otima ovdje nama
naa ljudska prava sama,
povlastice i nagrade
to ih nebo vodi dade,
ptici, zvijeri i ribama?
Rosaura:

Njegove rijei u meni su

strah i samilost izazvale.

Sigizmund:

Tko je sluao moje rijei?

Je li Klotaldo?

Klarin (potiho, svojoj gospodarici):

Reci mu da.
Rosaura:

O, to je jedno jadno bie,

to je pod ovim hladnim svodom
slualo tvoje bolne rijei.

Sigizmund (zgrabivi je):

Sad u ti ovdje smrt zadati
da ne bi znala da ja znadem
da su ti jadi moji znani.

12

I samo zato jer si ula

to sam zborio, smrvit u te
ovim rukama mojim grubim.
Klarin:

Ta ja sam gluh i nita nisam

mogao uti.

Rosaura:

Ako ima
u sebi srca, bit e dosta
da padnem tu pred tvoje noge
i krivnju svoju da okajem.

Sigizmund:

Tai glas tvoj me ie umekao

prisutnost tvoja sputala"me
i obzir tvojjne.uzbudio.
Tko si? Iako ja ti ovdje
veoma malo znam o svijetu,
jer ova kula ubitana
za me je zipka i grobnica;
iako sve od svog roenja
ne vidjeh nigdje nita drugo
osim pustoi ove divlje
u kojoj bijedan ivot ivim
kao nekakav ivi mrtvac,
ko ivi kostur koji hoda;
iako nikad nikog ne uh
osim jedinog jednog stvora
koji zajedno sa mnom pati
i preko kojeg znadem vijesti
0 nebesima i o zemlji,
iako e me u svom strahu
nazvati ljudskim udovitem,
jer uistinu nisam drugo;
il ovjek sam u liku zvijeri
il zvijer u liku ovjejemu,
premda sam u tim nevoTjama
uio znanost politiku,
a uile me divlje zvijeri
1 ptice, koje nebom lete,
pa i zvijezde sam promatrao

13

kako lagano nebom teku,

no ti si dosad stvor jedini
koji si bijes moj obuzdao
i zaudio oi moje
i sluhu mome ugodio.
I svakog puta kad te vidim,
divljenje moje izaziva
i to te vie ovdje gledam
sve vie elim gledati te.
Ta mora da su moje oi
i bolesne i nezasitne,
jer iako im pie skodi,
sve vie za tim piem ude.
Znam, gledanje mi smrt zadaje,
a ja umirem da te vidim.
Pa, nek lejdinLi-nfik. umrem,
ako vidjeti znai mrijeti,
jer -ne znam to bi bilo sa mnom
kad vidio te ne bih vie?
O, bilo bi od smrti gore
trpjeti bol i jad i srdbu,
jer ja znam dobro to je ivot
[7 sudim da je posve isto:
Nesretnom stvoru ivot dati
^ili sretnika usmrtiti. \
Rosaura:

Puna uenja dok te gledam,

puna divljenja dok te sluam
nit znam to bih ti mogla rei
nit to bih mogla da te pitam;
jedino slutim: nebo me je
dovelo danas u te strane
da bi me malko utjeilo,
ako utjeha to je neka
kada nesretnik jean sretne
drugoga jo nesretnijega.

14

Priaju: bio neki mudrac

toliko bijedan i nevoljan
da se hranio samom travom
to ju je poljem pobirao.
I sam je sebi govorio:
Ima l' ikoga jadnijega
od mene jadna na tom svijetu?
A kada se je osvrnuo,
opazio je iza sebe
drugog mudraca kako skuplja
listove to ih on odbaci.
I ja sam tako tugovala
zbog sudbe svoje na tom svijetu
i upravo kad htjedoh rei:
Ima li neko drugo bie,
koje crnja sudba prati?
odgovor si mi, evo, dao,
jer kad razmislim malo bolje
vidim da skuplja patnje moje
i od njih svoju radost gradi.
I ako zbiija moji jadi
na utjehu ti mogu biti,
sluaj ih dobro i uzimaj
za se sve ono to bi meni
suvino bilo. Ja sam ...

TRECA SCENA
Klotaldo, vojnld, Sigizmund, Rosaura, Klarin.

Klarin (iznutra): O vi, uvari ove kule,

koji ste zbog sna ili straha
pustili ovo dvoje ljudi
da silom prodru u tamnicu ...
Rosaura:

Opet me nova zebnja hvata.

15

Sisrizmund:

To je Klotaldo, moj pazitelj.

Zar nema kraja jadu mome?

Klotaldo:

Oprezno, brzo, navalite,

ne dozvolite da se brane,
zarobite ih il ubijte.

Glasovi iznutra: Izdajal

Klarin:

O uvari kule,
to dozvoliste da uemo,
ako postoji kakav izbor,
zarobite nas, to je lake.

(Ulazi Klotaio s vojnicima: on u ruci ri kuburu, a svima

su maskirana Uca.)

Klotaldo (potiho, vojnicima dok ulaze na scenu):

Brzo, pokrijte dobro lica,
jer nitko ne smije poznati vas
kada ovamo ulazimo.
Klarin:

Gle, i ovdje se maske nosel

Klotaldo:

O vi, koji ste u neznanju

prekoraili preko praga
u ovo mjesto zabranjeno
protiv naredbe kralja naeg,
koja nam strogo zapovijeda
da nitko ovdje ne smije prii
n: pogledati udno udo
to ga peine ove kriju,
dajte oruje i ivote,
il e kubura izbaciti
svoje otrovne dvije kugle,
a uzduh e se prestraiti
od njene vatre ubojite.

Sigizmund:

O gospodaru tiranine,
prije nego ih ti uvrijedi,
hou da ivot moj postane
plijenom tih negva nemilosnih;

16

jer u njima u (slava bogu!)

sebe samoga rastrgati
rukama svojim i zubima
meu stijenama ovim, prije
nego nesreu njinu ujem,
i uvrede im nanesene.
Klotaldo:

Ako_si svjestan,_Sigizmunde,
da su nesree tvoje takve
te s i po sudu neboskome
'umro jo prije neg si roen,
ako si svjestan da su lancT
uzde to tvoju zlou steu..
kota to tvoju nagiost dri,
zasto e Tako ispravas?
(Vojnicima):

U ovu tijesnu izbu s njime

i zatvorite za njim vrata!
Sigizmund:

O nebesa! Pravedno je
to mi slobodu oduzeste,
jer ja bih rado kd div kakav
ustao da se s vama borim,
i da bih suncu polupao
sva sjajna stakla i kristale
ja bih na hrpe od kamena
dizao brda od jaspisa.

Klotaldo:

A, moda zato danas pati,

to ostvariti to ne moe.

(Prilazi nekoKko vojnika 1 odvode Sigizmunda u njegov

zatvor.)

CETVRTA SCENA
Klotaldo i vojnici, Rosaura, Klar

Rosaura:
i Z lvot Je san

Poto uvidjeh da te mnof

oholost vrijea, nema dr

17

moram ponizno da te molim

da mi potedi ivot ovaj
to ti do nogu prostrt lei
i nek te gane milosre,
jer to bi bila strana strogost
biti jednako nemilostan
spram oholosti i blagosti.
Klarin:

Ako li srce tvoje ganut

ne moe Blagost ni Oholost,
o kojima se bezbroj puta
govorilo i predstavlj alo
u crkvenim prikazanjima,*
ja, koji nisam blag ni ohol,
ve po sredini, molim ti se,
prui nam pomo i zatitu.

Klotaldo:

Alo!

Vojnici:

Izvolte ...

Klotdldo:

Obadvoma
skinte oruje i oi im
veite dobro, da ne vide
ni kuda e, ni kako ii.

Rosaura:

Evo mog maa, i jedino

tebi ga mogu uruiti,
jer, vidim, ti si ovdje glavni
a ja ne elim da ga predam
nekome tko je beznaajan.

Klarin:

A moj je takav da ga mogu

najgorem dati. (Jednom vojniku):
Uzmite ga . ..

*
I sam Caldern je napisao velik broj crkvenjh dram
(autos sacramentales) u kojima su apstraktna lica: Oholost,
Blagost, Vjera, Nada, Milosre itd.

18

Rosaura:

I moram 11 da umrem, evo,

dajem ti na ast ovaj zalog,
koji bi mog6 biti cijenjen
zbog gospodara koji ga je
pasao nekad: i molim te
uvaj ga dobro, jer, iako
ne znam kakva je u njem tajna,
znam sigurno da u tom mau
neko se udno udo krije,
jer samo s njime evo dooh
u Poljsku zemlju da osvetim
uvredu jednu.

Klotaldo (sam sa sobom): O nebesa!

Sto se to zbiva? Gle, osjeam,
muka mi neka srce stee,
u glavi mi se neto muti.
(Glasno):

Tko ti ga dade?
Rosaura:

Jedna ena.

Klotalo:

Kako se zove?

Rosaura;

Njeno ime
ne mogu rei.

Klotaldo:

Kako znade,
da se u njemu tajna krije?

Rosaura:

Onaj tko mi ga dade ree:

Putuj u Poljsku i uznastoj
svim sredstvima i nainima
neka ti ovaj ma primijete
mnogi prvaci i plemii,
netko e od njih, kad ga vidi,
zavoljeti te i uvati,
ali mi ne htje rei ime,
boje se da je moda mrtav
taj o kojem je govorila.

i*

19

Klotaldo (sarn sa sobom):

O, sveti boe! Sto to ujem!
Ne mogu nikako da shvatim;
je li to stvarnost istinita
ili su puste sanjarije?
Taj ma sam jednom poklonio
lijepoj djevojci Violanti
i rekao joj da e onaj
tko ga ponese o svom pasu
u meni nai dobrog oca,
a ja u njemu dragog sina
i odanoga prijatelja.
0 jadna mene! to da radim
u toj pomutnji udnovatoj:
mjesto da onom tko ga nosi,
taj ma donese spas i pomo,
nosi mu evo jadnu propast,
jer eto, ve je po zakonu
na smrt osuen. Kakva zbrka!
Kakva li alost? Kakav udes!
Ovo je sin moj, sumnje nema,
jer svi se znaci posve slau
s osjeanjima srca moga,
koje iz grudi navaljuje
1 hoe vani, da ga vidi,
ali ne moe da razbije
tvrde katance i okove
zato, k6 jadni zatvorenik
kad uje agor na ulici
pa proviruje kroz prozore,
i moje srce, ne znajui
to se deava u toj larmi,
na oi ide (jer oi su
prozori grudi) i kroz njih se
izlijeva vani u suzama.
Sto da uradim? O nebesa,
pomozite mi! Jer ako ga
odvedem kralju, to je isto

20

ko da ga, jadan u smrt vodim.

A da ga sakrijem i zatajim,
ni to ne mogu, jer se zakleh
da u zakonu vjeran biti.
Tako sam, eto, posve raspet:
s jedne me strane vue Ijubav,
a s druge unost. No tko sumnja?
Zar vjemost kraiju nije prea
i od ivota i od asti?
I zato_ neka ivi- ujernost,
a sin nek umre!
Tu jo treba
dodati i to to mi ree
da je doao izdaleka
uvredu neku da osveti,
a tko j uvrijeen, nije astan,
1 taj ne moe sin mi biti,
nit je mogue da u njemu
tee krv moja plemenita.
No s druge strane treba znati
d_a.je ast. krhka i ranjiva
i da je ak i daak vjetra
katkada moe okaljati,
a onaj koga zlo zadesi
te ast'izgubi, to bi vie
mogao za nju uiniti,
ako je zbilja aatan avjek,
ve ako pode da je trai
ne plaei se opasnosti,
koje vrebaju sa svih strana?
A taj je sve to uinio
i nema su.mn.je: to je sin moj,
pravi izdanak moje krvi,
kad pokazuje takvu hrabrost.
I eto, kad se ovjek nae
raspet izmeu dvije sumnje,
najmudrije je izabrati
zlatnu sredinu, A to znai
otii kralju i rei mu:

21

Evo mog sina i ubij ga.

Moda se ipak kralj smiluje
na moju ast i moju vjernost,
pa ako li ga tako spasim,
poi u s njim i pomoi mu
uvredu svoju da osveti.
No ako kralj u svome sudu
ostane strog i neumoljiv
te ga ubije, umrijeti e,
a nee, jadnik, ni saznati
da sam mu otac.
(Rosauri i Klarinu).

Hajte, stranci,
poite sa mnom, ne bojte se
ako vam u zlu drutvo manjka,
jer, mislim, nema veeg jada
to kad se netko tako nae
izmeu smrti i ivota. (Izlaze.)
PETA SCENA
(Salon u kraljevskom dvoru. S jedne strane ulaze Astolfo i
vojnicl, a s druge infantkinja Stela i vorsfce dame. Vojna
muzika i pozdravne salve.)

Astolfo (Steli):
Kad se pojave vae oi
divne i sjajne ko komete
pravo je da se salve glase,
da jee trube i bubnjevi,
da poju ptice i fontane.
Tako vas, gospo, pozravljaju,
topovi snani ko kraljicu,
umilne ptice kao Zoru,
a zvonke trube ko Atenu,
i cvijetovi ko divnu Floru,
jer vi ste sjajna poput dana
koji razgoni tamu noi,
vi ste mi Zora u radosti,

22

u miru vi ste moja Flora,

u ratu ste Palas Atena*
i kraljica u mojoj dui.
Stela:

Ako se rije izgovorena

sa djelovanjem Ijudskim mjeri,
vrlo ste loe izabrali
sva ta laskanja umiljata,
jer vas izdaju i poriu
sva ta ratnika vaa slavlja
protiv kojih se uvijek borim,
jer sve se bojim, ne slae se
tolika slatkost vaih rijei
s okrutnostima koje gledam.
I znaj teL to4e.j]odlo djelo,
dostojno samo divlje zvijeri,
'aTvijesno mui i ubjja.

Astolfo:

O, slabo ste obavijeteni,

Stela, kad tako sumnjiavo
mjerite moja osjeanja,
i zaklinjem vas, posluajte
da vam ponovim cijelu priu,
i vidjet ete da sve znadem.
Kad je umro Astorg trei
ostale su mu dvije keri,
(jedna je meni ivot dala,
a druga vama), no na prijesto
tad je doao Bazilije.
A l' neu da vam dosaujem
stvarima, koje nisu vane,
Klorilena, vaa majka
fTfi^agospa, koj a s%da
u onom boljem carstvu ivi,
pod'baidahinom punim zvijezda,
starija bjee; vi ste njena

* Palas Atena (Palada Atena) je boginja rata, a Flora

boginja cvijea.

23

odana kerka; druga od njih

m oja je majka, vasa tetka,_
dohra i lijepa ReciiunHa
(neka je dugo bog poivi);
ona u Moskvu bie udata
ii3 5 e a XDdL.No, gospoo,
da se vratim o na poetaK.

Tai FBaziliieTlkoii ve se
"primie kraju svoga vijeka
bio je vie gklon nauc-i
nego enarna. Jednog dana
'osta udqyac_j bez djece,
te sada meni iJl vama
pTestoIJe treba da pripadne.
Vi istiete da ste kerka
starije sestre, no ja mislim,
premda je moja mati mlaa,
da_ ko mukarac itnam prednost.
Nae smo elje i namjere
ve izrazili naem stricu,
a on je reko da bi htio
izmiriti nas, i zato smo
ovamo doli, da ujemo.
Zbog svega toga poao sam
na put iz Moskve i doao
tu, u daleku Poljsku zemlju,
ne hote da vam rat navijestim,
a vi ga meni navijestiste.
O, da bi sveta ljubav dala
i narod, mudri zvjezdoznanac,
neka postupi tako s nama
i neka bude odreeno
da vi kraljicom postanete,
no kraljicom po mojoj volji,
da vam na veu ast i diku
Bazilij svoju krunu dade,

24

vrlina vaa dati e vam

sjajne uspjehe i trijumfe,
a moja Ijubav carstvo svoje.
Stela:

Na tako sjajna udvaranja

ne mogu, a da ne uzvratim
istim nadama i eljama,
i veoma bih sretna bila
kad bih dobila carsku krunu
i da je onda vama dadem.
No moju ljubav prema vama
ipak progoni jedna sumnja
jer vae rijei ne slau se
s tom malom slikom koja visi
o vaem vratu.

Astolfo:

O ne, gospo,
ja u vam sve to objasniti...
No sad ne mogu, jer ve zvone
bubnjevi zvuni. Kralj dolazi.
(uju se bubnjevi.)

SESTA SCENA
(Ulazi kralj Bazilije s pratnjom.)

Stela:
Astolfo:
Stela:
Astolfo:
Stela:
Astolfo:

Ueni Tales . ..
mudri Euklides,
to me zvijezdama,
meu planetima ...
danas caruje .. .
danas gospoduje ...

25

Stela:
Astol/o;
Stela:
Astolfo:

te im kruenja ...
i nebeske pute
ti opisuje
i mjeri i slijedi,

Stela:

dozvoli da se sasvim blago ...

Astolfo:

dozvoli da se umiljato ...

Stela:

oko tebe ko brljan vijem ...

Astolfo:

pred tvoje noge krotko bacim.

Bazilije:

Dajte mi ruke, djeco moja,

i vjerujte, kad tako vjerno
i s tako arkom odanou
odazvaste se mom pozivu
oboje ete ovdje biti
i jednaki i zadovoljni.
I tako eto, dok priznajem
da su me ljeta nadvladala,
jedino od vas sada molim
da paljivo me sasluate,
a moj e govor sam po sebi
divljenje vae izazvati.
Vi ve znate (o, posluajte,
vj, ljubljena djeco moja,
vi, dini ljudi poljskog dvora,
i vi, vazali i roaci
i odani nam prijatelji)
ta svi vi znate da u svijetu
po uenosti ja zasluih
ugledan naziv uenjaka,
jer kist, dostojan Timanta
i mramor, dostojan Lisipa
po cijelom svijetu proslavie
Bazilijevo slavno ime,

26

kojemu nee nauditi

ni zaborav, ni brzo vrijeme.
Vi znate da od svih znanosti
najvie volim i potivam
matematiku profinjenu.
Zbog nje sam esto naputao
druge nauke i uenja.
Kad na ploama svojim gledam
prisutna djela i novosti
buduih dana, tad uivam
to vrijeme nee ast imati
da otkriva to ja ve otkrih.
Krugovi* ovi snjeno-bijeli,
ovi zastori ista stakla,
kroz koje jasno sunce sija
i koje mjesec u svom hodu
zrakama cijepa i prelama,
ovi svjetovi od dijamanta
ovi globusi od kristala,
to ih bezbrojne zvijezde krase
i mnoga zvijea opsijedaju,
oni su predmet mog uenja,
u toku mnogih dugih ljeta.
Oni su moje divne knjige,
gdje na papiru od dijamanta,
na listovima od safira
veliko nebo upisuje
slovima jasnim djela naa
pa bila tetna il korisna.
Sva ta znamenja neobina
s takvom lakoom ja vam itam
da svojim duhom slijedit mogu
svim pravcima i putevima
njihova brza okretanja.
O, kad bi nebo htjelo, prije
nego li genij moj objasni
njegove mee i rubove
i listove mu ispisane,
* Mlsli se na astronomske krugove.

27

i mene sama pogaziti

i da u, baen pod noge mu,
(o, s kakvim stidom to kazujem'j
prosuti svoju sijedu bradu
ko ilim, neka po njoj gazi.
A tko u zlo da ne vjeruje
i to u zlo to sam ga otkri
naukom svojom, gdje i ljubav,
vlastita ljubav sudjeluje.
I tako eto, vjerujui
u znake sudbe boanstvene
koja mi ova zla navijesti
u zlokobnome proroanstvu,
odmah odluih da zatvorim
tu ivotinju, koju rodih,
da vidim da 1 se mudrost moe
suprotstaviti volji zvijezda.
Prvo oglasih na sve strane
da je kraljevi roen mrtav,
a onda dadoh da se tamo
u planinama kula gradi
meu vrletnim hridinama
gdje svjetlost jedva moe doi,
jer obelisci divljih stijena
prijee joj pristup u te strane.
A teke kazne i propisi,
to javno bjehu objavljeni,
kazivahu da nitko ne smije
pristupiti na ono mjesto.
Sve to, dakako, zbog razloga
0 kojima sam govorio.
Eto, Sigizmund tamo ivi
ubog i jadan i zatoen,
samo Klotaldo moe k njemu
da s njim govori, da ga vidi.
On mu je bio uiteljem
1 nauke mu predavao
i mudra znanja svete vjere,
jer on je bio i ostao

30

jedini svjedok zla njegova.

U tome svemu tri su stvari:
prva je od njih, o Poljaci,
to ja sve vas toliko cijenim,
te htjedoh da vas oslobodim
od svih nasilja i nepravdi
takova kralja, tiranina,
jer ne bi bio astan vladar
onaj, koji bi svoju zemlju
takvoj nevolji prepustio.
Druga je stvar to treba znati:
kad bih ja tako oduzeo
vlastitoj krvi ono pravo
to joj ga dae u batinu
zakoni ljudski i boanski,
to ne bi bilo sveto djelo,
jer nema zakona to kae,
ako spreavam nekog drugog
da bude tiran. i zloinac,
da ja sam mogu takav biti,
jer ako li pretpostavimo
da je Sigizmund sklon nasilju
i ako sprijeim njegov zloin
time u sam u zloin pasti.
A posljednja i trea stvar je:
to sam, ini se, pogrijeio
kad tako lako povjerovah
u spomenuta predvianja;
jer iako ga zle sklonosti
vuku u propast i nevolju,
moda ga nee nadvladati,
jer i sudbina najgroznija
i sklonosti najsurovije
i zvijezda od svih okrutnija
samft naginju ljudiku voljii,
a ne.sile j e na~lie~Hne.
I tako, raspet i pun sumnji,
izmeu dvije mogunosti

31

ja se odluih za rjeenje
koje vas moe zauditi.
Sutra u odmah Sigizmunda,
a da i ne zna da je sin moj,
ni kralj va, dakle, sutra u ga
tu na prijestolje postaviti,
a to znai, na moje mjesto,
i nad vama e vlast imati,
a vi svi ete preda nj doi
i zakleti se na poslunost.
Iz toga evo tri zakljuka,
to proizlaze iz tri stvari
0 kojima sam govorio:
Prvo: ako se on pokae
plemenit, mudar i razborit
1 ako tako opovrgne
sva ona loa predvianja
to je sudbina o njemu rekla,
vi ete tada u njem nai
svog zakonitog kraljevia,
koji je dosad boravio
u dvorovima zle planine,
u drutvu divljih ivotinja.
Drugo: ako li bude nadmen,
svojeglav, drzak i okrutan
i ako pusti uzde strasti
tada u, kao dobar otac,
dunosti svoje izvriti.
Naime, ja u, kao vladar,
kog nitko nije pobijedio,
njega liiti svake vlasti
i kad ga bacim u tamnicu
to vie nee biti zloin
ve kazna, posve zasluena.
A trea stvar je: ako bude
kraljevi takav kako rekoh,
budui da vas arko volim,

32

o, podanici moji vjerni,

vladare u vam tada dati
dostojne krune i mog ezla.
To su neaka mojih dvoje,
koji e, kada svoja prava
ujedine, i kad se veu
svetim obredom na vjenanju,
postii to su zasluili.
To, kao kralj vam nareujem,
to, kao otac od vas traim,
to vas, ko uen ovjek molim,
i to vam kao starac kaem.
Jer Seneka. Spanjolac, ree
da je kralj sluga svog kraljevstva,
zatoT~kao skroman sluga
ja vas to molim i preklinjem.
Astolfo:

Ako ja moram na sve ovo

odgovor dati, kao onaj,
koji je glavni u toj stvari,
u ime svih u onda rei:
neka Sigizmund doe ovdje,
on na to ima puno pravo,
budui da je tvoje dijete.

Svi:

Daj nam naega kraljevia,

i traimo da kralj nam bude.

Bazilije:

Mnogo vam hvala, podanici,

ja cijenim vau susretljivost.
A sad u sobe otpratite
neake moje, moju nadu.
Sutra e opet biti s vama.

Svi:

Da ivi kralj na Bazilije!

(Svi izlaze pratei Stelu i Astolfa; ostaje samo kralj^

3 2ivot Je san

SEDMA SCENA
(ZJlaze Klotaldo, Hosoura, Klarin.)

Klotaldo (kralju): Mogu li s tobom govoriti?

Bazilije:

Dobro doao, moj Klotaldol

Klotaldo:

Iako uvijek, kad dolazim

da se poklonim tebi ovdje,
osjeam ast i zadovoljstvo,
ovoga puta, gospodaru,
sudbina tuna i opaka
suprotstavlja se mojoj srei.

Bazilije:

Sto je, Klotaldo?

Klotaldo:

Gospodaru,
nesrea jedna zaesi me
uprav u asu kada miljah
da e to biti srea za me.

Bazilije:

Nastavi samo.

Klotaldo:

Ovaj mladi,
u svom neznanju il drskosti,
ue u kulu, gospodaru,
i vidio je kraljevia ...

azilije:

Ne brini nita, moj Klotaldo.

Da je to bilo drugog dana,
vjeruj, ne bi mu dobro bilo,
no ve sam tajnu objavio,
pa nije vano to zna i on.
Nego, kasnije doi k meni,
mnoge ti stvari moram rei,
koje e za me napraviti,
jer ti e biti izvrilac
najudesnijeg dogaaja,
to ga je ikad svijet vidio.

34

A tim Ijudima sve opratam,

jer njih kazniti znailo bi
nemarnost tvoju da kanjavam.
Klotaldo:

O, ivio mi sto vijekova,

moj gospodaru!
OSMA SCENA

Klotaldo (sam sa sobom): Nebo ade

i ovo zlo se dobro svri.
Pa kad je tako, nikom neu
kazati da je ovaj momak
moj sin roeni.
(Glasno):

Dakle, stranci,
sad ste slobodni.
Rosaura:

O, sto puta
noge ti cjelivam i pazim.

Klarin (za sebe): Ja mijenjam samo jedno slovce

i mjesto pazim, ja ih gazim,
a jeno slovce vie, manje,
to prijatelji ne gledaju.
Rosaura:

Ti si mi ivot poklonio
i jer sam iv zahvaljujui
tvojoj dobroti, gospodine,
od sada tvoj u sluga biti.

Klotaldo:

To to ti dadoh, nije ivot,

jer ovjek roda plemenjta,
kgcf je~ uvrneden. on ne i.vij
a ti sam si mi kazivao
da si doao izdaleka
uvredu neku da osveti,

35

stoga ti nisam ivot dao,

jer ga ti nisi ni imao:
okaljan ivot nije ivot.
(Sam za sebe):

Moda ga moje rijei bocnu,

pa e mi rei svoju tajnu.
Rosaura:

Rado priznajem da ga nemam,

premda ti mi ga sada dade,
no, ja se nadam, osvetom u
tako ast svoju osvjetlati
da e se tada i moj ivot
moi nazvati tvojim darom.

Klotaldo:

Evo ti vraam svijetlu sablju,

znam, dovoljna e ona biti,
kad je u krvi dumanina
svoga okupa, da osveti
uvredu tvoju, jer ta sablja,
koja je jednom bila moja
(naime sad u ovo vrijeme,
dok ti je bila oduzeta),
ona e znati da se bori.

Rosaura:

U tvoje ime ja je paem

i njoj se kunem na osvetu
pa makar kako moj protivnik
svemoan bio.

Klotaldo:

A je 1 zbilja
toliko snaan k6 to veli?

Rosaura:

Toliko, te se ne usudim
da ti ga kaem, a ne stoga
to ja ti ne bih povjerio
i najvanije svoje stvari,
ve da se ne bi ta dobrota,
koju mi evo ukazuje,
okrenula na moju tetu.

36

Klotaldo:

Naprotiv, mislim da bi time

sasvim me za se pridobio,
jer bi nestalo mogunosti,
da protivnika tvog pomognem.
(Za se):

O, kad bi samo znao tko je!

Rosaura:

Eto, da ne bi pomislio,
da povjerenje to ne cijenim,
na koncu konca rei u ti:
moj protivnik je nita manje
nego Astolio, knez moskovski.'

Klotaldo (za se): (Kako da svladam ovu patnju,

jer vidim da
mnogo vea
nego to mogdh zamisiiti.
Ali, da sluaj raistimo.)
(Glasno).-

Ako si ti u Moskvi roen,

onaj koji je tvoj gospodar
nije te mog6 uvrijediti.
Vrati se, dakle, svome gradu
i ostavi se ove srdbe
koja te mui.
Rosaura:

Dobro znadem,
iako bjee moj gospodar,
mogao me je uvrijediti.

Klotaldo:

Nije mogao, iako je

moda u bijesu i drskosti
stavio svoju ruku na te.
(Za se):

O, nebesa!

37

Rosaura

Mnogo vea
uvreda mi je nanesena.

Klotaldo:

Pa reci to je. Jer sigurno

ne moe biti nita vea
nego je mogu zamisliti.

Rosaura:

Dobro, rei u, samo ne znam

s kakvim te to tovanjem gledam
i s kakvim ti se arom divim,
te nemam snage da ti kaem,
da to odijelo to ga nosim
zapravo znai zagonetku,
jer onaj tko ga nosi nije
ono to misli. Sad rasudi,
ako li nisam to izgledam,
i ako je Astolfo doo
da se oeni lijepom Stelom
je li me mogo uvrijediti?
Eto, time je sve reeno.
(Izlaze Rosaura i Klarln.)

Klotaldo:

Nu ekaj .. . stani. . . posluaj me!

Kakva je ovo udna zbrka,
koju ni mudrost da rasplete?
I moja ast je okaljana,
neprijatelj je vrlo moan,
ja sam podanik, ona ena;
neka mi nebo put pokae,
ako i ono neto moe,
jer je u tako grdnom mraku
i samo nebo tamna slutnja,
a eijeli svijet je udovite.

38

DRUGI ClN
PRVA SCENA
(Salon u kraljevskoj palai.)
Bazilije, Klotaldo

Klotaldo:

Sve, kakogod si naredio,

izvrio sam, gospodaru.

Bazilije:

Priaj, Klotaldo, kako bjee.

Klotaldo:

Evo, ovako, gospoaru:

uspavljujuim jednim sredstvom,
koje bijae pripremljeno
od raznih tvari, sve onako,
kd to si bio naredio,
a mijeajui neke trave,
koje imaju takvu snagu,
te odmah uzmu i pomute
i obeznane pamet ljudsku
a ovjek, koji to popije
postane kao ivi mrtvac,
bez snage i bez osjeaja ...
Ne treba da vam dokazujem,
da su mogue takve stvari,
to nam je esto, gospodaru,
samo iskustvo pokazalo.
Ta, svima nam je dobro znano:
medicina je danas puna
prirodnih tajni, jer sve ivo,
sve trave, biljke i kamenje
imaju svoja tajna svojstva,

39

pa ako ljudska zloa znade

pripremiti i sto otrova
koji s lakoom ubijaju,
kakvo bi onda udo bilo,
ako se mogu napraviti
otrovi koji uspavljuju?
I, prema tome, nema smisla
sumnjati je li to mogue,
jer te su stvari bezbroj puta
iskustvom naim iskuane ...
I, tako eto, s tim napitkom,
to smo ga pomno pripravili
od cvijeta maka i bunike
i opijuma siao sam
do Sigizmunda u tamnicu.
Prvo sam s njime popriao
0 knjigama i ljudskom znanju,
u kojem ga je pouila
priroda brda i nebesa,
a u toj koli boanstvenoj
izuio je retoriku
veselih ptica i zvjerinja.
1 da bih bolje pripremio
njegovu duu za taj pothvat,
to si ga bio zamislio,
uzeh za temu razgovora
strelovit uzlet snana orla,
koji prezire sferu vietra
"i dizuci se~uliajvia_
poHrucj^vatfeTTu se vije
'i ha pernatvLJnunju 1ii
ili na zvij ezdu koja pada.
Uivio sam se tom uzletu
i rekoh: Orle, ti si sada
svemoni vladar sviju ptica,
i pravo je da bude takav.
Nije trebalo nita vie,
jer kad se govor zapodjene
o pitanjima veliine,
on pria ustro i odvano,

40

poto, u stvari, krv njegova

tada ga nuka i potie
na silne stvari, te mi ree:
Zar i u ptijoj republici
potoji netko tko upravlja
i tKfposlunost nareuje!
Tako,ja u tome
utjehu vidim za se sama,
jer ako jesamtu potlaen,
tlai me samo gruba sila,
a svoj6m voljom iilkad nikom
ne bih se dao da me mui.
Viei da je pobijesnio
raspravljajui o toj temi,
koja ga uvijek uzbuuje,
pruih mu pie neka pije
i netom je iz ae prelo
do grudi, ve mu cijela snaga
prijee u san, a kroz udove
i kroz ile mu tako brzo
ledeni znoj se prostirao,
te bih zacijelo posumnjao
da li je iv, da nisam znao
da je to samo trenutana,
prividna smrt. U tome asu
uoe ljui, kojima si
sam povjerio taj zadatak
i uhvatie Sigizmunda,
te ga stavie u koiju
da ga dovezu tvome dvoru,
gdje je ve bila pripremljena
sva otmjenost i dino slavlje,
kao to njemu dolikuje.
Poloie ga na tvoj leaj,
a kad popusti obamrlost
i kad se prene, sluit e mu
jednako kako tebe slue,
jer ti si tako naredio.

41

I sad, ako sam za poslunost

nagradu neku zasluio
jedino traim da mi rekne
(ne zamjeri mi tu slobodu)
s kakvom si svrhom Sigizmunda
u svoje dvore dopremio?
Bazilije:

S pravom, Klotaldo, ovo pita

i jedinom u tebi rei:
^Mome jedincu Sigizmundu
njegova zvijezda (ko to znade)
prijeti s tisuu tragedija
i nesrea i drugih zala.
I sada hou da ispitam,
da li e nebo (koje nikad
lagati ne zna, pa je tako
svu svoju strogost pokazalo
i u zloj sudbi moga sina),
da li e nebo, velim, ipak
bar malo gnjev svoj utiati,
i oporei to je reklo,
kad vidi razbor i vrlinu
jer. poznato ia. oviek ipak
ima prvenstvo pred zvijezdama.
Eto, to hou da ispitam.
Zato dovedoh Sigizmunda,
nek sazna da je moje dijete
i nek pokae tu, pred svima
kakve je udi i naravi.
Ako obuzda svoje strasti,
postat e vladar. A naprotiv
bude li straan i okrutan
opet e natrag, u tamnicu.
Sad znam, ti e me upitati,
to je trebalo da ga vode
na takav nain, uspavana?
A ja sam spreman da te sluam
i da ti na sve odgovorim.
Kad bi on danas jasno znao
da je sin moj, a sutra opet

42

da bude baen u tamnicu,

u njoj bi, janik, oajao;
jer kad bi jasno znao tko je,
nikakva nada ni utjeha
ne bi mu vie preostala.
I zato htjedoh da ostanu
bar jedna vrata otvorena,
naime, a se moe rei
da je on samo u snu snio
to to se zbilo. Iz ovoga
treba saznati dvije stvari:
njegov karakter, prije svega,
jer kad se iz sna svog probudi,
on e raditi sve onako
kao to misli i osjea.
A onda, tu je i utjeha,
na koju treba raunati,
jer iako se saa vidi
okruen slavom i tovanjem,
poslije, kad doe u tamnicu,
tada e moi pomisliti
da je sanjao sve te stvari,
i s punim pravom to e mislit,
jer na tom svijetu, moj Klotaldo,
sviJkojHzive samo^snjju.
Klotaldo:

Razlozi bi se mnogi nali,

da ti dokaem da se vara,
no saa vie nema Iijeka...
Gle, po znacima ini mi se
da se je od sna probudio
i da dolazi prema nama.

Bazilije:

Ja u otii. Ti ostani
i kao njegov odgojitelj
reci mu odmah svu istinu
i odagnaj mu iz pameti
sve sumnje i sve smetenosti,
koje ga sada opsijedaju.

43

Klotalo:

Dakle, i ti rae ovlauje

da mu sve kaem?

Bazilije:

Pa, naravno,
jer mogue je, kada sazna,
i kad uvidi svu opasnost,
muda e lake savladati
nagone svoje loe udi.
(Odlazi.)

DKUGA SCENA
(Ulazi Klarin.)

Klarin (sam sa sobom):

Prokleti straar riobradi,
kako me samo opaiio!
Cet'ri batine stajaio me
da doem ovdje i da vidim
to se dogaa u toj kui,
jer mislim da_ je .bezobrazluk
riajsigurnija ulaznica
za sve priredbe i predstave.
Klotaldo (sam sa sobom):
Pa to je Klarin (o, nebesa!)
sluga one, one djevojke
koja uvredu moju donije
amo u Poljsku, i posvuda
nesree svoje rasprodaje.
fGlasno):

O, Klarine, to ima nova?

Klarin:

Ima, gosparu, da je vaa

velika milost Rosauri
savjetovala da obue
svoju odjeu mjesto muke,

44

a i sami ste bili spremni,

uvredu njenu osvetiti.
Klotaldo:

Tako i treba, jer njen naum

bio je vrlo lakomislen.

Klarin:

Ima jo nova, da je ona

sada uzela drugo ime
i neakom se tvojom pravi,
te je veliki ugled stekla
i sad je dama lijepe Stele.

Klotalo:

Vidim, morat u preuzeti

brigu o njenoj asti.

Klarin:

Ona
sve eka kad e doi vrijeme
pa da ast njenu ti osvjetla.

Klotaldo:

To je pametno s njene strane,

jer vremenu i jeste duinost
da vodi brigu o toj stvari.

Klarin:

Ima jo nova, moi gosparu,

da ona prima mnoge dare
i da je slue ko kraljicu,
jer misle da je tvoga roda.
A ja, koji sam s njome doo
moram od gladi da skapavam,
i nitko nee da me vidi,
nit itko misli da sam Klarin,
i ako taj Klarinet svirne,
mogo bi, bogme, dojaviti
kralju i Steli i Astolfu
sve to se radi i dogaa,
jer rijei sluga i klarinet
dvije su stvari i one se
s tajnama sasvim slabo nose,
i moglo bi se dogoditi
da mi dojadi ova utnja

45

pa da za mene netko rekne:

Klarinet koji zorom svira,
ne nosi dobra, niti mira.
Klotalo:

S pravom se ali, moj Klarine,

i ia u na to pripaziti,
zato od sada mene slui.

Klarin:

Da, ali evo Sigizmunda!

TREA SCENA

(Muzikanti pjevaju, a sluge pomou Sigizmundu da se d

kraja obuie. Sigizmund ulazi zauen.)

Sigizmund:

O, sveto nebo, to to vidim!

O, sveto nebo, to to gledam!
I ne plaim se svega toga,
ali teko je vjerovati.
Ja, u blistavim dvorovima?
Ja, sav u svili i brokatu?
Ja, od tolikih slugu dvoren,
s tolikom panjom i brzinom?
Ja, da se iz sna svoga budim
u tako sjajnim posteljama?
Ja, posred takve mase svijeta,
koja me redi i oblai?
Ne mogu rei da su snovi,
jer dobro vidim da sam budan.
Jesam Sigizmund ili nisam?
Objasnite mi, o nebesa!
Recite, to se dogodilo!
za vrijeme sna u mojoj mati,
te sebe sad najednom vidim
u ovom sjaju i obilju?
Ali nek bude kako bude.
Zato da sumnjara i razmiljam?
Bolje da pustim da me slue,
pa neka tee kako hoe.

Prvisluga:

Neto je tuan, ini mi se.

46

DTugi sluga: Takav bi, brate, svaki bio,

kome se takve stvari zgode.
Klarin:

Zar i ja?

Drugi sluga (prvom slugi):

Pristupi k njemu, pozdravi ga.
P rvi sluga (Sigizmundu):
elite da jo zapjevaju?
Sigizmund:

Ne, neu vie, dosta mi je.

Drugi sluga: Vidio sam te da si tuan,

pa htjedoh da te raspoloim.
Sigizmund:

O, ti glasovi i te pjesme
ne mogu da me raspoloe,
jer ja sam dosad samo uo
vojniku glazbu i pjevanje.

Klotaldo:

Visosti vaa, dozvolite

da vam poljubim asnu ruku
i da vam tako prvi reknem
svoju odanost i poslunost.

Sigizmund (sam za sebe):

To je Klotaldo. Ali kako?
U tamnici me progonio,
a sad me ovdje tako asti?
Ma zbilja, to se sa mnom zbiva?
Klotaldo:

U ovoj silnoj smetenosti,

u kojoj si se zatekao,
znam dobro da e mnoge sumnje
muiti tvoju bistru glavu.
No ja u te, uz boju pomo,
osloboditi svih nevolja,
jer, gospodine, mora znati,

47

ti si kraljevi Poljske zemlje

i ima pravo na prijestolje.
A to si dosad skriven bio,
sve je to bilo uinjeno
zbog bojazni od tamnih sila,
koje su nama navijetale
da e na zemlju nau pasti
tisuu jada i nevolja
kada ti stupi na prijestolje
i kada lovor ponositi
ovjena tvoje svijetlo elo.
No vjerujui da e znati
razumom zvijezde pobijediti,
jer to postii nije teko,
ako je ovjek jaka duha,
iz one kule u planini
doveli su te tu u dvore
dok si spavao kao zaklan,
Tvoj otac, kralj i moj gospodar,
doi e sada da te vidi
i od njega e, Sigizmunde,
po redu uti sve ostalo.
Sigizmund:

O izdajnie i nitkove,
a ta ostalo imam uti?
Zar nije dosta da znam tko sam,
pa da pokaem svima vama
svu svoju snagu i oholost?
Kako si mogo uiniti
takvu izdaju prema zemlji?
Ti si me tako podlo krio
negiraju mi moje pravo
protiv zakona i razuma.

Klotaldo:

O, jao meni, jao meni!

Sigizmund:

S kraljem si bio ulizica,

pred zakonima izdajica,
a sa mnom svirep i okrutan.
I stoga, zakon i kralj i ja,

48

nakon svih zala i nesrea,

izriemo ti kaznu smrti
i od moje e ruke mrijeti.
Drugi sluga: Ne, gospodaru!
Sigizmund:

Drugi sluga:
Klotaldo:

Neka nitko
ne pokuava da me sprijei,
jer uzalud je. Tko mi prie
5 njim u kroz prozor.
Bje, Klotaldo!
O, jao tebi to ovako
nadmenost svoju pokazuje,
a ne zna da to samo sanja.

Drugi sluga: Imaj na umu ...

Sigizmund:

Bje odavde!

Drugi sluga: . . . . on je vrio kraljev nalog.

Sigizmund:

U onome to nije pravo

ne treba kralja posluati,
a ja sam bio njegov knez ...

Drugi sluga: On nije duan da rjeava,

da li je pravo ili krivo.
Sigizmund:

Mislim da eli u zlo pasti

kad mi se tako suprotstavlja.

Klarin:

Knez dobro veli, nema zbora,

a vi inite vrlo loe.

Drugi sluga: Tko vam je dao ovlatenje?

Klarin:
4 2iv0t ie san

Ja sam ga uzeh.

49

Sigizmund:

A tko si ti?

Klarin:

Pa, ja sam spletkar, gospodaru,

i to sam majstor u tom poslu,
i njukalo sam, kakvo nikad
niste ni uli, ni vidjeli.

Sigizmund:

U ovoj udnoj okolini

jedini si mi simpatian.

Klarin:

O, gospodaru, ja sam bio

ljubimac sviju Sigizmunda.

CETVRTA SCENA
(Ulazi Astolfo.)

Astoljo:

Sigizmund:
Astolfo:

Neka je blaen dan i as,

moj knee, kad ste osvanuli
ko sunce Poljske, i svjetlou
cijelo obzorje ispunili,
kao da divna zora svie,
jer kao sunce izlazite
iz planinskoga tamna njedra.
O, izaite, izaite,
iako s malim zakanjenjem,
i neka vam se elo kruni
vijencem lovora blistavoga.
a no nek umre.
Bog vam dao!
Niste me valjda prepoznali
i samo to vas opravdava,
to me asnije ne primiste.
Ja sam Astolfo, knez moskovski,
a va sam roak. Prema tome
obojica smo podjednaki.

50

Sigizmund:

Ako sam reko: Bog vam dao!

zar vas dostojno ne poastih?
No kad ve niste zadovoljni
i kad se tako razmeete
svojim porijeklom, drugom zgoom
rei u bogu da vam ne da.

Drugi sluga (Astolfu):

Neka oprosti vaa visost,
jer on je roen u planini
i sa svima se tako vlada.
(Sigizmunu):

Moj gospodaru, Astolfo je

ovdje vaniji od svih drugih.
Sigizmund:

Ugnjavio me od poetka
svojim dosadnim razgovorom,
i povrh sveg, ostavio je
eir na glavi.

Drugi sluga:

A li znate,
on je velika.

Sigizmund:

Ja sam vei.

Drugi sluga: No uza sve to, ipak treba

da jedan drugog potivate,
vie no to se drugi tuju.
Sigizmund:

Ma tko ste vi da me uite?

PETA SCENA
(Ulazi Stela.)

Stela:

O, nek je dina visost vaa

tisuu puta dobro dola

51

na ovaj prijesto, to vas prima

sa zahvalnou i veseljem,
i nek na njemu slavno vlada,
usprkos svima prijevarama,
da poivite zadovoljni
mnogo godina i vijekova.
Sigizmund (Klarinu):
Bi li se moglo znati tko je
ova ljepota uzviena,
ta boginja u ljudskom liku,
kojoj pred noge boanstvene
nebo prostire svoju zoru?
Tko li je ova lijepa ena?
Klarin:

To je roaka tvoja, Stela.

Sigizmund:

Radije reci, to je sunce.

(Steli):

Premda mi s pravom estitate

na ovoj asti iznenadnoj,
ja primam vaa estitanja
samo za sreu to vas vidim.
Zato vam evo zahvaljujem,
jer sam se sreo s takvim dobrom,
koje nikako ne zavrijedih.
O, Stelo, koja svojim sjajem
i najsjajnijoj od svih zvijezda,
moete dati ar i sreu.
Ta, to e sunce, to da radi,
kad se vi s danom pojavite?
Dajte da ljubim vau ruku
iz koje, ko iz snjene ae,
i blagi vjetar sreu pije.
Stela:

O, vi ste tako dareljivi!

Astol/o (aam za sebe):

Ako joj sada uzme ruku
ja sam propao!
52

Drugi sluga (sam za sebe):

Znam ja dobro
kakve Astolfa muke mue
i sprijeit u ga u namjeri.
(SiflizmiHiu);

Imaj na umu, gospodine,

da nije mudra takva naglost
u Astolfovoj prisutnosti.
Sigizmund:

Rekoh vam da mi ne smetate.

Drugi sluga: Ja kaem ono to je pravo.

Sigizmund:

A meni sve to dosauje.

I sve to za me nije zdravo,
mislim, ne moe biti pravo.

Drugi sluga: A vi ste rekli, gospodine,

da u onome to je pravo
treba sluati gospodara.
Sigizmund:

Ja sam rekao isto tako

da e s balkona odletjeti
onaj koji mi dosauje.

Drugi sluga: To se ne moe uiniti

s ljudima kao to sam ja.
Sigizmund:

Ne? Pobogu, da pokuamo!

(Zgrabi ga i izlazi, a ostali za njim t ubrzo se vraaju.)

Astolfo:

Kakve li stvari vidim ovdje!

Stela:

Trite, zadrite ga. (Odlazi.)

Sigizmund (vraajui se):

S balkona ravno u jezero,
i slava bogu! Dakle ipak
i to je bilo izvedivo.

53

Astol/o:

Bilo bi dobro, gospodine,

da malo bolje odmjerite
svoje odluke i postupke,
jer koliko je god daleko
od vae ume do tog dvora
isto toliki razmak dijeli
razumne ljude od zvjeradi.

Sigizmund:

Ako budete govorili

tako naduto i slobodno,
moglo bi vam se dogoditi
da ne naete vie glavu
koja vam ovaj eir nosi.
(Astolfo odlazi.)

SESTA SCENA
(Ulazi Bazilije.)

Bazilije:

Sto je to bilo?

Sigizmund:

Nita vano.
Jedan mi ovjek dosaivo,
i bacio sam ga tu s balkona.

Klarin:

Pripazi malo, to je kralj.

Bazilije:

Ve prvog dana tvoj dolazak

stajao nas je jedan ivot.

Sigizmund:

Ma ree mi da nisam kadar

da to izvedem i htio sam
samo okladu da dobijem.

Bazilije:

Velika bol me, knee, mori,

jer kad sam amo dolazio
nadao sam se da u nai
ovjeka umna, koji znade
Sudbu i zvijezde nadjaati,

54

a sad te vidim tako bijesna

i prvo tvoje djelo ovdje
bjee ubojstvo strahovito.
Pa kako mogu da ti priem
i u zagrljaj da te primim
kad vidim da su tvoje ruke
ve nauile ubijati.
Tko je ikaa mime due
mogao gledat otri bode
koji zadae smrtnu ranu?
Tko moe da se ne alosti
kada krvavo mjesto vidi
gdje su ovjeka usmrtili?
I ja, gledaju tvoje ruke,
koje smrt ovu izvrie,
na ovom mjestu krvavome
moram da bjeim od tih ruku.
Premda sam htio da te sada
zagrlim dragim zagrljajem,
moram otii razoaran,
jerbo se plaim tvojih ruku.
Sigizmun: \Z ivjet u bez tog zagrljaja
ikao to ivljah i do sada,

' jer takav otac, koji sa mnom

ipostupa tako nemilosno
ji koji me je tvrda srca
od svoga krila odbacio
i drao me kao zvjerku
ji kao strano udovite,
Iele u dui da me nema,
ipa zar je zbilja sada vano
!da me zagrli takav otac,
koji je mogfi liiti me
jsvakoga ljudskog dostojanstva.
Bazilije:

O, i nebo bi sretno bilo,

da te rodio nikad nisam,
jer ne bih sada glas tvoj uo
niti gledao zloe tvoje.

55

Sigizmunci:

Ti, da mi nisi dao ivot

ne bih te sada napadao,
ali kad mi ga jednom dade
i kad si mi ga oduzeo,
sad imam pravo da se alim,
jer dati, to je asno djelo,
ali je mnogo vea niskost
kada se dade pa se uzme.

Bazilije:

Lijepu zahvalnost evo vidim

za injenicu da si bio
ubog i jadan zatvorenik,
a sad si knez.

Sigizmund:

Pa to onda,
to imam da ti zahvaljujem?
Bio si krvnik mog ivota,
a sad si star i slab i eto
na samrti mi neto daje.
A zar mi moda daje vie
nego je uvijek bilo moje?
Ti moj si otac i moj kralj,
dakle, sve asti i sve vlasti
priroda sama meni daje
po svome pravu i zakonu.
I stoga, premda sve to dobih,
nita ti nisam obavezan,
ak imam pravo da od tebe
traim raune o vremenu,
u toku kojeg ti mi uze
slobodu, ivot 1 sve asti.
I tako, ti si meni duan,
i budi sretan to od tebe
ne traim za to nadoknadu.

Bazilije:

Ti si okrutan i prkosan.
Rije je nebeska ispunjena
i zato nebo nek me titi,
0 naduveni oholnie.
1 premda sada znade tko si

56

i oi ima otvorene,
i premda sebe vii ovdje,
gdje si vaniji od svih drugih,
posluaj ipak to ti velim:
budi ponizan i posluan,
jer moda sve to samo sanja,
iako vidi da si budan. (Odlazi.)
Sigizmund:

Kako? Da moda sve to sanjam,

iako vidim da sam budan?
O, ne, ne sanjam. Dobro viim
i znam to bijah i to jesam.
Sad je uzalud da se kaje,
jer sasvim dobro znadem tiko sam;
sve tvoje suze i uzdasi
nee mi moi oduzeti
pravo na krunu, jer sam roen
kao nasljednik tvog prijestolja.
Ako sam prije sa strpljenjem
okove svoje podnosio,
bio sam strpljiv i posluan,
jer nisam znao tko sam bio,
a sad sam dobro obavijeten,
te znadem tko sam i znam da sam
sazdan od zvijeri i ovjeka.

SEDMA SCENA
(Ulazi Rosaura iensko) odjel)

Rosaura (sama za sebe):

Slijedei Stelu* ovamo sam dola
i sad se plaim da se ne susretnem
s onim Astolfom, jer Klotaldo eli
da ne zna tko sam i da me ne vidi,
jer to je, veli, za ast moju vano,
*Stella znai zviiezda i plsac se mnogo puta Igra tim
znaenjem. Ovdje bi bilo: Slijedet zvijezdu...

57

a od Klotalda oekujem mnogo,

njemu jedinom ja dugujem ovdje
zatitu svoje asti i ivota.
Klarin (Sigizmundu):
Sto ti se, knee, najvie dopalo
od svega, to si ovdje zapazio?
Sigizmund:

Nita me nije posebno ponijelo,

jer sve to bijah prije predvidio
i ako ima ita na tom svijetu
emu se_uim, torje,Tnoj Klarine,
Tjepota ene. Citao sam jednoin '
u nekoj knjizi da je bog s najvISe
panje i truda stvarao ovjeka,
je f ovjek, vele, itav mali svijet
krije u sebi. No ja ipak mislim
da je to bila ena, a ne ovjek,
jer ena, t o je cijelo malo nebOj
i koliko jeJil>J2^udaIjeno
od ovog svijeta, toliko i ena
vie ljepote krije od ovjeka,
a pogotovu ako govorimo
o ovoj eni koju sada gledam.

Rosaura fsama za sebe):

(Gle, knez je ovdje; ja u se povui.)
Sigizmund:

Posluaj, eno, stani, ne sjedinjuj

suton i zoru, bjee im si dola,
jer kad se zora sa sutonom spoji,
svjetlo sa sjenom, nastaje, bez dvojbe,
sinkopa dana. Ali, to to vidim?

Rosaura:

Isto to i ja, samo ne znam to je,

stvarnost il snovi?

Sigizmund (za sebe):

(Ali tu ljepotu
ve negdje vidjeh.)

58

Rosaura (za sebe):

A ja ovu diku
i ovu slavu vidjeh u tamnici.
Sigizmund (za sebej: Evo moj ivot.
(Rosauri):

eno, (kaem: eno,_.

jer fjepe ime tkc\ hi m ngrt nafi)
reci mi tko si? Jer meni se ini,
volio sam te prije neg te vidjeh
i pristupam ti s takvim povjerenjem,
te sam siguran da sam te vidio,
no ne znam kada. Tko si, Iijepa eno?
Rosaura (za sebe): Glumiti moram.
(Sigizmundu):

Ja sam jedna tuna

Stelina dama.
Sigizmund:

Ne govori tako.
Radije reci da si arko sunce
od ijeg svjetla ivi zvijezda Stela,
jer od tvog sjaja svoju sjajnost prima;
ja sam vidio u carstvu mirisa
kako nad mnotvom cvjetova upravlja
boanska rua, i ona je bila
kraljica cvijea po svojoj ljepoti;
a u visokom drutvu minerala,
primijetio sam kako dijamant cijene
i on je vlaar, jer je najsjajniji
u sjajnoj sviti dragoga kamenja,
a u dvorima sjajnim, u dravi
nebeskih zvijezda, na prvome mjestu
vidjeh Veneru, kraljicu visina;
i sunce gledah u divnim sferama
kako u sabor saziva planete
i vidio sam gdje im predsjedava
kao najvee, pravo udo dana.
Ako je tako, ako rneu cvijeem,

59

meu zvijezdama i dragim kamenjem

najvie cijene ono to je ljepe,
kako li onda slui onu, koja
manje ljepote i sjajnosti prua,
ti, to si svima, po krasoti svojoj,
dijamant i sunee i zvijezda i rua?
OSMA SCENA
(Ulazi Klotaldo i zastaje iza kulise.)
Sigizmund, Bosaura, Klarin, sluge.

Klotaldo (za sebe): Htio bih ipak da tog Sigizmunda

malo obuzdam, jer, na koncu konca,
ja ga othranih. Ali to to vidim?
Rosaura:

Ja sam zahvalna na toj ljubaznosti

i utnja moja nek ti odgovori,
jer kad se razum toliko pomuti
najbolje zbori tko najbolje uti.

Sigizmund:

O, ne odlazi! Kako da ostavi

u crnoj tami moja osjeanja?

Rosaura:

Visosti vaa, molim, dopustite.

Sigizmund:

Otii naglo, na ovakav nain,

to~tT~ne' znaci molTfl ozvolu,
vec am je uzet.

Rosaura:

Ako mi je ne da,
morat u ipak uzeti je sama.

Sigizmund:

Prisilit e me da od otmjenosti
prijeem na grubost, jer odupiranje
straan je otrov za strpljivost moju.

Rosaura:

Makar taj otrov bijesa i slomio

strpljivost tvoju, on svladati nee
ono tovanje, koje mi duguje.

60

Sigizmund:

Samo da vidim, da li i to mogu,

prisilit e me da se rijeim straha
pred tom ljepotom, jer ja po prirodi
svladati elim to je nemogue.
Tako sam danas bacio s balkona
ovjeka jednog, jer je govorio
da nisam kadar za takove stvari.
Sad vam je jasno da u bez tekoe
ak i ast vau baciti kroz prozor,
samo da viim da li i to mogu.

Klotalo (za sebe); Prelazi mjeru. I to da uradim,

o, sveto nebo, kad ponovno vidim,
da asti mojoj opasnosti prijete,
od tako Iude i bezumne elje.
Rosaura:

Nije uzalud bilo predvieno

da e okrutnost tvoja ovoj zemlji
donijeti samo velike sramote,
zloine, srdbe, izdajstva i smrti.
Ali to drugo da uini ovjek
koji u sebi ljudskog nita nema
osim imena, divlji i okrutan,
nehuman, ohol, barbar i tiranin,
roen u gori, meu zvjeradima.

Sigizmund:

Vidi, spram tebe ja sam bio otmjen

i mislio sam da e mi zbog toga
biti zahvalna i da nee rei
sve ove grdnje, koje sad sam uo,
ali ako sam takav ko to kae,
treba da rekne jasno i do kraja.
Dakle, idite, pustite nas same
i molim: dobro zatvorite vrata.
(Odlaze Klarin i sluge.)

Rosaura:

Ja sam k6 mrtva. I budi obazriv ...

Sigizmund:

Ja sam tiranin i uzalud kua

umiriti me.

61

Klotaldo (za se):

O, kakva opasnost!
Skoiti moram, makar me ubio.
(Izlazl.)

Stoj, gospodaru!
Sigizmund:

Opet izaziva
svditost moju, ti glupavi stare.
Zar ba nimalo cijeniti ne eli
gnjev moj, ni snagu? Kako si uao?

Klotaldo:

Cuo sam glas tvoj i uoh ovamo

da ti svjetujem da umjeren bude,
ako li eli vlaati u miru,
i da zbog toga to si sad na vlasti
ne treba da se silniki ponaa,
jer, tko zna, moda sve to samo sanja.

Sigizmund:

U bijes me goni kad o varci zbori!

Da te ubijem pa da onda vidim
je V san il java?

(Potee bodet koji Klotaldo hvata rukom i paa na koljena.)

Klotaldo:

O, moda se ipak
ovako spasim.

Sigizmund:

Mii ovu ruku

s otroga gvoa.

Klotaldo:

Sve dok svijet ne doe

koji e tvoju srdbu obuzdati,
neu je mai.

Rosaura:

U pomo, nebesa!

Sigizmund:

Mii se, rekoh, podli dumanine,

il' uakama da te tu zadavim. (hore se.)

Rosaura:

U pomo, brzo, ubit e Klotalda. (Izlazi.)

62

DEVETA SCENA
(TJlazl Astolfo u asu ka Klotaldo padne i postavlja se iz
me&u njega i Sigizmutida.)

Astolfo:

Sto je to ovdje, plemeniti knee?

Zar hoe da taj izvanredni bode

okalja krvlju starakom i hladnom?
To sjajno gvoe vrati u korice.
Sigizmund:
Astolfo:

Da, ali samo poto ga okupam

u ovoj podloj krvi.
Njegov ivot
zatitu nae podno mojih nogu,
i moj dolazak valjda neem slui.

Sigizmund:

Slui da umre, i tako u moi,

kad te ubijem, da ti se osvetim
za sve uvrede.

Astol/o:

Branei svoj ivot,

neu uvrijedit vae velianstvo.
(Astolfo potee ma i bore se.)

Klotaldo (Astolfu): O, gospodine, vrijeati ga nemoj

DESETA SCENA
(ZJlaze Bazilije i Stela s pratnjom.)

Bazilije:

Sta se dogaa? Zar maevi ovdje?

Stela (za sebe): To je Astolfo. Jao, jadne mene!

Bazilije:

Sto je to bilo?

Astolfo:

Nita, gospodine,
sad, kad si do6.
(Stavljaju maeve n korice.)

Sicjizmun:

Mnogo, gospodine.
premda si do6. Htjedoh da ubijem
ovoga starca.

Bazilije:

Nema potovanja
za ove sijede i postene vlasi.

Klotalda:

O, gospodaru, to su moje vlasi,

i kao takve nisu mnogo vane.

Sigizmund:

Ta, uzalud je traiti od mene

da imam obzir prema sjedinama,
(Kralju):

jer ak i ove mogle bi dospjeti

pod moje noge, ako se osvetim
za nepravedne postupke i nain
na koji si me dosad odgajao. (Odlazi.)
Bazilije:

No prije nego tako neto bue,

ti 6e se opet vratiti da spava
tamo, gdje e ti dobra ovog svijeta
priinjati se k6 da si ih snio.

(Olaze kralj, Klotaldo i njihoua pratnja.)

JEDANAESTA SCENA

Astoljo:

O, kako rijetko usud lae

kada nesreu nagovijeta,
i koliko je u zlu stalan,
u dobru on je nepouzdan.
I dobar bi astrolog bio,
ako bi uvijek navijestio
nemile stvari, jer one se
gotovo uvijek i ispunc.
Sve se to, Stela, dobro vidi
na meni i na Sigizmundu,

64

jer na nama se rije sudbine

na dva naina odrazila.
Njemu proree strane stvari,
nesree, smrti i nasilja,
i sve je bilo istinito,
jer evo, sve se dogodilo;
a meni, gospo, kada vidjeh
oiju vaih. svjetlost sjajnu,
pred kojom sunce znai sjenu,
a nebo samo kratak bljesak,
meni proree mnogu sreu,
veliku slavu i trofeje,
ree mi zlo i ree dobro,
jer pravedno je da pogodi,
kad obeava naklonosti,
a obdari nas prezirima.
Stela:

Ne sumnjam u te vae rijei,

one su posve Lstinite,
no one su za drugu damu,
iji sam portret opazila,
Astolfo, na vaem vratu,
kada ste doli vidjeti me;
i kad je tako, ta laskanja
jedina ona zasluuje.
I zato, nek vam ona plati,
jer gdje se sudi o ljubavi
tu nisu dobra svjedoanstva,
ni laskanja ni obeanja,
koja su bila sastavljena
za druge dame i vladare.
DVANAESTA SCENA
(Ulazi Eosaura i ostaje zaklonjena izo kutisc.)

Rosaura (za sebe): O, bogu hvala, moji jadi

dooe, evo, svome kraju
jer onaj koji ovo gleda,
taj nema ega da se boji.

S 2)vot Je san

65

Astolfo:

Ja u taj portret izbaciti

iz svojih grudi, da bi mogla
tu na njegovo mjesto ui
ljepote tvoje divna slika.
I gdje se nae sjajna Stela
tamo za sjenu nema mjesta,
niti za zvijezdu gdje je sunce.
I sada idem da ga uzmem.
(Za seie):

Oprosti, Iijepa Rosauro,

uvredu ovu, jer tako se
ljudi i ene ponaaju
kad su daljinom rastavljeni. (Izlazi.)
Rosaura (primie se i govori sama za sebe):
Nita od svega nisam ula
u strahu da me ne primijete.
Stela:
Rosaura:

Astrea!
O, gospo moja!

Stela:

Sretna sam to te ovdje vidim

jer tebi samoj mogu rei
veliku tajnu.

Rosaura:

Time asti
onu koja te vjerno slui.

Stela:

Astrea, kroz to kratko vrijeme,

otkako sam te upoznala,
osvojila si srce moje,
i zato u ti povjeriti,
neto, to esto nisam smjela
niti pred samom sobom rei.

Rosaura:

Tvoja sam vjerna slubenica.

66

Stela:

Dakle, ukratko da ti kaem,

moj roak Astolfo (i dosta je
da ti spomenem da je roak,
jer ima stvari to su jasne
im samo na njih pomislimo),
taj Astolfo treba da me eni,
ako li sudba bude htjela
da se jedinom jednom sreom
rijeim svih jada i nevolja.
No bi mi teko kada vidjeh
a na grudima svojim nosi
maleni portret jedne dame,
i zato sam ga ukorila.
Kako je otmjen i voli me,
odmah je smjesta otiao
da ga donese. A meni je
nezgodno da ga sama primim.
Ostani ovdje i kad doe
reci mu da ga tebi dade.
Ne treba da ti drugo kaem.
Ti si i lijepa i pametna
i dobro znade to je Ijubav. (Odlazi.)

TRINAESTA SCENA

Rosaura:

i'

O, kamo sree da to ne znam!

Koja bi bila tako mudra,
pa da se snae i odlui
u tako tekoj okolnosti.
Ima li ikog na tom svijetu
koga nebesa nemilosna
takvom nesreom kanjavaju
i takvim jadom napadaju?
I to da radim u toj zbrci
gdje mi izgleda nemogue
da naem razlog koji blai
il ublaenje koje tjei?
Otkad me prva alost snae,
svaki dogaaj, svaki sluaj

67

nosi mi jednu novu alost;

jedna za drugom tako tee
i jedna rugu nasljeuje.
Poput uesne Feniks-ptice
jedna od druge vijek se raa
ivei od svog umiranja;
a grob je njihov pun topline,
jer ga pepeo njihov grije.
Neki mudrac je govorio
da je nesrea bojaljiva,
jer ne dolazi nikad sama;
a ja govorim a je smjela,
jer ona uvijek naprijed sre,
i nikad lea ne okree.
A tko nesreu sobom nosi,
moe raditi to ga volja,
jer je siguran da ga nikad
i nigdje nee ostaviti.
Po meni se to dobro vidi,
jer me nesree mnoge prate
i nikad nisam bez njih bila,
nit su se kada umorile
sve dok me nisu ugledale
ranjenu teko od zle kobi,
u zagrljaju strane smrti.
O, jao meni! Sto da radim
u neprilici ovoj tekoj?
Kaem li tko sam, Klotaldo e
biti uvrijeen, jer mi ree
da ne govorim nikom nita
sve dok ast svoju ne osvetim.
Ako Astolfu ne otkrijem
tko sam i to sam, a on doe,
to u initi kad me vidi?
Ako se budem pretvarala
jezikom, glasom i oima,
dua e moja rei tko sam.
I to da radim? Ali zato
da sad razmiljam i predviam,
kad je i tako jasno da u

68

u danom asu postupiti

kako bol moja bude htjela.
Jer tko da vlada samim sobom,
kada ga teke patnje snau?
Pa kad je tako, kada dua
ne zna odluit ni smisliti
to da uini, neka tuga
do kraja bukne, neka patnja
posve zavlada, da se jednom
rijeim svih sumnja i tjeskoba.
A do tog asa, o nebesa,
pomozite me, uvajte me!

CETRNAESTA SCENA
(Ulazi Astolfo i nosi portret.)

Astolfo:

Evo portreta, gospo draga.

Ali, zaboga!

Rosaura:

Sto stadoste,
visosti vaa? Sto vas udi?

Astolfo:

To to vas vidim, Rosaura.

Rosaura:

Ja Rosaura? Varate se,

ako me vaa visost smatra
za neku drugu bolju damu.
Ja sam Astrea; moja skromnost
ne zasluuje takvu sreu,
koja vas tako uzbuuje.

Astolfo:

Dosta je varke, Rosauro,

jer ua nikad la ne zbori,
makar te gledo ko Astreu,
ko Rosauru ja te volim.

Rosaura:

Ja ne razumijem vaih rijei

i ne znam kako da odvratim.

69

Sada vam samo mogu rei

da me ovamo Stela alje
i rekla mi je da vas ekam
i da taj portret meni date,
a onda da ga njoj donesem.
Astoljo:

Makar koliko da se trudi,

o Rosauro, vrlo slabo
glumiti umije! Prije svega,
oima reci neka glazbu
svoju usklade s tvojim glasom.
jer, u protivnom, svi e uti
da loe zvui i da kripi
taj instrument neusklaeni,
koji bi htio da se sloi
sva lanost rijei i govora
s jasnom istinom osjeaja.

Rosaura:

Ta, ve sam rekla da jedino

taj portret ekam.

Astoljo:

Kad ve hoe
da se do kraja varkom slui
odvratit u ti istom mjerom.
Astrea, reci infantkinji,
da je toliko mnogo cijenim
te mi se ini nedostojnim
da joj poaljem ovaj portret,
koji je ona zatraila,
zato joj aljem sami model,
neka ga cijeni i potiva;
a ti joj moe to odnijeti,
jer ga u sebi samoj nosi.

Rosaura:

Kad ovjek, snaan i odvaan

oluno krene na posao
neki zadatak da izvri,
a netko hoe da ga skrene
s njegova puta, te mu nudi
neto, to vrijedi mnogo vie,

70

glupo bi ovjek postupio,

da odustane od svog cilja.
Tako sam i ja ovdje dola
da od vas ovaj portret uzmem,
i sada a se natrag vratim
s modelom koji vie vrijedi,
vratiia bih se poniena.
Zato, neka mi visost vaa
dade taj portret da ga nosim,
jer vratiti se bez njeg neu.
Astolfo:
Rosaura:

A kako da se s njime vrati,

ako ga ne dam?
A, zar tako?
(Hoe da mu ga fstrgne.)

Pusti, nitkove!
Astolfo:

Uzalu je.

Rosaura:

Ne dao bog ti da se nae

u ruci neke druge enel

Astolfo:

Pa, ti si strana!

Rosaura:

A ti podlac.

Astolfo:

Dosta. je, moja Rosauro.

Rosaura:

Ja da sam tvoja? Lae, gade.

(Nateu se oko portreta.)

PETNAESTA SCENA
(Ulazi Steia.)

Stela:

Astrea, Astolfo, to je to?

Astolfo (sam za sebe): Pa to je Stela.

71

Rosaura (za sebe):

Nek mi Ijubav
dade sposobnost i vjetinu
da se domognem svog portreta.
fSteli):

Gospoo, ako eli znati,

to je na stvari i kako je,
ja u ti rei.
Astolfo (posebno, Rosauri):

Sto e rei?

Rosaura:

Poslali ste me da saekam

Astolfa ovdje i da traim
od njega portret obeani.
Bila sam sama i tako sam
o kojeemu razmiljala,
a budui da je bilo rijei
0 portretima, ja se sjetih
da imam ovdje, u rukavu,
jedan svoj portret te mi doe
da ga pogledam. U samoi
ljudi se esto zabavljaju
najobinijim ludostima.
Dok sam ga tako promatrala
pade mi na pod, a Astotfo
upravo doe i die ga.
1 sada nee da vam dade
onaj koji ste zatraili,
ve, mjesto njega, moj vam daje.
Kumila sam ga i molila
da mi ga vrati, ali nee,
zato sam eto u ljutini
kuala da ga sama otmem.
To je moj portret, pogledajte
i vidjet ete, na me lii.

Stela:

Astolfo, dajte ovaj portret.

(Trgne mu ga iz ruke.)

72

Astolfo:

Gospoo ...

Stela:

Gledaj, lijepo djelo,

i posve vjerno svom modelu.

Rosaura:

Zar nije moj?

Stela:

O, nema sumnje!

Rosaura:

Sada pitajte onaj drugi.

Stela:

Uzmi svoj portret i otii.

Rosaura (za sebe): Ja sam dobila svoju sliku

sada neka bude kako bude. (Odlazi.)

Se s n a e s t a

Stela:

scena

A sad mi dajte onaj portret.

Jer makar vie ne bih htjela
ni da vas ujem, niti vidim,
ipak ne elim da ostane
u vaoj vlasti, moda zato
to sam ga tako nerazumno
traila od vas.

Astolfo (za sebe):

I sad kako
da se izvuem iz tog jada?
(Steli):

Premda bih htio, lijepa Stelo,

da vam u svemu udovoljim
ne mogu vam ga dati, jer ...
Stela:

Jer si,
neotesanac i grubijan,
I sad ne elim da ga dade;

73

zari ga, jer ne bih htjela

da me ta slika na te sjea. (Odlazi.)

Astolfo:

Cekaj, ne idi, sasluaj me . . .

O, bog te uvaj, Rosauro!

Kako si, zato i otkuda
u Poljsku zemlju danas dola,
sebi i meni zlo donijela? (Odlazi.)

SEDAMNAESTA SCENA
(Kne&ev ratvor u kuli. Sigizmund, kao na poetku, obuen
u fcrzno i okovan u lance, leii na zemlji.)
Klotaldo, dve sluge i Klarin.

Klotaldo:

Tako, ovdje ga ostavite,

jer danas tu na istom rnjestu
njegova zloa zavrava
gdje je poela.

Jedan sluga:

Stegni lance,
da budu vrsti kao prije.

Klarin:

O, ne budi se, Sigizmunde,

da ne uglea propast svoju
u koju zla te sudba sprti,
jer tvoja lana slava bjee
sjena ivota, plamen smrti.

Klotaldo:

Za onoga tko mnogo misli

treba pronai zgodnu sobu
da u njoj ima dosta mjesta
za temeljita umovanja.
(Sltiffamo);

Ovoga ovde uhvatite

i zatvorite u tu sobu.
(Pokazuje susjedmi sobu.)

74

Klarin:

A zato mene?

Klotaldo:

Eto, zato,
jer Klarin, koji tajne znade,
treba a bude dobro uvan,
da zasvirati ne bi mog6.

Klarin:

Zar ja, pobogu, svoga oca

ubiti elim? O, nikako!
Jesam li moda ja s balkona
onog Ikara izbacio?
Da li to sanjam ili spavam?
Ta zato me u zatvor meu?

Klotaldo:

Jer ti si Klarin i klarinet.*

Klarin:

A ja vam kaem da odsada

nisam klarinet nego truba
i utjeti u da vam ui
preotra svirka ne zaglui.

(Sluge ga odvode, a ostaje Klotaldo sam i promatra

Siglzmttnda.)

OSAMNAESTA SCENA
(Ulazi Bazilije, pokriven plaStem.)

Bazilije:

Klotaldo!

Klotaldo:

O, moj gospodaru,
zar i vi ovdje, i to tako?

Bazilije:

Eto, bezumna radoznalost,

da vidim to se sve dogaa

*
U Jpanjolskom jeziku claTln znaCi truba i pisa
esto poigrava tim znaenjem. Da bi se postigla bar priblina podudarnost, mi smo se u prijevodu posluili rijeju
klarinet.

75

sa Sigizmundom jao meni -

natjerala me da tu doem
na ovaj nain.
Klotaldo:

Gledajte ga
opet u starom jednom stanju.

Bazilije:

Jao, nesretni, tuni knee,

to si pod crnom zvijezdom roen!
Kuaj, Klotaldo, probudi ga,
izgubio je cijelu snagu
od opijuma to ga ispi.

Ktotalo:

Uznemiren je, gospoaru,

i sam sa sobom razgovara.

Bazilije:

Da posluamo, to sad sanja.

Sigizmund (u snu): Onaj je ovjek milosrdan

koji silnike unitava.
Zato Klotaldo neka umre
od moje ruke, a moj otac
neka mi klee ljubi noge.
Klotaldo:

Smru mi prijeti, gospodaru.

Bazilije:

Meni uvredom i sramotom.

Klotaldo:

On hoe da mi ivot uzme.

Bazilije:

A mene hoe da pogazi.

Sigizmund (u snu): Nek istupi na trg iroki

velikog svjetskog kazalita
smionost moja nenadmana
i kad osveta moja bljesne,
nek vide kneza Sigizmuna
kako svog oca pobjeuje. (Budi se.)
No jao meni! Gdje sam ovo?

76

Bazilije (Klotaldu): Mene uope nek ne vidi.

Ti zna to treba da uini.
Ja idem tamo da ga ujem. (Povlai se.)
Sigizmund:

Zar sam zaista ovo ja?

Da li to sebe vidim ovdje
u teke lance okovana?
A ova kula, zar to nije
grobnica moja? O nebesa,
kakve sam samo snove snio!

Klotalo (za sebe): A sad mu moram pristupiti,

da ga posvema razuvjerim.
Sigizmund:

Je li ve vrijeme da se budim?

Klotalo:

Da, da, vrijeme je da se budi.

Ta nee cijeli dan spavati?
Jer otkako sam govorio
0 onom orlu, slijedei ga
sporim pogleom u visini,
ti si ostao na tom mjestu,
1 zar se otad, Sigizmunde,
nijednom nisi probudio?

Sigizmund:

Ne! ak ni sada nisam budan,

jer, kako vldim, moj Klotaldo,
jo uvijek spavam; ne varam se,
jer ako li sam prosanjao
ono to vidjeh bjelodano,
onda je ovo to sad vidim
sasvim daleko i nestvamo;
i sve to nije nita udno
za me, u ovom tekom stanju,
da vidim onda kada spavam,
ako sam sasvim budan snio.

Klotaldo:

Pa, ispriaj mi, to si snio?

Sigizmund:

Klotaldo, ak uz pretpostavku
da je zaista bio san, ^

77

neu ti rei to sam snio,

ve samo ono to sam gled6.
Kad se probudih, zatekoh se
(kakva okrutnost zamamljiva!)
gdje u postelji divnoj leim,
bila je puna arnih boja
kao da ju je svojim cvijeem
proljee mlado izatkalo.
Tu mnogi ljudi plemeniti
meni se zduno poklonie
i prozvae me svojim knezom,
i pomogli mi da odjenem
divne odore i ukrase.
Bio sam miran i zauen,
a ti si tada pristupio,
i ulio mi silnu radost
objasnivi mi sreu moju,
i ja sam bio knez Poljaka,
iako sad ovako amim.
Klotaldo:

Mora da si mi obeao
dobru nagradu.

Sigizmund:

Ne ba dobru.
Smatrao sam te izdajnikom,
i dva sam puta svom estinom
kuao da ti glavu skinem.

Klotaldo:

Takva okrutnost prema meni?

Sigizmund:

Ja sam imao vlast nad svima

i svima sam se osveivo,
a volio sam jednu enu;
nju jedinu. I saa mislim
da je sve bilo istinito,
jer je sve bilo i sve prolo,
samo ta ljubav ne prolazi.
(K ralj olazi.)

78

Klotaldo (za sebe): Kralj eto oe; vjerojatno

bio je ganut kad je uo.
(Sigizmundu):

Kako smo ono govoriii

0 onom orlu, zaspao si,
1 zbog toga si carstvo snio,
no trebaio je ak i u snu
da mnogo cijeni i potivaS
onoga to te tekom mukom
othranio i podigao,
jer, Sigizmunde, i u snima
treba initi dobro svima.
(Odlazi.)

DEVETNAESTA SCENA

Sigizmund:

Da, treba da ukrotimo

ovu nau ud opaku,
pomamu i enju svaku,
ako opet san usnimo.
Tako treba, jer ivimo
u tom svijetu udne udi,
gdje ivljenje san je hudi
te me znanje ui moje:
ovjek sanja ono to je,
sanja dok se ne probudi.
I kralj koji vlada svima,
sanja kako zapovijeda,
u toj varci sebe gleda
kako mnoge asti prima,
a na vjetar sve ih pie,
jer smrt strana sve ih brie,
i u prah e sve to strti.
Tko je, dakle, eljan vlasti
kad zna da e jednonft pasti
im se prene u snu smrti.

79

Gavan sanja blago svoje

i posvuda strah ga prati,
bijednik sanja kako pati
sve tegobe i nevolje.
Sanja, kom se uspjeh nudi,
sanja, koji asti udi,
i tko vrijea blinjeg svoga.
Tako eto stvari stoje:
svaki sanja ono to je
samo nije svjestan toga.
I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uivao sreu svu.
Sto je ivot? Mahnitanje.
Sto je ivot? Puste sanje,
prazna sjena to nas ovi.
O, malen je dar nam dan,
jer sav ivot to je san,
a san su i sami snovi.

- TRECI CIN
PRVA SCENA
(V Sigizmundovoj kuli.)

Klarin:

t Zlvot je san

Zbog onog to znam, zatvoren sam

u ovu kulu zaaranu,
to e mi onda uiniti
zbog onoga to ne znam, kad me
zbog onog to znam, usmrtie?
I tako ovjek, jadan, gladan,
umire iv i mrtav ivi.
Sam nad sobom se saaljevam,
a svi e rei: Vjerujemo,
pa i moe se vjerovati,
no ova utnja ne slae se
s imenom'Klarin, i ne mogu,
ne mogu vie tu da utim.
A tko mi ovdje drutvo pravi?
Ako se tako moe rei,
samo pauci i mievi.
Gle, kakvi divni eljugari!
Od pustih snova prole noi
u glavi mojoj evo umi
tisuu frula i svirala
i raznih truba, i obmana,
i procesija, i krieva,
i grenika to biuju se
na krinom putu, a od njih se
jedni uspinju, drugi slaze,
a neki klonu kada vi^e
kako je druge krv obiila;

81

a ja, ako u pravo rei,

od same gladi evo padam,
jer u tamnici ovoj ivim
gdje po itave dane itam
samo mudraca Nejedova,
a cijele noi isto tako
prelistavam Neveerova ...
Kae se da je utnja sveta,
a ja upisah u kalendar
novog sveca, Svetu Tajnu,
zbog koje evo grdno postim,
premda njen blagdan ne svetkujem.
Na kraju, bilo kako bilo,
zasluio sam ovu kaznu,
jer sam utio kao sluga,
a biti sluga i utjeti,
to je najvee svetogre.

DRUGA SCENA
(Cujv se trube i bubnjevi i razni glasovi. Ulaze vojnici.)

Prvi vojnik (iznutra): A, ovdje je u ,ovoj kuli.

Sruite vrata i uite.
Klarin:

Pobogu, pa to mene trae,

jer uh gdje kau da sam ovdje.
A li to hoe?

Prvi vojnik (iznutra): Ulazite!

D rugi vojnik:

O vd je je.

Klarin:

Nije.

V ojnici:

Gospodine ...

Klarin (za sebe): Ovi su valjda nakresani?

82

Prvi vojnik: Evo nam kneza. Mi hoemo

svog zakonita gospodara.
Neemo da nam stranac vlada.
Daj noge da ih poljubimo.
Vojnici:

Zivio knez na!

Klarin (za sebe):

Nebesa mi,
ovi ozbiljno nastupaju.
Po svemu sude, izgleda mi
da je obiaj ovdje kod njih,
da svakog dana nekog uzmu
pa ga proglase svojim knezom
i onda ga u zatvor vrate.
Danas je valjda red na mene.
Vojnici:

O, daj nam noge ...

Klarin:

To ne mogu,
jer noge su mi neophodne.
Pa kako bi to strano bilo
da budem knez va, a bez nogu.

Drugi vojnik: Mi smo ve rekli tvome ocu

da tebe samo priznajemo
za svoga kneza, a nikako
onoga to iz Moskve doe.
Klarin:

To znai da ste mome ocu

ak i poslunost otkazali.
Vi niste drugo nego hulje.

P rvi vojnik: To je odanost naeg srca.

Klarin:

Ako je tako, opratam vam.

Drugi vojnik: Doi i vladaj svojim carstvom.

Zivio Sigizmundl
Svi:

2ivio!

83

Klarin (za sebe): Kau Sigizmund? Oni valjda

sve knezove ovakve vrste
zovu imenom Sigizmunda.

TRECA s c e n a
(Vlazi Sioizmund.)

Sigizmund:

Tko to spominje Sigizmunda?

Klarin (za sebe): Propade moja kneevina.

Prri vojnik: Pa, tko je Sigizmund?
Siffizmtm:

To sam ja.

Drugi vojnik (Klarinu): I ti se pravi Sigizmunom,

budalo jedna pokvarena?
Klarin:

Ja Sigizmundom? To nikako.
Vi ste me sami svojom voljom
posigizmundili, prema tome,
vi ste budale pokvarene.

Prvi vojnik: Veliki knee Sigizmunde,

tvoj otac, kralj na Bazilije,
u strahu da se ne ispuni
jedno prorotvo, koje kae
da e ga s vlasti oboriti
i poniziti, hoe da ti
oduzme pravo na prijestolje,
i da nam dade za vladara
Astolfa, kneza moskovskoga.
Zato je cijeli dvor sazvao
da to objavi, ali narod,
koji je uo i saznao,
da si ti vladar zakoniti,
ne eli da nam stranac vlada.
Tako smo sasvim obazrivo

84

prezreli rijei viih sila

i doli ovdje u tamnicu,
da te naemo, i u pratnji
naeg oruja da izae
iz ove kule, da preuzme
kraljevstvo svoje i da krunu
oduzme onom nasilniku.
Izai, dakle! U toj umi
velika vojska od puana
i prognanika tebi vie.
eka te slava i sloboda.
Posluaj samo!
Glosout izvana: Zivio Sigizmund, ivio!
Stgizmttnd;

Zar evo opet (o, nebesa!)

opet hoete da prosanjam
raskonu slavu i veselje,
koje e vrijeme rasplinuti.
Opet hoete da promatram
kroz nejasne i mrane slike
kako nemili vjetar nosi
sjaj veliine i bogatstva.
Opet hoete da okuam
alosnu varku i opasnost
pred kojom sva se ljudska snaga
raa ponizna, ivi slaba.
I zato neu da me opet
ponese moja zla sudbina,
a budui da dobro znadem
da ivot nije nego san,
bjeite, sjene, koja ovdje
pred mojim tijelom izmuenim
hinite da ste iva bia
sa ivim glasom, a zapravo
nemate tijela, niti glasa;
jer ja ne elim lanu slavu,
ne elim rasko nevienu,
ni iluzije, ni obmane,
koje s najmanjim dakom vjetra

85

brzo ieznu, k6 to badem,

koji prerano cvijet otvara,
bez opreznosti i savjeta,
a oim prvi daak pirne
cvijetovi venu, sjaj se gasi
i s ruiastim pupoljcima
nestaje ukras i ljepota.
O, poznajem vas, poznajem vas,
i znam: isto e zadesiti
svakoga onog koji zaspi.
Za mene nema iluzija,
jer ve me jednom prevarie,
i spoznah da je ivot san.
Drngt vojnik: Ako li misli da je varka,
pogledaj vani, po brdima,
da vidi narod to te eka.
Sigtzmund:

Ve sam vidio iste stvari

i to jasno i razgovjetno
ko to ih, evo, sada gledam,
pa ipak, sve je bio san.

Dmgi vojnik: Velike stvari, gospodaru,

uvijek su bile navijetene
raznim znacima, a to znai
ako ste prije sve sanjali,
to su znamenja bila samo.
Sigiznund:

Dobro, znamenja to su bila,

i zakljuimo da je tako,
a budu da je ivot kratak,
sanjajmo opet, duo moja.
No ovog puta da sve bude
u razumnosti i oprezu,
i da imamo na pameti
da se iz ovih uitaka
moramo jednom probuditi.
Jer kad unaprijed neto znamo,

86

tada je varka mnogo manja;

ne^reu ruglu izvrgnemo,
ako znademo da e doi.
Eto, s ovakvom opreznou
moemo svata pokuati,
jer svaka viast je posuena
i znamo a je uvijek treba
vratiti pravom gospodaru.
(VojjiicimaJ;

Vazali, ja vam blagodarim

na odanosti, u meni ste
nali onoga koji e vas
osloboditi stranog jarma.
Svirajte pokret. Brzo ete
vidjeti moju sjajnu vrijednost.
Najprije emo udariti
na moga oca, nek se vidi
da su nebesa pogodila.
A onda hou da ga gledam,
kako preda mnom nice pada.
(Sam sa sobom):

Ali, moda bi bolje bilo

da nisam nita govorio,
jer moglo bi se dogoditi
da se probudim prije toga.

Ce t v r t a

scena

( Ulazi Klotaldo.)

Klotaldo:

Kakva je ovo graja ovdje?

Sigizmund:

Klotaldo.

Klotaldo:

O, moj gospodaru .,,

(Za sebe):

Sad e po meni udariti.

87

Klarin (za sebe): Evo, kladim se, bacit e ga

sa ove stijene niz planinu. (Odlazi.)
Klotaldo:

Pred kraljevske ti noge padam,

jer moram umrijet.

Sigizmund:

O, ustani,
moj uitelju i moj oe,
ti si mi voa i putokaz
i u tebe se povjeravam
da me povede mom uspjehu,
jer znam da sam ti mnogo duan
za portvovanu brigu tvoju.
Prui mi ruke.

Klotaldo:

Sto to kae?

Sigizmund.

Kaem da sanjam i da elim

initi dobro, jer i u snu
moramo biti plemeniti.

Klotaldo:

Kad ve uzima dobra djela

za svoje geslo, gospodaru,
nee te valjda uvrijediti,
ako te u tom podravam.
Ti hoe u rat protiv oca!
Ne mogu da te nagovaram
nit mogu da ti pomo pruim
protiv svoga kralja. Evo, padam
pred tvoje noge i ubij me.

Sigizmund (za seb): O, izdajnie nezahvalni!

AV treba da se suzdravam,
tko zna jesam li zbilja budan?
(Klotaldu):

Zahvaljujem ti i zavidim
na iskrenosti i vrstini.
Idi svom kralju i slui mu;

88

vidjet emo se, ja se nadam,

na bojnom polju.
(VojnicimaJ:

Vi, vojnici,
svirajte pokret!
Klotaldo:

O, sto puta
ljubim ti noge plemenite. (Odlazi.)

Sigizmund:

Idemo, sreo, da vladamo,

i ne budi me ako spavam,
ako je stvamost, da ne zaspim;
no biia stvarnost ili snovi,
initi treba dobra djela,
ako je stvarnost, zbog stvamosti,
ako to nije, onda zato
da bismo stekli prijatelje
za poslije, kad se probudimo.
(Odlaze, udarajui u bubnjeve.)

PETA SCENA
fSaton u kraljevskoj palai. Ulaze BazlUje i Astolfo.)

Bazilije:

Tko bi, Astolfo, mogao razumom

zaustaviti konja razuzdana?
Tko da zadri vode nagle rijeke,
to, nabujala, svome moru hita?
Tko snagom svojom da zadri kamen
kad se otkine sa vrha planine?
Ipak, ini se, sve je ovo lake,
nego li srdbu puka obuzdati.
To nam svjedoi u ovome asu
daleka buka razdijeljenih strana,
to odjekuje gorom, dokle kliu
jedni Astolfu, drugi Sigizmunu.
I tako ovo posveeno mjesto,

89

mjesto zakletvi, sad je oskvmjeno

novim uasom, novim namjerama,
i postalo je mrtvaki teatar,
gdje zla sudbina sada prikazuje
predstave svojih mranih tragedija.
Astolfo:

O, gospodine, nek se obustavi

svako veselje i raskono slavlje,
to si ga meni bio obeao,
jer ako Poljska (kojom u vladati,
kako se nadam) danas otkazuje
meni poslunost, to je moda zato,
to je potrebno da sve to zasluim.
Dajte mi konja i neka smiono
ko munja udri taj to gromom prijeti.

Bazilije:

Teko se lijei to je neminovno

i opasno je to je proreeno,
kad neto mora biti, uzalu je
svaka opreznost, a tko silom hoe
da se obrani, zlo ga prije snae.
O strana sudbo! O zakone tvrdi!
Tko misli da e izbjei opasnost,
taj u nju pada. Ono, od ega se
najvie uvah, to me bije saa,
ja zemlji svojoj sam udarac zadah.

Se s t a

scena

(Ulasi Stela.)

Stela:

Ako prisutnost tvoja, gospodine,

ne obustavi taj opasni mete,
koji se iri od mjesta do mjesta,
po ulicama i svim trgovima,
vidjet e svoje kraljevstvo gdje pliva
u rujnoj vodi, cijelo obojeno
grimizom krvi, jer evo posvuda
sve je nesrea i sve tragedija.

90

Takva je propast tvojega kraljevstva

i takav uas krvavih nasilja
da je strahota uti i vidjeti.
Sunce se smelo, a vjetar se spleo,
svaki je kamen smrtna piramida,
svaka je zgrada visoka grobnica,
a svaki vojnik, to je kostur ivi.

SEDMA SCENA
(Ulazi Klotaldo.)
Klotafo:

O, bogu hvala, da iv k tebi dooh!

Bazilije:

Reci, Klotaldo, to se dogodilo

sa Sigizmundom?

Klotaldo:

Narod, gospodaru,
k6 neko slijepo, divlje udovite
provalio u kulu, te iz tame
izvuko svoga kneza, koji odmah
feim se ponovno naao u asti,
pokazao se hrabar i oholo
rekao da e svima pokazati,
da su nebesa istinu prorekla!

Bazilije:

Dajte mi konja, jer osobno elim

svladati svoga nezahvalnog sina
i brane krunu, neka ma ispravi
ono u em je znanost pogrijeila.
(Odlazi):

Stela:

A ja u stati uz bok svome Suncu

kao boginja nemilosnog rata.
Moje e ime, uz njegovo, sjati
i poletjet u na krilima brzim
da se natjeem s Paladom Atenom.
(Odlazi. Svira uzbuna.)

91

OSMA SCENA
(Ulazi Rosaura i zadrava Klotalda.)

Rosaura:

Iako hrabrost i vrlina

sada iz tvojih grudi viu,
ipak, posluaj to u rei,
jer znam, sada je sve u ratu.
Ti dobro znade da sam dola
uboga, jadna i nesretna
u Poljsku zemlju, i tiena
tvojom vrlinom, u tebi sam
milosti nala. Reko si mi,
da ovdje ivim presvuena
i od Astolfa da se uvam,
prikrivajui ljubomoru.
Konano, on me prepoznao,
i sad toliko ast mi vrijea,
da se sa Stelom naoigled
nou u parku zadrava.
Evo, ovaj sam klju uzela
te s njime moe tamo ui
i dokrajiti muke moje.
I tako, snagom i hrabrou,
ti e ast moju osvjetlati,
jer ve si prije odluio
da e me smru osvetiti.

Klotaldo:

Jest, istina je, Rosauro,

otkad te vidjeh, bijah spreman
da ti u svemu pomo pruim
(tvoj pla je tome svjedok bio).
I kao prvo svjetovah ti
da se presvue, jer ako te
Astolfo vidi i prepozna,
ne bi smatrao povrnou
ovakvu drskost nerazumnu
to ast dovodi u opasnost.
U to sam doba razmiljao
kako da tvoju ast osvjetlam,
makar morao i ubiti

92

samog Astolfa (toliko me

muio problem tvoje asti).
Kakvo starako trabunjanje!
I, budu da on nije kralj,
ta stvar me nije ni plaila,
ni oarala, i zakljuih
da ga ubijem, ali onda,
kad je Sigizmund mene htio,
on je sRtiio, prezirui
svaku opasnost i, brane me
htjede svu snagu pokazati,
no to je bila luda drskost,
a ni najmanje prava hrabrost.
I sada, reci, kako mogu,
uz osjeanje zahvalnosti,
da smrt zadadem onom istom,
koji je meni dao ivot?
I tako, eto, dzmeu vas
dijelei brigu i naklonost,
vide da tebi dadoh ivot,
a da svoj ivot od njeg primih,
sad ne znam kome da priteknem
i kome od vas da pomognem,
kad tebe volim, jer ti dadoh,
a njega, jer od njega primih.
I tako, eto, moju ljubav
nita ne moe utjeiti,
jer ja sam onaj koji daje
i ja sam onaj koji prima.
Rosaura:

Na ovo mogu samo rei

da za ovjeka plemenita
sasvim je asno kada daje,
a sasvim nisko kaa prima.
Zato, dre se tog naela,
ti njemu nita ne duguje,
jer on je tebi ivot dao,
a ti meni, i prema tome,
on te je samo prisilio

93

na nisko djelo, a ja sam te

na plemenitost ponukala.
Dakle, on te uvrijedio,
prema meni si obavezan,
jer ono to si meni dao,
to si od njega primit mord.
I zato, u tom tekom asu,
treba da moju ast spasava,
jer ja sam od njeg zaslunija,
i to toliko, koliko je
asnije dati, neg primiti.
Klotaldo:

Iako onaj koji daje

moe se zvati plemenitim,
a koji prima, taj je duan
da bude odan i zahvalan.
I budu da sam znao dati,
ve mi pripada asno ime,
ime ovjeka plemenita;
a sad me pusti da ponesem
i asno ime zahvalnoga:
zasluio sam da ga nosdm,
jer sam zahvalan i dareljiv,
a jednako je asno dati
k& to je asno i primdti.

Rosaura:

Eto, od tebe ivot primih,

no ti sam si mi govorio,
kad si mi ivot darovao,
da uvrijeeni ivot nije
nikakav ivot: prema tome,
ja nita nisam ni primila
iz tvoje ruke, kad taj ivot
nije ni bio ivot pravi.
I sada, ako eli biti
prije dareljiv, pa zahvalan
(kako si, eto, govorio),
ja ekam da ml dade ivot,
koji mi prije nisi dao,
a kako dati vie vrijedi,

94

budi dareljiv prije svega,

a ona budi i zahvalan.
Klotaldo:

Pobijeen tvojim razlozima,

bit u dareljiv prije svega.
Zato ti dajem, Rosaura,
svoje imanje, a onda e
lijepo otii u samostan.
Sve to sam dobro razmislio,
jer e se spasit od zloina
i doi e u sveto mjesto.
Dok ovo carstvo razdijeljeno
pati od zala i nesrea,
neu jo i ja da zlo inim,
jer ja sam ovjek asna roda.
S ovim prijedlogom to ga rekoh
ja sam lojalan prema carstvu,
a dareljiv sam prema tebi
i zahvalan sam spram Astolfa.
Sad izaberi kako eli,
sve e ostati meu nama,
ne bih ti mogo vie dati,
sve kad bih ti i otac bio.

Rosaura:

Kad bi ti bio meni otac

tu bih nepravdu jo ponijela;
nisi mi otac i ne primam.

Klotaldo:

A to od mene oekuje?

Rosaura:

Ubij vojvodu.

Klotaldo:

Jedna dama,
koja ni svoga oca ne zna,
zar takvu smjelost posjeduje?

Rosaura:

Da.

Klotaldo:

Tko te bodri?

95

Rosaura:

Moj glas i presti.

Klotaldo:

Znaj, Astolfo e jednom b iti...

Rosaura:

Cast moja gazi preko svega.

Klotaldo:

. . . bit e ti kralj i suprug Stelin.

Rosaura:

Tako mi boga, to nikada!

Klotaldo:

Pa, to je ludost.

Rosaura:

Vidim i ja.

Klotaldo:

Svladaj se, dakle.

Rosaura:
Klotaldo:
Rosaura:
Klotaldo:
Rosaura:
Klotaldo:
Rosaura:
Klotaldo:
Rosaura:
Klo taldo:
Rosaura:
Klotaldo:

Kad ne mogu.
Pa, izgubit e . . .
Znam da hou.
. . . i ast i ivot.
Razumije se.
Sto, dakle, trai?

Smrt.
Al* pazi,
pa to je oaj.
To je krepost.
To je bezumlje.
To je smjelost.
To je buncanje.
96

Rosaura:

To je srdba.

Klotaldo:

Pa zar zaista nema Iijeka

za tvoje slijepe strasti?

Rosaura:

Nema.

Klotaldo:

Tko e ti pomo?

Rosaura:

Sama sebi.

Klotaldo:
Rosaura:

I nema lijeka?
Nema lijeka.

Klotaldo:

Moda postoji drugi izlaz ...

Rosaura:

Da propadnem na drugi nain. (Odlazi.)

Klotaldo:

Ako ba treba da propadne,

onda priekaj, keri moja,
neka zajedno propadnemo. (Olazi.)

DEVETA SCENA
(Ulazi Sigizmund, odjeven u kotuh, vojnici stupaju, udaraju
bubnjevi.)

Sigizmund:

7 Ztvot ]e an

O, da me sada rimski narod vidi

u trijumfima najstarijeg doba,
o, kako bi se samo radovao
toj izvanrednoj i sjajnoj prilici,
gledaju gdje im silnu vojsku vodi
ovakva divlja zvjerka, za iju bi
golemu duu ak i osvajanje
nebeskog svoda bilo beznaajno.
No, duo moja, usporimo krila,
da neoprezno ne bismo rasuli
tu nesigumu slavu, jer kada se

97

iz sna probudim, srce e me boljet

da sam je samo stoga osvojio
da je izgubim. Zato, ako sada
letimo nie, pad e laki biti. (Svira
truba.)
Klarin:

Na brzu konju (dopusti mi da ga

opiem, kad ve o tome govorim)
na kojemu je mapa ucrtana,
tako da tijelo predstavlja mu zemlju,
a vatru dua koju grudi kriju,
pjena je more, a disanje uzduh
i u tom spletu kaos opaamo
(jer u disanju, pjeni, tijelu, dui
vidimo udo vatre, zemlje, mora
i vjetra), dakle, na arenom konju,
s crnim pjegama, koji je ko stvoren
za onog tko ga mamuzama bode,
koji ne tri, ve po zraku leti,
na takvu konju dolazi ti jedna
draesna ena.

Sigizmund:
Klarin:

Njen sjaj me ubija.

Tako mi boga, to je Rosaura! (Povlai se.)

Sigizmund:

Nebo je, evo, sada k menl vodi.

DESETA SCENA

(Ulazl Rosaura u kratkom plaStu. na njoj maS i bodeJ.)

Rosauro:

O, plemeniti Sigizmunde,
ije junako velianstvo
ulazi u dan tvojih djela
iz teke noi tvoga mraka,
ti k6 planeta najsjajnija
koja na krilu rujne zore
vraa se sjajna i blistava

98

da grije bilje i cvjetove,

te iznad gora, iznad mora,
kad se pomoli okrunjena,
rasipa svoju sjajnu svjetlost,
vrhove kupa, pjenu ljubi,
tako ti moe svijetu sjati
o, sjajno sunce Poljske zemlje,
i zatititi jednu enu,
koja pred tvoje noge pada.
od navedena dva razloga
sasvim je dosta da osvoji
ovjeka hrabra i estita.
Tri puta si me ve vidio,
tri puta nisi znao tko sam,
jer sva tri puta, kad me vidje,
bijah drukije obuena.
Prvog si puta vjerovao
da sam mukarac, a to bjee
tamo u onoj stranoj kuli,
gdje me je tvoje jadno ie
u mome jadu utjeilo.
Drugi put si me, Sigizmunde,
vidio ovdje kao enu,
kada je rasko tvoje slave
bila obmana, san i sjena.
A trei put je, evo, danas,
kad sjedinjujem oba spola,
jer sam k6 ena odjevena,
s mukim orujem za pojasom.
I da bi mii u tvom ganuu
s veim predanjem pomogao,
bit e potrebno da saslua
traginu sudbu mog ivota:
Rodi me majka plemenita
u moskovskome sjajnom dvoru,
i mora da je lijepa bila,
ako je bila i nesretm.
r

99

U nju se bio zagledao

izdajnik jedan, ije ime
ne mogu rei, jer ga ne znam,
no slutim da je bio vrijedan,
jer i ja vrijednost posjedujem.
Budui da sam isti oblik
njegove misli, sada alim
to se ne rodih ko poganka
da bih, bezumna, vjerovala,
kako je bio od bogova,
jedan od onih, koji su se
pretvorili u zlatnu kiu,
u labuda il cmog bika
i zbog kojih su proplakale
Danaja, Leda i Europa
i uprav htjedoh da ti priam
jo mnoge prie o izdajstvu,
no vidim da si ve mogao
iz mojih rijei razabrati,
da moja majka, zavedena
finim ljubavnim vjetinama,
bijae lijepa ko nijedna,
i nesretnica k6 sve druge.
Sva ona luda obeanja
o vjernosti i branoj srei,
toliko su je zaludila,
te jo i danas jadna plae
kad na to misli; jer onaj je
bio nevjeran i okrutan
(kao Eneja u Kartagi),
te je jadniei naputenoj
ak sablju svoju ostavio.
A li neka je sada ovdje,
izvui u je iz korica
prije neg priu svu ispriam.
Eto, iz toga loeg uzla,
koji nit vee, niti spaja,
bila enidba ili zloin,
(a zapravo je sve to isto),
iz toga uzla ja se rodih

100

ko prava slika svoje majke,

ne po ljepoti, razumije se,
nego po sudbi i ivotu.
Tako, ne treba da ti kaem,
da sam, ko tuna batinica
njene sudbine, uvijek bila
nemile sree, ko i ona.
Najvie to ti mogu rei,
jest ime onog to mi ote
trofeje asti i potenja.
To je Astolfo jao menil,
im ga spomenem, srce mi se
napuni bijesom, k to biva
- i a d spominjemo dumanina.
Astolfo bjee nezahvalnik,
koji je svaku prolu sreu
zaboravio (jer se lako
ak i sjeanje zaboravi
kad ljubav proe), a onda je
u Poljsku do6, nadaju se
da e postii sjajan uspjeh
i oeniti lijepu Stelu,
koja je simbol mog zapada.
Ja, uvrijedena, izigrana,
ostadoh luda i alosna,
ostadoh takva kakva jesam,
a to e rei da je cijela
paklenska zbrka utisnuta
u Babilonu moga srca.
Otkrivajui sebe nijema
(jer ima patnja i tegoba
koje osjeaj kae bolje
nego ih usta mogu rei),
patnje sam utnjom govorila,
sve dok jedanput moja majka,
kad smo se tako nale same,
ne probi vrata moje due,
a patnje iz nje provalie
u takvoj urbi i naglosti
da su se same sudarale.

101

Sve sam bez straha kazivala,

jer kada znamo da je onaj,
kome slabosti priznajemo,
ve poinio sline stvari,
to nam donosi ohrabrenje
i lake se ispovijedamo;
tako i loi primjer ipak
neemu slui. Moja mati
saalno me je sasluala
i pokuala da me tjei
svojim vlastitim nevoljama.
O, kako shvaa i oprata
sudac koji je kanjen bio!
Svojim iskustvom pouena,
videi da joj ni sloboda,
ni zaboravno vrijeme nisu
donijeli lijeka ni utjehe,
znala je dobro da ni moje
nevolje nee bolje proi.
I zato mi je svjetovala
kao najbolje, da ga slijedim
i dovitljivim opsjjedanjem
da ga prinudim neka plati
to mi je duan za ast moju.
A da bih lake prebrodila
razne tekoe, sudba htjede
da se obuem ko mukarac.
I moja mati tada skide
sa zida jednu staru sablju,
a to je ova koju nosim
(i sad je vrijeme, ko to rekoh
da je izvuem iz korica)
i onda, puna pouzdanja
u znake, na njoj urezane,
progovori mi: Id u Poljsku
i nastoj da ti velikai
primijete sablju koju nosi;
moda se ipak nae netko
koji e srcem razumjeti
sve jade tvoje, i koji e

102

tegobe tvoje utjeiti.

I tako sam u Poljsku dola.
Neu priati, jer ve znade,
a nije to ni tako vano,
kako mNBijesni konj doveo
pre tvoju kulu, gdjeno si me
pun udivljenja promatrao.
Neu spominjati ni Klotalda,
kako se za me zauzeo,
raolio kralja da me spasi
i kralj mi ivot poklonio,
a onda mi je svjetovao
da se obuem kao ena,
da sluim Stelu, a tada sam
dovitljivou i vjetinom
smutila ljubav Astolfovu
i sprijeila ga u namjerd
da se oeni lijepom Stelom.
Prijeim o sad i preko toga
da si me tada ovdje sreo
po drugi put i da si bio
veoma zbunjen, videi me
u enskoj nonji i da sve to
nisi mogao razumjeti.

A sad stanimo na Klotaldu,

koji miljae da je dobro
da se oene i vladaju
taj Astolfo i lijepa Stela,
te me je, protiv moje asti,
u toj prilici svjetovao
da odustanem od namjere.
No ja, videi da je tebi,
o, hrabri knee Sigizmunde,
doo trenutak da se sveti,
jer ti svemono nebo dade
te si tamnicu razorio,
gdje si morao tavoriti,
u osjeanju ko ivina,
a u patnjama kao kamen,

103

i viei te kako saa

die oruje protiv oca
i protiv svoje domovine,
dola sam da ti pomo pruim
i u tu svrhu pomijeala
sjajne ukrase Dijanine
s bojnom opremom Paladinom,
te nosim svilu i oruje,
i oboje me sada krasi.
Hajdemo, dakle, hrabri voo,
jer za me je i za te vano
da zaprijecimo ovu svadbu:
za mene da se ne oeni
taj to se meni obeao,
za te da ne bi ovo dvoje,
kad ujedine svoja prava
velikom vlau i snagama
nau pobjedu pomutili.
Ko ena dooh da te molim
da se zauzme za ast moju,
a k mukarac da te hrabrim
da se domogne svoje krune.
Ko ena hou da te ganem
i zato ti pred noge padam,
a ko mukarac da te sluim
svojim ivotom i orujem.
I sada pazi, pokua li
udvarati mi kao eni,
usmrtit u te ko mukarac
branei asno sebe samu,
jer dok nastojim da ponovno
osvojim ljubav, potrebno je
da budem ena u albama,
a mukarac u poslu asti.
Sigizmund:

Ako li sanjam, o nebesa,

pamenje meni oduzmite,
jer ne vjerujem da bi mogle
tolike stvari u san stati.
O, sveti boe, tko bi znao

104

da se od svega toga spasi,

ili ni na ta da ne misli!
Tko je vidio takve muke
i takve sumnje lAiiane?
Ako sam snio da sam jednom
svu onu slavu proivio,
kako mi sada ova ena
iznosi tako jasne znake?
Bila je, dakle, prava stvamost,
a ne sanjanje, i ako je
bilo zaista istinito,
(a to je druga potekoa,
nimalo manja), zato onda
to to je bilo, snom nazivam?
O, dobro vidim, san i slava
tako su jedno drugom slini
da pravu slavu lanom zovu,
a onu lanu pravom dre.
I udaljenost meu njima
tako je mala, te se ne zna
je li la moda il istina
to vidimo i uivamo.
A kopija je tako siina
originalu, te sumnjamo
koja je od njih dvije prava?
Ako je tako, ako mora
da se raspline sjaj i slava,
treba da znamo kako emo
iskoristiti svoj trenutak,
jer u stvarnosti ovog svijeta
samo u onom uivamo
to uivamo u snovima.
Sad imam vlast nad Rosaurom,
dua je moja oboava,
iskoristimo tu priliku:
' Ljubav nek rui sve zakone
> vrline, asti, povjerenja,
koji je k meni dovedoe.
^ Ovo su snovi. Kad je tako
sanjajmo sada pustu sreu,

105

jer poslije, sve e patnja biti.

No svi razlozi to ih kaem,
da i' uvjerit me zbilja mogu?
Ako su snovi, prazna slava,
tko bi za ljudsku praznu slavu
boansku slavu izgubio?
Ima li kakva prolog dobra,
a koje nije bilo tlapnja?
Ta, tko je sreu uivao,
a da ne kae sam sa sobom,
kad na nju misli u sjeanju:
o, sve je bilo samo san!
Ako me, dakle, ove misli
razoaranju mome vode,
i ako mi je dobro znano
da je uitak lijepi plamen
koji e pasti u pepeo
im bilo kakav vjetar dune,
slijedimo ono to je vjeno,
traimo slavu neprolaznu,
gdje srea nikad ne poiva
i veliina gdje ne spava.
Rosaura je sad bez asti,
a jednom knezu dolikuje
da joj ast dade, ne da uzme.
Zato u, evo, osvojiti
ast njenu prije nego krunu.
Bjeimo, dakle, od napasti,
koja me tako snano vue.
(Jednom vojnikit):

Uzbunu sviraj! Hou danas

da zapodjenem ljutu bitku,
prije nego li tama noi
sahrani zlatne zrake sunca
u tamnoplave morske vale.
Rosaura:

O, gospodine, zar me tako

ostavlja samu, u nevolji?
Zar ni jedine jedne rijei?

106

za moju patnju i tjeskobu?

Zar je mogue, gospodine,
da me ne gleda, niti slua?
Ni lice k meni da okrene?
Sigizmund:

Zbog tvoje asti, Rosauro,

da bih milostiv bio s tobom,
sada okrutan moram biti.
Moj glas ti nita ne govori
da bi ast moja govorila;
neu da zborim, jer bih htio
da ti govore djela moja,
i ne gledam te, jer u takvoj
nemiloj muci i nevolji
ne smije gledati tu ljepotu,
tko mora tvoju ast da gleda.
(Odlazi zajedno s vojnlcima.)

Rosaura:

Kakve su ovo zagonetke?

Poslije tolikih mojih muka,
jo uvijek samo sumnje imam
uz dvosmislene odgovore.

JEDANAESTA SCENA
(Ulazi Klarin.)

Klarin:

Mogu li, gospo, da te vidim?

Rosaura,

Ej, Klarine! A gdje si bio?

Klarin:

U tamnici sam, na kartama,

igrao malo na smrt svoju:
hoe li doi, nee doi?
I da izvukoh jednu kartu,
al bi mi ivot zablistao
u pravoj igri, jer upravo
bijah na rubu da poletim.

107

Rosaura:

A zato?

Klarin:

Jer sam znao tajnu

tvoga roenja, a Klotaldo . . .
(Cuju se bubnjevi.)

No to to ujem?
Rosaura:

Sta bi bilo?

Klarin:

To iz palae opkoljene
izlazi vojska oruana
da se odupre i pobijedi
vojsku hrabroga Sigizmunda.

Rosaura:

A ja se ovdje zalijenila,
mjesto da budem pored njega
na zapanjenost cijelog svijeta;
i tako svud okrutnost vlada
i bez zakona i bez reda. (Odlazi.)

DVANAESTA SCENA

Glasoui jednih (iznutra): Zivio na kralj!

Glasoui drugih: Zivjela naa sloboda!
Klarin:

Da ivi kralj na i sloboda!

Pa neka ive i sretno im!
A ja jedinu muku muim,
to i mene u kolo vuku,
a elio bih da ostanem
po strani od te strane zbrke
pa da ko Neron sve to gledam
posve miran i ravnoduan.
Treba li neto da me brine,
to je jedino moja glava.
I saa u se ovdje skriti

108

da obro vidim tu sveanost.

Mjesto je skrito i sigurno
i smrt me nee lako nai,
i zato, evo sipak smrti!
(Sfcrira se. Cuju se bubnjevi i zveket oruSja.)

TRINAESTA SCENA
(Ulaze Bazilije, Klotalo i Astolfo, bjeet.)

Bazilije:

Ima li kralja nesretnijeg

i oca tako progonjena!

Klotaldo:

Tvoji vojnici, pobijeeni,

bjee bez reda i razuma.

Astolfo:

A izdajnici pobijedie!

Bazilije:

U bitkama ko to je ova,
koji pobijede, ti su vjerni,
pobijeeni su izdajice.
Bjemo, Klotaldo, spasimo se
od surovosti i nasilja
ovakva sina, okrutnika.

(Pucafu unutra i Klarin ranjen pada s mjesta na Jcom it

nalazio.)

Klarin:

U pomo, boe!

Astolfo:

Tko je ovaj
nesretni vojnik, koji pade
pred nae noge, sav u krvi.

Klarin:

Ja sam nesretni jedan ovjek;

htio sam da se uvam smrti,
pa ipak me je, evo, snala.
Bjeei od nje, sreo sam je,
jer za smrt nema tajnog mjesta.

109

Iz toga, eto, jasno slijedi:

onaj tko vie od nje bjei
taj prije pada pod njen udar.
Zato idite, vratite se
u vrtlog ove strane bitke,
jer je sred vatre i oruja
vea sigurnost i zatita
nego u gori zaklonjenoj.
Nigdje na svijetu nema puta
koji bi mogo da nas spasi
od zle sudbine i udesa.
I zato, premda spas traite
i bjeite od ruke smrti,
smrt e vas ipak zaesiti
ako bog hoe da umrete.
(Pada natrag za kulisu.)

Bazilije:

Smrt e vas ipak zadesiti,

ako bog hoe da umrete!
O, kakvo li saznanje prua
naim grijesima i neznanju
ovaj le ovdje, koji zbori
kroz usta rane otvorene,
jer krv to iz nje tee, to je
krvavi jezik to nas ui,
, da su nitavne i zaludne
I sve opreznosti ovjekove
kojima hoe da se bori
|protiv nastupa viih sila.
I ja sam htio od propasti
da spasim svoju domovinu,
a evo vidim da je dadoh
u iste ruke od kojih sam
pokuavao da je spasim.

Klotaldo:

Iako usud, gospodaru,

dobro poznaje sve putove
i koga trai, toga nae
ak i u tvrdim gudurama,

110

kranln ipak ne smije rei

da od usuda nema spasa.
i ^er ovjek uman i razborit
' jnoe sudbinu pobijediti;
i ako nisi ve zatien
od zlog udesa i nesree,
ti mora da se sam zatiti.
Astolfo:

Moj gospoaru, Klotaldo ti

govori kao uman ovjek
iskustvom svojih zrelih Ijeta,
ja zborim kao hrabar mladi:
u gustoj umi ove gore
pripremili smo brza konja,
bjei na njemu uz planinu,
ja u te s lea zatititi.

Bazilije:

Ako bog eli da me nema

i ako smrt me ovdje eka,
hou ve danas da je naem
i ekat u je posve miran.

CETRNAESTA s c e n a
(Ulaze Siglzmund, Stela, Rosaura, vojnici, pratnja.)

Jedan vojnik: Tamo, u gori umovitoj,

u gustom granju kralj se krije.
Sigizmund:

Klotaldo:
Bazilije:
Astolfo:

Trite za njim, i paljivo,

granu po granu, pretraite
svu umu.
Bjete, gospodaru!
Zato da bjeim?
Sto li smjera?

Bazilije:

Hou, Klotaldo, da pokuam

posljednje to mi preostaje.
(Sigtzmunu, padajui no koljena):

Ako li mene trai, evo,

pred tvoje noge padam, knee,
i nek ti moje sijede vlasi
za ilim slue, na potiljak
stavi mi nogu, gazi krunu,
kidaj ukras i dostojanstvo,
osveti se na mojoj asti
i uini me svojim robom;
poslije tolikih opreznosti,
nek se ispuni proroanstvo,
nek se izvre rijei neba.
Sigizmund:

O, dini Ijudi Poljskog dvora,

svjedoci udnih dogaaja,
sluajte sada kneza vaeg.
Ono, to nebo odreuje
i to na divnoj plavoj ploi
prstom upie ruka boga,
ije su slike i znamenja
mnogi listovi modre boje
zlatnim slovima ukraeni,
to, to je tamo upisano,
to nikad nije la ni varka,
a samo onaj ovjek lae
koji ta slova prouava
da bi ih u zlo koristio.
Tako moj otac, koji ovdje
pred vama stoji, da se spasi
od gnjeva moje loe udi,
uinio me ivotinjom
i stvorio me Ijudskom zvijeri.
A ja vam kaem, da sam moda
po muevnoj plemenitosti,
po dareljivoj svojoj krvi,
po svojoj udi ponositoj,
da sam po svemu bio roen
kao umilan i posluan,

112

takav bi odgoj i postupak

bio dovoljan da od mene
uini divlju ivotinju.
Pa, zar to nije divan nain
da se izbjegnu opasnosti?
Da bilo kome od vas kau:
Divlja zvijer e te usmrtiti,
zar bi taj dobro uinio,
da je probudi, ako spava?
Ili da kau: Poginut e
od ove sablje koju pae ,
zar ne bi bilo sasvim ludo
sablju izvui iz korica
i na grudi je postaviti?
Ili da kau: Grob e nai,
tamo, u morskim dubinama,
ispod srebrnih spomenika,
zar ne bi bilo nerazumno
poi na more kad se diu
snjeni valovi bijele pjene
i bijesna brda od kristala?
Tako je bilo s mojim ocem,
ko s onim to se boji sablje,
a ipak je iz toka vadi;
ko s onim, koji uzvitlava
valove morske u olu ji...
Sve da je srdba moja bdla
ko uspavana ivotinja,
a bijes moj sablja bez otrice,
okrutnost moja mirno more,
fipak se sudba ne svladava
osveivanjem i nepravdom,
j ak se jo vie izaziva;
tako, tko hoe da pobijedi
^svoju sudbinu, mora biti
vrlo razuman i umjeren.
A onaj koji pokuava
da zlo unaprijed predusretne,
nee se od njeg obraniti.
No mogue je, razumije se,

I Zivot je san

113

da se skromnou i dobrotom
spasirao od zla, ali samo
u asu kad se zlo pojavi,
jer nema puta ni naina,
da mu dolazak zaprijeimo.
Za najbolji vam primjer slui
ovaj dogaaj neobini,
ova strahota, ovo feudo,
jer nema nita tako jadno
kao, poslije mnogih muka
i opreznosti uzaludnih,
vidjeti, kako sad vidite,
jednoga oca oborena
i jednog kralja poniena.
Nebo je svoju rije izreklo,
on je kuao da je sprijei,
no nije znao, nit mogao.
A kako da je ja nadvladam
koji sam mlai po vremenu,
po vrlinama i po znanju?
(Krolju):

Zato, ustani, gospodine,

i daj mi ruku; ako ti je
nebeska volja pokazala,
da si pogreno pokuao
da je nadvlada, evo moga
pokornog vrata, osveuj se:
pred tvoje noge prostiram se.
Bazilije:

0 sine, tvoje asno jelo

po drugi put te, evo, raa
u mojoj krvi. Ti si vitez
1 tebi danas pripadaju
lovor i palma. Pobjednik si,
i djela tvoja nek te krune.

Svi:

2ivio, knee Sigizmundel

Sigizmund:

Budui da preda mnom stoje

jo mnoga djela i pobjede,

114

najprije moram izvriti

najvee djelo: pobijediti
samoga sebe, Nek Astolfo
da svoju ruku Rosauri,
jer on je dunik njene asti,
i bou da se dug isplati.
Astolfo:

Istina, imam obaveza

prema njoj, ali treba znati
da ona sama ne zna tko je
i sramota hi za me bila
da se oenim jednom enom ...

Klotaldo:

Dosta je, ekaj, ne govori.

Rosaura je isto tako
asnoga roda kao i ti;
moj mafi je spreman da je brani.
Ona je moja ki. I dosta!

Astolfo:

Ma, to to veli?

Klotaldo:

Eto, velim
da nisam htio otkrivati
tu svoju tajnu, dok je nisam
vidio asnu i udatu.
No to je odve duga povijest,
ali ona je moja kerka.

Astolfo:

Pa, kad je tako, izvrit u

to joj obeah.

Sigizmund:

No da Stela
ne bi ostala neutjena,
vide da gubi jednog kneza
takvoga glasa i ugleda,
ja u je zato svojom rukom
vjenatd s takvim zarunikom
koji je ravan sa Astolfom,

**

115

ako li nije ak i bolji.

Prui rai ruku.
Stela:

O, pa ja sam
jo na dobitku, s takvom sreom.

Sigizmund:

Klotaldu, zato jer je vjeran

mom ocu bio, irim ruke,
i to zaeli, imati e.

Jedan vojnik: Ako li tako nagrauje

ovoga, koji nije bio
u tvojoj slubi, a ta mena,
koji sam dig6 tu pobunu
i iz kule te izvukao,
ta li e meni zato dati?
Sigizmund:

Iz kule veli? Ti e u njoj

amiti uvan, sve do smrti,
jer ne trebamo izdajica,
kad je izdaja zavrena.

Bazilije:

Tvome se umu svi divimo.

Astolfo:

Kako se samo promijenio!

Rosaura:

Kako je mudar i razborit!

Sigizmund:

Cem u d ivljen je i uenje?

Zar ne vidite sasvim jasno

^daje san biom oj uitelj^
]i da jo uvijek, evo, strepim
da u se opet probuditi
i opet doi u tamnicu?
'Pa kad i ne bi biio tako,
samo sanjati ve je dosta,
,jer sanjajui spoznao sam,
ida jsvaka srea ovjekova
tnestaje kao pusti snovi.
I zato hou da poivim

116

i da u dobro iskoristim
sve "atie'vofflrrioklhi traju;
a slabosti nam oprostite.*
j er~duse vrle i estite
uvijek s veeljem oprataju,

*
Ovaj stlh je upuen publid, kojoj su ae dram
pisci Caldernova vremena redovito obraali na kraju
komada.

\
IZMEU SNA I JAVE

Uz Lope de Vegu, najvei plsac panjolskog ldasinoj

teatra bio ie Pedro Calderdn de la Barca (160016811 Rodio se u Madridu. gdie ia ptimia i prvu aaobrazbu, Teologlju je studlrao u Salamanki, ali je nije zavrlo. Nasuproi
mnogim piscima svoga vremena, proveo je relativno miran
livoJt. Bio je neko vrijeme vojnik. U pedesetoj eodlnl g
Lapopio 1 kao_vitez ivio je do kraja ivota mimo, uz kraIjevski dvor, piui iieumofSo i umro je tako rei s perono
u ruci. Bio je posljednji veliki pisac zlatnog vljeka Spanjolske knjievnosti, ovjek koji je imao za sobom svu onu
sjajnu i mranu slavu velike panjolske drave, a u knjiev*
nosti i umjetnostl itav niz velikih pisaca l slikara. I doao
je nakon svega toga kao vrhunac panjolske politike 1 stvaralaJtg. sJav^da^bi, posllje tolikih iskustava, mogao osjeati snagu I sigurnost, ali isto itako i zasienost 1 umor. Kao
ovjek velika duha i velike tradicije, on e nastojati da u
sebj^sintetizira svg^Bcol.lost i da se.vlne najvie 1 najdubtje
od svihj^ pokuSat e nadii l sebe sama, da bi se, mnogo
puta, izgubio u tami i na bespulma svojih misll i svojih
predrasuda. Kako je bio piemikog roda, a niie kole je
uio kod isusovaca, u sebi je sjedinjavao ukorijenjeni ponos
hidalga i gorljivost vjernika, te e postatl odani pristaa
protureformaclje, kao~T7ii?~Gunduli. Caldern je bio branilac apsolutistike monarhije i ortodoksnog katoiicizma,
aristokrata i nacionaiist, u sutini svojoj u svakom pogledu
reakcionaran. Osjeajui da mu je sudbma dosudila da ivi
i proivi kraj jedne velike epohe, kad je panjolska drava
pod vlau nesposobnog Filipa IV (16211665) naglo kretala prema svom zapadu, aldern je postao veliki pjesnik
tog propaanja. ajedno s itavim druStVOin I" on "Je gubTo
tlo pod nogania. Videi da stvarnost postaje sve teom, a

119

bez dovoljno snage da joj se suprotstavi i bez nade da bl

mogao utjecati na nju, on je bjeao o te stvarnosti i njenih problema, predajui se sav obmanama: odbljescima stare slave, &pstraktnim pitanjima morala, asti i ponosa, vjere
i rtve, sna, postojanja i smrti. Zivio je u svijetu nadstvarnog ijneuhvatljivog, u_syijetu ideja, uglavnom onih to mu ih
je nametao stuij teologije, i Calderon je mnogo puta u svojim scenskim djelima stvarao poeziju, koju su ne bez razloga
nazivali istom. Rjeavao je pitanja slobodne ljudske volje
(jer su protestanti negirali slobodnu volju), te pitanje smrti i
prekogrobnog lvota, i naroito problem asti, s kojim su se
Spanjoici odvajkada nosili i o kojem su uvljek imali svoje posebne krute pojmove. Caldern je bio pjesnik katolicizma,
rjegove Ideologije i mistike. Propovijedao je kranskl moral, muenitvo, nepokolebljivu postojanost u vjeri Kristovoj, mo magije i udesa. Pisao je mnoga svetotajstvena
prikazanja (autos sacramentalgs), u kojima se svom snagom
svoje mone fantazije zalijetao u pitanja teologije i misterij
vjere. Tu je on, u tim maglenim podrujima, lutao kao
kakav arobnjak, dovij&o se i raskono treperio u praznim
rrostorima duha. Ne nalazei vrstog osionca svojoj misli,
on je izvanrednom igrom rijei stvarao svijet muzike
i fluidnih slika, svijet poezije, koji lebdi izvan ivota 1
vremena, s onu stranu moguega i dostupnoga.
Kako je Caideron, u dramskim djelima, neposredan
nastavlja Lope de Vege, nuno nam se nameu 1 usporedbe
s tim njegovim velikim prethodnikom. Lope je bio ovjek
od krvi i mesa, do dna svoje biti vezan za ivot, za puk,
i njegov je teatar nosio sve puke osobine: jednostavnost
miljenja i izraavanja. Caldern je bio dvorski ovjek i
stvarao je svoja djela za izabranu elitu. Pored toga, on je
bio pjesnik visokog baroka i djela su mu na mnogim mjeftima prenatrpana raskonom metaforikom; upio je u sebe
sve tekovlne kulteranizma i konceptizma.* Lopeova pozornica nalazila se y gradskom dvoritu i bila je vrlo skromna.
Caldern je imao zatvoreno dvorsko kazalite, s velikim
moguno'tima dekora i rasvjete. Nadalje, mnogo puta je

*
To su dvije struje u panjolskoj pceziji X V I stolje
prva je propovijedala kienost u izrazu, druga misaonost
prije svega.

120

isticano a je Lope puanln, Calderdn aristokrata, da Lopc

predstavlja prirodu, Calderr. umjetnost (artizam), da j<
Lope vadio iz ivota, Caldern je konstrulrao i daraivao
da je prvi vezan za nacionalne, lokalne i aktuelne, drugi za
moralne 1 univerzalne teme; da je Lope neiscrpan i inventivan, a Caldern da je manje originalan, ali je dublji i
vie refleksivan. Prvi je sve bacao na akciju i zaplet, dmgl
sve podreuje misaonosti i njegova lica se esto pretvaraju
u simbole. Kod prvog nema glavnih iica nego su njih nekoliko nosioci radnje, drugi stvara hijerarhiju, usredotouj
panju na pojedince, gradi velike dramske figure.
U poetku svog stvaranja Caldern piSe viSe-manJ
tehnikom Lope de Vege, uzima sadraje iz suvremenog ivota, s ljubavnim zapletima, ili Iz fipanjolske proSlosti, a
takve drame pisat e on i kasnije, iako rijetko. Poznate su
mu dvije komedije plata i maa, pune intriga i iznenaenja: Zena vampir (La dama duende, 1629) 1 TeSko je
nadzirati kuu s dvojim vratima (Casa con dos puertas mala
es a guardar, 1629). Tipinije su za Calderna drame u kojima je obradio problem asti i ljubomore, sa zanimljivim
psiholokim analizama. U Lijeniku svoje lasti (E1 mdlco
de su honra, 1635) mu dade barbarski ubiti svoju enu
samo zato to sumnja da bi ga mogla prevariti. U rugoj,
koja se zove Najvee ndovite na svijetu (E1 mayor montruo el mundo, 1635) tetrark Herod toliko voli svoju enu
te nareuje da je moraju ubiti ako on umre, da ne bi prtpala nekom drugom. Od religioznih drama poznate su Odano$t K rilu tLa evocin de la Cruz, 1625), Postojani princ
(E1 principe constante, 1629) i uesni mag (E1 mgico prodigioso, 1637). U drugoj je prikazan portugalskl princ Fertiando koji je pao u maursko ropstvo i Portugalcl su spremni da Maurima vrate grad Ceutu za njega, ali princ nee;
radlje umire nego da stanovnici grada dou pod vlast nevjernika. U udesnom magu Ciprijan prodaje duu avlu
da bi zadobio Justininu Ijubav, ali avao, kad nije mogao
pridobiti djevojku, dovodi mu neku prikazu. Ciprljan hoe
da je 2agrli i otkriva ljudski kostur. To ga navee da primi
kranstvo i umire, zajedno sa Justinom, kao muenik. Tu
dramu su posebno cijenili njemaki romantiari, nalazei u
njoj slinosti s Faustom.

A li Iznad svih ovih i mnogih drugih kazaLinih komada

stoje dva Caldernova remek-djela: Suoc zalamejski (1
alcalde de Zalamea, 1643) i Zivot je san (La vida es suefio,
1635), prvo posve realistiko, drugo poetsko-filozofsko i simbolistiko.
Sudac zalamejski u Caldernovu djelu zauzima posebno
mjesto, jer to je jedina njegova izrazito realistika drama,
kojoj je tema uzeta iz konkretnog Spanjolskog lvota i u
kojoj se problemi rjeavaju na posve ovozemaljski naln.
Pored toga, okvir drame je pukl, akteri su seljaci I vojnici, Sto je takoer neobino za Calder6na, dvorskog pisca,
koji se preteno bavio uzvienim likovima i problemima.
Iako takva tema nije predstavljala njegovo pravo podruje,
ipak je u njoj dao jedno od svojih najboljih ostvarenja,
neki ak misie da je to moda najbolje ramsko djelo Spanjolskog klasinog teatra. Zanimljivo je napomenuti da je
Caldern Suca zalamejskog napravio po istoimenoj drami
Lope de Vege, stvorivi od neuspjelog I nabacanog komada
genijalno djelo. Tu se otprilike vlde 1 razlike izmedu ta
dva pisca.
lako je okvir drame puki, ona po svoj snazi i dublni
7.nai neto mnogo vie od obinog pukog teatra. Njena
je osnovna problematika u anaiiziranju odnosa Izmeu vojske i graana, naroito izmeu vojne i graanske vlasti,
zatim u pitanjima osnovnih gradanskih prava, asti 1 dostojanstva ovjeka. Pisac je u sve te probleme zahvatio ozbiljno i smiono i, to ne bismo oekivali, njegove su simpatije na strani puka. Stovie, on je osloboenog seljaka,
koji se uzdigao svojim upornim radom, igao do takvog
dostojanstva, sigurnosti i odlunosti u traenju svojih prava te su mnogi takav Caldernov stav za njegovo vrijeme
smatrali revolucionamim. S druge strane, karikirao je i
ismijao sitno plemstvo, koje se ponosi titulama, a gladuje,
jer je nesposobno za rad. Vojska za Calerna predstavlja
nuno zJo i sve se odvija po onoj: jao kraju kuda vojska
proe. A to Je pisac sam imao prigon vidjeti kad je sudjelovao u katalonskom ratu (1640) te je ovu dramu i napisao
odmah po povratku s bojita.
Vojska, na putu za Portugal (1580), dolazl u Zalameju
i jedan oficir siluje ker bogatog seljaka Pedra Crespa, ko-

122

SADRAJ
2ivot je s a n ....................................
Nikola Millevi: Izmeu sna i jave

RAD
Beograd
Moe Ptjaae 12

Pedro Kalderon e la Barka

2IVOT JE SAN
Lektor
Jelka Mllli

Korektor
Jellca Lazl

Nacrt za korice
Janko KraJSek

Tlrai
20.000 primeraka

Stampa
Stamparsko preduzee Budunost"
Novi Sad
Sumadijska 12

RE I MISAO
Biblioteka Re i misao donosi najbolja
ostvarenja svetske i nae knjievnosti, svakome
korisna i potrebna, po obradi i ceni pristupana,
po opremi ukusna.

X I I I K O LO (1977)
301. Simo Matavulj: Beogradske prie
302. Ivo Andri: Jelena ena koje nema
303. Milan Kaanin: Izabrani eseji
304. Stevan Raikovi: Pesme
305. Dimitar Solev: Kruno putovanje senke
306. Aco opov: Dugo olaenje ognja
307. Iljf i Petrov: Nova Seherezada
308. Marina Cvetajeva: Neovdanje vee
309. Platon: O jeziku i saznanju
310. Montenj: Ogledi
311. Edmond Rotan: Sirano de Bererak
312. Anri de Moriterlan: Mrtva kraljica
313. Rejmon Keno Stilske vebe
314. Somerset Mom: Izabrane pripovetke
315. D. H. Lorens: Tajne Feniksa
316. T. S. Eliot: Izabrane pesme
317. Patrik Vajt: No lupea
318. P. Kalderon de la Barka: 2ivot je san
319. H. R. Himenes: Ja nisam ja
320. Cezare Paveze: Doi e smrt i imae tvoje oi
321. Dino Buzati: Proavnica tajnl
322. Rabindranat Tagora: Himna oveku
323. Amrita Pritam: Taj ovek
324. * * * Arapska poezija
325. Ismail Kadare: General mrtve vojske

IZDAVACKO PREDUZEE RAD

Beograd, Moe Pijade 12