Politika i knjievnost - Stjepan imic

Svako povijesno vrijeme trai svog dramatika da svijetu doara istinu. - Miroslav Krlea
To znai da je drama najbolji nain istraivanja i iskazivanja istine ovjekove egzistencije. Drame predstavljaju najpolitiniju formu
Krleinog naina pisanja, miljenja i djelovanja gdje i lei razlog najee zabrane njihovog izvoenja.
Svijetu politikog pripadaju i esej, publicistika, dnevnik, memaoristika, itd.
Drama Aretej govori politiki izvornije od sve Krleine umjetnosti. Krleina knjievnost govori politoloki autentinije od itave
njegove publicistike, eseja, dnevnika. Aretej iznosi tezu o prokletstvu ovjekove egzistencije, koja je skoro sudbinski predodreena na
vjeno ponavljanje historije u ambijentu vladavine gluposti, politike moi i pada dostojanstva u glib duhovne krme. Vrijeme je vana
Aretejeva kategorija. Einsteinova teorija relativiteta poima vrijeme i njegovo iskustvo kao relativnu kategoriju.
Na slinoj pretpostavci Nietzsche formulira teoremu vjenog vraanja istog. Relativitet u stopu prati sjena onog apsolutnog
ovjekova pamet i ovjecna egzistencija predstavljaju relativne injenice historije i vremena, a ljudska glupost i politiko nasilje ine
apsolutne pojmove.
Teza da glupost vlada svijetom, svijeu i egzoistencijom centralna ja postavka drame. Aretejeva druga teza je da pamet treba
zavladati svijetom, civilizacijom i svakodnevnim ivotom. Trea teza je zdrava i normalna svijest, intelekt i umjetnost, koji se moraju uputiti u
bitak ovjekove tragedije, da bi stali na ljudsko stanovite dostojanstva i slobode.
U Areteju se najvie govori o politikoj gluposti i nasilju koji su najee sinonimi. U pitanju je glupa politika ili praksa politike
tiranide koja se prepoznaje u izvornom rimskom obliku i prosljeuje do evropskog 20 vijeka: faizam, staljinizam i svaki totalirizam. Aretej
politiku vlast preteno tretira kao trajanje gluposti, ovjekove nesree i tragike.
U 4. slici Krlea ovjeka definie kao Aristotel ovjek je politika ivotinja.
Fabula
Radnju drame se ne moe kretati naprijed bez kontrastiranja Apartida A i B, od koji jedan dri Don Kihotsku, a drugi Faustovski
trag svijesti. Jedan apatrid uzima stvari konkretno, a drugi filozofski. Aretejeva politika filozofija razvojem dramske radnje postaje
antropoloki estetinija, istinitija, kao to Livijina politika psihologija biva sve uvjerljivija pod uplivom Krleine politike sociologije. Ta dva
lika su najuspjenije knjievno izvedena i sadravaju politiku sociologiju i estetiku ostalih likova (Kajo i Blooten, Dr. Morgens, a djelimino
i apatridi A i B).
Aretejeva srea i tragika u isti mah: tragika jer su ga slomili i unitili mu rukopise i ponizili njegov obraz i smjestili ga u trgovako
prizemlje; srea jer Areteju kao matovitom i duhovno jakom ovjeku niko ne moe oduzeti ideju, misao, fantaziju, matu, ili najprirodnije
ovjekovo ja.
Apatrid izgovara sredinju postavku Krleine politike misli o loem ljudskom pamenju ili zaboravu povijesti koja glasu Kad
ovjek ne bi tako trajno gubio pamenje, uvijek bi znao ta treba da radi. Ako ni po emu, a ono po sjeanju na batine. Kao pas. Istorijsko
pamenje, meutim jeste dim.
Politika fenomenologija
Savjest
Savjest je centralna kategorija artistikog i refleksivnog tkanja itavog Areteja. Oko pojma savjesti i njenih izvedbi vrte se oba
Aretejeva etika pola - pozitivna i negativna. Pozitivnu stranu drame ili ljudsku savjest ine: Aretej, Apatridi, Morgens, Livija Ancila, Klara
Anita i Alfonso. Negativnu ine: Kajo Anicije, Sever, baron Blooten.
Sredinja ideja drame je paralelizam ili identitet Rima 3. vijeka i Evrope 20. vijeka. U oba prizora svjetske historije se dogaa ista
stvar, tj. nemilosrdno satiranje ljudskog tijela i svijesti radi politike i duhovne diktature cezarizma.
Aretej i Morgens su lijenici hipokratici koji su se zakleli uitelju da e djelovati po nalogu savjesti ili najvieg etikog materijala - da
je ovjek najvia svetinja ovjeku. Oni to i rade sve dok im se ne zaprijeti smru, i tada dolazi do dvojbe unutranje muke i borbe - autoritetu
savjesti suprotstavlja se drugi autoritet cezarske ili totalitarne politike vlasti.
Po Krlei je politika uzrok ljudskog sloma i pada ljudske savjesti. Krlea odbacuje optimistiku teoriju koja smatra da tehnikim i
kulturnim razvojem drutva automatski narasta i ljudska savjest, etika i sloboda duha.
Apatridi u prvoj slici drame kau za evropskog ovjeka 20. vijeka da se u njegovom ivotu za ovo nekoliko hiljada godina izmijenilo
samo to da danas pui lulu. Krlea uzima lulu za stvar to se vijekovima nije mijenjala da bi s njom izrazio stav da se u ovjeku tokom
historije nita nije pomaklo u napretku savjesti.
Politika kao cezarizam i totalitarizam
Likove Kaje Anicija i Blootena igra isti glumac. Obje linosti su svjesno satkane od istog leksikog i etikog, logikog i politikog
materijala. To je potreba isticanja identinosti cezarske svijesti i oni su produena ruka ili izvritelji.
Deset karakteristika cezarske politike: vojska kao politika, individualna graanska nesigurnost, politiki strah, politika teologija,
intelektualna apologetika, teror kao politika, politiki nemoral, plebejski dogmatizam ili populizam, politika potkupljenost i glupost,
samovlast boga na zemlji i apsolutizam i totalitarizam.
Politika kao ovjecna egzistencija
Radom negativno kritike dijalektike i ironijske metode, cezaristika politika vlast i itav njen bitak, promeu se u svoju suprotnost,
tj. u politiku kao ovjecnu egzistenciju koja predstavlja Krlein politicki ideal. Izlaz iz cezarizma se trai u rajskoj ptici koja simbolizuje ideju
politike kao ovjecne djelatnosti.
Evropa ponavlja rimsko politiko iskustvo budui da je cezarizam njena politika sudbina, iako je Evropa osvojila nesluene
prostore znanja i duha. Politika je jo uvijek gorilizam i kanibalizam, jer se ljudi mogu slobodno ubijati, zato to je ovjek politika ivotinja.
Krlea strmi ka politici ka covjenoj egzistenciji, ali koja ne moe postojati ukoliko se ne ubije ivotinja u ovjeku. Hobbs kae da je ovjek
ovjeku vuk, a Seneka da je ovjek ovjeku svetinja.
Prokletstvo Faustovske egzistencije
Nije sluajno to Krlea u dramu uvodi Geteovog Fausta - pisac udi za slobodnim tlom i slobodnim svijetom. Apatridi A i B lutaju
svijetom da bi nali svoj dom koji daje pojam svakodnevne ljudske slobode i slobode intelektualnog stvaranja, miljenja i govora - time se

iskazuje faustovski tragalaki nemir i faustovska svijest. Aretej se u sri svoga bia bori protiv vladajue struje iji vrh simbolizuje cezarska
politika vlast, rizikujui da u toj borbi dovede u pitanje vlastiti ivot u bukvalnom smislu.
Prokletstvo faustovske svijesti traje od samog poetka drame - centralna pieva teza u tom smislu glasi da je stanje ovjeka u
Evropi 20. vijeka isto i kao u vrijeme Rima. Aretejeva faustovska svijest mora se adaptirati logici zloinaca i trovaa, cezaromana i ljudi
gorila, antropotekom prizemlju i podzemlju. Evrposki ideal je rat, a ne nauka, bog Mars, a ne Faust, Hobbs, a ne Seneka.
Dijalektika ideje, istine, ideologije i ivota
Jedna polovina Krleine politike misli pripada horizontali predmeta, odnosno konkretnoj materiji drame. Drugu polovinu ini
ironijska negacija i dvosmislenost, tj. dijalektika ironije. Drama spominje niz imena iz historije knjievnosti, medicine, filozofije, politike,
historije sa nosivom idejom duhovnog ili artistikog predmeta (Dante - Pakao, Hobbs - Levijatan, Gete - Faust, Seneka sa apsolutnom
etikom, Freud sa erosom, Cezar - Marko Antonije, Brut, August Oktavijan, Tiberije, Kaligula, Neron, Pompej kao simbol cezarske
politike ideje, Akvinski i Augustin kao metafore religijske ideje, Cervantes Don Kihot, Shakespeare, Chopin, Demokrit, Galen,
Ciceron, Erazmo, Isus Krist i drugi.).
U Areteju se javlja itav niz ideja i pojmova koji se ocrtavaju kroz dvostruku prizmi (npr. sita glupost, nauni san, kloaka, ljudska
ruka, arlatanstvo, graanski poziv, pasji rep, istorijska sveta vatra, itd.). Ideja je da kljune istine u svojim rukama dri politika vlast koja iz
svoje idejne i politike, materijalne i interesne pozicije prosuuje i o istini kao istoj ideji ili objektivnom znanju, moderno reeno. Tako Aretej
u Aretejonu slua onu istinu o sebi koja odgovara tadanjoj politikoj vlasti.
Konformizam je tokom itave historije gutao ljude i ideje, savjest i istinu, stoga to je uvijek bilo lake lagati ili utjeti, biti mirne
savjesti, sitog prkna i dobre stolice, nego se protiviti ideologiji kao neistini, govoriti istinito i opovrgavati vlast. Gomilu ne zanima idejna
istoa i sloboda, ve se preputa deliriju ula i cezarskom kanibalizmu (naspram Livijinog idejnog htijenja i rada savjesti, nalazi se
grobarova indiferencija kojom radi posao i nita ga ne zanima pod milim bogom). I najistija ideja je perverzna poto je relativna kao i njen
autor.
Svijetom vladaju glupe ideje ili ljudska glupost kao svemirska sila, a ne istoa ideje i ljudska pamet, slobodni duh i sloboda
ovjeka. Aretej smatra da je tako oduvijek bilo i da e tako i biti bez obzira na sav nauni i tehniki razvoj civilizacije.
Smisao inteklektualne pobune
Samo pobunjena svijest i in daju intelektu onaj nivo i kvalitet zahvaljujui emu oni i uivaju naklonost Krleine misli i umjetnosti.
Ta svijest ne pristaje na tekui rad stvari, nego ga injenjem i miljenjem negira u cilju dostizanja slobodnog ovjeka, istinske pameti i
dostojanstva ivota. Aretej je paradigma pobunjene intelektualne subjektivnosti koja ne savija svoj vrat pred oficijelnim bogovima i
zemaljskim autoritetima, ve se klanja jedino svom intelektu i savjesti. Drama opisuje kako intelekt drhti pred sjekirom vlasti i kako pamet
mora podvijati svoj pasji rep pred glupou kao svemirskom silom. No, kako je svaka sila za vijeka, intelekt se odluuje na pobunu: Neko je
morao da otpone ometati taj kriminalni ritam.
Malograanska ideologija i epikurejstvo
Nositelji malograanske ideologije su isti oni likovi koji predstavljaju cezarsku politiku i duhovnost. Apatrid cijelu raspravu efektno
teorijski poentira svojom znamenitom tezom o sitoj gluposti koja saima dvije bitne karakteristike malograanske filozofije: pun stomak i
praznu glavu, kao i ideologiju epikurejstva. Aretej dri da e se ovjek vratiti sebi tek onda kada se vrati svojoj ljudskoj prirodi, biu, kada
prevlada malograansku ideologiju koja ljudsko bie i egzistenciju podreuje svrsi karijere i interesa. Mediokritetstvo je ideal
malograanstva, a arlatanstvo u struci, nauci i kreaciji je njegov pojavni oblik. Malograanstvo ja masovna baza svih autoritativnih reima.
Epikurejstvo je atenska filozofska kola nazvana po osnivau Epikuru. On je isticao ugodu kao najpoeljniju kakvou, iako pod
njom nije podrazumijevao tjelesne uitke. Prava se srea moe postii iskljuivo nadzorom nad samim sobom, kao i ivotom u tiini i miru.
Takav ivot se dostie uklanjanjem glavnog izvora tjeskobe bilo kakve vjerske
usredotoenosti na ivot nakon ivota, dakle, treba pobijediti strah od smrti. ivota nakon smrti nema jer se bogovi ne optereuju ljudskim
problemima. Treba samo potpuno i pozitivno ivjeti. On podvlai da su preduslovi za uivanje u ivotu pribranost, uzdranost i smirenost
duha, a udnju treba zauzdati.
Mediokritetstvo
Krlea slavi i uzdie faustovski princip, a ruga se mediokritetstvu i ljudskoj gluposti kroz vijekove. Ma kako to bolno zvualo,
mediokriteti vladaju svijetom. Mediokritetstvo je ideja site gluposti i duhovne tromosti, antihistorijska kategorija i anticivilizacijska pojava.
Mediokriteti vladaju nad knjigom, te ujedno i pale knjige.
Filozofija prirode i antropologija
Krleina filozofija prirode i antropologija su najskriveniji, odnosno najljepi segment cijele drame. Drama o Areteju otkriva da je do
prave prirode i ljudske prirode, do prirodne umjetnosti, politike, prava, medicine, historije, kao i do prirodne egzistencije mogue doi jedino
preko tragedije te iste prirode u koju je vodi pobunjena svijest i djelatnost antropoloke prirode i prirodno postojanje same prirode. Nije
bitno za nas da telefoniramo, nego to da iz nas telefonira jo uvijek gorila. Pas e progutati hartiju sa Platonovim tekstom, ako je u njoj bila
slanina. Krlea ne cilja toliko na psa ili gorilu kao prirodne forme egzistencije - on dobro zna da e gorila i pas uvijek biti to to jesu,
naprosto pas i gorila i nita drugo. Krlea cilja na ono psee i gorilsko u ovjekovoj prirodi.
Kritika nauno-tehnikog uma
Krlea odbacuje optimistike teoreme o rastu ljudske svijesti i savjesti uporedo sa rastom proizvodnih snaga moderne nauke i
tehnike. Aretejem struji generalna Krleina postavka o cjelovitoj instrumentalizaciji i ideologiji medicinske i svake druge nauka u cezarske
politike svrhe. Ta teza zavrava u etikom relativizmu i nihilizmu slobode i saznanja. Naukom vlada mediokritetski prosjek, tj. arlatanstvo i
kozmetika, la i neistina. Hipokrat kao paradigma medicinske etike obre se u paradigmi koljakog zanata. Pisac je svjestan znaaja
tehnike za ovjeka, ali njega najvie brine proces dehumanizacije do kog dovodi nauno-tehniki razvoj. Stoga on tako estoko i kritikuje
negativne uinke tog procesa, ali s ciljem antropologizacije civilizacijskog razvoja, a ne radi dekorativne preinake tehnike zbilje.
Pravo kao instrument politike sile

Dramom tee teza da pravom vlada ideologija vladajue svijesti, politika oligarhija i totalitarna etika otuene i mou obuzete
politike elite. Takvo pravno stanje traje kroz cijelu ljudsku historiju u nepomuenom tendencijskom slijedu svoje biti. Kajovim i Blootenovim
juridistikim formalizmom rukovodi logika visokosofisticirane lai u ijoj sjeni stoji politika mo koja svaku istinu moe pretvoriti u la i
obratno.
Faizam i staljinizam
Vrijeme dogaanja drame je 8. septembar 1938. godine, dan kada je Hitler odrao uveni govor u Ninbergu pred poetak Drugog
svjetskog rata. O staljinizmu se ne govori u drami i pogovoru, ali je oito da Kajeva i Blootenova tehnika iznuivanja i priznavanja asocira na
na tehniku staljinskog pravnog formalizma. Apatridi, Morgens i Aretej ponavljaju kroz historiju spoznaju da cezari vladaju svijetom i da je
nepravda saet izraz politike sile u pravnoj sferi. Ko misli svojom vlastitom glavom nee dobro proi u totalitarnoj krmi, malograanskom
ravnoduju i svijetu interesa i karijere.
Krleino nieanstvo - vjeno vraanje istog
Sama filozofska kompozicija Areteja svojevrsna je parafraza Nietzscheove teze o vjenom vraanju istog, poto je Aretej isto to i
Morgens, Kajo isto to i Blooten, a Klara Anita je Livija Ancila. Vrijeme i historija su potpuno relativne kategorije, poto je glupost postala
apsolutna svemirska sila koja ureuje civilizaciju, rad i miljenje, stvaranje i ivot. Seneka je nemoan prema Hobbsovoj i Makijavelijevoj
vuijoj prirodi ovjeka. Diskusija o politikoj instrumentalizaciji prava je ureena nieanski, pa tako Kajo izgovara iste misli kao i Blooten.
Preuzeti linu odgovornost spram ivota i oduprijeti se monom toku indiferencije i gluposti - to je Krlein i Nietzscheov izbor, odnosno
Aretejev, Morgensov, Krianiev, Apatridski, Klarin, Faustov, Paulov, tj. Zdravorazumski izbor.
Ateistiki um i religijska dogma
Zajednitvom politike i religije nastaje prostitucija religije u njenoj politikoj i ideolokoj upotrebi kao i interesnoj instrumentalizaciji
njenog autentinog bivstvovanja. Ta vrsta prostitucije religije nosi ime 'politika teologija' ili 'teoloka politika'. Do koje mjere interes vlada
religijom pokazuje nam gvardijanova izjava (uvar groba Livije Ancile) da je dobro lagati u interesu svetake slave. Iza ovog stava stoji
interesna i karijeristika etika crkve o kojoj Krlea nema pozitivno miljenje. K
Krlei je stalo do ovjeka kao najvie vrijednosti, i zato on slavi znanje, ljepotu, pamet, umjesto religijskog poklonstva i kleanja. Za
njega je pametan ovjek onaj koji nee podilaziti autoritetima, ve e traiti samospoznaju, znanje i ivot s prirodom i ljudima kao dijelom
prirode.
Biblijsko uenje je nedostatno Krleinoj i Aretejevoj filozofiji svijeta, historije i ivota, iji je sastavni element teorija ateizma ili
filozofski aspekt ateistike svijesti. Krajnji domet Krleinog ateizma i filozofije iskazuje se u materiji samoosvjetenja vlastitog ovjekovog
poloaja, ona tei apsolutu, istoj ideji, savjesti, ivotu, slobodi. Filozofsko stanovite o religiji je u Aretejevom sluaju duhovno iznad
ateizma, zato to se temelji na pameti kao istoj ideji koju prati etika kao brana instrumentalizacije znanja i egzistencije.
Relacija umjetnosti i politike
Aretej stremi Krleinoj viziji sinteze umjetnosti i politike koja se moe realizovati kao sretan i mudar ljudski ivot pod zvijezdama,
kao stvarna ovjecnost, ali to se ne moe ostvariti zato to politika nije postala ovjecna djelatnost koja otvara mogucnost artistike i ivotne
ljepote i zato to sama umjetnost nema ovjecne politike porive.
Moe se rei da dva misaona gledita odreuju Krleino poimanje umjetnosti i politike. Jedno gledite se odnosi na
Nietzschea - ono koje je na strani umjetnosti i njime se bavi, a drugo se tie Marxa - ono pokriva politiko nadahnue Areteja.
Umjetnost se zadovoljava time da u svom mediju, artizmu, izrazi tragiku drutva, dok je zadaa politike da se nadovee na to i da u
toj komunikaciji za samu sebe proslijedi smisao negacije ili pobune protiv tragike ovjekova raovjeenja (Krlea), tj otuenja (Marx).
Filozifija historije
Juraj Kriani je stvarna linost (1618. 1683. godina). Juraj Kriani je zavrio gimnaziju u Zagrebu. Studirao je filozofiju u
Grazu, a bogosloviju u Bologni i Rimu, gdje je i doktorirao. Njegovo najznaajnije djelo je neobjavljena Politika. U svojim politikim istupima
otvoreno je propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti i tiranstva ruskog cara i njegove vlade. Naime, Kriani je elio
monu, u smislu kasnijeg prosvijeenog apsolutizma, organiziranu rusku dravu kao protuteu i branu Nijemcima koje je smatrao glavnim i
najopasnijim neprijateljima svih Slavena. Na Nijemce se estoko obarao zato to su stoljeima nastupali ekspanzionistiki i osvajaki prema
slavenskim narodima, nastojei podjarmiti i porobiti ih. Kriani je smatrao da je vjerski raskol za na narod (Slavene) besmislen i tetan jer
su ti vjerski sukobi upereni na nae meusobno uporpaivanje i unitavanje i upozoravao je na to da oni koji meu slavenskim narodima
podravaju vjerski razdor nama ele toliko dobra koliko vuci ovcama. Pravoslavno sveenstvo ga je optuivalo da je plaeni agent Rima koji
u interesu Rimokatolike crkve radi na pokatolienju Rusa i ostalih pravoslavnih Slavena.
Kriani je u svojim politikim pogledima uvijek stavljao nacionalne interese iznad crkvenih, a kada se radilo o nezavisnosti
slavenskih drava (Poljske i Rusije) odluno je ustajao ak i protiv pape. U politikom djelovanju takoer se zalagao za socijalnu pravdu,
ravnopravnost ena i dr. Okomio se i na plemie. Kriani visoko cijeni rad i smatra ga jedinim opravdanim izvorom stjecanja. Kriani je bio
protivnik mnogih crkvenih praznika za koje je smatrao da upropatavaju i osiromaavaju narod. U svojim politikim vienjima razlikovao je
pravedne, opravdane ratove od nepravednih. Manje poznat kao glazbeni pisac Kriani je i na tom polju ostavio nekoliko radova. Kriani je
poginuo 12. septembra 1683. godine u redovima poljske vojske prilikom opsade Bea.
Krleina filozofija historije se utemeljuje na spoznaji ovjekovog stradanja u vremenu. Tome je oprena malograanska,
mediokritetska, arlatanska, interesna, religijska, juristerajska historija. Sam Aretej je paradigma negacije cezarske politike i historijske
krme, iako ga ta krma uspijeva slomiti. Prema Krlei, budunost uvijek poinje aktuelnim inom i miljenjem Ovdje i sada, budunost se
poima kao stvaralaki akt. Ova svojevrsna teorija ide u pravcu uspostave sretne egzistencije za kojom Aretej i apatridi ude.
Historija i Krleina filozofija historije egzistiraju kao 2 paralelna toka i strukture koje su meu sobom posvaane intelektom i
antropoloki: historija vladajue klase koja iznosi samo svoju vlastitu historijsku istinu i historija ostatka bezimenog ljudskog mnotva. Ona
ide za tim da pomiri te dvije suprotnosti, te dvije historijske istine u korist ljudi i ovjeanstva. Historija se ponavlja, Rim - Evropa. Krlea
kae da je ovjek iskljuivi autor svoje nesree, tragine historije, prolosti, sadanjosti, budunosti. On ukazuje na ovjekovu kanibalsku
ruku koja je svoj sopstveni krvnik i svoja sopstvena rtva.
Eros i Freud

Izmeu Areteja i Livije postoji brana ljubav, eros iz koristi, ljubav koja slijedi drutvene navike i zatire autentinost erosa. Eros kao
sila koja obuzima Areteja javlja se u obliku crne Egipanke. Livija i Aretej rade po nalogu libida, a ne pameti ili racija. Aretej je svojevrsni
Freudov prethodnik jer se radi o pretei psihoanalize. Kod Krlee ono nad-ja ili racio nikada ne ide za tim da ukroti ili ubije ljepotu erotske
ljubavi kao prirodne ulnosti. Ono najee egzistira kao paralela ili regulator koji zaprijeuje ljubavi da se sunovrati u ambis razvrata i
perverzije, u rasovjeni eros.
Unutar Areteja se nadmeu dva erosa, dvije njegove energije: eros znanja, pameti, slobode, vjenosti, odnosno Faustovska
enja, a druga strana je energija prirodnog erosa ili ljubavne poude. Tragika Livije Ancile je dvostruka tragedija, jer njeno bie jednom
pobjeuje vjera, drugi put eros, trei put interes, itd., poslije ega od prirodnosti i osjetljivosti ove ene ne ostaje nita. Aretej vremenom biva
potpuno pametno bie i poinje misliti o supruzi kao to se razmilja o ribama u akvarijumu sa neprijatnim osjeajem hladne ravnodunosti.
Sve to pametnije i dublje zalazi u tajne erosa i to uvjerljivije uspostavlja svoje Faustovsko bie, on je sve nesretniji i prokletiji.
Freud: ''Jedna uspomena iz djetinstva Leonarda Da Vincija.'' - tu Freud govori o unutranjoj borbi izmeu Leonarda istraivaa i
Leonarda umjetnika, gdje pobjeuje prvi. Gotovo identian proces se razvija kod Areteja. Nogometna i politika predstava, utakmica i miting,
forme su masovnog ludila ili zavrnutog erotskog bitisanja ljudske egzistencije. To je egzistencija poludjelog erosa u dubljem smislu rijei.
Plebs kao vulgarna svjetina
Krlea se u ovom pitanju oslanja na Nietzschea i Giordana Bruna i to iznosi u Areteju. Fudbalska utakmica i politiki miting slue
Krlei kao dobre metafore za predstavljanje masovne svijesti kao neumne i nekreativne, koja zatire individualnost i subjektivnu samou,
osnovne uslove stvaralake slobode koju nije mogue postii u okolnostima gdje se ovjek preputa logici stada i masovnog ludila.
- doba Rima - gladijatorske arene
- 20. vijek Evropa - politiki mitinzi i utakmise
Nita se nije promjenilo osim scene.
Krlea ipak u politici vladajue politike cezarske totalitarne elite i duhovne krme vidi temeljni uzrok ovjekovog stradanja u
historiji iju najmasovniju formu tvori plebsovo stradanje budui da plebs sainjava narodnu ljudsku veinu, masu. Plebs je u Areteju dat kao
vulgarna svjetina to se pasivno predaje vladajuem toku stvari obavljajui najprljavije poslove u cezarskoj historijskoj kloaki.
Domovina i sloboda uma
Tema domovine se u Areteju javlja u traginoj egzistenciji ljudi bez domovine i doma - apatrida A i B. Oni lutaju svijetom kao to
Aretej luta za svojom pticom, traei slobodu ili zemlju kojom e moi naukovati i misliti po nalogu savjesti i naune etike, a ne po nalozima
sile, vlasti, politike, gluposti, prinude.
Vojska, rat, politika
Sila koju predstavlja vojska kao struktura koja aktivno ratuje ili tek potencijalno prijeti svojom izmom i batinom je bitna odrednica
na samo cezarske i totalitarne, nego svake politike vlasti do naih dana. Istie se scena sa ratnim brodovima u Castelcaprinu koji nose
imena velikana uma: Arhimeda, Aristotela, Julija Cezara, Marka Aurelija, Leonarda da Vincija, Dantea, Kanta, Galilea. Kad se ratnim
napravama daju nazivi simbola ljudske pameti, onda je na djelu pometnja svake logike. U toj opasci je sadrana najtraginija istina
civilizacije, da ljudski um i nauka slue neovjejoj svrsi rata kao modus ubijanja ljudi.
Rat Krlea doivljava kao ljudsko samounitenje iji je on sam autor.On smatra da u ratu nema pobjede i poraza kao
samodostatnih i ograenih kategorija, nego samo poraza. Ljudska je nesrea na objema zaraenim stranama. Po Krleinom miljenju,
ovjena politika moe se utemeljiti samo pod uslovom da ovjek pobjedi ivotinju u samome sebi.
Filozofija
Drama zamjera filozofima i filozofiji to se prislanjaju uz politiku vlast, a odbacuju domovinu i slobodu, to slijede Hobbsa, a poriu
Seneku, to se ulizuju cezarima, a ostavljaju ovjeka. Od Aretejevih filozofskih istina i filozofske egzistencije razlikuju se tzv. filozofske istine
i egzistencije kojima dominira ideologija shvaena kao lana istina i prividna egzistencija. Filozofija sa velikim F oznaava u drami djelatnost
uma, pametnu misao, aktivnost slobode, dok je filozofija sa malim f ideoloka praksa i proizvodnja koja svrava u karijeri i interesu.
Pisac se u drami slui idejama nekolicine najglasovitijih filozofa iz istorije filozofije. Tu je prije svega Nietzsche sa idejom vjenog
vraanja istog, zatim Heraklit, Marx, Hegel, Darwin, te Hobbs. Krlea preko Fausta prenosi svoje ideje - to je ovjekova udnja za
spoznajom svega. Drama meutim, pokazuje da je Faust Aretej, Morgens, Paul, Klara, Alfonso, da su apatridi sliniji Sizifu i Don Kihotu
nego sebi samima.
Krlea ne osporava filozofiju kao um i filozofe kao umne ljude, ve filozofiju kao ideoloku slukinju politike i subjektivnost kao tok
poslunitva. Kada Platon postane gvozdena grdosija i kada to postanu od reda svi velikani uma od Platona do Aristotela, Kanta i Galilea, to
je siguran znak da je civilizacijom zavladala glupost i ludilo, perverzija uma i logike. Aretej je simbol pokuaja uspostave komunikacije
izmeu naune spoznaje ili empirijskog materijalizma i utopijske svijesti koju gaji i sobom izraava filozofija i knjievnost.
Helenski ideal
Drama Aretej je plod pievog dugotrajnog bavljenja starohelenskom psihijatrijom i neurologijom i produkt intenzivnog zanimanja
za antiku kulturu, umjetnost i filozofiju. Tako je i Aretej lik iz Grke u 3. vijeku. On je metafora egzistencije antike u Rimu krajem 3. vijeka.
Krlea u grkoj kulturi, iji je mitologija bitan moment, nalazi inspiracije za vlastite artistike fabule, nadograujui ih vlastitom umjetnikom
matom. Spoznat tragino u ljudskoj egzistenciji - nauavao je Nietzsche - najvie poslanstvo umjetnosti i politike filozofije koju daje
Krleina umjetnost. Moda se ba u tome nalazi smisao i svrha pozivanja na grku mitologiju i tradiciju.
Europejstvo i enciklopedistika
Piev interes se grana preko helenizma i dopire do Indije i Gangesa, Egipta i Aleksandrije, Sirije i Kine, Mesopotamije u svom
kretanju ka Evropi kao svojevrsnoj sumi sveg civilizacijskog iskustva historije i kulture. Kategorija ovjenog ivota srene i pametne
egzistencije koja se nastoji pribliiti vjenosti jeste ona kategorija koja upravlja pojmovima Evrope i enciklopedistike. To je ono vertikalno i
bitno u Krleinom evropejstvu i enciklopedistici, dok se horizontalno iskazuje u panorami pojmova i imena zamanog Aretejevog
enciklopedijskog herbarija.

Najmjerodavnije je Krleinu politiku misao razumijevati kao politiku filozofiju ili teoriju tj. kao onu dimenziju politologije kojoj
pretee filozofija ili teorija kao njena mjera. Sabirui pamet, eciklopedistika kod Krlee pomae ovjeku da pobijedi historijsku i aktuelnu
neman gluposti to je radikalno diferencira od svih enciklopedistika koje su reducirane na puko knjigovodstvo, herbarij spoznaja ljudskog
iskustva koje miruje, statira, imitira, spava svojim dubokimm snom kao sita glupost.

Sloboda kao Aretejeva suma

Sloboda je ontoloka, artistika i filozofska suma Areteja. Za slobodom ude svi pozitivni likovi drame, svaki pojam i aspekt analize,
poev od savjesti do europejstva i enciklopedistike. Aretejeva savjest je nemirna zato to svijetom vlada tiranida politike gluposti u liku
karijere i interesa, dok se sloboda uma i arta i slobodna egzistencija zatiru na svakom koraku. Do stanovita slobode probijaju se samo oni
odvani, oni to dre do sebe i ne pristaju na kompromise sa silom i glupou. Sloboda je akt negacije i misao pobune protiv neovjetva,
akcija i miljenje negacije politike tiranide, umna praksa oovjeenja egzistencije s ciljem da se dostigne Faust. Ali Fausta konstantno prati
Don Kihot i obrnuto. Slobodno bie je nesretno bie, jer udara u temelje historije civilizacije kojom vlada glupost i politika sila.
Umjetnost stoji na stanovitu slobode tek onda kada posjeduje svoja dva svojstva od kojih jedan dio ini dar kao ue ili striktno
odreuje umjetnost, dok drugu odreuju umjetnike slobode i to ini pojam kime, umjetnikog angamana za ljudsku stvar kao akt
stvaranja slobode. Umjetnik je na stanovitu slobode onog momenta kada umjetniki, s darom predoi koliko su se ovjek i ovjeanstvo
raovjeili. Meutim, ideja apsolutne slobode, za kojom udi Aretej, postaje ideja tragike budui da cilja na nemogue da preokrene
historiju, civilizaciju, vrijeme.
Krlea - esej 'O patru dominikancu Jurju Krianiu' - Juraj Kriani hrvatski Aretej
Juraj Kriani je varijacija Areteja, odnosno Fausta i Don Kihota, Sizifa ili Morgensa, apatrida, kako ga tretira Krlea.
Juraj Kriani je pamet evropskog ranga svog doba, kao to je Aretej to isto bio u Rimu svog vremena, u najviem antikom smislu
rijei. Obojica su geniji koji se pokuavaju realizirati u moru tekog duhovnog prosjeka i vladavine gluposti i politike sile. To to je Kriani
Hrvat veoma je znaajna stvar za njega i njegov politiki smisao, poto teka egzistencija i sudbina njegovog naroda tjera tog slobodara i
Fausta, iluzionistu i sanjara da trai spas za Hrvate rtvujui toj golgoti ivot. Biti slobodan i uman Hrvat u Hrvatskoj u 17. vijeku, inae, biti
Hrvat u historiji za pisca je isto to biti stranac u rimskoj civilizaciji pod kraj 3. vijeka.
Areteja i Kriania boli glava na isti nain iako je razmak meu njima 14 vijekova. Kriani stremi slobodi uope, za koju znamo da
nije mogue realizovati. Hrvati mogu postati slobodni ljudi ukoliko tee slobodi kao konkretnoj slobodi, vodei rauna da je hrvatska sloboda
i sloboda uope identina slobodi svakog naroda i individualizma. Krianieva tragika je nalik pravoj grkoj tragediji, zbiljskom stradanju
ovjeku stoga to on kao Hrvat stalno historijski kaska, zaostaje, to je civilizacijski ve iivljeno i to je sa stanovita moderne postalo
anahrono i prolost.B it njegove tragike je to je hrvatski narod uvijek bitan po drugom, tuinu, jaem, a ne po sebi i sopstvenim
mogunostima. Dno i vrhunac hrvatske tragedije sastoji se u Krianievom hrvatskom udesu koji vlastitu slobodu, izlaz iz inferna, ne moe
nai unutar sebe, nego u novom porobljivau.
Pojam sree u Areteju - Krlea i Aristotel - paralela
Aretej je sav okrenut pojmu ovjekove sree, iako ga ta udnja i to nastojanje skoro zakonito vode u tragediju i nesreu, stradanje i
muku, patnju i vlastite brige.Za tim udi i Aristotelova Nikomahova etika, itava njegova antika filozofija.To nije tenja za individualnom
egoistinom karijeristikom sreom, nego za vanim najviim pojmom sree koju daje saznanje, ljepota artistikog djela i srea drugih ljudi i
naroda da dobro i sreno ive, pritom se opirui istoj gluposti i punoj drobini, mirnoj savjesti, indiferentnoj bezsavjesti, a da ne spoznajemo
nasilje i politiko nasilje.

ARETEJ - BILJEKE
Krleina knjievnost govori politiki autentinije od njegove itave publicistike. Aretej je politiki izvorniji od svih
Krleinih djela, pod pretpostavkom da politiko u knjievnosti treba ekskomunicirati. Ova drama iznosi tezu o prokletstvu
ovjekove egzistencije koja je osuena na ponavljanje historije u vladavini gluposti, a Krlea istie da je to stanje
nepromijenjeno od pojave ovjeka, ili u ovom sluaju od starog Rima do Evrope iz 20. stoljea.
Tu postoji vaan moment u poreenju cezarizma sa faizmom i staljinizmom. Cezarska politika je politika ljudske
gluposti koja negira znanje. Pisac razbija tu iluziju, jer istinito znanje ne moe biti protiv ovjeka. ovjek je politika ivotinja
zoon politicon. Po Platonu je politika vlast uzrok ljudske tragedije, dok je Nietszche isticao to 'vjeno vraanje istog' u ivotu
i svijetu.
Savjest je centralna intelektualna kategorija u Areteju. Drama saima i pjesniki izraava Krlein pogled na tragiku
ljudske savjesti u blatu historije. Svi likovi u drami su dosljedni u slijeenju vlastite savjesti. Politika u Areteju poiva na
iznuenim priznanjima, ucjenama i pritiscima do smrti, gdje nam se ukazuje na to koliko zapravo totalitarne strukture
raspolau ivotom. Nositelji politike u Areteju su Kajo Anicije Sever i barun Van Der Blooten, tipini predstavnici vlasti.
U drami je prisutna i dihotomija likova: Aretej - Morgens, Livija - Klara, Apatrid A - Apatrid B, Sever -Blooten, koja
raste do odreene alter-ego varijante. To su razliite vrste dihotomije - intelektualna kod apatrida, te ona duhovne tromosti kod
uvara.
Prisutna je tu i dijalektika ideje, umijea razgovora i naune rasprave u knjievnosti, to je bitan dio Krleinog
stvaralatva.
Faustovski moment je ideja nesalomljive ovjekove tenje za spoznajom, samospoznajom i i traganje za slobodom.
Pokree ovjeka na borbu: ivot ili smrt. Krlein Faust - Aretej ui od autentine prirode, prezirui mit. Veza je u tome da je i
Goetheov Faust bio genije medicine. Krlea podrava ljudsku udnju i opreku izmeu nauke i egzistencije.
Poetski karakter drame autor svjesno naglaava sluei se terminom slika, a ne inova. Tu predstavlja vizuelno
razliita sredstva pjesnikog oblikovanja o borbi ovjekovog srca i uma protiv surove stvarnosti, i borbi protiv duhovne
tromosti.
Smisao sloene strukture Areteja odnosi se na funkciju legende u ivotu i umjetnosti, te na ljude iste kulturne
kategorije u razliitim civilizacijama. Legenda u Areteju je glavna odrednica struktuiranja drame, i okvir dramskih zbivanja,
kakav sreemo i u Danteovoj Boanstvenoj komediji. Autor, kao i Dante, sputa likove iz svijeta realnosti u imaginarni svijet
prolosti. U Areteju istovremeno postoji nekoliko prostorno-vremenskih razina, a tematiziraju se nasilje, totalitarizam, ljudska
savjest i politika.
Glavni lik - Aretej, grko-rimski ljekar iz Kapadokije, arhijatar Palatinskog dvora i slava evropske medicine dolazi u
sukob s vlau. ivi u doba kad su tzv. bogovi medcine i medicinski rituali vaniji od medicinskog dokaza i stvarnosti medicine.
On ta vjerovanja smatra idolopoklonstvom, jer je hipokritovac u idealnom smislu.
Apatridi i dr. Morgens su moralisti i beskunici, brodolomci na talasima meunarodne situacije 1938. godine.
Odbijaju da se pokore trogloditima, uvajui ideale svoje zakletve. Oni su politiki sumnjiva lica, neshvaeni i protjerani
intelektualci, eruditi.
Livija i Klara su golgotski motivi ena, njihova povezanost i dihotomija su tim jae jer ih u scenskoj izvedbi glumi ista
glumica. Za Klaru je sve 'bez perspektive', a za Liviju 'beznadno sve'. Klara i Livija su dramske konstante, jer je u pitanju
drama ljudske pameti, a ne ljudskih emocija.
Kajo Anicije Sever i barun Van Der Blooten su nosioci vlasti, progonitelji i antietiari. I njih glumi isti glumac, i time
su povezani.
Legenda o Svetoj Ancili, rajskoj ptici, uzeta je iz poznate hagiografske zbirke Legenda Aurea, koju je napisao
dominikanac Jacobus de Voragine. U drami apatridi uzimaju tu ulogu voenja kroz svijet legende. Krlea ovdje pokuava
razbiti graanski mit o nepromjenjivom poretku stvari.
Muziki motiv u Areteju je konkretan. Radi se o Bethovenovoj Petoj simfoniji, i to andanteu - polaganom tempu,
ime se odreuje ritam ovjekove borbe i njenog trajanja. Spominju se jo Chopin i Schoneberg.

Naa kua
Kua je naa prokleta, bolesna, pakao!
I nema Bojeg dana
Kad krv ne bi iz novih briznula rana
I nema Bojeg dana
Kad ne bi neko plakao
O, naa kua je prokleta, bolesna, pakao!
U kui se naoj bodu k'o otrovne ose
Po hodniku gdje petrolejke gasnu
U prljavoj spirali, crne sanduke nose
O,koliko se se dua kod nas u kui tali
A ljudi oajno viu po stubama u spirali
Oi bolesnih ena, to peru u pari rublje
U ognjici gore, k'o grozniave zublje
I viu grozne crne stube
U kui se naoj ljudi i ene
Sa strahom u dui ljube
Na krovu kue nae pjeva crni uk
I bijesovi se biju u oima ljudi
Na krovu kue nae
Smrt svoju pjesmu gudi
O, nad kuom naom gori zvjezdan luk
I bijesovi se biju,
I pokustvo se lomi
I ljudi se svaaju
A rodilje viu
Ve opet se negdje krofulozni gnomi
Raaju
I novi martiri niu
I negdje breni harfa
To luak neki svoje mrtve oplakuje sne
I to je Sve..

Miroslav KRLEA, 1918. godina

CITATI
Prva slika
PRVI UVAR: Promatrao sam neko jutro, u svitanje, kopca kako razgovara s grlicom, ba upravo tu, na grobu Svetice. Priao
sam to naem patru gvardijanu. To si izmislio, kae pater gvardijan meni, ali je, kae pater, dobro lagati u interesu
svetake slave! To je dui korisno kao da si izmolio 3 Zdravomarije.' (str. 15)
APATRID A: To je upravo ono to ne moemo da znamo: do kog su ih stepena morile moralne glavobolje? (str. 17)
APATRID A: Dananja Evropa iz njegove perspektive, to bi bila dijagnoza za sve nae bolesti mnogo pouzdanija od svih
glupih, megalomanskih ditiramba o Dvadesetom stoljeu. (str. 20)
APATRID A: U nama je 'njihovo' sve to je u nama jo uvijek antropoidno! (str. 20)
APATRID B: Mislite li da bi ovjek iz treeg stoljea mogao da nam oita moralnu prodiku? (str. 21)
Druga slika
LIVIJA: Bogovi strepe pred pogledom ovjeka da ne bi otkrio do koga su stepena neobrazovani u svojoj provincijalnoj
zaputenosti! (str. 27)
LIVIJA: Kaem ti da se ne poziva na svoje bogove, jer je to ispod svakog ljudskog dostojanstva. (str. 28)
ARETEJ: U tome i jeste stvar da mi je dosadilo glumiti! To je jedini moj argument! Svi ste mi dosadili. (str. 28)
KAJO: Glumei, sumnjati u smisao vlastite glume, tako glume samo slabi glumci! (str. 28)
KAJO: Plebs, meutim, pod vaim 'dostojanstvom' ne zamilja ni muziku ni poeziju, nego: to je tvoje, to je i moje. To je ta
vrsta duhovitosti u niim spratovima rimske gomile. Tih barbara ima iz dana u dan sve vie: provrvjeli su na sve strane kao
mravi. Izmeu ovih mojih bradonja najmanje polovina gosti se svakog jutra ljudskom krvlju u slavu vaega
hebrejskog bastarda koji dolazi da ostvari plebejski red u Rimu. U ime ega? U ime toga vaeg glupog 'dostojanstva
ovjeka'! (str. 28)
LIVIJA: ... a znati da sve to nije istina, to si ti, takvi su tvoji bogovi i vae boanske metode. (str. 29)
ARETEJ: Ono to ja radim ne zanima nikoga, ono to ja mislim, to ne ita niko, i nita nemam do ovih svojih
rukopisa, a ti ih pali kao pravi troglodit! Da zato otrujem jednu enu da bih mogao dalje glodati svoje pasje kosti, dosadilo
mi je. Klaudija Paulina oekuje me kao jedinu nadu u ovoj ludnici, neu vie da budem palatinska hijena! (str. 29)
KAJO: Priznali su svi i svi e uvijek priznati sve, i to je na kraju to tako vano da se neto prizna kad je priznanje formalnost
u koju niko ne vjeruje! (str. 29)
LIVIJA: Ti zna da lae, a ipak lae! Ti nisi ovjek! (str. 30)
LIVIJA: Svi vi u svojoj ste majmunskoj mudrosti dotjerali tako daleko da ne umijete vie ni plakati. Da se poklonite pred bolom
ovjeka, ni to vie ne umijete. Od kamena ste, slijepi i gluhi, kao svi vai idiotski kipovi! (str. 31)
KAJO: Pa da, Sin Boji u krilu Majke Svoje kao simbol ljubavi. to se vi rugate naim bogovima da su pederasti i
pijandure? Sto puta je bolje biti pederast nego ovakav zlikovac koji kolje ljude radi 'medicine'. (str. 31)
ARETEJ: Ne umijem drugo nego da ti ponovim: dosadila mi je igra s bolesnim majmunima. Svejedno kada, gdje i kako,
na kraju igre ipak, ugrist e te neminovno. (str. 33/34)
ARETEJEV GLAS, iz tmine: Smrtonosno je stidjeti se pognute glave, isto tako kao to je smrtonosno promatrati stvari
otvorenih oiju. (str. 46)
Trea slika
ARETEJ: Oprostite, kamo sam ja to zalutao?
APATRID A: U Evropu... (str. 63)

APATRID A: Sagradili smo Mirovni Hram i u tome Hramu palimo vjenu vatru, ali Rat nam je jedini Ideal. (str. 65)
MORGENS: Nauka uope sanja, ako se pravo uzme, i to nije tako glupa misao. Nauka veoma esto spava mrtvim i
bezidejnim snom. Ona hre na katedrama i od te njene grmljavine odjekuju sve aule svijeta. (str. 69)
APATRID B: Puna drobina i dubok san, san bez savjesti i bez misli, san, u jednu rije, koji se podudara s pojmom site
gluposti, to je jo uvijek jedini medicinski ideal na svijetu. (str. 70)
etvrta slika
ARETEJ: Medicina nije filozofija, medicina je pamet. (str. 75)
ARETEJ, u mislima: Vi, dakle, znate koliko ima sunaca i koliko bolesti? A to je s onim mladiem koga su ubili juer ovdje
pred apotekom?
APATRID B: To je politika.
ARETEJ: Da! ovjek je politika ivotinja. A to je politika?
APATRID B: To je borba protiv ivotinje u ovjeku. Borba protiv tiranide. (str. 82/83)
ARETEJ: 'Ubiti ili dati se ubiti?' To se zove danas politika? (str. 83)
MORGENS: Kad bismo posumnjali u sve to znamo, to bi bilo slaboumno samoubojstvo. (str. 84)
ARETEJ: Kad bi priroda znala to radi, onda onaj ondje iz Rima ne bi mogao tako grubo prijetiti ovjeku laima i umorstvom.
(str. 85)
MORGENS, nervozno: Kako vi znate to su mi javili iz Rima? To su sve fikcije!
ARETEJ: Znam jer sam otkrio tajnu ljudske gluposti. Glupost je svemirska sila, ona je jedina koja postoji pod
zvijezdama, ona ih pokree, i zato priroda nema i ne moe imati nikakva plana. (str. 85)
ARETEJ: Govorio sam Liviji godinama da su novoroeni bogovi mnogo opasniji od starih umornih pederasta. (str. 87)
ARETEJ: Svaka bitka zapravo je samoubojstvo jedne te iste vojske! (str. 88)
ARETEJ: Ptica je mrtva. I Arinoina ptica je mrtva. Povjerovao sam da ovjek moe da pobjegne iz svoga vremena ako
uje njen glas. uo sam je, a ona je mrtva, Klaudiju sam otrovao, Liviju su ubili, mislio sam da preplivam i preplivao
sam i sad sam tu na drugoj obali. (str. 89)
Peta slika
APATRID A: Evropa umire, a da se zapravo jo nije ni rodila. Koja je civilizacija tako brzo nestala kao evropska? Nema joj ni
pedeset godina. (str. 92)
APATRID A: Kad ovjek ne bi tako trajno gubio pamenje, uvijek bi znao to treba da radi. Ako ni po emu, a ono po sjeanju
na batine. Kao pas. Historijsko pamenje, meutim, jeste dim. (str. 93)
ARETEJ, u sandalama, bosonog, zaogrnut crnom kunom kabanicom: Ne znam, stee mi dijafragmu, to je tamna muzika,
ubori kao potok u tmini, a opet je melem, ne znam. Ranjena ptica, slomljenih krila, tuga za daljinama, tako, alost to ne
moemo da ivimo ovjeka dostojno, a ipak, ona ipak govori o tome da se moe ivjeti ljudski, ne znam kako bih da
naem pravu rije: stidim se svojih sramota... (...) Ako je neko bogovima ravan, onda je to ta muzika. (str. 96)
ARETEJ: Zato plaete, Klara? Prostor i vrijeme pretvorili ste u snage ovjeku sklone, vode, vatru, gromove, ivotinje,
sve ste podredili svojoj volji i svako razuman trebao bi da poklekne pred punim smislom vae svijesti i da vam na
koljenima prizna da ste giganti, a vi tugujete kao da vam je neko umro. (str. 96)
ARETEJ: Sve nae inspiracije raale su se nou. Sve to je uzvieno i mudro raalo se potajno, u sjeni krvnike sjekire.
Pamet se kretala pod krinkom. A ovi vai meridijani kojima ste obujmili zemlju kao loptu, to su podnevni lukovi puni
svjetlosti. Niko od vas nema razloga da plae. (str. 96)
ARETEJ, zbunjeno: ta hoe ovi ljudi od vas? Ako hoe vae glave, skinite vi njihove.
APATRID B: A zato vi niste skinuli glave svojim krvnicima?
ARETEJ: Kod nas nije vladala pamet, nego umorstvo! Kod nas niko nije sumnjao u Ilirika da nije Bog, a vi ste oborili
sve bogove. (str. 101)

ARETEJ: to je to?
MORGENS: To su nai bogovi za koje vi mislite da smo ih oborili. (str. 101)
APATRID B: Kad ubojice udovice svojih rtava hapse kao bludnice, a ljude koji nee da ubijaju vjeaju kao zloince,
to je sinteza jednog vremena koje samo sebe apostrofira kao 'herojsko'! (str. 104)
MORGENS: Takvu perfidiju prekriti dostojanstvom svoga potpisa znai pretvoriti se u moralni kadaver, a od mene ne moe
niko traiti da poinim moralno samoubojstvo! (str. 108)
MORGENS: Moje Djelo stoji pred itavim svijetom trajnije od svake policije! (str. 108)
ARETEJ: Ako je istina da ova no traje ve vie od dvije hiljade godina, onda ovi zlikovci prijete smru itavim
pokoljenjima! (str. 110)
APATRID A: Ostavio nam je jedan citat iz Seneke da je ovjek ovjeku svetinja, a to nije mnogo vie od nita.
KLARA: To je mnogo vie od nita, doktore, i to je zapravo sve to je ovjeku sueno da spozna pod ovim
zvijezdama. (str. 113)
APATRID B: Meutim, takav sistem miljenja ima svoju perverznu logiku, a ona nas dovodi do toga da mnogi ljudi danas
lutaju svijetom kao perverzni kandidati smrti. I to je veoma jednostavno i logino.
APATRID A: A onda e ih jednoga dana balzamirati, pretvoriti ih u metafizike lutke, izloiti u srebrnom sarkofagu i
dalje ubijati u njihovo i nae ime. Postat e sveci, zvonit e im zvona, u njihovu slavu izricat e se smrtne osude,
klanjat e im se pokoljenja kao pozlaenim kipovima, plovit e kao oklopnjae i iz ubojnih drijela rigati vatru uz
grmljavinu gromova, kleat e pred njima stoljea kao pred negacijom pameti i morala i svega to su ikada htjeli i
mislili, to su propovijedali i vjerovali. To i tako. To su perspektive tog ukletog fetiizma koji prodire sve ljudsko kao
Saturno. (str. 113/114)
KLARA: to se zbiva s mrtvim tijelom ovjeka poslije njegove smrti, da li postaje drveni svetac na oltaru kome zvone zvona ili
ne, to za nas ive ljude nije vano! Za nas je vano samo to to se zbiva danas i ovdje s nama i meu nama, i prema
tome, ne preostaje nam nego da se pokoravamo svome vlastitom ukusu i da razlikujemo to je spojivo s boljim
obiajima, a to nije. To znati jednostavno je kao i disati, dok je ovjek iv, on die, a sve ostalo su rijei... (str. 114)
MORGENS: Evo svjetlosti! I tu svjetlost poklonila nam je ljudska ruka. (...) U svakom sluaju ljudska ruka je savrenstvo od
remek-djela kome se ne bi moglo nita ni dodati ni oduzeti.
APATRID B: Da, ali ima tamo jedna Aretejeva emendacija toga galenskog apokrifa. Ima tamo jedan 'a ipak'! A ipak je to
remek-djelo ruka majmuna. (str. 115)

10