GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER
PRITAJENA LJUBAV

NASLOV ORIGINALA: DER SCHEINGEMAHL

GIGA

I
- Ne brini zbog mene, draga majko! Snai u se i u tim tunim okolnostima. Nai u svoj put
kroz ivot.
- Ali kako, ubogi moj Horste? Znam kako ti je teko rastati se od svoje najmilije i svojih
prijatelja, od svega onoga to si volio. Znam i kako e ti teko biti iznenada se nai u posve
drugim prilikama.
- A zar to nee morati i ti, draga majko? Zar da budem slabiji od tebe? Nemoj moj poloaj
zamiljati gorim nego to je. Najvie sam zabrinut zbog tebe... morat e oskudijevati i odrei
se mnogo ega to ti je dosad pripadalo samo po sebi. To me najvie pogaa! Na alost, neu
ti tako skoro moi pomagati. Prvo moram stvoriti vlastitu egzistenciju.
- Ne misli na mene, Horste! Na sreu, imam malu rentu koju mi je oporuno ostavila tetka
Gustava. Bez nje bih, dakako, bila u vrlo loem poloaju. Mislim da je tetka bolje znala u
kakvim se prilikama nalazimo od nas samih, pa mi je rentom htjela osigurati najpotrebnija
sredstva za ivot.
Barun Horst Oldenau makne kosu s ela. Njegove sive oi gledale su ukoeno nekud u
daljinu.
- Da, majko, tetka Gustava je sve to bolje shvaala od nas. Otac nas nikada nije uputio u
stanje naeg imetka. Neprekidno nas je uvjeravao da ivimo u najboljim financijskim
mogunostima. Tek kad se oko njega sve sruilo, rekao nam je istinu. A u tom trenutku je ve
bilo prekasno.
Barunica zgri ruke, a na licu joj se pojavi bolan izraz.
- Da, bilo je prekasno! Otac je umro od tuge ostavljajui nas same i bespomone. Ipak mi
moe vjerovati, Horste, nije nam iz zlih namjera zatajio na poloaj. Nije nas elio
zabrinjavati, stoga je utio.
Na alost, bio je preuzeo od svog oca imanje koje je ve bilo jako zadueno. Na poetku se
nije, zbog svog poloaja na dvoru, mogao dovoljno brinuti za posjed. Uz to ga je taj poloaj
tjerao na to da mnogo troi. Vjerojatno je ponekad otac bio vrlo zabrinut i uznemiren. A kad
je napustio tu slubu i poeo se sam brinuti za Oldenau, zacijelo je ve bilo prekasno. To
saznanje bacilo ga je na bolesniku postelju. Kad je umro, nali smo se pred potpunom
propau.
- Nita nismo znali, majko! Upravo je to ono to predbacujem ocu. Dopustio nam je da se,
nita ne slutei, naemo pred ponorom. Dakako, mislio je dobro, ali ipak nas je morao
upoznati s naim tekim poloajem. Morao me upozoriti da u se jednoga dana nai pred
propau. Da sam to znao, moj bi se ivot odvijao potpuno drugaije. ivio sam bezbrino, a
sada sam se nespreman naao pred tim da moram stvoriti novu egzistenciju.
Barunica uzdahne.
- Da, iako je to dobro mislio, nije se smio tako ponaati. Ipak, pokuaj bez srdbe misliti na
oca! I sam je proivio mnogo toga tekoga.
- Ne ljutim se na njega, neka poiva u miru! Na sreu smo uspjeli prodati Oldenau tako dobro
da barem nikome nismo nita duni. Sauvali smo tako nae poteno ime. Na alost, morat
e stanovati u iznajmljenom stanu i raunati sa svakom parom kako bi mogla ivjeti od svoje
male rente. Majko, kad te sada takvu gledam pred sobom, tebe, ponosnu gospodaricu
Oldenaua, u toj maloj sobici ... Majko, uasan je osjeaj za mene to ti ne mogu pomoi. Kad
bih ti barem mogao pruiti ivot donekle dostojan tebe, ali...
Majka poloi ruku na sinovu podlakticu, kao da ga je eljela umiriti. Na licu stare gospode
ipak se pojavi izraz gorke boli.
- Vjeruj mi, Horste, bila bih posve zadovoljna samo kad bih znala da si sredio svoj ivot na
podnoljiv nain.
Sin joj poljubi ruku.
- Nadam se da e se ta tvoja elja ubrzo ispuniti. Ima izgleda da se zaposlim.
2

GIGA

Majka ga upitno pogleda.

- Doista?
- Da, majko, imam mnogo nade.
- A kakav bi to bio posao? Horst nabra elo.
- Za sada ne smijem biti izbirljiv. Moram to prije pokuati zaraditi za ivot. Da nemam tebe,
draga majko, otiao bih u inozemstvo. Nekamo u svijet, gdje ovjek moe ivjeti od svojih
dviju zdravih ruku i s neto zdrave pameti. Gdje ne treba imati tisuu obzira koji sputavaju
baruna Oldenaua poput lanaca.
Majka ga prestraeno uhvati za ruku.
- Horste, nee to valjda uiniti! Horst joj njeno pogladi sijedu kosu.
- Ne, ne, budi mirna! Neu te ostaviti samu. Jer znam da bi umrla od enje za svojim sinom
jedincem.
Majka ga pogleda, onako kako u takvim sluajevima njene majke promatraju sinove.
- Dragi moj djeae! Htjela bih ti rei da se ne obazire na mene, jer bih podnijela i
dugogodinji rastanak, ukoliko bi to bilo dobro za tebe. Ali posvuda u svijetu je teko stvoriti
novi ivot samo uz pomo dobre volje i vlastite snage. To ti i ovdje moe uspjeti jednako tako
dobro kao i u inozemstvu. Dakako, morat e pripaziti na nae dobro, staro ime, jer ne bih
eljela da posve zaboravi na to.
Sin je i opet pogladi po kosi, a gorak mu smijeak obigra oko usana.
- Koliko bude u mojoj moi, uinit u to. Ali u svom nadasve tekom poloaju mogu ti
obeati samo to da neu uiniti nita zbog ega bih izgubio svoje samopotovanje. To te mora
zadovoljiti, majko!
Majka ga pogladi po ruci i ponosno pogleda.
- I predobro te poznajem, sine moj! Iako si u mladenakom oduevljenju ponekad ivio i
odvie nadobudno, ve sam onda znala da nikada nee uiniti neto zbog ega bih se trebala
stidjeti. Neka ti Bog pomogne da ti ne padne preteko sauvati dobar glas.
Horst je ozbiljno pogleda.
- Prolo je vrijeme ludih ala i bezbrina ivota. Ali neu dopustiti da me ivot pobijedi.
Probijat u se kao poten ovjek... ovako ili onako.
vrsto stisne ruke, oi mu zasjae a miii se nape-e. Tako snaan i samosvjestan pruao je
lijepu sliku.
Karakteristine crte njegova lica postadoe jo otrije, a pronicave oi odavale su da taj ovjek
od trideset godina posjeduje nesalomivu mladenaku volju. Prvo razoaranje u ivotu ujedno
ga je i oeliilo. Postao je zreliji, ali ga razoaranje nije slomilo. Barunica je s pravom mogla
biti ponosna na svog sina.
- Horste, poeli smo govoriti o neem drugome. Spomenuo si zaposlenje koje ti se nudi.
Nee li mi odati neto poblie?
Horst se uspravi. Pogleda odluno majku.
- Da, sve u ti ispriati. Bio sam danas kod savjetnika Preisa, poznatog veleindustrijalca. Nije
lako doprijeti do njega. Ipak mi je uspjelo nakon izvjesnih potekoa. Zapitao sam ga bih li
kod njega mogao dobiti posao. Bijae prava srea to je stari gospodin imao upravo neto
vremena i bio dobro raspoloen. Mirno me sasluao i zatraio da mu ispriam to znam.
Zapazio sam da ga to zanima. Pitao me kako ivim, i kako sam ivio dosad, te to sam sve
radio. Odgovorio sam mu da sam bio oficir u 10. dragonskom puku. ivio sam u uvjerenju da
sam sin bogata ovjeka. Nisam mu zatajio da sam mnogo troio, kao ni to da sam iznenada
potpuno osiromaio.
Govorio sam mu o tome da sam se nakon prodaje Oldenaua preselio u Berlin, jer se nadam da
u ovdje lake nai zaposlenje.
Barunica ga je paljivo sluala.
- A to ti je gospodin savjetnik odgovorio? - zapita, kad je Horst zautio.
3

GIGA

Horst prijee rukom preko ela, pa nastavi:

- Neko vrijeme me utei promatrao, a potom je zapitao: Poznajete pravila pristojnog
ponaanja, zar ne? Vjerojatno ste odlazili i na kneevski dvor?
Naklonio sam se i potvrdio to, a potom je savjetnik nastavio: Vladate francuskim i engleskim
jezikom, govorite i piete na tim jezicima, zar ne?
I to sam potvrdio.
Jo me neko vrijeme promatrao, pa je rekao: Po tome to ste mi ispriali mogao bih vas
zaposliti kod sebe u najboljem sluaju kao dopisnika. Dobivali biste dakako plau koja bi
dostajala za va ivot, ali taj svakako ne bi mogao biti tako raskoan kao va dosadanji.
Odgovorio sam mu da su moji zahtjevi skromni i da znam kako moram iznova zapoeti ivot.
A svaki je poetak teak.
On me i po trei put pomno pogledao prije negoli se nasmijeio i odgovorio mi: Sviate mi
se, pa je dobro to u vam moda uspjeti pribaviti bolje\ unosnije zaposlenje, negoli bi to bilo
kod mene. Pitanje, je samo biste li ga prihvatili.
)
To zasigurno hou, ako ga mogu obavljati, napomenuo sam.
/
U to ne sumnjam. U svakom sluaju, moete pokuati sreu. Ukoliko vas zaposle tamo kamo
vas poa-ljem, bit e to dobro. U protivnom, jo uvijek vas eka zaposlenje kod mene.
Zahvalio sam mu se i zamolio da mi dadne poblia uputstva.
Zaposlenje koje vam nudim nije svakodnevno. Za nj je potrebno mnogo panje, siguran
nastup u drutvu i najbolje mogue ponaanje. Imam poslovnog partnera koji je do prije
kratkog vremena ivio u Americi. Po roenju je Nijemac a zaradio je u Americi ogroman
imetak. U starosti eli ivjeti u Njemakoj. To je pametan i marljiv ovjek, ali je porijeklom iz
radnike obitelji. Njegov je otac bio nadniar. Uspjelo mu je silnom marljivou i
sposobnou zaraditi milijune.
U svom dosadanjem ivotu nikada nije imao vremena ni prilike nauiti se ponaanju u
drutvu. Ostao je u biti skroman ovjek iz naroda. Nije skorojevi u loem smislu te rijei.
Ima ker koja je njegovo jedino dijete, a ova je izvrsno odgojena. Zahvaljujui tom odgoju i
oevu imetku postala je prava svjetska dama. Otac, koji je vrlo voli, ponosan je na nju i eli
joj samo najbolje. Zbog nje se eli kjetati u otmjenim drutvenim krugovima, pa je ve u tom
smislu poduzeo potrebne korake.
Dobro osjea da se u tom drutvu ne zna kretati onako kako to zahtijeva drutveni poloaj
njegove keri. Uz to bi elio da mu se ki uda za ovjeka iz jedne od najotmjenijih obitelji. Za
sebe nema nikakvih zahtjeva, ali eli da ki postigne vrlo mnogo. Potreban mu je kao zet u
najmanju ruku grof. To je jedina glupa elja tog inae razumnog ovjeka.
Vjeruje da je srea njegove keri u tome da se uda i postane lan neke plemike obitelji, tako
da se jednoga dana moe pojaviti ak i na dvoru. Toliko je bogat da e to zasigurno postii.
Ali eli i to da mu i samom uspije kretati se u takvom drutvu onako kako to prilii. Sad se
povukao u mirovinu, pa ima vie vremena: Htio bi ga iskoristiti da se usavri u ponaanju u
drutvu.
Stoga je doao na ludu ideju da zaposli neku vrst odgojitelja, ovjeka otmjena ponaanja, koji
e ga moi savjetovati. Taj bi mu ovjek morao poblie objasniti kako se treba ophoditi u
drutvu, oblaiti se i primati posjete, jesti i piti. Sve i sva.
Barunica odmahne glavom.
- Nebesa, kakva zamisao! - zavikne iznenaeno. Horst se nasmije.
- Majko, zamisao tog bogataa i nije tako udna. Nadalje mi je savjetnik ispriao da taj
gospodin - njegovo je ime Karl Hartmann posjeduje predivnu vilu u Grunewaldu, koja je vie
nalik palai. Tamo eli primati drutvo. Zamolio je savjetnika da pronae ovjeka koji bi u
jednoj osobi mogao biti i njegov tajnik i odgojitelj. Dakako da tu dunost odgojitelja ne bi
trebalo spominjati.
Savjetnik me zapitao ne bi li me moda taj posao zanimao. Radio bih slubeno kao tajnik, ali
4

GIGA

bih iza kulisa trebao djelovati i kao odgojitelj. Uvjeravao me da je gospodin Hartmann vrlo
ugodan ovjek. Ne moram se plaiti da bih uz njega imao teak ivot. Njemu su samo
nepoznate neke norme ponaanja u drutvu. Jedina mu je greka, ako bi se o tome uope
moglo govoriti na taj nain, to ker eli jednoga dana udati za grofa ili kneza.
Inae je drag ovjek i vrlo poten. Savjetnik mi je dao njegovu adresu, spomenuo mi veliku
plau koju bih primao, i zapitao me bih li moda razmislio o tome.
Majka nemirno pogleda sina.
- A to si mu ti odgovorio? Horst pogleda pred sebe.
- Razmiljao sam. To je udan posao, ali u mom poloaju ovjek ne moe biti izbirljiv.
Nigdje neu dobiti tako dobru plau, a to zaposlenje doista nije neasno.
Ukoliko me gospodin Hartmann zaposli, moi u iskoristiti ono to sam dobro nauio,
ophodei se u najviem drutvu. Kao tajnik gospodina Hartmanna upoznao bih uz to mnogo
toga to bi mi kasnije moglo koristiti. Majko, pa to je astan posao. Odgajat u ovjeka,
oplemeniti ga, a toga se ne treba stidjeti.
Majka ga nemirno pogleda. Uhvati mu ruku i sakrije lice u nju.
- Dragi moj Horste, zato takav prijedlog uope dolazi u kombinaciju? - vrsto je stisnula
usne.
- Majko, ne gledaj na to tako tragino - primijeti Horst promuklim glasom.
Majka uzdahne i uspravi se.
- Meni je to teko stoga to znam da je tebi teko. Morat e se pokoravati tom bogatau.
Sin joj poloi ruku oko ramena i njeno je strese. Oi mu opet zasjae. U njima se pojavi ak i
nestaan pogled.
- Majice, zato se tome ne veseli? Zamisli kako e veselo biti za mene odgajati tog starog
gospodina, pouavati ga kako se mora ponaati u drutvu. Zna, taj gospodin Hartmann barem
nastoji popraviti svoje ponaanje. Dakle, inim dobro djelo, ako mu pomognem u tome, i ako
na to bezbolniji nain otklonim greke njegova odgoja.
Barunica pokua suspregnuti osjeaj nelagode. ak se uspjela nekako i nasmijeiti. Ali odmah
se opet uozbiljila. Boljelo ju je to je njezin sin, barun Oldenau, morao raditi takav posao.
Neko su vrijeme majka i sin utjeli, a potom barunica ree:
- Znam, Horste, da se tako bezbrino ponaa zato da bi meni sve to olakao. Ipak slutim
kako ti je u dui. Neu ti oteati donoenje odluke. Pokuaj dobiti taj posao. U naem poloaju
doista ne smijemo biti izbirljivi.
Horst se prigne i poljubi joj obraz.
- Tako je, majko! Moramo biti hrabri! Stisnut emo zube. Dobijem li taj posao, barem u se
zasad osloboditi svih novanih briga. Moda u ak moi uiniti neto i za tebe.
Posao ipak jo nisam dobio. Gospodin savjetnik me upozorio da e Hartmann zaposliti samo
ovjeka koji mu je simpatian. Ukoliko mi to uspije, bit emo zadovoljni. Moi emo se ee
vidjeti, jer u ostati u Berlinu. Ne vrijedi li i to mnogo? Zamisli, to je bolje nego da poem u
Ameriku, preko oceana, i da tamo radim kao konobar ili pometa ulica.
Majka zadrhta i vrsto mu stisne ruku.
- Horste, kako to moe i spomenuti?
- elim ti samo dokazati time da u morati biti sretan dobijem li taj posao.
Majka mu pogladi ruku.
- Moj ubogi, djeae!
- Nemoj, majko! Nemoj mi jo i oteati odluku takvim rijeima!
- Ima pravo. Nema smisla sve jo i oteati samom sebi.
- Uostalom, doista nema razloga za to. Morao bih biti vrlo zadovoljan, kad bih za pola te
plae mogao raditi kod savjetnika Preisa kao dopisnik. Ukoliko se gospodin Hartmann odlui
za mene, bit e to prava srea.
- Da, s obzirom na na poloaj. Rekao si mi da taj gospodin Hartmann namjerava u svoju
5

GIGA

kuu pozivati otmjeno drutvo. Sto onda ako tamo sretne neke od svojih bivih poznanika?
Moda ak i neke svoje kolege oficire?
Horst se ugrize za usne. Potom crte njegova lica po-stadoe vrlo odlune i vrste.
- Vidjet u kako e se ponaati prema meni. Pravi prijatelj nee me manje cijeniti jer moram
zaraivati za ivot. A oni drugi... oni doista ne smiju utjecati na moju odluku.
Ukoliko sretnem nekog starog poznanika u kui tog milijunaa, priekat u hoe li mi se ili
nee htjeti javiti. Prema tome u moi odluiti kako da se ponaam prema njemu. Ipak u,
usprkos svemu, ostati taj koji jesam. Nesrea nije sramota, draga majko! Moram se ponaati u
skladu s time.
- Dakle, ti e pokuati dobiti to zaposlenje?
- Da, majko, toplo elim da ga dobijem.
- Onda neka tako bude, dragi moj Horste. Nadam se da e ti sudbina biti sklona, pa e se
uspjeti zaposliti.
- Hvala ti to si pristala, majko!
Njih dvoje dogovorie jo neke stvari, a tad je bilo vrijeme za objed. Mala slukinjica,
seljaka izgleda, ula je u sobu donosei posude. Poe postavljati stol.
Barunica je tu djevojku dovela sa sobom iz Olde-naua u Berlin. Djevojka se zaista trudila,
iako ne ba s mnogo uspjeha, da podvori oboavanog gospodina baruna i njegovu majku.
Horst bijae dobro raspoloen, pa je poeo zadirkivati malu slukinjicu. Govorio joj je da se
doista dra-esno kree, a ona je arko porumenjela zurei u njega otvorenih ustiju.
Barunica joj se nasmijei i domahne neka ode. Kad je djevojka napustila sobu, Horst uhvati
majinu ruku.
- Uboga majko, mora se zadovoljiti tom skromnom djevojkom kao jedinom poslugom.
Znam kako ti to teko pada.
Majka je na svoj otmjen nain posluila sina, pa mu se nasmijeila.
- Posve sam sigurna da e mi uspjeti odgojiti Finu. Ona je vrlo potena i odana djevojka. Uz
to, njezina plaa nije velika. Fina mi je mnogo milija od onih pomalo drskih berlinskih
sluavki. A predstavlja za mene i djeli uspomene na nau domovinu. ivu uspomenu na
Oldenau. Znam da bi za mene skoila u vatru.
Horst se nasmije.
- To radije neemo pokuati. Ima pravo, majko! Iako je dobra Fina jo poprilino sirova
ponaanja, ipak ti je vrlo odana. Potena je i draga.
Majka kimne. Zapita sina kad e se predstaviti gospodinu Hartmannu zbog zaposlenja.
- Sutra prijepodne izmeu jedanaest i dvanaest sati - odgovori Horst. - Savjetnik mi je rekao
da to vrijeme najbolje odgovara.
- Vjerojatno bi morao, ukoliko te taj gospodin zaposli, vrlo brzo nastupiti kod njega.
- Nadajmo se, majko! eznem za tim da napokon ponem neto raditi i da to prije doem do
novaca.

GIGA

II
Drugog jutra se barun Oldenau odvezao gradskom eljeznicom do Grunewalda, i s kolodvora
krenuo ravno do vile Hartmann.
Kad je stigao do nje, neko je vrijeme zastao pred tim lijepim zdanjem i utei ga promatrao.
Sa svojim kamenim proeljem kua je djelovala vrlo otmjeno. Ni u kom sluaju pretjerano
otmjeno. Ukoliko je vila bila sagraena po elji vlasnika, svjedoila je o njegovu dobrom
ukusu. Moda je, govorio je Horst samom sebi, odluujui bio ukus keri gospodina Hartmanna. Ili su sve prepustili arhitektu. U svakom sluaju je vila, smjetena usred njegovana
parka, djelovala vrlo otmjeno i ostavljala je dobar dojam.
Sa strane, u pozadini kue, Horst ugleda garau, konjunice i neku malu, zgodnu kuicu u
kojoj su vjerojatno stanovali koija i vrtlar sa svojim obiteljima.
Horst odluno pozvoni na zvono pokraj vrata od kovana eljeza. Neka nevidljiva ruka ih
otvori nakon nekoliko trenutaka.
Horst je uao u njegovani vrt, pa je krenuo irokim, poljunanim -putem prema ulazu u vilu.
_ Tu ga je ve ekao sluga odjeven u ukusnu, ali nenapadnu, livreju.
Horst zapita bi li ga gospodin Hartmann mogao primiti? Predao je svoju posjetnicu, na kojoj
je za svaki sluaj napisao: Po preporuci gospodina savjetnika Preisa.
Sluga pogleda otmjenu Horstovu pojavu. Bio je odjeven u dobro skrojeno odijelo, a njegovo
izbrijano lice, odlunih crta odavalo je pravog gospodina. Sluga ga stoga pristojno zamoli
neka ude, pa ga odvede u mali salon kraj predvorja. Potom se udalji.
Horst se poe ogledavati po salonu. Zapazio je da je bio skupocjeno i ukusno ureen. Bilo je
potpuno jasno da je ta kua pripadala bogatom ovjeku. Ali nita nije bilo napadno ili
pretrpano.
Nakon nekoliko minuta sluga se vratio i zamolio Horsta neka krene za njim. irokim
mramornim stubitem, prekrivenim dragocjenim sagovima, odveo ga je na prvi kat. Otvorio je
visoka vrata i uveo ga u sobu.
Horst se naao u velikoj, lijepoj prostoriji namjetenoj tekim, tamnim pokustvom od
orahovine. Pred velikim prozorom stajao je pisai stol. Uz njega se smjestio gospodin Karl
Hartmann, vlasnik vile.
Nije ustao, ve je promatrao Horstov ulazak prodornim pogledom.
Horst se nakloni.
- Imam li ast razgovarati s gospodinom Hartma-nnom?
Milijuna, kome je moglo biti neto preko pedeset godina, bijae poprilino neugledan ovjek.
Srednje visine i podebeo. Imao je pametno, odluno lice, tvrdih crta. Izraz njegovih oiju
bijae prodoran, ali ne bez dobrodunosti. Fine bore oko usana svjedoile su o tome da se
gospodin Hartmann znao i naaliti.
Drao je u ruci Horstovu posjetnicu koju mu je sluga donio.
- Vi ste barun Oldenau? - zapita a da nije ustao. Horst ga nije gledao bez zanimanja.
- Tako je, gospodine Hartmann!
- Savjetnik Preis vas alje k meni?
- Da, gospodine Hartmann!
- Juer mi je telefonski javio da ete doi. Rekao je da biste se eljeli zaposliti. Zamolio sam
svog starog poslovnog prijatelja da mi pronae nekog tko bi mi odgovarao. To je tono, zar
ne?
- Da, tako je! Gospodin savjetnik mi je rekao da elite zaposliti tajnika.
- A je li vam gospodin savjetnik rekao i kakav biste posao trebali obavljati uz to?
- Rekao mi je.
Smijeak se pojavi na usnama gospodina Hartma-nna.
- Poznato vam je dakle da biste me trebali nauiti lijepom ponaanju?
- Da, i to mi je poznato.
7

GIGA

- A vi biste eljeli prihvatiti takav posao?

- Bilo bi mi drago kad biste me zaposlili.
- Pretpostavljam da ste osposobljen za to i da vam je ponaanje u drutvu savreno poznato?
- Kad to ne bi bio sluaj, ne bih se ni pokuao zaposliti kod vas.
- A to biste uinili, kad bih sada zatraio od vas da mi dadnete pokusnu poduku? Sto biste
odluili u tom sluaju? Molim vas, smatrajte da ste taj posao ve dobili, pa zaponite s
podukom.
Horstove oi zasjae vragoljasto. Naklonio se, a potom se opet uspravio. Promatrajui ovjeka
pred sobom rekao je mirno i odluno:
- Molim vas, ustanite i otpozdravite mi pristojno se naklonivi. Kad potom ponovno
namjeravate sjesti, nemojte to uiniti prije negoli i meni ponudite stolicu. Svoje goste ne
smijete primati tako kako ste doekali mene.
Ja zasad jo ne radim za vas. Prema tome sam va posjetitelj, pa me tako morate i primiti.
Gospodin Hartmann se tiho nasmije. Oi mu zasjae.
- estitam! Tu prvu poduku dobio sam besplatno i vrlo brzo, pa vam zahvaljujem! Doista ste
hrabri. To mi se svia. Traite od mene potrebnu pristojnost prema vama, kao da je to vae
pravo. Htio sam vas iskuati, pa sam namjerno bio nepristojan. Da ste se, nakon to sam
zatraio od vas prvu poduku u ponaanju, prestraili da to uinite, ne biste mi bili potrebni.
Moram imati uz sebe ovjeka kome se mogu diviti, inae neu nita nauiti od njega.
Rekavi to, gospodin Hartmann ustane, nakloni se pa pokae na stolicu koja je stajala uz
njegov pisai stol.
- Tako, sad sam vas pozdravio i pozvao da sjednete. Mogli bismo dakle dogovoriti sve
daljnje. Smijem li vam ponuditi neto za puenje? Ili i to nije u skladu s dobrim ponaanjem?
Horst se nasmijei. Stari gospodin mu se sviao.
- Ukoliko elite ljubazno primiti svog gosta, pa mu dopustite da zapui, onda je to u skladu s
dobrim ponaanjem.
- Lijepo! Dakle, zapalimo lulu mira. Molim vas, posluite se! A potom mi ispriajte, ako
hoete, kako vam se dogodilo da morate prihvatiti takvo zaposlenje.
Vi ste barun i, koliko sam uo, bili ste oficir. Uostalom, to se vidi na prvi pogled, jer i ja sam
sluio vojsku. Ispunio sam svoju dunost prema domovini prije nego sam otiao u Ameriku.
Dakle, bili ste oficir?
- Jesam, gospodine Hartmann!
Horst u kratkim crtama ispria to mu se dogodilo i zato se mora potruditi da dobije taj
posao.
Stari gospodin ga je paljivo sasluao, neprekidno ga promatrajui. Sjedio je vrlo uspravno,
poput ovjeka koji nikada nema vremena za oputanje. Njegovo je lice bilo ivahno odavajui
to se zbiva u njemu. Horst pomisli da bi mogao itati misli s njega.
Sve u svemu, oba su mukarca stekla jedan o drugome vrlo dobro miljenje.
Kad je Horst zavrio sa svojom priom, gospodin Hartmann pripomenu:
- Dakle, osiromaili ste, pa ste morali napustiti oficirsku slubu. elite pomagati svojoj majci.
Horst se nakloni:
- Tako je!
- asno je to namjeravate tako hrabro kroiti kroz ivot iako ste zacijelo vrlo razmaeni.
Kao to rekoh, sviate mi se, a uz to vam se pomalo i divim. Ukoliko elite, moete nastupiti
kod mene posao tajnika. Pojedinosti bismo mogli odmah dogovoriti.
Horst odahne.
- Doao sam ovamo s namjerom da se natjeem za taj posao. Vrlo bih ga rado prihvatio.
Molim vas, hoete li mi rei svoje uvjete?
- Hou, i to odmah! Savjetnik Preis vam je vjerojatno ve rekao kakvu biste plau primali?
- Da, rekao mi je!
8

GIGA

- Jeste li sporazumni s time?

- Dakako, gospodine Hartmann!
- Pa dobro! Ovime sam vas zaposlio kao svog tajnika. To je ono slubeno. A potajno ete
ispunjavati i dunost mog odgojitelja... ali o tome nitko ne mora nita saznati. Shvatit ete da
ne bih elio obznaniti da pod stare dane jo moram ii u kolu. Morali biste, dakako, stanovati
ovdje u kui, pa ete dobiti dvije udobne sobe i potpunu opskrbu. Slaete li se s time?
Horst se nakloni. Bio je jako zadovoljan s tim uvjetima. Time to e besplatno stanovati i
hraniti se, njegova je plaa jo preostala. Na taj e nain moi pomagati majci.
Stari gospodin nastavi:
- Ne morate misliti da vam elim oduzeti vae slobodno vrijeme. Morat ete misliti i na sebe,
pa ete imati dovoljno slobodna vremena. Ne mogu vam jedino tono odrediti radno vrijeme.
Moe se dogoditi da ete mi ponekad biti potrebni od zore do mraka, a potom u vas danima
zaposliti samo na nekoliko sati. Sve ovisi o okolnostima. Jeste li sporazumni s time?
- Sporazuman sam! Moete raspolagati sa mnom kad god vam to bude potrebno.
- Dobro! Mogli bismo dogovoriti i otkazni rok, za sluaj da se jednoga dana moramo rastati.
Mislim da e biti najbolje ako se pri tom pridravamo uobiajenih trgovakih propisa.
- Slaem se i s time!
- Dobro, onda smo to obavili. A sad se moete smatrati mojim tajnikom i odgojiteljem.
Odmah u vas predstaviti svojoj keri. Dodue ne sumnjam u to da ete joj biti jednako tako
simpatian kao i meni, ali htio bih se uvjeriti u to. Kako ete u svom poslu vrlo esto dolaziti
u doticaj s njom, morate je svakako upoznati.
Horst ustane naklonivi se.
- Molim vas, predstavite me svojoj gospoici ker! I gospodin Hartmann ustane, pa se
nasmijei.
- To ste lijepo rekli... zapamtit u to za sline sluajeve. Molim vas, predstavite me svojoj
gospoici keri! Dobro, vrlo dobro!
Rekavi to, stari gospodin pozvoni na zvono privreno za njegov pisai stol. U sobu ude
sluga koji je doveo Horsta.
- Poaljite moju ker odmah ovamo - naredi brzo gospodin Hartmann.
Kad se sluga udaljio, Horst odluno pogleda starog gospodina.
- Kad ste me ve zaposlili, gospodine Hartmann, dopustite da pripomenem kako takav nalog
morate sluzi izdati na drugaiji nain.
Stari ga gospodin pogleda sa zanimanjem.
- Zar to nije bilo u redu?
- Nije!
- Dobro, to bih dakle trebao rei? Kako bih se u takvom sluaju morao izraziti?
- Morate sluzi rei: Molim gospoicu da doe ovamo!
Stari gospodin kimne.
- Hvala, upamtit u to. To je dodue pomalo dosadno, ali sada imam mnogo vremena, pa ne
moram uriti. Znate, potjeem iz skromne radnike obitelji, pa sam se tokom godina nauio
pristojno ponaati, ali sve je to ostalo samo na povrini. Nisam imao vremena obratiti pozornost na takve sitnice. Va je zadatak da sve to izbrusite.
Nadam se da e vam to uspjeti, jer elim da se moja ki kree samo u najotmjenijim
krugovima. Ne bih htio da se mora stidjeti svog oca. Posve je sigurno da e se moja ki
jednoga dana udati za plemia. To je posljednji cilj mog ivota. Htio bih da moja ki postane
u najmanju ruku grofica. Rekao sam: najmanje! Na nie plemstvo ne bih pristao. Moja je ki
kao roena za to. Mogla bi ak sjesti i na prijestolje. To vam govorim vrsto uvjeren u svoje
rijei.
Znate, barune, nisam ponosan ovjek, kad se radi o meni, ali za svoju ker htio bih samo
najbolje. Zbog toga sam radio i muio se cijelog ivota. Zbog nje sam skupljao bogatstvo. Sve
9

GIGA

za svoju ker! elim da ivi obasjana suncem... na samom vrhu ivota. Mogao bih platiti ak i
kneza. Ova pomisao me usreuje i ini ponosnim. Svoju ker volim vie od samog sebe! Sve
vam to govorim posve iskreno, kako biste shvatili zato mi je pod stare dane potreban
odgojitelj, i o emu se zapravo radi. Vi me razumijete, zar ne?
Horst se nakloni. Pri tom je pomislio da je ki tog ovjeka vjerojatno nadmena dolarska
princeza, koja je na svaki nain eljela stei mua iz visokog plemstva. Vjerojatno je time
muila svog oca. Nije mogao zamisliti da bi taj tako razuman ovjek toliko elio stei otmjena
zeta. I tako je zapravo bio pun predrasuda prema gospoici Hartmann.
Gospodin Hartmann mu je bio drag, jer je otvoreno priznavao svoje slabosti. Njegovu je ker
oekivao s izvjesnim otporom.
Stoga je samo rekao:
- Gospodine Hartmann, razumijem vas!
Toliko ste bogati da ne sumnjam u va uspjeh. Ali ba zato da ga postignete, bilo bi bolje da
nikome nita ne priate.
Stari gospodin slegne ramenima, kao da ga ne razumije.
- Zato ne? Pa mora se saznati da traim otmjena mua za svoju ker, kako bi se prosci mogli
javljati. Ve sam poduzeo potrebne korake i razgovarao s odreenim ljudima. U bliskoj
budunosti priredit u sjajnu zabavu na koju u pozvati uglavnom plemstvo. Uz iznimku
nekih predstavnika novane aristokracije.
Horst se zapita kako se osjea ki gospodina Har-tmanna, dok je njezin otac tako otvoreno
govorio o tome da trai plemia koji bi se oenio njome. Nije vjerojatno bila ba preosjeajna,
jer bi joj to inae moralo biti silno neugodno.
- A vaa gospoica ki? Je li sporazumna s time da za nju traite otmjena mua?
Stari gospodin ga iznenaeno pogleda.
- Moram priznati da je to nisam pitao.
Ona zna cilj mojih elja, pa se nee protiviti tome. Vrlo je posluna ki, i zna da uvijek mislim
samo na njezinu sreu. Nai u joj mua koji e je biti dostojan. Zna da je ona sav moj ponos,
pa stoga nastojim postii za nju sjajan poloaj u ivotu.
Prije negoli je Horst mogao odgovoriti, sluga otvori vrata, a na pragu se pojavi vitka mlada
djevojka u otmjenoj kunoj haljini od meke, plave svile, ukraenoj zlatnim ipkama. Pripijala
se uz njezino lijepo tijelo, ostavljajui slobodne male noice. Mlada je djevojka bila srednje
visine. Imala je zadivljujue svjeu i istu kou. Predivne, velike plave oi, okruene lijepo
oblikovanim obrvama i trepavicama, gledale su iskreno iz njezina fina lica. Kosa joj je bila
lijepe zlatnosmede boje s laganim crvenkastim metalnim odsjajem. Male jamice na obrazima
svjedoile su o tome da je djevojka znala biti i pomalo vragoljasta. Usprkos suzdranom
ponaanju, djelovala je svjee i veselo, tako da je Horst istog trenutka zaboravio na svoje
ranije loe miljenje o njoj.
Morao je priznati da je mlada djevojka doista bila vrlo lijepa, ali ni malo izazovna. Ba
naprotiv, inilo mu se da je draesna i prirodna, tako da o njoj vie nije mogao misliti kao o
nadmenoj dolarskoj princezi koja se ponaa odgovarajue oevu imetku.
Lagano je naklonila lijepu glavu i tako pozdravila gosta svog oca, kojem je sada pristupila.
- Oe, pozvao si me?
Gospodin je Hartmann pogleda ponosno. - Da, Margot, htio sam ti predstaviti baruna
Oldenaua - odgovori joj, upoznavajui ker s Horstom.
Plave oi mlade djevojke zaustavie se na suncem opaljenom Horstovom licu. Jo je jednom
sagnula glavu na pozdrav.
- Baruna Oldenaua zaposlio sam kao svog tajnika -objasni stari gospodin.
Na trenutak se na licu Margot Hartmann pokae traak iznenaenja. Ali se odmah sabrala pa
je rekla:
- Raduje me, oe, to si pronaao ono to si traio. Barune Oldenau, smijem li vas pozdraviti
10

GIGA

kao budueg stanara nae kue?

Njezin je pogled odavao da je zadovoljna izborom svog oca. Horst joj se sviao na prvi
pogled. Horst se pristojno nakloni.
- Hvala vam na pozdravu, gospoice!
- Gospodin barun je pristao da e se pobrinuti za moj zaputeni odgoj - nadovee veselo
gospodin Hartmann.
Margot upitno pogleda Horsta, a on je ostao posve miran. Djevojka poloi svoju finu malu
ruku na oevu podlakticu i njeno ga pogleda.
- Cijelog si se ivota muio da stekne bogatstvo, dragi oe! A sada, umjesto da se odmara,
mui se time da postane otmjen ovjek.
- Margot, zna da to inim samo zbog tebe.
- Meni si dovoljno otmjen. Volim te takvog kakav jesi - nadoda toplo njegova ki.
Ove rijei mlade djevojke vrlo su se sviale Horstu, i jo ga vie osvojie. Gospodin
Hartmann je njeno pomiluje po ruci.
- Zna posve dobro to mi nedostaje. Ne bih htio da se stidi svog oca u otmjenom drutvu.
- Oe, to se nikada nee dogoditi. Ma kako otmjeno to drutvo bilo, nitko nee u dui biti
otmjeniji od tebe. Iako nisi svladao sva pravila ponaanja, vidim u tvoje srce, pa znam da
mogu biti ponosna na svog oca. Ali znam, ne isplati se tebi to dokazivati. Utuvio si to samom
sebi u glavu. A gospodin Karl Hartmann je vrlo tvrdoglav, iako ima meko srce.
Stari se gospodin pomalo zbunio zbog toga to se njegova ki nesputano nasmijeila. Taj
smijeak priini se Horstu nalik proljetnoj zraci sunca.
- Margot, zbunila si me! - poe se braniti gospodin Hartmann.
Ki mu pogladi ruku, pa pogleda Horsta.
- Nee vam biti teko izvriti svoj zadatak. Otac to iskreno eli nauiti, i na svaki nain pod
stare dane upoznati sva pravila otmjena ponaanja.
- Cijenjena gospoice, nikada nije naodmet usvojiti pravila drutvena ponaanja. Jedino to
ovjek ne smije dopustiti da ona ovladaju njime.
- Slaem se s vama. Ali ta pravila nam svima daju lagani privid ablone. Moj dragi otac bio je
sve dosad vrlo originalan ovjek. Molim vas da u svojim pokuajima odgajanja ne unitite te
originalne crte. Neu moi sprijeiti da pode u nauk k vama. Ali nadam se da neete izbrisati
sve ono tipino za njega, ukoliko to bude mogue.
Oi joj radosno zasjae dok je to govorila, a na obrazima pojavie se one draesne jamice.
Horst je bio oaran prirodnim ponaanjem mlade djevojke, pa osjeti kako se neto toplo i
radosno rada u njemu. Prisjetio se da e ubudue svakog dana boraviti s tim draesnim,
prirodnim stvorenjem.
- Dobro vas razumijem, gospoice, pa u se pokuati vladati po vaim eljama - odvrati joj
veselo.
Jo su nekoliko minuta razgovarali, a potom se gospoica Margot Hartmann ponovno
povukla. Njezin otac i Horst dogovorie jo samo to da e Horst nastupiti novi posao ve za
tri dana.
Na rastanku mu gospodin Hartmann prui ruku.
- Dakle, do vienja u etvrtak! Vrlo mi je drago to ste plemi, to vam otvoreno priznajem.
Va posao u mojoj kui bit e vrlo ugodan, a ja u dobiti onakvog odgojitelja kakvog sam
elio.
- Tajnika, gospodine Hartmann! Da u uz to obavljati i dunost vaeg odgojitelja, bolje
nemojte spominjati. Nitko ne mora znati da obavljam taj posao, jer bi vam se mogli rugati
zbog toga.
Gospodin Hartmann upitno pogleda Horsta.
- Mislite li da bi se netko mogao rugati?
- Smatram to vrlo vjerojatnim.
11

GIGA

- Ali zato? Zar je smijeno ako ovjek eli nauiti neto to ne zna?
- Ne, zasigurno nije! Meni to uope nije smijeno, ve vam se naprotiv divim zbog toga. Ali
postoje ljudi koji bi se mogli narugati vaoj elji da svladate pravila lijepog ponaanja. Moda
vas ne bi ba svi ljudi razumjeli. Nije potrebno da izazovemo njihovu elju za ruganjem.
Obavljat u svoj posao odgojitelja na nain da to nitko ne zapazi.
- Dobro, slaem se s vama, pa neu govoriti o tome. Dakle, do vienja u etvrtak!
- Do vienja, gospodine Hartmann!
Tim rijeima Horst je bio otputen. Sluga ga otprati do kunih vrata.

12

GIGA

III
Margot Hartmann stajala je uz prozor svog salona skrivena iza dragocjenih ipkastih zavjesa i
gledala za Horstom Oldenauom. Prolazio je poljunanim putem kroz park prema vrtnim
vratima.
Promatrala je njegovo uspravno, vitko tijelo, njegov gipki korak. Nije mogla objasniti samoj
sebi zato je krenula do prozora i tu zastala, kad je ula da Oldenau odlazi. Taj otmjeni ovjek
vrlo joj se sviao. Bila je sporazumna s time to je otac zaposlio ba tog mladog ovjeka.
Promatrao ju je svojim pametnim oima, pa joj se odmah sviao.
Netremice je gledala za njim, sve dok nije zatvorio vrata za sobom i izgubio joj se iz vida.
Tiho je uzdahnula.
Kad je otac barem ne bi muio svojom eljom da se uda za kneza Nordheima, o kojem joj je
neprekidno oduevljeno priao.
Ne vjerujem da bi mi se mogao sviati, pomisli.
Ni sama nije znala zato. Nije bila svjesna toga da je povjerovala u to onog trenutka kad je
pogledala u oi Horsta Oldenaua.
Ljutila se na planove svog oca u vezi tog braka, iako mu to nije pokazivala ne elei ga
povrijediti.
Za vrijeme objeda otac i ki sastali su se u velikoj, lijepoj blagovaonici. Danas su jeli sami.
Nisu pozvali goste, a domaica, koja je vodila kuanstvo, ispriala se zbog glavobolje.
Otac i ki sjedili su za okruglim stolom ukraenim divnim cvijeem.
Kad je sluga donio juhu i ponovno se udaljio, gospodin Hartmann pripomenu, vidljivo
raspoloen:
- Dakle, Margot, kako ti se svia barun Oldenau? Margot nije podigla pogled sa svog tanjura.
Jamice
na njezinim obrazima mogle su samo dati naslutiti da je oekivala to pitanje.
- Vrlo mi se svia. Mislim da si odabrao pravog ovjeka.
Stari gospodin zadovoljno kimne.
- To vjerujem i ja. I meni se vrlo svia. Margot ga upitno pogleda.
- Kako to da je elio prihvatiti takvo zaposlenje? Djeluje vrlo otmjeno, pa sam u prvi
trenutak povjerovala da je tvoj gost, a ne ovjek koji trai zaposlenje.
- Vjerojatno ni on ranije nije mislio da bi mu se to moglo dogoditi - izjavi stari gospodin, pa
ispria keri ono to je saznao od Horsta.
Margot ga je sluala s velikim zanimanjem, ponaajui se toboe ravnoduno, iako joj nije
izmakla ni jedna jedina rije.
- Ali on je vrlo ugodan ovjek, pa mi je to drago. Mogu se osloniti na to da tono zna to me
mora nauiti. Cak je odlazio i na dvor. Na nae goste ostavit e takoer dubok dojam to to je
moj tajnik barun i bivi dragunski oficir. Zvui vrlo otmjeno, zar ne, Margot? Ki ga pogleda i
nestano se nasmijei.
- Zasigurno, oe... moj tajnik, barun Oldenau... kako sjajno!
Otac joj veselo zaprijeti prstom.
- Znam da mi se pomalo ruga. Ali kad jednom sama postane otmjena plemkinja, bolje e
to razumjeti.
Margot nije dijelila slabost svog oca, koji je svakako elio ugurati ker u visoko drutvo.
Dosad nije tu elju svog oca smatrala odve ozbiljnom, pa se nije bunila. ak ni onda kad joj
je govorio da se mora udati najmanje za grofa ili, ak za kneza. To je nije osobito uzbuivalo.
Pa zato ne bi zavoljela nekog grofa ili kneza poput nekog drugog ovjeka, kad se jednom
dogodi da se uda? Mogla je mirno ekati na budue dogaaje.
Ali kad je Margot u posljednje vrijeme zapazila da njezin otac to nastoji ostvariti sve
odlunije, poela je razmiljati o svemu tome. To se dogodilo kad se otac napokon smjestio u
Berlinu. Pokuavala je odvratiti oca od toga da od nje zahtijeva otmjen brak, ali stari je
13

GIGA

gospodin marljivo traio odgovarajueg mua za nju. Prvi put u ivotu zaista se naljutio na
nju, kad se pokuala usprotiviti, pa je prestraeno spoznala kako je vrsto bila u njega usaena
ta misao.
Vie to nije spominjala. Dopustila je ocu neka radi to eli, zauzevi obrambeni poloaj.
Bila je posve sigurna da otac na kraju ipak nee zahtijevati od nje takvu vezu, ukoliko bi je
ona unesreila. U biti, sve to i nije smatrala tako traginim, pa nije doputala da joj pokvari
dobro raspoloenje. Bez velikog uznemiravanja oekivala je kako e se stvari odvijati.
Margot Hartmann je znala da je otac ljubi. Razmazio ju je od najranijeg djetinjstva. Oenio se
tek kad je ve bio bogat ovjek. S etrdeset godina pruio je u Americi ruku mladoj Njemici,
koja je umrla nekoliko godina nakon roenja svog djeteta.
Otac je njeno volio ker, ga se pobrinuo da je odgoji to je najbolje mogue. ivio je i radio
samo za svoje dijete, a Margot je provodila ivot razmaene princeze.
Da se ipak razvila u drago, prirodno ljudsko bie, bez velikih prohtjeva i elja, mogla je
zahvaliti svojoj odgojiteljici, vrlo pametnoj i razumnoj eni. Ova se brinula za odgoj djevojke
sve dok Margot nije napustila Ameriku. Tad je sklopila u kasnim godinama brak i poela sa
svojim muem izdavati novine. Boravila je dakle u kui Hartmannovih dok odgoj mlade
djevojke nije bio zavren. Objasnila je Margot da tako bogata mlada djevojka ima dvostruko
mnogo obveza i da mora biti dobra i potena, jer bi inae kao linost zaostajala za sjajem svog
bogatstva.
Time je uinila veliku uslugu mladoj djevojci, koja je prihvatila njezin savjet. A gospodin
Hartmann bio je tako pametan da se nije bunio protiv tako razumna odgoja.
Margot je vrlo voljela oca i cijenila ga. Nije joj uope bilo smijeno, ve samo dirljivo, to je
pod stare dane jo htio uiti. Ranije nije imao prilike za to. Znala je da ga na to tjera samo
silna ljubav prema njoj. A kako je uz to spoznala da ju je samo zbog svoje oinske ljubavi
elio vidjeti na samom vrhu drutvene ljestvice, sve se dosad nije ozbiljno branila to je traio
od nje da se uda za otmjena mua.
Nije jo upoznala ljubav, pa nije znala kako je to snaan osjeaj. Margot nije uope bila
sentimentalna,
ve je smatrala razumljivim samo po sebi da e se udati za nekog plemia, kojeg bi otac
odabrao za nju, ali koji e i njoj biti simpatian. Jer to je smatrala razumljivim samo po sebi,
znajui koliko je otac voli. Nikada joj ne bi predloio runa, stara i neugodna ovjeka. Stoga
je sve dosad tu njegovu odluku mirno prihvaala.
U posljednje je vrijeme otac ee spominjao kneza Nordheima, kojeg je negdje upoznao. I
danas, dok su jeli kola, gospodin Hartmann ga je ponovno spomenuo, nakon to se udobno
smjestio na stolici.
- Drago mi je to sam pronaao pogodnog ovjeka, jer e mi u skoroj budunosti poduka
baruna Oldenaua biti vrlo potrebna. Uskoro emo u naoj kui poeti primati drutvo. I mladi
knez Nordheim posjetit e nas u najskorije vrijeme.
Kao nikad dosad, u Margotinu se srcu rodi odbojnost prema tom nepoznatom knezu.
- Zar je najavio svoj posjet, oe? - zapita toboe mirno.
- Da, Margot! A ja gajim opravdanu nadu da e nas posjetiti, jer ima odreenih namjera.
Neu ti skrivati, uvjeren sam da e te zaprositi.
Margot je na trenutak ostala mirno sjediti, spustivi pogled. Priini joj se kao da tog trenutka
oi baruna Oldenaua poivaju na njoj, kao to se to dogodilo jutros, kad se nala pred njim.
Nije mogla objasniti samoj sebi zato se upravo sada opet sjetila na njega. Ali i nehotice
obrazi joj porumene. Priini joj se kao da bi se trebala estoko pobuniti protiv tog kneevskog
prosca. Ipak joj je uspjelo svladati se.
Nakon nekog vremena pogleda oca.
- Kakav je to zapravo knez, oe? Ve si ga nekoliko puta spomenuo preda mnom? - zapita
toboe mirno.
14

GIGA

Gospodin Hartmann se brzo uspravi.

- To je vrlo zgodan mladi, Margot! Austrijski je knez koji ivi u Berlinu. Potjee iz stare
plemike obitelji. Gospodin plemeniti Goltzin ispriao mi je sve o njemu. To,dakako, nije
vladajua kua, ali knezovi Nordheim imali su neko ogromne posjede u Tirolu, koje su izgubili zbog loeg upravljanja. Prilino su osiromaili.
Mladi knez Edgar Nordheim je posljednji svog roda, pa mora ivjeti od vrlo male rente, koju
jo mora i dijeliti sa svojom majkom, otmjenom starijom enom.
Gospodin plemeniti Goltzin mi je rekao da mladi knez stoga marljivo trai bogatu enu...
mora to uiniti. Njegova je majka dvorska dama neke austrijske princeze, pa ima pristup na
dvor. Zamisli, Margot, kako bi to bilo divno za tebe.
Margot ga je sluala s ne odve velikim zanimanjem.
- Zato knez nije ostao u Austriji? - zapita, jer joj se priini da bi joj to bilo milije nego to je
boravio u Berlinu, namjeravajui je posjetiti.
- Nije tamo naao odgovarajuu enu, pa je doao u Berlin nadajui se da e mu to ovdje
uspjeti. Knez bi vrlo rado ponovno kupio izgubljena imanja u Tirolu, jer mu se prua povoljna
prilika za to. Ali potrebni su mu milijuni, i stoga, kao to ranije rekoh, trai enu koja bi
raspolagala takvim mirazom.
- ena pri tom dakle uope nije vana? Najvaniji su njezini milijuni.
Otac njeno pogleda ker.
- Margot, kad netko dobije enu poput tebe, uskoro e zaboraviti njene milijune. Oni mu vie
nee biti vani. Najvanija bit e mu ti. U to sam vrsto uvjeren. Gospodin plemeniti Goltzin
uvjerava me da e se knez oeniti samo enom koju moe zavoljeti. A to mu kod tebe
zasigurno nee biti teko.
U svakom sluaju, pobrinuo sam se da doe u nau kuu i da te upozna. Kao to rekoh, uskoro
e nas posjetiti. Gospodin Goltzin uvest e ga u nau kuu, a doi e i na zabavu koju emo
prirediti u ast naeg ulaska u berlinsko drutvo.
- Je li ti to sam knez rekao? - zapita Margot, osjetivi laganu nelagodu.
- Dakako! Sreo sam ga juer kod trgovca konjima, gdje sam za tebe i za sebe kupio jahae
konje. Uz to sam pogledao i konje za koiju. Zamolio sam gospodina Goltzina da mi
pomogne pri tom.
- Uskoro vie nita nee raditi bez savjeta tog gospodina Goltzina - primijeti Margot, kojoj
taj ovjek, iz njoj nepoznatih razloga, nije bio drag.
Gospodin Hartmann slegne ramenima.
- Vrlo je usluan i ljubazan. Dobro se razumije u konje. Uz to e nas uvesti u otmjeno
berlinsko drutvo, kao to sam ti ve spomenuo. Pobrinut e se i za to da nas ti ljudi
posjeuju.
- A sve to radi samo stoga da bi ti bio na usluzi? Gospodin Hartmann se pomalo zbuni.
- Oekuje neke male usluge. Ali htio sam ti ispriati da je gospodin plemeniti Goltzin bio u
drutvu kneza Nordheima, a taj mi je najavio svoj posjet za idui tjedan. Svidjet e ti se,
Margot! Knez je vrlo otmjen i zgodan mladi. Inae ga ne bih doveo u kuu. Sve e biti u
redu. Gospodin Goltzin e se pobrinuti za to.
Posve sam siguran da e se knez zaljubiti u tebe, im te vidi. I on e se sviati tebi. Lijep je,
vrlo simpatian i sjajno se ponaa. Budi posve sigurna da potpuno odgovarate jedno drugome.
Lako emo sve to srediti.
Neto natjera Margot rumenilo na obraze i probudi njezin prkos. Najradije bi se odluno
pobunila protiv te veze. Ali se sjetila izljeva oeva bijesa, kad mu je prije nekog vremena
prigovorila. Stoga je uinila samo slabaan pokuaj da zaustavi sudbinu:
- Ne vjerujem da bi se knez htio oeniti obinom graankom.
Gospodin Hartmann se lupi akom po grudima.
- Moji milijuni bit e za njega jednako tako vrijedni, kao to je njegova kneevska kruna za
15

GIGA

mene. Ne obazirui se na to da si poeljna djevojka i bez obzira na bogatstvo, pa ak i za

kneza. Kako nee sjesti na prijestolje, nita ga ne moe sprijeiti da se oeni graankom.
Smiri se, Margot! Uvjeren sam da e jednoga dana postati kneginja Nordheim. Ve te u duhu
vidim medu tim otmjenim svijetom na dvoru. Kneeva majka e se pobrinuti za to da te
pozovu na dvor.
Iznenada Margot osjeti kako je njezina mladenaka radost pobijedila sve sumnje. Pogleda oca
sjajnim oima.
- Oe, ima velikih namjera sa svojom keri. Pa ja ne posjedujem dostojanstvo koje je
potrebno kneginji.
Gospodin Hartmann ljutito odmahne rukom.
- Neka se to samo netko usudi tvrditi! Mogla bi postati kineska carica, tako si otmjena. Ve
sam sada posve siguran da e postati kneginja Nordheim.
Margot odbaci sve sumnje. Zato se ve sada uzbuivati i uznemiravati? Mogla je mirno
pogledati tog kneza. Moda e joj se odista sviati. To je nije obvezivalo ni na to. A sve
daljnje trebalo je mirno doekati.
- Vidjet emo, oe! - nadovee stoga mirno. Htjela je oca obradovati time to je toboe
pristala
na njegove planove. Gospodin Hartmann je vjerovao da je uspio uvjeriti ker. Uhvati preko
stola njezinu ruku.
- Margot, kako bih se radovao kad bi ti postala kneginja!
Ki ga nesigurno pogleda.
- Oe, zar je to tako vano za tebe?
Oi gospodina Hartmanna zasjae, pa odluno pogleda Margot.
- Zar to ne moe zamisliti, Margot? Ja, sin radnika, postao bih tast kneza. Moja ki bit e
kneginja! Pa za to se isplatilo ivjeti. Kad to postignem, bit u potpuno zadovoljan.
- To bi mogao biti ve i sada, oe! Postigao si mnogo toga, pa ti taj kneevski sjaj nije
potreban.
- To ne razumije, Margot!
- Moda, oe. Nisi li pomislio na to da e za tog kneevskog zeta trebati utroiti mnogo
novaca?
- Nije vano! Zbog toga sam sakupio svoj imetak. Mogu to platiti. Otkupit emo kneevsko
imanje, kako bi ti imala posjed koji ti odgovara kao kneginji. Prepusti sve meni! Dakako da se
zbog toga moram nauiti pristojno ponaati. Tko zna, moda e i mene predstaviti na dvoru.
Ne bih te elio osramotiti. Drago mi je to e barun Oldenau ve u etvrtak nastupiti svoj
posao kod mene. Mogao bi mi pokazati neke stvari, ve prije negoli nas knez posjeti.
Na Margotinu se licu pojavi smijeak, pa dirnuto pogladi oca po ruci. Ali kad je spomenuo
baruna
Oldenaua, sjenka joj se pojavi na licu. I opet joj se priini, kao da barunove oi upitno
poivaju na njoj. U njezinoj se dui rodi neto to nije mogla objasniti samoj sebi i to ju je
ispunjavalo velikim nemirom.
Priini joj se kao da bi se svim silama trebala braniti od oevih namjera, kao da mu je trebala
rei: Oe, ne trudi se i nemoj kneza Nordheima dovoditi u nau kuu! Neu se udati za
njega, neu se uope udavati na nain na koji ti misli.
Ali Margot je utjela. Njezina vedra, ivahna priroda omoguila joj je prebroditi taj nemir.
Nije bila navikla da se u ivotu bori za neto. Uvijek se sve dogaalo onako kako je njoj bilo
drago. Nadala se da e je i ovog puta neki neoekivani dogaaj obraniti od toga da se mora
boriti za ono to je eljela. Samo jedno je ve danas znala posve sigurno. A to je bilo da nee
postati kneginja Nordheim, ukoliko iskreno ne zavoli kneza. Priini joj se kao da je to bilo
poprilino sigurno, iako nije znala na emu se temeljila ta njezina sigurnost.
Nakon nekog vremena Margot ree toboe ravnoduno:
16

GIGA

- Da, dobro je to e barun Oldenau nastupiti uskoro svoju dunost. Imat e vie slobodna
vremena, kad tajnik preuzme neke od tvojih poslova. Iako si toboe u mirovini, jo uvijek
mnogo radi.
- A tako e biti i nadalje, dijete moje! Ne mogu i neu ostati potpuno bez posla. Kad stroj
zahrda, tad ... ne, ne bih elio da mi se to dogodi. Jer, istom sada namjeravam poeti uivati u
ivotu. Dosad nisam imao vremena za to. Sada u ga uzeti, a kako bih sve mogao dobro
prihvatiti, ne smijem zahrdati, ve moram ponekad i raditi.
Uvjeravam te da se neu odvie naprezati. Tim vie to e mi moj novi tajnik oduzeti mnogo
posla. Dijete moje, kad jednog dana postane kneginja Nordheim, pa bude sa svojim muem
ivjela u Tirolu, onda u se i ja preseliti onamo.
Htio bih uivati u srei svog djeteta, i to iz najvee blizine. I tamo u stvoriti za sebe krug
djelovanja. To zamiljam predivnim. Vidjet emo se svakog dana. Ne mogu se rastati od tebe.
Na to u odmah upozoriti kneza. Za mene e starost biti lijepa budem li mogao uivati u sjaju
i srei svoje keri.
Margot poskoi i zagrli oca. Prisloni obraz na njegov.
- Srea je najvanija, dragi oe! Zar ne, ti eli da tvoja Margot postane sretna?
Otac njeno pogladi njezine lijepe, njegovane ruke. Nataknula je na prst samo jedan prsten s
predivnim biserom i velikim briljantom.
- Dakako da je to najvanije! Bude li postala kne-ginja, odlazila na dvor i imala dragog
mua, onda e svakako biti sretna, zar ne?
Margot mu pogladi obraz, pa se zapita po prvi put to bi za nju zapravo bila srea. Ali otac joj
nije dopustio da razmilja. Ustao je i odveo je u susjedni salon gdje su posluili kavu.

17

GIGA

IV
Horst Oldenau je ve tjedan dana obavljao svoj novi posao. Stanovao je u vili Hartmann. U
svojstvu tajnika morao je uglavnom obavljati dopisivanje za gospodina Hartmanna. I to na
njemakom i na engleskom jeziku. Uz to je radio jo i razne druge poslove za starog
gospodina, a to mu je bio dokaz da je ovaj imao veliko povjerenje u njega.
Horst se smjestio na prvom katu vile u dvije lijepe, velike sobe. Uz to se mogao sluiti svim
drutvenim prostorijama kue. Jeo je s gospodinom Hartmannom, njegovom keri i
domaicom. Ova bijae udovica nekog majora.
Svoj posao odgojitelja gospodina Hartmanna obavljao je s velikom tankoutnou i panjom.
Gospodin Hartmann se doista trudio da naui to je vie mogue. Bio je paljiv uenik. Male
prekraje pravila ponaanja, koji su se dogaali starom gospodinu, Horst je ispravljao na svoj
paljiv nain, tako da nitko drugi nije nita zapaao.
Dakako, gospodin Hartmann je zatraio savjet od Horsta i u vezi predstojee zabave. Horst
mu je mogao dati neka vrlo dobra uputstva.
Horst je bio ugodno iznenaen to nigdje u kui nije zatekao nita neukusno. Sve su sobe bile
skladno namjetene. Otmjena skromnost ipak je odavala da je na ureenje bilo utroeno
mnogo novaca.
Jednog dana je to pohvalio pred gospodinom Har-tmannom, a ovome je zasjalo lice od
ponosa, pa je veselo odgovorio:
- Zar ne, to vas iznenauje? Ja bih vilu uredio posve drugaije i mnogo vie potrpao u sobe,
ali me ki zamolila neka sve prepustim njoj. Kako mi je najvanije bilo da se njoj ovdje svia,
to sam je posluao.
Margot je s arhitektom dogovorila sve do najsitnijih pojedinosti, a sve su to uglavnom njezine
zamisli. Mjesecima smo stanovali u nekom berlinskom hotelu, prije negoli je ovdje sve bilo
sreeno. Svakog jutra je Margot dolazila ovamo, elei se uvjeriti je li se posao obavlja po
njezinoj elji.
Raduje me to vam se svia kako su prostorije ureene. I arhitekt je bio oduevljen. Govorio
je kako moja ki ima vrlo originalne ideje, pa bi i sama mogla postati arhitekt.
I tako se zbilo samo po sebi da se Horst odrekao svojih predrasuda prema gospoici
Hartmann. Sve je vie uviao kako je to radosno i vragolasto ljudsko bie, koje je u isto
vrijeme i vrlo dragocjeno i poteno.
Izmeu Margot i Horsta razvila se skladna veza. Svaki put kad bi se sreli, ivahno su
razgovarali i nikada im nisu uzmanjkale teme za razgovor.
Horst nije mogao skriti sam pred sobom da ga se ta mlada djevojka duboko dojmila. Pri tom
je uvijek
ostala prava dama. Nikada se nije ponaala tako da bi to moglo izazvati njegovo neslaganje.
Utoliko mu se nevjerojatnije inilo to je pristala na oeve planove o udaji. Nije mu se inila
kao upljoglava lutkica. Ba naprotiv, vjerovao je da ima odluan karakter i vrstu volju. Bila
je njena prema ocu, a kako je znala opratati njegove male slabosti, bijae upravo dirljivo.
Ukratko, Horst je morao pripaziti na svoje srce, kako u njezinu drutvu ne bi izgubio svoj mir.
Ponekad mu to nije potpuno uspijevalo. U njegovim se oima pojavio udan sjaj kad bi sjedio
nasuprot njoj. A kad bi Margot zapazila taj pogled, priinilo joj se kao da e joj srce iskoiti iz
grudi.
Ipak nije htjela priznati ni samoj sebi da je oev tajnik unio udan nemir u njezino mlado srce.
Ni jednim treptajem nije mu odavala da za njega osjea vie negoli joj se to inilo potrebnim
pri njihovim meusobnim susretima.
Nita ne slutei, stari se gospodin radovao ivahnim razgovorima koje su vodili njegova ki i
tajnik. Kako je ovaj bio barun, gospodin Hartmann nije u njemu mogao gledati potinjena
ovjeka. Ali nikada ne bi pomislio na to da bi njegova ki mogla zaboraviti da barun ipak
obavlja podreeni posao u njihovoj kui. Kao njegov tajnik nije se smio ponadati da e mu
18

GIGA

uspjeti osvojiti ker svog poslodavca. Ipak se Horst starom gospodinu iz dana u dan sve vie
sviao, pa mu je poklonio svoje povjerenje.
U meuvremenu je gospodin Goltzin, vrlo usluan ovjek, koji je elio pomoi to je bolje
mogao, esto boravio u kui Hartmannovih. Pri tom je dugo vremena razgovarao nasamu s
gospodinom Hartmannom.
Jednoga je dana u njegovu drutvu doao u posjete i knez Edgar Nordheim. Gospodin
Hartmann je bio tono obavijeten o vremenu njihova dolaska, pa je uzbueno zahtijevao od
svog tajnika mnoga uputstva o tome kako se trebao ponaati, i kako primiti kneza u svojoj
kui.
- Dragi barune, ne bih nipoto elio ostaviti lo dojam na kneza. U povjerenju, posve je
sigurno da e knez zaprositi ruku moje keri - govorio je Horstu, prije nego je poao pred
kneza.
Horsta je muio udan osjeaj, kad je uo te rijei. Probole su mu srce poput bodea. Pomalo
rastreseno dao je starom gospodinu jo neka posljednja uputstva.
Ovaj je uzbueno namjestio prsluk, uspravio se i poeo u sebi ponavljati ono to mu je Horst
savjetovao.
- Ne smijem mu se preduboko klanjati, ve ga moram primiti ljubazno kao i svakog drugog
gosta. Ne smijem zaboraviti da je knez mlad a da sam ja prema njemu star ovjek. Moram se
nakloniti i zamoliti ga neka sjedne - tako je govorio Horstu.
Ovaj ga pogleda udnim pogledom.
- Gospodine Hartmann, posve sam siguran da e sve biti u najboljem redu. Ne smijete
izgubiti samopouzdanje, i ne smijete djelovati tako uzbueno. I knez je samo ovjek, a vama
doista nije potrebno da se uzbuujete zato to knez Nordheim dolazi u posjete. Ponaajte se
prema njemu kao prema svakom drugom gostu.
Gospodin Hartmann kimne i brzo ode. Horst je uzbueno gledao za njim. vrsto je stisnuo
zube.
Dakle, kneginja Nordheim? Je li Margot slutila kakav je ovjek bio onaj za koga se trebala
udati? pomisli Horst.
Poznavao je kneza Nordheima. Ovaj je prije nekoliko mjeseci proboravio izvjesno vrijeme u
garnizonskom gradu, kamo je vrlo esto dolazio Horst zajedno sa svojim kolegama,
dragunskim oficirima. Nordheim nije vodio besprijekoran ivot. O njemu su kruile svakakve
male skandalozne prie. I sam Horst je imao priliku prisustvovati nekom neugodnom
dogaaju u koji je knez bio umijean. A to ga je ispunilo gaenjem prema tom mladom
pohotnom ovjeku. Napokon je knez nestao iz garnizonskog grada, ostavljajui za sobom
velike dugove. Otputovao je u Berlin. A sada su se ovdje njihovi putovi ponovno ukrstili.
Knez se pojavio kao prosac mlade keri tog milijunaa.
Horst poe nemirno etati po sobi. Ovog trenutka nije mogao raditi. Napokon mu je postalo
posve jasno da mu Margot Hartmann znai vie negoli je bilo dobro za njegov duevni mir.
Nije elio da je zadobije taj prosac koji je pod zatitom kneevskog naslova vodio raskalaen
ivot, na raun svojih mnogobrojnih vjerovnika.
Nije li bila njegova dunost upozoriti gospodina Hartmanna kakav je taj ovjek kojemu je
elio predati svoju ker - i to samo stoga to je bio knez?
Ali Horst je na to pitanje odgovorio odmahnuvi glavom. Ne, nije to bila njegova dunost, a
nije imao ni pravo izgovoriti to upozorenje. U toj je kui bio samo potinjeni, koji je o svemu
tome smio govoriti samo ako ga zapitaju. A moda ak ni onda. Mogao je oekivati, bude li
nastojao upozoriti gospodina Hartmanna, da mu ovaj rekne: To su stvari koje se vas uope
nita ne tiu!
Stisnuvi zube Horst je napokon sjeo za pisai stol da posvrava redovne poslove.
Ali pri tom je neprekidno vidio pred sobom dra-esno Margotino lice s one dvije jamice na
obrazima. Gledao je u njezine nasmijeene oi. U oi, koje su tako toplo prodirale u njegovo
19

GIGA

srce.
Zar je morao mirno promatrati kako je namjeravaju izruiti tom kneevskom bludniku? Sto
bih dao za to da je smijem upozoriti! - pomisli.
Gospodin plemeniti Goltzin djelovao je napadno otmjeno. Kosa mu bijae crno obojena, a
odijelo pretjerano elegantno. Stavio je monokl na oko. Kosa i brada bijahu mu pomno
njegovane. Ponaao se neto odve ljubazno, kao da se neprekidno ulaguje. Nitko nije tono
znao od ega ivi. Nitko nije bio prisan s njim. Ipak ga nisu izravno izbjegavali, kako ga ne bi
uvrijedili. Znao je i previe toga, pa je bio osobito vjet u tome da prozre najneugodnije tajne.
Pomou njih je u danom trenutku sticao korist za sebe. Neki, koji su bili bolje upueni, znali
su da se bavi sklapanjem brakova i slinim uslugama.
Znao se uvijek ponaati tako kao da ljudima ini usluge. Nitko nije mogao sa sigurnou
tvrditi da su ga plaali za njegov trud. Sve je to djelovalo kao da su mu uslugu uzvraali
protuuslugom koja se nije mogla izraziti u novcu. Posjedovao je instinkt koji ga nikada nije
prevario, ve mu je govorio kome bi trebalo ponuditi svoje usluge. Tako se pribliio i
gospodinu Hartmannu, i obeao mu da e ga uvesti u najotmjenije krugove.
Ni gospodin Hartmann, a ni njegova kei, nisu slutili da se Goltzin zapravo bavi time kao
svojim poslom. Margot ga dodue nije trpjela, ali nije pretpostavljala da je nepoten.
Gospodin Hartmann je bio sretan to je pronaao ovjeka koji mu je mogao pomoi u njegovim nastojanjima, pa ga nije nastojao prozreti.
Goltzin se povezao i s knezom Nordheimom, i na diskretan mu nain ponudio svoje
posredovanje, ukoliko trai bogatu enu. Knez mu je otvoreno priznao da je zbog toga doao
u Berlin, a odao mu i s koliko novaca rauna.
Goltzin je naslutio da bi to mogao biti dobar posao za njega, a uz to je zapazio da s knezom
moe govoriti otvoreno. I tako su se ta dva asna ovjeka ubrzo dogovorila. Prvo su stoga
krenuli u posjet gospodinu Hartmannu.
- Moram barem pogledati tu djevojku - izjavio je knez Nordheim svojim laganim bekim
naglaskom.
Oba su gospodina sjedila u primaem salonu vile Hartmann, ekajui kuedomaina kojem su
se najavili. Kad je gospodin Hartmann uao, Goltzin mu pride brzim korakom i prui mu
ruku.
- Dragi moj gospodine Hartmann, kako me raduje to vas opet vidim! Sjajno izgledate, kao
uostalom uvijek. U vaem divnom domu ovjek se odmah osjea ugodno. Knez Nordheim je
ve izjavio da je ta soba prekrasno ureena... upravo predivno!
Gospodin Hartmann se besprijekorno nakloni pred knezom.
- Knee, velika mi je ast to ste mi doli u posjete. Raduje me to vas smijem pozdraviti u
svojoj kui.
Knez Edgar Nordheim takoer je ustao i priao gospodinu Hartmannu. Pruio mu je toboe
blagonaklono ruku.
- Gospodine Hartmann, i za mene je uitak to vas mogu posjetiti. Gospodin plemeniti
Goltzin bio je u pravu kad je tvrdio da je vaa kua vrlo udobna i lijepa. Raduje me... iskreno
me raduje, to sam doao ovamo.
- To je laskavo za mene, knee!
- Govorim samo ono to osjeam.
Gospoda sjedoe i poee razgovarati. Nakon nekog vremena knez pripomenu pomalo
nervozno:
- Nadam se, dragi gospodine Hartmann, kako ete mi uiniti tu ast da me upoznate s vaom
gospoicom kerkom?
Gospodinu Hartmannu zasja cijelo lice.
Pogleda zgodnog, otmjenog kneza. Da je ovaj imao poprilino glupo i beznaajno lice, to nije
zapazio. A nije vidio ni da je djelovao poprilino uvelo usprkos svojoj mladosti. Knez nije bio
20

GIGA

ruan, njegovo vitko, visoko tijelo djelovalo je otmjeno, pa je gospodin Hart-mann zbog toga
zaboravio na sve drugo.
- Ukoliko mi dopustite, odmah u pozvati svoju ker.
- Molim vas, uinite to!
Gospodin Hartmann pozvoni pa, sjetivi se onoga na to ga je Horst upozorio, ree sluzi kad
se taj pojavio:
- Izruite mojoj keri da je molim neka doe ovamo!
Gospodin plemeniti Goltzin umijea se sada u razgovor, a kad je Margot nekoliko minuta
kasnije ula u sobu, zatekla je gospodu u ivahnom razgovoru.
Kad su joj predstavili kneza, Margot ga je otro pogledala. Pozdravila ga je mirno kao da je
bilo razumljivo samo po sebi da svakoga dana prima kneeve u svom salonu. Knez Nordheim
doista nije bio tako vaan za nju. Nije je se nimalo dojmio. Priini joj se kao da je posve
beznaajan ovjek. U sebi ga je usporedila s oevim tajnikom. Po njezinu miljenju ovaj drugi
bio je mnogo zgodnija i otmjenija pojava od kneza.
- Ve sam vas dugo elio upoznati, cijenjena gospoice! Kako vam se svia u Njemakoj? zapoe knez razgovor s Margot.
- Svia mi se i to veoma. Oduvijek sam eljela upoznati oevu domovinu. Raduje me to sam
napokon dola ovamo.
- ivjeli ste u New Yorku, zar ne? - raspitivao se knez.
- Da, tako je!
- New York mora biti divan. ivot u Berlinu vam se vjerojatno ini vrlo zaostalim i
dosadnim.
- Ne, zapravo mi je premalo staromodan. Zamiljala sam da je ivot ovdje mnogo tii i mirniji, po tome kako mi je otac priao.
- Margot, ne smije zaboraviti da je Berlin prije vie od trideset godina izgledao posve
drugaije nego danas. I sam sam se iznenadio koliko se toga izmijenilo - izjavi stari gospodin.
Margot se nasmijei i kimne mu.
- Radije bih upoznala Berlin onakav kakav je bio prije trideset godina.
- Cijenjena gospoice, tad biste trebali poi u Be. Vjerujem da biste tamo nali ono to
traite. Be je u usporedbi s Berlinom, poput proljetnog jutra prema vruem ljetnom danu. Ili
poput draesne gavotte u usporedbi s glasnim vojnikim marom. U Beu se lake ivi, a u
Berlinu bezbrinije. U Beu nitko ne radi toliko kao ovdje, ali stoga i nema toliko bogataa.
Neto prkosno zasja u Margotinim oima.
- Sto se toga tie... ovjek moe posvuda izbjegavati rad, ako ga ne voli... i ovdje u Berlinu.
Knez nije zapazio da je Margot te rijei izrekla pomalo podrugljivo. Pogleda oduevljeno to
nasmijano djevojako lice, pa ivahno izjavi:
- Gospoica je rekla upravo to to i ja osjeam! Raditi odgovara samo plebejcima.
Oko Margotinih usana pojavi se podrugljiv izraz. Na trenutak paljivo pogleda oca. Ovaj nije
trpio ljude koji su izbjegavali rad, to je znala vrlo dobro.
Ali gospodin Hartmann je vjerovao da knez ima pravo to izbjegava raditi. Njegovo je lice
sjalo od oduevljenja kao i ranije.
- Margot, doista moramo prvom prilikom posjetiti Be - obrati se keri.
- Tad mi gospoda moraju dopustiti da im budem vodi. Posve sam siguran da ne biste lako
pronali boljeg. U Beu sam kod kue, pa znam najbolje gdje se ovjek moe dobro zabaviti ponudi knez ljubazno svoje usluge.
Gospodin Hartmann se nakloni.
- Vrlo ste ljubazni. Dakako, prihvaamo to s radou, zar ne, Margot?
Margot odluno pogleda kneza.
- Ne znam bismo li time smjeli muiti kneza. Uostalom, tko zna hoe li biti u Beu ba onda
kad mi poemo onamo.
21

GIGA

- Molim vas, u tom u sluaju odmah krenuti kui. Ne bih prepustio nikome drugome da vas
upozna s tim gradom. To je za mene pitanje asti. Pokazat u vam Be u najljepem svjetlu.
Gospoice, posve sam siguran da ete se iznenaditi.
Knez se prema toj lijepoj djevojci vie nije ponaao onako s visoka, kao prema njezinu ocu.
Pokazao se sa svoje najljubaznije strane, elei ostaviti dobar dojam.
Kad se sjetio kolikim je bogatstvom raspolagala, priinila mu se vrlo poeljnom. Plaio se
dodue da e se morati odrei svoje slobode, ali ako ga je to moglo spasiti iz novanih
neprilika, onda bi doista rado pristao na brak s njom. Uostalom, nije imao drugog izlaza nego
da se oeni bogatom nasljednicom. Tjeila ga je pomisao da e i kao oenjen ovjek moi
voditi veseo ivot, bude li raspolagao s dovoljno novaca.
Dakako, sve je bilo tee jer je ova djevojka bila obina gospoica Hartmann. To je bilo silno
neugodno. Njegovoj ponosnoj majci nee biti drago bude li se povezao s obinom graankom.
Mnogo neugodnije nego njemu. Ali napokon - bijae mu potrebno silno mnogo novaca, a vrlo
je teko bilo pronai plemkinju koja bi raspolagala s tolikim imetkom da uzmogne platiti
njegove dugove i otkupiti obiteljska imanja. U svakom sluaju, jo nije pronaao ni jednu.
Zurilo mu se, jer mu je no ve bio pod grlom.
Dakle, stisnuti oi i krenuti u napad! Trebalo je promisliti kako prei preko toga da je budua
kneginja Nordheim obina gospoica Hartmann. Morat e to na neki nain objasniti svojoj
majci. Nije bilo drugog izlaza, zakljuio je knez.
Svi su razgovarali na nain kao da nisu eljeli dopustiti da nastane stanka. Kad vie ne bi znali
to rei, odmah bi se umijeao gospodin plemeniti Goltzin s nekom novom temom.
Razgovarali su o zabavi koju je gospodin Hartmann namjeravao uskoro prirediti. Time je na
neki nain trebalo otvoriti sezonu zabava. To mu je savjetovao plemeniti Goltzin. Prve zabave
u sezoni svi su rado posjeivali. Moglo se sigurnije raunati s time da e se pozvani i
odazvati. Kasnije, kad se posvuda odravaju zabave, mnogi se vie ne bi odazvali.
U svakom sluaju, knez Nordheim je sigurno obeao da e doi, a to je gospodinu Hartmannu
bilo najvanije.
Osjetio je ogromno zadovoljstvo kad je knez dogovorio s njim i njegovom keri kako e
ujutro zajedno izjahati. Namjeravali su proi kroz Grunewald. Otac i ki su ionako odlazili
svakog jutra na jahanje, kad god bi im to vrijeme dopustilo. Autu kasnu jesen bit e jo
mnogo lijepih dana.
Odmah drugoga jutra knez je namjeravao doi po gospodina Hartmanna i njegovu ker.
Margot nije uspjela sprijeiti taj dogovor, a zapravo to i nije eljela.
Vidjela je da je njezin otac silno sretan to e moi izjahati s knezom. Nije mu htjela pokvariti
tu radost.
Dok su se gospoda opratala, knez je izmijenio jo nekoliko rijei s Margot. Gospodin
plemeniti Goltzin apnuo je gospodinu Hartmannu u uho, proraunato mu namignuvi;
- Jeste li neto zapazili cijenjeni? Knez se oigledno ve zaljubio. A to nije ni udo! Vaa
gospoica ki je doista draesna djevojka.
U to gospodin Hartmann nije posumnjao ni trenutak. Zadovoljno je protrljao ruke kad su
gospoda otila.
- Margot, ostavila si silan dojam na kneza. To je zapazio i gospodin plemeniti Goltzin. Taj
knez je doista neodoljiv ovjek! Zar ne, i tebi se svia? Moe biti posve sigurna da e se sve
odvijati onako kako to elimo. U najskorije vrijeme postat e kneginja Nor-dheim - govorio
je svojoj keri.
Margot je gledala pred sebe utonula u misli. Najradije bi mu odgovorila: Nikada neu postati
ena tog kneza. Taj mi ovjek nije ni najmanje simpatian.
Ipak je radije utjela. Koliko god dugo to bude mogue, radije se nee suprotstavljati ocu i na
taj ga nain razdraiti.
Tko zna, moda taj knez ne pomilja ozbiljno da se oeni njome. Moda je niti nee zaprositi.
22

GIGA

Pa zato bi onda izazivala oca, suprotstavljajui se njegovoj elji? Ukoliko je knez doista
zaprosi, pronai e mogunost da mu objasni kako bi bilo pametnije od njega da se povue.
Bila je posve sigurna da ona u svemu tome za njega uope nije vana. Knez misli samo na
njezin novac. U to nije moglo biti sumnje. Srce mu se nee slomiti bude li ga odbila.
I tako je Margot odluila priekati da sve krene svojim tijekom. Tek kad bude doista
potrebno, umijeat e se u sve to. Ipak je posve sigurno znala da se nikada nee udati za tog
kneza. Napokon, otac je nije mogao prisiliti na brak protiv kojeg se sve u njoj bunilo.
U meuvremenu, knez i gospodin plemeniti Gol-tzin krenuli su kroz vrt na ulicu.
- Knee, kako vam se svia gospoica Hartmann? -zapita plemeniti Goltzin. - Nije li
draesna djevojka?
Knez slegne ramenima.
- Medu nama govorei, dragi Goltzin, ona zapravo nije moj tip. Ne volim plavokose ene.
Ipak moram priznati da je vrlo zgodna pojava.
- Knee, ne zaboravite na milijune njezina oca! -upozori ga Goltzin.
- Razmislit u! Uostalom znate i sami da ne mogu misliti ni na to drugo nego kako doi do
novaca. Inae mi nita na njezinu izgledu ne smeta a s vremenom u se priviknuti i na plavu
kosu. Najgore je to se zove jednostavno Hartmann. Nita osim Hartmann! Vjerujem da moja
otmjena majka nee tako lako pristati na taj brak, ali e se morati pomiriti s time.
- Da, ako eli ponovno doi u posjed svojih imanja - pripomenu Goltzin.
- Kome to govorite, dragi moj! Ne postoji ni jedna mlada djevojka plemikog podrijetla koja
bi raspolagala s toliko novaca. Doista je grozno s tim prokletim parama! Osobito kad ih
nema ti, ve drugi ljudi! Ali dajte mi malko vremena da se pokuam priviknuti na tu misao.
Napokon, moram se odrei i svoje slobode.
Gospoda su u to stigla do vrtnih vrata. Ispred njih ekao ih je iznajmljeni automobil s kojim
su se dovezli ovamo. Na putu natrag dogovarali su se o svemu tome.

23

GIGA

V
Knez je nekoliko puta pratio gospodina Hartmanna i njegovu ker za vrijeme jutarnjeg
jahanja. Pri tom je ustanovio da Margot jai vrlo dobro i da djeluje otmjeno na konju. Lako bi
se moglo pomisliti za nju da je prava plemkinja.
Na njezinu se ocu, dakako, vidjelo da je obian plebejac. ak i onda kad je sjedio na
najplemenitijem konju odjeven u jahae odijelo koje mu je saio prvorazredan kroja.
Iako je gospodin Hartmann pazio kako se ponaa, -a to mu je i uspijevalo zahvaljujui svom
odgojitelju, koji je djelovao iza kulisa, ipak se u njegovoj pojavi i ponaanju naziralo neto to
je knez nazivao plebej-skim. Kneza bi obuzimao uas kad bi se sjetio svoje ponosne majke
pokraj tog gospodina Hartmanna.
U neto je knez ve bio posve siguran. Ako odlui oeniti se gospoicom Hartmann, pa je
uini knegi-njom Nordheim, tad mu taj plebejski tast nee smjeti prilaziti. Vjerojatno bi se
silno uplaio da je mogao slutiti kako je gospodin Hartmann ve razmiljao o tome da ostatak
ivota provede u blizini svoje keri.
U meuvremenu se gospodin Hartmann marljivo dogovarao sa svojim tajnikom o svemu u
svezi predstojee zabave. Horst mu je davao mnogo sjajnih prijedloga, a gospodin Hartmann
je uvidio da sve moe s punim povjerenjem predati u njegove ruke. Zamolio ga je neka sve
potrebno dogovori s njegovom keri.
On sam se ograniio na to da slua to se njih dvoje dogovaraju, doznaujui im potreban
novac. Ta je sveanost trebala biti doista raskona. Trebala je znaiti sjajan ulazak u drutvo
njega i njegove keri.
Horst je brzo ovladao svime to je njegov novi posao zahtijevao. Sve se lake mirio sa svojim
novim ivotom i promijenjenim prilikama.
Nije skrivao sam pred sobom da je doista bio sretan to je dobio to zaposlenje. Moglo mu se
dogoditi neto mnogo gore. Njegov je posao bio vrlo ugodan. A koliko je gospodin Hartmann
nauio od njega o ponaanju u drutvu, toliko je Horst nauio od starog gospodina to se
ticalo poslova. Iako se povukao, gospodin Hartmann je jo uvijek obavljao mnoge poslove, a
Horst se uvijek iznova morao uditi njegovu trgovakom geniju. A neizmjerno se divio i
ogromnim svotama novaca o kojima se radilo pri tome.
Horst je imao dovoljno slobodna vremena da misli i na sebe. Mogao je izlaziti kad je god to
elio, ukoliko ba nije bio potreban gospodinu Hartmannu.
Na taj mu je nain uspijevalo esto odlaziti svojoj majci i priati joj kako se dobro osjea, i
koliko je zadovoljan svojim novim poslom.
Njegova se majka stoga pomirila s novim zaposlenjem svog sina.
Dakako, majci je preutio to osjea za Margot Har-tmann kako je ne bi uznemirio.
Neko je udno raspoloenje vladalo izmeu Margot i njega. Horst je znao da knez Nordheim
dolazi u posjete ocu i keri i da se sastaje s njima. Srce umalo to mu nije prsnulo od
ljubomore. Nije mu uspjelo naslutiti to Margot u srcu osjea za kneza, ali ipak nije vie
sumnjao u to da e se jednog dana udati za njega. A ta ga je misao silno uzbuivala.
Jednoga jutra krenuo je na etnju po parku koji je bio predivan u svojim jesenskim bojama.
Gospodin Hartmann se jo nije vratio sa svakodnevnog jahanja. Dok je etao po
poljunanom putu, ugledao je oca i ker kako se u pratnji kneza vraaju s jahanja kui. Knez
se na vrtnim vratima oprostio od njih i pri tom dugo stiskao Margotinu ruku, da bi je potom
dugo i znaajno poljubio. Horst nije mogao vidjeti kako je djevojka prihvatila taj poljubac, jer
mu je okrenula leda.
U njemu se probudi arka ljubomora. Stisnutih usana i mrana pogleda zurio je u to troje
ljudi. Tek nakon to je knez odjahao, a otac i ki polagano krenuli irokim putem prema kui,
opet se pokrenuo.
Pourio je do ulaza u kuu i stigao pravovremeno da Margot pomogne dok silazi s konja.
Kad je osjetio njezino vitko tijelo u svojim rukama, obuzme ga bezumna elja da je vrsto
24

GIGA

privine uza se i apne joj tople i strastvene rijei.

Morao je stisnuti zube kako bi se uspio svladati. Margot je na trenutak leala u njegovim
rukama, ne odupirui se tome. Osjeti kako joj neto toplo, predivno i potpuno nepoznato struji
ilama. Bijae to trenutak kad su se oboje tek tekom mukom uspijevali svladavati. No bijahu
i odvie zaokupljeni vlastitim nemirom a da bi mogli promatrati jedno drugo.
Duboko su disali, ali opasni je trenutak proao a da se nisu odali.
Horst oslobodi Margot i povue se nakon to se naklonio. Margot skupi suknju za jahanje
kako bi sakrila uzbuenje, pa mu zahvali na pomoi.
Gospodin Hartmann je poeo odmah ivahno priati s Horstom, tako da mu je ovaj morao
posvetiti svoju pozornost. Pri tom je ipak zapazio da je Margot izgubila ipkasti rupi koji je
bila gurnula izmeu puceta svoje jahae haljine.
Brzo se sagnuo i podigao ga. Ali kako je Margot u meuvremenu ve ula u kuu, zadrao ga
je kod sebe. Kad se nekoliko minuta kasnije povukao i gospodin Hartmann, elei se
preodjenuti, Horst je ostao neko vrijeme sam u predvorju. Pritisnuo je iznenada rupi na
usne, da bi ga potom spremio u dep svog kaputa.
Bio bi neopisivo sretan da je imao pravo upozoriti Margot neka se uva kneza. Iako nije vie
imao ni najmanje nade da e je osvojiti za sebe, ipak mu je bilo neopisivo teko promatrati
kako joj knez udvara.
Nekoliko dana prije zabave u vilu su neprekidno dolazili gosti. Gospodin Goltzin se trudio da
dovede to vie plemia u vilu Hartmann. Pobrinuo se i za to da svi oni prihvate poziv na
zabavu.
Gospodin Hartmann se za tu uslugu znao oduiti Goltzinu. Uvijek mu je iznova davao vrlo
znaajne svote novaca, jer je taj plemi neuobiajeno esto zaboravljao kod kue svoju
lisnicu, pa nije imao sa sobom novac koji mu je ba tada bio nuno potreban.
Dakako, plemeniti Goltzin nije ni pomiljao na to da novac vrati gospodinu Hartmannu. Ovaj,
pak, ne bi ni za to na svijetu od njega traio povrat. Za gospodina Hartmanna i njegove
planove plemeniti Goltzin bijae neopisivo vaan. Bio je spreman dobro platiti za to
poznanstvo i te usluge.
I tako se zabava sve vie pribliavala, a Horst bijae vrlo zaposlen pripremama.
Sad se svakodnevno sastajao s Margot za stolom. Djevojka je uvijek bila vrlo ljubazna i
vesela, pa je znala dobro skrivati svoje uznemirene osjeaje. I Horst se uspijevao svladavati.
Cesto su ivahno razgovarali o pripremama za zabavu. Zbog tih priprema sastajali su se
posljednjih dana mnogo ee nego inae.
Ujutro, onoga dana kad se zabava trebala odrati, pao je prvi snijeg. Horst je bio vrlo
zadovoljan to Margot i njezin otac zbog loeg vremena nisu ve nekoliko dana mogli
izjahati.
Snijeg je dodue nestao tijekom dana, jer je sinulo sunce, ali zima je ipak najavila svoj
dolazak.
Na dan zabave knez Nordheim je poslao Margot Hartmann buket predivnih rua. Djevojka je
upravo stajala pokraj Horsta u velikoj dvorani koju su dekorateri marljivo ureivali, kad je
sluga donio rue.
Margot dohvati pisamce koje joj je sluga pruio, pa ga otvori. U njemu se nalazila kneeva
posjetnica.
Ispod kneeva imena pisalo je: Dopustite mi, cijenjena gospoice, da Vam poaljem jutarnji
pozdrav! Radujem se veeranjem susretu!
Horst je ljubomornim pogledom promatrao Margot dok je itala tih nekoliko rijei. Znao je
posve dobro da je to cvijee poslao knez Nordheim. Najradije bi sluzi istrgnuo cvijee iz ruke
i bacio ga kroz prozor.
Margot gurne posjetnicu natrag u omotnicu, pa uzme cvijee iz ruku sluge. Nagnula je glavu
nad rue, pa ih potom ponovno vratila.
25

GIGA

- Stavite cvijee u vazu i napunite je vodom! Ali nemojte ga odnijeti u moju sobu... miris je
odve jak - napomenu.
Horsta je radovalo to to je cvijee, koje je knez poslao, tako jednostavno izagnala iz svoje
sobe. Kad se sluga udaljio, rekao je kao da to nije nita vano:
- To su predivne rue, gospoice! - Margot ravnoduno slegne ramenima.
- Da, lijepe su... Poslao ih je knez Nordheim. Ali ne volim u svojoj sobi cvijee snana
mirisa. Od toga me zna zaboljeti glava.
- To bi bilo vrlo loe zbog veeranje zabave - nadoda Horst. - Glavobolja bi vam smetala.
Margot se lagano nasmije.
- Ne bi bilo dobro ako bi me zaboljela glava. Nadam se da u se veeras dobro zabavljati. A
moram i pripaziti da na dostojan nain uem u visoko berlinsko drutvo.
- To zasigurno hoete.
- Mislite li, barune? - zapita razdragano Margot.
- vrsto sam uvjeren u to.
- Tko zna? Otac je pozvao sjajno drutvo. Nadam se da e biti zadovoljan.
- A vi? - zapita tiho Horst. Margot ga pogleda.
- Mislim da me to ne oduevljava toliko koliko oca. Ipak me zbog njega raduje to su sva ta
gospoda pristala doi. Oeva je mala slabost elja da okupi oko sebe plemie. Vjerujem da je
to zapravo i jedina slabost mog oca. Njezin uzrok nije nepoten i ne plemenit, pa se stoga i ne
mogu ljutiti na to. ak i sunce ima mrlje. Da nema tih malih slabosti, moda bi moj otac bio i
presavren. Gospodine barune, moete li zamisliti da se mogu voljeti i male slabosti nekog
dragog ovjeka? Horst je toplo pogleda.
- Da, mogu vrlo dobro zamisliti. Mislim da je va otac osobito vrijedan ovjek, pa i ja dijelim
vae miljenje da ta mala slabost ne potjee iz nekih neasnih motiva. Sve to ini jer vas
veoma voli. vrsto sam uvjeren da va otac trai otmjeno drutvo samo zbog vas.
Margot kimne i lagano uzdahne:
- Da, upravo je tako. Moram priznati da se i ja rado druim s otmjenim ljudima. Ali, molim
vas, nemojte me loe razumjeti. Molim vas da kao plemi ne budete povrijeeni, ako vam
priznam da ja otmjenost ne traim tamo gdje je trai moj otac. Postoje plemii koji uope nisu
otmjeni, a ima ljudi iz jednostavnih drutvenih krugova koji su neizmjerno plemeniti. Otmjenost ne traim u imenima, ni u tome kako je tko sluajno roen, ve u srcu i u osjeaju
ljudi.
Oi baruna Oldenaua zasjae.
- Cijenjena gospoice, to je upravo i moje miljenje. Uostalom, vjerujem da e to i va otac
vrlo brzo spoznati.
- Nadam se da to nee trebati platiti velikim razoaranjem. Ali, molim vas, hoete li mi
pokazati raspored mjesta kod stola za vrijeme veere.
Horst otvori plan pred njom. Sve je bilo pomno ucrtano.
- Evo, izvolite! - ree.
- Kako ste to pregledno izradili! Oigledno to nije nita novo za vas.
Horst se nakloni.
- Kad smo u naoj jedinici prireivali primanja i sveanosti, bio sam zaduen za to. Ranije,
kad nam je Oldenau jo pripadao, i kad je moj otac zbog svog poloaja na dvoru morao
reprezentirati, i mi smo esto prireivali velike sveanosti. Stoga mi je sve to dobro poznato.
Margot ga udno pogleda. Na trenutak joj se priini kao da bi ga morala tjeiti zbog toga to
je njegov ivot iznenada krenuo posve drugim tijekom. Ali nije bila sigurna ne bi li ga to
povrijedilo. Stoga je samo brzo rekla:
- A gdje u ja sjediti?
Horst joj pokaza njezino mjesto na planu.
- Evo ovdje, gospoice Hartmann! Knez Nordheim vodit e vas stolu.
26

GIGA

Margot pogleda plan.

- Dakle knez? Stoga to je najotmjeniji gost po imenu i poloaju.
Neto zasja u Horstovim oima. Kako bi je rado upozorio: Samo po imenu i poloaju! Ali
osjeao je da nema pravo na to, pa je samo napomenuo:
- To eli va otac. Zahtijeva da knez bude va susjed za stolom.
Na Margotinu se licu pojavi izraz negodovanja. Ali odmah je opet nestao, pa je samo mirno
rekla:
- Dobro, sad sve znam. A gdje ete vi sjediti, gospoine barune?
Horst joj pokaza mjesto na kraju stola u obliku potkove. Mislio je da mu to mjesto odgovara
zbog njegova poloaja u kui.
Ali Margot odluno odmahne glavom.
- Ne, neete sjediti tako daleko dolje.
- Gospoice Hartmann, ne smijete zaboraviti da radim u vaoj kui.
Margot ga odluno pogleda.
- Ne elim da sjedite tamo dolje! Veeras ste na gost, kao i svi drugi, pa imate i ista prava.
Moda ak jo i vea jer ste blii ocu i meni od tih stranih ljudi. Neu dopustiti da sami sebe
otjerate na tako nevano mjesto.
To je izrekla vrlo uzbueno, a Horst osjeti kako ga oko srca obuzima toplina. Pogleda Margot
tako da joj je krv poela bre kolati ilama.
- Vrlo ste ljubazni to mi pridajete veu vanost nego drugima. Ali to doista ne smijem
prihvatiti. Tajnik sam vaeg oca, pa to bi on rekao na sve to?
Margot se opet uspjela primiriti.
- Pa ne morate zaboraviti na svoj poloaj!
To doista nije potrebno... Mislim na poloaj koji zauzimate u naoj kui kao oev odgojitelj izjavi prpono. - Ba stoga morate sjediti blizu nas i to, po mogunosti, uz oca. Moda ete
mu biti potrebni, to ne smijete zaboraviti.
Horst se toliko zadubio promatrajui je, da se trgnuo kad je zavrila. Ipak mu je uspjelo
odgovoriti joj posve mirno:
- Ukoliko va otac doista eli da budem blizu njega, onda je to neto posve drugo. U tom
sluaju morao bi mi ipak on sam odrediti gdje bih sjedio.
- Dobro, dogovorit u to s ocem. Uostalom, jeste li medu pozvanim gostima otkrili neke vae
poznanike?
- Osim kneza Nordheima, nikoga, gospoice Hartmann!
Margot ga iznenaeno pogleda.
- Poznajete kneza?
- Da. Dolazio je u moju pukovniju kad sam jo bio oficir. Neko je vrijeme ivio u naem
garnizonskom gradu.
Margot ga upitno pogleda:
- Nee li vam biti neugodno sastati se s njim? Horstove oi zasjae ponosno, pa je odluno
pogleda.
- Nemam razloga plaiti se tog susreta.
Margot na trenutak pomisli da bi mu trebala rei kako mu knez nije niti do pete, i da se njoj
svia mnogo bolje on, koji je asno zaraivao svoj kruh, negoli knez koji je krenuo u lov za
bogatom enom. Ali utjela je, pa je samo neko vrijeme zamiljeno gledala pred sebe. I Horst
je utio, promatrajui je arkim pogledom.
Nakon nekog vremena Margot se trgne iz misli, pa ga pogleda.
- Jeste li se juer sastali s vaom majkom? Htjeli ste je posjetiti - doda elei razgovarati o
neem drugom.
Horstove oi toplo zasjae.
- Da, gospoice Hartmann, sastao sam se s njom.
27

GIGA

- Nadam se da se dobro osjea?

- Na sreu! Vrlo se dostojanstveno pomirila sa svojim novim poloajem. Sada je posve
zadovoljna jer zna da sam i ja zadovoljan svojim poslom.
- Jeste li to doista? Ne alite li za prolou?
- Zadovoljan sam i ne alim za onim to je bilo. Ljudi poput mene ne smiju gledati unazad,
samo unaprijed. To to se moja majka pomirila sa svojom sudbinom, usreuje me jednako kao
to nju usreuje da sam ja zadovoljan.
- Vrlo volite svoju majku, zar ne?
- Da, kad ne bi bilo nje, bio bih napustio Njemaku odmah nakon to smo financijski propali.
Ali sada sam sretan to sam ostao ovdje.
Prije negoli je Margot mogla odgovoriti, u dvoranu ude gospodin Hartmann. Upravo se vratio
s nekog poslovnog sastanka.
- Gospodine barune, je li sve u redu? Hoe li sve biti spremno veeras? - poe se raspitivati.
- Moete biti posve mirni, gospodine Hartmann! Margot je iskoristila priliku da s ocem
razgovara o
tome kamo e za stol smjestiti Horsta.
- Zamisli, oe, barun Oldenau te htio za stolom prepustiti tvojoj sudbini i sjesti na sam kraj
stola. Objasnila sam mu da to nee biti mogue. Ali on e sjesti u tvoju blizinu samo ako ti to
doista eli, jer misli da je tajniku mjesto na kraju stola.
Gospodin Hartmann odluno odmahne glavom.
- O tome ne moe biti ni govora! Veeras ste mi osobito potrebni, pa elim da budete uvijek
u mojoj blizini. Ukoliko uinim neku glupost, morate mi stati na nogu. Htio bih ui u
berlinsko drutvo bez ikakvih greaka u ponaanju. Veeras ste na gost i nikoga se u drutvu
ne tie to to ste moj tajnik. Uzgred reeno, to je vrlo asno zaposlenje zbog kojeg se ne
morate stidjeti.
- I ja tako osjeam, gospodine Hartmann! Da sam se morao stidjeti tog zaposlenja, sigurno ga
ne bih prihvatio.
- Vidite i sami! Pred naim gostima bit ete samo barun Oldenau. I dosta s tim! Sjedit ete za
stolom pokraj mene - rekao je Karl Hartmann i lupnuo baruna po ramenu.
Time su zavrili razgovor o tome, a Margot se u sebi radovala to je svojim diplomatskim
potezom barunu pribavila bolje mjesto za stolom.

28

GIGA

VI
Te veeri je pred ulazom u vilu Hartmann bio napet platneni krov. Trebao je tititi goste pri
izlasku iz kola, jer je opet poeo padati snijeg. Stube, koje su vodile do ulaznih vrata, bijahu
prekrivene sagom.
U dugom redu kola su vozila kroz otvorena vrtna vrata do ulaza u kuu. Gospodin plemeniti
Goltzin uinio je to je mogao. Posvuda je priao da e sveanosti prisustvovati i knez
Nordheim, a to je natjeralo da prihvate poziv i oni koji su jo oklijevali, ne znajui da li bi
trebali poi ili ne. Ali ako je knez dolazio u kuu tog gospodina Hartmanna, tad su to mogli
initi i svi drugi plemii.
Uostalom, ionako su svi bili zadovoljni to mogu prisustvovati zabavi. Bila je sjajna i vrlo
uspjela i svi su se izvanredno zabavljali. Bijae pravo udo to se uspjelo stvoriti pomou
novca gospodina Hartmanna, i dobra ukusa njegove keri i baruna. Sveanost je protekla
sjajno. Niemu se nije moglo prigovoriti.
Gospodin Hartmann se, zahvaljujui utjecaju baruna Oldenaua, savreno snaao i ponaao.
Zadovoljio je sve zahtjeve koji su bili postavljeni pred njega zbog tolikog broja otmjenih
gostiju..
Nitko nije zapazio da je ponekad bio pomalo nesiguran. Barun Oldenau je neprekidno bdio
nad njim, pa ga je ouvao od toga da uini neto to ne bi bilo zgodno.
Dakako, svi su se divili Margot. Morala je dopustiti da joj knez udvara i da joj na svom
mekom bekom dijalektu izrekne mnogo laskavih rijei.
Pri tom je oigledno pretjerao, pa Margot nije znala bi li se ljutila zbog njegova ponaanja ili
bi se zabavljala. Odluila se napokon za ovo posljednje, pa je na sve poela gledati sa aljive
strane, to knez dakako nije mogao slutiti.
I opet se jednom mogla potpuno prepustiti svojoj mladenakoj radosti. Zapazila je dodue da
knez poduzima sve kako bi se zbliio s njom, ali ipak jo uvijek nije vjerovala da je sve
izgubljeno.
Osjetila bi dodue odreeni strah kad bi zapazila ponosan oev pogled, oduevljen to joj knez
udvara. Vidjela je po svom ocu da je vrsto uvjeren kako je ona budua kneginja Nordheim.
Oigledno je zbog toga bio silno sretan. Nije mu eljela prirediti razoaranje.
Prije poetka sveanosti, kad se pojavila pred ocem u svojoj skupocjenoj haljini izvezenoj
biserima, ovaj joj je rekao:
- Margot, doista se moe pojaviti uz bilo kojeg kneza. Izgleda predivno... poput princeze iz
bajke! A i knez je zgodan ovjek. Doista ete biti prekrasan par.
Toga se sjetila kad bi je otac oduevljeno pogledao. Potajno je sa strane promatrala kneza. Bio
je Ijepukast i otmjen, ali ona je od mukarca, kome se trebala predati, zahtijevala mnogo
vie.
Prije nije nikada razmiljala o tome. Ali u posljednje vrijeme se to esto dogaalo. Pitala se
kako bi trebao izgledati ovjek kome bi pruila ruku za itav ivot.
Bijae udno to bi se tada u njezinim mislima uvijek pojavljivala slika baruna Oldenaua.
Nemirno i uzbueno pomislila bi da bi ba tako trebao izgledati ovjek koji bi je mogao
usreiti i koga bi ona mogla ljubiti.
Vjerovala je da je knez Nordheim ovjek iza ije se otmjene spoljanosti skrivala praznina.
Vjerovala je i to da je potpuno prazan ovjek i slabi, pa je u sebi unaprijed znala da ni pod
kojim uvjetom ne bi pristala udati se za njega.
Ponaala se prema njemu tako da je on to morao shvatiti. Ali knez je vjerovao da njezina
mirna suzdranost nije nita doli djevojaka plahost. Bio je siguran da i ona dijeli nadu svog
oca, pa ne eli nita toliko koliko postati kneginja Nordheim. Odluio je da e je zaprositi, jer
mu nita drugo nije ni preostalo.
Za vrijeme veere rekao je Margot:
- Gospoice, sutra putujem u Be. Margot ga upitno pogleda.
29

GIGA

- Zar namjeravate zauvijek napustiti Berlin? Knez podigne ruku kao u obrani.
- Ne, sada za mene samo u Berlinu sja sunce. Otputovat u samo na nekoliko dana, jer
moram neto dogovoriti sa svojom majkom. Kad se vratim, nadam se da emo se opet sresti,
gospoice Hartmann.
- Namjeravam cijele zime ostati u Berlinu, pa e se ta vaa nada vjerojatno ostvariti odvratila je Margot, nestano se smijeei.
Oh, pa ta mala je posve zabavna! - pomisli knez. Moda e ivot s njom biti ljepi nego s
nekom isuenom princezom. Ukoliko se ipak budem morao oeniti i dopustiti da me bace u
okove, onda ta djevojka nije ba ni najgora. Jedino je glupo to se zove Hartmann. Tako
puko ime! Moja majka e poludjeti zbog toga. Ne znam kako e prihvatiti to da u dovesti
kui neku gospoicu Hartmann. Ali tu se nita ne moe uiniti, moram se pobrinuti da se
izvuem iz tih novanih neprilika. A stari raspolae potrebnim novcem. Dakle, zagrist u u tu
kiselu jabuku.
Tako je razmiljao knez dok su posluivali jelo.
Kad ga je stavio na tanjur, obratio se Margot:
- Nadam se da emo se ponovno sresti kad se vratim u Berlin. Smijem li vas posjetiti i
raspitati se kako vam se sviala dananja sveanost?
- Dakako da to smijete - odvrati Margot. Sad je knez iznenada otkrio baruna Oldenaua, kojeg
sve dosad nije vidio, jer ga je pred njim zaklanjao cvjetni aranman.
- Gospoice Hartmann, vidim jedno poznato lice. Nije li ono barun Oldenau, od 10.
dragunske pukovnije? Sjedi uz vaeg oca.
- Da, to je barun Oldenau.
- Ali on je u civilu - iznenadi se knez.
- Napustio je vojsku.
- Vjerojatno stoga da bi sam upravljao svojim imanjem. Na zdravlje, gospodine barune! Rekavi to, knez podigne au i nazdravi Horstu.
Ovaj mu uzvrati pozdrav, pa takoer podigne au. Ali njegovo je lice ostalo hladno i
slubeno.
- Taj dragi barun je pomalo dosadan - nastavi knez okrenuvi se prema Margot.
Margot je promatrala Horsta, pa je zapazila da je namjerno bio tako suzdran prema knezu. Je
li se to dogaalo stoga to ga je sputavao njegov poloaj u kui Hartmann, ili zato to mu knez
nije bio drag? Uvijek iznova pogledala bi potajno Horsta, a kad bi se njihovi pogledi sreli,
srce bi joj jae zakucalo.
Bilo je razumljivo samo po sebi da su u kui milijunaa Hartmanna posluili samo najbiranija
jela. I vino je bilo prvorazredno. Stoga je raspoloenje postajalo sve bolje.
Nevidljivi orkestar svirao je tiho odabranu glazbu. Doista se za tu zabavu moglo rei da je bila
sjajna. Je li to dobro raspoloenje ba kod svih prisutnih bilo iskreno, o tome se dakako moglo
razgovarati. U svakom sluaju, svi su bili voljni zabavljati se.
Kad su ustali od stola, gosti se razioe u vie grupa i krenue u okolne sobe gdje su livrirani
sluge nudili kavu i osvjeavajua pia.
Gosti su mogli i zapuiti. inile su to i ene, a ne samo mukarci. I Margot je dopustila knezu,
koji ju je odveo u jednu od pokrajnih soba, da joj pripali cigaretu. Tog trenutka je kraj njih
proao Horst. Knez ga zapazi, pa ga zaustavi.
- Barune, raduje me da vas opet vidim. udi me da ste u civilu. Gospoica Hartmann mi je
rekla da ste napustili vojsku. Vjerojatno sada boravite na svom imanju.
Horst se odluno uspravi.
- Ne posjedujem vie to imanje. Oldenau smo morali prodati, a... ja sam u ovoj kui zaposlen
kao tajnik gospodina Hartmanna.
Rekao je to mirno i odluno promatrajui pri tom paljivo kneza. Ovaj je zurio u njega, kao da
mu je iznenada postalo neugodno.
30

GIGA

- Ma nemojte! Pa to je... to je doista vrlo neugodno. Kao tajni... hmmm... da... to bih rekao
na to? -promucao je, a izraz lica mu bijae poprilino glup.
- Ne trebate nita rei. Dakako, posve sam sporazuman s time da me vie ne elite poznavati,
to je i sasvim razumljivo.
Horst je te rijei izgovorio vrlo jasno i otro. Naklonio se, a njegove se oi sretoe tog
trenutka s Margotinim. Mlada se djevojka prestraila tog pogleda. Zalila je Hor-sta do dubine
srca, a ipak mu se i neizmjerno divila.
Slutila je koliko se morao poniziti kad je izjavio da se nalazi u podreenom poloaju. A ipak
nije ni trenutak oklijevao da to objasni knezu Nordheimu.
Margot je zapazila da je ipak lagano problijedio. Brzo je otiao, ne oekujui odgovor. Mlada
bi djevojka najradije krenula za njim. Dok je odlazio, promatrala ga je sjajnim oima.
- Cijenjena gospoice Hartmann, kako je to mogue? Barun Oldenau radi kao tajnik vaeg
oca? Uasnut sam!
Margot se polagano okrenula prema knezu, koji je te rijei izgovorio neizmjerno iznenaeno,
kao da nita ne razumije. Oigledno mu bijae silno neugodno. Margot baci u pepeljaru
cigaretu koju joj je malko prije ponudio.
- To se doista i vidi na vama! - pripomenu podrugljivim glasom.
Knez prijee rukom preko svoje glatko poeljane kose.
- Morate imati na umu, gospoice Hartmann, da je barun Oldenau sluio u jednoj od
najelitnijih jedinica, kod 10. dragunske. A sada je postao tajnik vaeg oca... ne, tu se ne moe
nita rei ve se samo uditi.
Margotine oi zablistale ratoborno.
- Mislite li da je barun Oldenau time izgubio neto od svog dostojanstva? Njegova plaa
dragunskog oficira bila je znatno manja od one koju prima kao oev tajnik.
Knez se nasmijei, kao da joj je elio dati na znanje kako to ona ne moe razumjeti:
- Oprostite, gospoice Hartmann, ali to ne razumijete, jer vam je sve to strano i nepoznato.
Uasna je razlika izmeu dragunskog oficira i tajnika. To vam doista ne mogu objasniti. To
ovjek mora osjetiti. Ali za mene je gotovo s tim barunom, kao da i ne postoji. Sto je bilo, bilo
je. Ne poznajemo se vie; A sada zapoinje ples. Imam ast da prvi valcer otpleem s vama.
Smijem li vas moliti?
Nakloni se pred Margot i ponudi joj ruku. Margot bi se najradije okrenula i ostavila ga stajati.
Obuzeo ju je silan bijes zbog kneza.
Pitala je samu sebe nije li otmjenije i asnije, poput baruna Oldenaua, poteno zaraivati za
ivot, ili ivjeti kao taj knez koji se neprekidno zaduivao i jurio za bogatim enama.
Tom svojom izjavom knez je pokvario kod nje sve svoje izglede, ali se stoga jo vie divila i
potovala Horsta zbog njegova tako odluna ponaanja.
Margot su se svi prisutni divili, pa je morala neprekidno plesati. Knezu vie nije uspjelo
njezino drutvo osigurati iskljuivo za sebe. Margot je stoga bila vrlo zadovoljna. Nakon
onoga to se dogodilo s Horstom vie nije podnosila njegovo prisustvo.
Uvijek iznova bi se ogledavala. Nije vidjela Horsta nakon susreta s knezom. Nije plesao.
Napokon ga je otkrila u nekoj nii u zidu, koja je bila napola pokrivena tekom damastnom
zavjesom.
Uspjelo joj se osloboditi oboavatelja koji su se okupili oko nje, pa je pola Horstu.
Ovaj je pogleda blijeda, uzbuena lica.
Brzo je ustao, kad se nala pred njim.
- Barune, zapravo bih se trebala ljutiti na vas! - napomenu Margot, nastojei svladati silno
uzbuenje.
Horst je pogleda bolnim pogledom u kojem se ocrtavala sva njegova arka ljubomora.
- Zato biste se ljutili na mene? Sto sam to uinio? - zapita je glasom promuklim od
uzbuenja.
31

GIGA

Horst ju je, a da to Margot nije slutila, neprekidno promatrao. S velikom gorinom u dui
shvatio je da joj se ne smije pribliiti, dok su joj se sva ona druga gospoda, a prije svega knez,
mogli diviti i udvarati joj.
Gospodin Hartmann je s nekom starijom gospodom krenuo u sobu za kartanje. Sada mu
njegov odgojitelj nije bio potreban. I tako se Horstu priinilo da je posvema suvian. Susret s
knezom ga je do kraja uvjerio da je, u odnosu na kneza i ljude poput njega, ipak bio u
ponienom poloaju.
- Ljutim se na vas to me niste zamolili za ples. Horst pogleda vrlo ozbiljno mladu djevojku.
- Vjerojatno biste me smatrali drskim da sam to pokuao uiniti?
Margot odmahne glavom.
- Drskim? Kako to moete rei? Vjerovala bih da ste pristojni i da se znate ponaati.
Izraz Horstova lica odavao je suzdranu bol.
- Ne smijete zaboraviti da sam namjetenik vaeg oca. Margot ljutito nabra elo.
- Vi ste danas na gost, kao i svi drugi. Vjerujem da ste ponosniji od druge gospode koja su
ovdje prisutna. Tako ste se ponaali ak i prema knezu.
- Samo stoga to se ne bih elio izloiti opasnosti da me on uvrijedi, a to bi se sigurno
dogodilo. Doista nisam niti ponosan a niti nadmen, a nemam ni razloga da to budem.
- Imate mnogo razloga za to. Ali ukoliko ne elite da pomislim kako ste uz to i nadmeni,
morate sa mnom zaplesati prvi idui ples.
Sauvala sam ga za vas.
Neto zasja u Horstovim oima.
- Zaista ste to uinili?
- Inae vam to ne bih rekla.
- Zamjerit e vam to pleete s oevim tajnikom. Knez e vjerovati da je to neuven prekraj
ponaanja.
Margot uspravi svoje vitko tijelo, pa zabaci glavu na potiljak.
- Zasad knez nema nikakvo pravo da donosi sudove o mom ponaanju.
Trzaj prijee Horstovim licem.
- Ali uskoro e to pravo imati. Znam da je samo pitanje dana kad ete postati kneginja
Nordheim.
Margot naglo porumeni.
- Je li vam to rekao moj otac? -Da!
Mlada djevojka stisne usne, kao da je eljela zadrati nepromiljene rijei. Tad se pokua
smiriti i rei:
- Jo nisam kneginja Nordheim. Jo uvijek mogu sama odluivati to elim, a to ne elim
initi. Dakle, hoete li plesati sa mnom ili se ponaati nepristojno?
Horst duboko uzdahne. Pa makar izgubio zaposlenje, makar mu to priinilo tisuu
neugodnosti, nije se mogao odrei toga. Nakloni se pred Margot i ponudi joj ruku. Pri tom su
mu oi tako zasjale da je Margot spoznala kako ga je time obradovala.
Horst slubeno izjavi:
- Neka bude po vaoj elji!
Na njezinim se obrazima pojavie jamice, a usne joj lagano zadrhtae.
- To ste rekli kao da ste rtveno janje koje tjeraju na klanje - poe ga zadirkivati sva sretna.
- Ne, ve kao netko kome je ukazana ogromna milost - odvrati Horst tiho. Margot zauti, jer
su je njegove rijei pogodile do dubine due.
U njegovu zagrljaju priini joj se kao da lebdi. Nikada Margot Hartmann jo nije bila tako
sretna kao ovog trenutka.
Kad je knez vidio da Margot plee s barunom Olde-nauom, iznenadi se. Govorio je samom
sebi da e joj to morati najstroe zabraniti. Takve ludosti doista nije smjela initi. Osobito ne,
ako je namjeravala postati kneginjom Nordheim.
32

GIGA

Zasad Margot Hartmann ipak nije ozbiljno razmiljala o tome. Ba naprotiv, dok je poivala u
Horstovu zagrljaju, u njezinoj se dui rodie sretne i uzbudujue misli, koje doista nisu imale
ni najmanje veze s knezom.
A barun? On najradije nikada vie ne bi pustio iz zagrljaja to vitko, draesno stvorenje. Bio je
blaen u njezinoj blizini. Udisao je miris te sjajne zlaane kose, a i u njegovoj se dui rodie
veoma udne misli.
Sjetio se toga kako bi predivno bilo vjeno grliti tu divnu mladu djevojku, voditi je svojim
rukama kroz ivot, prisiliti je da ga slijedi u srei, nesrei i u smrti, ako bi i to trebalo biti.
Kad bi barem mogao iskopati blago koje je skrivala njezina dua! Blago kojeg ni Margot jo
nije bila svjesna. Kad bi je mogao zadrati za sva vremena, usprkos njezinim silnim
milijunima. Kakvo bi to blaenstvo bilo!
Kako bi bilo pokuati je oteti knezu? Napokon, zato se ne bi borio za svoju sreu? Zato
mirno promatrati kako je taj bludnik, bez trunke savjesti, pokuava zadobiti za sebe? Sto joj je
mogao ponuditi drugo osim svoje kne-evske krune? Nita do prazne glave i jo praznijeg
srca. Kakva bi teta bila kad bi se udala za njega! Ta je djevojka bila puna vrlina... a ja je
ljubim! - pomisli Horst.
Te su mu misli prolazile glavom. Ali uto glazba pre-sta svirati i ples zavri.
Horst se osvijestio, pa je mogao opet razumno razmiljati.
Margot i nije zasluila nita bolje ako se zadovoljavala onim to joj knez moe pruiti, ako
pristane da mu postane ena. Ukoliko pak trai neto vrijednije u svom braku, tad e smoi
snagu da se suprotstavi ocu i pokae mu da joj je ovjek vaniji od krune. Vjerovao je da e
Margot shvatiti i uspjeti objasniti ocu da taj brak predstavlja za nju silazak, a ne uspon.
Horst duboko uzdahne, pa ispusti Margot iz zagrljaja, naklonivi se pred njom.
- Gospoice, zahvaljujem vam na asti koju ste mi ukazali - ree pristojno.
Margot ga udno pogleda, kao da se probudila iz sna. Sladak joj se smijeak pojavi na
usnama.
- To ste mi rekli takvim izrazom lica kao da je ovaj ples predstavljao kaznu za vas - poe ga
zadirkivati.
Horst problijedi, pa je pogleda arkim pogledom.
- Gospoice, shvaate li da se igrate vatrom? Margot porumeni, pa ga iznenaeno pogleda.
- Kako to mislite, barune?
Horst ju je neprekidno promatrao dok je govorio pridavajui svojim rijeima veliki znaaj:
- Mislim da ste me dobro razumjeli. Molim vas, dopustite mi da se povuem! I druga gospoda
ekaju na to da im ukaete ast i pleete s njima.
Ne ekajui odgovor, Horst se jo jednom nakloni pa se povue.
Prije negoli je Margot mogla neto odgovoriti, ve su je okruila druga gospoda. Margot je jo
uvijek razmiljala o tome to joj je Horst rekao, pa je na njihova pitanja odgovarala poput
automata, a tako je i plesala. Pri tom je uvijek ponovno ula Horstove rijei: Gospoice,
shvaate li da se igrate vatrom?
Je li time doista elio rei da je postala opasna za mir njegova srca? Da je vatra, kojom se nije
trebala igrati, plamtjela u njegovoj dui?
Srce joj je uzbueno kucalo. Obuzme je val neoekivane sree. Iznenada osjeti uasnu
potrebu da bude sama, da zatvori oi i misli na Horsta, samo na njega!
Kad je ples zavrio, poela se ogledavati kao da nekoga trai. Gdje je Horst? Nije ga otkrila, a
nije ni slutila da je stajao kraj glazbenika iza visokog raslinja. arkim je pogledom gledao
prema njoj.
Zapazio je da se poela ogledavati kao da trai nekoga. Ali uto joj pride knez, a ona se
prestade osvrtati. Dakle, Margot je vjerojatno traila kneza.
Dugo je razgovarala s njim. Knez je stajao iza njezine stolice i nagnuo se nad nju. Horst bi
najradije otrao onamo pa ga maknuo od nje. S najveim bi uivanjem prilijepio jednu pljusku
33

GIGA

na to dosadno, nasmijeeno lice.

Cijela ta veer bijae za njega neizmjerna muka. Bio je sretan kad je napokon sve zavrilo, i
kad su gosti poeli odlaziti.
Kad se knez opratao od oca i Margot, Horst je sluajno prolazei uo kako knez govon:
- Dakle, kao to sam vam obeao, posjetit u vas im se vratim iz Bea. Do vienja!
Knez je dodue vidio Horsta, koji je morao neto javiti gospodinu Hartmannu, ali nije obratio
pozornost na njega.
Pa on je podreena osoba i nema vie pravo da s njim postupa kao sa sebi ravnim, pomislio je.
Prava je nesrea za baruna to je tako propao. Kakav uas kad ovjek ostane bez novca. To je
knez znao iz vlastitog iskustva. Ali nije trebalo odmah prihvatiti posao tajnika i time
onemoguiti sama sebe. Pa taj je barun bio vrlo zgodan momak, zato nije pokuao pronai
bogatu enu? Knez pomisli da ni u kom sluaju nije mogao ljubazno pozdraviti baruna
potinjenog gospodinu Hartmannu.
I tako je knez Nordheim izbrisao Horsta Oldenaua iz spiska svojih poznanika.
Gospodin Hartmann se sav sretan oprostio od kneza Nordheima. Plemeniti Goltzin mu je
naime u povjerenju odao da knez putuje u Be zato da bi dobio pristanak svoje majke za
zaruke s gospoicom Hartmann.
- Odmah po povratku knez e vam postaviti vrlo ozbiljno pitanje, gospodine Hartmann!
Uostalom, zaboravio sam svoju lisnicu. Moete li biti tako ljubazni i pomoi mi? Htio bih se
sastati s knezom u njegovu klubu. Oekuje me tamo - rekao je Goltzin.
Gospodin Hartmann je, ne trepnuvi okom, izvukao znatnu svotu novaca iz lisnice i pruio
mu je.
- Vrlo rado, gospodine Goltzin!
- Hvala vam, velika vam hvala, gospodine Hartmann! Kad se drugi put sastanemo, vratit u
vam tu sitnicu.
Ta sitnica je za gospodina Goltzina predstavljala mnogo novaca, a obiavao je zaboravljati
takve sitnice.
Meutim, gospodinu Hartmannu to nije bilo vano. Usluge koje mu je Goltzin inio bile su i
odvie vrijedne a da bi ih se moglo naplatiti s nekoliko tisua maraka.
Knez se u drutvu gospodina Goltzina odvezao u svoj klub. Pri tom mu je rekao:
- Dragi Goltzin, dajem vam svoju rije da ete, im sve utanaimo i ja primim taj miraz,
dobiti od mene dogovorenu svotu.
Plemeniti Goltzin se nakloni:
- Nadam se, u naem obostranom interesu, da ete uspjeti dobiti pristanak svoje majke.
- Znam da to ba nee biti lako, ali posve sam siguran da e majka napokon pristati. Za mene
ne postoji nikakva druga mogunost nego da se oenim gospoicom Hartmann!

34

GIGA

VII
Iduih je dana izmeu Horsta i Margot vladala izvjesna napetost. Izbjegavali su pogledati
jedno drugo ili razgovarati nasamu.
Gospodin Hartmann nije zapaao nita od toga. Bio je oduevljen time kako je protekla
zabava, pa je stoga bio izvanredno raspoloen.
Sad je ve bio posve siguran da e knez, nakon povratka iz Bea, zaprositi Margot.
To je rekao i keri. Margot mu nije nita odgovorila na to. Za nju je sada jedina nada bila
kneeva majka koja moda nee htjeti pristati na taj brak. Nee htjeti obinu graanku
prihvatiti kao svoju snahu.
Dok se sve to ne objasni, nije se namjeravala suprotstaviti oevoj elji. Ipak se za svaki sluaj
pripremala na borbu.
Nakon zabave poela je sve jasnije shvaati to se dogaa u njezinoj dui. Znala je da ljubi
Horsta, pa je vrsto odluila da nee ni jednom drugom mukarcu pruiti ruku, ve samo
njemu. Dobro je zapaala da je Horst izbjegava i da pokuava ne gledati u nju. Meutim, nije
bila uvrijeena zbog toga. Slutila je to on osjea za nju, pa ju je njegova ponosna suzdranost
ispunjavala divljenjem. Svaki drugi ovjek na njegovu mjestu pokuao bi iskoristiti svoju
sreu nastojei je zadobiti za sebe. Horstov ponos njemu to nije doputao. Nije elio da ga
osumnjie kao lovca na miraz.
Margot je zapravo bilo drago to joj Horst u prisustvu oca nije posveivao vie poyornosti.
Otac zasad jo nije smio naslutiti to ona osjea za Horsta. Ipak je grozniavo ekala trenutak
kad e saznati da li je Horst doista voli. Ili se prevarila?
Margot nije bila jedna od onih ena koje bespomono promatraju kako im ivotna srea otjee
poput rijeke. Znala je posve dobro da joj se Horst, ni u kom sluaju, nee prvi pokuati
pribliiti. Za to je bio i pre-ponosan. A ona je ljubila ba taj njegov ponos, kao i sve drugo na
njemu. Ali nije namjeravala dopustiti da zbog tog ponosa propadne njezina ivotna srea.
Stoga je odluila neto poduzeti.
Jednoga dana, kad se nakon etnje vratila kui, vidjela je oca kako u automobilu naputa park.
Sad je znala posve sigurno da nije kod kue.
Brzo je odloila ogrta i krenula u radnu sobu. Tamo se Horst obiavao zadravati kad njezin
otac nije bio prisutan. Tu je radio kad je bilo posla za njega.
Margot se ponaala kao da ne zna za oev od lazak.
Kad je ula u radnu sobu, vidjela je Horsta kako sjedi za pisaim stolom. Ustao je i pozdravio
je, naklo-nivi se pred njom.
- Dobar dan, barune! Zar otac nije ovdje?
- Nije, odvezao se prije nekoliko minuta u Berlin.
- Hoe li se dugo zadrati?
- To vam ne bih mogao rei sa sigurnou. Ne moete raunati da e se vratiti za aj, ali
nadao se do veere biti natrag. Zamolio me neka ga priekam, jer e jo imati nekog posla za
mene.
Margot sjedne na iroku ruku kineskog naslonjaca.
- Znai da danas opet jednom imate dugotrajnu slubu?
- Nije vano! Ima mnogo dana kad imam vrlo mnogo vremena za sebe.
- Tad posjeujete svoju majku, zar ne?
Horst kimne, a izraz njegova lica ostao je posve miran.
Neko je vrijeme vladala tiina puna zbunjenosti. Margot je udnim pogledom promatrala
Horsta, koji se trudio da sauva svoj mir. Mlada djevojka duboko uzdahne, pa poe govoriti
ozbiljnim glasom:
- Drago mi je to mogu jednom nasamu razgovarati s vama. Htjela bih vas neto pitati.
Hoete li mi odgovoriti?
Horst se lagano nasloni na pisai stol: - Dakako, ako je to u mojoj moi.
35

GIGA

Sad se ipak vidjelo da je uzbuena. Ustane, pa se zaustavi pred njim drei se vrlo uspravno.
Osmjelila se pa odluno rekne:
- Htjela sam vas pitati zato me tako napadno izbjegavate nakon one zabave. Ljutite li se na
mene? Jesam li vas moda ime uvrijedila?
Horst problijedi a lice mu se zgri.
- Ne, niste me ni najmanje uvrijedili, i doista nemam razloga ljutiti se na vas.
- A zato ste se onda tako izmijenili?
- Jesam li?
- To znate najbolje sami. Molim vas, odajte mi zato se to dogodilo?
Horst je disao teko i duboko.
- Molim vas, dopustite mi da ne odgovorim na to vae pitanje.
Margot mu prie korak blie.
- Morate mi odgovoriti! elim znati to vas je natjeralo da se ponaate prema meni kao da
sam zrak.
Horst je izbjegavao pogledati joj u oi. Sad je njegov pogled iznenada zasjao.
- Ukoliko me prisilite da odgovorim na to pitanje, preostaje mi samo izbor izmeu dvije
nedopustive stvari - procijedi promuklim glasom.
- A kakve bi to stvari bile? - zapita Margot jednako jako uzbueno kao i on.
Horst stisne zube kao u gru, pa odvrati:
- Ili bih vam morao lagati, ili biti toliko drzak da vam priznam istinu. Molim vas, oslobodite
me i jednog i drugog!
Margot se uspravi i odluno ga pogleda.
- Jeste li prevelika kukavica da mi priznate istinu? Znala je da e tim pitanjem istisnuti istinu
iz njega.
Ipak se prestraila kad je stupio tik do nje i grubom kretnjom dohvatio njezinu ruku. Pogledao
ju je tako da je zadrhtala.
- Ve sam vas jednom upozorio neka se ne igrate s vatrom. Htio bih vam rei da imam o sebi
i odvie dobro miljenje a da bih elio postati vaa igraka. Znate posve dobro to se dogaa
sa mnom, pa vam sigurno nee biti teko natjerati me da izgovorim ono to osjeam.
Nitko mi ne smije rei da sam kukavica. I vi to ne smijete uiniti nekanjeno! Stoga ete uti
istinu, pa
makar zbog toga izgubio svoje zaposlenje. Jo se uvijek igrate vatrom. Moda samo stoga da
biste skratili vrijeme dok ne postanete kneginja Nordheim. Ne mogu vam pruiti kneevsku
krunu, iako bih se u svemu drugome vrlo dobro mogao mjeriti s knezom Nordhe-imom.
U svakom sluaju moje srce pripada vama. Ljubim vas... eto to je ta istina! Stoga vas
izbjegavam koliko mi je to mogue. I ja sam samo ovjek, pa mi je potrebna sva moja snaga
kako bih svoje osjeaje sakrio pred vama. Izvukli ste moju tajnu na svjetlo dana, a sada se
moete smijati meni luaku. Ipak ete dopustiti da se sada povuem. Ne mogu dulje ostati
nasamu s vama.
Te su rijei izletjele poput bujice iz njega. Sad je ispustio njezinu ruku, duboko uzdahnuvi.
Naklonio se i brzo napustio sobu.
Ostavio je Margot za sobom u neopisivom stanju. Stajala je kao uzeta i gledala za Horstom. U
njezinu je srcu sve klicalo i pjevalo, kao da za nju zvone sva ivotna zvona. Suze joj navru na
oi toliko je bila dirnuta.
Obuzme je osjeaj poniznosti. Znala je da je ula istinu iz njegovih usana, znala je da je ljubi
zbog nje same. To joj je priznao borei se sa svojim ponosom, pa se sada ljutio na nju zbog
toga to ga je natjerala na to. Nije imao nikakvu nadu u ostvarenje svoje ljubavi. Pa njezin je
otac u Horstovu prisustvu govorio o skoranjim zarukama svoje keri s knezom Nordheimom.
Priao je o tome kao o neem posve sigurnom. A ona se ni jednom rijeju nije suprotstavila
tome. Morao je vjerovati da se pokorava oevoj elji.
36

GIGA

Nakon nekog vremena Margot prijee rukom preko kose, kao da se probudila iz sna. Sretnim
smijekom pogleda prema vratima kroz koja je izaao Horst.
U njezinim se oima opet pojavi onaj poznati razdragani izraz.
Znala je da bi Horst radije umro nego je zaprosio. Sto je mogla poduzeti? Pa nije ona mogla
zaprositi njega.
Bude li pobjegao, nee mu moi odati da ga ljubi barem isto toliko koliko i on nju. Da nije
namjeravala postati kneginja Nordheim, i da bi mnogo radije postala barunica Oldenau. Tako
je veselo razmiljala, sigurna u to da je Horst ljubi.
Bila je sigurna i u to da se Horst nee vratiti ovamo. Spoznala je da e je sada jo vie
izbjegavati.
Polagano je izala iz sobe i pola u svoje odaje. Tamo se bacila na stolicu razmiljajui o tome
to je trebala poduzeti kako bi svoju ljubav kroz sve oluje dovela u mirnu luku.
Nita nije mogla odluiti. Zasad je bila zarobljena meu visokim zidovima. Nad njom je bilo
plavo nebo, a sunce joj je prodiralo u srce. Ali kako izai iz tih visokih zidova, to je bila
zagonetka za nju.
Tako je sjedila razmiljajui dok se otac nije vratio. Kod veere sastala se s njim i s Horstom.
Horst je bio blijed, ali je ipak djelovao mirno. Razgovarao je kao i obino s gospodinom
Hartmannom i domaicom. Ni jednom se nije obratio Margot, a ni ona nije razgovarala s
njim. Kad bi se njihovi pogledi sluajno sreli, Horst je duboko razoaran zapazio da su oi
mlade djevojke sretno sjale. Moda je primila vijest iz Bea da se kneeva majka ne protivi
njezinim zarukama s knezom?
Horst je elio pobijediti svoju ljubav prema mladoj djevojci, ali je ipak neopisivo patio u dui
zbog toga to je ona tako lakomislena, neupozorena, srljala u sigurnu nesreu. I odvie ju je
volio a da bi mogao mirno promatrati to se dogaa s njom. Dao bi mnogo za to da ima pravo
otvoriti joj oi i ukazati tko je i kakav je doista bio taj knez. U tom sluaju bi moda odustala
od udaje za njega.
Ali nije imao pravo upozoriti je na to. Morao je utjeti i dopustiti da se dogodi ono to se
trebalo dogoditi.
Margot nije slutila to se dogaa u njemu. Znala je samo to da je ljubi, pa joj je dua bila puna
radosti. Iako joj jo nije bilo jasno na kakav bi nain mogla objasniti sve to se zbiva medu
njima, vrsto je odluila da se to mora dogoditi. Sad je trebalo prvo pobijediti u borbi s ocem.
A ona je bila oboruana.
Te iste veeri knez se vratio iz Bea, i odmah je poao do plemenitog Goltzina. Dugo je
razgovaro s njim, a na kraju je Goltzin izjavio:
- Postoji samo jedna mogunost, knee! Bezobzirna iskrenost. Morate razgovarati s
gospodinom Hartma-nnom i saopiti mu elju vae majke. Ve sam stvorio plan kako emo
doi do cilja. Gospodin Hartmann se mora pokoriti tim uvjetima. Moramo paziti kako emo
mu sve to prikazati. To u uiniti ja. Sutra ujutro ot-pratit u vas do vile Hartmann.
Tako se i dogodilo. Drugog prijepodneva, oba su gospodina krenula u Grunewald i najavila se
gospodinu Hartmannu. Odmah ih je primio. Nakon to su se pozdravili, plemeniti Goltzin
izjavi:
- Cijenjeni gospodine Hartmann, knez me odabrao za posrednika koji e vam iznijeti njegove
elje. Zamolio me da to uinim umjesto njega.
- Tako je, gospodine Hartmann - izjavi knez, kao da sve to i nije bilo vano. - Molim vas,
sasluajte gospodina Goltzina! Radi se zapravo o elji moje majke.
Prilino mi je teko iznijeti to pred vas, a ipak morate sve uti. Dakle, molim vas, sasluajte
gospodina Goltzi-na, kao da vam ja govorim.
Gospodin Hartmann bio je pomalo iznenaen, pa se naklonio i rekao:
- Molim vas, hoete li mi rei o emu se radi? Gospodin Goltzin je oigledno uivao u
svemu
37

GIGA

tome. Sam se sebi inio veoma vanim.

- Ukratko, gospodine Hartmann, knez vas je namjeravao zamoliti za ruku vae keri. Kako bi
prije toga dobio pristanak svoje majke, odvezao se u Be. Njegova gospoda majka
sporazumna je s time da se knez oeni vaom keri.
Gospodin Hartmann odahne. Lice mu zasja.
- Mojoj keri i meni bit e to velika ast. Budite posve sigurni da u dati svoj pristanak.
Knez se nakloni, pa pomalo bespomono mahne prema gospodinu Goltzinu. Ovaj odmah
nastavi:
- Dopustite mi da nastavim! Rekao sam da je kneeva majka sporazumna, ali postavila je
jedan uvjet kojeg ete lako ispuniti.
- Kakav uvjet? - zapita gospodin Hartmann. Knez izmijeni brzi pogled s gospodinom
Goltzinom
koji ree:
- Kneeva majka smatra da bi izazvalo neugodnu pozornost, prije svega na dvoru, ako bi na
objavama zaruka i vjenanja pisalo samo jednostavno ime Hartmann. Predloila je stoga da
gospoica Hartmann, prije svojih zaruka s knezom, kupi plemiki naslov.
Stari gospodin se trgne.
- Da ga kupi? Zar se to moe kupiti? - Plemeniti Goltzin se fino nasmijei.
- Dragi gospodine Hartmann, sve se moe kupiti. I to e ak biti vrlo jednostavno. Vaa ki
trebala bi stupiti u prividan brak s nekim plemiem. Taj brak, a ja dakako govorim o braku
samo pred matiarom, odmah bi se opet razvrgnuo. Sve to bi se moglo srediti bez ikakvih
potekoa. Zasigurno bi se naao ovjek koji bi za odgovarajuu naknadu pristao na takav prividan brak. Sto mislite o tome, gospodine Hartmann?
Ovaj je bio vrlo neraspoloen, pa nije htio uti nita o takvom prividnom braku, ali gospodin
Goltzin je bio pravi majstor. Znao je gospodinu Hartmannu prikazati sve u najljepem svjetlu.
- Ne smijete zaboraviti, gospodine Hartmann, da kneeva majka pri tom prije^ svega misli na
sreu i dobrobit svoje budue snahe. eljela je izbjei to da mladu kneginju primaju s
prezirom jer je ne bi smatrali sebi ravnom.
Sad je i knez poskoio.
- Moete biti sigurni gospodine, Hartmann, da to meni osobno uope nije vano. Nije vano
hoe li vaa ki nositi drugo ime. Ljubim je iskreno, pa mi je kao gospoica Hartmann
jednako tako draga kao i pod drugim imenom. To je odista samo pitanje forme. elim, naime,
svoju mladu enu predstaviti na dvoru. Ne smije biti izloena poniavanju.
Gospodin Hartmann je i dalje utio iznenaen i snuden. Knez nastavi:
- I ja sam se u prvi trenutak prestraio, kad mi je majka govorila o tome. Ali u pravu je!
eljela bi, dakako, da postanem sretan. Ali i ona bi htjela da moju enu prihvate na dvoru.
Stoga me sjetila toga da bi vaa ki prividnim brakom mogla stei plemiko ime, koje bi se
moglo objaviti pri naim zarukama. Nitko nee pitati je li roena pod tim imenom ili ga je
dobila brakom. To se u takvim sluajevima ne pita.
Dakle, molim vas, gospodine Hartmann, promislite pa ete uvidjeti i sami da to nije
neostvarivo. To se doista dogaa samo u interesu vae keri, koja posjeduje sve odlike
potrebne da zauzme najvii poloaj u drutvu.
Otpor gospodina Hartmanna poe se polagano gubiti. Dakako, za njega je. bilo vrlo vano da
mu ker prime na dvoru.
Pogleda Goltzina pa ga zapita:
- A gdje bih pronaao takvog ovjeka? Nekog plemia koji bi zbog novaca pristao na takav
brak?
Gospodin Goltzin se lagano nasmijei. Doista je bio nezamjenljiv ovjek. Odmah je znao
kako e pronai onoga tko bi odgovarao takvom zahtjevu.
- Dragi gospodine Hartmann, mislim da neemo morati dugo traiti. Imate tako rei sve
38

GIGA

potrebno u kui. Mislim na vaeg tajnika, baruna Oldenaua. Knez mi je ispriao da je taj
ranije mnogo bolje ivio. Takvi su ljudi uvijek spremni uiniti neto za novac, kako bi se
mogli osoviti na noge. Dakako, to vjerojatno ne bi bilo jeftino. Ali to za vas ionako nije
vano. 50.000 maraka ne igraju takvu ulogu. Da nisam oenjen i ja bih vrlo rado pristao
odigrati tu malu komediju. Barun Oldenau je neoenjen, pa e zasigurno pristati, jer je to
doista vrlo dobar posao.
Gospodin Hartmann promisli. Nije vidio nita loe u toj komediji zbog naina na koji mu je to
plemeniti Goltzin objasnio. Nakon nekog vremena uspravi se.
- Mislite li da bih mu to smio predloiti?
- Dakako, dragi gospodine Hartmann! Vjerojatno e biti vrlo sretan to vam moe uiniti tu
uslugu... jer e uz to sklopiti izvanredan posao. Bez sumnje e vam htjeti prodati svoje ime. A
vi ete mu dobro platiti za to.
- A to e biti s mojom keri? Nisam siguran hoe li ona pristati na takav prividan brak.
- Vjerujem da posjedujete dovoljno diplomatskih sposobnosti i da ete uspjeti objasniti svojoj
keri kako je to neophodno potrebno. Napokon, to je samo pitanje forme. Tek e na taj nain
moi postii svoj cilj. Morat emo baruna Oldenaua zamoliti neka nam dadne svoju asnu
rije da e odmah po vjenanju pristati na razvod braka.
Gospodinu Hartmannu se zavrtjelo u glavi.
- Mislite li doista da ne bih trebao dalje brinuti zbog tog prividnog braka? - zapita pomalo
zabrinuto.
- Dabome da ne morate! Takvi prividni brakovi, u svrhu stjecanja plemikog naslova, nisu
uope nikakva rijetkost. Mogao bih vam navesti vrlo velik broj takvih sluajeva. Barun
Oldenau, dakako, ne bi imao nikakvih prava iz tog braka. To bi trebalo jasno odrediti, i
pismeno utanaiti.
Gospodin Hartmann se vie nije mogao braniti protiv tog prijedloga. Tim vie to ga je i knez
poeo jo jednom nagovarati da pristane. Jedino to je izjavio, osjetivi stanovitu nelagodu pri
tom, bijae:
- Nisam siguran hoe li barun pristati. Knez mu odgovori:
- U to doista ne morate sumnjati. Sigurno e prU jedlog prihvatiti objeruke, jer e na taj
nain zaraditi mali imetak. Pa on e vaoj gospoici keri prodati samo svoje ime, a nee pri
tom prodati i sebe. Siguran sam da nee biti tako osjetljiv. Tim vie, to se ionako ve
odrekao svojih drutvenih krugova.
Gospodinu Hartmannu je bilo toliko vano da njegova ki postane kneginja Nordheim, da se
prestao dalje premiljavati. Obeao je da e razgovarati sa svojom keri, a i s barunom
Oldenauom. Potom e knezu telefonski javiti to je dogovorio, jer je to ovoga beskrajno
zanimalo.
Poto je plemeniti Goltzin jo neko vrijeme arko uvjeravao gospodina Hartmanna u nunost
sklapanja tog prividnog braka, gospoda se oprostie.
Knez je elio pozdraviti Margot, ali ona nije bila kod kue. To je knezu zapravo i bilo drago.
Zamolio je gospodina Hartmanna neka izrui pozdrav gospoici keri.
Obavivi sve to, gospoda krenue.
Kad su se ponovno nali u automobilu, knez odahne.
- Dragi moj Goltzine, to doista nije bio lagan zadatak. Plaio sam se pomalo da e nam
gospodin Har-tmann initi potekoe. Takvi su ljudi neuraunljivi, pa ovjek nikada ne moe
znati kako e neto zavriti. Moram priznati da ste se ponaali poput pravog diplomate.
Vjerujem da e se sve srediti.
- Posve sam siguran u to. Gospoica Hartmann e zacijelo odmah pristati. A barun? Ni on se
nee buniti protiv toga da na tako lagan nain zaradi 50.000 maraka. Doista bi vam trebao biti
silno zahvalan za vau ponudu.
- Vjerujem da je barunu taj novac^ potreban da bi mogao opet malko lagodnije ivjeti. elim
39

GIGA

mu da ga dobije, iako se vie u drutvu ne bih mogao sretati s njim. Molim vas, kako se
mogao zaposliti kao tajnik? Pa to je nalik samoubojstvu! Takvo to plemi ne smije initi. Ali
sada emo nas dvojica popiti bocu ampanjca... za uspjeh naeg pothvata. Dragi moj Goltzine,
pa to je i za vas vrlo vano.
Knez je krenuo s plemenitim Goltzinom na doruak u neku vinariju. Ponaali su se poput
najboljih prijatelja. U toj je vinariji knez proveo mnogo vremena u razuzdanom drutvu.
Ipak je smatrao da se vie ne moe sretati s barunom Oldenauom, jer taj vie ne pristaje u
njegovo drutvo.
Takve je pogrene nazore o ivotu imao knez.

40

GIGA

VIII
Kad je gospodin Hartmann ostao sam, neko je vrijeme zamiljeno etao po sobi. Dodue,
odbacio je svaku sumnju, ali ipak se nije osjeao posve lagodno. Ma kako mu oba gospodina
prikazala lakim ono to je trebao uiniti, ipak ga je muila pomisao kako to da njegovo obino
ime moe predstavljati prepreku tome da njegova ki postane kneginja.
Napokon je uspio svladati neraspoloenje. Srea njegove keri bila je za njega vanija od bilo
ega.
Poe razmiljati o tome bi li prvo razgovarao s Mar-got ili s barunom Oldenauom. Odlui da
e ipak prvo sve dogovoriti s keri.
Zvoncem je pozvao slugu, pa ga je zapitao je li se njegova ki ve vratila sa etnje.
Sluga to potvrdi. Gospoica je boravila u svom salonu. Gospodin Hartmann odlui poi
onamo. Jo je trenutak oklijevao pred vratima i duboko uzdahnuo, kao da su mu grudi
iznenada postale preuske. Ipak se pomalo plaio svojoj keri rei to zahtijeva kneeva majka.
Napokon je ipak odluno otvorio vrata.
Margot je primila oca pomalo uznemireno. Saznala je da je knez Nordheim dolazio, pa je
slutila kako e sada zapoeti borba za njezinu sreu.
Ta se slutnja obistinila, im joj je otac rekao:
- Margot, moram dogovoriti s tobom neto vrlo vano.
Margot se sabrala i ponaala se toboe mirno. Na-smijeivi se, povukla je oca na divan, pa
mu je odgovorila^ toboe nita ne slutei:
- Sto mi eli rei, oe? Otac i opet duboko uzdahne.
- Dakle, dijete moje, kod mene je bio knez Nordheim. Juer se vratio iz Bea. Upravo mi je
javio da je njegova majka u principu pristala na vau vezu. Ali je postavila jedan uvjet.
Margot problijedi. - A kakav to uvjet?
Otac pomalo nesigurno pogleda u svoje ruke. Ni sva umjenost njegova sluge, koji se brinuo
za to, nije pomogla da mu ruke djeluju poput ruku neradnika. Odavale su da se ovjek, kome
su pripadale, poeo tek u starosti brinuti za njihov izgled.
- Margot, doista nije potrebno da se uznemirava. Kao to rekoh, kneginja je ve pristala.
Samo... njezin je uvjet zapravo samo formalnost. Kneginja se naime plai da te, usprkos
njezinu velikom utjecaju, ne bi htjeli prihvatiti na dvoru, ako se uda za kneza pod tvojim
imenom Hartmann.
Margot ga iznenaeno pogleda.
- Ali Hartmann je moje ime. Nemam drugo! Njezin otac kimne.
- Tako je, ali kupit u ti plemiko ime. - Margot ga uznemireno pogleda.
- Kupit e mi ime? Zar je to mogue? I ti bi pristao da se odreknem tvog asnog imena i zaplovim lanim jedrima u brak?
Gospodin Hartmann se sada osjeao vrlo nelagodno.
- Drago moje dijete, ne smije o tome misliti na taj nain. Takve se stvari vrlo esto dogaaju
ovdje u Njemakoj. To je neka vrst samopomoi, ukoliko nije mogue sklopiti brak zbog
razliitog poloaja u drutvu. To doista nije ni najmanje vano. Vrlo je lako i mogue kupiti
plemiko ime. Za to, dakako, postoje odreeni propisi. Knez mi je odao kako emo to izvesti.
Dakle, dijete moje, dobro me posluaj... Morala bi, da stekne plemiki naslov, sklopiti
prividan brak s nekim plemiem koji bi bio voljan prodati svoje ime. Taj prividan brak
sklopili bi, dakako, samo pred matiarom, a ne i u crkvi. Odmah potom ti bi se razvela. Samo
je po sebi razumljivo da taj mu ne bi stekao nikakvih prava nad tobom iz tog braka. Morao bi
se asnom rijeju obvezati da e te odmah osloboditi i pristati na razvod.
Vjeruj mi, to emo vrlo lako sve srediti.
Tim vie to se u naoj kui nalazi pogodan ovjek. Prisjetili smo se da barun Oldenau nije
oenjen pa emo ga zamoliti za tu uslugu. Dakako, uz odgovarajuu naknadu.
Margot je sa sve veim ogorenjem sluala oeve rijei. Ve ga je htjela bijesno napasti i
41

GIGA

odbaciti taj prijedlog, kad je njezin otac izgovorio ime baruna Ol-denaua. Iznenada joj se
priini da se sruio visoki zid koji ju je okruivao, pa da oko sebe vidi jo samo plavo nebo.
vrsto je stisnula usnice, ne elei da joj izleti neka nepromiljena rije. Poe razmiljati da bi
je moda taj prijedlog mogao dovesti do eljena cilja.
Neto zasja u njezinim oima. Neka vrst odlunosti. Jo je jednom mogla odgoditi borbu s
ocem, sve dok je ne bude mogla voditi bolje oboruana.
Margot spusti pogled, pa se prisili toboe mirno odgovoriti:
- Misli li da to smijemo zamoliti baruna, i da bi on pristao na to?
Gospodinu Hartmannu je pao kamen sa srca. Ve je oekivao sve mogue kerine prigovore.
Nestalo je njegove nesigurnosti kad je zapazio da je ostala mirna i razmiljala o tome to joj je
on rekao.
- Margot, pa zato to ne bi uinio? Posve sam siguran da e nam rado uiniti tu uslugu. Za to
u mu mnogo platiti. Znam da eli uiniti majci ivot neto lagodnijim, vrlo je dobar sin. To
bi mogao ostvariti pomou tog novca, ukoliko ga radije ne bi potroio za sebe. Posve sam
siguran da bih uspio s njim sve to dogovoriti vrlo brzo. Najvaniji je u svemu tvoj pristanak.
Margot, slae se s time, zar ne?
Margot ga pogleda, pa pripomenu tihim glasom:
- Oe, vjeruje li da je doputeno sluiti se takvim sredstvima kako bi ovjek izmamio od
sudbine sreu koju mu ona inae ne bi pruila?
Gospodin Hartmann kimne, ne slutei na to je Margot zapravo mislila.
- Dakako da je to opravdano, Margot! ovjek ne samo da smije, ve se i mora svim moguim
sredstvima boriti za svoju sreu. Dakako, sredstvima koja moe opravdati sam pred sobom.
Margot, uvi to, zagrli oca i poljubi ga. Oi joj zasjae.
- Oe, posluat u tvoj savjet. Ne smije zaboraviti da si mi ga dao.
- Zasigurno to neu zaboraviti. Pa ja elim samo tvoju sreu. Dakle, ti pristaje?
Margot ga ozbiljno pogleda.
- Da, oe, pristajem se udati za baruna Oldenaua, kako bih nosila njegovo ime i time se
pribliila svojoj srei. Dakako, ukoliko barun bude sporazuman. Ali i ja u postaviti uvjet.
- Kakav?
- elim biti prisutna tvom razgovoru s barunom Oldenauom, ali tako da on to ne sluti.
Gospodin Hartmann je bio tako sretan to je njegova ki pristala na taj prijedlog da je bio
voljan ispuniti joj svaku elju.
- Dakako da tom razgovoru moe prisustvovati. Razumijem da eli biti upuena u sve,
prije svega u to hoe li se barun obvezati da odmah nakon vjenanja razvrgnete brak.
Margot se trgne, a njezine oi zasjae odluno i borbeno.
- Da, htjela bih doista biti upuena u sve! Kad namjerava razgovarati s njim?
- im prije! Knez nestrpljivo oekuje odluku. O tome mnogo ovisi. On te iskreno ljubi, pa
eli samo najbolje za tebe.
Margot nije dijelila njegovo miljenje, ali to nije izgovorila.
- Dobro oe, odmah u te otpratiti do tvoje radne sobe, pa u se sakriti iza velikog zidnog
paravana. Potom e pozvati baruna i razgovarati s njim.
Gospodin Hartmann poljubi svoju ker i njeno je pogladi po obrazu.
- U redu! Ti si moja razumna djevojica! Raduje me to mi ne ini potekoe.
Margot mu obavije ruke oko vrata, pa ga pogleda sjajnim oima.
- Zar ne, oe, tebi je najvanija moja srea? Vanija i od tvojih elja?
Gospodin Hartmann kimne.
- Margot, to zna vrlo dobro! Ne udim ni za kakvim osobnim uspjesima. Sve to inim,
inim samo za tebe.
Margot je dobro znala da njezin otac govori istinu. Stoga je bila vrsto uvjerena da e na kraju
rtvovati svoje velike ivotne planove za njezinu sreu. Sad je ve bila posve uvjerena kako
42

GIGA

e se sve srediti na najbolji mogui nain.

Najvanije je bilo to to je sada pred sobom vidjela put koji ju je trebao odvesti do sree, iako
je za to bilo potrebno malo lukavstvo. Jedino je tako mogla nesmetano kroiti njime. Mogla je
to lukavstvo opravdati sama pred sobom, jer se radilo o njezinoj ivotnoj srei.
Najvanije je sada bilo zadobiti barunov pristanak da se oeni njome. Ukoliko to ne uini
dragovoljno, morat e ga nagovoriti na to. Ipak bi bilo bolje ako bi pristao, jer Margot mu nije
eljela otkriti svoje planove. Nije bila sigurna bi li pristao na njih.
Otac i ki krenue u radnu sobu. Ovdje se Margot paljivo sakrila iza velikog zidnog
paravana, koji je stajao ispred blagajne. Njime su eljeli prekriti taj ruan, ali vrlo koristan
komad pokustva.
Margot je iza paravana sjela na stolicu, a gospodin Hartmann je poslao po svog tajnika.
Barun Oldenau je tog prijepodneva bio u Berlinu kako bi obavio neke poslove po nalogu
gospodina Hartmanna.
U ulici Pod lipama sreo je svog biveg kolegu iz vojske, gospodina Dornaua. Ovaj ga
zaustavi i srdano pozdravi.
- Dragi Horste, kako me raduje to sam te sreo! U posljednje vrijeme tebe se niti ne vidi, a
niti se ita uje o tebi.
Barun vrlo ozbiljno pogleda gospodina Dornaua, koji je ovdje u Berlinu bio odjeven u civilno
odijelo.
- Dobro sam! Ali moram ti rei da su me prilike prisilile potraiti zaposlenje. Postao sam
tajnik nekog milijunaa. Ukoliko ti to smeta, nije potrebno da dulje razgovara sa mnom.
Gospodin Dornau se nasmijei i odmahne glavom, pa potom vrsto stisne barunovu ruku.
- Kako si se toga sjetio, Horste? Kakve veze ima nae prijateljstvo s promijenjenim prilikama
u kojima sada ivi? U mojim si oima onaj isti koji si uvijek bio. Ti si plemenit i poten
ovjek! Rekao bih da si pomalo ogoren...
Barun uzdahne.
- Ne, Herberte, nisam ogoren, ve samo oprezan. Doivio sam prije kratkog vremena da je
knez Nor-dheim... zna da je neko vrijeme ivio u naem garnizonskom gradu... odbio druiti
se sa mnom. I to stoga to sam mu rekao da radim kao tajnik.
Gospodin Dornau gurne ruku pod barunovu, pa ga povede dalje sa sobom.
- Ba je to njemu potrebno! On svoju ast vie ne moe izgubiti. Nadam se da mene ne
ubraja medu ljude kakav je taj knez. Uostalom, tog sam lijepog Edgara juer sreo u drutvu
vrlo sumnjivih dama koje su se morale diviti njegovim glupim i dosadnim alama.
Pozvao me da nekoliko veeri svog dopusta provedem s njim... u vrlo zgodnom drutvu.
Svaku veer, uz rijetke iznimke, provodi u nekom lokalu koji raspolae posebnim sobama i tu
on obiava veerati. Dakako, u drutvu dama.
Zna ve to mislim. I mi smo u najranijoj mladosti ponekad odlazili onamo. A zna i kako se
to kneevsko drutvo ponaa. Za mene i odvie razvratno. Zahvalio sam se odbio njegov
poziv: Neu poi onamo.
Barun ga je paljivo sluao.
- Zar knez odlazi u taj lokal? - Gospodin Dornau se nasmije.
- Da, ukoliko umjesto mene eli poi onamo. Poznaje taj lokal. U prvom katu nalazi se
nekoliko loa koje mogu sluiti kao sobe. Na njihovim su vratima brojevi. Knez svaku veer
dolazi u lou broj devet, pa tamo provodi raskalaene zabave.
ini se da e uskoro dobiti mnogo novaca.
Priao mi je da se zaruio dolarskom princezom. Mora to uiniti jer je potpuno propao. eli se
skupo prodati. U svakom sluaju, ivi vrlo rastrono na raun budueg tasta koji posjeduje
milijune.
Barun je te rijei sasluao s neopisivim osjeajem. Upamtio je da knez odlazi u lou broj
devet. Dobro je poznavao te loe. Bijahu jedna od druge odijeljene samo tankim zidom.
43

GIGA

Prema irokom hodniku vodila su vrata, a tekim su zavjesama bile skrivene od dvorane koja
se nalazila ispod njih. Zavjese su mogle biti navu-ene ili otvorene. Ukoliko je ovjek elio,
mogao je u tim loama biti potpuno odvojen od drugih ljudi.
Kad bi gospodin Hartmann i njegova ki samo jednom mogli oslukivati te razvratne kneeve
zabave, Margot zasigurno ne bi pristala postati kneginja Nordheim.
To je barun pomislio u sebi. I opet se u njemu rodi arka elja da stekne pravo upozoriti je to
se dogaa.
Jo je neko vrijeme razgovarao s gospodinom Dor-nauom, pa mu je obeao da e se sutra
naveer nai i zajedno ispiti bocu vina. Nakon toga se gospoda rasta-doe.
Na putu kui barun je neprekidno morao razmiljati o onome to je uo o knezu. Obuzme ga
uasan strah zbog Margot Hartmann. Nije znala to ini, ukoliko pristane na brak s knezom.
Neizmjerno ga je muilo to se to moralo dogoditi. Ali ruke su mu bile vezane. ak, ako bi je
sada i upozorio, bi li ga posluala.
Znala je da je ljubi. Nee li pomisliti da je upozorava samo stoga to je ljubomoran na kneza?
Ali ak i uz tu opasnost, Horst bi to uinio kad bi imao pravo na to.
alio je Margot. Nije mogao ne brinuti se za nju, govorei samom sebi da ona lakoumno ulazi
u taj brak zbog sjaja i poloaja u drutvu. Moda bi mirnije gledao na tu Margotinu vezu kad
bi knez bio astan i dobar ovjek. Znao je posve dobro da Margot u srcu ne osjea nita za
njega. Njezino srce se jo, po Horstovu miljenju, nije probudilo, inae ne bi dopustila da je
njezin otac tjera u taj brak. Borila bi se protiv toga.
Bijae teta za nju, jer nije znala to ini, govorio je samom sebi pun oaja.
Kad se vratio kui, ugledao je kneza i gospodina Goltzina kako upravo odlaze automobilom.
Obuzme ga bijes. Mranim je pogledom gledao za kolima. Kneza nisu pratile njegove tople i
ljubazne elje. Polagano je kroz park krenuo prema kui.
Kratko vrijeme potom pozvao ga je gospodin Hartmann. Odmah se odazvao.
Stari gospodin primio ga je u svojoj radnoj sobi. Barun nije slutio da iza paravana sjedi
Margot Har-tmann, kako bi ula kako e se odvijati razgovor izmeu oca i njega.
- Ve ste se dugo vratili, gospodine barune? - zapita gospodin Hartmann, zapoinjui
razgovor.
- Ne, gospodine Hartmann, upravo sam se vratio. Sreo sam nekog biveg druga iz vojske, pa
me neko vrijeme zadrao. Inae bih se vratio ve i ranije. Nadam se da vam nisam bio
potreban.
Gospodin Hartmann odmahne.
- Ne dragi barune, tek sam ovog trenutka elio da vas pozovem.
- To mi je drago, jer ne volim zakanjavati.
- Silno ste savjesni kad se radi o poslu.
- Samo na taj nain mogu stei vae povjerenje. Poslove koje ste eljeli da obavim izvreni su
u redu. Evo, izvolite potvrde - ree i prui ih gospodinu Hartmannu.
Ovaj ih samo na brzinu pogleda, pa ih poloi na stol.
- Dobro, dobro, hvala vam! Ali sada izvolite sjesti! Moram s vama dogovoriti neto pomalo
udno. Mogli biste meni i mojoj keri uiniti veliku uslugu.
Barun sjedne gospodinu Hartmannu nasuprot pa ga upitno pogleda.
- Bilo bi mi vrlo drago kad bih mogao uiniti neto za vas i za vau gospoicu ker.
- Dragi barune, to doista moete. Radi se o neem pomalo neugodnom, pa mi nije lako o
tome govoriti s vama. Ali to mora biti. Znate da knez Nordheim najozbiljnije misli zaprositi
moju ker?
Barun stisne zube i nakloni se.
- Priali ste mi o tome - odvrati nakon nekog vremena.
- Pa sve se to dalje razvilo - nastavi gospodin Har-tmann, ispriavi potom Horstu kakav je
uvjet postavila kneeva majka.
44

GIGA

Barun ga je sluao, a lice mu nije odavalo to se dogaa u njemu. Morao se silom susprezati
da u silnom bijesu ne poskoi i ne zamahne akom.
Kad je gospodin Hartmann zavrio sa svojom priom, nadometne pomalo oklijevajui:
- Dragi barune, vidite i sami da je ta elja kneeve majke donekle opravdana. Ni ja ne bih
htio da moja ki ima potekoa to donosi u brak najobinije graansko ime. Stoga sam voljan
izvriti njezinu elju.
Danas sam zajedno s knezom zakljuio da bi mojoj keri trebalo kupiti plemiki naslov. U tu
svrhu bilo bi potrebno da moja ki stupi u prividan brak s nekim plemiem. Ukratko, dragi
barune, pomislili smo na vas. Pitam vas stoga, biste li bili voljni sklopiti s mojom keri
prividan brak ili, bolje reeno, biste li bili voljni pred matiarem dati mojoj keri svoje ime.
Barun Oldenau poskoi. elo mu iznenada obli rumenilo. Neko je vrijeme gledao u starog
gospodina kao da nita ne razumije.
- Gospodine Hartmann! - zavikne prijetei.
Stari gospodin, kome je oigledno bilo vrlo neugodno, podigne pogled prema njemu, a zatim
mahne rukom elei ga smiriti.
- Dragi barune, molim vas, sjednite! Nisam mislio nita loe. Promislite u miru o mom
prijedlogu. Mogli biste na lak nain zaraditi pravi mali imetak. Dakako, tu uslugu ne
zahtijevam besplatno od vas.
Nudim vam 50.000 maraka... pa moda ak i vie. Za mene to nije vano. Polovicu svote
dobit ete odmah po sklapanju braka, a drugu polovicu nakon razvoda. Dakako, trebali biste
se obvezati da ete odma,h nakon sklapanja braka pristati na razvod i odrei se svih prava.
Molim vas, nemojte se odmah ljutiti! Kad ne bih imao tako veliko povjerenje u vas, nikada se
ne bih usudio obratiti se vama.
Barun Oldenau je neko vrijeme stajao kao ukoen pred gospodinom Hartmannom. Najradije
bi mu bio rekao nekoliko rijei zgraavanja zbog tog drskog prijedloga. Ali se uspio svladati.
I dok je gospodin Har-tmann nastavio govoriti, Horst pomisli u sebi:
Tako e mi se pruiti mogunost da Margot Har-tmann upozorim kakav je ovjek taj knez.
Njegovo zgraanje poe se gasiti, a u sebi osjeti elju da Margot Hartmann, pa makar samo na
kratko vrijeme, postane njegova ena. Nije znao to bi mogao oekivati od toga, ali nije smio
propustiti priliku da Margot otvori oi i ukae joj na to tko je zapravo taj knez.
Neko je vrijeme u sobi vladala tiina, a Margot u svom skrovitu zadri dah. Srce joj je kucalo
tako kao da e prsnuti. Stisnula je ruke i prekJinjala nebo da barun pristane na elju njezina
oca. Kroz fini prorez u paravanu vidjela je njegovo lice. Bijae blijedo i tuno.
Sto e Horst odgovoriti?
To joj je pitanje gorjelo u dui. Napokon je zaula da je Horst duboko uzdahnuo. Odluio se.
Ukoliko dobije na vremenu, dobit e mnogo toga, govorio je samom sebi. Proi e mjeseci
prije nego sklopi brak s Margot i ponovno se razvede. Na taj e nain stei pravo da upozori
Margot. A to pravo nije mogao dovoljno skupo platiti.
I tako je napokon odgovorio, prisilivi se da ostane miran:
- udno je to vae traenje, gospodine Hartmann! Ogoreno bih ga odbio, kad ne bih od srca
elio pomoi vama i vaoj keri. Samo ste se u jednom prevarili. Barun Oldenau ne moe
prodati svoje ime. To je ime ostalo asno i tek uz velike rtve, koje smo prije nekog vremena
pridonijeli majka i ja, nije okaljano. To ime se ne moe prodati za novac.
Ali mogu ga pokloniti... osobi za koju mislim da ga je dostojna. Tome se moji osjeaji ne
protive. Pristao bih na vau elju, ali bez ikakve naknade, ukoliko bi vaa ki bila sporazumna
s time.
Margot u svom skrovitu vrsto stisne ruke. Najradije bi Horsta zagrlila. Kako je ponosna bila
na ljubav tog ovjeka. Suze joj orosie oi.
Gorak osjeaj obuzeo je Horsta. Zar je Margot Hartmann vjerovala da je kneevski naslov
tako vaan da nije birala sredstva kako bi ga stekla? Bio je posve siguran da ne ljubi kneza.
45

GIGA

Samo izvanjski razlozi mogli su je natjerati da pristane na brak s njim. Zar nije osjeala kako
je poniavajui taj uvjet kneeve majke? Zar se njezin ponos ne buni protiv toga?
Kad bi je barem mogao osvijestiti i pomoi joj da se odupre oevoj volji! Nije se smjela u toj
mjeri pokoravati njegovim eljama. Ma to se dogodilo, morao joj je otvoriti oi. Morao joj je
protumaiti da je ispod asti za nju postati kneevom enom.
Ta Margot je inae bila draga i potena. Ne, on joj je morao pomoi da ne izgubi samu sebe.
Tako je razmiljao Horst. A glasno je izjavio:
- Pa dobro, gospodine Hartmann, ako je vaa ki suglasna, onda sam to i ja. Pripravan sam
pokloniti joj svoje ime. Uz to vam dajem asnu rije da iz toga neu traiti za sebe nikakva
prava, i da u odmah posklapanju braka pristati na razvod. Imam samo jedan uvjet.
- Molim vas, govorite! Kakav je to uvjet?
- Morate mi obeati da ete na dan sklapanja braka, ili moda, dan kasnije, vi i vaa ki biti
moji gosti. Veerat emo u lokalu koji u odabrati. Samo nas troje, bez ikakvog drugog
drutva. Morate mi obeati da nikome neete spomenuti taj na dogovor... nikome. ak ni
knezu Nordheimu, a ni gospodinu Goltzinu.
Gospodin Hartmann se nasmijei.
- Ovaj va zahtjev lako emo ispuniti. Zar toliko elite da nas poastite kao svoje goste?
Barun se nakloni.
- Da, i to iz posve odreenih razloga, koje vam mogu odati tek na samoj veeri. Dajem vam
svoju rije da pri tom mislim samo na dobrobit vae keri. Gospodine Hartmann, duan sam
vam zahvalnost. Primili ste me u svoju kuu i olakali mi posao. Cijenim vas i vau gospoicu
ker. Uz to se doista trudim da vas zadovoljim.
Stari gospodin mu prui ruku.
- Dragi barune, ne mogu razumjeti zato u svom poloaju tako olako odbijate 50.000 maraka,
iako bi vam novac vrlo dobro doao. Vai pogledi na svijet se doista razlikuju od mojih. Za
mene je posao posao. Za dobru robu moe se dobiti dobar novac. Ovdje je roba vae ime.
Nemojte i opet mrtiti elo. Rekao sam da bih to ja uinio. Kad bih dopustio da me toliko toga
sputava, ne bih postao tako bogat ovjek. Uvijek sam se odmah odluio, kad sam mogao neto
zaraditi. Nikada pri tom nisam bio nepoten, ali ipak nisam nepotrebno razmiljao.
Ali, iako vas ne razumijem, jer mi nije jasno kako ovjek moe odbiti toliko novaca, jer sam
rekao da sam voljan platiti i vie od 50.000 maraka, ipak vam se divim... i to silno! Iako sam
vas cijenio ve i dosad, sad vas cijenim jo i vie. Nadam se da e mi se pruiti prilika da vam
jednom na neki drugi nain dokaem svoju zahvalnost.
- Gospodine Hartmann, nikakva zahvalnost nije potrebna. Moja je odluka zapravo plod moje
vlastite elje. Htio bih vaoj gospoici keri uiniti veliku uslugu, pokloniti joj neto to je za
mene najdragocjenije to posjedujem.
Gospodin Hartmann nije u tim rijeima vidio nita uznemiravajue. Nije slutio da Horst
namjerava njegovoj keri uiniti posve drugu uslugu negoli je on oekivao od njega.
- Dragi barune, u svakom sluaju, zahvaljujem vam od srca! Dopustit ete mi da odmah
poduzmem potrebne korake, kako bih sve to pokrenuo. Ne bih htio uzalud gubiti vrijeme.
- Dakako, uinite to! Molim vas samo da mi vaa ki prije toga potvrdi kako doista eli
sklopiti taj prividan brak.
- To moemo uiniti odmah. Molim vas, poite u salon. Pozvat u svoju kr i obavijestiti je o
ishodu naeg razgovora. Ona e vam takoer zahvaliti.
Horst se nakloni i izae u salon. Postavio se uz prozor i pritisnuo toplo elo na staklo. U
njemu je bjesnila oluja koju nije mogao smiriti. Nije vie ni sam znao je li bilo pametno to je
pristao na taj prividan brak. Nije li moda ba time uklonio zapreku koja bi mogla sprijeiti
brak kneza i Margot Hartmann? Ali ne bude li joj on dao svoje ime, sigurno e to uiniti netko
drugi. Onda je bilo bolje da on pristane na to. Tim vie to e time stei pravo da je pokua
obraniti od onoga to je namjeravala uiniti.
46

GIGA

Sjeti se toga da Margot ve odavno zna za njegovu ljubav. Ali zar je za nju bila vana ljubav
ovjeka koji je nije mogao uzdii do onih visina do kojih je eljela doprijeti?
Ipak je morala imati veliko povjerenje u njega, jer se usudila potpuno mu se prepustiti. Sto
onda ako on nakon vjenanja ne bi pristao na razvod?
Uspravio se teko uzdahnuvi, pa odmahne rukom. Kakve su to lude misli bile? Znao je da ne
smije zadrati Margot kraj sebe, ma koliko je ljubio.
Ne, ono to je obeao to je morao i uiniti. Uz to, Horst doista nije bio ovjek koji bi pokuao
zadrati kraj sebe enu protiv njezine volje.
U jedno je ipak bio potpuno siguran. Pokazat e joj u pravom svjetlu ovjeka kome se htjela
predati.
Da, ona i njezin otac morali su upoznati kneza takvog kakvog ga je on poznavao. Ukoliko
Margot, i nakon to sazna, jo uvijek bude eljela postati knegi-njom, tad nije zavrijedila nita
bolje.
Horst je gledao pred sebe, ne zapaajui nita. Znao je posve dobro da on nita ne bi dobio
time kad bi Margot pokazao tko je knez, a ona odustala od tog braka. Ali nije to ni htio. elio
joj je pomoi, kako ne bi slijepa upala u tu neizmjernu nesreu.
Trgnuo se iz razmiljanja kad su se vrata otvorila. Gospodin Hartmann zamolio ga je neka
ponovno ue u njegovu radnu sobu.
Sad je barun Oldenau tu zatekao i Margot. Stajala je pred njim promatrajui ga sjajnim oima.
Brzo mu je prila.
- Otac mi je rekao to biste uinili za mene, gospodine barune. Hvala vam! - rekla je, a glas
joj je lagano zadrhtao.
Horst je pogleda vrlo ozbiljno.
- Gospoice, poznato vam je to me natjeralo na to da vam pomognem - odvrati znaajno.
Margot nije pred njim spustila pogled, ve ga je razdragana gledala.
- Znam, i stoga ne oklijevam prihvatiti vau pomo. Radi se o mojoj srei.
Horst problijedi. Kako je mogla biti tako okrutna? Morala je znati kako mu je teko to uiniti
za nju. Pogleda arkim pogledom u nju, pa ree:
- Nadam se da se doista radi o vaoj srei. - Margot uzdahne.
- Zasigurno se radi o mojoj srei... ali to ete razumjeti istom kasnije - odvrati mu tiho.
Horst nije razumio njezine rijei, a ni njezin pogled. Ali nije mogao dulje razmiljati o tome,
jer se gospodin Hartmann, umijeao u razgovor, elei dogovoriti mnoge pojedinsoti.
I tako su odluili da e barun i Margot, im prije to bude mogue, sklopiti prividan brak a
odmah potom razvesti se.

47

GIGA

IX
Gospodin Hartmann obavijestio je kneza o tome da su njegova ki i barun Oldenau pristali na
to da sklope prividan brak. Uz to mu je rekao i to da je barun Oldenau najodlunije odbio da
to uini za novac.
Knez je bio zadovoljan. Ipak nikako nije mogao shvatiti kako je barun mogao odbiti toliko
novaca.
Oldenau ovako i onako vie ne pripada otmjenom drutvu, pomislio je. Dakle, zato ne bi
primio taj novac? Kako glupo od njega! Ali to se ticalo samo baruna, a najvanije je ipak bilo
to je pristao na taj prijedlog.
Time je za kneza ovo pitanje bilo okonano.
Gospodin Hartmann je poeo na brzinu s pripremama za planirano prividno vjenanje.
Dakako, sve se to dogaalo u tiini. Gospodin plemeniti Goltzin pomagao mu je u svemu, pa
je ve sada pronaao odvjetnika koji je imao mnogo iskustva u pogledu razvoda. I taj je
odvjetnik odmah pokazao veliko zanimanje za ovaj sluaj, vjerujui da e mnogo zaraditi.
Knez Edgar drao se prividno po strani od svega toga. elio se pojaviti tek po obavljenom
razvodu. U
meuvremenu je vrlo dobro ivio na raun svog budueg tasta. Gospodin plemeniti Goltzin
uspio je naime od gospodina Hartmanna dobiti znaajnu svotu novaca, kao predujam na
budui miraz, kako bi knez mogao dostojno ivjeti do svog vjenanja s barunicom Oldenau.
Svojim vjerovnicima obeao je vratiti novac, im sklopi brak s nasljednicom milijuna, pa je
sve to vrijeme ivio raskono i vrlo raskalaeno.
Barun Oldenau saznao je, oprezno se raspitavi, da je knez jo uvijek odlazio gotovo svaku
veer s prijateljima i lakim enama u spomenuti lokal gdje su banili. Uvijek su odlazili u
lou broj devet.
Izmeu Margot i Horsta postojala je neka udna veza. Viali su se svakodnevno, kao i dosad,
ali razgovarali su samo najpotrebnije, izbjegavajui pri tom da se pogledaju. Netko tko bi ovo
dvoje paljivije promatrao nego to je to gospodin Hartmann, moda bi zapazio kako ovo
dvoje mladih ljudi mui neki nemir. Ali stari gospodin je sada razmiljao o posve drugim
stvarima.
Margot je esto razmiljala zato je Horst kao jedini uvjet traio da ona i otac budu njegovi
gosti na veeri.
Nije mogla to objasniti samoj sebi.
Margot uope vie nije mislila na kneza. Oekivala je sa silnim uzbuenjem dan kad e po
zakonu postati ena baruna Oldenaua. Jo ju je samo nekoliko dana dijelilo od tog dogaaja.
Znala je posve dobro da e joj biti potrebna sva njezina snaga da svoju ugroenu sreu dovede
u sigurnu luku. Ipak je bila uvjerena da e joj to uspjeti, jer je znala da je Horst ljubi. A to joj
je davalo osjeaj ogromne sigurnosti.
Znala je i to da Horst neizmjerno pati to e joj ba on utrti put do toga da postane kneginja
Nordheim. Kad bi ponekad ugledala njegovo blijedo, tuno lice, najradije bi poskoila i prila
mu, pa ga pogladila po obrazu elei ga utjeiti. Ali je znala da to ne smije uiniti.
Iz dana u dan njezina ljubav prema Horstu postajala je sve dublja i snanija. Ni za to na
svijetu ne bi svoju ruku poklonila nekom drugom ovjeku.
Obuzme je topao osjeaj zahvalnosti prema sudbini koja je odredila da njezin otac odabere
ba baruna Ol-denaua za njezina prividna mua.
Znala je posve dobro kako bi mogla Horstu vratiti spokoj i mir kad bi mu odala zato je
pristala udati se za njega. Ali se plaila njegove odve velike savjesnosti i potenja.
Zasigurno bi Horst traio od nje da sve iskreno prizna ocu, a time bi moda ugrozio njezin
plan. Ne, ni njezin otac nije smio imati razloga da se ljuti na baruna. Stoga ga i nije uputila u
to to je namjeravala uiniti. Nita nije smio slutiti do onog trenutka kad od nje bude saznao
pravu istinu.
48

GIGA

Zalila ga je to je zbog nje morao patiti nekoliko tjedana. Ali je znala i to da e mu tu bol
moi tisuu puta nadoknaditi i nagraditi ga za sve to je prepatio.
I tako je napokon svanuo dan kad se pred matiarom trebalo odrati vjenanje baruna
Oldenaua i Mar-got Hartmann. Nitko nije znao za to osim njih samih.
Nisu u to uputili ak ni domaicu. Sve su se pripreme obavile u najveoj tiini. Ta svadba nije
smjela izazvati niiju pozornost.
Svjedoci na vjenanju bili su gospodin plemeniti Goltzin i gospodin Hartmann.
Knez je, dakako, od gospodina Goltzina bio upoznat sa svim pojedinostima, pa je znao i to
gdje e se odrati vjenanje.
Tog je jutra Horst ekao na Margot i njezina oca dolje u velikoj primaoj sobi. Automobil je
ve stajao pred vratima. S gospodinom Goltzinom trebali su se sastati u matinom uredu.
Margot je bila vrlo blijeda, kad je u skromnoj haljini u oevoj pratnji ula u salon u kojem ih
je Horst oekivao. I gospodin Hartmann je bio pomalo uzbuen.
- jeste li spremni, dragi barune? - zapita. Horst se lagano nakloni.
- Izvolite raspolagati sa mnom - rekao je i vrlo ozbiljno pogledao Margot.
Jo mu se nikada nije inila tako draesnom, kao tog trenutka. Kad ga je pogledala, prestraio
se do dna due stoje taj njezin pogled odavao neizmjernu sreu.
Sto to znai? Zato ga je tako gledala?
Nije vie imao vremena razmiljati o tome. Gospodin Hartmann ih je pourivao. Krenue do
automobila.
Nitko u vili Hartmann nije slutio zato su otac i ki u pratnji baruna Oldenaua napustili kuu.
U automobilu nisu progovorili ni jednu jedinu rije.
Gospodin Hartmann je u dui ipak osjeao stanovitu uznemirenost zbog svega toga. Nije elio
priznati samom sebi da se taj prividan brak protivi njegovim osjeajima.
Nikada u ivotu ne bi pristao sudjelovati u toj komediji da nije toliko zagrizao u misao da mu
ki postane kneginja Nordheim. Zbog toga vie nije mogao donositi razumne odluke.
Gospodin plemeniti Goltzin ga je u posljednje vrijeme neprekidno uvjeravao kako je taj
prividan brak
neto posve uobiajeno. A ni barun Oldenau nije se tome protivio. Margot je takoer dala svoj
pristanak.
Sve se odvijalo u najboljem redu... ali ipak! Ne, stari se gospodin doista nije ugodno osjeao
pri tome.
Horst i Margot utonuli su u misli. Barunovo je lice bilo kao okamenjeno. Nije pokazivao to
osjea u sebi. Margot, pak, drhtala je od uzbuenja.
I tako stigoe do matinog ureda.
Tu ih je ve ekao plemeniti Goltzin. Odmah je poeo priati vrlo ivahno i veselo.
Sve se odigralo lako i brzo. Gospodin Goltzin i gospodin Hartmann stupili su zajedno s
mladim parom pred matiara. Barun Oldenau i Margot su se za vrijeme sveana ina drali
vrlo ozbiljno. Oboje bijahu napadno blijedi. Nisu se usudili gledati jedno u drugo.
Margot je nakon obavljene ceremonije mirnom rukom odluno napisala svoje novo ime u
matinu knjigu, kao da je eljela sauvati ga zauvijek.
Nekoliko minuta kasnije sve je bilo obavljeno. Margot Hartmann postala je barunica Oldenau.
Gospodin plemeniti Goltzin se odmah potom oprostio od njih pred matinim uredom. elio se
odvesti do kneza i donijeti mu vijest da se Margot Hartmann odsad preziva Margot barunica
Oldenau.
Njih troje vratie se natrag u vilu Hartmann.
Kad su stigli onamo, Horst zamoli gospodina Hartmanna za razgovor. Stari ga gospodin
pozove u svoju radnu sobu.
Tu je ponudio Horstu da sjedne, pa se smjestio na stolici nasuprot njemu.
- Dragi barune, drago mi je to vam jo jednom mogu zahvaliti od srca to ste bili pripravni
49

GIGA

mojoj keri izii u susret i ukloniti zapreku zbog koje se ne bi mogla udati za kneza
Nordheima.
Barun ga pogleda udnim pogledom.
- Pristavi na vau elju, nisam namjeravao ukloniti tu zapreku s puta vae keri. Htio sam joj
samo uiniti uslugu.
Gospodin Hartmann se nasmijei, pa slegne ramenima.
- U biti je to isto, dragi barune!
- Nije, gospodine Hartmann! Ali ostavimo to, molim vas! Zamolio sam vas za taj razgovor
kako bih vam predao svoj otkaz. Dopustite mi da jo danas napustim vau kuu.
Stari ga gospodin prestraeno pogleda.
- Dragi barune, zato to? Horst se uspravi.
- Stoga to to promijenjene prilike zahtijevaju. Nije mogue da dulje ostanem u vaoj kui
zbog udnog poloaja koji zauzimam prema vaoj keri. U tako udnim okolnostima treba
postupati vrlo paljivo.
Gospodin Hartmann uzbueno prijee rukom preko ela.
- Dragi barune, na to dakako nisam mislio! Zar to ne bismo mogli izbjei?
- To je potpuno nemogue!
- Kako mi je to neugodno! U prvom redu stoga to ne znam kako u bez vas, a potom... zbog
toga ete izgubiti svoje zaposlenje. Do avola, to mi je vrlo, vrlo neugodno!
- Raduje me to ste zadovoljni mojim radom, gospodine Hartmann! Ali, na alost, tu nita ne
moemo uiniti. U interesu je vae keri da jo danas odem odavde. Ne smijemo se vie
sastajati dok se ne razvedemo.
Gospodin Hartmann poskoi, pa poe uzbueno hodati po sobi.
- Kako je sve to zamreno! Niti ne pomiljam na to da prihvatim va otkaz! Zar ne znate
moda ipak neki nain na koji bismo to mogli izbjei?
- Ne, doista ga ne znam.
- A to ste namjeravali uiniti cijelo vrijeme? Unaprijed ste nali da ete morati napustiti svoj
posao, a ipak ste pristali uiniti nam tu uslugu? - zapita stari gospodin, zaustavivi se ispred
Horsta.
- Da, znao sam to cijelo vrijeme.
- Barune, moram priznati, uope vas ne razumijem. To ste mi morali ranije rei. U tom bi mi
sluaju gospodin Goltzin pronaao nekog drugog plemia, koji bi pristao na prividan brak s
mojom keri.
Horst odluno pogleda starog gospodina.
- Zar biste to doista uinili? Zar biste vezali, makar samo prividno, svoju ker s ovjekom
koga bi odabrao gospodin Goltzin? Ne vjerujem da niste uvidjeli kakav je ovjek taj plemeniti
Goltzin. Doista nije besprijekoran.
Doveo bi vam ovjeka koji bi svoje ime prodao za mnogo novaca. Vjerojatno stoga to to ime
uope vie nita ne vrijedi. I s takvim ovjekom biste povezali svoju ker, pa makar samo na
kratko vrijeme? Samo stoga da biste omoguili njezinu vezu s knezom?
Gospodin Hartmann ga uznemireno pogleda.
- Barune, doista znate postavljati neugodna pitanja. Pocrvenjet u zbog njih poput nekog
kolarca uhvaenog pri nekom nestaluku. Ali imate pravo. Sve ovo mi ionako nije drago. Ali
to ovjek sve ne ini za sreu svog djeteta.
- Zar doista vjerujete da e za vau ker biti srea ako se uda za kneza Nordheima? - zapita
barun vrlo ozbiljno.
- Dakako! - odvrati brzo gospodin Hartmann, vr-* sto uvjeren u to. - Inae ne bih poduzeo
sve da omoguim ostvarenje te veze. Moja e ki postati otmjena dama. Primat e je na dvoru,
i tamo e sve druge zasjeniti svojom ljepotom. Doista to moe. elim da se popne na sam vrh.
Ja, radniki sin, elim svojoj Mar-got pomoi da stekne kneevsku krunu. Zar ne razumijete
50

GIGA

koliko e to usreiti nju i mene?

- Ne, gospodine Hartmann, ja to ne razumijem. Moda nas dvojica imamo druge poglede na
sreu.
Gospodin Hartmann kimne.
- Najvjerojatnije! Ali sad mi recite, zar doista ne bismo mogli uiniti neto da ne morate
napustiti svoj posao?
- Gospodine Hartmann, to neemo moi izbjei.
- Zaista ve danas elite napustiti moju kuu? - uzbudi se stari gospodin.
- Da, molim vas da mi to dopustite!
- A to namjeravate raditi?
- To jo ne znam. Morat u pronai neko drugo zaposlenje.
- Hoete li mi barem dopustiti da vam pomognem pri tom? Ili bi se i to sukobilo s tim vaim
osjeajem asti? Vi... vi... Ne znam, to bih vam jo trebao rei. Moram priznati da vas odista
ne razumijem.
Horst kimne.
- Bio bih vam vrlo zahvalan kad biste me nekome mogli preporuiti. Moda bih mogao dobiti
posao dopisnika kod savjetnika Preisa. Obeao mi je to.
- Razgovarat u sa savjetnikom. Mogao bi pronai i bolji posao za vas. Moram priznati da mi
nije drago to ete me napustiti... zavolio sam vas. Vi ste predivan momak! Oprostite mi na
tim rijeima, koje vjerojatno nisu vrlo otmjene. Ali nisam se sjetio drugih.
U svakom sluaju, neu vas isputati iz vida. Moram se pobrinuti za to da zbog mene ne trpite
preveliku tetu. Kao to rekoh, nisam slutio da bih vas zbog svega toga mogao izgubiti.- Ali i
sam uviam da mi nee uspjeti zadrati vas kod sebe.
- Ne, gospodine Hartmann! Ne smijem dopustiti da me zadrite - odvrati Horst, koji je dobro
znao da bi daljnji boravak u toj kui, pod ovim uvjetima, predstavljao za njega neopisivu
muku.
Gospodin Hartmann se jo jednom raspita:
- Doista ve danas namjeravate otii?
- Da, ako mi to dopustite.
- Ako ba mora biti, doputam vam!
- Hvala vam! A sad vas molim jo neto! Obeali ste mi da ete vi i vaa ki veeras biti moji
gosti. Smijem li vas zamoliti da mi poklonite dananju veer? Znam da danas niste drugdje
dogovoreni.
Gospodin Hartmann kimne:
- Dobro, prihvaam va poziv.
- Hvala vam! Dopustite mi da veeras doem po vas iznajmljenim automobilom.
- Pa moemo poi mojim kolima.
- Iz odreenih razloga to ne bih htio. Kasnije u vam sve objasniti.
- Kako god elite. Ne mogu vas sprijeiti u tome, ako elite potroiti toliko novaca. Vi ste
doista udan svat, gospodine barune!
- Gospodine Hartmann, bolje ete me razumjeti kad veerate sa mnom. Dakle, doi u po vas
oko devet sati.
- Dobro ekat emo vas.
- Doputate li mi da se oprostim od vae keri?
- Dakako, ali mene ispriajte, jer moram po hitnom poslu krenuti u Berlin. Najavite se mojoj
keri.
Nadam se da u vas jo zatei kad se vratim. Pa morate spremiti svoje stvari.
- Za to e mi biti potrebno jo neko vrijeme.
- Dobro, dakle do vienja! A veeras emo za vrijeme veere dogovoriti sve daljnje. Do
vienja, dragi barune!
51

GIGA

Gospodin Hartmann se brzo udalji. Nekoliko minuta kasnije odvezao se.

Nije se dobro osjeao u svojoj koi. Boljelo ga je to ga je barun namjeravao napustiti.
Zavolio je tog marljivog, sposobnog ovjeka. Neprekidno je morao misliti i na njegovo
pitanje: hoe li Margot doista postati sretna kao kneginja Nordheim?
I prvi put je poeo ozbiljno razmiljati o tome je li za Margot predstavljalo pravu sreu da ude
u najvie krugove plemstva.
Barun Oldenau je, po odlasku gospodina Hartma-nna, krenuo u svoje sobe.
Upravo je htio pozvoniti i pozvati slugu pa ga zamoliti neka ga najavi kod Margot, kad je
zauo kucanje na vratima.
Na njegov poziv pojavio se sluga.
- Gospoica moli gospodina neka doe u njezin salon.
Horst se trgne.
- Odmah u doi.
Nekoliko minuta kasnije stajao je pred Margot.
Margot je znala da e njezin otac dulje vrijeme boraviti izvan kue, a da je i domaica izala
kako bi neto kupila. Tako je mogla biti sigurna da ih nitko nee smetati. Htjela je iskoristiti
priliku da pokua iskovati i svoju sreu.
Stajala je pomalo, bespomono i zbunjeno pred Horstom, pa je pokazala na stolicu.
- Barune, zamolila sam vas da doete do mene stoga to znam da moj otac nije kod kue.
Moram neto dogovoriti s vama.
Horst se nakloni, pa sjedne, jer ga je zanimalo to mu je Margot eljela rei. Njegovo lice
bijae posve mirno ne odavajui koliko je bio uzbuen.
- Mogu zamisliti, gospoice, zato ste me pozvali ovamo. Oprostite, krivo sam se izrazio!
Mogu zamisliti to gospoda barunica eli od mene. Vjerojatno me zamoliti da jo danas
napustim kuu vaeg oca. Potpuno je nemogue da zbog izmijenjenih prilika i nadalje ivimo
pod istim krovom. Uvjeravam vas da me ne morate zamoliti za to. Ve sam malko prije
zatraio od vaeg oca da prihvati moj otkaz i on je pristao na to. Za nekoliko sati napustit u
vilu Hartmann, pa sam vas upravo elio zamoliti da mi dopustite oprostiti se od vas.
Margot je smrtno problijedjela.
- Zar namjeravate otii? Horst kimne.
- Vjerojatno i niste oekivali nita drugo? Zar ne, pozvali ste me zato da bi mi to saopili?
Margot vrlo odluno odmahne glavom.
- Ne, gospodine barune, zamolila sam vas da doete ovamo zbog... zbog toga da vam jo
jednom zahvalim to ste pristali na molbu mog oca. Sto ste mi poklonili svoje ime.
Horst je udno pogleda. Gorki smijeak obigra mu oko usana.
- Doista nije potrebno da mi zahvaljujete. Zapravo bih ja trebao zahvaliti vama to ste mi
poklonili svoje povjerenje. Bilo je doista pomalo lakomisleno od vas da se tako potpuno
predate u moje ruke. Ne mislite li to i vi? Vrlo vam je dobro poznato da vas ljubim. A to bi
se dogodilo kad sada ne bih pristao da vam vratim vau slobodu?
Margot zatvori oi i nasloni se na naslon svoje stolice, problijedivi od silna uzbuenja. Horst
ju je promatrao plamteim pogledom, pa je potom brzo nastavio:
- Ne, ne... molim vas, nemojte se prestraiti! Nisam to tako mislio.
Margot opet otvori oi, pa ga paljivo pogleda.
- Ne, sigurna sam da nisam bila lakomislena. Znam da ste astan ovjek, i da vam je vae
obeanje sveto. Obvezali ste se da ete mi vratiti slobodu. Barune, ipak vas moram upozoriti
na to da ste zapravo vi bili lakomisleni!
Horst je iznenaeno pogleda.
-Ja?
Margot se uspravi na stolici.
- Da, ba vi! Oenili ste se sa mnom, ne poduzevi nikakve mjere opreza. Zar vam nije jasno
52

GIGA

da se ja nisam obvezala vratiti vam slobodu?

Na Horstovu se licu vidjelo da je silno uzbuen.
- Zato se tako okrutno alite sa mnom? Zar sam to zavrijedio?
Margot je brzo ustala, pa je sada ponosno uspravlje-na stala pred Horsta.
- Barune, ne alim se! Pozvala sam vas samo zato da bih vam rekla kako neu poduzeti ba
nita u pogledu naeg razvoda. Neu se potruditi da ga ostvarim. Ukoliko elite ponovno stei
svoju slobodu i postati nevezan kao ranije, morat ete sami zatraiti razvod.
Sad i Horst poskoi, pa je pogleda kao da nita ne razumije.
- Sto to znai?
Drhtaj proe Margotinim vitkim tijelom. Iznenada kao da je klonula, pa je sada stajala pred
njim dirljiva u svojoj bespomonosti.
Jo ga jednom pogleda, pa poe govoriti tihim glasom:
- To znai da nikada nisam imala namjeru razvesti se od vas i postati kneginja Nordheim. Ne
ljubim tog kneza, ak ga ni ne cijenim. Ranije, dok -vas jo nisam poznavala, moda bi mom
ocu uspjelo, jer je to toliko elio, ali sada...
Prije nekog vremena odali ste mi da me ljubite... ali odmah ste pobjegli i niste doekali moj
odgovor. Pa dobro, onda u vam ga dati sada. Ljubim vas svim svojim srcem, pa sam
neizmjerno sretna to i vi ljubite mene.
Horst ju je sluao drui od radosti. Sad se nagnuo prema njoj i pogledao joj u lice, kao da ne
moe jo uvijek potpuno shvatiti to mu je govorila.
- Margot, Margot, je li to istina? Ili se moda samo okrutno poigravate sa mnom?
Margotine se oi ovlaie, pa mu odvrati jedva ujnim glasom:
- Nisam mogla mirno gledati kako moja srea propada, pa sam odluila neto poduzeti. Samo
stoga sam pristala da se udam za Vas. A sada je na vama da odredite hou li zauvijek ostati
barunica Oldenau. Za svu vjenost?
Horstu se priini kao da ga je zapljusnuo val sree. Prui ruke i privue Margot u zagrljaj.
- Margot, ljubljena moja! Sada se moe dogoditi to hoe. Nikada ti vie neu vratiti slobodu!
To je zaviknuo lud od sree, pa je pritisnuo svoje usne na njezine. Stajali su tako u vruem
zagrljaju, kao da se nikada vie nee razdvojiti. Predivna pjesma ivota zazvuala je sada
poput zvuka orgulja i zvonjave zvona.
Dugo su stajali tako zagrljeni, izmjenjujui poljupce. Zaboravili su sve oko sebe.
Napokon se Margot odmaknula od Horsta. Poru-menjela je i kao da se probudila iz sna.
Pogleda, plaho se smijeei, svog ljubljenog Horsta.
- Ljubavi moja, jo nisu nestale sve sjene koje prekrivaju nau sreu. Sad nam jo predstoji
borba s mojim ocem.
Horstove oi zasjae pobjedonosno. Bio je posve siguran da e u toj borbi pobijediti.
- Najvanije je da se nas dvoje ljubimo. vrsto smo odluili da se neemo razvesti, zar ne,
Margot? Na sreu sam dao svoju asnu rije samo u tom smislu da u odmah nakon vjenanja
pristati na razvod, a da u taj razvod i zatraiti. Ljubavi moja jo mi se uvijek ini kao da
sanjam i jedva mogu vjerovati da eli ostati moja zauvijek... moja ljubljena ena. Zna li
uope koliko te ljubim?
Margot pritisne obraz na njegov.
- Da, Horste, znam to vrlo dobro. Ne mogu ti rei koliko sam te alila u posljednje vrijeme,
jer sam pred tobom morala odigrati tu komediju, ali nita drugo nisam mogla initi. Djelovao
si tako tuno i nesretno. Najradije bih te neprekidno bila tjeila i milovala. Reci mi, zar nisi
mogao u mojim oima proitati ono to osjeam za tebe?
Horst je oduevljeno pogleda.
- Jutros, prije negoli smo se odvezli u matini ured, na trenutak me prestraio sjaj u tvojim
oima. Ali se nisam usudio povjerovati u to da sam u tvojim oima otkrio ljubav.
Margot ga veselo pogleda.
53

GIGA

- A ja se nisam usudila odati ti to namjeravam uiniti. Ti si tako ispravan i poten ovjek.

Vjerovala sam da bi ocu sve odao jer ga ne bi htio prevariti.
Horst je opet poljubi, dugo i toplo. Potom joj odgovori:
- Moda bih to zaista uinio. U svakom sluaju, bilo je vrlo pametno od tebe to me nisi
uputila u svoje namjere. Tako je barem pred tvojim ocem moja savjest ista. Moi u se
laganije boriti za svoju sreu, jer nisam kriv u njegovim oima.
Milo moje, jednoga trenutka sam, usprkos tome to sam tako poten kao to ti to govori, ipak
pao u iskuenje da te zadrim kraj sebe ma to se dogodilo. Da ti ne vratim slobodu. Znam da
te knez nije dostojan. Posve sigurno bi te unesreio. Dobro poznajem tog bijednika.
Margot ga iznenaeno pogleda.
- A ipak si mi poklonio svoje ime kako bi maknuo zapreku koja je stajala na mom putu?
- Ne, Margot, nisam to uinio zbog toga! - odmahne Horst glavom. - Moram ti neto priznati.
Sjea li se da sam i ja postavio uvjet prije negoli sam pristao na brak s tobom?
- Da, dobro se toga sjeam. Htio si oca i mene pozvati na veeru.
- Tako je! Malko prije razgovarao sam s tvojim ocem i dogovorio da ete veeras biti moji
gosti. Bio sam uvjeren da e ta veera ujedno znaiti i rastanak s tobom. Ali znao sam vrlo
dobro i to, da nakon te veere vie nee neupozorena uletjeti u brak s tim finim knezom.
Margot nije znala kako protujnaiti njegove rijei.
- Kako to misli?
Tad joj Horst sve ispria pa nastavi:
- Vidi li, ljubavi moja, samo stoga da bih stekao pravo upozoriti te, pristao sam na vau
elju. Umalo da to nisam uinio ve i bez toga, jer sam se strano plaio za tebe. A moda
sam sve uinio i stoga to sam govorio samom sebi da je najvanije dobiti na vremenu, pa e
se moda ipak moi neto uiniti.
Dakako, u sebi sam elio i to da barem na kratko vrijeme, pa makar samo prividno, nosi
moje ime. Da te na trenutak mogu nazvati svojom. Sve je to probudilo u meni neki gorkosladak osjeaj.
Zna da je moje ime ono najdragocjenije to posjedujem. Moje staro asno ime. Usprkos
svemu, bio sam sretan to sam ti ga mogao darovati.
Margot mu poloi ruke oko vrata.
- Moj ljubljeni muu - ree toplo i meko. Horst je vrsto privine uza se, kao da je nikada vie
nee pustiti.
- A ti si moja slatka ena! Kako je mogue da iznenada doivljavam takvu sreu? Reci mi,
ljubljena moja, jesi li i ti tako sretna?
Margot ga toplo poljubi na usne.
- Beskrajno sam sretna to me ljubi. A posve sam sigurna i u to, da e se moj otac napokon
pomiriti sa svime to se dogodilo. Uvidjet e da samo uz tebe mogu biti sretna. Pomirit e se s
neizbjenim. Ve sam stvorila plan kako emo uspjeti dobiti njegov pristanak. Na sreu, otac
te doista cijeni, a posve sam sigurna da nije rado prihvatio tvoj otkaz.
Horst to potvrdi:
- Ima pravo, zaista nije. Bio je silno uzbuen to sam namjeravao otii.
- Pa dobro! Kad si mi malko ranije priao o kneevu raskalaenom ivotu i o tome na kakav
si me nain elio upozoriti da ga se uvam, iznenada mi je jedna misao prola glavom poput
munje. Ta veera mora se odrati u svakom sluaju!
Moramo oca odvesti u onaj lokal. Tamo mora uti to knez radi, pa e ga time upozoriti na
ono na to si zapravo elio upozoriti mene. To e mu otvoriti oi. Shvatit e tko je taj knez.
Ali prije toga mu ne smijemo odati da se ne namjeravamo razvesti. Moramo postupati poput
pravih diplomata. Jo mu ne smijemo odati da se ljubimo. Otac mora prvo saznati kakav je
ovjek taj njegov ljubljeni knez. Tek potom u se poeti boriti za nau sreu. Ne misli li da
e to biti najpametnije?
54

GIGA

Kad je Horst kimnuo, Margot nastavi:

- Ljubljeni, ne zabrinjavaj se odvie, posve sam sigurna da e sve dobro zavriti. Pa i otac u
biti ne eli nita drugo do moje sree. A kad bude uvidio da je mogu nai samo pokraj tebe
spoznat e da je traio za mene sreu na krivoj strani. Svakako e nam dati svoj blagoslov.
- Margot nadam se da se ne vara. Dakle, to bi zapravo htjela da sada inim?
Prije negoli mu je odgovorila, oni se jo jednom vrsto zagrlie. Potom Margot izjavi nestano
se smijeei:
- Dakle, tajnik mog oca odluio je otkazati svoj posao, pa e morati napustiti nau kuu,
onako kao to je rekao mom ocu.
Ocu tajnik vie nee biti potreban. Dobit e zeta koji e ga moi odgajati. Zar to nije sjajno?
Veeras e doi po nas u iznajmljenom automobilu. To je zato da nitko pred lokalom ne bi
vidio naa
kola. Naruio si lou broj osam, onu pokraj kneeve, zar ne?
- Tako je, Margot! Margot zadovoljno kimne.
- Dakle, tamo emo veerati, a ti e, ljubljeni moj, sjediti posve slubeno i vrlo suzdrano
pokraj svoje Margot. Sve dalje preputam tebi i sudbini. Nadam se da e nam biti sklona. Ono
to e se kasnije dogoditi, ovisit e o okolnostima.
Horst poe mirno objanjavati:
- Vjerujem da emo ve nakon veere moi tvom ocu priznati istinu. Zaista ga ne bih elio
varati dulje negoli je to potrebno.
Margot ga i opet vragoljasto pogleda.
- Horste, nemoj mi rei da te mui grinja savjesti? Horst je njeno poljubi.
- Ne mui me. Jer kad te pogledam, moram priznati samom sebi da bih, samo stoga da te
zadrim uza se, mogao uiniti i stvari zbog kojih bi me trebala zaista gristi savjest.
Margot duboko uzdahne.
- Bolje da to ne bude potrebno. Posve sam sigurna da bi postao nesretan ovjek, kad bi ti se
to dogodilo. A htjela bih da kraj mene uvijek bude sretan. Najdrai, mislim da e sada
morati otii. Ne bi bilo dobro da nas otac zatekne ovdje zajedno. Moram se prvo malko
sabrati i smiriti.
Horst je pogleda s toplom molbom u oima.
- Zar me alje od sebe? Pa tvoj se otac nee tako brzo vratiti. Dopusti mi da ostanem jo
malo! Moramo toliko toga rei jedno drugome.
Margot nije bilo teko nagovoriti da ispuni njegovu molbu. Sjedili su zajedno toplo zagrljeni.
Izmjenjivali su slatke, luckaste rijei koje su ipak svim zaljubljenima tako neizmjerno vane.
Ali Margot se ipak sjetila jo neega vrlo vanog.
- A to e tvoja majka rei na sve to? Jesi li joj odao da e jutros sklopiti prividan brak sa
mnom? - poe se raspitivati.
Horst se nasmijei, pa odmahne glavom.
- Nisam, Margot, to bi je i odvie uznemirilo. Vjerojatno se ne bi sloila s time, pa bi me
pokuala odgovoriti od te moje odluke. Ali ja to nisam htio.
Margot stavi Horstovu ruku na svoj obraz, elei da je pomiluje.
- Prava je srea to to nisi uinio. Moda nam dugo ne bi uspjelo ostvariti na cilj da nije bilo
tog uvjeta kneeve majke. Ali zar ne, dragi, danas kad napusti nau kuu, poi e do svoje
majke i sve joj ispriati... sve. I to kako sam od sudbine izborila svoju sreu.
Horst odmahne glavom.
- Mila moja, nisi je izborila, ve si je samo vrsto zadrala u svojim rukama.
- Moj dragi otac esto mi je govorio: ovjek ima pravo i dunost svim se sredstvima boriti
za svoju ivotnu sreu, sve dok to moe opravdati pred samim sobom!. Rekla sam mu da u
posluati taj njegov savjet, a to sam i uinila. Otac to dakako nije ba tako mislio. Vidio je
negdje drugdje moju ivotnu sreu. Uostalom, nisam mu ni obeala nita drugo nego da
55

GIGA

pristajem postati barunica Oldenau. A to sam obeanje i odrala.

- Mila moja, kad bi barem ve doista bila moja ena, a ne samo po imenu! - uzdahne Horst.
Margot ga ozbiljno pogleda.
- Horste, prvo se moramo crkveno vjenati. A za to moramo dobiti blagoslov tvoje majke i
mog oca.
- Posve sam siguran da e nas majka blagosloviti. Ali ne znam to e biti s tvojim ocem.
Margot odgovori vrlo odluno:
- Budi posve miran! I on e nam ga dati. Ali morat e prvo preboljeti svoj kneevski san.
Dakle, jo danas e poi svojoj majci. Srdano e je pozdraviti od mene i poruiti joj da je
usrdno molim neka i meni postane majkom. Htjela bih da me barem malko zavoli. Cim
uzmognem, doi u k njoj i sama je zamoliti za to. Reci joj mnogo toga lijepoga o meni, kako
bi me iskreno zavoljela.
Horst poljubi ruke svoje ljubljene Margot, a potom oi i usne.
- Slatka moja Margot! Moja e te majka sigurno zavoljeti, jer e me usreiti. Kako sam
samo mogao povjerovati da si i trenutak pomislila na to da je za tebe najvanije stei sjaj
kneevske krune?
- Zbog toga bih te trebala uasno kazniti! - naali se Margot.
- Uini to, ljubavi moja!
- Ipak mislim da u ti se ovog puta smilovati. Njeno se poljubie, zaboravivi sve oko sebe.
Trgnue se tek kad su zauli da se pred kuom zaustavio automobil gospodina Hartmanna.
Margot brzo poskoi.
- Najdrai, sad mora brzo otii. Ne bih htjela da te otac zatekne ovdje. U tvom prisustvu ne
bih se mogla mirno ponaati. Dakle, do vienja!
Jo se jednom brzo poljubie, a zatim Horst napusti sobu.
Margot je jo neko vrijeme stajala usred sobe, zatvorivi oi. Pritisnula je ruke na srce i
oslukivala korake ljubljenog koji su se udaljavali.

56

GIGA

X
Horst Oldenau, nakon to je napustio svoju mladu enu, krenuo je u svoje sobe i tamo
spremio na brzinu stvari. Potom se, na jo nekoliko minuta, sastao s gospodinom
Hartmannom. Oprostili su se i dogovorili sve za veeras.
Nakon to je napustio vilu Hartmann, Horst Oldenau je poao do svoje majke. Ispriao joj je
sve to se dogodilo, a majka se radovala srei svog sina.
Ipak ju je malko plaila pomisao na to kako e gospodin Hartmann prihvatiti ono to se zbilo.
Horst Oldenau je bio presretan i posve siguran u uspjeh. Margot je bila njegova, i pripadat e
mu za sva vremena, pa dogodilo se bilo to. Osjeao se dovoljno snanim da prkosi sudbini.
Pun nemira i neodreenog straha oekivao je tu veer. Brinuo se jedino to nije bio posve
siguran hoe li se knez Nordheim pojaviti te veeri u loi broj devet. Ta ga je misao muila,
usprkos tome to je provjerio i sigurno saznao da e knez doi onamo i veerati.
Napokon je mogao automobilom krenuti do vile Hartmann. Do tog vremena boravio je kod
svoje majke. Oprostio se od nje, a njezin blagoslov ga je pratio.
Kad je stigao pred portal vile Hartmann, krenuo je odmah u predvorje. Gospodin Hartmann
mu je ve dolazio u susret. A Margot? I ona se pojavila na stubama. Bijae odjevena u
draesnu veernju haljinu, i bila je oaravajue lijepa. Zbog njega se osobito pomno uredila,
pa je sada mogla proitati u njegovim oima da je bio oaran.
Na podnoju stubita stajao je sluga drei u rukama dragocjeni krzneni ogrta. Horst mu ga
brzo uzme iz ruke, pa ga prebaci preko ramena svoje prekrasne ene.
Kako bi rado pri tom poljubio njezin snjenobijeli potiljak koji je izvirivao iz izreza lagane
haljine. Potajice joj je na trenutak dodirnuo ruke i lagano ih stisnuo.
Gospodin Hartmann je za to vrijeme bio zauzet svojim rukavicama. Nije ba bio osobito
dobro raspoloen. Ljutilo ga je to je izgubio svog tajnika.
Tijekom dana neprekidno je razmiljao o pitanju koje mu je postavio Horst: je li posve
siguran da e njegova kerka postati sretna kao kneginja Nordheim?
U svakom sluaju, tog trenutka nije bio osobito zadovoljan ni svijetom a ni samim sobom. Ali
kako su Horst i Margot bili osobito dobro raspoloeni, uspjelo im je nakon nekog vremena
razvedriti i starog gospodina.
Isprva je dodue jo uvijek gunao zbog toga to e izgubiti svog marljivog i sposobnog
tajnika, ali tad se raspoloio, jer su to bili i mladi ljudi.
Kad su stigli do svog cilja, Horst je pomogao Margot pri izlasku iz automobila. Ponovno su
potajno izmijenili topli stisak ruke.
Krenue u lokal koji je obino posjeivao knez Nor-dheim s veselim drutvom. Ovamo su
zalazila vesela gospoda i dame koje nisu bile na predobrom glasu. Taj je lokal bio slavan po
cijelom svijetu. Konobari su ih odveli do loe koju je Horst naruio, kao da je to najprirodnija
stvar na svijetu.
Gospodin Hartmann, pomalo iznenaen, pogleda sa strane Horsta.
- Dragi barune, niste li se sluajno zabunili kad ste odabrali ba ovaj lokal? Rekao bih da to
nije odgovarajua okolina za moju ker.
Horst ga ozbiljno pogleda.
- Gospodine Hartmann, ne smijete zaboraviti da i vi i ja titimo barunicu Oldenau. Osim toga,
ona e veerati samo u naem drutvu u zasebnoj loi.
- Pa dobro, moram vam dopustiti da radite to elite, jer sam va dunik.
Loa, u koju su uli, djelovala je poput zasebne male sobe. U sredini su oko okruglog stola
stajale udobne stolice, ispod svjetiljke s crvenim svilenim zaslonom koja je sve oko sebe
arobno obasjavala. U jednom kutu bio je smjeten divan, a u drugom stalak za odjeu i mali
ormari.
Loa bijae otvorena prema velikoj, prostranoj dvorani u kojoj su za postavljenim stolovima
sjedili gosti. Bijae to vrlo areno drutvo.
57

GIGA

Loe su se mogle crvenim barunastim zastorom potpuno odijeliti od dvorane. Njega se po

elji moglo zatvoriti ili otvoriti.
Dolje u dvorani tiho je svirao orkestar, tako da svojom svirkom nije ometao razgovor, ali oni
koji su to eljeli ipak su mogli uivati u glazbi.
Gospodin Hartmann pristupi ogradi loe, pa pogleda u dvoranu. Ali Horst ga je odmah
povukao natrag i vrsto navukao zavjesu.
- Gospodine Hartmann, molio bih vas da se nikome dolje ne pokazujete.
Stari gospodin slegne ramenima, pa se okrene prema njemu:
- Kad bih barem znao, barune, zato ste nas doveli ovamo? Posve sam siguran da se to nije
dogodilo bez nekakva valjana razloga - pripomenu.
Horst ga ozbiljno pogleda.
- Vjerujem da ete to ubrzo dobro razumjeti, gospodine Hartmann!
Stari gospodin odmahne glavom.
- Kad vas ne bih poznavao kao asna ovjeka, moram priznati da bih se u ovom lokalu
osjeao pomalo nelagodno.
Horst pomogne svojoj mladoj eni skinuti krzneni ogrta.
Margot se poe pomalo iznenaeno ogledavati po loi. Veselo se nasmijeila ocu.
- Oe, uope se ne plaim. Meni se ovdje vrlo svia - ree mu.
Sjeli su za postavljeni stol. Horst Oldenau poe oslukivati to se dogaa u susjednoj loi.
Zasad je tamo jo bilo tiho. Oigledno je loa bila prazna. Iz loe broj sedam dopirao je do
njih neki duboki muki glas, a odmah potom zau se prodoran enski smijeh.
Margotine oi zasjae u groznici. Bila je mnogo uzbuenija negoli je to htjela pokazati.
Obrazi su joj gorjeli, pa se trgnula kad joj je Horst potajno stisnuo ruku ispod stola.
Trenutak pogledae jedno drugome u oi, pa opet nastavie priati mirnim, zadovoljnim
glasom.
Konobar poe posluivati naruenu veeru. Bijahu to samo odabrana jela. A i vino koje je
toio bilo je izvrsno i znalaki odabrano. Gospodin Hartmann se nasmijei, pa pogleda
Horsta:
- Svaka vam ast, barune! Doista se razumijete u to kako treba poastiti svoje goste.
Horst se lagano nakloni.
Stari je gospodin sad ve bio vrlo dobro raspoloen, pa mu se ponovno obrati:
- Dragi barune, moram priznati da je ovdje vrlo udobno. Ne alim to sam prihvatio va
poziv. Uz to, moram vam odati da me silno zanima to mislite postii tom vaom oprotajnom
veerom - govorio je, pjevuei pri tom lagano melodiju koju je glazba u dvorani upravo
svirala.
Horst mu mirno odgovori:
- Gospodine Hartmann,to ete uskoro saznati. Stari mu gospodin veselo zaprijeti prstom.
- Siguran sam da imate neke namjere.
- Pogodili ste, gospodine Hartmann! - odgovori Horst. - Morate se jo malko strpjeti Potom
ete saznati zato sam pristao oeniti se vaom kerkom i zato sam kao uvjet da to uinim
zahtijevao da me pratite ovamo.
Konobar je posluivao brzo i spretno. Kad je donio kolae i natoio ampanjac, Horst mu do
mahne da se moe povui, pa konobar napusti lou.
Odmah potom Horst, koji je nestrpljivo oslukivao, zau kako su se otvorila vrata loe broj
devet i kako je netko uao.
Horst se nagne prema gospodinu Hartmannu, nakon to je s Margot izmijenio znaajan pogled
pa mu doapne:
- Zamolio bih vas da govorite tiho. Ne bih elio da vas uju u susjednoj loi. Izriito vas
molim, pazite na to to e tamo preko govoriti. Znam zato to zahtijevam od vas.
Stari ga gospodin pogleda iznenaeno. Ali u Horstovim je oima zapazio tako toplu molbu da
58

GIGA

je samo tiho odgovorio:

- Ne znam to namjeravate initi. Ali dokazat u vam koliko sam vam zahvalan time to u se
u svemu pokoravati vaim eljama.
Horst se zahvalno nakloni.
- Hvala vam i molim vas jo jednom da dobro pripazite to se preko dogaa. Jedino zbog toga
doveo sam vas i vau ker ovamo.
Gospodin Hartmann se trgne. Ali jo prije nego je ponovno uspio progovoriti, zau u
susjednoj loi glas kneza Nordheima. Prepoznao je njegov beki naglasak.
Knez je govorio vrlo glasno:
- Dakle, dragi moj Goltzin, to ste sredili upravo velianstveno! Raduje me to ste se veeras
odazvali mom pozivu. Moramo dostojno proslaviti zavretak tako znaajnog dana. Sve je
krenulo onako kako smo to eljeli. Imamo jo pola sata za razgovor, a nakon toga e doi
dame. Nakon zavretka predstave moraju se prvo presvui. A ni moja prijateljica nee doi
ranije.
Pobrinuo sam se da danas upoznate zgodnu ensku... rasna je sve do svojih malih noica...
ovog trenutka je ona moja miljenica. Dragi Goltzine, to hoete? Pa moram se jo malko
zabavljati prije nego dopustim da me zarobe brani okovi.
Gospodin Hartmann se iznenaeno trgne.
Htio je poskoiti, ali Horst poloi ruku na njegovu podlakticu i preklinjui ga stavi prst na
usta. Time mu je dao na znanje da jo mora utjeti. Stari gospodin klone na stolicu, pa poe
dalje oslukivati to siLpriali u susjednoj loi.
Tamo preko je gospodin Goltzin odgovorio runim smijehom:
- Posve sam siguran da ni u braku neete voditi samostanski ivot.
- Dragi moj Goltzine, dakako da to ne namjeravam! Nisam tako lud. Pa zato se ve enim
tom malom, dosadnom dolarskom princezom, koja uz to ima jo i graansko ime? Dakako
samo zato da bih od njezina oca nabavio potreban novac pomou kojeg u i nadalje moi
provoditi veseli ivot. Novac je ovjeku potreban da bi mogao uivati u ivotu. Moram
priznati da su te zgodne enske vrlo skupe.
Ona moja mala Nelly je sladak vraiak! Ve se unaprijed raduje novcu koji u iscijediti iz
tog starog dolarskog oca. Obeao sam joj zgodnu koiju, kad se jednom domognem svog
miraza. Dragi Goltzine, rekli ste da je u vezi onog prividnog braka sve proteklo u redu?
- Da, sve je bilo u najboljem redu.
- Sjajno! Cijenjeni moj, vi ste pravi genije! Kako ste to izveli... upravo sjajno! Sad pourite s
tim razvodom, kako bih to je prije mogue sredio svoj ivot i napokon doao do novaca.
- Siguran sam da e sve protei brzo i u redu.
- Izvrsno! Dragi moj, pravi ste biser. Znate, zapravo i ne urim odvesti kui tu malu plebejku.
Nije dodue runa, ali doista nije stvorena za nekoga kao to sam ja. Morate znati da su me
ene silno razmazile.
Na primjer, ta Nelly... Kako je ta graena! Vrago-lanka je, i to vrlo slatka. S njom mogu
poduzimati sve to elim. Nelly e pristati na sve. Pa da, treba priznati da su potene ene
obino vrlo dosadne. Zabavne su samo one druge, ovjek se mora drati njih. A najvanije je
da e dolarski otac sve to lijepo plaati.
Ali, dragi Goltzine, htio sam vam rei jo neto. eka vas jo jedan zadatak za koji se morate
pobrinuti. A taj je da mi maknete s puta tog dolarskog oca. Dosta mi je to moram uzeti ker.
Oca mi morate skloniti s puta. Ne uklapa se u visoko drutvo. Ne smijem se s njim pokazivati.
To je i elja moje majke. Stoga se morate pobrinuti za to.
- Nee ba biti lako. On svakako eli ivjeti u blizini svoje keri. Sanja o tome da zajedno s
njom ivi pod istim krovom na vaem imanju, koje e otkupiti.
- Zar je to istina? Nemojte me plaiti, molim vas! Ne, ne, dragi Goltzine, o tome ne moe biti
ni govora. To morate srediti na diplomatski nain. Onako, kao to nam je uspjelo nagovoriti
59

GIGA

ga na prividan brak.
Dragi moj, moete mu rei to vam drago. Potpuno je nemogue da taj plebejac doe u
blizinu moje majke. Ona bi poludjela zbog toga.
Morali bismo, ako to ikako bude mogue, pokuati da ne prisustvuje niti naem vjenanju.
Trebali bismo mu to objasniti na taj nain da obian gospodin Har-tmann nikako ne moe biti
otac barunice Oldenau. Zasad emo ga utjeiti time da mu objasnimo kako e se sve srediti
nakon naeg vjenanja. Mogli biste mu rei da se mora povui da ne dovede u opasnost pojavljivanje svoje keri na dvoru. Na taj smo nain i dosad uspijevali uhvatiti ga.
A potom ete ga morati potpuno maknuti iz moje blizine. Takvi plebejci imaju vrlo neugodnu
naviku da ovjeku neprekidno gledaju na prste.
Posve mi je dosta i njegova ki. Od njega mi je potreban samo novac. Goltzine, budite tako
dobri! Dakle, oca ete na neki nain maknuti iz moje blizine.
- To e vjerojatno biti vrlo teko.
- Imam povjerenja u vau genijalnost. Uz to, dobro u vam platiti za to. Dobit ete 10.000
maraka vie od onoga to sam vam ve ranije obeao. Morate shvatiti da stari ne spada u
okvire u koje namjerava ugurati svoju ker. Takvi ljudi doista ne posjeduju ni trunke obzira i
finoe.
- Potrudit u se da uinim to bude mogue.
- Dobro, dobro! - nastavi knez. - A sada je dosta tog neugodnog razgovora... ujem da dame
dolaze, pa se elim zabavljati.
Vrata sobe devet se otvorie.
- Zdravo Nelly! Hajde prui mi svoj slatki gupi! Djeco, danas emo se okupati u ampanjcu
i dobro se zabavljati. Neka dolari teku! Ba emo se divno zabavljati.
Zaue se veseli enski glasovi, a odmah potom jo jedan muki. Tamo su se preko oigledno
srdano pozdravljali kao da se svi dobro poznaju.
Uto Horst Oldenau ustane i odluno pogleda blijedo lice gospodina Hartmanna.
- Gospodine Hartmann, jeste li dovoljno uli? - zapita ga. - Ili elite sluati i dalje? Iz obzira
prema vaoj keri smatram pametnim da napustimo nau lou. Nije potrebno da i nadalje
prisustvujete tom razgovoru. Znam iz iskustva kako se takvi razgovori dalje odvijaju kad je
prisutan knez Nordheim. Sluaj je htio da ste bre i ranije sve saznali nego to sam se nadao.
Stari gospodin udnim pogledom pogleda prvo svoju ker, a potom Horsta Oldenaua. U
njegovim je oima gorjela uasna srdba.
Ali mu je uspjelo svladati se. Polagano i teko ustane.
- Barune, dovoljno sam uo - izjavi tiho. Rekao bih da vam moram zahvaliti jo mnogo vie
negoli sam vjerovao. A sad e biti najbolje da poemo odavde.
Horst Oldenau pozvoni i plati raun. Izmijenio je ozbiljan pogled sa svojom enom, pa je sada
prebacio krzneni ogrta preko njezinih ramena. Nije vie onako potajno uhvatio njezinu ruku
kao prije, ve tako da je to i njezin otac mogao vidjeti, pa ju je vrsto stisnuo.
- ivjela! ivjela dolarska princeza! - zau se prodoran enski glas iz susjedne loe. Poee
potom pjevati neku pjesmu koja ba nije imala osobito birane rijei. Zau se zveckanje aa,
kao da su nazdravljali jedni drugima.
uvi to, gospodin Hartmann se uspravi, podigne stisnutu aku i prijetei zamahne njome
prema zidu loe. Brzo se okrene i izae.
Horst Oldenau je ponudio ruku svojoj eni. Kad je ona poloila svoju u njegovu, vrsto ju je
stisnuo i njenim glasom apnuo:
- Ljubavi, to e se dogoditi? Margot ga pogleda.
- Knez nam je, i ne znajui, uinio ogromnu uslugu. Sve ostalo prepusti meni! Moe biti
miran da e se sve srediti - govorila je tihim glasom, pa ga povue za sobom.
Nakon nekoliko minuta sve troje je sjedilo u automobilu i vozilo se prema vili Hartmann.
Gospodin Hartmann je sjedio u automobilu utei. U svjetlu uline svjetiljke, koja je na
60

GIGA

trenutak obasjala unutranjost kola, Horst zapazi da je Margotin otac vrsto stisnuo usne i da
je bio vrlo blijed.
Margot je sjedila kraj njega i takoer utjela, a Horst Oldenau ju je promatrao oduevljeno.
Osjeti vrak njezine cipele na svojoj nozi. To bijae jedini znak sporazumijevanja koji su
izmijenili za vrijeme vonje.
Ta je vonja trajala za njih neizmjerno dugo, jer nisu izmijenili ni jednu jedinu rije. Tek kad
se automobil zaustavio pred ulazom u kuu, stari se gospodin trgnuo iz razmiljanja i rekao:
- Barune, imate li moda jo neto malo vremena?
Horst se nakloni.
- Koliko god elite, gospodine Hartmann!
- Onda, molim vas, doite i ostanite jo malko s nama. Htio bih neto dogovoriti s vama.
Izali su iz automobila i krenuli u predvorje. Sluga, koji je djelovao pomalo pospano, javio je
da je domaica pola spavati.
Gospodin Hartmann mu ree:
- Nije nam vie potrebna. Donesite nam ampanjac i ae u mali salon pokraj blagovaonice.
Sluga pouri izvriti njegov nalog.
U meuvremenu je Horst pomogao Margot skinuti ogrta, pa je odloio i svoj.
U velikom zrcalu predvorja vidjela se slika tog otmjenog mladog para.
I gospodin Hartmann odloi ogrta. Zajedno krenue u mali salon. Medu njima je jo uvijek
vladala tiina, sve dok se sluga nije udaljio.
Stari je gospodin u meuvremenu utei etao po salonu. Kad je sluga donio ampanjac,
napunio je ae i rekao tekom mukom suspreui svoj bijes:
- Tako, barune, sada nam, molim vas, ispriajte to jo znate o tom knezu. Neka moja ki
sazna kakav je magarac njezin stari otac, jer je vjerovao kako e je usreiti time da je uda za
tog asnog plemia. Horst duboko uzdahne:
- Nije potrebno da bilo to dalje priam, gospodine Hartmann! Postigao sam svrhu svoje
oprotajne veere. Sad znate zato sam vas odveo onamo. Poznajem kneza od prije, pa znam
da je ovjek koji se odavao razvratnom ivotu. Pravi je bijednik. Posve sam siguran da i
nakon vjenanja s vaom keri namjerava nastaviti istim ivotom. Moda ak jo
razuzdanijim jer e imati novaca.
Gospodin Hartmann pogleda ker. Iznenada kao da se silno uplaio, pa je uhvatio njezinu
ruku.
- Ubogo moje dijete! Sto si sve morala proivjeti? Sigurno se ljuti na svog ludog oca, koji je
za tebe odabrao takva ovjeka. Kad samo pomislim da sam te htio izruiti tom knezu... sav se
sledim.
Margot zagrli oca.
- Smiri se, oe! Nikada ne bih pristala na to da se udam za kneza. Nisam imala dovoljno
hrabrosti priznati ti da ljubim drugog ovjeka, a ne onog koga si mi ti odabrao.
Otac iznenaeno pogleda ker.
- Nebesa, Margot, pa kako si onda mogla tako lako pristati na to da sklopi prividan brak s
barunom Ol-denauom? Pa prema onome, to si mi upravo rekla, to uope nije bilo potrebno.
Margot se uspravi i mirno pogleda oca.
- Dragi oe, to je bilo potrebno iz posve drugih razloga.
Gospodin Hartmann odmahne glavom, kao da nita ne razumije.
- Iz nekog drugog razloga?
- Da! Onog dana kad si me pokuavao nagovoriti da moram pristati na taj prividan brak,
rekao si mi da ovjek ima pravo boriti se svim sredstvima za svoju ivotnu sreu. Sve dok to
moe opravdati pred svojom savjeu. Na to sam ti odgovorila da u posluati tvoj savjet. A
to sam i uinila time to sam pristala udati se za baruna Oldenaua.
Gospodin Hartmann jo uvijek nije nita razumio, pa iznenaeno pogleda ker.
61

GIGA

- Kakve to veze ima s tvojom sreom? - zapita je. Margot ga i opet zagrli. Mili smijeak
obigra joj oko usana, a oi joj zasjae.
- Dragi oe, to ima i te kakve veze! Mora saznati jedno: ovaj barun Oldenau, koji stoji
nasuprot nama i promatra nas tako silno ozbiljno, ovjek je koga ljubim. ovjek koga se
nikada neu odrei, jer i on ljubi mene.
Stari se gospodin trgne.
- Sto to? Nita ne razumijem! Sto se to u ovoj kui dogaa iza mojih leda?
Margot ga gurne natrag na stolicu.
- Smiri se, oe! Sve e saznati. Nemoj tako prijetei promatrati mog mua, jer on to jest, i to
e i ostati. Sama sam uhvatila svoju sreu, i zauvijek u je zadrati. Horst jednako tako, kao ni
ti, nije znao da sam gristala udati se za njega iz tono odreenog razloga. eljela sam sklopiti
pravi, istiniti brak. Nikada ne bih pristala na prividan brak, pa da sam i ljubila tog kneza.
Ne bih pristala vjenati se s njim, ako mu ne bih bila dovoljno dobra kao obina gospoica
Hartmann. Jer ja sam i odvie ponosna na ime svog oca.
Gospodin Hartmann se osjeao tako nelagodno da je morao spustiti pogled pred keri. Potom
zatrai:
- A sad mi objasnite kako se sve to zbilo. Margot ga njeno gurne na stolicu, pa mu poe vrlo
opirno priati to se dogodilo izmeu nje i Horsta Oldenaua. Pri tom mu nije nita preutjela.
Stari gospodin sluao ju je vrlo pozorno. Kad je Margot zavrila sa svojom priom, pristupila
je Hor-stu, poloila ruku oko njegova ramena i rekla, kao da joj je teret pao s due:
- Tako, oe, sad si sve saznao. A sad nas pogledaj, pa mi reci ima li dovoljno hrabrosti da
uniti sreu svoje keri. Pogledaj ovjeka koga je odabralo moje srce, i reci mi ne vrijedi li
stotinu puta vie od kneza Nordheima. Prisjeti se i toga da si ga zavolio zbog njegova potenja
i ponosa, i da bi ga samo vrlo nerado pustio od sebe.
Nemoj zaboraviti ni na to da Horst nikada nee zahtijevati da se rastane od svoje keri, jer i
on tebe duboko cijeni. Iako si samo radniki sin. Horst je u dui pravi plemi... plemi srca i
due, a ja u samo kraj njega nai potpunu sreu, iako naslov baruna ne znai toliko koliko
onaj kneza.
Gospodin Hartmann je jo neko vrijeme sjedio nasuprot mladom paru, promatrajui ih
nesigurnim pogledom. Polagano se, dok je promatrao ta dva sretna, mlada lica, preko
njegovih oiju spusti vlana zavjesa.
Obrati se Horstu pa mu ree glasom koji je podrhtavao od uzbuenja:
- Sto je, barune? Hajde, govorite! Margot mi je sve rekla to joj je lealo na srcu. Rado bih
uo i vae miljenje o svemu tome to se zbilo.
Horst lagano makne Margotinu ruku sa svog ramena i poljubi je. Potom ustane i pristupi
starom gospodinu.
- Nemam svemu tome nita dodati, nego da ljubim vau ker svim svojim srcem i svom
duom. Njezina srea mnogo mi je vanija od moje. Nikada se ne bih usudio zaprositi je, iako
je beskrajno volim. Ali kako je sada sama poloila svoju ruku u moju, nikada je vie neu
osloboditi. Gospodine Hartmann, to je sve to vam mogu rei.
Stari gospodin pokua sakriti koliko je bio dirnut. Stoga strogo pogleda Horsta.
- A to onda ako ne bih dao svoj pristanak?
- Ni tada ne bih Margot vratio njezinu slobodu.
- Dali ste asnu rije da ete odmah po vjenanju pristati za razvod!
Horst se nakloni.
- Tako je! Dao sam svoju rije da u pristati na to. Ali nisam vam obeao da u ja zatraiti
razvod. A to neu uiniti, kao to to nee uiniti ni Margot.
Stari se gospodin trgne na te rijei, ali jo se uvijek drao^ strogo.
- Sto e biti ako razbatinim svoju ker, ukoliko ne zatrai razvod od vas.
Horst Oldenau sjajnim oima pogleda svoju mladu enu.
62

GIGA

- U tom e sluaju njezina ljubav biti dovoljno snana da pristane ivjeti sa mnom u
skromnim prilikama.
- Da, u onoj znamenitoj kolibi za dva zaljubljena srca. Recite mi, zar je vaa ljubav dovoljno
snana da se odreknete miraza?
Horst Oldenau mirno odgovori:
- Nikada nisam raunao s tim mirazom. Gospodine Hartmann, nadam se da ste me toliko
upoznali da znate kako nisam lovac na miraz. Margotina srea je i moja srea, a nje se ne bih
odrekao ni za sva blaga ovoga svijeta. Ako bi me vaa prijetnja mogla prestraiti, to bi bilo
samo zbog Margot. Bilo bi mi vrlo teko ako bih je morao povesti sa sobom u ivot pun briga.
Stari gospodin uto vrsto zgrabi Horstovu ruku i toplo je stisne. Potom ga odvede do svoje
keri. Tu spoji njihove ruke.
- Dragi moj, htio sam vas samo malko zaplaiti. Dragi barune... ne, dragi moj sine, usrei
moju Margot! To je sve to zahtijevam od tebe. Znam da e to i ispuniti. I jo neto, dopusti
mi da ostatak svog ivota provedem pokraj vas, kako bih se mogao grijati na vaoj srei.
Mladi ljudi se zagrlie i poljubie, a gospodin Har-tmann je uivao u tome.
Nakon toga poee i njega grliti i ljubiti. To troje sretnih ljudi ostadoe zajedno do dugo u no
dogovarajui vane stvari.
Kasno te noi Horst Oldenau se toplo oprostio od svoje mlade ene, kako bi se vratio u majin
stan.
Nekoliko dana kasnije odrali su i crkveno vjenanje mladog para. I to u tiini. Osim
gospodina Hartmanna i barunice Oldenau, koja je bila iskreno oduevljena svojom
prekrasnom snahom, nitko nije prisustvovao toj maloj sveanosti.
Kad su objavili obavijest o vjenanju, svi koji su uli za to povjerovali su da se radi o hiru
dolarske princeze. Nitko osim onih, koji su sudjelovali u tome, nije slutio to se zapravo
zbilo prije tog vjenanja.
Odmah nakon vjenanja, mladi je par krenuo na dulje putovanje.
Gospodin Hartmann je namjeravao u meuvremenu poduzeti neke preinake u svojoj vili, kako
bi sve bilo spremno za doek mladog para.
Mnogo je toga dogovarao i s barunicom Oldenau. ak su zajedno i krenuli na putovanje.
Zasad nikome nisu odali zalo su otputovali i to su uradili.
Onog jutra nakon veere u loi broj osam, stari je gospodin s velikim zadovoljstvom napisao
knezu pismo.
Dopustite mi da Vas obavijestim kako se moja ki mora zahvaliti na asti da postane
kneginja Nordheim. Ona namjerava ostati ono to je postala zahvaljujui Vaem prijedlogu.
Ostaje barunica Oldenau.
Uvjerena je da e uz baruna Oldenaua biti sretnija negoli bi to bila uz Vas.
Juer sam veerao u loi broj osam, odmah do Vae loe broj devet. Tom prilikom stekao sam
potpuno saznanje o razlikama koje postoje izmeu plebejca i plemia. Stoga sam dopustio
keri da slijedi glas svog srca. Na taj e nain stei sreu uz pravog plemia, plemia po srcu
i dui. Siguran sam da e je on usreiti.
Od sada vie nemamo to rei jedan drugome, pa se stoga opratam od Vas
S potovanjem Karl Hartmann

63

GIGA

Ujedno je napisao i pismo gospodinu Goltzinu. Glasilo je:

Gospodinuplemenitom Goltzinu, Berlin. Ovime Vam saopavam da mi Vae usluge ubudue
vie nee biti potrebne. Moja se ki odrekla asti da postane kneginja Nordheim. Radije se
odluila ostati barunica Oldenau. Kao nagradu za usluge koje ste mi uinili oprostit u Vam
Vae dugove i dajem Vam ovlatenja da od kneza
Nordheima zatraite svotu koju ste kod mene posudili za njega.
Ovime prenosim svoje traenje na Vas. Na taj nain smatrajte nau vezu raskinutu za svagda.
S potovanjem Karl Hartmann
Ni knez, a ni plemeniti Goltzin nisu ni najmanje bili oduevljeni tim pismima. Ipak je
gospodin plemeniti Goltzin u svemu tome bolje proao, iako nije mogao zasad ni naslutiti kad
e mu knez moi vratiti novac koji je gospodin Hartmann prepustio njemu da ga utjera u
svoju korist.
Knez Edgar Nordheim nije ba izgledao presretno kad je primio pismo gospodina Hartmanna.
Gotovo je s lijepim milijunima! - govorio je samom sebi. Barun Oldenau ih je preoteo od
mene. Da, uvijek sam tvrdio da on nije pravi gospodin. A to u sada? Takvu bogatu enu
vie nikada neu pronai.
A za sve je kriva moja majka, s onim svojim glupim zahtjevom da gospoica Hartmann
stekne plemiki naslov prividnim brakom. Odakle mi sada nova bogata ena? Gospodin
plemeniti Goltzin morat e mi neto pronai.
Tako je razmiljao knez.
A kad ga je plemeniti Goltzin posjetio i upozorio ga da je sada on njegov dunik, ovaj je samo
slegnuo ramenima.
- Dragi moj, potrudite se i pronaite mi bogatu enu, inae vam taj novac nikada neu moi
vratiti.
Kad se barun Oldenau vratio neizmjerno sretan sa svadbenog putovanja sa svojom mladom
enom, doekali su ih gospodin Hartmann i barunica Oldenau, koji su se u meuvremenu vrlo
dobro sprijateljili.
Kasnije, kad su svi zajedno sjedili za stolom, gospodin Hartmann se obrati svom zetu:
- Dragi moj Horste, u meuvremenu mi je uspjelo, uz pomo tvoje majke, kupiti natrag tvoje
obiteljsko imanje Oldenau, i uz to jo dosta zemlje koja granii s njim. To e moja Margot
dobiti za vjenani dar. Bio sam tamo s tvojom majkom, pa sam sve pomno razgledao. Mislim
da e ti biti drago to e opet moi ivjeti na imanju Oldenau kao pravi gospodar.
Horst bijae duboko dirnut. Nije mogao govoriti od uzbuenja, pa je samo grevito stisnuo
tastovu ruku. Napokon mu je ipak uspjelo progovoriti glasom hrapavim od uzbuenja:
- Dragi oe, ne zna kakvu si mi radost priredio. Sad opet znam kakav me posao eka.
Dokazat u ti da sam marljiv i sposoban ovjek.
Stari se gospodin nasmije. Bio je duboko dirnut.
- Dakle, sve je opet u najboljem redu. Ali za nas stare morat ete tamo osigurati mjestance. I
mi elimo uivati u srei svoje djece, zar ne, draga barunice? -obrati se Horstovoj majci.
Ova se nasmijei sva sretna.
- Vrlo rado, ako bi to bilo mogue. Margot vrgolasto pogleda svog oca.
- Oe, tvoje ponaanje smo zaista zapustili za vrijeme Horstova odsustva. ena nikada nije
stara, pa tako ni o dragoj majci ne smije tako govoriti.
Barunica se nasmijei, pa odmahne rukom.
- Dijete moje, moja je kosa posijedjela. Gospodin Hartmann je pogleda toboe tuno.
- Vidite li, draga barunice, potpuno sam podivljao. Odgojitelj mi je doista neophodno
potreban, iako bih zapravo bez tajnika mogao ivjeti. Ali, dragi moj Horste, ti e sada
vjerojatno imati vanijeg posla nego odgajati svog tasta.
64

GIGA

Prije negoli mu je Horst uspio odgovoriti, barunica poloi svoju finu, usku ruku na podlakticu
starog gospodina, pa ga toplo pogleda:
- Prepustite meni tu dunost, dragi gospodine Har-tmann! Tako u barem i ja biti od neke
koristi.
Gospodin Hartmann se viteki nagne nad ruku barunice i poljubi je.
- Pristajem i prihvaam vas kao svoju odgojiteljicu. Neki njemaki pjesnik rekao je: eli li
tonije saznati to se pristoji, raspitaj se kod plemenitih ena. Nije li to glasilo nekako tako,
Margot?
Margot toplo poljubi oca.
- Da, oe, to je bilo ba tako. Dobro si upamtio te rijei.
- Nisam ipak beznadan sluaj! Ali sad emo jo jednom nazdraviti vaoj srei. Za sreu
gospodara i gospodarice Oldenaua! Neka ta lijepa stara kua obgrli u sebi samo sretne ljude.
Barun Horst Oldenau i njegova lijepa, mlada ena pogledae jedno drugome duboko u oi.
Potom si vrsto stisnue ruke.
- Tako je dobro, djeco moja! - zavikne gospodin Hartmann. - Zadrite vrsto sreu u svojim
rukama!
Rekavi to, iskapi au do dna.

65