Professional Documents
Culture Documents
Geodezija Vjezbe Skripta
Geodezija Vjezbe Skripta
Geodezija Vjezbe Skripta
GEODEZIJA
Vjebe
UVOD
Skripta je pisana za potrebe vjebi iz predmeta Geodzija na Graevinsko
arhitektonskom fakultetu u Splitu. Programom je predvieno dva sata auditornih,
konstruktivnih i/ili terenskih vjebi tjedno. Za konstruktivni dio vjebi (obrada zadanih ili
vlastitih mjerenja prikupljenih na terenskim vjebama) neophodno je posjedovati
kalkulator s mogunou raunanja trigonometrijskih funkcija. Prije svakih vjebi potrebno
je proitati kratke upute i opis vjebe iz ove skripte, te se tako upoznati s geodetskim
instrumentima te metodama i postupkom rada i obradom prikupljenih podataka.
SADRAJ
Predvieni program vjebi za predmet GEODEZIJA:
Vjeba 1 Koritenje karata
Upoznavanje sa sadrajem topografske karte,
Oitavanje polarnih i pravokutnih koordinata s karte
Vjeba 2 Transformacija koordinata
Vrste koordinatnih sustava,
Pretvaranje koordinata iz jednog sustava u drugi transformacija i konverzija
koordinata
Vjeba 3 Mjerenje horizontalnog kuta
Postavljanje teodolita (horizontiranje i centriranje instrumenta)
Mjerenje horizontalnih kutova girusnom metodom pomou teodolita
Obrada sakupljenih podataka
Vjeba 4 Niveliranje odreivanje visinskih razlika
Upoznavanje s nivelirom
Odreivanje visinske razlike metodom geometrijskog nivelmana
Obrada sakupljenih podataka
Vjeba 5a Raunanje smjernog kuta
Raunanje polarnih koordinata, smjernog kuta () i duljine (d) iz zadanih
pravokutnih koordinata u projekciji (y, x)
Vjeba 5b Raunanje poligonskog vlaka
Raunanje pravokutnih koordinata (y, x) prijelomnih toaka u poligonskom vlaku
Vjeba 6 Upoznavanje s GPSom
Upoznavanje s radom GPS ureaja
Vjeba 7 - Trigonometrijsko mjerenje visina
Odreivanje visinske razlike izmeu toaka mjerenjem zenitnih daljina
PRIBOR:
Vrste karata
Karta (zemljovid) je kodirana slika geografske stvarnosti, koja prikazuje odabrane objekte
ili svojstva, rezultat je kreativnosti i izbora autora, a oblikovana je za upotrebu kad su
prostorni odnosi od najvee vanosti. To je slika zemljine povrine ili nekog njenog dijela
prenesena na ravnu plohu u odreenom mjerilu. Objekti na Zemljinoj povrini prikazuju
posebnim oznakama (topografskim znakovima), a njihov meusobni raspored i
povezanost su isti kao i na povrini Zemlje. Podaci na kartama sakupljeni su i mjereni na
terenu: nazivi, nadmorske visine, geografske (geodetske) i pravokutne koordinate i slino.
Karta mora sadravati osnovne elemente (mjerilo, koordinatna mrea, osnovne
geodetske toke) te dopunske podatke (podaci o projekciji, legenda, godina izdanja i
sl.). Kartografske elemente dijelimo na:
a) Fiziko - geografske elemente - prikaz reljefa, mree, raslinja i voda, geolokog
sastava;
b) Drutveno - geografske elemente - naselja i objekti od posebnog znaenja,
prometnice, industrijske i druge drutvene djelatnosti;
c) Ostale elemente - topografski znakovi, nadmorske visine, nazivi ...
Prostorne podatke u Republici Hrvatskoj prikuplja i obrauje Dravna geodetska uprava
(www.dgu.hr; slike 1 i 2). Prikupljeni podaci prezentiraju se u vidu standardne ponude
proizvoda: katastarskih planova (slika 1 i 2), osnovnih dravnih (slika 3) i topografskih
karata (slika 4), fotogrametrijskih snimaka i ortofotokarata (slika 5), DMR (digitalnim
modela reljefa) i GIS aplikacija.
Topografske karte nazvane su po najveem mjestu kojeg podjela obuhvaa i dodan mu
je redni broj podjele (npr. Zagreb broj 320, Ivani Grad 321, Bjelovar 322 ). Svaka karta
mjerila 1:100 000 dijeli se na 4 karte mjerila 1:50 000 kojima se jo pridodaju brojevi od 1
do 4. (npr. Zagreb 1 (320-1), Zagreb 2 (320-2)), a karta mjerila 1:50 000 dijeli na 4 karte
mjerila 1:25 000 kojima se opet pridodaju brojevi od 1 do 4. (npr. Zagreb 1-1 (320-1-1),
Zagreb 1-2 (320-1-2)). Podjela je prikazana na slici.
Mjerilo duina ili linearno mjerilo predstavlja odnos diferencijala duljine luka u projekciji
prema odgovarajuem diferencijalu luka na plohi elipsoida ili kugle kojima se
aproksimiraju Zemlja, ostala nebeska tijela i nebeski svod. Ili jednostavnije mjerilo je odnos
izmeu udaljenosti na karti i stvarnih udaljenosti u prirodi. Dvije su vrste mjerila: brojano
(numeriko) i grafiko (linearno) (slika 6 gore).
Napomena: Linearno mjerilo mijenja se na karti od toke do toke, a u danoj toki
mijenja se promjenom azimuta, pa se razlikuju: mjerilo po meridijanima, mjerilo po
paralelama, mjerilo po glavnim pravcima. Ako u nekoj toki u odreenom pravcu nema
deformacija, mjerilo duina jednako je jedinici.
Brojano ili numeriko mjerilo (slika 6) prikazuje odnos udaljenosti na karti i u prirodi
izraen u obliku odnosa (1:50000) ili razlomka (1/50000). Brojnik nam pokazuje iznosi duina
na karti, a nazivnik duinu u prirodi.
Grafiko ili linearno mjerilo (slika 6) nam grafiki prikazuje odnos duina na karti i u prirodi,
pa se vrijednosti usporeuju bez raunanja oitavanjem. Za tonije mjerenje koristimo
popreno mjerilo.
Na poprenom (transverzalnom) mjerilu (slika 6 dolje) mjerenu vrijednost oitamo tako
da kilometre itamo na desnoj strani mjerila, stotine metara na lijevoj strani mjerila, a
desetke metara na numeraciji paralelnih linija.
Koordinatne mree
Kartografska mrea je predodba (slika) koordinatnih linija u ravnini, odnosno u nekoj
kartografskoj projekciji. Kartografska mrea koja je predoena slikama meridijana i
paralela naziva se osnovnom kartografskom mreom. Meridijan je linija na Zemljinom
sferoidu (rotacijskom elipsoidu) dobivena presjekom tog sferoida ravninom iji se rubni
pravac podudara s obrtnom osi te sfere. Paralela je linija na Zemljinoj sferoidu dobivena
presjekom te sferoida ravninom okomitom na obrtnu os te sfere. Ekvator dijeli Zemlju na
sjevernu i junu polutku i on je nulta paralela.
Kartografska projekcija je nain preslikavanja plohe elipsoida ili kugle u ravninu.
Najee se zadaje analitiki - osnovnim kartografskim jednadbama x = f1(, ), y = f2(,
), gdje su , geografske koordinate na elipsoidu ili sferi, a x, y koordinate u ravnini
projekcije. Prema svojstvima preslikavanja dijele se na konformne, ekvivalentne,
ekvidistantne i uvjetne projekcije. Po poloaju pola normalne kartografske mree dijele se
na uspravne, poprene i kose projekcije. Po obliku mree meridijana i paralela uspravnih
projekcija dijele se na konusne, cilindrine i azimutalne projekcije. Posebna skupina
kartografskih projekcija su geodetske projekcije, odnosno projekcije za potrebe dravne
izmjere.
Geodetska koordinatna mrea (slika 7) je bitno drugaija od pravokutne koordinatne
mree. Ona se sastoji od meridijana (podnevnika) i paralela (usporednika).
Geodetska irina ( lambda +90N do -90S) je u stupnjevima mjeren kut izmeu neke
toke na Zemljinoj povrini i ekvatora, mjeren u pravcu meridijana.
Geodetskaska duina ( fi +180W do -180E) je u stupnjevima mjeren kut izmeu neke
toke na zemljinoj povrini i poetnog meridijana, mjeren u pravcu paralela. Poetni
meridijan je Greenwich-ki meridijan.
Visina je vertikalnu udaljenost od projekcijske povrine. S te 3 koordinate poloaj toke na
Zemljinoj povrini je potpuno odreen.
10
11
12
Mjerenja na karti
Mjerenja ravnih linija (slika 11) estarom uzmemo udaljenost koju elimo izmjeriti i
preneseno udaljenost na grafiko mjerilo na karti i oitamo vrijednost udaljenost u
metrima. Grafiko mjerilo na karti 1:25000 podijeljeno je po 25 metara.
13
Legenda
Svi simboli i znakovi koji se pojavljuju na topografskoj karti objanjeni su na legendi (slika
16).
14
15
Zadavanje
konanog datuma,
projekcije i
koordainata
NAPOMENA:
GeoTrans koristi matematiki, a ne geodetski koordinatni sustav to
znai da su x i y koordinate obrnute prema koordinatama proitanim sa karte.
U programu ne postoji ponuen ETRF datum, pa za naa raunanja koristimo
WGS84, odnosno ITRF datum. Razlika izmeu ova dva globalna datuma je zanemariva.
U programu treba koristiti toke, a nikako zareze za prikazivanje decimala.
16
PROCEDURA RAUNANJA:
TRANSFORMACIJA KOORDINATA U PROJEKCIJI (2D)
Raunanje transformacije koordinata iz 5. zone (lijevo) i 6. zone (desno) Gauss Krugerove
projekcije (slika 18), zadane u gornjem prozoru, u HTRS96/TM projekciju, prikazanu u
donjem prozoru.
17
18
Prikaz:
izmjeriti kutove s relativno visokom tonou. Tonost kojom se danas oitavaju kutovi na
teodolitima priblino iznosi oko stotinke sekunde.
Mehanike teodolite
Optike teodolite
gornjeg okretnog dijela - alhidade koja se okree oko glavne (vertikalne) osi,
dalekozora, libele, vijaka za fini pomak dalekozora i alhidade, repeticije,
vertikalnog kruga (limba)
19
20
POSTAVLJANJE TEODOLITA
Za mjerenje kutova teodolit se postavlja na stativ iznad geodetske toke. U nekim
sluajevima teodolit se direktno postavlja na geodetsku toku ako se ista nalazi na
stabiliziranoj (fiksnoj) podlozi kao to je betonski stup.
Stativ se sastoji od tri noge i glave stativa. Noge stativa izrauju se od drva ili aluminija, a
zavravaju sa metalnim iljcima koji se nogom utiskuju u podlogu (zemlju ili drugo). Noge
stativa su u veini sluajeva promjenjive duljine, a mogu biti i stalne duljine. Noge se
spajaju sa ravnom ploom glave stativa koja u sredini ima otvor promjera 30 50 mm, a
kroz iju sredinu prolazi centralni vijak za pritezanje teodolita na glavu stativa.
Prije mjerenja glavna os teodolita mora se dovesti u vertikalni poloaj (u smjer sile tee),
teodolit se nalazi u radnom poloaju.
Centriranje teodolita
Centriranjem teodolita treba njegovu vertikalnu os postaviti tako da prolazi oznaenim
centrom toke stajalita. Centriranje se izvodi pomou obinog, krutog ili optikog viska.
Horizontiranje teodolita
Horizontirati teodolit znai da treba glavnu os teodolita dovesti u smjer vertikale (smjer sile
tee). Horizontiranje je vana operacija jer svako odstupanje glavne osi od ispravnog
poloaja utjee na ispravno mjerenje kutova.
Terenski postupak centriranja i horizontiranja instrumenta
U praksi se postupak horizontiranja i centriranja izvodi brzo na slijedei nain: glava
stativa se postavi priblino iznad stajaline toke i horizontalno u prostoru. Teodolit se
centralnim vijkom privrsti za glavu stativa. Promatramo kroz okular optikog viska i
pomicanjem podnone ploe teodolita dovedemo da nitni kri optikog viska pogodi
stajalinu toku. Odstupanje dozne libele popravimo dizanjem ili sputanjem nogara
stativa.
Slika toke stajalita e se pritom vjerojatno malo pomaknuti. Sada je potrebno
horizontirati teodolit. Alhidadna libela se postavlja u smjer dva podnona vijka i vrhuni,
zatim se libela zarotira za 90 stupnjeva u smjer treeg vijka i ponovo vrhuni. Precizno se
centrira instrument pomicanjem po glavi stativa. Ako treba, ponovlja se postupak
horizontiranja teodolita.
21
2.
Opaati etiri (4) zadane vizurne toke girusnom metodom. Svaki student moe
izmjeriti najmanje dva kuta.
d.
e.
22
Pokupiti opremu, oistiti je i vratiti u skladite. Provjeriti imate li POTPUNE terenske biljeke.
Instrument se NE nosi dok je na stativu. Instrument se NE sprema u kutiju mokar.
Ignorirati oitanje
vertikalnog kuta
23
24
25
26
alhidadna
libela
27
Vjeba 4: Niveliranje
Cilj: Visinske razlike se odreuju uglavnom primjenom geometrijskog trigonometrijskog
ili barometrijskog postupaka. U ovoj se vjebi usvaja koncept nivelmanskog vlaka (slika
31), odreivanja visinskih razlika i udaljenosti detaljnih toaka koristei autoredukcijski
nivelir i teleskopsku letvu.
Oprema:
28
Nivelir
29
Izotravanje
slike fokusiranje
Prsten za fino
namijetanje
Izotravanje nitnog
kria - dioptriranje
Dozna libela
2.
Na terenu locirati referentnu toku reper R1 (vis. 100.00 m - desni gornji rub
stepenica slika 31) koji je poetna toka nivelmanskog vlaka.
3.
Zatim locirati drugu referentnu toku (desni gornji rub stepenica; slika 31) reper R2.
4.
5.
Postaviti letvu na reper R1. Letvu lagano pridravati dok libela pokazuje okomitost.
6.
Vizirati reper R1. Izotriti nitni kri i fokusirati sliku na okularu dalekozora tako da slika
bude ista i jasana (slika 33). Sliku letve i nitnog kri na instrumentu svaki opaa
treba izotravati za sebe.
7.
Oitati gornju, srednju i donju nit nitnog kria, procijeniti milimetre. Oitanje srednje
niti nitnog kria u formular se upisuje u kolonu 5 (odsjeak na letvi). Potrebno je
30
odbiti donju nit od gornje te razliku pomnoiti s konstantom 100. Dobivena vrijednost
predstavlja udaljenost od nivelira do letve ili duljinu vizure i upisuje u kolonu 4 (u
metrima; slika 34).
8.
Nakon oitanja sve tri niti potrebno je u kolonu 6 upisati visinsku razliku, koja se
rauna tako da se od oitanja srednje niti prednje letve odbije oitanje srednje niti
zadnje letve.
9.
10.
Kada se nivelmanski vlak priblii objektu, mogue je opaati detaljne toke objekta
(dt 1, 2; slika 31). U terenskoj vjebi opaanje detaljnih toaka obavlja se na
stajalitu 2 (izmeu repera R2 i R3). Potrebno je ponoviti korak 7, odnosno oitati
srednju nit nitnog kria na centimetar (bez procjenjivanja milimetara). Nakon
opaanja detaljnih toaka potrebno je jo jednom oitati letvu na reperu R2, radi
kontrole pomicanja instrumenta. Kontrolno se oitanje u zapisnik upisuje u
zagradama i izuzima se iz raunanja.
11.
Visinska razlika se dobije tako da se od oitanja srednje niti na zadnjoj letvi (A)
oduzme oitanje srednje niti nitnog kria na prednjoj letvi(B; slika 32).
h=lz-lp
Visinska se razlika upisuje se u formular u kolonu 6 prije premjetanja instrumenta na
slijedee stajalite.
12.
31
PROCEDURA RAUNANJA:
13.
Zbroj svih visinskih razlika [h] upie se u formular na dno kolone 6. Za kontrolu
treba izraunati sumu svih oitanja zadnjih letvi [lz], te od te sume oduzeti sumu
oitanja prednjih letvi [lp]. Razlika suma zadnjih letvi i suma prednjih letvi daje
sumu visinskih razlika (slika 35).
(HB-HA) - [h] = fh
15.
Visinsko odstupanje u nivelmanskom vlaku treba biti manje ili jednako dozvoljenom
odstupanju h:
fh h
16.
n = 36mm u (km)
Duljina nivelmanskog vlaka u (km) rauna se zbrajanjem svih duljina vizura (kolona
4). Dozvoljeno odstupanje naeg detaljnog nivelnamskog vlaka trebala bi biti
maksimalno 20 mm.
17.
vhi =
fh
di
d
(HB-HA) - [h] = 0
Nakon raunanja popravaka svih visinskih razlika u vlaku treba biti suma popravaka
visinskih razlika vh biti jednaka odstupanju u vlaku fh. Ako je ta jednakost
zadovoljena prelazimo na raunanje definitivnih visinskih razlika:
h1 = h1' + vh1
h2 = h2' + vh2
....
hn = hn' + vhn
32
18.
H1 = hA + h1
H 2 = H1 + h2
...
H n = H ( n 1) + h( n 1)
19.
i za kontrolu:
HB=Hn+hn
U sluaju zatvorenog nivelmanskog vlaka, kada je vlak na poetku i na kraju
oslonjen na isti reper imamo specifinu situaciju da je HA=HB pa je suma visinskih
razlika jednaka nuli h = 0. Po analogiji je:
n
0 h = f h .
1
33
34
ZADANO: koordinate
PROCEDURA RAUNANJA:
Smjerni kut izmeu dviju tokama A i B je kut izmeu paralele s osi X (u toci A) i smjera
proti drugi toki (toki B). Izraunamo ga kao:
tg AB =
yB y A y AB
=
xB x A x AB
d AB = y 2 + x 2
Veza koordinatnih razlika, smjernog kuta i duine glasi:
35
y AB = d AB sin AB
x AB = d AB cos AB
Smjerni kut imati vrijednost izmeu 0 i 360. U kojem kvadrantu se nalazi smjerni kut
(trigonometrijska funkcija tangens) ovisi o predznaka koordinatnih razlika. Pri odreivanju
kvadranta smjernog kuta treba voditi rauna da se matematiki i geodetski koordinatni
sustavi razlikuju (slika 37).
Slika 37. - Matematiki koordinatni sustav (lijevo) i geodetski koordinatni sustav (desno)
Slijedea tablica prikazuje povezanost predznaka koordinatnih razlika i kvadranta u
kojem se smjerni kut nalazi.
Tablica 1. Povezanost predznaka koordinatnih razlika s kvadrantom
kvadrant
I.
II.
III.
IV.
+90
+180
+270
Smjerni kut u toci B na toku A je za 180 razliit od smjernog kuta u toci A (slika 36),
stoga je:
AB = BA 180
36
37
PROCEDURA RAUNANJA:
U poligonskom vlaku moramo poznavati koordinate toaka A, B, C, D. Mjerimo vezne
kutove 1, 5 (nazivaju se tako jer povezuju poligonske i zadane toke), prijelomne
kutove 2, 3, 4, i poligonske stranice d1, d2, d3, d4. Na osnovi zadanih i mjerenih
veliina moramo izraunati nepoznate koordinate poligonskih toaka 1, 2 i 3 (slika 38).
Tako:
ZADANO: toke A(ya, xa), B(yb, xb), C(yc, xc), D(yd, xd)
tg ca =
y a yc
xa xc
tg bd =
yd yb
xd xb
38
nn +1 = nn 1 + n 180o
180 dodajemo kada je suma manja od 180, ako je suma vea onda oduzimamo 180.
Za poligonski vlak na slici smjerne kutove raunamo na slijedei nain:
1a = ac + 1 180o
12 = 1a + 2 180o
32 = 12 + 3 180o
b3 = 32 + 4 180o
bd = B3 + 5 180o
Smjerni kut
bd
trebale biti jednake. Radi pogreaka koje se javljaju pri mjerenju prijelomnih kutova,
smjerni kutovi nee biti jednaki.
Iz gornje jednadbe dobijemo:
bd = ac + [] n 180o
Tako e izraunati smjerni kut B odstupati od smjernoga kuta koji smo izraunali iz
koordinata. To odstupanje nazivamo kutne nesuglasice i oznaavamo ga s f.
Izraunamo ga po jednadbi:
D
) (
f = bd + n 180 ac + []
"TREBA" "IMA"
39
y1 = d1sin1a
x1 = d1cos1a
y 2 = d2 sin12
x 2 = d2cos12
y 3 = d3 sin 32
x 3 = d3cos 32
y 4 = d4 sin b3
x 4 = d4cosn b3
Suma izraunanih koordinatnih razlika morala bi biti jednaka razlici koordinata zadanih
toaka A i B:
[y] Yb Ya
[x ] Xb Xa
TREBA -
v y i =
fy
d
[d] i
v x i =
fx
d
[d] i
[vy] = fy
[vx] = fx
y'i = yi + vYi
x'i = xi + vXi
Y1 = YA + y'1
X1 = XA + x'1
Y2 = Y1 + y'2
X2 = X1 + x'2
Y3 = Y2 + y'3
X3 = X2 + x'3
YB = Y3 + y'4
XB = X3 + x'4
40
Pratiti predloak za vjebu koji se nalazi na kraju ove laboratorijske vjebe. Uzeti est
1 minutnih oitanja na tokama HAINES i ECKL u dva razliita vremena i grupu od
est 1 minutnih oitanja na svakom rubu parcele.
2.
Go to the North Lawn i locirati irok otvoren prostor daleko drva ili od bilo koje
druge prepreke (travnato podruje oko toke K dobro je za paljenje GPSa).
3.
provjeriti
podeavanje
(configuration).
Prema
dolje
navedenim
Podeavanje (Setup):
Jedinice (Units):
Sustav (System):
b.
41
e.
f.
g.
h.
i.
4.
42
43
44
45
46
ZADATAK:
Vertikalni kut je kut iji krakovi lee u vertikalnoj ravnini. Ako jedan krak lei horizontalno,
govorimo o visinskom kutu (), a ako jedan krak lei u vertikali, govorimo o zenitnoj
udaljenosti (z).
Mjerenje vertikalnog kuta radimo s preciznim teodolitom, iji dalekozor ima nitni kri s tri
horizontalne niti (gornja, srednja i donja nit).
U prvom poloaju instrumenta viziramo signal s gornjom, srednjom i donjom niti, te istim
redom upisujemo u formular. U drugom poloaju instrumenta redoslijed viziranja je donja,
srednja, pa gornja nit, te se tim redom upisuju opaanja u formular.
Napomena: u drugom poloaju dalekozora treba uzeti u obzir da su niti, gornja i donja,
zbog okretanja dalekozora zamijenjene u svom poloaju. Nakon n girusa izraunava se
srednja vrijednost vertikalnog kuta.
Trigonometrijsko mjerenje visina je postupak odreivanja visinskih razlika na osnovi
mjerenja vertikalnih pravaca (kutova) i raunanja primjenom trigonometrijskih formula.
Osnovi princip je da se visinske razlike dobiju rjeavanjem pravokutnog trokuta u kojem
e biti izmjerena horizontalna duljina d ili kosa duljina d.
h = d tg = d ctg z
h = d sin = d cos z
h visinska razlika izmeu horizontalne osi teodolita i mjesta gdje vizura pogaa signal
47
Osnovni princip:
Raunamo:
i visina instrumenta
l visina signala
z zenitna udaljenost ( vertikalni kut)
Zadane su nam ravninske koordinate toke A (YA, XA) do koje mjerimo zenitnu
udaljenost (vertikalni kut),
48
dh =
(xA xT )2 + ( y A yT )2
vR =
d h2
2R
vr = k
d h2
2R
1 k 2
htA = d htg TA + i l +
d h
2R
Kada
izraunamo
visinsku
razliku,
odredimo
tehniki opis
skica
49