REGIONALNA POLITIKA I

RAZVITAK

REGIONALNA POLITIKA
Regionalna politika predstavlja skup mjera koje potiu regionalni pristup u razvitku nacionalnog gospodarstva kroz poveanje njegove uinkovitosti i uravnoteeni razvitak cijelog nacionalnog prostora.
Regionalna politika podrazumijeva stvaranje uvjeta na a. ekonomskom, b. politikom i c. drutvenom planu za razvitak svake regije ali i
cijelog nacionalnog prostora.

OBLICI REGIONALNE POLITIKE

Preventivna, kada nastoji sprijeiti nepoeljna kretanja u buduem
razvitku,
Korektivna, kada pokuava ispraviti posljedice dosadanjeg razvitka
na odreenom prostoru

PODRUJE DJELOVANJA REGIONALNE POLITIKE

Danas se politika regionalnog razvoja uglavnom koncentrira na
socijalni kapital, blagostanje i redistribuciju u korist slabijih regija,
kao i gospodarski rast u svim dijelovima neke drave. Tijekom
vremena sve se manji naglasak stavlja na regionalnu ravnoteu i
slabije regije, a sve vie na gospodarski razvoj svih regija. Gotovo
sve politike imaju prostornu dimenziju i rijetko su regionalno
neutralne. Uinak sektorskih politika na regionalni razvoj esto se
naziva regionalnom politikom u irem smislu, dok se pojedini napori
za doprinos razvoju slabijih regija nazivaju regionalnom politikom u
uem smislu.

DILEME REGIONALNE POLITIKE

Razvojna politika pojedine zemlje moe se nai pred dilemom: kako
uskladiti razvitak pojedinih djelatnosti s razvitkom pojedinih podruja.
U ovom pitanju nalazi se potencijalni konflikt.
Ako se zanemari prostorni faktor u razvitku djelatnosti, vjerojatno e
se dobiti super koncentracija djelatnosti u malom broju toaka u
prostoru, najee u samo jednoj centralnoj regiji.
Ako se insistira na apsolutnoj jednakosti u stupnju razvijenosti svih
regija, vjerojatno se nikad nee postii zadovoljavajui stupanj
razvije-nosti jedne zemlje.

REGIONALNI RAZVITAK
Regionalni razvitak moe se promatrati kao proces zapoinjanja,
strukturiranja i postizanja odrivog razvitka, uzimajui u obzir sloene
regionalne prilike, uz primjenu odgovarajuih postupaka i
instrumenata iji je cilj gospodarski razvitak, uz istodobno njegovanje
drutvenih naela i ekolokih zahtjeva.

PRETPOSTAVKE ZA REGIONALNU
RAZVOJNU POLITIKU
Peter Maskell navodi etiri preduvjeta za uspjenu regionalnu razvojnu politiku:
1.
2.
3.

4.

Dobra regionalna politika ovisi o specifinom kontekstu, uzimajui u obzir

posebnosti gospodarske strukture regije i netrinih institucija.
Dobra regionalna politika je trino usmjerena, podravajui aktivnosti koje
je trite ve odabralo.
Dobra regionalna politika odgovara na proces globalizacije: (a)
usredotoenou na uenje, (b) koncentracijom napora na podravanje
poduzea kako bi prebrodila kognitivnu udaljenost od vrijedne osnovice
znanja koja se nalazi izvan njihovog sadanjeg dohvata, i (c) podrkom
akumulaciji i zatiti socijalnog kapitala potrebnog za suradnju i razmjenu
djelomino pritajenog znanja meu poduzeima,
Institucionalni preduvjeti gospodarske globalizacije za politiku regionalnog
razvoja moraju se razlikovati: regionalno identini institucionalni okviri
raznih nacija vrlo e malo koristiti regionalnoj konkurentnosti.

REGIONALNA KONKURENTNOST
KAO OSNOVA RAZVITKA
Tradicionalna regionalna razvojna politika je polazila od komparativnih prednosti regije kao osnovne orijentacije u njenom razvitku.
Suvremena regionalna razvojna politika polazi od konkurentske
prednosti regije kao osnove njenog razvitka.
Razlika izmeu komparitivne i konkurenstke prednosti proizlazi iz
razlike kratkorone (alokativne) i strateke (adaptivne) uinkovitosti
odreene regije.

ELEMENTI KONKURENTNOSTI
REGIONALNOG RAZVITKA
Gospodarstvo sa svojom industrijskom strukturom i sektorima poslovanja moe uspjeno konkurirati onima koji raspolau komparitivnim
prednostima, pod pretpostavkom da se racionalno odaberu poslovna
podruja, industrijske grane, odnosno da svoje djelovanje usmjere na
segmentirano, umjesto masovno trite.
U okviru razliitih proizvodnji i usluga vano je postii odgovarajuu
sinergiju, koje bi se one meusobno osnaile i tako doprinijele poveanju stupnja konkurentnosti regije, kao i stupanj razvijenosti netrinih
imbenika (razvojna istraivanja, struna udruenja, informacijske
usluge, tehnoloki centri i sl.).

CILJEVI REGIONALNE POLITIKE

-

smanjenje razlike u stupnju razvijenosti izmeu pojedinih podruja,

optimalno koritenje raspoloivih resursa,
alokacija kapitala na cijelo nacionalno podruje,
redistribucija stanovnitva,
smanjenje stope nezaposlenosti,
poveanje osobnog i drutvenog standarda stanovnitva,
usmjeravanje procesa industrijalizacije i razvitak naselja,
kroz poveanje konkurentnosti regija, poveanje konkurentnosti
nacionalnog gospodarstva,
zatita okolia

FAKTORI REGIONALNE POLITIKE

Prirodni resursi (zateeni stvoreni),
Ljudski resursi (socio-demografska struktura, kvalifikacijs. struk.isl.),
Materijalni resursi (gospodarska, drutvena i socijalna infrastruktura),
Drutveno-gospodarska osnova (socijalna kohezija, kulturni identitet,
proizvodna struktura i odnosi, proizvodi, usluge i trgovina, konkurentnost i receptivnost),
Odnosi snaga (financijski kapital, politiki, administrativni i
zakonoda-vni okvir, informacije i komunikacije).

STRATEGIJA REGIONALNE
RAZVOJNE POLITIKE
Uporina toka regionalne politike nalazi se u njenoj razvojnoj strategiji.
Dva su osnovna strateka pitanje regionalne politike:
- izbor modela regionalizacije, koja se odnosi na definiranje regija, odreenje u odnosu na izbor veeg broja manjih regija ili manjeg broja
veih regija, definiranje razvojnih centara i sl.
- izbor modela mobilnosti osnovnih regionalnih faktora, meu kojima
se posebno preferira pitanje mobilnosti kapitala i radne snage, odnosno
pitanje je li regionalnom politikom treba usmjeravati radne mjesta
prema izvorima radne snage ili radnu snagu prema radnim mjestima.

POLITIKA: RADNIK RADNOM

MJESTU
Polazna osnova je poduzetniki motiv pri izboru lokacije, odnosno
profit ako na njega utjee lokacija. Stupanj optimalnosti je uvjetovan
interesima poduzetnika. Drutveni kriterij optimuma je sekundarnog
znaenja. Na ovaj nain se potiu migracije. Ako se ovaj model
primjenjuje nekontrolirano, posljedice mogu biti prelazak praga
koncentracije i poveanje ukupnih drutvenih trokova i u mjestu
emigracije i u mjestu imigracije..

POLITIKA: RADNO MJESTO

RADNIKU
Polazna osnova je ravnomjeran razvitak nacionalnog prostora. Stvaranje regionalne strukture se realizira kroz disperziju investicija, stanovnitva, stvaranje razvojnih centara.
Stimulacija poduzetnika, kao osnovnih nositelja razvitka, da prihvate
ovaj model provodi se kompenziranjem njihove izgubljene dobiti kroz
odreene supsidije.

REGIONALNA RAZVOJNA STRATEGIJA

Regionalna razvojna strategija predstavlja dugoroni razvojno okvir za
regionalnu politiku, a polazi od regionalnih potencijala i njihove gospodarske valorizacije. Razvojna strategija determinira regionalnu razvojnu politiku u kojoj do izraaja dolazi razvojna orijentacija koja ini
uporite regionalne strukture i njene dinaminosti i optimizacije.
U odnosu na regionalnu razvojnu strategiju regionalni planovi imaju
provedbenu funkciju.

OSNOVE REGIONALNOG
PLANIRANJA
Regionalno planiranje je instrument regionalne politike kojim se
usmjeravaju procesi njene realizacije.
Regionalno planiranje ima zadau izgraditi optimalne odnose izmeu
individualnih, granskih, regionalnih i globalnih koncepcija, strategija i
ciljeva i na takav nain korigirati stihijske djelovanje trita na regionalnu strukturu i ublaavati disproporcije u regionalnom razvitku.
Sustav regionalnog planiranja ima tri osnovne razine:
- regionalni aspekt planiranja irih drutveno-ekonomskih jedinica od
definiranih regija,
- unutar regionalno planiranje,
- Planiranje na razini nositelja regionalnog razvitka (gospodarskih
subjekta, subjekata drutvenog sektora i sl.)

IRI ASPEKT REGIONALNOG

PLANIRANJA
irina obuhvata regionalnog planiranja uvjetovana je definicijom
regija kao prostora na kojem se odvija drutveno-gospodarski razvitak
i pro-vodi odgovarajua razvojna politika.
Ono je uvjetovano i spremnou i mogunou drave izravnim i neizravnim poticajima usmjerava razvitak pojedinih regija.
Stoga, regionalno planiranje s ovog aspekta sadri odreena rjeenja
za regionalni nesklad koji dolazi do izraaja u gospodarskoj strukturi,
u oblasti demografskih kretanja, koritenja prostora i zatite okolia.

UNUTARREGIONALNO PLANIRANJE
Sustav unutar regionalnog planiranje usmjerava razvojne procese unutar regije i stvara pretpostavke za razvitak meu regionalnih odnosa.
Stupanj kompetentnosti ovog tipa planiranja uvjetovan je stupnjem
subjektiviteta regije u kojoj se obavlja funkcija planiranja (je li regija
samo drutveno-gospodarska cjelina ili je i administrativna jedinica.).
U obuhvatu unutar regionalnog planiranja nalazi se planiranje gospodarske strukture i prostorno planiranje.
U prvom sluaju usmjerava se razmjetaj gospodarskih kapciteta u
prostoru regije, a u drugom, usmjeravaju se aktivnosti na ureenju
prostora, procesu urbanizacije i zatiti okolia.

PLANIRANJE NA RAZINI NOSITELJA REGIONALNOG RAZVITKA

S obzirom na autonomnost gospodarskih subjekata u planiranju svojih
poslovnih aktivnosti (investiranja i tekueg poslovanja), motivacija
planiranja nije sadrana u obvezi koja slijedi iz norme, ve spoznaji da
egzistira o danom prostoru i potrebe da zbog toga korespondira sa svojim okruenjem.
Planovi gospodarskih subjekta predstavljaju integralni dio sustava
regionalnog planiranja u segmentu koji im stvara uvjete za
funkcioniranje djelatnosti i u segmentu koji, zbog usklaivanja odnosa
u prostoru regije, postavlja odreena ogranienja.

INSTRUMENTI REGIONALNE
POLITIKE
Proraunska (budetska) politika,
Politika cijena
Politika kontrole,
Politika poticanja mobilnosti faktora

PRORAUNSKA POLITIKA
Polazna osnova proraunske politike je uspostava ravnotee izmeu
agregatne potranje i agregatne ponude na razini regije. U odreenim
regijama postoji suficit, a u nekim deficit u kapitalnim i tekuim
transakcijama. Drava e npr. u razvijenijim regijama poveati
porezne stope, a u nerazvijenim dravne izdatke.
Mogu to biti npr. dravne investicije u nerazvijena podruja u
izgradnju infrastrukture, stvaranje novih razvojnih centara i sl.
U okviru ove politike znaajnu ulogu mogu imati i ugovorni i opi
preferencijali. U prvom sluaju kada poduzee iz razvijenije regije
ugovara poslove s poduzeem iz nerazvijenog podruja od vlade
dobiva razne olakice. U drugom sluaju poduzea iz nerazvijenih
podruja imaju odreene prednosti kod vladinih narudbi u odnosu na
poduzee iz razvijenijeg podruja.

POLITIKA CIJENA
Politika cijena predstavlja svaku politiku diskriminacije jedne regije u
odnosu na drugu pomou poreza ili supsidija. Moe se odnositi na
inpute ili proizvodni output.
Politika cijena inputa postoje kod investicijskih poklona ili supsidija
drave nekoj regiji, niih poreskih stopa, odobravanje niskokamatnih
kredita. Cilj ovih mjera je sniavanje trokova proizvodnje slabije
razvijenih regija i poticanje njihove konkurentnosti.
Politika cijena outputa primjenjuju se onda kada drava daje slabije
razvijenijim regijama povlastice pri izvozu, druge olakice na proizvode i sl.

POLITIKA POTICANJA MOBILNOSTI FAKTORA

Politika poticanja mobilnosti faktora moe se provesti na slijedee
naine:
Uklanjanjem trinih nesavrenosti koje uzrokuju relativnu statinost
faktora (npr. ukidanje propisa o minimalnim zaradama),
Dugoronom politikom promjene kvalitete faktora koji su po prirodi
statini, direktnim supsidijama mobilnim faktorima (npr. razvitak
sustava obrazovanja, izravna podrka nekim oblicima obrazovanja isl.)
Izravnom podrkom potencijalni migrantima (naknada trokova seobe,
supsidije u stanarini za novodoseljene i sl.

NOSITELJI REGIONALNE POLITIKE

Da bi se regionalna politika mogla provesti moraju postojati njeni nositelji, koji se mogu svrstati u slijedee skupine:
1.
Zakonodavna i upravna tijela vlasti (upravna tijela na dravnoj i regionalnoj razini i razini lokalne samouprave),
2.
Politike organizacije i institucije (politike stranke, sindikati, udruge graana, interesne skupine, meunarodne organizacije, obrazovne i kulturoloke ustanove, znanstveno-istraivake institucije, crkva i njene institucije)
3.
Gospodarski subjekti i nstitucije( trgovaka drutva, banke, institucionalni investitori, gospodarske komore, udruge poslodavaca i sl.)