Dejton Bos

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona
VIJE]E KONGRESA BO[NJA^KIH INTELEKTUALACA
Omer Ibrahimagi}
Izdava~ :
Za izdava~a :
Recezenti :
Prijevod na engleski jezik :

Lektor :
Vije}e Kongresa bo{nja~kih intelektualaca

prof. dr. Jusuf @iga
prof. dr. Zdravko Grebo
prof. dr. Esad Zgodi}
mr. Asim Mujki}

Dunja Barlov
Naslovna strana :
Mirza Hasanefendi}
Tehni~ki urednik :
Satko Filipovi}
[tampa :
GIK OKO
Sarajevo, novembra 2001.

ISBN 9958-47-087-X
C VKBI
O
ISBN 9958-47-087-X
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
341.382:342.22] (497.6)(094.5.07)
9 78 995 8 4 70 875
IBRAHIMAGI], Omer
Dejton = Bosna u Evropi : pravna su{tina
Dejtona = Dayton - Bosnia in Europe : legal
essence of the Dayton agreement / Omer Ibrahimagi}
; [prijevod na engleski jezik Asim Mujki}]. Sarajevo : Vije}e Kongresa bo{nja~kih
intelektualaca, 2001. - 309 str. ; 24 cm.
Tekst na bos. i engl. jeziku. - Bibliografija:
str. 73, 231
ISBN 9958-47-087-X
COBISS/BIH-ID 10044166
Na osnovu ~lana 19. ta~ka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slu`bene novine
Federacije Bosne i Hercegovine", broj 6/95, 25/97, 13/00, 36/00, 54/00 i 22/01), a na zahtjev
Vije}a Kongresa bo{nja~kih intelektualaca
intelektualaca,
Federalno ministarstvo, nauke, kulture i sporta, daje
DEJTON BOSNA U EVROPI PRAVNA SU[TINA DEJTONA" autora
MI[LJENJE da je knjiga "DEJTON
prof.dr
prof.dr.. Omera Ibrahimagi}a
Ibrahimagi}a, proizvod na koji se ne pla}a porez na promet proizvoda
Dr. OMER IBRAHIMAGI]
DEJTON = BOSNA U EVROPI

PRAVNA SU[TINA DEJTONA
DAYTON = BOSNIA IN EUROPE
LEGAL ESSENCE OF
DAYTON AGREEMENT
Omer Ibrahimagi}
SADR@AJ
UMJESTO PREDGOVORA ..................................................... 19

I. DR@AVNIM INSTITUCIJAMA I ZAKONIMA DO
DEMOKRATSKE BOSNE I HERCEGOVINE ........................ 23
Uvod .......................................................................................... 23
1. Me|unarodno priznanje Bosne i Hercegovine
i po~etak agresije.................................................................. 25
2. Pregovori o dràvnom ure|enju BiH .................................... 27
3. Pravni principi Dejtonskog sporazuma ................................. 29
4. Pravna priroda i struktura Dejtonskog sporazuma ................ 31
5. Kontinuitet institucija i zakona Republike Bosne i
Hercegovine ......................................................................... 32
6. Institucije vlasti u BiH na svim nivoima ne mogu biti
jednonacionalne ................................................................... 34
7. Protivno je Dejtonu jedan konstitutivni narod strana~ki i
teritorijalno-politi~ki homogenizirati .................................... 36
8. Ustav BiH preferira entitete na ra~un gra|ana i naroda
i ~ini oba parlamentarna doma nefunkcionalnim ................ 39
9. U Ustavu BiH nedostaju mehanizmi protiv blokade
Parlamentarne skup{tine i neizvr{avanja sudskih odluka .... 42
10. Gre{ke Me|unarodne zajednice u primjeni
Dejtonskog sporazuma ......................................................... 43
II. INSTITUCIJAMA I ZAKONIMA BIH DO JEDNAKE

ZA[TITE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA ........................... 51
III. VRA]ANJE IZBJEGLICA I RASELJENIKA U MJESTA
SVOGA PORIJEKLA PUT DO CJELOVITE BIH
BEZ ENTITETA ................................................................... 56
IV. USTAVNI KONCEPT ODBRANE I ODBRAMBENA
POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE .................................. 65
1. Oruàne snage BiH {tite suverenitet i teritorijalni
integritet dràve .................................................................... 65
2. Oruàne snage entiteta su i oruàne snage dràve
Bosne i Hercegovine ............................................................ 66
3
Omer Ibrahimagi}
3. Predsjedni{tvo BiH, a ne njegovi ~lanovi pojedina~no, je

civilna vrhovna komanda oruànih snaga BiH .................... 67
4. Ustav BiH i ustavi entiteta ne poznaju nacionalne vojske
(komponente) Bo{njaka, Srba i Hrvata ................................. 69
REZIME .................................................................................. 71
NAPOMENE ........................................................................... 75
POGOVOR ............................................................................ 77
PRILOZI ................................................................................. 87
CONTENTS
INSTEAD OF THE FOREWORD ........................................... 171
I. ON THE WAY TO DEMOCRATIC BOSNIA AND
HERZEGOVINA BY MEANS OF LAWS AND STATE
INSTITUTIONS ................................................................ 175
Introduction .............................................................................. 175
1. The International Recognition of BiH and the
Beginning of the Aggression ............................................... 177
2. Negotiations on the Organization of the State of BiH ......... 180
3. The Legal Principles of the Dayton Agreement .................. 181
4. The Legal Nature and Structure of the
Dayton Agreement.............................................................. 183
5. The Continuity of Institutions and Laws of the
Republic of BiH ................................................................... 185
6. The Governmental Institutions of BiH Cannot be
Monoethnic ......................................................................... 187
7. Party, Territorial and Political Homogenization of
one people is contrary to the Dayton Agreement............... 190
8. The Constitution of BiH prefers Entities to the
detriment of citizens and peoples and makes both
Parliamentary Houses dysfunctional .................................. 192
4
9. The Constitution of Bosnia and Herzegovina lacks

mechanisms against the obstruction of the Parliamentary
Assembly and against the lack of enforcement of
Courts decisions ................................................................. 196
10. The errors of the International Community in the
implementation of the Dayton Agreement.......................... 197
II. ON THE WAY TO THE EQUAL PROTECTION OF

HUMAN RIGHTS AND FREEDOMS BY MEANS
OF LAWS AND INSTITUTIONS OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA ............................................................... 205
III. THE RETURN OF REFUGEES AND DISPLACED
PERSONS TO THEIR HOMES OF ORIGIN IS THE WAY
TO AN INTEGRATED BOSNIA AND HERZEGOVINA
WITHOUT THE ENTITIES ................................................ 213
IV. THE CONSTITUTIONAL CONCEPT OF DEFENSE
AND DEFENSE POLICY OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA ............................................................... 221
1. The Armed forces of Bosnia and Herzegovina Protect the
Sovereignty and Territorial Integrity of the State................. 222
2. The Armed forces of the Entities are also the Armed
forces of the State of Bosnia and Herzegovina................... 223
3. The Presidency of Bosnia and Herzegovina, and not
its Individual Members, is the Only Civil Supreme
Command of the Armed forces of
Bosnia and Herzegovina .................................................... 224
4. The Constitution of Bosnia and Herzegovina does
not recognize Ethnic Armies (Components) of Bosniacs,
Serbs and Croats ................................................................. 226
RESUME ............................................................................... 229

ENDNOTES .......................................................................... 233
AFTERWORD....................................................................... 235
CONTRIBUTIONS ............................................................... 245
Omer Ibrahimagi}
DEJTON = BOSNA U EVROPI

PRAVNA SU[TINA DEJTONA
Omer Ibrahimagi}
Prognanim, izbjeglim i raseljenim

gra|anima Bosne i Hercegovine
Omer Ibrahimagi}
10
"Ustav Bosne i Hercegovine ... predstavlja

decentralizirani model na~ina na koji bi
se trebala organizovati dràva."
Karl Bilt
Ne mogu mirno umrijeti dok HDZ ne

skinemo s vlasti. Njihova politika je
pogubna za Hrvate u BiH. Bosna }e
ostati bez Hrvata. A crkva je u najve}oj
mjeri kriva za pobjedu nacionalnih
stranki na izborima 1990. godine,
uklju~uju}i HDZ. I ja sam agitirao za
HDZ, jer je to tada bio slu`beni stav
Katoli~ke crkve u BiH. Nisam tada znao
za {ta sam se zalagao. Sad nam je
primarna obaveza da sru{imo HDZ".
fra Ljubo Luci}
tamo gdje prestaje logika po~inje Bosna"

Emir Hadìhafizbegovi}
11
Omer Ibrahimagi}
12
[Bosanska nacija]
Bosanski diplomatski spisi poslije 1322.
godine ~esto potiskuju naziv Humljani,
Zahumljani i upotrebljavaju ime Bo{njaci
za podanike Humske Zemlje. Ponekad isto
~ine i Dubrov~ani u raznim zgodama. U
pismu pape Urbana V, pisanom bosanskom
vikaru Bartolomeju 13.12.1368, stoji izraz
bosanska nacija. Ovdje se misli na
pripadnike bosanske dràve, na doma}e
ljude".
Prof. Marko Vego
13
Omer Ibrahimagi}
14
[Bosna otad`bina Bo{njana]

Naposljetku, gospodo moja, ja kao dobri
Bo{njanin apelujem na sve one koji iskreno
ljube ovu zemlju, da porade na tom kako bi se
{to prije rije{ili kmetovsko-aginski odno{aji, jer
sam duboko i preduboko uvjeren da su jedino
stalni, oku}eni i ekonomski slobodni teàci
kadri da odbrane na{u dragu otad`binu od
tu|inske navale, od ekonomskog i politi~kog
zavojevanja nemilih stranaca, koji svom silom
teè da od na{e zemlje na~ine jednu gemischte
Provinz".
[Bosanski jezik]
...mi moramo strahovati da nam se na{ krasni
jezik, najljep{i me|u slovenskim jezicima,
sasvim ne iskvari, ne izblijedi, ne izgubi svu onu
svoju kristalnu jasno}u i ljupku zvu~nost kojoj
gotovo nema ravne.
To nas, kao stare i dobre Bo{njane, mora
boljeti, jer je na{ jezik i u najstarija vremena
bio neobi~no lijep i zvu~an, mnogo ljep{i i
narodniji od jezika u isto~nim srpskim
zemljama, koji se je razvijao pod uticajem
vizantijske kulture i gr~ke sintakse.
Petar Ko~i}
15
Omer Ibrahimagi}
16
[Su{tina Bosne]
Vidite, ta su{tina postoji, ali je jo{

niko logikom nije spoznaona{a
Evropapati od golemih zabluda o
Bosni. Prva zabluda je da je Bosna
orijent na Zapadu. A {ta je to ja ne
znam Od Kotromani}a do danas,
gotovo cio milenij nasr}u na ovaj dlan
zemlje radoznalci sa svih strana svijeta,
uhode svih boja i stepena sposobnosti
Pa zar se ve} niste ubijedili da smo
skuplji okupirani nego kao slobodan i
ravnopravan partner?
Imperijalna hipokrizija s istoka i
sa zapada dogmatski neuko
pojednostavljuje nas kao objekat
svojih planova. Ali nasilje nema
klju~eve za na{e kapije Na{e {ifre su
mu neodgonetljive".
Dervi{ Su{i}, Uhode"
17
Omer Ibrahimagi}
18
UMJESTO PREDGOVORA
Bosna je mogu}a samo kao zajedni~ko dobro svojih gra|ana, bh. dràvljana,
bosanskih ljudi svih vjera i etni~kih zajednica. To je aksiom Bosne.
Naàlost, neznano po koji put, do{lo se u situaciju da se pi{u knjige o tome
i da u povodu njih govorimo o stvarima koje su svakom normalnom ~ovjeku,
Bosancu i Hercegovcu, jasne, bilo da je Bo{njak, bosanski Srbin ili bosanski
Hrvat - da je Zemlja Bosna teritorijalno nedjeljiva po vjerama i nacijama, ve}
hiljadu godina, dakle, otkako se zna za nju i da je na svakom svome pedlju
jednako bosanska - i za Bo{njake i za bosanske Srbe i za bosanske Hrvate. To
se modernim jezikom kaè - da je ona jednako domovina za sve
konstitucionalne, dakle, ustavne, (a ne kao {to se govori i pi{e konstitutivne)
narode u njoj - Bo{njake, bosanske Srbe i bosanske Hrvate - jednako kao i za
sve gra|ane BiH i ostale narode koji ìve u njoj.
Bosna je zemlja bosanskih ljudi i to ne treba dokazivati. Ali vidite, neprijatelji
Bosne, svaki put nakon pokolja nad golorukim stanovni{tvom, tjeraju nas, da
i sebi i svijetu dokazujemo - da je Bosna - bosanska zemlja, a da nije ni hrvatska,
ni srpska, ni bilo kog drugog naroda posebno. Ona je zemlja Bosanaca i
Hercegovaca koji u njoj ìve.
Znali su neprijatelji da je Bosna mogu}a samo kao na{e zajedni~ko dobro,
zato su po~inili toliko zla nad bosanskim ljudima - da bi je u~inili nemogu}om,
ne samo kao dràve njenih naroda i gra|ana, ve} da ubiju i ideju Bosne, kao
zasebnog dru{tva i duhovnog prostora. Htjeli su je samo za sebe. Zato su
napravili nacionalne paradràvne tvorevine - da bi Bosni oduzeli njenu
dràvnost i me|unarodno priznanje, a Bosance me|usobno suprotstave - i
stvore privid gra|anskog rata - da bi izbjegli me|unarodnu osudu za agresiju
i genocid.
19
Omer Ibrahimagi}
Koliko su na{i neprijatelji bili lukavi u tome, govori i ~injenica da je i

Ustavni sud BiH morao dokazivati ne{to {to je o~evidno bilo stotinama godina
- da su Bosanci * razli~itih vjera i nacija ìvjeli u kom{iluku, u istoj mahali
(ulici), u istom selu, op}ini i gradu, i{li u iste {kole i razredna odjeljenja,
obdani{ta i fakultete, sluìli se istim kulturnim i zdravstvenim ustanovama,
po{tivali tu|e bogomolje i me|usobno se uvaàvali i stvarali prijateljstva, i to
na svakom pedlju bosanske zemlje - ljudi razli~itih vjera i nacionalnosti bili
su svoji na svome. Suprotno tome, agresivni nacionalisti su u~inili sve da
dokaù da mi nismo to {to jesmo. Za vrijeme srpsko-crnogorske i hrvatske
agresije na BiH, htjeli su to sve {to je bilo zajedni~ko da potaru, i da nas
uvjere kako vi{e ne moèmo ìvjeti zajedno, kako trebamo da se teritorijalno
nacionalno i vjerski homogeniziramo i podijelimo. Da se zatvorimo u svoja
geta, a da pripadnici drugih naroda u tim getima ostanu ljudi bez prava na
svoj vjerski, nacionalni, kulturni i politi~ki identitet, bez prava na ìvot. Time
su htjeli dokazati da Bosna nije mogu}a, ni kao dru{tvo, ni kao dràva, ni kao
njihova domovina, s katastrofalnim posljedicama - primjenom apartheida u
svim sferama ìvota: od stanovanja, preko zasebnih porodili{ta, obdani{ta,
{kola, sveu~ili{ta i univerziteta, ambulanti i bolnica, zasebnih naselja i gradskih
kvartova, posebnih nacionalnih entiteta i op}ina, kao i zasebnih nacionalnih
vojski, policija i vlada, do zasebnih sudova i nacionalnih skup{tina i sabora.
Zato nas ponovo tjeraju da pi{emo knjige o konstitutivnosti naroda u BiH,
da sudovi donose presude o konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao da i do
tada to nisu bili, iako u Preambuli Ustava BiH pi{e da su Ustav donijeli
Bo{njaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi u BiH, gra|ani BiH i ostali
narodi. Ustavni sud pozivaju}i se na preambulu iz Ustava donosi presudu o
ne~emu {to je ve} sam Ustav rekao, a {to je ìvot mnogo stolje}a ranije bio
presudio. Ali tako je to u Bosni u kojoj velikodràvni projekti susjeda èle da
se realiziraju na ra~un Bosanske Zemlje. Da paradoks bude ve}i, nosioci tih
projekata su i potpisnici Dejtonskog sporazuma i garanti njegove primjene,
zato i Ustav razli~ito tuma~e, pa je i formalno bila potrebna presuda Ustavnog
suda koja je otklonila razli~ito politi~ko i pravno tuma~enje Ustava BiH.
Zato smo bili motivirani da nanovo pred sebe stavimo cijeli Sporazum iz
Dejtona (Dayton), a posebno Anekse 4., 6. i 7. i istraùjemo, ovaj put, njegovu
pravnu su{tinu. Ko ho}e po{teno da ~ita dejtonske pravne norme, do}i }e do
neporecivog pravnog zaklju~ka da se Me|unarodna zajednica ovim
Sporazumom odlu~no opredjelila za uspravljanje agresijom i genocidom
* Bosanstvu je za razliku od srpstva i hrvatstva imanentna tolerancija u suìvotu sa drugim i
druk~ijim, kao i amerikanstvu, malezijstvu, {vicarstvu i belgijanstvu.
20
posrnule dràve uspostavom njenih institucija potrebnih da bi Bosna, kao

normalna demokratska dràva, u{la u evropske politi~ke i ekonomske
integracije i u evroatlanski sigurnosni sistem. Neke norme koje ~ine Ustav
nekonzistentnim, naro~ito ~l. IV i V, treba mijenjati amandmanima u redovnoj
ustavnoj proceduri, jer su bile ustupak da bi se zaustavio rat.
[to implementacija ide sporo, za nas starije i presporo, jer bi i mi èljeli da
doìvimo Bosnu u Evropi (Europe), trebamo okriviti duboku ideologizaciju i
mitologizaciju ideje u srpskim i hrvatskim masama da se od bosanske zemlje
moè praviti velika Srbija i velika Hrvatska. Osvje{}ivanju od toga zla bi
trebalo da pomognu i nove vlasti u susjednim zemljama i obje crkve, koje
imaju nesumnjiv uticaj na svoje vjernike. Razumije se, tome treba da doprinesu
i odlu~nije mjere OHR-a i drugih me|unarodnih institucija koje djeluju u BIH.
Time bi se doprinijelo boljem razumijevanju me|u etni~kim zajednicama, a i
ja~anju me|usobnog povjerenja me|u bosanskim ljudima.
Ako }e ova knjiga i djelimi~no doprinijeti boljem pravnom razumijevanju
su{tine Dejtona, ona }e opravdati svoje pojavljivanje. Zahvaljujem se izdava~u
i donatorima koji su omogu}ili {tampanje ove knjige u bilingvalnom izdanju
na bosanskom i engleskom jeziku. Tako|er se zahvaljujem kolegama
profesorima dr. Zdravku Grebi i dr. Esadu Zgodi}u, na korisnim sugestijama
~ije se recenzije objavljuju u formi pogovora u ovoj knjizi.
Sarajevo, 25. maja 2001. godine
Autor
21
Omer Ibrahimagi}
22
I. DR@AVNIM INSTITUCIJAMA I ZAKONIMA DO

DEMOKRATSKE BOSNE I HERCEGOVINE
Uvod
Pet godina Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH, parafiranog u Dejtonu
21. novembra, a potpisanog u Parizu 14. decembra 1995. godine, u javnosti
je proizvelo razli~ita mi{ljenja, od prihvatanja do odbacivanja, u cjelini, a
posebno razli~ita tuma~enja njegove su{tine. Kao {to se zna sporazum su
potpisali {efovi triju dràva: Republike Bosne i Hercegovine, Republike
Hrvatske i SR Jugoslavije, a svjedoci sporazuma su: SAD, Ruska Federacija,
Savezna Republika Njema~ka, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i
Sjeverne Irske, Francuska Republika kao ~lanovi kontakt grupe i Evropska
unija.
S obzirom da je Sporazum potpisan od {efova triju dràva, on ima karakter
me|unarodnog sporazuma. Imaju}i u vidu ~injenicu da rat u BiH 1992. 1995. godine slu`bene institucije Me|unarodne zajednice nisu proglasile
agresijom susjeda na BiH, ve} gra|anskim ratom izme|u Bo{njaka, Srba i
Hrvata, ipak se nije moglo zanemariti involviranje Hrvatske i Jugoslavije u
sukob u BiH. Naime, na|ena je takva pregovara~ka formula u Dejtonu, da
se na kraju ne zna koja je strana pobjednik, a koja gubitnik. Me|unarodna
zajednica èljela je okon~anje bosanskog rata bez pobjednika i bez poraènog.
Objektivno gledaju}i, s obzirom na ciljeve agresije: da se uni{ti bosanska
dràvnost i bosanski narod, pobjednici su Bosna i Bosanci, jer ciljevi agresije
nisu ostvareni.
Od po~etka agresije na BiH, Me|unarodna zajednica nije èljela da rat u
BiH nazove agresijom, jer bi u tom slu~aju bila obavezna skinuti embargo za
naoruàvanje bosanske armije, a niti priznati da agresor u BiH provodi genocid
nad bo{nja~kim narodom, jer bi u tom slu~aju bila obavezna se umije{ati u
23
Omer Ibrahimagi}
sukob i sprije~iti genocid. Zato joj je bilo lak{e agresiju nazvati tzv. gra|anskim
ratom, a genocid tzv. etni~kim ~i{}enjem i time izbje}i, ako ne, odgoditi svoju
vojnu intervenciju u BiH.
Odluku, da li je u BiH bila agresija ili gra|anski rat prepu{teno je da donese
Krivi~ni tribunal u Hagu (Den Haag), ali posredno kroz presude pojedincima
optuènim za ratne zlo~ine, a da li je Jugoslavija u BiH izvr{ila genocid ili
samo etni~ko ~i{}enje, na osnovi tu`be RBiH, prepu{teno je da donese
Me|unarodni sud pravde u Hagu. U posljednje vrijeme kroz izjave biv{ih
politi~ara i diplomata svijet saznaje da je na BiH ipak izvr{ena agresija. Tako
Erve de [aret (Herve de Charette), [irakov (J. Chirac) ministar vanjskih poslova
(1995.) pred misijom francuskog parlamenta o Srebrenici izjavljuje: "Za mene
je bilo jasno ko je agresor. To, uostalom, nije bilo te{ko definirati: bile su to
srpske snage".1)
No, sama ~injenica da su potpisnici Sporazuma bili {efovi dràva BiH,
Hrvatske i Jugoslavije, govori u prilog tvrdnji da je na BiH izvr{ena agresija
njenih susjeda. Ne treba zaboraviti da je tzv. Republiku Srpsku, po njenom
ovla{}enju, zastupao, niko drugi ve} predsjednik Republike Srbije, ovla{}en
da potpi{e sporazum u ime SR Jugoslavije. Uklju~ivanjem Republike Srpske
i Federacije BiH u potpisivanje pojedinih aneksa sporazuma trebalo je prikazati,
da je u BiH, bilo ne{to tre}e, {to nije ni ~ista agresija, ni ~isti gra|anski rat,
dakle, ne{to {to sa stanovi{ta me|unarodnog prava nije ni gra|anski rat, a nije
ni agresija.
Naime, da je u BiH bio gra|anski rat, onda bi potpisnici sporazuma bili
politi~ki predstavnici Bo{njaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, a ne {efovi
triju dràva. Ali da se ne bi moglo govoriti o agresiji susjeda, Me|unarodna
zajednica postarala se da legitimira paradràvne tvorevine Republiku Srpsku
kao zaseban entitet, a Herceg Bosnu kroz Federaciju BiH, a time i politi~ke
predstavnike bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, koji su bili, kako u
me|usobnom sukobu, tako i u sukobu s Bo{njacima. Na taj na~in iskonstruirati
sintagmu "triju strana" u sukobu u BiH, od kojih je bosanskosrpsku stranu
pomagala Jugoslavija, a bosanskohrvatsku stranu pomagala Hrvatska. Time
se htjelo prikriti agresiju Hrvatske i Jugoslavije. Dok su fakti~ki "tre}u stranu"
~inili Bosanci triju vjera, a ne samo muslimani kao {to se èljelo prikazati
svjetskoj javnosti. Iza ovih Bosanaca je bila legitimna i legalna bosanska vlada
u kojoj su sjedili, pored Bo{njaka i legitimno izabrani predstavnici bosanskih
Hrvata i bosanskih Srba (na izborima 1990.), koji se nisu priklonili
secesionisti~koj politici svojih sunarodnika, koji su èljeli priklju~enje dijelova
BiH u sastav Hrvatske, odnosno, u sastav Jugoslavije.
24
1. Me|unarodno priznanje Bosne i Hercegovine i po~etak

agresije
Da bi se razumjela pravna i politi~ka su{tina Dejtonskog sporazuma, treba
se vratiti na sami po~etak raspleta politi~ke krize u BiH u procesu raspada
biv{e SFRJ.
Kada se postavilo pitanje me|unarodnog priznanja BiH, u ljeto i jesen
1991. godine, nakon {to su to opredjeljenje iskazale Slovenija, Makedonija i
Hrvatska, bosanski Srbi (SDS) su bili protiv da BiH izi|e iz sastava Jugoslavije.
Nakon {to je Skup{tina Bosne i Hercegovine 14. oktobra 1991. godine donijela
Memorandum u kome je bio sadràn stav da ukoliko Hrvatska ne ostane u
SFRJ, da }e i BiH zatraìti svoju nezavisnost, srpski parlamentarci iz SDS-a (u
sastavu Skup{tine BiH izabrane 18. novembra 1990. godine), izdvojili su se
24. oktobra 1991. godine i konstituirali Skup{tinu srpskog naroda u BiH. Kada
su Vlada i Predsjedni{tvo BiH 20. decembra 1991. godine, na poziv Evropske
zajednice da se izjasne da li BiH èli nezavisnost, podnijeli i formalni zahtjev
za me|unarodnim priznanjem BiH, ova srpska skup{tina je 9. januara 1992.
godine proglasila Republiku srpskog naroda u BiH, a politi~ki predstavnici
bosanskih Hrvata (HDZ) su 18. novembra 1991. godine proglasili Hrvatsku
zajednicu Herceg Bosnu. Obje ove neustavne tvorevine Ustavni sud Republike
Bosne i Hercegovine, na svojim sjednicama od 14.9.1992. i 8.10.1992. godine,
proglasio je suprotnim Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. 2)
Pravna komisija Evropske zajednice, tzv. Badinterova komisija, zatraìla
je od Bosne i Hercegovine da organizira gra|anski referendum o nezavisnosti
BiH, jer od rezultata tog referenduma }e ovisiti da li }e je preporu~iti za
me|unarodno priznanje Evropskoj zajednici. Bosanski Srbi su se suprotstavili
referendumu koji je bio zakazan za 29. februar i 1. mart 1992. godine. Dan
prije odràvanja referenduma bosanski Srbi su 28. februara 1992. godine,
donijeli Ustav Srpske republike u BiH, kasnije nazvane Republika Srpska.
Od 64,31% registriranih bira~a Bosne i Hercegovine koji su izi{li na referendum bilo je 64,14% vaè}ih listi}a, od toga se broja 99,44% pozitivno
izjasnilo na referendumsko pitanje o suverenosti i nezavisnosti Bosne i
Hercegovine. Na osnovu ovako blistavog rezultata referenduma, 6. aprila 1992.
godine, Evropska zajednica, a zatim i druge relevantne zemlje su priznale
teritorijalni integritet, suverenitet i politi~ku nezavisnost BiH u granicama u
kojima je Republika Bosna i Hercegovina bila u sastavu SFRJ.
25
Omer Ibrahimagi}
S danom me|unarodnog priznanja BiH otpo~eli su i oruàni sukobi u BiH,

s namjerom da se to me|unarodno priznanje poni{ti podjelom BiH izme|u
dva velikodràvna projekta. Sukob su prvo zapo~eli bosanski Srbi u sadejstvu
s paravojnim formacijama pristiglim iz Srbije i Crne Gore, uz otvoreno ili
prikriveno sadejstvo i komandovanje dotada{nje JNA, koja se u me|uvremenu
pretvorila u etni~ki ~istu srpsku vojsku. JNA je zloupotrijebila svoju poziciju
legalne vojske u BiH, pa je prema projektu agresije napravljenom u Beogradu
ranije uredila srpske poloàje oko ve}ih gradova kako bi osigurala njihovo
zauzimanje silom i cijele 1991. godine tajno naoruàvala bosanske Srbe. Hrvati
}e svoj front protiv bosanske armije otvoriti kasnije. Prvo su opstruirali otpor
bosanske armije srpskim napadima, a potom su prikriveno u oktobru 1992., a
otvoreno, u aprilu 1993. godine, otvorili drugi front protiv bosanske armije i
dràve BiH, progla{avaju}i u Livnu 24. augusta 1993. godine paradràvnu
tvorevinu Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu.
Da bi se stvari jo{ vi{e iskomplicirale, Ujedinjene nacije su, u vrijeme sukoba
izme|u Jugoslavije i Hrvatske, 25. septembra 1991. godine, uvele embargo
na naoruànje na ~itavom prostoru SFRJ. U prolje}e 1992. godine su na ovaj
prostor do{le jedinice UNPROFOR-a sa sjedi{tem u Sarajevu, da {tite mir koji
je 2. januara 1992. godine uspostavljen izme|u Hrvatske i Jugoslavije. Kasnije
je mandat UNPROFOR-a pro{iren i na BiH, s funkcijom o~uvanja mira, u
vrijeme najè{}ih srpskih i hrvatskih napada na BiH i genocida nad bo{nja~kim
narodom. Tako je u BiH nastala jedna paradoksalna situacija. Bosnom je bjesnio
rat u kome je ubijeno preko 200.000 ljudi, silovano preko 30.000 èna, ubijeno
oko 17.000 djece, uz bezo~nu opsadu gradova, posebno Sarajeva, Gora`da,
Biha}a, Te{nja, Maglaja, Mostara, @epe, Srebrenice i dr., a me|unarodne vojne
snage UNPROFOR, nisu imale mandat da sprije~e rat, ve} da ~uvaju
nepostoje}i mir. Zato, prema dokumentima Me|unarodne zajednice, u BiH, i
nije bilo rata, ve} su po njima u to vrijeme njihove "tri strane" pregovarale da
rije{e politi~ku krizu koja je nastala navodnim nezadovoljstvom bosanskih
Srba i bosanskih Hrvata svojim politi~kim statusom u BiH, stvaraju}i ognjem
i ma~em svoje paradràvne tvorevine: Republiku Srpsku i Herceg Bosnu,
koje su imali namjeru pripojiti Jugoslaviji i Hrvatskoj.
U toku pripreme ovog rukopisa za objavljivanje, Eric Margolis u "Toronto
Sun" objavio je ~lanak: Srbiji potrebno moralno pro~i{}enje. U njemu nas
autor upoznaje s doga|ajima o kojima smo za vrijeme agresije na BiH samo
mogli da sumnjamo da se ne{to nezdravo doga|a s Me|unarodnom zajednicom
u odnosu na rat u Bosni. Sada, s ovim ~lankom imamo i potvrdu tih sumnji: "
Ako bi se Milo{evi}u sudilo u Hagu, svjetska javnost bi saznala sljede}e: 26
Francuska je tajno proslje|ivala Beogradu "top secret"(strogo povjerljive)

informacije prije i u toku NATO-ovih napada na Jugoslaviju 1999.
-
Britanija i Kanada su opetovano osuje}avale vojnu intervenciju NATOa koja je trebala da zaustavi masakr u Bosni.
Gr~ka i Kipar su pomagali u finansiranju Milo{evi}evog reìma i razbili

su NATO-ov embargo na Jugoslaviju.
Britanija i Francuska su nastojale da blokiraju utjecaj Njema~ke na

Balkanu, pomaù}i Srbiju.
Zapadne sile su sudjelovale u uskra}ivanju nezavisnosti Crne Gore.
Italijanska socijalisti~ka vlada odigrala je klju~nu ulogu u odràvanju

Milo{evi}evog reìma, kojem je prijetio bankrot, uloìv{i stotine miliona
dolara u Srbiju.
Rusija i Ukrajina su prekr{ile embargo Ujedinjenih nacija,

snabdijevaju}i Srbiju naftom, oru`jem i vojskom.
Ameri~ki prokonzul za Balkan Richard Holbrooke, pomogao je u

legitimiranju i podupiranju Milo{evi}evog reìma.
Drugim rije~ima, svijet bi saznao o dugoj, prljavoj i cini~noj sagi zapadnog

nastojanja da sa~uva Milo{evi}ev reìm i time zadrì balkanski status quo.
Svijet bi, tako|er, saznao o sramotnom rekordu UN-a u Bosni i Hercegovini,
koji je stavio "nadgledanje mira" ispred spa{avanja ljudskih ìvota i
zaustavljanja zlo~ina protiv ~ovje~nosti. Isto tako, svijet bi saznao o politici
ublaènja, koju je predvodio Lord Owen i kanadski vode}i Milo{evi}ev
zastupnik, Luis MecKenzie".3)
2. Pregovori o dràvnom ure|enju BiH

Dejtonskom sporazumu prethodilo je nekoliko neuspjelih me|unarodnih
planova za rje{enje navodne bosanske politi~ke krize: Kutiljerov plan iz
Lisabona (H. Cutillero) - (mart 1992.), Vens-Ovenov plan (/S. Vance/ - /Lord
Owen/) - (zima-prolje}e 1993.), Oven-Stoltenbergov plan (august 1993.), Plan
kontakt-grupe (juli 1994.) ~ija je osnova bila 49:51 posto podjele teritorije
BiH izme|u bosanskih Srba, s jedne strane i bosanskih Hrvata i Bo{njaka, s
druge strane. Na ideji entiteta unutar BiH postignut je Va{ingtonski sporazum
27
Omer Ibrahimagi}
izme|u Bo{njaka i Hrvata (Washington) - (18. marta 1994.) i godinu i po

dana kasnije Dejtonski sporazum 21. novembra, odnosno, 14. decembra 1995.
godine.
Va{ingtonskim sporazumom uspostavljena je Federacija BiH kojoj je
prethodilo dono{enje Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava
Republike Bosne i Hercegovine (30. marta 1994.), kojim je dozvoljeno da se
na teritoriju koji su vojni~ki kontrolirali Armija BiH i HVO-HV obrazuje
Federacija BiH, podijeljena na 10 kantona, ure|ena svojim ustavom donesenim
30. marta 1994. godine, u kojoj su Bo{njaci i Hrvati konstitutivni narodi, dok
su Srbi, zajedno s drugim narodnostima ~inili "ostale".
Paradràvna tvorevina bosanskih Srba, Ustavom od 28. februara 1992.
godine, bila je definirana dràvom srpskog naroda i gra|ana, u kojoj su
Bo{njaci i Hrvati bili narod bez prava, pa i onih gra|anskih, jer su bili ubijani
i proganjani, da bi se u njihove domove i na imanja naseljavali Srbi.
Pod pritiskom Me|unarodne zajednice u @enevi (Geneva) su 8.9.1995.
godine izme|u bosanske vlade i bosanskih Srba dogovoreni osnovni principi
unutra{njeg dràvnog ure|enja BiH, koji su u Njujorku (New York) dopunjeni
26.9.1995. godine. Ovim principima je legitimirana dotada{nja srpska
paradràvna tvorevina pod imenom Republika Srpska. Nakon {to su NATO
snage krajem augusta i po~etkom septembra bombardirali poloàje bosanskih
Srba, i nakon {to su hrvatskom "Olujom" pometeni Srbi iz Kninske krajine, a
ofanzivom bosanske armije probijena blokada Biha}a, bosanska armija i HVO
namirili su 51% teritorije BiH koji je ~inio Federaciju BiH, a 49% Republiku
Srpsku, i prema konceptu kontakt-grupe mogla je zapo~eti Mirovna
konferencija u Dejtonu 1. novembra 1995. godine.
3. Pravni principi Dejtonskog sporazuma

Nakon ove kratke retrospektive o uzrocima i posljedicama bosanske
politi~ke krize vratimo se na{oj temi. Prvo nekoliko napomena. Kao {to smo
iz prethodnog izlaganja vidjeli, u bosansku politi~ku krizu upleteno je mnogo
faktora, kako doma}ih tako i me|unarodnih, pod kojima podrazumijevamo i
vojnu intervenciju Hrvatske i Jugoslavije u Bosni i Hercegovini.
"Po~etkom devedesetih Evropa je iznevjerila BiH".4) SAD su bile blokirane
svojim izborima i dugo vremena prepu{tale Evropi primat u rje{avanju politi~ke
krize na prostoru biv{e SFRJ. Trebalo je, dakle, vi{e od tri godine relevantnim
28
dràvama u Me|unarodnoj zajednici da usaglase svoje me|usobne interese i

ciljeve ne samo u odnosu na BiH, ve} u pristupu rje{avanja sudbine
geopoliti~kog prostora koji se zove Balkan, odnosno, Jugoisto~na Evropa.
Kada je usagla{eno da se bosanska politi~ka kriza moè uspje{no rije{iti
uklju~ivanjem, ne samo "tri strane u sukobu u BiH", ve} prije svega
uklju~ivanjem Hrvatske i Jugoslavije, iz kojih je ta kriza inicirana i politi~ki i
vojno vo|ena, moglo se pristupiti pregovorima u Dejtonu. Do uspjeha
pregovora moglo je do}i samo uz kompromis svih strana involviranih u bosanski
sukob. Evropske zemlje prepustile su Amerikancima predvodni~ku ulogu u
kontakt - grupi.
Za BiH od po~etka ratnog sukoba bilo je od presudnog zna~aja da je ona
bila me|unarodnopravno priznata dràva. Kao takva bila je subjektom
me|unarodnog prava, koju su {titili me|unarodni propisi o odnosima me|u
suverenim dràvama, a posebno Zavr{ni akt iz Helsinkija 1975. godine, po
kome nije moglo biti promjene granica me|u dràvama upotrebom sile.
Otuda proizilaze dva osnovna cilja koja je trebalo posti}i Sporazumom u
Dejtonu: (1) zaustavljanje rata i (2) potvr|ivanje dràvnog suvereniteta Bosne
i Hercegovine u njenim me|unarodno priznatim granicama.
Uz ovo je i{lo i uzajamno priznavanje Bosne i Hercegovine i Savezne
Republike Jugoslavije, po{to su se Bosna i Hercegovina i Hrvatska me|usobno
priznale odmah po sticanju njihove politi~ke nezavisnosti 1992. godine.
U Op}em okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini sadràna je
su{tina onoga {to nazivamo Dejtonski sporazum. Kao {to smo ranije naveli
sporazum su potpisali: Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i
SR Jugoslavija, kao "strane" potpisnice i obavezale se na njegovo po{tivanje:
1.
Strane }e svoje odnose uskladiti s principima u Povelji Ujedinjenih

nacija, Helsin{kom zavr{nom aktu i dokumentima OSCE-a, po{tuju}i
suverenu jednakost jedna druge i me|usobne sporove rje{avati mirnim
putem.
2.
Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane napravljene u vezi vojnih

aspekata Mirovnog sporazuma i aspektima regionalne stabilizacije,
sadrànim u Aneksu 1-A i Aneksu 1-B.
3.
Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane koji su napravljeni u vezi

s razgrani~enjima izme|u entiteta, sadrànim u Aneksu 2.
29
Omer Ibrahimagi}
4.
Strane pozdravljaju i prihvataju izborni program za Bosnu i

Hercegovinu kao {to je izloèno u Aneksu 3.
5.
Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane sadràne u Ustavu Bosne i

Hercegovine, sadrànom u Aneksu 4. i da }e u potpunosti po{tovati u
njemu usvojena opredjeljenja i ~init }e sve da se ona ostvare.
6.
Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane koji su napravljeni u vezi s

uspostavom Arbitra`nog tribunala (Aneks 5), Komisije za ljudska prava
(Aneks 6), Komisije za izbjeglice i raseljena lica (Aneks 7), Komisije
za o~uvanje nacionalnih spomenika (Aneks 8) i Transportnih
korporacija Bosne i Hercegovine (Aneks 9). Strane }e u potpunosti
po{tovati i osiguravati ispunjenje ovdje utvr|enih opredjeljenja.
7.
Po{tivanje ljudskih prava i za{tita izbjeglica i raseljenih lica je od

vitalnog zna~aja za postizanje trajnog mira, stoga se strane slaù i
povinovat }e se u potpunosti s odredbama koje se ti~u ljudskih prava
izloènih u poglavlju 1. Sporazuma u Aneksu 6 (koji je identi~an s
~lanom II, stavom 3 /Katalog prava/ Ustava Bosne i Hercegovine O.I.). Zatim obaveza koje se ti~u izbjeglica i raseljenih lica koje su
sadràne u poglavlju 1. Sporazuma u Aneksu 7.
8.
Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane koji su napravljeni u vezi s

implementacijom civilnog dijela Sporazuma, kao {to je izloèno u
Aneksu 10 (visoki predstavnik) i Aneksu 11 koji se odnosi na
me|unarodne policijske snage. Strane }e u potpunosti po{tovati
utvr|ena opredjeljenja i u~init }e sve da se ona ostvare.
9.
Strane }e sara|ivati u potpunosti sa svim entitetima uklju~enim u

implementaciju Mirovnog sporazuma, kao {to je opisano u aneksima,
ili kao {to je na drugi na~in odre|eno od strane Vije}a sigurnosti
Ujedinjenih nacija, kao i povinovati se obavezama da sara|uju u istrazi
i gonjenju ratnih zlo~inaca i drugih kr{enja me|unarodnog
humanitarnog prava.
Zatim slijede odredbe o me|usobnom priznavanju Bosne i Hercegovine i

Jugoslavije kao suverenih nezavisnih dràva unutar njihovih me|unarodnih
granica, kao i da ovaj sporazum stupa na snagu njegovim potpisivanjem, dakle,
od 14. decembra 1995. godine.
30
4. Pravna priroda i struktura Dejtonskog sporazuma

Dejtonski sporazum je kompleksan i maksimalno uravnoteèn me|unarodni
sporazum koji nije podloàn promjenama. Njega nije mogu}e djelimi~no
realizirati, da se moè re}i, da je u cijelosti realiziran. Njega nije mogu}e ni
parcijalno mijenjati, a da se ne dovede u pitanje njegova cjelovita arhitektura.
Kona~ni tuma~ vojnog dijela sporazuma (Aneks 1-A) je komandant IFOR-a
(SFOR-a), a kona~ni tuma~ civilnog dijela sporazuma je visoki predstavnik
(Aneks 10, ~lan 5.). Ovaj sporazum nisu ratifikovali parlamenti zemalja
potpisnica. On je stupio na snagu i postao primjenjiv od dana njegovog
potpisivanja, u Parizu 14. decembra 1995. godine.
Ono {to ~ini ovaj sporazum kompleksnim jeste ~injenica da su ga potpisale
tri dràve: Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i SR
Jugoslavija i da su njegov sastavni dio jedanaest aneksa, koje su zavisno od
materije, potpisale Republika Hrvatska, SR Jugoslavija i Republika Bosna i
Hercegovina sa svoja dva entiteta ili samo Republika Bosna i Hercegovina i
njena dva entiteta: Federacija BiH i Republika Srpska ili samo entiteti.
Tako su Aneks 1-A, Aneks 1-B i Aneks 10 pored tri dràve potpisnice
potpisala i oba bh. entiteta. Aneks 3 (Izbori), Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6
(Ljudska prava), Aneks 7 (Izbjeglice i raseljena lica), Aneks 8 (O~uvanje
nacionalnih spomenika), Aneks 11 (Me|unarodne policijske snage) pored
Bosne i Hercegovine, potpisala su i oba bh. entiteta. Aneks 5 (Arbitraà) i
Aneks 9 (Javne korporacije BiH) potpisali su samo bh. entiteti.
Ako se zna da se ne{to u sporazumima moè promijeniti samo saglasno{}u
volja strana potpisnica sporazuma, to ~ini Dejtonski sporazum te{ko
izmjenjivim aktom i iz razloga {to su o ovom sporazumu postigle saglasnost i
pet zemalja kontakt - grupe i specijalni pregovara~ u ime Evropske unije. Ni u
jednom od ovih sporazuma nije predvi|ena mogu}nost njihove promjene.
Jedino je to predvi|eno za Ustav Bosne i Hercegovine sadràn u Aneksu 4.
Naime, tamo je u ~lanu X re~eno da se ovaj ustav moè mijenjati amandmanima
od strane Parlamentarne skup{tine BiH i dvotre}inskom ve}inom u
Predstavni~kom domu.
Dakle, ako se izuzme Aneks 1-A (vojni aspekt sporazuma), Aneks 1-B
(regionalna stabilizacija) i Aneks 10 (visoki predstavnik) i Aneks 11
(me|unarodna policija), materija svih drugih aneksa je obuhva}ena Ustavom
Bosne i Hercegovine, pa prema tome i mogu}no{}u njihove promjene. Aneks
31
Omer Ibrahimagi}
3. (izbori) trebalo je da se iscrpi s odràvanjem prvih izbora 1996. godine, a

svi budu}i izbori prema ~lanu IV stav 2a. Ustava BiH trebaju se organizirati
prema izbornom zakonu. Prema ~lanu III 5a. Ustava BiH, materija Aneksa 5,
6, 7 i 8 je u nadle`nosti Bosne i Hercegovine. Aneksom 9, koga su potpisali
bh. entiteti, predvi|eno je osnivanje javnih korporacija Bosne i Hercegovine,
kao {to su komunalne, energetske, po{tanske, saobra}ajne, kao i upravljanje
vodom i drugim prirodnim resursima. Po{to entiteti ~ine unutra{nju strukturu
dràvnog ure|enja BiH, to i pitanja njihovog razgrani~enja (Aneks 2) ulaze u
ustavnu materiju podlo`nu amandmanskim promjenama prema proceduri
sadrànoj u ~lanu X Ustava BiH.
Otuda iz navedenih razloga ne treba o~ekivati bilo kakve nove konferencije
za eventualnu promjenu Dejtonskog sporazuma. Su{tina Dejtona je dobra.
Njega ne treba mijenjati ve} provoditi u skladu s obavezama na koje su
potpisnici pristali. Po{to je materija iz skoro svih aneksa preuzeta i ~ini sadràj
Ustava Bosne i Hercegovine, s jo{ dodatnih 15 me|unarodnih konvencija i
ugovora (Aneks I na Ustav BiH), koji ~ine sastavni dio Ustava BiH, postoje,
dakle, mogu}nosti da se predvi|enom procedurom amandmanskih promjena
i dopuna nastavi usavr{avanje ustavne strukture Bosne i Hercegovine, u skladu
s vremenom i potrebama njenih gra|ana. A za to je, kao {to smo vidjeli,
nadle`na Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine. To zna~i da se u skladu
s politi~kom voljom naroda i gra|ana Bosne i Hercegovine, amandmanima
na Ustav BiH, moè mijenjati i nadopunjavati sve ono {to je sadràno u Ustavu
BiH, bez sazivanja novih me|unarodnih konferencija. Proces unutra{njih
ustavnih prilago|avanja i promjena postajat }e na{a politi~ka realnost sve
vi{e s u~vr{}ivanjem uzajamnog povjerenja me|u narodima i gra|anima u
Bosni i Hercegovini, kao i priklju~ivanjem BiH evropskim politi~kim i
ekonomskim integracijama, kao i euro-atlanskom odbranbeno-sigurnosnom
sistemu.
5. Kontinuitet institucija i zakona Republike Bosne i

Hercegovine
Ako se izuzmu vojni aspekti Sporazuma (Aneks 1-A) i Sporazum o
regionalnoj saradnji (Aneks 1-B), kojim je prakti~no prekinut rat u Bosni i
Hercegovini i dogovorena procedura uspostavljanja {ire regionalne
stabilizacije, u koju su uklju~ene pored Bosne i Hercegovine i Republika
32
Hrvatska i SR Jugoslavija, centralno mjesto Dejtonskog sporazuma zauzimaju

Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava) i Aneks 7 (Izbjeglice i raseljena
lica). Otuda smatramo da politi~ku i pravnu su{tinu Dejtonskog sporazuma u
njegovoj implementaciji predstavlja: (1) uspostavljanje institucija Bosne i
Hercegovine, (2) povratak izbjeglih i raseljenih lica u svoje zavi~aje i na svoju
imovinu i (3) za{tita ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ovaj redoslijed zadataka nije napravljen po njihovom zna~aju, ve} iz
prakti~nih metodolo{kih razloga, jer sva tri navedena pitanja prema Dejtonu
imaju jednaku vrijednost.
Kada se kaè institucije Bosne i Hercegovine, pogre{no ih je nazvati
"zajedni~ke institucije" kao {to to kaù mnogi neupu}eni u ustavnu materiju.
Ustav BiH ne poznaje sintagmu "zajedni~ke institucije". Ustavni naziv je samo
"institucije Bosne i Hercegovine". Sljedbenici onih politi~kih opcija koji bi
minimizirali izvorne ustavne dràvne prerogative Bosne i Hercegovine, a istakli
ustavom nepostoje}u dràvnost entiteta iz koje bi prema njima trebalo da
"izviru" dràvne prerogative Bosne i Hercegovine, kao izrazom politi~ke volje
entiteta, oni su pristalice upotrebe pojma "zajedni~ke institucije". Sli~no su se
pona{ali ili se danas pona{aju i oni predstavnici Me|unarodne zajednice,
naro~ito iz prve dvije godine provedbe Dejtonskog sporazuma, koji da bi
odobrovoljili, naro~ito, srpske predstavnike u izgradnji institucija Bosne i
Hercegovine, podràvali su tu neustavnu leksiku i doprinosili da se ona
odoma}i, ne samo u medijima, ve} i u dokumentima Upravlja~kog komiteta
Vije}a za implementaciju koju ~ini kontakt-grupa, koja se stara u ime
Me|unarodne zajednice za implementaciju civilnog dijela sporazuma. Mada
za to nema osnova u Dejtonskom sporazumu, a posebno ne u Ustavu Bosne i
Hercegovine.
Sli~na se oma{ka dogodila i u pogre{nom nazivu zakona koji se donose na
nivou dràve Bosne i Hercegovine, nazivaju}i ih u me|usobnoj komunikaciji
"krovnim zakonom", umjesto jednostavno zakonom Bosne i Hercegovine,
kao {to se zakoni entiteta nazivaju imenom entiteta, ili zakoni kantona imenom
kantona.
Koliki je zna~aj Dejtonski sporazum pridavao institucijama i zakonima
Bosne i Hercegovine, govori podatak da je Ustavu Bosne i Hercegovine dodat
Aneks II (prelazne odredbe) u kome se u ta~ki 2. govori o kontinuitetu pravnih
propisa koji nisu u suprotnosti s Ustavom dok druga~ije ne odredi nadle`ni
organ vlasti Bosne i Hercegovine; u ta~ki 3. govori o pravnim i administrativnim
postupcima u sudovima i organima uprave, koji ostaju na snazi u onoj mjeri u
kojoj nisu u suprotnosti s Ustavom dok druga~ije ne odredi nadle`ni organ
33
Omer Ibrahimagi}
vlasti Bosne i Hercegovine; a u ta~ki 4. govori o kontinuiranom funkcioniranju

organa vlasti, institucija i drugih tijela Bosne i Hercegovine, dok ne budu
zamijenjeni novim sporazumom ili zakonom. Me|utim, naàlost, predstavnici
Me|unarodne zajednice se toga nisu pridràvali, bar kad je rije~ o kontinuitetu
institucija i zakona Republike Bosne i Hercegovine, ve} su imali pogre{an
pristup, kao da se radilo da je BiH tek u Dejtonu stvorena dràva. A sam
Dejton je priznao kontinuitet Republike BiH kao nezavisne i suverene dràve
koji je ona stekla 6. aprila 1992. godine. U Dejtonu je samo ime promjenjeno
u: Bosna i Hercegovina.
6. Institucije vlasti u BiH na svim nivoima ne mogu biti

jednonacionalne
Dakle, u Bosni i Hercegovini Ustav ne poznaje nikakve "zajedni~ke
institucije", a niti "krovne zakone", ve} samo institucije i zakone Bosne i
Hercegovine, kao i kontinuitet institucija i zakona Republike Bosne i
Hercegovine koji nisu protivni novom Ustavu BiH, dok ne budu izmijenjeni.
Prema Ustavu, Bosna i Hercegovina ima zakonodavnu, izvr{nu i sudsku
vlast. Zakonodavnu vlast vr{i Parlamentarna skup{tina, koja ima Predstavni~ki
dom i Dom naroda. Izvr{nu vlast ~ine Predsjedni{tvo i Vije}e ministara Bosne
i Hercegovine, a sudsku vlast vr{i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a
odnedavno i Dràvni sud Bosne i Hercegovine uspostavljen zakonom. Predstoji
jo{ da se zakonom uspostavi dràvno tuìla{tvo i dràvno pravobranila{tvo.
Me|utim, Bosna i Hercegovina nema svoju vojsku, svoju policiju i svoje
izvore finansiranja, iako za to postoje ustavni osnovi sadràni u Sporazumu iz
Dejtona. Bez obzira na entitete koji ~ine unutra{nju politi~ko-teritorijalnu
strukturu, jedino je Bosna i Hercegovina subjekt me|unarodnog prava i
obaveza. Prema ~lanu III stav 1. taksativno su pobrojane nadle`nosti institucija
BiH, a prema istom ~lanu u stavu 5a, Bosna i Hercegovina je nadle`na u svim
stvarima kojim se osigurava njen suverenitet, teritorijalni integritet i politi~ka
nezavisnost. A tu prije svega dolazi u obzir jedinstveno vo|enje sigurnosno
odbranbene politike i postojanje vlastitih vojnih i sigurnosnih efektiva i njima
odgovaraju}ih institucija.
Da dràva ne bi ovisila od entiteta, Ustavom je u ~lanu VIII stav 3. data
mogu}nost da Parlamentarna skup{tina donese zakon kojim }e se osigurati
izvorni prihodi dràve za potrebe institucija Bosne i Hercegovine i
34
me|unarodne obaveze Bosne i Hercegovine. Ista je ta nadle`nost Parlamentu

potvr|ena i u ~lanu IV stav 4b Ustava BiH.
Za uspostavljanje institucija Bosne i Hercegovine potrebno je
zadovoljavaju}e politi~ko okruènje, ne samo u zemlji, ve} i u njenom
susjedstvu, pa i {ire. Problem s kojim se susre}e Bosna i Hercegovina jesu jo{
mitomanske ìve pretenzije njenih susjeda Hrvatske, Srbije i Crne Gore na
njene teritorije, zloupotrebljavaju}i bosanske Srbe i bosanske Hrvate, za
ostvarivanje svojih velikodràvnih projekata. Zbog toga se bosanska
multietni~ka struktura stanovni{tva, umjesto da bude prednost za svestranu
saradnju sa susjedima u BiH pojavljuje kao unutra{nja prijetnja za njenu dràvnu
dezintegraciju. Naime, svaka teritorijalna homogenizacija jednog od tri
bosanska naroda, posebno kada se ona uobli~ava u neke politi~koadministrativne forme s ovla{}enjima vlasti, u Bosni i Hercegovini, prijeti, s
jedne strane, njenoj teritorijalnoj dezintegraciji, a s druge strane, za pripadnike
druga dva naroda koji ostanu ìvjeti na tom teritoriju, manifestira se kao
diskriminacija po nacionalnom ili vjerskom osnovu.
Otuda je Dejtonski sporazum akceptirao Federaciju BiH kao federaciju, ne
Bo{njaka i Hrvata u BiH, ve} kao federaciju kantona, koji ne mogu imati
nacionalni predznak. Mada je svima poznato da postoji pet kantona s
bo{nja~kom ve}inom, tri kantona s hrvatskom ve}inom i dva tzv. mje{ovita
kantona, nigdje se u Ustavu Federacije BiH ne kaè da su to nacionalni kantoni,
ili da ve}inski narod u njima ima vi{e prava od drugog naroda koji je u manjini.
Isti ustavni princip vaì i kad je rije~ o drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj.
Poslije dono{enja presude Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri bh.
naroda: Bo{njaka, Srba i Hrvata, takvo rje{enje u Dejtonu je ponovo potvr|eno
i otklonjene su u tom pogledu, bar kad je rije~ o pravnoj strani problema, sve
nedoumice. Ostaje, dakle, problem njene implementacije u praksi. I to u njena
tri aspekta koji ~ine su{tinu Dejtona: (1) institucionalne izgradnje, (2) povratka
izbjeglih i raseljenih lica u zavi~aje i na njihova imanja i (3) jednake za{tite
ljudskih prava i osnovnih sloboda bez kojih se Bosna i Hercegovina ne moè
po~eti uklju~ivati u evropske integracione procese.
Ako Dejtonski sporazum ne poznaje ~iste nacionalne politi~ko-teritorijalne
i administrativne rezervate, to jo{ vi{e vaì za institucije Bosne i Hercegovine.
Zato bi se moglo re}i jasno, kao {to Dejton ne poznaje nacionalne entitete i
kantone, Dejton ne poznaje ni nacionalnu vojsku, ni nacionalnu policiju, ni
jednonacionalna ministarstva, ni jednonacionalne vlade, ni jednonacionalne
sudove, {kole, univerzitete, bolnice, dje~ije ustanove, i preduze}a. To je jasno
precizirano u Ustavu Bosne i Hercegovine, u ~lanu II stav 4. u tzv.
35
Omer Ibrahimagi}
antidiskriminacionoj klauzuli u kojoj stoji: "Uìvanje prava i sloboda

predvi|enih u ovom ~lanu ili u me|unarodnim sporazumima navedenim u
Aneksu I ovog ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez
diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je spol, rasa, boja, jezik, vjera,
politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno i socijalno porijeklo, povezanost s
nacionalnom manjinom, imovina, ro|enje i drugi status".
Upravo zbog ~injenice da je BiH paradigma dugovjeke multikonfensionalne
i multietni~ke strukture svoga stanovni{tva, ona je mogu}a i kao dràva i kao
zajednica svojih naroda i gra|ana, samo tako {to }e sve njene javne strukture
biti multietni~ke, otvorene za pripadnike svih naroda i gra|ana koji u njoj
ìve. Dakle, ovdje se prije svega misli na javnu sferu djelovanja od politi~kih
stranaka, preko dràvnih institucija, do javnih preduze}a i ustanova. U
suprotnom BiH ne moè kao dràva funkcionirati. Ako bi se doslovno slijedila
ova antidiskriminacijska klauzula, bile bi neustavne sve politi~ke stranke, javne
ustanove, preduze}a, a pogotovo dràvne ustanove i organi, koji su organizirani
po nacionalnom principu, odnosno, zna~e nacionalni unitarizam. Zato se moè
smatrati neustavnom jednonacionalna srpska, bo{nja~ka ili hrvatska
komponenta u oruànim snagama BiH, posebno u Vojsci Federacije ili u Vojsci
Republike Srpske, zajedno sa svojom jednonacionalnom vrhovnom
komandom. Nasuprot tome, kao dobar primjer kako se treba organizirati i
bosanska vojska i bosanska policija jeste organiziranje Dràvne grani~ne
slu`be BiH.
Mada nacionalne politi~ke stranke u BiH, prije svega SDA, SDS, HDZ,
kao takve ne smatramo isklju~ivo odgovornim za agresiju Srbije, Crne Gore i
Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, ne moè se pore}i negativna uloga SDS-a
i HDZ-a kao unutra{njeg bosanskog politi~kog mobilizatora najekstremnijih
snaga usmjerenih na razbijanje dràve BiH, i pravljenje jednonacionalnih
bantustana kao {to su za vrijeme rata bili Republika Srpska, Herceg Bosna i
AP Zapadna Bosna.
7. Protivno je Dejtonu jedan konstitutivni narod strana~ki i

teritorijalno-politi~ki homogenizirati
Tragi~no desetogodi{nje iskustvo BiH jasno govori da BiH, upravo zbog
toga {to je multietni~ka zajednica, kao dràva ne moè da funkcionira u slu~aju
uspostavljanja isklju~ivo nacionalnih teritorijalno-politi~kih i administrativnih
36
bantustana i nacionalnih politi~kih stranaka. S druge strane, jasno je da BiH

kao dràva, ne moè biti ni anacionalna, kao ni njene institucije, tako|er.
Ovdje trebamo u~iti od ve} uspostavljenih demokratskih dràva, koje, tako|er,
imaju multietni~ku strukturu stanovni{tva, kao {to su Belgija (Belgque) i
[vicarska (Svizzera). Svi gra|ani Belgije i [vicarske su prema njihovim
ustavima Belgijanci i [vicarci (nacije dràvljana) i kao ~lanovi svojih
gra|anskih politi~kih stranaka, koje u~estvuju u institucijama vlasti, ali i
o~uvanju kulturnog identiteta etno-grupe u pogledu jezika, kulturne tradicije
i obi~aja. Razumije se vode}i uvijek ra~una o tome da je svaki od njih kao
pripadnik odre|ene etnije ili jezi~ke grupe, ali i kao gra|anin, ~ovjek, jednako
za{ti}en u pogledu ostvarivanja svojih javnih i privatnih prava i sloboda. U
tom pogledu imaju, ne samo za{titu sudova i dràvnih upravnih organa, ve}
kroz odre|enu parlamentarnu strukturu i demokratsku proceduru i za{titu svojih
kolektivnih etnokulturnih prava. Ali ne na ra~un prava druge etno grupe, i ne
na {tetu dràve, da ona ne moè da funkcionira.
Bosna i Hercegovina se u institucionalnom pogledu danas nalazi na razme|u
uspostavljanja funkcionalne gra|anske institucionalne strukture, ali s
mehanizmima za{tite kolektivnih nacionalnih prava, ili pred blokadom
institucija i normalnog funkcioniranja dràve u ime navodnih nacionalnih
interesa. Moè se otvoreno postaviti pitanje: {ta je stvarni interes jednog naroda
u BiH? Da dràva funkcionira i time zadovoljava potrebe i interese svojih
naroda i gra|ana ili da dràva ne funkcionira ~ime dovodi u pitanje
egzistencijalni opstanak svojih gra|ana i naroda.
Prije nego {to poku{amo dati odgovor na ovo pitanje presudno je da vidimo
kako su demokratske dràve Zapada, koje su prosperitetne i u ekonomiji i u
uìvanju svojih gra|anskih prava i sloboda, kako pojedina~nih, tako i
kolektivnih, uredile predstavljanje gra|ana i grupnih interesa u dràvnoj
strukturi odlu~ivanja. U Belgiji nema politi~ke stranke Flamanaca i politi~ke
stranke Valonaca, postoje politi~ke stranke gra|ana kao individualnih politi~kih
subjekata koji su se udruìli u politi~ku stranku, da metodama politi~ke rasprave
i druga~ijeg politi~kog mi{ljenja ponude bira~ima svoj politi~ki program
upravljanja dràvnim, dakle, javnim poslovima, ako dobiju povjerenje bira~a.
Niko od njih u takvoj politi~koj stranci nije manje Valonac ili Flamanac, ako
su se okupili na jednom gra|anskom politi~kom programu za koji od bira~a
traè podr{ku. Bira~i se ne prebrojavaju po tome ko je Flamanac, a ko je
Valonac, ve} da li je stranka dobila podr{ku potrebnog broja bira~kog tijela.
Koja stranka dobije ve}inu glasova bira~a, postaje vladaju}a u datom mandatu,
a druge postaju opozicija. Ako jedna stranka ne dobije dovoljan broj glasova
37
Omer Ibrahimagi}
da moè sastaviti vladu, ona je prinu|ena da pravi koaliciju s drugom strankom

pribli`no sli~nog programa. Ne gleda se je li njoj dalo glasove bira~ko tijelo
jednog ili drugog naroda. Zato se zapadna demokratija i naziva predstavni~kom
demokratijom, ne pojedinog naroda, ve} ve}ine bira~a, kao gra|ana, kao
individualnih subjekata politi~kog odlu~ivanja.
Ako je rije~ o narodima (nacijama), odnosno, etni~kim ili jezi~kim
zajednicama, za njih se moè govoriti da su kolektivni subjekt nekog prava,
koje predstavljaju izabranici tog naroda, ali ne kao gra|ani, ve} kao pripadnici
doti~nog naroda, odnosno, etni~ke zajednice. Zato i postoji razlika izme|u
predstavni~kog doma, kao doma gra|ana, i doma naroda, kao doma
predstavnika vi{e naroda. Ako se izbori provode za predstavni~ki dom, dom
gra|ana, potpuno je irelevantno kojem narodu pripadaju gra|ani bira~i, jer
oni biraju svoje gra|anske predstavnike u predstavni~ki dom.
Otuda u predstavni~koj demokratiji kakva je na Zapadu, ako jedna politi~ka
stranka sebe imenuje nacionalnom, a bori se za predstavni~ki dom parlamenta,
ona rizikuje, da narod koji ona zastupa ne bude u poziciji da vlada, ve} u
opoziciji, ako politi~ke stranke koje su joj bile suprotstavljene uspiju da
samostalno ili u koaliciji obrazuju vladu koja }e imati podr{ku ve}ine u
parlamentu.
Upravo iz tih razloga nacionalne politi~ke stranke u uslovima multietni~kog
dru{tva i pluralne demokratije rizikuju da ne u|u u vladu. Ovo tim prije ako
se u suparni~kim strankama, koje nisu nacionalne, ve} multinacionalne, na|u
i predstavnici naroda ~ija je nacionalna stranka ostala bez vlasti. To se u na{em
slu~aju upravo dogodilo HDZ i SDA u Parlamentu Federacije i Parlamentarnoj
skup{tini BiH, kao i SDS u Parlamentarnoj skup{tini BiH, jer je nekoliko
nenacionalnih stranaka uspjelo da dobije ve}inu i da obrazuju koalicionu vladu.
Kao {to Dejtonski sporazum ne poznaje nacionalne administrativne entitete,
tako on, ako bi se strogo primjenjivale antidiskriminacijske klauzule, ne poznaje
ni politi~ke stranke koje ~lanstvo u njoj diskriminiraju po bilo kom osnovu, a
posebno, po nacionalnom ili vjerskom. Otuda politi~ka perspektiva BiH nije
u nacionalnim strankama, niti u nacionalnim entitetima, kantonima i op}inama,
kao i institucijama, koje imaju javni, dràvni i politi~ki zna~aj.
Ali to ne zna~i da u institucijama javne vlasti u multietni~kom dru{tvu ne
treba osigurati, upravo iz razloga nediskriminacije, zastupljenost pripadnika
razli~itih nacionalnih interesa. Ali tako da i institucija bude prohodna,
funkcionalna, ali i da daje za{titu nacionalnog interesa. U tom slu~aju }e se
zahtijevati kompromisna odluka, ali ne i blokada odlu~ivanja.
38
8. Ustav BiH preferira entitete na ra~un gra|ana i naroda i ~ini

oba parlamentarna doma nefunkcionalnim
Kao {to je re~eno Dejtonski sporazum je na donjoj granici kompromisa
nacionalne i gra|anske politi~ke opcije za BiH. Sam Ustav BiH, kao dio
aran`mana iz Dejtona u tome nije bio konzistentan. Upravo ta nekonzistentnost
proizilazi ustupcima ekstremnim nacionalnim opcijama koje su èljele da razore
dràvnost BiH. Naime, u ~lanu IX stav 3. op}ih odredaba Ustava BiH pi{e:
"Funkcioneri imenovani na poloàje u institucijama Bosne i Hercegovine u
pravilu odraàvaju sastav naroda Bosne i Hercegovine", dakle, naroda BiH,
a ne naroda entiteta. Me|utim, u ~lanovima IV i V Ustava, kojim se ure|uje
sastav i izbor Parlamentarne skup{tine i Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine,
ure|eno je suprotno ~lanu IX Ustava. Narodi BiH su podijeljeni po entitetima
kao izbornim jedinicama, tako da je Bo{njacima i Hrvatima uskra}eno u
Republici Srpskoj da se kandidiraju za Dom naroda i ~lana Predsjedni{tva iz
reda Bo{njaka i Hrvata i da u~estvuju u njihovom izboru, i obrnuto to je pravo
uskra}eno Srbima u Federaciji, kada je rije~ o izboru srpskih predstavnika u
Dom naroda Parlamentarne skup{tine i ~lana Predsjedni{tva BiH.
Ovakvo ustavno rje{enje je suprotno Evropskoj konvenciji za za{titu
ljudskih prava i osnovnih sloboda jer naru{ava politi~ko pravo gra|ana da
biraju i da budu birani u organe vlasti na nivou dràve BiH na cijelom njenom
prostoru, a ne samo u okviru entiteta. Ovo pravo proizilazi iz paragrafa 7.
Dokumenta drugog sastanka Konferencije o ljudskoj dimenziji, Konferencije
o sigurnosti i saradnji u Evropi, Kopenhagen (Copenhagen) 1990., kojim se
garantira da u svakoj dràvi ~lanici OSCE-a za sva mjesta u najmanje jednom
domu nacionalnog zakonodavstva bude slobodno takmi~enje u direktnom
glasanju (7.2.); garantiraju univerzalna i jednaka glasa~ka prava za sve
punoljetne gra|ane (7.3.) i po{tovanje prava gra|ana da se kandidiraju za
politi~ku ili javnu funkciju, individualno ili kao predstavnici politi~kih stranaka
ili organizacija bez diskriminacije (7.5.).
Ako se ovi ~lanovi Ustava amandmanskim promjenama ne usklade s
presudom Ustavnog suda, iako se presuda ne odnosi na njih, ve} na entitetske
ustave, onda }e se posti}i to, da }e entiteti biti multietni~ki, a BiH ne}e biti
multietni~ka. Njena multietni~nost }e biti posredovana multietni~no{}u entiteta.
39
Omer Ibrahimagi}
Za ostvarivanje Ustavne odluke o konstitutivnosti sva tri naroda u BiH,

smatramo ~ak va`nijim uskladiti s tom odlukom ~l. IV i V Ustava BiH, nego
formalno uskladiti ustave entiteta s Ustavom BiH. Za sudbinu dràve i
ravnopravnost sva tri njena naroda u BiH, smatramo va`nijim da dràvne
organe u BiH biraju svi gra|ani BiH, s jednakim aktivnim i pasivnim bira~kim
pravom, nego da se u entitetima postigne ta ravnopravnost, a na nivou dràve
zadrè sada{nja izborna prava po entitetima, a time nejednakost gra|ana BiH.
Bez pasivnog i aktivnog bira~kog prava gra|ana BiH u izboru dràvnih
organa, nema gra|anina BiH, postojat }e samo gra|ani entiteta, a to zna~i
trajnu opasnost za cjelovitost teritorijalnog integriteta i politi~ku nezavisnost
BiH. Ne samo da ne}e biti gra|anina BiH, ve} ne}e biti ni Bo{njaka, Srbina i
Hrvata, za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ve} samo Bo{njaci, Srbi i Hrvati u
entitetima. Kao {to smo citirali Ustav BiH (~lan 9. ta~ka 3.), rije~ je o tome da
funkcioneri imenovani na poloàje u institucijama BiH, u pravilu, odraàvaju
sastav naroda BiH, a ne naroda entiteta.
Uskla|ivanje ~l. IV i V s Odlukom Ustavnog suda BiH, priznavanjem
gra|anima i narodima BiH jednakog pasivnog i aktivnog bira~kog prava, vi{e
bi se doprinijelo unutarnjoj reintegraciji BiH, nego svi dosada{nji zakoni koje
je donio visoki predstavnik. Visoki predstavnik mo`da nije ni svjestan da je
dono{enje tih zakona bila posljedica gre{ke u ustavnoj konstrukciji BiH sadrànoj u ~l.IV i V, jer su po njima birani organi Bosne i Hercegovine koji
ne funkcioniraju, pa mora intervenirati visoki predstavnik.
Sljede}a konstrukciona gre{ka Ustava, koja se, tako|er, nalazi u ~lanu IV
stav 3. d) odnosi se na proceduru dono{enja odluka u oba doma Parlamentarne
skup{tine Bosne i Hercegovine: Predstavni~ki dom i Dom naroda. Naime, u
oba doma se preferiraju entiteti na ra~un gra|ana i naroda. Ako se zna da u
Domu naroda dolaze delegacije tri konstitutivna naroda izabrana u
parlamentima entiteta, a u Predstavni~ki dom dolaze predstavnici gra|ana
izabrani od bira~a iz oba entiteta, nelogi~nim se ~ini uslovljavati odluku
saglasno{}u, najmanje jedne tre}ine glasova delegata ili ~lanova s teritorije
svakog entiteta. Naime, predstavni~ki dom u parlamentarnoj demokratiji,
svugdje gdje on postoji, predstavlja gra|ane kao politi~ke subjekte, to su
domovi gra|ana, bira~a u naj{irem smislu rije~i. U predstavni~kim se domovima
odlu~uje ve}inom onih koji su prisutni i koji glasaju. Uslovljavanjem odluke
saglasno{}u jedne tre}ine glasova iz entiteta, gubi se politi~ki subjektivitet
gra|anina. Na taj na~in se Predstavni~ki dom kao dom gra|ana pretvara u
dom entiteta, a Dom naroda kao dom naroda, se tako|er pretvara u dom
entiteta. Iz prvog je izba~en politi~ki interes gra|anina, a iz drugog politi~ki
40
interes naroda. Za rje{avanje politi~kog interesa naroda data je mogu}nost da

se postavi pitanje "vitalnog interesa" jednog od tri naroda (~lan IV, stav 3.e).
Me|utim, gra|ani nemaju nikakve ustavne mogu}nosti da kroz Parlament
izraze svoj interes. Zato nije ~udo da oni zbog toga ~esto izlaze na ulicu ili
zapre~avaju glavne saobra}ajnice i na taj na~in poku{avaju da njihov interes
do|e do u{iju Vlade i Parlamentarne skup{tine BiH.
Ni{ta bitno ne mijenja u na{em zaklju~ku ni ustavna norma (~lan IV-3d),
da ukoliko odluku donese ve}ina delegata ili ~lanova jednog od domova, u
kojoj nije uklju~ena jedna tre}ina glasova delegata ili ~lanova s teritorije svakog
entiteta, po kojoj }e odluka vaìti pod uslovom da glasovi protiv odluke ne
uklju~e dvije tre}ine ili vi{e delegata ili ~lanova izabranih iz svakog entiteta.
To nam li~i na onu narodnu kad se ne{to "preljeva iz {upljeg u prazno". Ova
normativna ekvilibristika ni{ta ne}e pomo}i da interes gra|anina, bira~a, bude
predstavljen u Predstavni~kom domu.
Ovakav na~in odlu~ivanja u Predstavni~kom domu bosanskog parlamenta
u~inio je taj dom nefunkcionalnim i nepropusnim bastionom onih politi~kih
opcija koje su vodile rat protiv dràve Bosne i Hercegovine èle}i je zbrisati s
geografske karte svijeta. Zato nije ~udo {to opstruiraju dono{enje bitnih zakona
na nivou dràve. To je pravi razlog zbog koga je visoki predstavnik donio sve
va`nije zakone Bosne i Hercegovine, jer predstavnici izabrani u Republici
Srpskoj i Herceg Bosni su bili protiv tih zakona. Razumije se uz nastojanje da
samu Republiku Srpsku, iako entitet, afirmiraju kao suverenu dràvu ili da
HDZ tim opstrukcijama isposluje zaseban hrvatski entitet. êsto vlada
Republike Srpske, njeni ministri, kada iznose relevantne podatke iz pojedinih
oblasti kao {to je standard ìvota, prinosi u poljoprivredi itd. upore|uju podatke
ne s Federacijom BiH kao entitetom u istoj dràvi, ve} s npr. Slovenijom,
Hrvatskom, Jugoslavijom itd., i time se u o~ima svojih gra|ana prikazuje kao
suverena dràva. Otuda nije ~udo da se i sam @ivko Radi{i} na{ao politi~ki
izmanipuliran kada je Republiku Srpsku stavio u istu ravan s Bosnom i
Hercegovinom.5)
Zato je neophodno uskla|ivanje ~lanova IV i V Ustava BiH s Evropskom
konvencijom o za{titi prava i osnovnih sloboda i afirmirati gra|anina Bosne i
Hercegovine u Predstavni~kom domu njenog parlamenta, a Dom naroda
afirmirati kao dom za za{titu vitalnih interesa naroda na cijelom prostoru BiH,
a ne entiteta.
Naime, iz koncepta Ustava BiH proizilazi da su precizno podijeljene
nadle`nosti izme|u entiteta i dràve. I ono {to je u nadle`nosti dràve treba da
odlu~uju predstavnici gra|ana sa cijelog prostora BiH, vode}i ra~una o
41
Omer Ibrahimagi}
njihovom ukupnom interesu kroz sagledavanje interesa Bosne i Hercegovine

kao cjeline, bez obzira na entitete, jer entiteti imaju svoje nadle`nosti i neka o
njima i odlu~uju. âk prema Ustavu BiH, entiteti imaju i pretpostavljenu
nadle`nost o svim pitanjima o kojima se ne odlu~uje na dràvnom nivou.
Dom naroda treba da na dràvnom nivou, kroz dono{enje dràvnih zakona,
osigura ravnopravnost naroda, a ne entiteta, i na taj na~in se napravi ravnoteà
izme|u onog {to nazivamo politi~kim interesom gra|ana i politi~kim interesom
naroda, ali na nivou cijele dràve Bosne i Hercegovine.
Evo iz tih razloga je neophodno da visoki predstavnik i OSCE pomognu
uskla|ivanje ove tri konstrukcione gre{ke Ustava BiH s navedenom evropskom
konvencijom. Ako su ove konstrukcione gre{ke bile svjesno projektovane
radi uspostavljanja mira u BiH 1995. godine, one }e, ako se ne uklone dovesti
u pitanje statiku zgrade koja se zove Bosna i Hercegovina i biti razlogom
stalnih frustracija koje mogu dobiti i neèljene oblike. Neka nam primjer s
HDZ-om i njihovom tzv. hrvatskom samoupravom i kamenovanje u~esnika
postavljanja kamena temeljca za dàmiju u Trebinju i Banjoj Luci budu ozbiljna
opomena, da se te konstrukcione gre{ke moraju pod hitno ispraviti da bi se
BiH upisala u red normalnih dràva i mogla biti politi~ki samoodrìva i bez
prisustva OHR-a u BiH.
9. U Ustavu BiH nedostaju mehanizmi protiv blokade

Parlamentarne skup{tine i neizvr{avanja sudskih odluka
Najslabija strana Dejtonskog sporazuma zbog koje se neoprostivo sporo
implementira njegova su{tina, tj. uspostavljanje institucija i dono{enje zakona
BiH, povratak izbjeglih i raseljenih lica i za{tita ljudskih prava i osnovnih
sloboda, jeste {to u njega nisu ugra|ene druge sankcije izuzev ekonomskih.
Kasnije je upravlja~ki komitet za implementaciju ovog sporazuma svojim
zaklju~cima od 10. decembra 1997. godine dao visokom predstavniku
mogu}nost da sankcionira pojedine funkcionere za koje se utvrdi da djeluju
suprotno Dejtonu, kao i da progla{ava svojim odlukama zakone za koje ocijeni
da su neophodni, a parlamenti BiH i entiteta ih iz bilo kojih razloga propuste
donijeti, odnosno, ako je onemogu}eno njihovo dono{enje opstrukcijom od
strane poslanika.
Smatramo da bi bilo neophodno u sam Ustav BiH ugraditi mehanizme koji
}e sprije~iti blokiranje dono{enja neophodnih zakona, ovla{}enjem
42
Predsjedni{tva BiH da ih progla{ava kao privremenu mjeru dok ne budu

done{eni u Parlamentarnoj skup{tini. Ovim bi se izbjeglo da ih progla{ava
visoki predstavnik, jer ni visoki predstavnik ne}e vje~no ostati u BiH.
Sljede}a neophodna aktivnost bit }e da se donese krivi~ni zakon BiH i da
se u njemu inkriminira kao krivi~no djelo neizvr{avanje sudskih presuda
ustavnih i redovnih sudova. Ako se ovo ne uradi, dràva jednostavno ne}e
imati instrumenata da nekoga natjera da provodi njene zakone i sudske odluke.
10. Gre{ke Me|unarodne zajednice u primjeni Dejtonskog

sporazuma
Ovdje razlikujemo strate{ke gre{ke od onih takti~kih, dnevnih,
provedbenih. Prvo ne{to o strate{kim gre{kama.
Ako se izuzme prva strate{ka gre{ka Me|unarodne zajednice {to nije rat u
BiH kvalificirala agresijom SR Jugoslavije i Hrvatske, o ~ijim posljedicama je
bilo ne{to rije~i na po~etku ovog teksta i koju ne}emo ovdje dalje elaborirati,
druga strate{ka gre{ka je {to, ako je Dejtonom priznat dràvni kontinuitet
Republike Bosne i Hercegovine pod novim imenom "Bosna i Hercegovina"
(~lan I-1 Ustava BiH), OHR u svojoj praksi nije slijedio kontinuitet republi~kih
institucija i zakona, s njihovim ingerencijama na cijelom dràvnom teritoriju
Bosne i Hercegovine, do konstituiranja novih institucija i dono{enja novih
zakona u skladu s Ustavom iz Dejtona, iako je to bilo propisano u Aneksu II
ta~. 2., 3. i 4. na Ustav Bosne i Hercegovine (prelazne odredbe).
Naime, i pod pretpostavkom da je u Bosni i Hercegovini, umjesto agresije,
bio gra|anski rat, kako tvrdi Me|unarodna zajednica, samo priznanje dràvnog
kontinuiteta Republike Bosne i Hercegovine u novom imenu dràve "Bosna i
Hercegovina", impliciralo bi da je rije~ o gra|anskom ratu izme|u legalnih i
legitimnih vlasti Republike Bosne i Hercegovine, koje su bile multietni~ke
svo vrijeme rata (ne manje, nego {to je danas Alijansa), s jedne strane, i snaga
secesionisti~kih Srba i secesionisti~kih Hrvata koje su predvodili SDS i HDZ,
s druge strane. Gre{ka je Me|unarodne zajednice {to je legitimnu i legalnu
vlast Republike BiH svela samo na tzv. "muslimansku" stranu u ovom sukobu.
Ako Me|unarodna zajednica iz nekih svojih razloga nije èljela pobjedu Vlade
RBiH, a poraz HVO-a i Srpske vojske, ona nije imala ni jedan argument u
pozitivnom me|unarodnom pravu da Vladu RBiH i njenu regularnu armiju
43
Omer Ibrahimagi}
nazove "muslimanskom" stranom u tzv. gra|anskom ratu u BiH. Najbolji dokaz

da ta teza nije bila ta~na, ve} da je bila obi~ni propagandni trik, koji je svima
drugim odgovarao, osim Bosni i Hercegovini, leì u ~injenici, da je u prvom
stavu prvog ~lana Ustava BiH, priznat dràvni kontinuitet Republike Bosne i
Hercegovine, kojom je fakti~ki odato priznanje i multietni~kim vlastima i
multietni~kom sastavu Armije Republike Bosne i Hercegovine, {to su zajedno
s progresivnim snagama u svijetu sa~uvale teritorijalni integritet i suverenitet
bosanske dràve.
Ovu tezu potvr|uje i izjava Erve de [areta, ministra vanjskih poslova u
Prvoj [irakovoj vladi (1995.), koju je nedavno dao na saslu{anju pred misijom
francuskog parlamenta o Srebrenici. Naime on je izjavio da je nakon svoje
posjete Bosni u augustu 1995. predloìo [iraku da primi Aliju Izetbegovi}a
kao "predsjednika zemlje koja trpi", {to je ubrzo bilo i realizirano.6)
Iako je, dakle, priznat dràvni kontinuitet Bosne i Hercegovine, propisi
dràve, kao i pravni i administrativni postupci dràve, Aneksom II na Ustav
BiH, izjedna~eni su s istim takvim aktima paradràvnih tvorevina Republike
Srpske i Hrvatske Republike Herceg Bosne. Time se zna~ajno doprinijelo
produètku poratne agonije Bosne i Hercegovine, koja ni do danas zbog
opstrukcije HDZ-a i svih srpskih stranaka, nije uspjela da kroz normalnu
parlamentarnu proceduru donese ni najosnovnije zakone koji se ti~u dràvnih
simbola, a o drugim zakonima i da ne govorimo, ve} ih je morao proglasiti
visoki predstavnik.
Takvu opstrukciju je normalno bilo o~ekivati od ljudi koji su se ~etiri godine
svim politi~kim i vojni~kim sredstvima borili protiv suvereniteta i teritorijalnog
integriteta Bosne i Hercegovine.
Poslije dono{enja Dejtonskog sporazuma, prelaznim odredbama Ustava
BiH kako ih je tuma~io, a i danas tuma~i OHR, omogu}eno im je da nastave
tu borbu protiv BiH, ali sada opstrukcijom uspostavljanja dràvnih institucija
i dono{enja zakona koji trebaju Bosnu i Hercegovinu da pravno i politi~ki
reintegriraju u jednu normalnu evropsku dràvu. U kojoj su mjeri jake te
politi~ke opstrukcije govori i ~injenica, da zbog nepostojanja potrebnih zakona
i nefunkcioniranja dràvnih organa vlasti, BiH ni vi{e od pet godina poslije
Dejtona nije primljena u Vije}e Evrope.
Otuda nije ta~na teza ambasadora Velike Britanije u BiH Greima Henda
(Graham Hand),7) da se lideri iz Republike Srpske strogo drè Deytonskog
mirovnog sporazuma i protive stvaranju bilo koje institucije na dràvnom
nivou ukoliko ona nije predvi|ena tim sporazumom. Naprotiv, lideri iz
Republike Srpske opstruiraju funkcioniranje i postoje}ih dràvnih institucija.
44
U Ustavu BiH iz Dejtona lijepo pi{e u ~lanu III stav 5a da je u nadle`nosti BiH
sve {to pi{e u aneksima 5., 6., 7. i 8. Tako|er, tamo pi{e da su u nadle`nosti
BiH sve stvari kojim se osigurava "suverenitet, teritorijalni integritet, politi~ka
nezavisnost i me|unarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine, u skladu s
podjelom nadle`nosti me|u institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne
institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vr{enje ovih nadle`nosti".
Drugo je pitanje {to se ambasadori i drugi me|unarodni predstavnici dozvole
zavesti praznim i {upljim pri~ama srpskih lidera o njihovoj dosljednosti
Dejtonskom sporazumu.
Ni tamo, gdje nije bilo dileme, kada je rije~ o kontinuitetu dràvnih organa
(Aneks II stav 4 na Ustav BiH) da "dok ne budu zamijenjeni novim sporazumom
ili zakonom, organi vlasti, institucije i druga tijela Bosne i Hercegovine }e
funkcionirati u skladu s vaè}im propisima", Me|unarodna zajednica je
prekinula njihovo djelovanje ili ih nije podràvala kao dràvne. Ured OHR-a,
OSCE-a, UN-a i druge me|unarodne organizacije u po~etku implementacije
Dejtonskog sporazuma, utrkivale su se u poltronstvu prema naciokratijama, a
posebno prema SDS-u i HDZ-u. I umjesto, da rade u skladu s Ustavom BiH,
nastojale su {to prije da sru{e i ono {to je ostalo od dràvnih i drugih institucija
BiH koje su se sve ~etiri godine rata borile na o~uvanju Bosne i Hercegovine.
Tako je Karl Bilt (Carl Bildt) ve} u junu 1996. tri mjeseca do septembarskih
izbora, suprotno ustavnoj normi koja je i za njega bila obavezna, delegitimirao
Predsjedni{tvo, Vladu i Parlament Bosne i Hercegovine i preporu~io
institucijama Me|unarodne zajednice da s njima vi{e ne sara|uju. Dvije godine
kasnije, 1998. Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp) je to u~inio sa svim
bosanskim ambasadorima, dok se ne izaberu novi. Po istom tuma~enju bh.
Crveni krst/polumjesec nije bio primljen u me|unarodno ~lanstvo ove
organizacije itd. Od tada do danas, umjesto da prema gore citiranoj ustavnoj
odredbi normalno funkcioniraju Akademija nauka i umjetnosti BiH, Dràvni
arhiv BiH, Zemaljski muzej BiH, Zavod za javno zdravstvo BiH, Meteorolo{ki
i seizmolo{ki zavod BiH, kao i druge brojne javne ustanove koje je osnovala
Republika BiH, one svo ovo vrijeme vegetiraju i propadaju, jer ih dràva nije
preuzela na finansiranje i nije donijela nove propise u skladu s Ustavom BiH,
jer ne}e da ih priznaju SDS i HDZ u Parlamentarnoj skup{tini BiH.
Sve to brojni predstavnici Me|unarodne zajednice blijedo posmatraju, ne
poduzimaju}i efikasnije mjere protiv doma}ih politi~ara (HDZ i SDS), koji
opstruiraju Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma.
Ta anemi~na politika Me|unarodne zajednice, koja je svih ovih pet godina
posmatrala funkcioniranje nelegalnih institucija Herceg Bosne i neprirodno
45
Omer Ibrahimagi}
funkcioniranje Federacije u kojoj su paralelno funkcionirale hrvatska (HDZ) i

bo{nja~ka (SDA) komponenta vlasti u istim ministarstvima, vojsci i policiji,
doìvjela je svoje bu|enje iz pospanosti tek s aktivnostima HDZ-a na
uspostavljanju tzv. hrvatske samouprave i raspu{tanja hrvatske komponente
u vojsci Federacije. Jo{ i danas OHR i UN u BiH dozvoljavaju da vlade i
ministri FBiH i RS uzurpiraju ustavna prava dràve BiH i potpisuju
me|udràvne sporazume, kao da su entiteti suverene dràve a ne BiH.
Najnoviji slu~aj te maskarade je potpisivanje sporazuma izme|u ministara
unutra{njih poslova Hrvatske, SR Jugoslavije i oba bh. entiteta o sprje~avanju
trgovine ljudima, drogom i dr. kriminalnim pona{anjima. Umjesto da sporazum
u ime BiH potpi{e ministar za civilne poslove BiH u ~ijoj delegaciji }e biti i
oba ministra entiteta, Me|unarodna zajednica ovim ~inom i sama ru{i najnovije
s mukom uspostavljene institucije BiH.8)
Pored ove strate{ke gre{ke, Me|unarodna zajednica napravila je i nekoliko
takti~kih gre{aka.
Prvo, {to se u provedbi Dejtonskog sporazuma oslonila na nosioce onih
politi~kih opcija koje su bile odgovorne za rat u BiH i razumije se
nezainteresirane da se otklone posljedice rata, ve} su naprotiv ~itavo vrijeme
nastojale da se "rat" nastavi drugim nevojnim sredstvima, prije svega politi~kom
opstrukcijom uspostavljanja institucija i dono{enju zakona BiH, povratku
izbjeglih i raseljenih na etni~ki o~i{}en prostor i propu{tanjem da efikasno
sankcioniraju lica koja su naru{avala ljudska prava i slobode pripadnika drugih
etni~kih zajednica.
Drugo, {to nije odlu~nije provodila ono {to je u Dejtonu dogovoreno, ve}
je tolerirala opstrukciju dogovorenog i sama insistirala na novim pregovorima
o onome {to je u Dejtonu ve} dogovoreno i time "pojeftinjivala" obim i sadràj
svega {to je ve} u Dejtonu bilo dogovoreno i potpisano. To je razlog zbog
~ega npr. do danas nije uspostavljena ni jedna korporacija BiH, koje su
dogovorene i potpisane u Aneksu 9. Ovo navodimo samo kao o~igledan
primjer, a primjera ima i u drugim aneksima.
Tre}e, OSCE je pogrije{io {to je u Pravilima za izbore 1996. godine uveo
obrazac P-2, kojim je, umjesto izuzetka, uveo kao pravilo mogu}nost da sva
lica koja su se naselila u novo mjesto boravka glasaju za vlasti u tom mjestu,
umjesto za vlasti u mjestu u kojima su boravili za vrijeme popisa stanovni{tva
1991. godine. Time je naru{en Aneks 3. ~lan 4. koji je tu mogu}nost predvidio
samo izuzetno onim gra|anima koji s razlogom to zatraè od Izborne komisije.
Sadràj obrasca P-2 je u druga~ijoj formi sadràn i u predloènom nacrtu
Izbornog zakona. S tim {to sada imamo posla i s njegovim posljedicama.
46
Naime, mnogi su vratili svoju imovinu u zavi~aju (koju izdaju u zakup), a

zadràli su da ìve u tu|oj ku}i, i da glasaju u mjestu u kome uìvaju tu|u
imovinu.
êtvrto, Me|unarodna zajednica je bukvalno tuma~ila pravilo iz Aneksa
7. ta~ka 4. koje je propisivalo slobodan izbor destinacije novog mjesta ìvljenja,
ali ne iz pozicije zaposjednute tu|e imovine, ~ime je ograni~eno pravo lica
koja su se èljela vratiti na svoju imovinu zauzetu od strane izbjeglih i raseljenih
lica koja su èljela ostati u novom mjestu boravka na tu|oj imovini. U Aneksu
7. ta~ka 4. nije pisalo da se za novu destinaciju neko opredjeljuje s pozicije
bespravnog zaposjedanja tu|e imovine.
Peto, Me|unarodna zajednica je tolerirala i dozvoljavala da se u Republici
Srpskoj i Herceg Bosni dodjeljuje besplatno zemlji{te za izgradnju ku}a i
stanova na zemlji{tu koje podlijeè restituciji, uz dozvoljavanje istovremenog
zadràvanja vlastite imovine u prija{njem mjestu boravka i time stimulirali
bespravno sticanje imovine i demografske promjene stanovni{tva ~itavih regija
i gradova i "betoniranje" etni~kog ~i{}enja, genocida, tzv. humanog
preseljavanja ~itavih sela i gradova. Sve je ovo i{lo na ruku nacionalnim
ekstremistima i davalo im hranu da i nakon pet godina poslije Dejtona
pobje|uju na izborima. Najbolji primjer za to su pobjede HDZ-a u "Herceg
Bosni" i SDS-a u Republici Srpskoj na posljednjim izborima 2000. godine.
[esto, Me|unarodna zajednica od po~etka primjene Dejtonskog sporazuma
nije ja~ala zakonodavne, izvr{ne i sudske institucije BiH, ve} je ja~ala one u
entitetima, na ra~un dràvnih. Naro~ito onih institucija koje bi doprinosile
povratku izbjeglih i raseljenih lica, za{titi ljudskih prava, osiguranju imovinskih
prava za cijelu dràvu, a ne parcijalno po entitetima. To se odnosi i na zakone
o restituciji, na zakone u stambenoj oblasti, zakone koji se odnose na
privatizaciju i zakone kojim se ure|uje jedinstveno bosansko trì{te, uslove
privre|ivanja, za{tite radnika kao i za{tite stranih ulaganja u BiH. Zato imamo
slu~aj da se Br~ko distrikt BiH fakti~ki pretvara u zaseban entitet jer, umjesto
da ìvi u skladu sa zakonima BiH, oni donose kompletno svoje zakonodavstvo,
a ne zakone kojim }e se provoditi zakoni BiH, jer je rije~ o distriktu BiH.
Sedmo, pored jasnih odredaba ~lana III stav 5a i ~lana V stav 5, da su u
nadle`nosti BiH sve stvari kojim se osigurava suverenitet, teritorijalni integritet,
politi~ka nezavisnost i me|unarodni subjektivitet BiH, Me|unarodna zajednica
ni pet godina poslije Dejtona nije po~ela stvarati jedinstvenu bosansku vojsku,
bosansku obavje{tajno-sigurnosnu slu`bu, vojnu kontrolu dràvne granice,
uspostavljanje dràvne policije, a tek je napola do{la sa civilnom dràvnom
grani~nom slu`bom; s dràvnim pravosu|em. Paradoksalno je da
47
Omer Ibrahimagi}
Me|unarodna zajednica nije uspjela prinuditi lokalne vlasti u kantonima s

hrvatskom ve}inom da provedu i jednu odluku Ustavnog suda Federacije. Na
tom prostoru policija i javne ustanove jo{ nose obilje`ja Herceg Bosne, a ne
obilje`ja Federacije Bosne i Hercegovine i dràve Bosne i Hercegovine.
Osmo, Me|unarodna zajednica jo{ tolerira apartheid u javnim obrazovnim
ustanovama na prostoru tzv. Herceg Bosne i Republike Srpske. Nastojanja
Me|unarodne zajednice u tom pogledu su jo{ na nivou teorijskog razmatranja.
Deveto, OHR nijemo posmatra ve} pet godina nadmetanje nacionalista u
sportskim savezima Republike Srpske i Herceg Bosne s rukovodstvima
sportskih saveza Bosne i Hercegovine koji su ve} u~lanjeni u me|unarodne
sportske asocijacije i time legitimirani, da im se priznaju njihovi para-savezi i
njihove para-lige da bi se odobrovoljili da pristanu da se takmi~e u jedinstvenom
sistemu takmi~enja pojedinih sportskih saveza na dràvnom nivou ili da {alju
svoje igra~e u dràvne reprezentativne sastave. To je razlog zbog ~ega danas
na nivou dràve postoji samo jedinstven Olimpijski komitet i to zahvaljuju}i
~vrstom stavu Me|unarodnog olimpijskog komiteta. Me|utim, nisu svi
me|unarodni sportski savezi u tome ~vrsti s obzirom na uticaj razli~itih lobija,
zato je va`na podr{ka OHR-a postoje}im sportskim savezima BiH da se
eliminiraju opstrukcije njihovog zaìvljavanja na cijelom prostoru dràve.
Deseto, iako postoji sporazum RBiH o saradnji s Hagom, ~ija va`nost nije
prestala, iako u Ustavu BiH postoji obaveza vlasti u BiH na svim nivoima da
postupaju po ~lanu 29. Statuta Tribunala (~lan II-8), Republika Srpska pravi
neznalicama i OHR i Tribunal u Hagu, koji sara|uje na navodnom zakonu
koji treba da donese Republika Srpska o saradnji s Tribunalom. U odnosima s
Tribunalom ne vaì Ustav Republike Srpske koji zabranjuje ekstradiciju, niti
bilo kakav entitetski zakon za saradnju s Tribunalom. Obavezu saradnje s
Tribunalom propisuje sam Ustav BiH (~lan II - 8), pa ako je tome suprotan
Ustav entiteta ili neki entitetski zakon, obavezni su ih usaglasiti s Ustavom
BiH. Otuda OHR treba pomo}i BiH da izgra|uje institucije dràve BiH koje
}e osigurati isporuku osumnji~enih za ratne zlo~ine s ~itavog teritorija BiH.
Jer prema me|unarodnom pravu obaveze prema Tribunalu ima dràva BiH, a
ne njeni entiteti. Zato je neophodno da OHR i Upravlja~ki komitet Vije}a za
implementaciju Dejtona pomognu izgradnju jedinstvene dràvne sigurnosne
obavje{tajne slu`be i dràvne policije koja }e se baviti privo|enjem optuènih
zlo~inaca u Hag. Naopako je tuma~enje Dejtona da obaveze prema Hagu
imaju entiteti, a da ih nema dràva BiH. Samo Me|unarodna zajednica treba
da institucionalno osposobi BiH za tu svoju me|unarodnu obavezu. Zato
postoji osnov u ~lanu III - 5a Ustava BiH.
48
Ovdje su
o~i svakom
nedostacima
i gre{aka na
pobrojani samo neki propusti Me|unarodne zajednice koji bodu

dobronamjernom gra|aninu BiH i ni izdaleka se navedenim
u radu Me|unarodne zajednice ne zavr{ava lista njenih propusta
terenu, koje ona u pravilu ne priznaje.
Nama je jasno, da su sve ovo propusti i nepostojanje dobre politi~ke volje

doma}ih politi~ara i politi~kih stranaka. Ali, Me|unarodna zajednica je htjela
da se na ovaj na~in okon~a rat u BiH, na koji je okon~an, s onim dvjema
njenim strate{kim gre{kama, koje su navedene na po~etku ovog razmatranja
i nizom takti~kih gre{aka i propusta u implementaciji Dejtona. Me|unarodna
zajednica je preuzela na sebe odgovornost za uspostavu mira u BiH, metodom
da ratne zlo~ince proizvede u mirotvorce (slu~aj Milo{evi} i dr.), pa prema
tome, na njoj je i da ubire te svoje truhle plodove, ali i da nosi odgovornost za
svoj izbor na~ina pacifikacije Bosne i Hercegovine. Ali naàlost, to ne moè,
a da ne ide i preko le|a bh. gra|ana.*
* Redigirano predavanje odràno pod naslovom "Su{tina Daytona", na Tribini VKBI, 7. aprila
2001. godine u Sarajevu.
49
Omer Ibrahimagi}
50
II. INSTITUCIJAMA I ZAKONIMA BIH DO JEDNAKE

ZA[TITE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
Prema Ustavu BiH iz Dejtona Republika BiH nastavit }e svoje pravno
postojanje po me|unarodnom pravu kao dràva i s postoje}im me|unarodno
priznatim granicama pod novim nazivom Bosna i Hercegovina, unutar
strukturirana u dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.
Jedino BiH kao dràva ima me|unarodnopravni subjektivitet, entiteti to nisu
i ne mogu biti (~lan I -1. i 3.). Prema tome BiH ima i me|unarodnu obavezu
da svojom regulativom osigura jednak pravni poloàj svim svojim gra|anima.
U ~lanu II Ustava ure|ena su ljudska prava i slobode. Ovim ~lanom su
obavezani i dràva Bosna i Hercegovina i entiteti da osiguraju najvi{i nivo
me|unarodno priznatih ljudskih prava i sloboda. U tom smislu je ustanovljena
Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u ~ijem se sastavu nalazi
Ombudsmen za Bosnu i Hercegovinu i Dom za ljudska prava, koji su nadle`ni
da {tite ljudska prava i osnovne slobode na cijelom prostoru Bosne i
Hercegovine (Anex 6.).
To zna~i da u za{titi ljudskih prava i osnovnih sloboda imaju nadle`nost i
dràva i entiteti. A nadle`nosti se reguliraju dràvnim i entitetskim zakonima.
Komisija za ljudska prava Bosne i Hercegovine je ustavna institucija i
predvi|eno je da nakon isteka roka od 5 godina nastavi s radom ukoliko se
Parlamentarna skup{tina ne izjasni o suprotnom. U tom slu~aju, po{to je rije~
o ustavnoj instituciji bit }e potrebno o tome donijeti ustavni amandman, kojim
bi se Komisija brisala iz ~lana II, stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine ako bi
prestala postojati.
U Ustavu je ure|eno (~lan II, stav 2.) da se prava i slobode predvi|eni u
Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim
protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da ona ima prioritet
nad svim zakonima u Bosni i Hercegovini i u oba entiteta na svim nivoima
vlasti.
51
Omer Ibrahimagi}
Ova konvencija u Federaciji BiH (Aneks Ustava FBiH) ima snagu ustavne
norme, a u Republici Srpskoj nema. Za razliku od drugih konvencija u Aneksu
I na Ustav BiH, koje imaju snagu ustavne norme na cijelom prostoru BiH, ova
konvencija, da bi bila primjenjiva ne mora ~ekati zakonsku regulativu, ve} su
njene norme odmah primjenjive od strane sudskih i upravnih dràvnih organa.
Zato nije potrebno ~ekati da dràva i entiteti zakonom reguliraju za{titu prava
i sloboda predvi|enih u ovoj konvenciji. Ovu praksu ve} primjenjuje Dom za
ljudska prava i Ombudsmen Bosne i Hercegovine, a i Ustavni sud BiH i Ustavni
sud Federacije BiH. Potrebno je educirati i sudije i dràvne ~inovnike na
svim nivoima, da i oni u svome radu nau~e se neposredno primjenjivati ovu
konvenciju.
Ustavom je utvr|en katalog prava i sloboda (~lan II, stav 3.) koja uìvaju
sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine: a) pravo na ìvot, b) pravo lica da
ne bude podvrgnuto mu~enju niti ne~ovje~nom ili poniàvaju}em tretmanu
ili kazni, c) pravo lica da ne bude dràno u ropstvu ili pot~injenosti, ili na
prisilnom ili obaveznom radu, d) pravo na li~nu slobodu i sigurnost, e) pravo
na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi
s krivi~nim postupkom, f) pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku,
g) slobodu misli, savjesti i vjere, h) slobodu izraàvanja, i) pravo na brak i
zasnivanje porodice, k) pravo na imovinu, l) pravo na obrazovanje, m) pravo
na slobodu kretanja i prebivali{ta.
Pored ovih prava i sloboda, Ustav (~lan II, stav 4.) ure|uje da isti zna~aj
imaju i prava i slobode u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu
I ovog ustava:
52
1.
Konvencija o sprje~avanju i ka`njavanju zlo~ina genocida (1948.)
2.
@enevske konvencije I-IV o za{titi `rtava rata (1949.), i Dopunski

protokoli I-II (1977.)
3.
Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.) i Protokol (1966.)
4.
Konvencija o dràvljanstvu udatih èna (1957.)
5.
Konvencija o smanjenju broja lica bez dràvljanstva (1961.)
6.
Me|unarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije

(1965.)
7.
Me|unarodni pakt o gra|anskim i politi~kim pravima (1966.) i Opcioni

protokoloi (1966. i 1989.)
8.
Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

(1966.)
9.
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ène

(1979.)
10. Konvencija protiv mu~enja i drugih surovih, nehumanih ili

poniàvaju}ih postupaka ili ka`njavanja (1987.)
11. Evropska konvencija o sprje~avanju mu~enja, nehumanog ili
poniàvaju}eg tretmana ili ka`njavanja (1987.)
12. Konvencija o pravima djetete (1989.)
13. Me|unarodna konvencija o za{titi prava svih radnika-migranata i
~lanova njihovih porodica (1990.)
14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992.)
15. Okvirna Konvencija za za{titu nacionalnih manjina (1994.)
Ustavom je ure|eno da }e uìvanje navedenih prava i sloboda, kao i onih
u Aneksu I na Ustav BiH biti osigurano. Pojam "osigurano" treba da zna~i, da
}e ova prava biti garantirana i na nivou dràve. A to zna~i da }e njihovo
kori{}enje biti propisano zakonom. To dalje zna~i da }e zakonom biti
predvi|ena sankcija za one koji ta prava naru{avaju i istovremeno biti propisana
procedura izreke i primjene tih sankcija. [ta je od ovih prava i sloboda
regulirano i za{ti}eno dràvnim zakonima, iako je Bosna i Hercegovina u
Ustavu navedena, pored entiteta, da je garant ovih prava i sloboda. Nijedno
od ovih navedenih prava i sloboda nije regulirano dràvnim zakonom. Bosna
i Hercegovina nema svoga krivi~nog zakona, nema zakona o krivi~nom
postupku, nema gra|anskog zakona, nema zakona o gra|anskom postupku,
nema zakona o braku i naslje|ivanju, nema zakona o privatizaciji, nema zakona
o restituciji, zakona o imovini, zakona o za{titi prirodne i kulturne ba{tine
(Aneks 8), zakona o izbjeglim i raseljenim osobama, zakona o unutra{njim
poslovima, zakona o odbrani, nema zakona o privrednim i trgova~kim
dru{tvima, nema zakona o bankama, nema zakona o udruènjima gra|ana,
nema zakona o obrazovanju, nema zakona o upravnom postupku i upravnom
sporu i drugih zakona neophodnih da se na nivou dràve za{tite slobode i
prava gra|ana. Nedavno je visoki predstavnik nametnuo svoje zakone o
Dràvnom sudu BiH i Ombudsmenu BiH, a nema zakona o tuìla{tvu i
dràvnom pravobranila{tvu.
Da slu~ajno ne postoji Dom za ljudska prava i da Evropska konvencija o
za{titi osnovnih sloboda i ljudskih prava, samim Ustavom nije progla{ena
zakonom, BiH kao dràva ne bi imala nijedan instrument za bilo kakvu za{titu
53
Omer Ibrahimagi}
ljudskih prava. A sve zbog toga {to je Me|unarodna zajednica, oli~ena u BiH
kroz OHR, politi~ki-pragmati~ki pogre{no tuma~ila Ustav BiH i skoro svu
zakonsku i institucionalnu regulativu prepustila entitetima, jer su tako traìli
nacionalni ekstremisti koji su od entiteta pravili dràve, na ra~un dràvnosti i
suverenosti dràve Bosne i Hercegovine.
Danas je i sama Me|unarodna zajednica i njen visoki predstavnik u BiH
do{la do zida, do kojeg su je satjerali nacionalni ekstremisti i nalazi se u
isku{enju ili }e taj zid presko~iti i na taj na~in spasiti svoj obraz u BiH ili }e
priznati svoj poraz pred bosanskim separatistima koji od entiteta prave
nezavisne i suverene dràve, ili u slu~aju HDZ-a koji traì svoj entitet danas
oli~en u zahtjevu za tzv. hrvatskom samoupravom. Da je dràva sa svojim
institucijama i zakonima funkcionirala i time ostvarivala jednaka prava u cijeloj
BiH, pitanje je koliko bi HDZ imao razloga da traì hrvatsku samoupravu.
Ustav izri~ito propisuje nediskriminatorsku klauzulu u uìvanju navedenih
prava i sloboda, po bilo kom osnovu, "svim licima u Bosni i Hercegovini", a
posebno po osnovu spola, rase, boje, jezika, vjere, politi~kog i drugog
mi{ljenja, nacionalnog i socijalnog porijekla, povezanosti s nacionalnom
manjinom, imovinom, ro|enjem ili drugim statusom (~lan II, stav 4.). Sve
postoje}e zakone entiteta treba preispitati pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine da li su diskriminatorni. Nasuprot ovoj klauzuli {irom BiH je u
tolikoj mjeri prisutna diskriminacija, naro~ito po nacionalnoj i vjerskoj osnovi,
da se moè uporediti samo s pretpoliti~kim i neciviliziranim dru{tvima
poznatim u historiji. Primjera je toliko da ne mogu stati ni na kakav papir, ma
koliko prostran bio, i to u vrijeme najve}e koncentracije svjetske i evropske
prisutnosti raznih dru{tava i organizacija najvi{eg ranga koje se bave za{titom
ljudskih prava i sloboda. Od OUN-a, preko raznih nevladinih organizacija,
do predstavni{tava Vije}a Evrope i OSCE-a. Ima se utisak da {to je vi{e tih
organizacija prisutno, da je sve vi{e neza{ti}enih ljudi u BiH. Razlog tome je
{to BiH nije uspostavljena kao dràva u skladu s Ustavom BiH. Politika
Me|unarodne zajednice i{la je linijom manjeg otpora, {to je dovelo do enormne
mo}i nacionalisti~kih vlasti u entitetima, na ra~un uspostavljanja mehanizama
dràvne vlasti sa subordinacijom izvr{ne i sudske vlasti dràve u domenima
ustavnih prava i odgovornosti dràve i supremacijom zakonodavne vlasti
dràve nad entitetima i politi~kom kontrolom dràve nad entitetskim
oligarhijama. A zato je postojao ustavni osnov: "Bosna i Hercegovina i svi
sudovi, agencije, vladini organi i instrumenti kojim entiteti upravljaju ili unutar
entiteta }e primjeniti i pridràvati se ljudskih prava i osnovnih sloboda
navedenih u paragrafu 2". (~lan II, stav 3. Ustava BiH). Ali uzalud paragraf
54
2., ako me|unarodna zejdnica u skladu s ~lanom III-5a., nije stimulirala

uspostavljanje dràvnih institucionalnih mehanizama koji }e se o tome starati.
Da ne bi bilo ikakvih dilema, da li je Bosna i Hercegovina potpisnik ili
nije, navedenih sporazuma u Aneksu I, Ustav (~lan II, stav 7.) propisuje da }e
Bosna i Hercegovina ostati ili postati strana ugovornica pobrojanih
me|unarodnih sporazuma, te prema tome i obavezana njima. Za
implementaciju za{tite ljudskih prava i osnovnih sloboda Ustav obavezuje
dràvu Bosnu i Hercegovinu, i sve sudove, ustanove, organe vlasti, organe
kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta.
Veoma je va`no da Ustav pod uìvanje prava i sloboda u isti red stavlja i
pravo svih izbjeglica i raseljenih lica da se slobodno vrate u svoje domove
(~lan II, stav 5.).
S tim u vezi, u skladu s Aneksom 7. Mirovnog sporazuma, oni imaju pravo
(1) da im se vrati imovina koje su bili li{eni za vrijeme neprijateljstava od
1991. godine, (2) da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne
moè biti vra}ena. Dakle, u prvi plan se stavlja obaveza vra}anja imovine, a
kompenzacija, nije alternativa, ve} se uzima u obzir samo u slu~aju da imovina
ne moè biti vra}ena, u stanje u kome je prije napu{tanja bila, jer je npr.
uni{tena, o{te}ena, razne{ena i sl. Zato u Ustavu nema obaveze da se imovina
razmjenjuje, jer bi u tom slu~aju bilo podsticano "etni~ko ~i{}enje". To ovisi
od volje njihovih vlasnika, tek kada ponovo zaposjednu svoju imovinu. Ustav
tako|er progla{ava ni{tavnim "Sve obaveze ili izjave u vezi s takvom imovinom,
koje su date pod prisilom" (~lan II, stav 5.).
U za{titi navedenih prava i osnovnih sloboda, Ustav obavezuje na saradnju
sve nadle`ne organe vlasti u Bosni i Hercegovini, koji su obavezni osigurati
neograni~en pristup: (1) svim me|unarodnim posmatra~kim mehanizmima
ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; (2) nadzornim tijelima
koja se uspostave bilo kojim me|unarodnim sporazumom navedenim u
Aneksu I ovog Ustava; (3) Me|unarodnom tribunalu u Hagu (naro~ito naredbi
za isporu~ivanjem osumnji~enih za genocid i ratne zlo~ine, po ~lanu 29. Statuta
Tribunala) i (4) bilo kojoj drugoj organizaciji ovla{}enoj od strane Vije}a
sigurnosti Ujedinjenih nacija s mandatom koji se ti~e ljudskih prava ili
humanitarnog prava (~lan II, stav 8.).
înjenica da Ustav pored entiteta i drugih vlasti u Bosni i Hercegovini,
obavezuje i samu dràvu Bosnu i Hercegovinu (~lan II, stav 1.) da osigura
najvi{i nivo me|unarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, govori
u prilog, da je u nadle`nosti Bosne i Hercegovine da svojim zakonima regulira
55
Omer Ibrahimagi}
i sva pobrojana prava (~lan II, stav 3.) u Ustavu kao i da zakonom regulira sva
druga pitanja ostvarivanja i za{tite prava i osnovnih sloboda koja se nalaze
pobrojana u 15 me|unarodnih konvencija navedenih u Aneksu I na Ustav
Bosne i Hercegovine.
Kada je rije~ o prometu roba, kapitala i lica ure|eno je da "Bosna i
Hercegovina i entiteti ne}e ometati punu slobodu kretanja lica, roba, usluga i
kapitala kroz Bosnu i Hercegovinu" (~lan I-4.). Mi danas nemamo propisa na
nivou dràve niti dràvne institucionalne mehanizme kojim bi se osigurala
ova obaveza dràve BiH, ako izuzmemo Zakon o registarskim tablicama na
automobilima i Zakon o jedinstvenom paso{u, koje je nametnuo visoki
predstavnik. Sve ostalo je visoki predstavnik dozvolio da reguliraju entiteti
(li~ne karte, voza~ke dozvole, promet roba, usluga i kapitala).
Dràvljani BiH mogu imati dràvljanstvo druge dràve, pod uslovom da
postoji bilateralni ugovor, odobren od strane Parlamentarne skup{tine u skladu
s ~lanom IV-4. d), izme|u BiH i druge zemlje ~lan I-7. d). Visoki predstavnik
nametnuo je dràvni zakon o dràvljanstvu, entiteti jo{ nisu donijeli svoje
zakone o dràvljanstvu, a nisu potpisani ugovori sa susjednim dràvama o
dràvljanstvu, iako je veliki broj gra|ana BiH jednostranom odlukom susjednih
dràva dobio dràvljanstvo tih susjednih dràva (npr. Hrvatska) i na taj na~in
uìva privilegije dvojnog dràvljanstva, diskriminiraju}i po nacionalnom
kriteriju pripadnike druga dva naroda koji ìve na njenoj teritoriji izbjegavaju}i
im dati svoje dràvljanstvo.
U odnosima BiH i njenih susjeda veoma je va`no da se napravi me|udràvni
sporazum o dvojnom dràvljanstvu. Hrvatska je za vrijeme agresije na BiH
veoma {iroko tuma~ila me|unarodno pravo o dràvljanstvu i skoro svim
bosanskim Hrvatima koji su to zatraìli, a bili HDZ-u podobni, dodjelila svoje
dràvljanstvo, uklju~uju}i i one Bo{njake koji su za nju bili interesantni iz
bilo kog razloga. Ovih nekoliko godina mira pokazalo je koliko }e biti problema
s dvojnim dràvljanstvom, ako se ono dobro ne precizira. Posebno kada je
rije~ o sigurnosno-vojnim aspektima, kriminalu, terorizmu, poreskim
obavezama i dr.
56
III. VRA]ANJE IZBJEGLICA I RASELJENIKA U MJESTA

SVOGA PORIJEKLA PUT DO CJELOVITE BIH BEZ
ENTITETA
Haos koji danas postoji u pogledu za{tite privatne imovine i mogu}nosti
izbjeglih i raseljenih lica da povrate svoju imovinu posljedica je politi~kopragmati~kog pristupa Me|unarodne zajednice u reguliranju te materije koju
je prepustila entitetima, umjesto da je to pitanje regulirano jedinstvenim
dràvnim imovinskim zakonom, kojim bi se entitetima prepustila samo
sprovedbena regulativa. Razlog takvom pristupu visokog predstavnika u BiH
je {to se u implementiranju Dejtonskog sporazuma, a posebno Aneksa 4. u
kome je sadràn Ustav BiH i Aneksa 7. kojim je regulirano pitanje izbjeglih i
raseljenih lica, koristio metodom lak{eg puta, izbjegavaju}i konflikte s
politi~kim ekstremistima u entitetima, rukovo|en politi~kim pragmatizmom,
a ne precizno ure|enim ustavnopravnim normama o tom pitanju u Dejtonskom
sporazumu i njegovim aneksima. Tome treba zahvaliti da danas i nakon 5
godina od Dejtona imamo veoma nizak procenat povrataka vlasnika na svoju
imovinu.
Propusti Me|unarodne zajednice i visokog predstavnika u podràvanju
dràvne zakonodavne regulative i uspostavljanju dràvnih mehaizama za
za{titu osnovnih ljudskih prava i sloboda i kontrole nad entitetima i njihovim
organima, najvidljiviji su u pitanju restitucije imovinskih prava izbjeglih i
raseljenih lica, jer se radi o sudbinama vi{e od milion ljudi. Ovaj propust je
vidljiv i bode o~i iz dva razloga: prvo, {to je pravo privatne svojine
op}eprihva}eno pravo zagarantirano svim instrumentima me|unarodnog prava
i predstavlja osnovu ljudske slobode i demokratskog razvoja dru{tva u svim
zapadnim zemljama, a ono je u BiH totalno obezvrije|eno, jer nema dràvnog
zakona i institucija koje }e ga {titi i, drugo, {to je kr{enje toga prava u BiH, s
obzirom na karakter rata u BiH koji je bio genocidan i op}eplja~ka{ki, u takvim
razmjerima da je pokrenuo vi{e od 50% predratne bosanske populacije s njenog
ognji{ta, {to u apsolutnim brojevima predstavlja vi{e od dva miliona stanovnika.
Me|unarodna zajednica za saniranje takvog haoti~nog stanja propustila je
57
Omer Ibrahimagi}
poduzeti specijalne mjere sigurnosti u vra}anju stanovni{tva na njihova ognji{ta,

ravna onim mjerama predvi|enim u aneksima I - A i I - B koji su se odnosili
na vojnu implementaciju Sporazuma iz Dejtona. Za{to? Zato {to je politi~ki i
vojni cilj rata bio prinudno nacionalno homogeniziranje teritorija BiH radi
njene lak{e podjele. Evo {ta je o tome pisao idejni otac srpskog naroda Dobrica
]osi}, koji je godinu dana ranije programirao prirodu agresije na BiH: "Mogu}a
su planska preseljenja i razmjena stanovni{tva, {to je najteè i najbolnije, ali
je to bolje od ìvota u mr`nji i me|usobnom ubijanju".9)
Ako je, dakle, upotrijebljena vojna sila da se postigne politi~ki cilj
(nacionalna homogenizacija teritorija), trebalo je upotrijebiti ili zaprijetiti
vojnom silom i kad je rije~ o sigurnosti povratka ljudi na njihovu imovinu, a
ne samo u slu~aju razdvajanja vojnih snaga. A to zna~i da vojna sila, kao {to
je to kasnije u~injeno na Kosovu, osigura naselja u koja se stanovni{tvo vra}a.
Me|utim, do danas ni{ta od toga nema ili samo sporadi~no i zato imamo
katastrofalne podatke o povratku, prije svega na onim prostorima koji su za
vrijeme rata bili ome|eni paradràvnim tvorevinama Republike Srpske i
Hrvatske Republike Herceg Bosne. [to na{ narod kaè: "Klin se klinom izbija",
dakle, sila se silom izbija, {to je trebalo u~initi i u pogledu vojne sigurnosti
povratka stanovni{tva u njihove zavi~aje. Sporadi~ni primjeri vojnog osiguranja
od strane IFOR-a i danas SFOR-a, u nekim kriti~nim situacijama, pokazali su
se efikasnim. Umjesto da Me|unarodna zajednica i visoki predstavnik to
pozitivno iskustvo pro{ire na ve}em prostoru, oni su dozvolili da se izbjegli i
raseljeni stanovnici stavljaju u "ralje" svojih dèlata i da im oni osiguravaju
navodnu za{titu. Zato imamo ~estu pojavu uznemiravanja povratnika
bomba{kim napadima i novim paljevinama ku}a i stradanja povratnika (Gacko,
Vlasenica, Janja i dr.).
Kada bi se napravila statistika nevino poginulih i ranjenih povratnika, nimalo
ne bi bila na ~ast Me|unarodnoj zajednici i njenim organizacijama koje se
staraju o ljudskim pravima, kao {to, razumije se, nije ni na ~ast doma}im
vlastima. A kako i imati za{titu doma}ih vlasti kada se u njima, i danas, nakon
pet godina nalaze isti oni koji su vr{ili progone svojih sugra|ana u vremenu
od 1991.-1995. godine, pa i poslije Dejtona (Mostar), u nekim slu~ajevima se
~ak i danas to ~ini podme}u}i bombe i razne eksplozivne naprave na putevima
i u naseljima u kojima se nalaze povratnici, {irom Bosne i Hercegovine.
Nasuprot takvom stanju, nakon 5 godina od Dejtona, da vidimo kakve
pravne mogu}nosti je davao Aneks 7., da se osigura povratak izbjeglih i
raseljenih lica na njihovu imovinu i da li su te ustavnopravne mogu}nosti
ispravno kori{}ene:
58
"2. Strane }e osigurati da se izbjeglicama i raseljenim licima dozvoli siguran

povratak, bez rizika uznemiravanja, zastra{ivanja, progona ili diskriminacije,
naro~ito zbog njihovog etni~kog porijekla, vjerskog opredjeljenja ili politi~kog
mi{ljenja.
3. Strane }e poduzeti sve neophodne korake za sprje~avanje aktivnosti
unutar svojih teritorija koje bi ometale ili sprje~avale siguran dobrovoljan
povratak izbjeglica i raseljenih lica. Da bi pokazali svoje opredjeljenje za
osiguravanje punog postizanja ljudskih prava i osnovnih sloboda svih osoba
u svojoj jurisdikciji i za stvaranje bez odlaganja uslova pogodnih za povratak
izbjeglica i raseljenih lica, strane }e odmah poduzeti sljede}e mjere za
izgradnju povjerenja:
a) ukidanje unutra{njeg zakonodavstva i administrativnih praksi s
diskriminacijskom namjerom ili efektom,
b) prevenciju i promptno potiskivanje bilo kakvog pisanog ili verbalnog
poticanja, putem medija ili druga~ijeg, etni~kog ili religioznog neprijateljstva;
c) {irenje, putem medija, upozorenja protiv i promptno suzbijanje akata
odmazde putem vojnih, paravojnih i policijskih slu`bi ili od strane drugih
zvani~nika ili privatnih lica;
d) za{titu etni~kog i/ili manjinskog stanovni{tva gdje god da se na|u i
osiguravanje trenutnog pristupa ovoj populaciji od strane me|unarodnih
humanitarnih organizacija i posmatra~a;
e) slu`beni progon, otpu{tanje i transfer, kako je odgovaraju}e, osoba u
vojnim, paravojnim i policijskim snagama i drugim javnim slu`bama,
odgovornim za ozbiljna kr{enja osnovnih prava osoba koje pripadaju etni~koj
ili manjinskoj grupi".
U Ustavu Bosne i Hercegovine, u ~lanu II - 5. pi{e: (1) Sve izbjeglice i
raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u mjesta svog porijekla, (2) u
skladu s Aneksom 7. imaju pravo: a) da im se vrati imovina koje su bili li{eni
za vrijeme neprijateljstava od 1991. i b) da dobiju kompenzaciju za bilo koju
imovinu koja im ne moè biti vra}ena i (3) Sva opredjeljenja ili izjave u vezi s
takvim vlasni{tvom koje su date pod prisilom su nevaè}e i ni{tave.
Velika prava i obaveze proizilaze iz ovih ustavnih odredaba, ne samo za
izbjegla i raseljena lica, ve} prije svega za organe i organizacije dràve Bosne
i Hercegovine, pa onda, razumije se za organe i organizacije entiteta, kantona
i op}ina. Od prava i obaveza koje proizilaze iz ovih ustavnih odredaba nije
59
Omer Ibrahimagi}
oslobo|ena ni Me|unarodna zajednica ni njen visoki predstavnik u Bosni i

Hercegovini.
Kad je rije~ o izbjeglim i raseljenim licima, misli se prije svega na izbjegla
i raseljena lica dràve Bosne i Hercegovine, pa tek onda i entiteta, kako ona
koja se nalaze izbjegla i raseljena u zemlji, tako i na one koji su izbjegli i
raselili se u vi{e od sto zemalja svijeta. Dakle, radi se o ustavnoj normi dràve,
a ne entiteta. Pravo povratka na vlastitu imovinu izbjeglim i raseljenim daje
Ustav dràve, a time i ustavi entiteta, jer oni moraju biti u saglasnosti s Ustavom
BiH. Dakle, bila je obaveza dràve da svojim zakonom kompletno i
kompleksno regulira pravo izbjeglih i raseljenih lica na cijelom dràvnom
prostoru na jedinstven i jednak na~in. To proizilazi iz samog Ustava.
Ako Ustav BiH garantira neko pravo svojim gra|anima, odnosno, nekoj
interesnoj grupi, u ovom slu~aju izbjeglim i raseljenim licima, tada se zakonom
moraju predvidjeti mehanizmi kojim }e se to pravo mo}i ostvariti, kao i
finansijska sredstva, ali predvidjeti i sankcije za one koji povrije|uju to pravo
izbjeglih i raseljenih lica. Zato nije slu~ajno {to u ovoj materiji i danas imamo
nered i haoti~no stanje. Razumije se da je to trebalo da regulira dràvni
parlament, a da sprovede dràvna vlada, a u tome su i entiteti bili nezaobilazni:
"Entiteti }e osigurati sigurnu i za{ti}enu sredinu za sve osobe u svojim
jurisdikcijama, odràvanjem agencija za provo|enje gra|anskog prava koje
}e funkcionirati u skladu s me|unarodno priznatim standardima uz po{tivanje
me|unarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koje je ukazano
u ~lanu II i poduzimaju}i druge odgovaraju}e mjere" (~lan III - 2. c.). Ali
entiteti nisu mogli da zamijene dràvu u njenim pravima i obavezama u pogledu
izbjeglih i raseljenih lica. A upravo se to dogodilo, naàlost uz saglasnost
upravlja~kog odbora za implementaciju Dejtona i visokog predstavnika.
Umjesto da se donese jedinstveni zakon o izbjeglim i raseljenim licima, s
propisanim sankcijama, done{eni su entitetski zakoni, koji su se uz superviziju
visokog predstavnika me|usobno uskla|ivali, da ne bi nikada bili uskla|eni.
Bez jedinstvenih dràvnih mehanizama sprovedbe i kontrole, a i sredstava za
njihovu realizaciju, nije se ni mogao polu~iti bolji rezultat. Zato nije ~udo {to
Republika Srpska do 2001. iz budèta nije dala nijedne KM za povratak
Bo{njaka i Hrvata u Republiku Srpsku, niti je pomogla, ve} je odmagala,
povratak Srba u FBiH. To su isto ~inili i hrvatski ekstremisti u Federaciji BiH
u odnosu na povratak Bo{njaka i Srba na teritorije koje je u ratu kontrolirao
HVO (Drvar, Stolac i dr.).
Kao {to je ve} re~eno, Ustav BiH garantira "pravo na slobodu kretanja i
prebivali{te" (~lan II- 3.m.). Ovo pravo, dakle, podrazumijeva slobodu povratka
60
izbjeglih i raseljenih lica u "mjesta svoga porijekla", ali i {ire, ali i pravo da se
i ne vrate i da izaberu novo prebivali{te.U bh. slu~aju, naj~e{}e je to zna~ilo
ostati u mjestu u koje su ih silom naselili "gospodari rata", kreatori etni~ki
"~istih" prostora iz kojih su prethodno prognani ili pobijeni domicilni
stanovnici, ~ije su ku}e i imanja smatrani "ratnim plijenom" novoprido{lica
iz druge etni~ke zajednice.
U takvim slu~ajevima se sasvim druga~ije mogla tuma~iti odredba Aneksa
7., ~lan I - 4. koja glasi: "Izbor destinacije }e biti na pojedincu ili porodici...
Strane se ne}e mije{ati u povratnikov izbor destinacije". Nema sumnje rije~
je o jednoj humanoj i demokratskoj odredbi. Ali u slu~aju BiH te su odredbe
bile politi~ki i humanisti~ki retrogradne, jer su zna~ile legaliziranje i
legitimiranje genocida, etni~kog ~i{}enja i otima~ine tu|e imovine i tzv.
humanog preseljenja cijelih sela i gradova. Naime, ovom se odredbom ~esto
politi~ki manipuliralo, a i tuma~ila se suvi{e {iroko i pristrasno. Naime, iako
se u njoj izri~ito govori "o izboru destinacije", dakle, pod njom se nije
podrazumijevalo pravo da se izbor destinacije pravi iz pozicije istovremenog
prisvajanja tu|e imovine, ali ono se tako i oficijelno tuma~ilo od entitetskih
vlasti i od OSCE-a u pogledu kori{}enja izbornog prava.
Zbog nepostojanja dràvnog zakona o izbjeglim i raseljenim licima, koji
bi sva izbjegla i raseljena lica stavio u jednak pravni poloàj, zbog nepostojanja
dràvnih mehanizama za povratak izbjeglih i raseljenih lica, zbog nepostojanja
krivi~nih i imovinskih sankcija za prisvajanje tu|e imovine, nakon 5 godina
od Dejtona, tek smo do{li u po~etnu fazu realizacije povratka izbjeglih i
raseljenih lica, u fazu sankcioniranja tzv. "dvostrukih korisnika", uz nastojanje
da se u nedogled produì kori{}enje tu|e imovine od strane osoba koje se ne
smatraju dvostrukim korisnikom. Zar nije dvostruki korisnik svako ono izbjeglo
i raseljeno lice koje se nalazi u tu|oj imovini, koju je zaposjelo dobrovoljnim
odlaskom ili na silu odvedenim iz ku}e od strane svojih ekstremista i naseljen
na nacionalno homogeniziranoj teritoriji, ali na tu|oj imovini, koje istovremeno
posjeduje vlastitu imovinu u mjestu porijekla s kojom ima pravo da slobodno
raspolaè.
Me|unarodna zajednica i njen visoki predstavnik u~inili su u tom pogledu
dvije osnovne gre{ke, zbog kojih su se danas zapleli u "politi~ke ku~ine" iz
kojih ne znaju kako da izi|u. Prvo, {to su propustili da na nivou dràve donesu
jedinstvene zakonom regulirane kriterijume za izbjegla i raseljena lica i, drugo,
{to su nedovoljno jasnu i nepreciznu odredbu o "pravu izbora destinacije" iz
Aneksa 7. ~lan I - 4., neprincipijelno i linijom manjeg otpora vezali za veoma
jasnu i preciznu odredbu iz Aneksa 3. ~lana IV, koji se odnosi na izbore, ~ime
61
Omer Ibrahimagi}
su oja~ali bira~ko tijelo nacionalisti~kih ekstremista. O ~emu se radi? U Aneksu

3. ~lan IV, pi{e: "Svaki gra|anin Bosne i Hercegovine od 18 godina i stariji
~ije se ime pojavljuje na popisu stanovni{tva iz 1991. godine za Bosnu i
Hercegovinu, imat }e pravo da glasa, u saglasnosti s izbornim pravilima i
propisima. Kao op}e pravilo (podvukao - O.I.), o~ekivat }e se da gra|anin
koji vi{e ne ìvi u op}ini u kojoj je ìvio 1991. godine glasa li~no ili putem
glasa~kog listi}a za odsutnog, u toj op}ini, pod uvjetom da se za tu osobu
utvrdi da je bila registrirana u toj op}ini". Me|utim, kao izuzetak predvi|eno
je da glasa u sada{njem mjestu boravka: "takav se gra|anin moè, me|utim,
obratiti komisiji da bi se prijavio njegov ili njen listi} na drugom mjestu".
OSCE, umjesto da utvrdi uslove pod kojim "gra|anin", a ne neodre|en
broj gra|ana, moè glasati u "drugom mjestu", izuzetak je pretvorio u pravilo
za sva nova lica naseljena u drugom mjestu, ukoliko su to mjesto odabrali za
svoju "novu destinaciju". Desilo se to {to se ve} vidjelo na izborima 1996.,
1997., 1998. i 2000. godine. Gra|ani koji su se domogli "ratnog plijena" i
smjestili u tu|e ku}e, stanove i na tu|a imanja izabrali su to novo mjesto za
svoju "destinaciju" i koriste}i se tu|om imovinom glasaju za one politi~ke
(nacionalisti~ke) stranke koje su im te pogodnosti vojnom silom i genocidom
omogu}ile, a svoju imovinu u "mjestu porijekla" prodaju ili ~uvaju za bolja
vremena, ne namjeravaju}i da napuste tu|u imovinu ili ucjenjuju}i lokalnu
vlast i Me|unarodnu zajednicu da dobiju lokacije (opet na tu|oj zemlji) za
izgradnju porodi~nih ku}a, koriste}i se pravom iz Aneksa 7. da "bira
destinaciju".
Tako se i Me|unarodna zajednica i mi svi u BiH, vrtimo u jednom
za~aranom krugu iz kojeg traìmo izlaz. A izlaz je tako blizu, samo se trebamo
odlu~iti, da li stvarno èlimo izi}i iz tog za~aranog kruga. Evo nekoliko
prijedloga: prvo, svima za koje se utvrdi da imaju svoju ku}u ili stan oduzeti
status izbjeglog ili raseljenog lica i time oduzeti pogodnosti koje iz tog statusa
proizilaze; drugo, svim vlasnicima imovine, a ne samo duplim korisnicima,
silom omogu}iti da u|u u posjed svoje imovine, a njene privremene korisnike
smjestiti u kolektivni smje{taj do povratka na svoju imovinu; tre}e, stimulirati
povratak davanjem bespovratne pomo}i iz donacija i budèta dràve i entiteta
onim povratnicima koji }e sami popravljati svoje ku}e i baviti se
poljoprivrednom proizvodnjom; ~etvrto, u svim mjestima osigurati u~itelje i
policajce u nacionalnoj srazmjeri iz popisa stanovni{tva iz 1991. godine, da
bi se oja~ao osje}aj sigurnosti povratnika; peto, da se u op}inama i kantonima
uspostave fondovi iz kojih }e se davati naknada povratnicima za uni{tenu
imovinu koja im ne moè biti vra}ena. Fondovi bi se alimentirali iz budèta;
62
{esto, gra|ani bira~i iz popisa stanovni{tva 1991.godine da glasaju u izbornim

jedinicama svoga mjesta porijekla, a u novoj destinaciji mogu glasati samo
oni gra|ani koji ìve na legalno ste~enoj imovini ili su promijenili svoj bra~ni
status ili imaju stalno zaposlenje, a ne ìve u tu|im ku}ama i stanovima; sedmo,
na bezbjedonosno nesigurnim podru~jima osigurati prisustvo SFOR-a.
Za te{ku politi~ku krizu u kojoj se BiH danas nalazi 5 godina poslije Dejtona
potrebna je {ok terapija: jedinstven dràvni zakon o izbjeglim i raseljenim
licima u kojem }e biti sadràni i ovi prijedlozi, i ugra|ivanje u izborna pravila
obaveze da gra|ani, koji ne ispunjavaju uslove, koji su gore navedeni, da
glasaju u novom mjestu boravka, mogu glasati samo u mjestu svoga porijekla
prije 1991. godine. Ovim promjenama u izbornim pravilima nacionalnim
strankama }e se bitno umanjiti glasa~ko tijelo, a op}ine iz kojih su raseljeni
imat }e vi{e izraènu multietni~ku vlast, za{to dobar primjer predstavljaju
Bosansko Grahovo, Drvar, Bosanski Petrovac, Prijedor, Klju~, Sanski Most,
Tuzla, Srebrenica, op}ine Centar i Novo Sarajevo i dr.
Povratak izbjeglica i raseljenika u mjesta svoga porijekla bio bi prirodni
put reintegracije BiH. Kao {to se zna entiteti su tvorevina agresije na BiH i
rezultat sile. BiH u svojoj historiji nikada nije dijeljena na nacionalne entitete.
Otuda entiteti koji su nastali u vrijeme agresije i koji danas ~ine sastavni dio
unutra{njeg dràvnog ure|enja BiH, predstavljaju, objektivno, rak-ranu na
tijelu BiH. Predstavljaju veliku nepravdu i po{teni svijet takvu podjelu unutar
BiH nikada ne}e prihvatiti. Podjela na entitete bit }e uvijek povod jednom od
nezadovoljnih od tri konstitutivna naroda, da za sebe traè poseban entitet.
Primjer HDZ-a je najnoviji slu~aj. Otuda se povratkom raseljenika i izbjeglica
stvaraju realne pretpostavke da se u doglednoj budu}nosti na slobodnim
demokratskim izborima do|e do vlasti koja }e biti u stanju da u redovnoj
proceduri amandmanima na Ustav ukine oba entiteta.* Otuda treba podràti
mi{ljenje koje je nedavno u Ameri~kom institutu za mir u Va{ingtonu iznio
direktor Me|unarodne grupe za krize (Gareth Evans) o budu}em ure|enju
Bosne i Hercegovine bez entiteta i kantona: "Mi zagovaramo princip dràvne
tvorevine jakih centralnih institucija, ali istodobno jake op}inske institucije
koje se nalaze na dnu vladaju}e strukture, u nastojanju da se ne zanemari
identitet etni~kih zajednica. Na{e preporuke uklju~uju potpun nestanak entiteta
i nestanak kantona koji postoje u Federaciji, koji su ina~e jaki pokreta~i
stvaranja paralelnih vladaju}ih struktura, {to je uvjetovalo korupciju i
* Izlaganje na Okruglom stolu i Javnoj tribini u Br~kom, odrànim na temu: Privatna imovina, 22.
i 23. decembra 2000., u okviru Projekta "Dinami~an povratak u/iz Br~ko Distrikta BiH". Projekat
finansira Ameri~ki institut za mir iz Va{ingtona.
63
Omer Ibrahimagi}
zastra{ivanje u njima, a zbog ~ega, na kraju, Bosna i Hercegovina nije uspje{na

pri~a. Uz jaku centralnu vlast i jaku organizaciju na op}inskom nivou,
vjerovatno bi bilo potrebno neko regionalno administrativno tijelo, koje bi
reguliralo pravna pitanja ili energetiku i pitanja infrastrukture".10) Zar se ovim
prijedlogom ne bi vratili na predratno dràvno ure|enje BiH koje je odli~no
funkcioniralo.
64
IV. USTAVNI KONCEPT ODBRANE I ODBRAMBENA

POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE
Nedavno smo iz saop}enja savjetnika za vojna pitanja ~lana Predsjedni{tva
BiH ìvka Radi{i}a saznali, da je privedena kraju aktivnost na izradi dokumenta
pod naslovom "Odbrambena politika Bosne i Hercegovine", koji uskoro treba
da razmatra i Predsjedni{tvo BiH. Iz navedenog saop}enja saznali smo da
postoji neusagla{enost o ~etiri pitanja: Prvo, da li }e biti rije~ samo o
suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine ili }e Bosni i
Hercegovini biti pridodati i entiteti. Drugo, da li }e vrhovna civilna komanda
oruànih snaga biti Predsjedni{tvo BiH kao kolektivno tijelo ili }e svaki ~lan
Predsjedni{tva vr{iti ulogu vrhovne civilne komande. Tre}e, ho}e li oruàne
snage biti sastavljene od "komponenti" (nacionalnih vojski) ili }e u dokumentu
biti samo nazna~en "doprinos" pojedinih naroda u strukturi oruànih snaga.
~etvrto, ho}e li se oruàne snage imenovati kao oruàne snage Bosne i
Hercegovine ili kao oruàne snage u Bosni i Hercegovini?
Da vidimo {ta o ovim pitanjima kaè Ustav Bosne i Hercegovine,
uklju~uju}i tu i Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti
sva tri naroda u Bosni i Hercegovini. Bilo kakav dokumenat o odbrambenoj
politici Bosne i Hercegovine treba da proizi|e iz Ustava BiH i da bude u
skladu s Ustavom BiH, a ne na politi~kim kombinatorikama bosanskih
naciokratija.
1. Oruàne snage BiH {tite suverenitet i teritorijalni integritet

dràve
Da bi se odgovorilo na pitanje ho}e li oruàne snage Bosne i Hercegovine
{tititi suverenitet i teritorijalni integritet samo Bosne i Hercegovine ili i Bosne
i Hercegovine i njenih entiteta, potrebno je razmotriti ustavnu poziciju BiH i
65
Omer Ibrahimagi}
njenih entiteta. Ustav u ~lanu I govori o tome da }e Republika Bosna i

Hercegovina, ~ije }e zvani~no ime od sada biti "Bosna i Hercegovina",
nastaviti svoje pravno postojanje po me|unarodnom pravu kao dràva "s
unutra{njom strukturom modificiranom u dva entiteta i s postoje}im
me|unarodno priznatim granicama". Dakle, prema Ustavu, Bosna i
Hercegovina je dràva par exellance. Ona ima svoje me|unarodno priznate
granice, dakle, svoj dràvni teritorij na kome ostvaruje svoj suverenitet i samo
BiH ima me|unarodni subjektivitet po me|unarodnom pravu. Prema tome,
odgovor na pitanje ~iji }e suverenitet i teritorijalni integritet {tititi oruàne
snage BiH dat je samim Ustavom, {titit }e suverenitet i teritorijalni integritet
dràve Bosne i Hercegovine kao me|unarodnog pravnog subjekta, jer samo
BiH ima kao dràva pravo prema Povelji UN-a da se brani od povrede njenih
me|unarodno priznatih granica.
Entiteti su unutar granica dràve i ne mogu biti u ovakvom dokumentu
ravnopravno stavljeni pored imena Bosne i Hercegovine, jer oni nemaju
dràvni suverenitet, niti imaju dràvni teritorijalni integritet, i ne mogu se
samostalno i odvojeno posmatrati niti navoditi. Oni su u sastavu dràve BiH i
oni nemaju spoljnih granica za{ti}enih me|unarodnim pravom. Njihove su
grani~ne linije unutra{nje, i ne mogu biti povrije|ene od agresora prije nego
{to budu povrije|ene granice dràve BiH. Zato je svaka povreda teritorijalnog
integriteta BiH povreda i teritorija entiteta koji ~ini sastavni dio dràvnog
teritorija BiH garantiranog me|unarodno priznatim granicama.
Zato odgovor na postavljenu dilemu treba da bude da }e oruàne snage
Bosne i Hercegovine {tititi suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i
Hercegovine, bez navo|enja entiteta.
2. Oruàne snage entiteta su i oruàne snage dràve Bosne i

Hercegovine
U ~lanu V stav 5. Ustava BiH govori se o Stalnom komitetu, kao jednoj od
funkcija Predsjedni{tva BiH. Tu izme|u ostalog pi{e da "ni pod kakvim
okolnostima oruàne snage jednog entiteta ne}e u}i niti ostati na teritoriji
drugog entiteta bez saglasnosti vlade entiteta na ~ijoj teritoriji se nalazi i
Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine". Ovo je jedino mjesto u Ustavu BiH
gdje se upotrebljava sintagma "oruàne snage jednog entiteta" i iz ~ega
proizilazi pravo entiteta da ima svoje oruàne snage. Kao {to smo rekli, entiteti
66
su unutar me|unarodno priznatih granica dràve Bosne i Hercegovine. Samo

je Bosna i Hercegovina me|unarodni pravni subjekt.
Dakle, po me|unarodnom pravu, njene dràvne granice mogu biti
povrije|ene samo spolja. Prema tome samo BiH ima legitimno pravo da brani
svoje me|unarodno priznate granice s raspoloìvim oruànim snagama unutar
Bosne i Hercegovine, a to su oruàne snage entiteta koje u suprotstavljanju
prema agresoru mogu djelovati samo kao oruàne snage dràve Bosne i
Hercegovine, pa prema tome kao oruàne snage Bosne i Hercegovine, a ne
kao oruàne snage u Bosni i Hercegovini.
Da je ovakav pristup u tuma~enju pravne prirode oruànih snaga entiteta
jedino ispravan govori i sljede}a odredba ~lana V stav 5. Ustava BiH: "Sve
oruàne snage Bosne i Hercegovine (dakle, Bosne i Hercegovine, a ne u Bosni
i Hercegovini - O.I.) }e funkcionirati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim
integritetom Bosne i Hercegovine" (dakle, nema suvereniteta i teritorijalnog
integriteta entiteta, ve} Bosne i Hercegovine - O. I.).
Ako }e se slijediti tekst Ustava BiH, nema mjesta dilemi da li }e
dokument o odbrambenoj politici oruàne snage nazivati oruànim snagama
Bosne i Hercegovine ili oruànim snagama u Bosni i Hercegovini. Ustav je
~vrst u opredjeljenju da suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine
mogu braniti samo oruàne snage Bosne i Hercegovine, a ne oruàne snage u
Bosni i Hercegovini.
3. Predsjedni{tvo BiH, a ne njegovi ~lanovi pojedina~no, je

civilna vrhovna komanda oruànih snaga BiH
Iz odgovora na prethodno pitanje proizilazi logi~an odgovor i na pitanje
ko je vrhovna civilna komanda oruànih snaga Bosne i Hercegovine: da li
Predsjedni{tvo kao kolektivno tijelo koje vr{i funkciju {efa dràve ili }e svaki
~lan Predsjedni{tva imati civilnu komandu nad oruànim snagama, shva}enu
tako, da svaki od njih sam za sebe ima civilnu komandu, neovisno od druga
dva ~lana Predsjedni{tva.
Analizom ustavnog teksta u prethodnom pitanju saznali smo da postoje
oruàne snage entiteta. U Bosni i Hercegovini postoje dva entiteta, a tri ~lana
Predsjedni{tva. Dakle, prema Ustavu BiH, u Bosni i Hercegovini ne postoje
nacionalne oruàne snage triju bosanskih naroda: Bo{njaka, Hrvata i Srba.
67
Omer Ibrahimagi}
Da postoje odvojene oruàne snage po nacionalnostima, a ne po entitetima,

moglo bi se tuma~iti da svaki ~lan Predsjedni{tva, koji predstavljaju Bo{njake,
Hrvate i Srbe, ima vrhovnu komandu nad oruànim snagama svoga naroda.
Me|utim, oruàne snage svakog naroda pojedina~no u Bosni i Hercegovini,
ne poznaje ni Ustav Bosne i Hercegovine, ni ustavi entiteta: Ustav Federacije
BiH poznaje samo Vojsku Federacije, a Ustav RS samo Vojsku Republike
Srpske. Dakle, entiteti su multinacionalni, pa im i komande i vojske trebaju
biti multinacionalne. Ovu ~injenicu ponovo je potvrdila i Odluka Ustavnog
suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta, odnosno, na cijelom
prostoru Bosne i Hercegovine.
Prema tome, postoje}u ustavnu odredbu iz ~lana V stav 5. Ustava Bosne i
Hercegovine, da }e "Svaki ~lan Predsjedni{tva (vr{e}i svoju funkciju) imati
civilnu komandu nad oruànim snagama", treba razumjeti kao njihovo ustavno
ovla{}enje da budu vrhovna civilna komanda oruànih snaga Bosne i
Hercegovine, a to mogu efektivno biti samo kao kolektivno tijelo, tj. u funkciji
{efa dràve, kao i u svim drugim demokratskim zemljama, u kojima njihovi
{efovi dràva vr{e vrhovnu komandu nad oruànim snagama svojih zemalja.
Svaki ~lan Predsjedni{tva, sam za sebe, nije {ef dràve, pa prema tome, ne
moè biti ni civilna vrhovna komanda oruànih snaga.
Ovakvo pravno mi{ljenje proizilazi i iz Odluke Ustavnog suda BiH, kojim
je proglasio da su ustavne one odredbe u ustavima oba entiteta koje vrhovnu
civilnu komandu nad vojskom u Republici Srpskoj stavljaju u nadle`nost
predsjednika Republike Srpske, a u Federaciji Bosne i Hercegovine u
nadle`nost predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. Mada se u
obrazloènju te Odluke mogu na}i nama neprihvatljiva tuma~enja izreke suda,
treba imati u vidu da se izreka suda odnosi samo na ustave entiteta, a ne i na
Ustav BiH.
Ali, to ne zna~i da oruàne snage oba entiteta nisu u nadle`nosti i
Predsjedni{tva BiH, jer one, svaka za sebe su u nadle`nosti predsjednika
entiteta u okvirima ustavnih nadle`nosti entiteta, a svaka za sebe i obje zajedno
su i u nadle`nosti Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine u okviru njegovih
ovla{}enja kao {efa dràve u poslovima odbrane. Ovo proizilazi iz ~injenice
da oruàne snage entiteta istovremeno ~ine oruàne snage BiH, jer one {tite
teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ne samo u ratu ve} i u miru. Ako se
tome jo{ doda vaè}a ustavna norma da }e se "Entiteti i sve administrativne
jedinice (}e se) u potpunosti pridràvati ovog Ustava... kao i odluka institucija
Bosne i Hercegovine" (~lan III, stav 3.b), tada }e i predsjednici entiteta u
odnosu na oruàne snage entiteta morati u okviru svojih ovla{}enja provoditi
68
odluke Predsjedni{tva BiH kao vrhovne civilne komande oruànih snaga BiH,
pod kojom se podrazumijevaju i oruàne snage oba entiteta, a koje se ti~u
ustroja i funkcioniranja vojski entiteta, kako bi bile osposobljene za funkciju
za{tite teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, u skladu s ~lanom III 5a.
Ustava Bosne i Hercegovine.
Sljede}i ustavni osnov, da Predsjedni{tvo treba razumjeti kao vrhovnu
civilnu komandu oruànih snaga BiH, sadràn je, tako|er, u ~lanu III stav 5a.
Ustava Bosne i Hercegovine, pod naslovom "Dodatne nadle`nosti". Ovdje
se misli na dodatne nadle`nosti institucija BiH, na njihove nadle`nosti pobrojane
u ~lanu III stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine. U ~lanu III stav 5a. pi{e:
"Bosna i Hercegovina }e preuzeti nadle`nosti za takva pitanja... za koje je
potrebno da se o~uva suverenitet, teritorijalni integritet, politi~ka nezavisnost
i me|unarodni subjektivitet Bosne i Hercegoviine u skladu s raspodjelom
odgovornosti me|u institucijama Bosne i Hercegovine". Po{to je odbrana u
svim demokratskim zemljama u nadle`nosti {efova dràva, za{to bi druga~ije
bilo u BiH u kojoj {efa dràve ~ini kolektivno Predsjedni{tvo.
U istom ~lanu i pod istom ta~kom pi{e i sljede}e: "Dodatne institucije
mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi vr{ile ove nadle`nosti". Pod
"dodatnim institucijama", ako je rije~ o odbrani suvereniteta i teritorijalnog
integriteta, kao i ispoljavanje BiH u svim vojnim pitanjima, kao subjekta
me|unarodnog prava, treba u ovom kontekstu razumjeti da se tu nalazi i
ustavni osnov da se u BiH uspostavi ministarstvo odbrane i zajedni~ka komanda
oruànih snaga BiH, kao i da se uspostave pojedini rodovi bosanske vojske,
koja }e zajedno s vojskama entiteta ~initi jedinstvene oruàne snage Bosne i
Hercegovine. Bosansku vojsku kao "dodatnu instituciju" u tom slu~aju ne}e
~initi zbir vojski entiteta, ve} zasebna vojna struktura uspostavljena po NATO
standardima, a vojske entiteta treba postepeno svoditi na teritorijalnu odbranu
po uzoru na vojske {vicarskih kantona.
4. Ustav BiH i ustavi entiteta ne poznaju nacionalne vojske

(komponente) Bo{njaka, Srba i Hrvata
Ovakvim pristupom u tuma~enju Ustava BiH dolazimo do odgovora i na
posljednje pitanje koje nije usagla{eno u prijedlogu dokumenta o odbrambenoj
politici Bosne i Hercegovine: ho}e li oruàne snage Bosne i Hercegovine, a
time i entiteta, imati nacionalne "komponente" ili nacionalni "doprinos". Pojam
69
Omer Ibrahimagi}
"komponente" podrazumijeva postojanje nacionalnih oruànih snaga, koje

kao "komponente" ulaze u entitetske ili u bosanske oruàne snage. Rekli smo
da postoje}i ustavi entiteta i BiH ne poznaju nacionalne oruàne snage. To {to
one egzistiraju kao paralelne strukture, kao ostatak paradràvnih oruànih
snaga u postoje}im entitetskim vojskama, ne zna~i da su one i ustavne. One
egzistiraju zato {to jo{ nismo uspjeli uspostaviti u politi~koj vlasti premo}
onih politi~kih snaga koje }e entitete u BiH izvesti na put ustavne demokratije,
umjesto neustavne naciokratije. To je razlog {to u Republici Srpskoj umjesto
Vojske Republike Srpske imamo etni~ki ~istu srpsku vojsku, a u Federaciji
BiH umjesto Vojske Federacije odvojeno bo{nja~ku i hrvatsku nacionalnu
komponentu. Dakle, obje postoje}e vojne strukture u oba entiteta su neustavne.
Da smo u Federaciji BiH imali Vojsku Federacije ustrojenu prema Ustavu
Federacije BiH, ne bi bilo odvojene zasebne hrvatske vojske (HVO), niti bi
bilo mogu}e njeno raspu{tanje na na~in na koji je to HDZ u~inio.
Zato je Ustavu BiH i ustavima entiteta primjernije, a tome doprinosi i Odluka
Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda u cijeloj BiH, pa, dakle, i
u oba entiteta, da se u vojskama entiteta i vojsci BiH nacionalno prisustvo,
umjesto nacionalnih "komponenti", mjeri nacionalnim "doprinosom" prema
popisu stanovni{tva u BiH iz 1991. godine, uz uvaàvanje ravnopravnosti
naroda u sastavu komandi i {tabova jedinica.
Otuda se, prema postoje}em Ustavu BiH i ustavima entiteta, ne mogu u
dokumentu o odbrambenoj politici BiH uspostavljati oruàne snage po kriteriju
nacionalnih "komponenti", ve} samo po kriteriju nacionalnog "doprinosa"
prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine.
Po{to nam u cjelini nije bio dostupan prijedlog dokumenta o odbrambenoj
politici Bosne i Hercegovine, poku{ali smo dati svoje stru~no pravno mi{ljenje
samo na one ta~ke tog dokumenta za koje je javno objavljeno da nisu jo{
usagla{ene.*
* "Ljiljan", 19.-26. februar 2001. godine
70
REZIME
U posljednje vrijeme mnogi se pozivaju opravdano ili neopravdano na
Dejton. Tako da im je Dejton postao neka vrsta za{titnog znaka za svoje
postupke. Otuda je bilo potrebno poku{ati objasniti {ta je pravna su{tina
Dejtona. Ne treba dokazivati da je ovo li~no vi|enje su{tine Dejtona. Otuda i
sva ograni~enja koja iz toga proizilaze.
Bilo kakva eksplikacija Dejtonskog sporazuma traì i mnogo vremena i
mnogo prostora. Dejton je veliki projekat i na njegovoj implementaciji radi
nekoliko desetina hiljada ljudi, od SFOR-a do obi~nih ~inovnika u
me|unarodnim organizacijama, kao i u vladinim i nevladinim organizacijama
u Bosni i Hercegovini. Zato smo podvrgli posebnoj analizi neke pravne aspekte
onoga {to nazivamo su{tinom Dejtona, mada se ni njegova "pravna su{tina"
nije mogla u potpunosti izloìti. Ovim razmatranjima smo u~inili samo jedan
poku{aj ukazivanja na zna~aj institucionalne izgradnje dràve BiH i za{tite
ljudskih prava. Posebno onog dijela koji se odnosi na njegovu civilnu
implementaciju, a to zna~i na anekse od 2. do 11. Pa ni svi ovi aneksi nemaju
isti zna~aj i va`nost sami za sebe, ve} ih treba gledati u cjelini onoga {to
kolokvijalno nazivamo "Dejton".
Na{e istraìvanje je do{lo do rezultata da centralno mjesto u Dejtonu imaju
Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava) i Aneks 7 (Povratak izbjeglih
i raseljenih osoba). Prema tome, sadràj sva tri aneksa, po nama, predstavljaju
ono {to nazivamo su{tinom Dejtona. Zato smo ih dali u prilogu ovog rada.
Naime, Ustavom BiH je potvr|en dràvni kontinuitet Bosne i Hercegovine
u njenim granicama koje su me|unarodno pravno priznate. Ustavom je BiH
definirana kao dràva gra|ana i tri konstitutivna naroda: Bo{njaka, Srba i
Hrvata (zajedno s ostalim). Konstitutivnost naroda ne zna~i i njihovu etni~ku
teritorijalnu homogenizaciju u zasebne entitete. Iako su tri konstitutivna naroda,
Ustav poznaje samo dva entiteta u unutra{njoj strukturi BiH: Federaciju BiH i
Republiku Srpsku, koji su rezultat agresije na Bosnu i Hercegovinu, i oni
predstavljaju neprirodno stanje Bosne i tu|i su njenom historijskom
dru{tvenom bi}u. Entiteti su prema Dejtonu ostali multietni~ki.
71
Omer Ibrahimagi}
To zna~i nema ve}inskih naroda u entitetima, nema majorizacije jednog

naroda nad drugim narodom, a za{tita nacionalnih interesa osigurava se kroz
posebnu demokratsku proceduru u postupku dono{enja odluka.
Otuda u su{tinu Dejtonskog sporazuma spada stvaranje demokratskih
institucija BiH i dono{enje dràvnih zakona, kojim }e se osigurati svim
gra|anima i narodima, kao i nacionalnim manjinama pristup dràvnim
institucijama shodno dobijenim glasovima na demokratskim izborima. Za
budu}nost BiH je primarno takvo strana~ko i politi~ko organiziranje koje }e u
prvi plan staviti gra|anina kao politi~kog subjekta, a nacionalnog onoliko
koliko je potrebno da se za{titi nacionalni interes naroda kao subjekta
kolektivnih prava njegovih pripadnika. A za tako ne{to nije neophodno
nacionalno strana~ko i teritorijalno organiziranje, koje negira gra|anina kao
politi~kog subjekta dràve BiH, drugog i druga~ijeg. Demokratskim dràvnim
institucijama i dràvnim zakonima najbolje se mogu za{tititi kako individualna
gra|anska, tako isto i kolektivna nacionalna prava. Nacionalno organiziranje,
kao {to smo vidjeli u praksi, objektivno isklju~uje drugog i druga~ijeg iz
demokratskog politi~kog procesa i jednakog uìvanja prava na cijelom teritoriju
dràve BiH.
Entitetima je dato preveliko zna~enje u parlamentarnom odlu~ivanju, {to
nije slu~aj ni u federalnim dràvama, a kamo li u BiH koja je prosta
decentralizirana dràva. Predstavni~ki dom treba vratiti gra|anima, a Dom
naroda vratiti narodima. Time }e entiteti biti dovedeni na pravu mjeru. Oni su
danas u poziciji vampira koji si{u krv i gra|anima i narodima i dràvi BiH.
Zato nije ~udo {to HDZ traì svoj entitet.
Bitnu su{tinu Dejtona ~ini i pravo povratka izbjeglih i raseljenih lica u
svoje zavi~aje i na svoju imovinu. Bez ovog temeljnog ljudskog prava, da se
~ovjek vrati na svoje, iluzorno je govoriti o demokratiji i o demokratskim
institucijama i o pravdi i pravi~nosti. Tek kada ljudi slobodno ostvare svoje
pravo na vlastitu imovinu i izbor mjesta ìvljenja bez prisile, uz punu slobodu
kretanja ljudi, rada i kapitala, mogu}e je ostvariti i drugu grupu prava koja
ulaze u su{tinu Dejtona, a to je za{tita ljudskih prava i osnovnih sloboda u
uslovima normalnog ìvota. Ne moè se govoriti uop}e o za{titi prava i sloboda
~ovjeka, ako se ~ovjeku ne dozvoli da slobodno uìva svoju silom napu{tenu
imovinu.
Tek poslije toga, kada ~ovjek ima istu startnu osnovu koju ima i njegov
susjed iz druge etnokulture i vjerske grupe, moè ra~unati na mogu}nost
ravnopravnosti, i ~ovjeka kao pripadnika svoje etnokulturne zajednice, i
~ovjeka kao individualnog gra|anina, sa svim me|unarodno priznatim
72
proklamiranim pravima i osnovnim slobodama. Razumije se tada i jednakog

pristupa, kako institucijama, tako i demokratskog uklju~ivanja njegove
politi~ke stranke u upravljanju dràvnim poslovima. I, razumije se, time
osigurati skladnost funkcioniranja dràve, njenih entiteta, kantona, op}ina, i
brojnih privatnih i javnih aktivnosti.
Tu su{tinu osigurava Dejton. Ako Dejton nije pobrojao sve institucije koje
su potrebne na dràvnom nivou, on nam je omogu}io u ~lanu III stav 5a
Ustava BiH da to sami reguliramo zakonom: "Dodatne institucije mogu biti
uspostavljene prema potrebi..." Na nama je da, u redovnoj demokratskoj
proceduri, mijenjamo i prilago|avamo Ustav BiH, u skladu s potrebama, na
na~in propisan ~lanom X Ustava. Dakle, mogu}e su amandmanske promjene,
ne Dejtonskog sporazuma u cjelini, ve} Ustava BiH iz Dejtona, pod uslovom
da se o tome postigne saglasnost politi~kih predstavnika sva tri naroda u BiH,
razumije se i njenih gra|ana, ali uz aktivniju i uporniju podr{ku Me|unarodne
zajednice, nego {to je bila. Samo se tako moè trasirati uspje{an put Bosne u
Evropu.
73
Omer Ibrahimagi}
74
NAPOMENE
1.
Herve de Charette, "Oslobo|enje", 14.maja 2001.
2.
"Slu`beni list RBiH", broj 16., od 18.septembra 1992. i broj 18., od

7.oktobra 1992.
3.
Eric Margolis, "Toronto Sun", "Ljiljan", 7.-14 maja 2001.
4.
Wolfgang Petrisch, Intervju, "Dnevni avaz" 2. aprila 2001.
5.
"SBH zaprepa{}ena Radi{i}evom izjavom: O{tra reakcija na

izjedna~avanje BiH i RS i tvrdnje da su to dvije ravnopravne dràve",
"Dnevni avaz", 19. maja 2001.
6.
Herve de Charette, "Oslobo|enje", 14. maja 2001.
7.
Graham Hand, "Oslobo|enje", 13. maja 2001.
8.
"Oslobo|enje", 15.maja 2001.
9.
Dobrica ]osi}, "Politika",26. jula 1991.
10. Gareth Evans, "Dani", 4. maja 2001.
75
Omer Ibrahimagi}
76
POGOVOR
77
Omer Ibrahimagi}
78
PROMI[LJANJE BOSNE
Tekst prof. Ibrahimagi}a predstavlja hvale vrijedan trud da se
"postdejtonska" Bosna i Hercegovina temeljito-politi~ki, pravno, pa, ako
ho}ete, i moralno-iznova promisli s ciljem njene "dobro smje{tene budu}nosti".
Naime, aktuelne akademske i politi~ke debate: za i protiv Dejtona obiljeàvaju
javnu debatu u Bosni i Hercegovini, njenom susjedstvu, ali i u {irim
regionalnim kontinentalnim (evropskim) i transkontinentalnim okvirima. Pri
tome nerijetko, iz dobrih ili lo{ih namjera, dolazi do zamjene teza i prikrivanja
stvarnih namjera politi~kih aktera iza tobo`njih pravno-politi~kih debata.
Zbog toga je rasprava prof. Ibrahimagi}a hrabar poduhvat hvatanja u ko{tac
s istinskim izazovima, {ansama i optere}enjima Dejtonskog sporazuma. Svako
od nas ne mora voljeti tu vrstu iskrenosti; s autorovim tezama, analizama i
prijedlozima se moète slagati ili ne slagati, ali u svakom slu~aju pored njih
ne moète pro}i ravnodu{no. Svako ko èli da bude ozbiljno shva}en u toj
debati: nauka, politika-nacionalna ili internacionalna (famozna "Me|unarodna
zajednica") ne moè a da ne prihvati "ba~enu rukavicu".
Neveliki tekst (67 stranica) - {to ovom prigodom nije mana nego vrlina -od
prve stranice zasjeca u samu sr` problema, bez izvje{ta~enog teoretiziranja i
politikanstva.
Svoje promi{ljanje prof. Ibrahimagi} je strukturirao u ~etiri poglavlja.
Pozitivni novum u autorovom pristupu je {to ve} i svaki naslov poglavlja
predstavlja ujedno stav, tvrdnju i prijedlog.
Prvo, najobimnije poglavlje naslovljeno je "Dràvnim institucijama i
zakonima do demokratske Bosne i Hercegovine". Ono sadrì kratku
ustavnopravnu predhistoriju Dejtonskog sporazuma, analizu njegovih
temeljnih principa i pravne prirode, kritiku nekonzistentnosti koja se o~ituje u
preferiranju entiteta na ra~un gra|ana i naroda, funkcionalnu nedjelotvornost
institucija i naposljetku dostojanstvenu kritiku gre{aka Me|unarodne zajednice
u primjeni Dejtonskog sporazuma.
79
Omer Ibrahimagi}
Drugo poglavlje nosi naslov "Institucijama i zakonima BiH do jednake

za{tite ljudskih prava i sloboda", tre}e poglavlje razmatra pitanje "Vra}anja
izbjeglica i raseljenika u mjesta svog porijekla" kao "put do cjelovite BiH bez
entiteta", dok se posljednje poglavlje bavi "Ustavnim konceptom odbrane i
odbrambene politike Bosne i Hercegovine".
Iz kratko izloènog sadràja jasno je da autor smatra da centralno mjesto u
Dejtonu imaju Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava) i Aneks 7
(Povratak izbjeglih i raseljenih lica), te je i svoju analizu usmjerio i koncentrirao
upravo u tom pravcu. Izme|u ostalog, prof. Ibrahimagi} se odlu~io da kao
priloge osnovnom tekstu priloì integralne tekstove pomenutih aneksa, {to }e
~itanje ovog {tiva u~initi zanimljivim i za {iru publiku. Ujedno takav gest
predstavlja po{tenu akademsku ponudu da svaki ~italac porede}i originalne
dokumente i autorove stavove do|e do vlastitih zaklju~aka.
Tekst "Pravna su{tina Dejtona-Bosna u Evropi" nesumljivo predstavlja
koristan doprinos na{oj teku}oj ustavnopravnoj debati. On je pisan bez
prevelikih pretenzija, ali s neophodnom akribijom. Dodatna vrijednost rasprave
je njena skoro doslovna aktuelnost, jer je cijeli problem propratila bukvalno
do posljednjeg dana prije predaje u {tampu.
Zbog svega re~enog iskreno preporu~ujem publikovanje ovog teksta.
Budu}i da je pisan bez nervoze i strasti, koja nerijetko prati istupe
"antidejtonskih prvoboraca", da mu je namjera da pri postoje}im okolnostima,
doprinese demokratskoj rekonstrukciji Bosne i Hercegovine koja bi tek takva,
{to je i autorova èlja, mogla krenuti na svoj put u Evropu, ovo {tivo }e sigurno
nai}i na interesovanje javnosti.
Na samom kraju, iako to nije uobi~ajeno ovakvim prigodama, imam potrebu
da naglasim, da iza cijelog poduhvata stoji i ljudsko opredjeljenje autora koje
je izrazio u posveti: "Prognanim, izbjeglim i raseljenim gra|anima Bosne i
Hercegovine".
Prof. dr. Zdravko Grebo
80
EKSPERTISTI^KO MI[LJENJE U
USTAVNOPRAVNOM DISKURSU
Rukopis prof. dr. Omera Ibrahimagi}a, u paradigmati~nom smislu, prije

svega, jeste ekspertisti~ko mi{ljenje u ustavnopravnom diskursu. Njegovo
akumulirano vi{edecenijsko iskustvo u interpretacijama ustavne materije ovdje
se, jo{ jednom, do kraja kristalizira.
Ono je ovdje osebujno i izazovno. Na djelu je stru~na ekspertiza atipi~ne,
u odnosu na konvencionalne standarde, zapadnoevropske ustavne modele,
anomi~ne ustavne problematike. Rije~ je, razumljivo, o ekscentri~nosti Ustava
BiH kao jedne, u njegovom uvidu, od supstancijalnih komponenti Dejtonskog
okvirnog mirovnog sporazuma. Kategorijalni aparat klasi~nog ustavnopravnog
diskursa ovdje je nedostatan. Uobi~ajena logi~ko-koncepcijska na~ela ustavne
teorije zakazuju. Ni zapadnoevropska ustavnopravna praksa ne orijentira. No,
valja iza}i iz one anomi~nosti pa je, jer je to jedino racionalno, dekonstruirati
upravo po kriterijima ustavnih normativiteta i logi~ko-teorijskih standarda
normalnih, zapadnoevropskih ustavnih demokratija. Otuda, autor svoju kriti~ku
analizu i provodi u horizontu aplikacije tih normativiteta i isku{ava sadrìnu i
potencije na{eg ustava po mjerilima ovih standarda. Formulira, dakle, svoju
kriti~ku ustavnopravnu analizu iz anticipativne percepcije koja Bosnu i
Hercegovinu vidi unutar evroatlanskih integracija te evropske zajednice ljudi,
naroda i dràva i njenih ustavnopravnih idealiteta, njenih aksiolo{kodemokratskih i humanisti~kih normativiteta. Upu{ta se, u tom metodskom
kontekstu, i sa stanovi{ta tih vrijednosnih projekcija, u kriti~ku analizu
imanentnih inkonzistencija i eksplicitnih nedovr{enosti, odnosno, kontradikcija
ustavnog teksta.
Rezultat je uvid u konstrukcione gre{ke Ustava BiH, kakve su, naprimjer,
entitetski, dakle, diskriminatorski na~in izborne konstrukcije Predsjedni{tva i
Parlamentarne skup{tine BiH, onemogu}avanje prava gra|ana da biraju i da
budu birani u organe vlasti na nivou dràve BiH na njenom cijelom prostoru
{to je u suprotnosti s Evropskom konvencijom o za{titi ljudskih prava i osnovnih
81
Omer Ibrahimagi}
sloboda, procedure dono{enja odluka u oba doma Parlamentarne skup{tine

BiH, koje, favoriziraju}i entitetsko predstavljanje, uskra}uju politi~ki
subjektivitet gra|ana i istinsku reprezentaciju naroda, te u praksi Predstavni~ki
dom kao izvorno gra|anski dom funkcionira kao dom entiteta, a Dom naroda,
fakti~ki, tako|er, pervetira se iz svenarodnog, transentitetskog u dom entiteta,
i sl..
Ne otkriva ih po prvi put jer nije ovo tekst u kojem autor do kraja inovacijski
vr{i stru~ne, pravne ekspertize bosanskohercegova~kog Ustava. Njegova
dosada{nja pravno-analiti~ka i kriti~ka iskustva, publicirana u vi{e njegovih
knjiga, ovdje dolaze na vidjelo. I ovdje se jo{ jednom insistira na nu`nosti i
ustavnopravnoj utemeljenosti amandmanskih promjena u Ustavu BiH. No, u
ovom se rukopisu neki od tih uvida posebno akcentiraju i formuliraju u do
kraja eksplicitnim zna~enjima. A neki od njih su, promatrano u kontekstu
vladaju}ih spoznaja unutar na{e pravne i politi~ke javnosti, i relativno novi,
odnosno, uglavnom nekonvencionalni.
I pored onih konstitucionalnih, konstrukcijskih insufincijencija, autor
smatra: "Su{tina Dejtona je dobra". Iz niza njegovih pozitivnih vrijednosti,
na koje se ukazuje u ovom rukopisu, izdvojit }emo tri autorove preferencije.
Prva se sastoji u promociji nediskriminatorske formule kao ustavnog temelja,
druga u gra|anskom politi~kom subjektivitetu kojeg i imanentno i eksplicitno
sam Ustav konstitucionalno omogu}ava, a tre}a u apologiji punog kapaciteta
bosanskohercegova~ke dràve koja ima svoje, ne politi~ko-voluntaristi~ko i
arbitrarno, nego ustavno izvori{te. Ova tri uvida, bez obzira {to ih politi~ka
zbilja jo{ nije resorbirala, na {ta u kriti~kom duhu autor permanentno ukazuje,
i tretiramo, izme|u ostalog, kao relevantne vrijednosti ovog teksta.
Autor ustavnopravno na~elo nediskriminacije izvodi iz uske sfere dràvnoreprezentativnih institucija na neposredno, ìvo tlo bosanskohercegova~kog
dru{tva. Ono, u njegovom uvidu, treba da posreduje cjelinu svijeta ìvota, a
ne samo zatvorenu politi~ku sferu. Ali, njegovo fakti~ko ignoriranje u empiriji
socijalne, a posebno dràvno-politi~ke i partijske egzistencije producira op}u
ugroènost ljudskih prava. Otuda autor i sugerira: "Sve postoje}e zakone
entiteta treba preispitati pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine da li su
diskriminatorni. Nasuprot ovoj klauzuli {irom BiH je u tolikoj mjeri prisutna
diskriminacija, naro~ito po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, da se moè uporediti
samo s pretpoliti~kim i neciviliziranim dru{tvima poznatim u historiji".
Na, drugoj strani, ono implicira disfunkciju institucija dràve BiH i proizvodi
ugroàvanje onoga do ~ega je autoru ovdje i ponajvi{e stalo: do osiguranja
82
politi~kog subjektiviteta bosanskohercegova~kih gra|ana kao demosa, kao

politi~kog naroda. U ovom kontekstu, onda, autor demonstrira u ~emu se
sastoje disfunkcije mononacionalnog politi~kog subjektiviranja. Ono, zapravo,
u sebi imanentno ignorira klauzulu nediskriminacije kao temeljno
ustavnopravno na~elo. Otuda, on problematizira instituciju ve}ine i manjine i
nacionalnoentitetsku formulu politi~ke reprezentacije te pledira, kao kriterij
demokratski orijentiranog socijalnog ìvota, transnacionalnu ili svenacionalnu
ravnopravnost koja }e u sebe inkorporirati op}u ravnoteù izme|u politi~kih
interesa gra|ana i politi~kih interesa naroda. U autorovom uvidu, a slijedom
konzekvencija ustavne antidiskriminacione formule - klauzule, "... bile bi
neustavne sve politi~ke stranke, javne ustanove, preduze}a, a pogotovo dràvne
ustanove i organi, koji su organizirani po nacionalnom principu, odnosno
zna~e nacionalni unitarizam". U tom smislu, a imaju}i u vidu prirodu
multietni~kog dru{tva, pluralne i predstavni~ke demokratije, i akcentira: "Kao
{to Dejtonski sporazum ne poznaje nacionalne administrativne entitete, tako
on, ako bi se strogo primjenjivale antidiskriminacione klauzule, ne poznaje ni
politi~ke stranke koje ~lanstvo u njoj diskriminiraju po bilo kom osnovu, a
posebno, po nacionalnom ili vjerskom. Otuda politi~ka perspektiva BiH nije
u nacionalnim strankama, niti u nacionalnim entitetima, kantonima i op}inama,
kao i nacionalnim institucijama, koje imaju javni, dràvni i politi~ki zna~aj".
Ove refleksije su posredovane temeljnim diskursom kojeg bi neko mogao
ozna~iti kao diskurs bosanskohercegova~kog etatizma. Me|utim, ovdje termin
etatizam nema konvencionalno, pejorativno, hegelijansko zna~enje. Naprotiv,
pod ovom sintagmom podrazumijevamo ustavnopravno i politi~ko mi{ljenje
koje traga za pretpostavkama restauracije i afirmacije u Ustavu pohranjenih
potencija normalne konstitucije dràve BiH. Ona nije mehani~ki zbir dva
entiteta, niti je, insistira autor, njihova delegirana volja, naprotiv, ona je
inherentna, samosvjesna, autonomna i ustavom utemeljena dràva, koja mora
imati sve normalne prerogative, pa i supremativnu zakonodavnu ingerenciju,
mehanizme deblokade, institucije sankcija i oruànu silu. U posebnom
poglavlju ovog rukopisa autor definira svoje stanovi{te prema ustavnom
utemeljenju koncepta odbrane, sigurnosne i odbrambene politike, konstitucije
oruànih snaga i civilnog upravljanja ovom dimenzijom dràvne atribucije
BiH. Autor, i ina~e, znatan dio svojih analiza posve}uje argumentiranju u
prilog, ovdje tek u naznakama, predstavljenom, odnosno, skiciranom poimanju
dràvnog individualiteta BiH.
No, hipostaza dràve nije sama po sebi cilj, nije onaj samosvrhoviti,
sakralizirani hegelijanski um koji sa sakramentnom mo}i vlada u svijetu, niti
83
Omer Ibrahimagi}
je paleo ili neoliberalisti~ki pojmljeni no}ni ~uvar sigurnosti privatnosti. Dràva

nije vanjski asistent ili nemo}ni mentor, nego, zapravo, djelatna snaga za{tite
ljudskih prava. Upravo, ljudska prava ulaze u sami epicentar Ibrahimagi}evog
vrijednosnog diskursa: ona su u sredi{tu njegovih preokupacija pa i dràva
BiH treba da bude u funkciji osiguranja tih sloboda i prava. Dràvnim zakonom
ljudska prava moraju biti za{ti}ena i dràvnim normama njihovo kr{enje
sankcionirano. U domenu ljudskih prava i odgovornosti dràvno
zakonodavstvo i mehanizmi izvr{ne i sudske dràvne vlasti moraju, u
autorovom uvidu, biti u poziciji supremacije u odnosu na entitete i njihove
politi~ke oligarhije. No, i u aspektu ove atribucije, dràva BiH, anticipacijski,
upozorava prof. Ibrahimagi}, treba tek biti konstituirana u skladu sa svojim
ustavom. Dràva treba, u autorovoj percepciji, biti zasnovana na funkcionalnoj
gra|anskoj institucionalnoj strukturi s mehanizmima za{tite i kolektivnih
nacionalnih prava. I to, taj supstancijalni uvid, ulazi u vrijedne domete ovog
rukopisa.
Uz Ustav, demokratske institucije dràve BiH kojima korespondira i dràvno
zakonodavstvo, i povratak raseljenih i izbjeglih osoba, kao na~in anuliranja
etni~kog ~i{}enja, eliminiranja plja~ka{kog mentaliteta i reintegracije BiH,
autor, razumljivo, smatra su{tinom Dejtonskog mirovnog sporazuma. I ova
prava moraju biti primarno regulirana dràvnom ustavnom normom, uklju~iv{i
i dràvni izborni zakon. Tu predlaè i nekonvencionalne, s pravom, i rigorozne,
uz asistenciju Me|unarodnih vojnih snaga, prisilne mjere, mjere {ok-terapije.
Povratak raseljenika i izbjeglica jest i pretpostavka "... da se u doglednoj
budu}nosti na slobodnim demokratskim izborima do|e do vlasti koja }e biti u
stanju da u redovnoj proceduri amandmanima na Ustav ukine oba entiteta".
No, njegove ustavnopravne ekspertize izlaze u svijet empirijske politike i
u svijet svakodnevnog ìvota. Tu se pokazuje: kritika pseudopravnog jezika
jest i sastavni dio stru~ne kritike. Otuda, autor i sugerira anuliranje u javnoj
konverzaciji gotovo uobi~ajenih sintagmi, koje, u stvari, falsificiraju ustavni
normativitet i jesu proizvod la`nog, etnocentri~kog, nacionalisti~kog diskursa.
U takve sintagme ubrajamo, {to autor posebno akcentira, fraze o zajedni~kim
institucijama, o krovnim zakonima i sl. Ne treba ignorirati ove kritike i ova
upozorenja na javnu upotrebu neustavne leksike. Jer, ovaj jezik - simboli~ki
jezik politike - kad postane dominiraju}i, on oblikuje op}e mentalitete
svakodnevnice, pa i one, koje ovdje traju, mentalitete vjerskog animoziteta,
etnocentrizma, socijalno-psiholo{ke infekcije idolatrijskom, nacionalisti~kom
84
mr`njom i, na kraju, fakti~kim aktima genocidne destrukcije. Razumljivo, i

ova upozorenja, ma kako bila banalno znana, smatramo vrijednim u ovom
rukopisu.
No, da li ovdje uop}e postoji banalnost ponavljanja, da li postoji ona
reprodukcija poznatog, da li je, prisje}aju}i se jedne Hegelove sentence, ono
poznato i samim tim i spoznato? Ko ne zna za svrhe Dejtona, ko ne zna za
inkonzistenciju njegovog ustava, ko ne zna, osim neobrazovanih hedonista
svakodnevnice, za njegove politi~ke inhibicije, ko ne zna za nacionalisti~ku
presiju koja uskra}uje potencije ljudske subjektivnosti i sl. Ko to, ne zna? I
~emu, u ovom kontekstu, onda, dijelom, i ponavljanje poznatog? Ali, ono
znano, na àlost, u javnom konvencionalnom jeziku ostaje ne samo bez
reperkusija, ono je nijemo, ono je opsesija narkotizirane masovne
svakodnevnice. Ona {uti ili uìva. Upravo zbog toga, ovaj tekst govore}i o
onom prividno znanom, iritira, probu|uje onu pragmati~nu, faktografsku
uspavanost i èli biti teorijsko-aksiolo{ki podsticaj iskoraku u novum.
I, razumljivo, ne izostaje ni kritika Me|unarodne zajednice. Ovdje autor
izlazi izvan imanentne ustavnopravne analize i s pravom, oslanjaju}i se opet,
u krajnjemu, na ustavni tekst, kritizira inkonzistencije u me|unarodnoj politici
u BiH. U tom diskursu, pozivaju}i se na racionalna ustavnopravna utemeljenja
konstitucije dràve BiH, ukazuje kako se bezrazlo`no derogiraju odnosom
politi~kih snaga u entitetima, ali i asistencijom predstavnika Me|unarodne
zajednice - izvorne atribucije bosanskohercegova~ke dràve. Posebno, u
kontekstu identifikacije njenih strate{kih gre{aka. Kritizira politiku
Me|unarodne zajednice: nije ona, na primjer, konsensualno identificirala i
kvalificirala rat u BiH kao agresiju SR Jugoslavije i Hrvatske {to je imalo
vi{ezna~ne implikacije, niti je, i to je jedna od njenih strate{kih gre{aka, u
odnosu na institucije dràve BiH i njene zakone osigurala njihov ustavom
predvi|eni kontinuitet, naprotiv, participirala je u njihovoj destrukciji. Uz
kritiku ovih strategijskih, autor se racionalno-kriti~ki bavi identificiranjem i
takti~kih gre{aka Me|unarodne zajednice nakon potpisivanja Dejtonskog
mirovnog ugovora, gre{aka koje se kre}u od oslonca na politi~ke opcije koje
su odgovorne za agresiju, preko tolerancije apartheida, pa do ignoriranja
izgradnje institucija dràve koje }e osigurati isporuku osumnji~enih za ratne
zlo~ine sudu u Hagu i to sa svih prostora BiH. U autorovom uvidu, krajnja je
konzekvencija ovih gre{aka u rudimentiranoj pacifikaciji Bosne i Hercegovine
za {ta neposrednu odgovornost snosi i Me|unarodna zajednica.
85
Omer Ibrahimagi}
***
Ekspertisti~ka meritornost, odva`nost u inovacijskim projekcijama, te
humanisti~ko-demokratski pledoaje, prije svega, za ljudska prava, kvalificiraju
ovaj rukopis prof. dr. Omera Ibrahimagi}a kao vrijednu lektiru uop}e, a
posebno kao {tivo gra|anskog obrazovanja za demokratiju. Otuda, svesrdno
preporu~ujem ovaj rukopis za objavljivanje.
Prof. dr. Esad Zgodi}
86
PRILOZI
87
Omer Ibrahimagi}
88
Bosna i Hercegovina: Ustav

Uvod: Carl Bildt, Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
Kada se Mirovni sporazum parafirao u Daytonu u novembru 1995., a nakon
toga i potpisao u Parizu 14. decembra, nije se davalo puno pa`nje njegovom
Aneksu 4 - Ustavu Bosne i Hercegovine. U ìì interesovanja su uglavnom
bili vojni aneksi i odredbe za civilnu implementaciju tokom 1996. godine,
posebno one koje se ti~u izbora. Sada su doga|aji uznapredovali i detalji
Ustava dogovoreni sa stranama }e biti od su{tinske va`nosti za izglede
ispunjenja obe}anog mira.
Ustav Bosne i Hercegovine je jedan od najkomplikovanijih ustavnih
dokumenata za koji je me|unarodna zajednica dala svoj blagoslov u posljednje
vrijeme. On predstavlja decentralizovani model na~ina na koji bi se trebala
organizovati dràva i prenos va`ne funkcije i ovla{tenja vlade na dva Entiteta
od kojih se Bosna i Hercegovina sastoji, tj. Federaciju Bosne i Hercegovine i
Republiku Srpsku, ali isto tako i ostavlja zajedni~kim organima one funkcije
koje su od vitalnog zna~aja za funkcionisanje moderne dràve.
Engleska verzija koja se nalazi u ovoj knjiìci je dogovoreni tekst iz
Mirovnog sporazuma. Tekstovi na bosanskom, srpskom i hrvatskom nemaju
isti, oficijelni status, ali ipak, po na{em mi{ljenju, predstavljaju dobre radne
dokumente, jer su kao takvi bazirani na tekstovima kojima se koriste i same
strane. Pravni stru~njak iz Sarajeva je pregledao ove tekstove i vjeruje da
svaki od njih predstavlja ta~an prijevod sa engleskog. Zahvaljujem se Vije}u
Evrope na finansijskoj podr{ci za ovaj projekat.
89
Omer Ibrahimagi}
90
Carl Bildt
USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Prevod na bosanski jezik
Preambula
Oslanjaju}i se na po{tovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,
Posve}eni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju,
Ubije|eni da demokratski organi vlasti i pravi~ne procedure najbolje stvaraju
miroljubive odnose unutar pluralisti~kog dru{tva,
U èlji da podstaknu op{te blagostanje i ekonomski razvoj kroz za{titu
privatnog vlasni{tva i unapre|enje trì{ne privrede,
Vo|eni ciljevima i na~elima Povelje Ujedinjenih naroda,
Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politi~ku nezavisnost
Bosne i Hercegovine u skladu sa me|unarodnim pravom,
Odlu~ni da osiguraju puno po{tovanje me|unarodnog humanitarnog prava,
Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima,
Me|unarodnim paktovima o gra|anskim i politi~kim pravima, odnosno o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica
koja pripadaju nacionalnim ili etni~kim, vjerskim i jezi~kim manjinama, kao i
drugim instrumentima ljudskih prava,
Podsje}aju}i se na Osnovna na~ela usagla{ena u @enevi 8.9.1995. godine
i u Njujorku 26.9.1995. godine,
Bo{njaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i
gra|ani Bosne i Hercegovine ovim utvr|uju Ustav Bosne i Hercegovine:
91
Omer Ibrahimagi}
^lan I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, ~ije je zvani~no ime od sada "Bosna i
Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po me|unarodnom pravu
kao dràva, sa unutra{njom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa
postoje}im me|unarodno priznatim granicama. Ona ostaje dràva ~lanica
Ujedinjenih naroda i moè kao Bosna i Hercegovina zadràti ~lanstvo ili
zatraìti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u
drugim me|unarodnim organizacijama.
2. Demokratska na~ela
Bosna i Hercegovina je demokratska dràva koja funkcioni{e u skladu sa
zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
3. Sastav
Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu "entiteti").
4. Kretanje roba, usluga, kapitala i lica
Postoji sloboda kretanja {irom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina
i entiteti ne}e ometati punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala {irom
Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet ne}e provoditi bilo kakvu kontrolu na
granici izme|u dva entiteta.
5. Glavni grad
Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.
6. Simboli
Bosna i Hercegovina }e imati one simbole koje svojom odlukom odredi
Parlamentarna skup{tina i potvrdi Predsjedni{tvo.
92
7. Dràvljanstvo
Postoji dràvljanstvo Bosne i Hercegovine, koje reguli{e Parlamentarna
skup{tina, i dràvljanstvo svakog entiteta koje reguli{u sami entiteti, pod
uslovom da:
a)
Svi dràvljani bilo kojeg entiteta su, samim tim, dràvljani Bosne i
Hercegovine.
b) Nijedno lice ne moè biti arbitrarno li{eno dràvljanstva Bosne i

Hercegovine, ili dràvljanstva entiteta, ili na drugi na~in ostavljeno
bez dràvljanstva. Niko ne moè biti li{en dràvljanstva Bosne i
Hercegovine, ili entiteta, po bilo kojem osnovu kao {to je pol, rasa,
boja, jezik, vjera, politi~ko ili drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno
porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, ro|enje ili
bilo koji drugi status.
c)
Sva lica koja su bila dràvljani Republike Bosne i Hercegovine,

neposredno prije stupanja na snagu ovog Ustava, su dràvljani Bosne
i Hercegovine. Dràvljanstvo lica koja su naturalizovana poslije
6.4.1992. godine, a prije stupanja na snagu ovog Ustava, regulisa}e
Parlamentarna skup{tina.
d) Dràvljani Bosne i Hercegovine mogu imati dràvljanstvo druge dràve,

pod uslovom da postoji bilateralni ugovor izme|u Bosne i Hercegovine
i te dràve kojim se to pitanje ure|uje, a koji je odobrila Parlamentarna
skup{tina u skladu sa ~lanom IV, stav 4, ta~ka (d). Lica sa dvojnim
dràvljanstvom mogu glasati u Bosni i Hercegovini i u entitetima samo
ako je Bosna i Hercegovina dràva njihovog prebivali{ta.
e)
Dràvljanin Bosne i Hercegovine u inostranstvu uìva za{titu Bosne i

Hercegovine. Svaki entitet moè izdavati paso{e Bosne i Hercegovine
svojim dràvljanima, na na~in kako je to regulisala Parlamentarna
skup{tina. Bosna i Hercegovina moè izdavati paso{e onim
dràvljanima kojima paso{ nije izdat od strane entiteta. Uspostavi}e se
centralni registar svih paso{a izdatih od strane entiteta i od strane Bosne
i Hercegovine.
93
Omer Ibrahimagi}
^lan II
Ljudska prava i osnovne slobode
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta }e osigurati najvi{i nivo me|unarodno
priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za
ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao {to je predvi|eno u Aneksu 6
Op{teg okvirnog sporazuma.
2. Me|unarodni standardi
Prava i slobode predvi|eni u Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava
i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i
Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode
iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:
a)
Pravo na ìvot
b) Pravo lica da ne bude podrvrgnuto mu~enju niti ne~ovje~nom ili

poniàvaju}em tretmanu ili kazni.
c)
Pravo lica da ne bude dràno u ropstvu ili pot~injenosti, ili na prisilnom

ili obaveznom radu.
d) Pravo na li~nu slobodu i sigurnost.

e)
Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga

prava u vezi sa krivi~nim postupkom.
f)
Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku.
g) Slobodu misli, savjesti i vjere.

h) Slobodu izraàvanja.
i)
Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruìvanja s drugima.
j)
Pravo na brak i zasnivanje porodice.
k) Pravo na imovinu.
94
l)
Pravo na obrazovanje.
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivali{ta.

4. Nediskriminacija
Uìvanje prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u me|unarodnim
sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u
Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je pol,
rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno
porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, ro|enje ili drugi
status.
5. Izbjeglice i raseljena lica
Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje
domove. Oni imaju pravo, u skladu sa Aneksom 7 Op{teg okvirnog sporazuma,
da im se vrati imovina koje su bili li{eni za vrijeme neprijateljstava od 1991. i
da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne moè biti vra}ena.
Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod prisilom,
ni{tave su.
6. Implementacija
Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima
posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su,
odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u
stavu 2.
7. Me|unarodni sporazumi
Bosna i Hercegovina }e ostati ili postati strana ugovornica me|unarodnih
sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava.
8. Saradnja
Svi nadle`ni organi vlasti u Bosni i Hercegovini }e sara|ivati sa, i obezbijediti
neograni~en pristup: svim me|unarodnim posmatra~kim mehanizmima
ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima
95
Omer Ibrahimagi}
koja se uspostave bilo kojim me|unarodnim sporazumom navedenim u

Aneksu I ovog Ustava; Me|unarodnom tribunalu za biv{u Jugoslaviju (a
naro~ito }e se pridràvati naredbi koje su izdate po ~lanu 29. Statuta Tribunala);
i bilo kojoj drugoj organizaciji ovla{tenoj od strane Vije}a sigurnosti
Ujedinjenih naroda sa mandatom koji se ti~e ljudskih prava ili humanitarnog
prava.
^lan III
Nadle`nosti i odnosi izme|u institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
1. Nadle`nosti institucija Bosne i Hercegovine
Sljede}a pitanja su u nadle`nosti institucija Bosne i Hercegovine:
a)
Vanjska politika.
b) Vanjskotrgovinska politika.
c)
Carinska politika.
d) Monetarna politika, kao {to je predvi|eno ~lanom VII.

e)
Finansiranje institucija i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine
f)
Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
g) Provo|enje me|unarodnih i me|uentitetskih krivi~nopravnih propisa,

uklju~uju}i i odnose sa Interpolom.
h) Uspostavljjanje i funkcionisanje zajedni~kih i me|unarodnih
komunikacijskih sredstava.
i)
Regulisanje me|uentitetskog transporta.
j)
Kontrola vazdu{nog saobra}aja.
2. Nadle`nost entiteta
a)
Entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa

susjednim dràvama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim
integritetom Bosne i Hercegovine.
b) Svaki entitet }e pruìti svu potrebnu pomo} vladi Bosne i Hercegovine

kako bi joj se omogu}ilo da ispo{tuje me|unarodne obaveze Bosne i
96
Hercegovine, s tim da }e finansijske obaveze u koje je u{ao jedan

entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skup{tine
i Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, ostati obaveza tog entiteta osim
ukoliko je ta obaveza neophodna za nastavak ~lanstva Bosne i
Hercegovine u nekoj me|unarodnoj organizaciji.
c)
Entiteti }e ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i za{titu lica pod

svojom jurisdikcijom, odràvanjem civilnih ustanova za primjenu
pravnih propisa, koje }e funkcionisati u skladu sa me|unarodno
priznatim standardima uz po{tovanje me|unarodno priznatih ljudskih
prava i osnovnih sloboda, iz ~lana II ovog Ustava, i poduzimanjem
ostalih odgovaraju}ih mjera.
d) Svaki entitet moè tako|er sklapati sporazume sa dràvama i

me|unarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skup{tine.
Parlamentarna skup{tina moè zakonom predvidjeti da za odre|ene
vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.
3. Pravni poredak i nadle`nosti institucija
a)
Sve vladine funkcije i ovla{tenja koja nisu ovim Ustavom izri~ito

povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice }e se u potpunosti

pridràvati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe
Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu
nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Op{ta
na~ela me|unarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i
Hercegovine i entiteta.
4. Koordinacija
Predsjedni{tvo moè odlu~iti da podstakne me|uentitetsku koordinaciju u
stvarima koje se ne nalaze u okviru nadle`nosti Bosne i Hercegovine
predvi|enim ovim Ustavom, izuzev ako se u konkretnom slu~aju jedan entitet
tome usprotivi.
5. Dodatne nadle`nosti
a)
Bosna i Hercegovina }e preuzeti nadle`nost u onim stvarima u kojima

se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predvi|ene u
97
Omer Ibrahimagi}
Aneksima 5-8 Op{teg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za

o~uvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politi~ke nezavisnosti
i me|unarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa
podjelom nadle`nosti me|u institucijama Bosne i Hercegovine.
Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vr{enje
ovih nadle`nosti.
b) U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti }e
po~eti pregovore s ciljem uklju~ivanja i drugih pitanja u nadle`nost
institucija Bosne i Hercegovine, uklju~uju}i kori{tenje izvora energije,
i zajedni~ke privredne projekte.
^lan IV
Parlamentarna skup{tina
Parlamentarna skup{tina ima dva doma: Dom naroda i Predstavni~ki dom.
1. Dom naroda
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije tre}ine iz Federacije
(uklju~uju}i pet Hrvata i pet Bo{njaka) i jedna tre}ina iz Republike
Srpske (pet Srba).
a)
Nominovane hrvatske, odnosno bo{nja~ke delegate iz Federacije biraju

hrvatski odnosno bo{nja~ki delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skup{tina Republike Srpske.
b) Devet ~lanova Dona naroda sa~injava kvorum, pod uslovom da su

prisutna najmanje tri bo{nja~ka, tri hrvatska i tri srpska delegata.
2. Predstavni~ki dom
Predstavni~ki dom se sastoji od 42 ~lana, od kojih se dvije tre}ine biraju sa
teritorije Federacije, a jedna tre}ina sa teritorije Republike Srpske.
a)
^lanovi Predstavni~kog doma biraju se neposredno iz svog entiteta, u

skladu sa izbornim zakonom kojeg }e donijeti Parlamentarna skup{tina.
Me|utim, prvi izbori }e biti odràni u skladu sa Aneksom 3 Op{teg
okvirnog sporazuma.
b) Ve}ina svih ~lanova izabranih u Predstavni~ki dom sa~injavaju kvorum.

98
3. Procedura
a)
I jedan i drugi dom }e biti sazvani u Sarajevu, najkasnije 30 dana

nakon njihovog izbora.
b) Svaki dom }e ve}inom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati

me|u svojim ~lanaovima jednog Srbina, jednog Bo{njaka i jednog
Hrvata za predsjedavaju}eg i zamjenike predsjedavaju}eg, s tim da }e
mjesto predsjedavaju}eg rotirati izme|u ova tri lica.
c)
Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma.
d) Sve odluke u oba doma donose se ve}inom glasova onih koji su prisutni
i glasaju. Delegati i ~lanovi }e ulagati najve}e napore kako bi ve}ina
uklju~ivala najmanje jednu tre}inu glasova delegata ili ~lanova sa
ateritorije svakog entiteta. Ukoliko ve}ina ne uklju~uje jednu tre}inu
glasova delegata ili ~lanova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavaju}i
i njegovi zamjenici }e, rade}i kao komisija, nastojati da u roku od tri
dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju,
odluke }e se donijeti ve}inom onih koji su prisutni i glasaju, pod
uslovom da glasovi protiv ne uklju~uju dvije tre}ine, ili vi{e, delegata
ili ~lanova izabranih iz svakog entiteta.
e)
Predloèna odluka Parlamentarne skup{tine moè biti progla{ena

destruktivnom po vitalni interes bo{nja~kog, hrvatskog ili srpskog
naroda ve}inom glasova iz redova bo{nja~akih, hrvatskih ili srpskih
delegata izabranih u skladu sa stavom 1, ta~ka (a). Za dono{enje takve
odluke bi}e potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane
ve}ine bo{nja~kih, ve}ine hrvatskih i ve}ine srpskih delegata koji su
prisutni i glasaju.
f)
Kada ve}ina bo{nja~kih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu

na pozivanje na ta~ku (e), predsjedavaju}i Doma naroda }e odmah
sazvati Zajedni~ku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je
svaki izabran iz redova bo{nja~kih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju
razrje{enja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet
dana, predmet se upu}uje Ustavnom sudu koji }e po hitnom postupku
preispitati proceduralnu ispravnost slu~aja.
g) Dom naroda se moè raspustiti odlukom Predsjedni{tva ili samog

Doma, pod uslovom da je odluka Doma o raspu{tanju donijeta ve}inom
koja uklju~uje ve}inu delegata iz reda najmanje dva naroda,
99
Omer Ibrahimagi}
bo{nja~kog, hrvatskog ili srpskog. Dom naroda koji je izabran u prvim

izborima poslije stupanja na snagu ovog Ustava ne moè biti raspu{ten.
h) Odluke Parlamentarne skup{tine ne}e supiti na snagu prije nego {to
budu objavljene.
i)
Kompletni zapisnici sa rasprava u oba doma bi}e objavljivani, a njihove

sjednice }e, osim u izuzetnim situacijama u skladu sa poslovnikom,
biti javne.
j)
Delegati i ~lanovi ne mogu biti pozivani na krivi~nu ili gra|aansku

odgovornost u pogledu bilo kojeg ~ina izvr{enog u okviru du`nosti u
Parlamentarnoj skup{tini.
4. Ovla{tenja
Parlamentarna skup{tina je nadle`na za:
a)
Dono{enje zakona koji su potrebni za provo|enje odluka Predsjedni{tva

ili za vr{enje funkcija Skup{tine po ovom Ustavu.
b) Odlu~ivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i

Hercegovine i za me|unarodne obaveze Bosne i Hercegovine.
c)
Odobravanje budèta za institucije Bosne i Hercegovine.
d) Odlu~ivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora.

e)
Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene du`nosti, ili koja

su joj dodijeljena zajedni~kim sporazumom entiteta.
^lan V
Predsjedni{tvo
Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri ~lana: jednog Bo{njaka
i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog
Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.
1. Izbor i trajanje mandata
a)
100
^lanovi Predsjedni{tva biraju se neposredno u svakom entitetu (tako

da svaki glasa~ glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedni{tvu),
u skladu sa izbornim zakonom kojeg donosi Parlamentarna skup{tina.

Me|utim, prvi izbori }e se odràti u skladu sa Aneksom 3. Op{teg
okvirnog sporazuma. Bilo koje upra`njeno mjesto u Predsjedni{tvu }e
biti popunjeno od strane odgovaraju}eg entiteta, u skladu sa zakonom
koji }e donijeti Parlamentarna skup{tina.
b) Mandat ~lanova Predsjedni{tva koji su izabrani na prvim izborima traje
dvije godine; mandat ~lanova izabranih nakon toga }e biti ~etiri godine.
^lanovi Predsjedni{tva mogu biti birani jo{ jedan uzastopni mandat, a
nakon toga nemaju pravo izbora u Predsjedni{tvo prije isteka
~etvorogodi{njeg roka.
2. Procedura
a)
Predsjedni{tvo }e usvojiti svoj poslovnik o radu koji }e predvidjeti

adekvatan vremenski rok za najavu sjednica Predsjedni{tva.
b) ^lanovi Predsjedni{tva }e izme|u sebe imenovati jednog ~lana za

predsjedavaju}eg. U prvom mandatu Pradsjedni{tva, predsjedavaju}i
}e biti onaj ~lan koji je dobio najve}i broj glasova. Poslije toga, na~in
izbora predsjedavaju}eg, rotacijom ili na drugi na~in, odredi}e
Parlamentarna skup{tina u skladu sa ~lanom IV, stav 3.
c)
Predsjedni{tvo }e nastojati da usvoji sve odluke Predsjedni{tva - tj.

one koje se ti~u pitanja koja proizilaze iz ~lana V (3), ta~ke (a) do (e)
- putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod uslovima iz ta~ke (d)
ovog ustava, usvojiti dva ~lana ukoliko svi poku{aji da se dostigne
konsznzus ne uspiju.
d) ^lan Predsjedni{tva koji se ne slaè sa odlukom, moè odluku

Predsjedni{tva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za
teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to u~ini u roku od tri dana
po njenom usvajanju. Takva odluka }e biti odmah upu}ena Narodnoj
skup{tini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao ~lan sa te teritorije;
bo{nja~kim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu
izjavu dao bo{nja~ki ~lan; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu,
ukoliko je tu izjavu dao hrvatski ~lan. Ukoliko takav proglas bude
potvr|en dvotre}inskom ve}inom glasova u roku od 10 dana po
upu}ivanju, osporavana odluka Predsjedni{tva ne}e imati u~inka.
101
Omer Ibrahimagi}
3. Ovla{tenja
Predsjedni{tvo je nadle`no za:
a)
Vo|enje vanjske politike Bosne i Hercegovine.
b) Imenovanje ambasadora i drugih me|unarodnih predstavnika Bosne i

Hercegovine, od kojih najvi{e dvije tre}ine mogu biti odabrani sa
teritorije Federacije.
c)
Predstavljanje Bosne i Hercegovine u me|unarodnim i evropskim

organizacijama i institucijama i traènje ~lanstva u onim me|unarodnim
organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije ~lan.
d) Vo|enje pregovora za zaklju~enje me|unarodnih ugovora Bosne i

Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skup{tine,
ratifikovanje takvih ugovora.
e)
Izvr{avanje odluka Parlamentarne skup{tine.
f)
Predlaganje godi{njeg budèta Parlamentarnoj skup{tini, uz preporuku

Vije}a ministara.
g) Podno{enje izvje{taja o rashodima Predsjedni{tva Parlamentarnoj

skup{tini na njen zahtjev, ali najmanje jedanput godi{nje.
h) Koordinaciju, prema potrebi, sa me|unarodnim i nevladinim
organizacijama u Bosni i Hercegovini.
i)
Vr{enje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje

du`nosti koje mu prenese Parlamentarna skup{tina, ili na koje pristanu
entiteti.
4. Vije}e ministara
Predsjedni{tvo }e imenovati predsjedavaju}eg Vije}a ministara koji }e
preuzeti du`nost po odobrenju Predstavni~kog doma. Predsjedavaju}i }e
imenovati ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre
po potrebi, a koji }e preuzeti du`nost po odobrenju Predstavni~kog doma.
a)
102
Predsjedavaju}i i ministri zajedni sa~injavaju Vije}e ministara i

odgovorni su za provo|enje politike i odluka Bosne i Hercegovine u
oblastima kako je nazna~eno u stavovima 1, 4 i 5 ~lana III, o ~emu
podnose izvje{taj Parlamentarnoj skup{tini (uklju~uju}i, najmanje
jedanput godi{nje, izvje{taj o rashodima Bosne i Hercegovine).
b) Najvi{e dvije tre}ine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije

Federacije. Predsjedavaju}i }e, tako|er, imenovati zamjenike ministara
(koji ne}e biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri),koji
}e preuzeti du`nost nakon odobrenja Predstavni~kog doma.
c)
Vije}e ministara }e podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna

skup{tina izglasa nepovjerenje.
5.
Stalni komiteti
a)
Svaki ~lan Predsjedni{tva }e, po slu`benoj du`nosti, vr{iti funkciju

civilnog zapovjednika oruànih snaga. Nijedan entitet ne}e prijetiti
silom niti upotrebljavati silu protiv drugog entiteta i ni pod kakcim
okolnostima oruàne snage jednog entiteta ne smiju u}i niti boraviti
na teritoriji drugog entiteta bez saglasnosti njegove vlade i
Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine. Sve oruàne snage u Bosni i
Hercegovini }e funkcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim
integritetom Bosne i Hercegovine.
b) ^lanovi Predsjedni{tva }e izabrati Stalni komitet za vojna pitanja koji

}e koordinirati aktivnosti oruànih snaga u Bosni i Hercegovini. ^lanovi
Predsjedni{tva ujedno su i ~lanovi Stalnog komiteta.
^lan VI
Ustavni sud
1.
Sastav
Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet ~lanova.

a)
êtiri ~lana bira Predstavni~ki dom Federacije, a dva ~lana Skup{tina

Republike Srpske. Preostala tri ~lana bira predsjednik Evropskog suda
za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjedni{tvom.
b) Sudije }e biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko

udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima prava glasa moè biti imenovan
za sudiju Ustavnog suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda
za ljudska prava ne mogu biti dràvljani Bosne i Hercegovine ili bilo
koje susjedne dràve.
103
Omer Ibrahimagi}
c)
Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu bi}e pet godina, izuzev

ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrije{eni na osnovu
konsenzusa ostalih sudija. Sudije koje su imenovani u prvom sazivu
ne mogu biti reimenovani. Sudije koje }e biti imenovani nakon prvog
saziva sluì}e do navr{enih 70 godina ìvota, izuzev ako podnesu
ostavku ili budu s razlogom razrije{eni na osnovu konsenzusa ostalih
sudija.
d) Za imenovanja koja se budu vr{ila nakon isteka perioda od pet godina

od prvih imenovanja, Parlamentarna skup{tina moè zakonom
predvidjeti druga~iji na~in izbora troje sudija koje bira Predsjednik
Evropskog suda za ljudska prava.
2. Procedure
a)
Ve}ina svih ~lanova suda sa~injava kvorum.
b) Sud }e, ve}inom glasova svih ~lanova, usvojiti svoj poslovnik o radu.
Sud }e voditi javne rasprave, a svoje odluke }e javno obrazlagati i
objavljivati.
3. Jurisdikcija
Ustavni sud }e podràvati ovaj Ustav.
a)
Ustavni sud je jedini nadleàn da odlu~uje o bilo kojem sporu koji se

javlja po ovom Ustavu izme|u dva entiteta, ili izme|u Bosne i
Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izme|u institucija Bosne i
Hercegovine, uklju~uju}i ali ne ograni~avaju}i se na to:
Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa

susjednom dràvom u skladu sa ovim Ustavom, uklju~uju}i i odredbe
koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i
Hercegovine.
Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa

ovim Ustavom.
Sporove moè pokrenuti ~lan Predsjedni{tva, predsjedavaju}i Vije}a
ministara, predsjedavaju}i, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma
Parlamentarne skup{tine; jedna ~etvrtina ~lanova/delegata bilo kojeg
doma Parlamentarne skup{tine, ili jedna ~etvrtina ~lanova bilo kojeg
doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
104
b) Ustavni sud tako|er ima drugostepenu nadle`nost u pitanjima koja su

sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude
bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
c)
Ustavni sud je nadleàn u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji

sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o ~ijem vaènju
njegova odluka ovisi,kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom
konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim
protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu
postojanja ili doma{aja nekog op{teg pravila me|unarodnog javnog
prava koje je bitno za odluku suda.
4. Odluke
Odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.
^lan VII
Centralna banka
Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina ovla{tena institucija za
{tampanje novca i monetarnu politiku na cijelom podru~ju Bosne i
Hercegovine.
1.
Nadle`nosti Centralne banke odredi}e Parlamentarna skup{tina.

Me|utim, u periodu od {est godina od stupanja na snagu ovog Ustava,
Centralna banka ne}e mo}i davati kredite {tampanjem novca, niti
funkcionisati kao valutna komisija; nakon tog perioda Parlamentarna
skup{tina moè tu nadle`nost dati Centralnoj banci.
2.
Prvi upravni odbor Centralne banke }e se sastojati od Guvernera kojeg

imenuje Me|unarodni monetarni fond, nakon konsultacije sa
Predsjedni{tvom, i tri ~lana koja imenuje Predsjedni{tvo, od kojih su
dva iz Federacije (jedan Bo{njak i jedan Hrvat, koji }e dijeliti jedan
glas) i jedan iz Republike Srpske - svi sa mandatom od 6 godina.
Guverner, koji ne}e biti dràvljanin Bosne i Hercegovine niti bilo koje
susjedne dràve, moè imati odlu~uju}i glas u slu~aju nerije{enog
ishoda glasanja.
105
Omer Ibrahimagi}
3.
Nakon tog perioda, Upravni odbor Centralne banke Bosne i

Hercegovine }e se sastojati od pet lica koja imenuje Predsjedni{tvo na
period od 6 godina. Odbor }e me|u svojim ~lanovima imenovati
Guvernera na period od 6 godina.
^lan VIII
Finansije
1.
Parlamentarna skup{tina }e svake godine, na prijedlog Predsjedni{tva,

usvojiti budèt kojim se finansiraju tro{kovi potrebni za izvr{avanje
nadle`nosti institucija Bosne i Hercegovine i me|unarodnih obaveza
2.
Ukoliko se takav budèt ne usvoji blagovremeno, budèt za prethodnu

godinu }e biti kori{ten na privremenoj osnovi.
3.
Federacija }e obezbijediti dvije tre}ine, a Republika Srpska jednu tre}inu

prihoda koji su potrebni za budèt, osim ako se prihodi ne prikupljaju
na na~in kako je utvrdila Parlamentarna skup{tina.
^lan IX
Op{te odredbe
1.
Nijedno lice koje se nalazi na izdràvanju kazne, izre~ene presudom

Me|unarodnog tribunala za biv{u Jugoslaviju, i niti jedna osoba koja
je pod optu`nicom Tribunala, a koja se nije povinovala naredbi da se
pojavi pred Tribunalom, ne moè biti kandidat ili imati bilo koju
naimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i
Hercegovine.
2.
Naknada za lica koja obavljaju funkcije u institucijama Bosne i

Hercegovine ne moè biti umanjena za vrijeme trajanja mandata nosioca
funkcije.
3.
Funkcioneri imenovani na poloàje u institucijama Bosne i

Hercegovine, u pravilu, odraàvaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.
106
^lan X
Izmjene i dopune
1. Amandmanska procedura
Ovaj Ustav moè biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne
skup{tine, koja uklju~uje dvotre}insku ve}inu prisutnih i koji su glasali u
Predstavni~kom domu.
2. Ljudska prava i osnovne slobode
Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne moè se eliminisati, niti umanjiti
bilo koje od prava i sloboda iz ~lana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.
^lan XI
Prelazne odredbe
Prelazne odredbe u vezi sa javnim funkcijama, vaènjem zakona i drugim
pitanjima izloène su u Aneksu II ovog Ustava.
^lan XII
Stupanje na snagu
1.
Ustav }e stupiti na snagu po potpisivanju Op{teg okvirnog sporazuma

kao ustavni akt, kojim se amandmanski zamjenjuje i stavlja van snage
Ustav Republike Bosne i Hercegovine.
2.
U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti }e

amandmanskim postupkom izmijeniti svoje ustave da bi se osigurala
saglasnost sa ovim Ustavom u skladu sa ~lanom III, stav 3, ta~ka (b).
107
Omer Ibrahimagi}
108
Aneks I
Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji }e se primjenjivati u
Bosni i Hercegovini
1.
Konvencija o za{titi i ka`njavanju zlo~ina genocida iz 1948.
2.
@enevska konvencija I-IV o za{titi `rtava rata (1949), i Dopunski

protokoli I-II (1977)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)

4. Konvencija o dràvljanstvu udatih èna (1957)
5. Konvencija o smanjenju broja lica bez dràvljanstva (1961)
6.

(1965)
7.
Me|unarodni pakt o gra|anskim i politi~kim pravima (1966) i Opcioni

protokoli (1966 i 1989)
8.

(1966)
9.
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ène

(1979)

poniàvaju}ih postupaka ili ka`njavanja (1987)
11. Evropska konvencija o spre~avanju mu~enja, nehumanog ili
poniàvaju}eg tretmana ili ka`njavanja (1987)
12. Konvencija o pravima djeteta (1989)
~lanova njihovih prorodica (1990)
14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
15. Okvirna Konvencija za za{titu nacionalnih manjina (1994)
109
Omer Ibrahimagi}
110
Aneks II
Prelazne odredbe
1. Zajedni~ka prelazna komisija
a)
Strane ovim ustanovljavaju Zajedni~ku prelaznu komisiju koja }e biti

ovla{tena da raspravlja o prakti~nim pitanjima u vezi sa
implementacijom Ustava Bosne i Hercegovine, Op{teg okvirnog
sporazuma i njegovih aneksa, i daje preporuke i prijedloge.
b) Zajedni~ka prelazna komisija se sastoji od ~etiri lica iz Federacije, tri

iz Republike Srpske i jednog predstavnika Bosne i Hercegovine.
c)
Sastancima komisije predsjedava Visoki predstavnik ili lice koje on

odredi.
2. Kontinuitet pravnih propisa

Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne
i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, osta}e na snazi u onoj
mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok druga~ije ne odredi nadle`ni
organ vlasti Bosne i Hercegovine.
3. Pravni i administrativni postupci
Svi postupci u sudovima ili organima uprave, koji su u toku na prostoru
Bosne i Hercegovine u trenutku stupanja na snagu ovog Ustava, bi}e nastavljeni
ili preneseni na druge sudove ili organe u Bosni i Hercegovini u skladu sa
propisima koima se ure|uje nadle`nost ovih institucija.
4. Dràvni organi
Dok ne budu zamijenjeni novim sporazumom ili zakonom, organi vlasti,
institucije i druga tijela Bosne i Hercegovine }e funkcionisati u skladu sa
avaè}im propisima.
111
Omer Ibrahimagi}
5. Ugovori
Svi ugovori koje je ratifikovala Republika Bosna i Hercegovina izme|u
1.1.1992. godine i stupanja na snagu ovog Ustava bi}e dati na uvid ~lanovima
Predsjedni{tva u roku od 15 dana od njihovog stupanja na du`nost; svaki
ugovor koji ne bude dat na uvid bi}e progla{en poni{tenim. U roku od 6
mjeseci poslije prvog zasjedanja Parlamentarne skup{tine, na zahtjev bilo kojeg
~lana Predsjedni{tva, Parlamentarna skup{tina }e razmotriti da li da otkaè
bilo koji drugi ugovor.
Izjava u ime Republike Bosne i Hercegovine

Republika Bosna i Hercegovina odobrava Ustav Bosne i Hercegovine u
Aneksu IV Op{teg okvirnog sporazuma.
Muhamed [a}irbegovi}
Za Republiku
Bosnu i Hercegovinu
Izjava u ime Federacije Bosne i Hercegovine

Federacija Bosne i Hercegovine u ime svojih konstitutivnih naroda i gra|ana
odobrava Ustav Bosne i Hercegovine u Aneksu IV Op{teg okvirnog sporazuma.
Kre{imir Zubak
Za Federaciju
Bosne i Hercegovine
112
Izjava u ime Republike Srpske

Republika Srpska odobrava Ustav Bosne i Hercegovine u Aneksu IV Op{teg
okvirnog sporazuma.
Nikola Koljevi}
Za Republiku Srpsku
113
Omer Ibrahimagi}
114
A N E K S
SPORAZUM O LJUDSKIM PRAVIMA

Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska ("strane") su se dogovorile kao {to slijedi
Prvo poglavlje
PO[TOVANJE LJUDSKIH PRAVA

^lan I
Osnovna prava i slobode
1. Strane }e osigurati svim licima unutar njihove jurisdikcije najvi{i nivo
me|unarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda uklju~uju}i
prava i slobode koje su osigurane Evropskom konvencijom za za{titu ljudskih
prava i fundamentalnih sloboda i protokola uz nju i ostalim me|unarodnim
sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su:
1.
pravo na ìvot,
2.
pravo da ne budu podvrgnuti torturi ili nehumanom i poniàvaju}em

tretmanu ili ka`njavanju,
3.
pravo da ne budu dràni u ropstvu ili poniznosti ili da izvode prisilan

ili obavezan rad,
4.
prava na slobodu i sigurnost lica,
5.
pravo na fer saslu{anje u gra|anskom i krivi~nom postupku i druga

prava koja se ti~u krivi~nih postupaka,
6.
pravo na privatan i porodi~an ìvot, dom i prepisku
7.
sobodu misli, savjesti i vjere,
8.
slobodu izraàvanja,
115
Omer Ibrahimagi}
9.
slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruìvanja s drugima,
10. pravo na ènidbu i osnivanje porodice,

11. pravo na vlasni{tvo,
12. pravo na obrazovanje,
13. pravo na slobodu kretanja i prebivali{ta,
14. uìvanje prava i sloboda predvi|enih u ovom ~lanu ili u me|unarodnim
sporazumima uvr{tenih uz Aneks na ovaj ustav, koji se osiguravaju
bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao {to su i zasnovane spol,
rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno i
dru{tveno porijeklo, udruìvanje sa nacionalnom manjinom,
imovinom, ro|enjem ili drugim statusom.
Drugo poglavlje
KOMISIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
DIO A. OP[TE ODREDBE
^lan II
Formiranje komisije
1. Kako bi pomagali potpisivanje svojih obaveza prema ovom sporazumu,
strane ovim formiraju komisiju o ljudskim pravima ("komisija").
Komisija }e se sastojati iz dva dijela: ured ombudsmena i dom ljudskih
prava.
2. Dom ljudskih prava i ured ombudsmena }e razmatrati, kao {to je nadalje
opisano:
a)
navodna ili o~ita kr{enja ljudskih prava kao {to je predvi|eno u

Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda
i protokolima uz nju, ili
b) navodnu ili o~itu diskriminaciju na osnovu spola, rase, boje, jezika,

vjere, politi~kog ili drugog mi{ljenja nacionalnog i dru{tvenog porijekla,
udruìvanja sa nacionalnom manjinom, imovinom, ro|enjem ili sli~nim
116
statusom koji proizilazi iz uìvanja bilo kojih prava i sloboda

predvi|enih me|unarodnim sporazumima navedenim u Dodatku uz
ovaj aneks, gdje se tvrdi da su takva kr{enja ili se ~ini da su im strane
po~inile, bilo od strane zvani~nika ili organa strana, kantona, op{tina
ili lica koje djeluje pod ovla{tenjem takvog zvani~nika ili organa.
3. Strane priznaju pravo svim licima da dostave komisiji i ostalim tijelima
za ljudska prava prijave koje se odnose na navodno kr{enje ljudskih
prava, u skladu sa procedurama ovog aneksa i takvih tijela. Strane
ne}e preduzimati nikakvu kaznenu mjeru usmjerenu protiv osoba koje
namjeravaju dostaviti ili su dostavile takve tvrdnje.
^lan III
Objekti, osoblje i tro{kovi
1. Komisija }e imati odgovaraju}e objekte i profesionalno kompetentno
osoblje. Postoja}e izvr{ni slu`benici koje }e zajedni~ki imenovati ombudsmen i predsjednik doma, koji }e biti odgovoran za sve neophodne
administrativne aran`mane vezano za objekte i osoblje. Izvr{ni
slu`benik }e podlijegati uputama ombudsmena i predsjednika doma u
mjeri u kojoj se ti~e njihovog odnosnog administrativnog i
profesionalnog kancelarijskog osoblja.
2. Plate i tro{kovi komisije i njenog osoblja }e strane zajedni~ki odrediti
i snosi}e ih Bosna i Hercegovina. Plate i tro{kovi }e biti u potpunosti
adekvatni sprovo|enju mandata komisije.
3. Komisija }e imati svoje sjedi{te u Sarajevu, uklju~uju}i i glavni ured
ombudsmena i objekte za dom. Ombudsmen }e imati najmanje po
jedan dodatni ured na teritoriji Federacije i Republike srpske i na drugim
lokacijama, kako se bude smatralo da je potrebno. Dom se moè sastati
i na drugim lokacijama gdje odredi da je za potrebe odre|enog slu~aja
to neophodno i moè se sastati na bilo kojem mjestu koje se smatra da
odgovara za inspekciju imovine i dokumenata ili drugih stvari.
4. Ombudsmeni i svi ~lanovi doma ne}e se krivi~no ili gra|anski smatrati
odgovornim za bilo koje radnje koje izvr{avaju unutar obima njihovih
du`nosti. Kada ombudsmeni i ~lanovi doma nisu gra|ani Bosne i
Hercegovine, oni i njihove porodice }e imati iste privilegije i imunitete
117
Omer Ibrahimagi}
koje uìvaju diplomatski slu`benici i njihove porodice prema be~koj

konvenciji i diplomatskim odnosima.
5. Uz puno po{tovanje potrebe da se odrì nepristrasnost, komisija moè
primiti pomo} bilo koje vladine, me|unarodne ili nevladine organizacije
kako bude smatrala da je potrebno.
DIO B. OMBUDSMENI ZA LJUDSKA PRAVA
^lan IV
Ombudsmen za ljudska prava
1. Ovim strane formiraju ured Ombudsmena za ljudska prava ("ombudsmen").
2. Ombudsmen }e biti imenovan na mandat od pet godina koji se ne
moè obnoviti, od strane predsjedavaju}eg Organizacije za sigurnost i
suradnju u Evropi (OSCE), nakon konsultacija sa stranama. On ili ona
}e biti nezavisno odgovorni za izbor svog osoblja. Do prenosa
opisanog u ~lanu XIV niè, ombudsmen ne moè biti dràvljanin Bosne
i Hercegovine ili bilo koje susjedne zemlje. Ombudsmen koji se
imenuje nakon tog prenosa bi}e imenovan od strane Predsjedni{tva
3. ^lanovi ureda ombudsmena moraju biti priznatog visokog moralnog
ugleda i imati kompetencije na polju me|unarodnih ljudskih prava.
4. Ured ombudsmena }e biti nezavisna agencija. U izvr{avanju svog mandata, niti jedno lice ili organ strana ne moè se mije{ati u njegovo
poslovanje.
118
^lan V
Jurisdikcija ombudsmena
1. Tvrdnje u kr{enjima ljudskih prava koje prima komisija }e op}enito
biti upu}ene uredu ombudsmena, izuzev gdje podnosilac prijave ne
precizira dom.
2. Ombudsmen moè istraìvati ili na njegovu ili njenu sopstvenu
inicijativu ili kao odgovor na tvrdnju od bilo koje strane ili lica,
nevladine organizacije, ili grupe lica koje tvrde da su `rtve kr{enja od
bilo koje strane ili koji djeluju u ime navodnih `rtava koje su preminule
ili se vode nestalim, navodnih ili o~itih kr{enja ljudskih prava unutar
paragrafa 2 ~lana II. Strane preuzimaju da ne ometaju ni na koji na~in
efikasnu primjenu ovog prava.
3. Ombudsmen }e odrediti koje tvrdnje zavre|uju istragu i po kojem
prioritetu, daju}i naro~ito prioritet tvrdnjama o posebno surovom ili
sistematskom kr{enju i onim zasnovanim na navodnoj diskriminaciji
na zabranjenim osnovama.
4. Ombudsmen }e objaviti nalaze i zaklju~ke odmah nakon zavr{etka
istrage. Strana koja je identificirana da kr{i ljudska prava }e, u okviru
odre|enog perioda, pismeno objasniti kako }e se povinovati
zaklju~cima.
5. Kad se prime tvrdnje koje su unutar jurisdikcije doma ljudskih prava,
ombudsmen moè uputiti takve tvrdnje domu u bilo kojem momentu.
6. Ombudsmen moè tako|e prezentirati posebne izvje{taje u bilo koje
vrijeme bilo kojem kompetentnom vladinom organu ili slu`beniku.
Oni koji prime takve izvje{taje }e odgovoriti u vremenskom roku
odre|enom od strane ombudsmena, uklju~uju}i i odre|ene precizne
odgovore na zaklju~ke koje je podnio ombudsmen.
7. Ombudsmen }e objaviti izvje{taj, koji, u slu~aju da se osoba ili entitet
ne pridràvaju njegovih ili njenih zaklju~aka i preporuka, upu}en
119
Omer Ibrahimagi}
visokom predstavniku koji je opisan u Aneksu 1. na Op{ti okvirni

sporazum sve dok takav ured postoji, kao i obratiti se za daljnje mjere
Predsjedni{tvu odnosne strane.
Ombudsmen moè tako|e pokrenuti postupak pred domom za ljudska
prava na osnovu tog izvje{taja. Ombudsmen moè tako|e intervenisati
u svakom postupku pred domom.
^lan VI
Ovlasti
1. Ombudsmen }e imati pristup i moè pregledati sve zvani~ne dokumente,
uklju~uju}i i one povjerljive kao i sudske i administrativne dosjee i
moè zatraìti od bilo kojeg lica, uklju~uju}i i vladinog slu`benika, da
sara|uje, davanjem relevantnih informacija, dokumenata i dosjea.
Ombudsmen moè prisustvovati administrativnim saslu{anjima i
sastancima drugih organa i moè u}i i pregledati bilo koje mjesto gdje
su lica li{ena slobode zato~ena ili rade.
2. Ombudsmen i osoblje su obavezni da odràvaju tajnost svih dobijenih
povjerljivih informacija, izuzev gdje se to traì po nalogu doma i
tretira}e sve dokumente i dosjee u skladu sa primjenjivim pravilima.
DIO C. DOM ZA LJUDSKA PRAVA
^lan VII
Dom za ljudska prava
1. Dom za ljudska prava }e se sastojati od ~etrnaest ~lanova.
2. U roku od 90 dana nakon {to ovaj sporazum stupi na snagu, Federacija
Bosne i Hercegovine }e imenovati 4 ~lana, a Republika Srpska }e
imenovati 2 ~lana. Komitet ministara Vije}a Evrope (CEO) u skladu sa
svojom rezolucijom (93)6, nakon konsultacija sa stranama, imenova}e
120
preostale ~lanove, koji ne}e biti dràvljani Bosne i Hercegovine ili

bilo koje susjedne zemlje i odredi}e jednog takvog ~lana za
predsjednika doma.
3. Svi ~lanovi doma }e posjedovati kvalifikacije potrebne za imenovanje
na visoku sudsku funkciju ili da su pravnici priznatih kompetencija.
^lanovi doma }e biti imenovani na mandat od 5 godina i mogu biti
ponovo imenovani.
4. ^lanovi imenovani nakon prenosa opisanog u ~lanu XIV niè bi}e
imenovani od strane Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine.
^lan VIII
Jurisdikcija doma
1. Dom }e dobijati akte od ombudsmena u ime podnosioca prijave, ili
direktno od bilo koje strane ili lica, nevladine organizacije ili grupe
lica koji tvrde da su `rtva kr{enja od bilo koje strane ili koji djeluju u
ime navodnih `rtava koji su preminuli ili se vode nestalim, za odluke
ili prijave odluka u vezi sa navodnim ili o~itim kr{enjima ljudskih prava
unutar okvira paragrafa 2. ~lana II.
2. Dom }e odlu~iti koje prijave da prihvati i po kojem prioritetu da ih
razmatra. Pri tome }e dom uzeti u obzir slijede}e kriterije:
a)
Da li postoje efikasna pravna sredstva i da je podnosilac dokazao da

su ona sva iscrpljena i da je podnosilac registrovan kod komisije u
roku od {est mjeseci od onog datuma kada je donesena kona~na odluka.
b) Dom ne}e razmatrati niti jednu prijavu koja je su{tinski ista kao neko
pitanje koje je dom ve} ispitao ili koje je ve} dostavljeno na drugi
postupak ili me|unarodnu istragu ili rje{enje.
c)
Dom }e, isto tako, odbaciti svaku prijavu koju smatra nekompatibilnom
ovom sporazumu, o~igledno nezasnovanu ili zloupotrebom prava na
peticiju.
d) Dom moè odbiti ili odloìti dalje razmatranje ukoliko se prijava odnosi
na pitanje koje je trenutno u postupku pred bilo kojim drugim
me|unarodnim tijelom za ljudska prava koje je odgovorno za presudu
121
Omer Ibrahimagi}
prijava ili odlu~ivanje o slu~ajevima, ili bilo kojom komisijom

uspostavljenom aneksima na Op{ti okvirni sporazum.
e)
U principu, dom }e nastojati da prihvati i da poseban prioritet tvrdnjama

o posebno surovim ili sistematskim kr{enjima i onim koje su zasnovane
na navodnoj diskriminaciji na zabranjenim osnovama.
f)
Prijave koje povla~e za sobom zahtjeve za privremene mjere bi}e

zazmatrane kao prioritetne, kako bi se odredilo (1) da li one treba da
budu prihva}ene, i ako je tako, (2) da li je od prioritetne va`nosti za
uvaàvanje postupka o zahtjevu za privremene mjere garantovana.
2. Dom moè odlu~iti u bilo kojem momentu u svom postupku da

suspendira dalje razmatranje, odbije ili izbaci prijavu na osnovu da (a)
podnosilac prijave nema namjeru da dalje vodi prijavu, (b) pitanje je
rije{eno; ili (c ) iz bilo kojeg drugog razloga ustanovljenog od strane
doma, nije vi{e opravdano nastaviti ispitivanje prijave; pod uslovom
da je takav rezultat u skladu sa ciljem po{tovanja ljudskih prava.
^lan IX
Prijateljsko razrje{enje
1. Na po~etku slu~aja ili u bilo kojem trenutku za vrijeme postupka, dom
moè poku{ati da obezbijedi prijateljsko rje{enje pitanja na osnovu
po{tovanja prava i sloboda na koje se poziva u ovom sporazumu.
2. Ukoliko dom uspije da ostvari takvo rje{enje, on }e objaviti izvje{taj i
uputiti ga visokom predstavniku opisanom u Aneksu 10. na Op{ti
okvirni sporazum, sve dok takav uvid postoji, OSCE-u i generalnom
sekretaru Vije}a Evrope (COE). Takav izvje{taj }e sadràvati kratki
predloàk ~injenica i postignuto rje{enje. Izvje{taj o rje{enju u datom
slu~aju moè, me|utim, biti povjerljiv u potpunosti, ili u dijelu gdje je
to neophodno radi za{tite ljudskih prava ili uz dogovor doma i
pogo|enih strana.
122
^lan X
Postupak pred domom
1. Dom }e razviti pravi~ne i efikasne postupke za prosu|ivanje prijava.
Takvi postupci }e obezbijediti odgovaraju}e pisane predstavke i, po
odluci doma, saslu{anje usmenih argumenata ili prezentaciju dokaza.
Dom }e imati ovla{tenje da naredi privremene mjere, da imenuje
eksperte i da primora dovo|enje svjedoka i dokaza.
2. Dom }e normalno zasjedati u panelima od 7, sastavljenih od po dva
~lana iz Federacije, jednog iz Republike Srpske i ~etiri ~lana koji nisu
gra|ani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne dràve. Kada panel
odlu~i o prijavi, kompletan dom moè odlu~iti po zahtjevu strane u
slu~aju ili ombudsmena da ponovo razmotri odluku; takvo razmatranje
moè uklju~iti uzimanje dodatnih dokaza gdje dom tako odlu~i.
Pozivanje u ovom aneksu na dom }e uklju~iti, ako je odgovaraju}e, i
panel, izuzev ako je ovla{tenje za razvijanje op{tih pravila, propisa i
postupaka povjereno samo domu kao cjelini.
3. Izuzev u izuzetnim okolnostima, u skladu sa svojim pravilima,
saslu{anja doma }e biti javna.
4. Podnosioci prijave mogu biti zastupani u toku postupka od strane
advokata ili drugih predstavnika po njihovom izboru, ali }e isto tako
biti li~no prisutni, izuzev ako ih dom ne opravda po osnovu te{ko}a,
nemogu}nosti ili drugog dobrog razloga.
5. Strane se obavezuju da obezbijede sve relevantne informacije i da u
potpunosti sura|uju sa domom.
^lan XI
Odluke
1. Nakon zaklju~enja postupka, dom }e odmah izdati odluku koja }e
ista}i:
a)
da li na|ene ~injenice ukazuju na kr{enje njenih obaveza iz ovog

sporazuma od strane pogo|ene strane i ukoliko je to tako,
123
Omer Ibrahimagi}
b) koje korake }e strana poduzeti da bi rije{ila prekr{aj, uklju~uju}i i

naredbe da zaustave i okon~aju kr{enje, nov~anu naknadu (uklju~uju}i
nov~ane i nenov~ane povrede) i privremene mjere,
2. Dom }e donijeti svoju odluku ve}ine ~lanova. U slu~aju da odluka
cijelog doma rezultira jednakim brojem glasova, predsjednik doma }e
dati odlu~uju}i glas.
3. Zavisno od razmatranja, kao {to je predvi|eno u paragrafu 2 ~lana X,
odluke doma }e biti kona~ne i obavezuju}e.
4. Svaki ~lan }e imati pravo da da posebno mi{ljenje o svakom slu~aju.
5. Dom }e dati razloge za svoje odluke. Njegove }e odluke biti objavljene
i dostavljene zainteresovanim stranama, visokom predstavniku koji je
opisan u Aneksu 10 na Op{ti okvirni sporazum sve dok takav ured
postoji, generalnom sekretaru Savjeta Evrope i OSCE.
6. Strane }e u potpunosti provoditi odluke doma.
^lan XII
Pravila i odredbe
Dom }e donositi takva pravila ili odredbe u skladu sa ovim sporazumom,
kao {to moè biti neophodno da bi vr{io svoje funkcije, uklju~uju}i i odredbe
za preliminarna saslu{anja, ubrzane odluke o privremenim mjerama, odluke
od strane panela doma i razmatranje odluka donesenih od strane takvih panela.
124
Tre}e poglavlje
OP[TE ODREDBE
^lan XIII
Organizacije zainteresovane za ljudska prava
1. Strane }e unaprijediti i podsticati aktivnosti nevladinih i me|unarodnih
organizacija za za{titu i unapre|enje ljudskih prava.
2. Strane se pridruùju u pozivu Visokoj komisiji za ljudska prava, OSSCE
visokom komesaru za ljudska prava UN i drugim me|uvladinim i
regionalnim misijama ili organizacijama za ljudska prava da pomno
nadgledaju situaciju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, uklju~uju}i
putem uspostavljanja lokalnih ureda i postavljanje posmatra~a,
izvje{ta~a ili drugih relevantnih lica na stalnoj osnovi ili na osnovu od
misije do misije i da im obezbijede pune i efikasne olak{ice, pomo} i
pristup.
3. Strane }e dozvoliti pun i efikasan pristup nevladinim organizacijama
radi istraìvanja i nadgledanja uslova ljudskih prava u Bosni i
Hercegovini i uzdrà}e se da ih spre~avaju ili ometaju u njihovom
vr{enju ovih funkcija.
4. Sve kompetentne vlasti u Bosni i Hercegovini }e sura|ivati sa i
obezbijediti neograni~en pristup organizacijama utvr|enim u ovom
aneksu na Op{ti okvirni sporazum; bilo kojem me|unarodnom
mehanizmu nadgledanja ljudskih prava uspostavljenom za Bosnu i
Hercegovinu; nadzornim organima uspostavljenim bilo kojim
me|unarodnim sporazumom navedenim u Dodatku na ovaj aneks,
Me|unarodnim tribunalom za biv{u jugoslaviju; i bilo kojom drugom
organizacijom koja je ovla{tena od strane Vije}a sigurnosti Ujedinjenih
naroda sa mandatom koji se ti~e ljudskih prava ili humanitarnog prava.
125
Omer Ibrahimagi}
^lan XIV
Prenos
Pet godina nakon {to ovaj sporazum stupi na snagu, Vlada Bosne i
Hercegovine }e preuzeti nadle`nost za nastavak funkcioniranja komisije
uspostavljene u Poglavlju II ovog aneksa izuzev ako se strane druga~ije ne
dogovore. U posljednjem slu~aju, komisija }e nastaviti da radi kao {to je gore
predvi|eno.
^lan XV
Obavijest
Strane }e dati valjanu obavijest o rokovima ovog sporazuma {irom Bosne
i Hercegovine.
^lan XVI
Stupanje na snagu
Ovaj sporazum }e stupiti na snagu po potpisivanju.
126
Dodatak
INSTRUMENTI LJUDSKIH PRAVA KOJI ]E SE

PRIMIJENITI U BOSNI I HERCEGOVINI
1.
Konvencija o za{titi i ka`njavanju zlo~ina genocida iz 1948.
2.
@enevska konvencija I-IV o za{titi `rtava rata (1949), i Dopunski

protokoli I-II (1977)
3.
Evropska konvencija za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz

1950. sa njenim protokolima
4.
Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
5.
Konvencija o dràvljanstvu udatih èna (1957)
6.
Konvencija o smanjenju broja lica bez dràvljanstva (1961)
7.

(1965)
8.
Me|unarodni pakt o gra|anskim i politi~kim pravima (1966) i Opcioni

protokoli (1966 i 1989)
9.

(1966)
10. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ène

(1979)
poniàvaju}ih postupaka ili ka`njavanja (1987)
12. Evropska konvencija o spre~avanju mu~enja, nehumanog ili
poniàvaju}eg tretmana ili ka`njavanja (1987)
13. Konvencija o pravima djeteta (1989)
~lanova njihovih prorodica (1990)
15. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
16. Okvirna Konvencija za za{titu nacionalnih manjina (1994)
127
Omer Ibrahimagi}
128
ANEKS
SPORAZUM O IZBJEGLICAMA I RASELJENIM LICIMA

Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska ("strane") usaglasile su se o sljede}em:
Prvo poglavlje
ZA[TITA
^lan I
1. Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje
domove. Imat }e pravo na povrat imovine koja im je oduzeta za vrijeme
neprijateljstava od 1991. godine i da dobiju kompenzaciju za svu
imovinu koja im se ne moè povratiti. Skori povratak izbjeglica i
raseljenih lica je vaàn cilj rje{avanja konflikta u Bosni i Hercegovini.
Strane potvr|uju da }e prihvatiti povratak takvih osoba koje su napustile
svoju teritoriju, uklju~uju}i one kojima je bila odobrena privremena
za{tita tre}ih zemalja.
2. Strane }e osigurati da se izbjeglicama i raseljenim licima dozvoli
bezbjedan povratak, bez rizika uznemiravanja, zastra{ivanja, progona
ili diskriminacije, naro~ito zbog njihovog etni~kog porijekla, vjerskog
opredjeljenja ili politi~kog mi{ljenja.
3. Strane }e poduzeti sve neophodne korake za spre~avanje aktivnosti
unutar svojih teritorija koje bi ometale ili spre~avale bezbjedan
dobrovoljan povratak izbjeglica ili raseljenih lica. Da bi pokazali svoje
opredjeljenje za obezbje|ivanje punog postizanja ljudskih prava i
osnovnih sloboda svih osoba u svojoj jurisdikciji i za stvaranje bez
129
Omer Ibrahimagi}
odlaganja uslova pogodnih za povratak izbjeglica i raseljenih lica, strane

}e odmah poduzeti sljede}e mjere za izgradnju povjerenja:
a)
ukidanje unutra{njeg zakonodavstva i administrativnih praksi sa

diskriminacijskom namjerom ili efektom,
b) prevenciju i promptno potiskivanje bilo kakvog pisanog ili verbalnog

poticanja, putem medija ili druga~ije, etni~kog ili religioznog
neprijateljstva;
c)
{irenje, putem medija, upozorenja protiv i promptno suzbijanje akata

odmazde putem vojnih, paravojnih i policijskih slu`bi ili od strane
drugih zvani~nika ili privatnih lica;
d) za{titu etni~kog i/ili manjinskog stanovni{tva gdje god da se na|u i

obezbje|ivanje trenutnog pristupa ovoj populaciji od strane
me|unarodnih humanitarnih organizacija i posmatra~a;
e)
slu`beni progon, otpu{tanje i transfer, kako je odgovaraju}e, osoba u

vojnim, paravojnim i policijskim snagama i drugim javnim slu`bama,
odgovornim za ozbiljna kr{enja osnovnih prava osoba koje pripadaju
etni~koj ili manjinskoj grupi.
4. Izbor destinacije }e biti na pojedincu ili porodici, pri tom bi trebalo

sa~uvati princip jedinstva porodice. Strane se ne}e mije{ati u
povratnikov izbor destinacije, niti }e ih prisiljavati da ostanu ili se kre}u
ka situacijama ozbiljne opasnosti ili nesigurnosti, ili ka oblastima kojima
nedostaje osnovna infrastruktura neophodna za nastavljanje normalnog
ìvota. Strane }e obezbijediti protok informacija neophodnih kako bi
izbjeglice i raseljena lica mogli formirati procjene o lokalnim uslovima
za povratak.
5. Strane pozivaju visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice da
razradi u uskoj saradnji sa zemljama azila i stranama plan repatrijacije
koji }e dozvoliti skori, mirni, regulisan i povratak u fazama izbjeglica
i raseljenih lica, koji moè uklju~ivati prioritete za izvjesna podru~ja i
izvjesne kategorije povratnika. Strane su se saglasile da implementiraju
takav plan i da usklade svoje me|unarodne i unutra{nje zakone s njim.
Na osnovu toga su pozvali dràve koje su prihvatile izbjeglice da
promovi{u skori povratak izbjeglica i raseljenih lica u skladu sa
me|unarodnim zakonom.
130
^lan II
Stvaranje odgovaraju}ih uslova za povratak
1. Strane se obavezuju da stvore na svojim teritorijama politi~ke,
ekonomske i dru{tvene uslove koji pridonose dobrovoljnom povratku
i harmoni~noj reintegraciji izbjeglica i raseljenih lica, bez preferiranja
bilo koje posebne grupe. Strane }e obezbijediti svu mogu}u pomo}
izbjeglicama i raseljenim licima i raditi u cilju omogu}avanja njihovog
dobrovoljnog povratka na mirni, regulisan i postepen na~in, u skladu
sa planom repatrijacije UNHCR.
2. Strane ne}e diskriminirati povratnike izbjeglice i raseljena lica u odnosu
na regrutovanje u svoju slu`bu i pozitivno }e razmatrati zahtjeve za
izuzimanje iz vojne ili drugih obaveznih slu`bi koji se baziraju na
individualnim prilikama, tako da omogu}i povratnicima da ponovo
grade svoje ìvote.
^lan III
Saradnja sa me|unarodnim organizacijama i me|unarodnim posmatranjem

1. Strane sa zadovoljstvom posebno pominju vode}u humanitarnu ulogu
UNHCR, koja je povjerena od strane generalnog sekretara Ujedinjenih
nacija, s ulogom koordiniranja me|u svim agencijama koje pomaù
repatrijaciji i pomo}i izbjeglicama i raseljenim licima.
2. Strane }e obezbijediti pun i neometan pristup UNHCR, Me|unarodnom
komitetu Crvenog krsta (ICRC), Programu za razvoj Ujedinjenih nacija
(UNDP) i drugim relevantnim me|unarodnim, unutra{njim i nevladinim
organizacijama svim izbjeglicama i raseljenim licima, sa ciljem da
omogu}i rad ovih organizacija u traganju za osobama, obezbje|ivanju
medicinske pomo}i, raspodjeli hrane, pomo}i u reintegraciji,
obezbje|ivanju privremenog i stalnog smje{taja i drugih aktivnosti
vitalnih za obavljanje mandata i operativnih odgovornosti, bez
administrativnih prepreka. Ove aktivnosti }e uklju~ivati tradicionalne
za{titne funkcije i nadzor osnovnih ljudskih prava i humanitarnih uslova
kao i implementaciju odredaba ovog poglavlja.
131
Omer Ibrahimagi}
3. Strane }e se pobrinuti za bezbjednost svog takvog osoblja takvih

organizacija.
^lan IV
Pomo} u repatrijaciji
Strane }e omogu}iti obezbje|ivanje adekvatno nadzirane, kratkoro~ne
pomo}i u repatrijaciji na nediskriminiraju}oj osnovi za sve povratnike
izbjeglice i raseljena lica koji su u oskudici, u skladu sa planom sa~injenim od
strane UNHCR i drugih relevantnih organizacija, da omogu}e porodicama i
pojedincima povratnicima da ponovo uspostave ìvot i sredstva za ìvot u
lokalnoj zajednici.
^lan V
Nestale osobe
Strane }e obezbijediti informacije preko mehanizama traganja ICRC svim
nestalim osobama. Strane }e tako|er u potpunosti sara|ivati sa ICRC u
njegovim naporima da odredi identitete, boravi{te i sudbinu nestalih.
^lan VI
Amnestija
Svaka izbjeglica ili raseljeno lice povratnik optuèn za krivi~no djelo, svako
osim te{kog kr{enja me|unarodnog humanitarnog prava, kao {to je definisano
Statutom Me|unarodnog tribunala za biv{u Jugoslaviju od 01.01.1991. godine
ili krivi~no djelo koje nije povezano sa konfliktom, po povratku }e uìvati
amnestiju. Ni u kom slu~aju ne}e se nametati optu`be iz politi~kih ili drugih
neprikladnih razloga da bi se izbjegla primjena amnestije.
132
Drugo poglavlje
KOMISIJA ZA RASELJENA LICA I IZBJEGLICE
^lan VII
Osniva~i komisije
Strane ovim osnivaju nezavisnu komisiju za raseljena lica i izbjeglice
(komisija). Komisija }e imati sjedi{te u Sarajevu, a moè imati urede na drugim
lokacijama za koje smatra potrebnim.
^lan VIII
Saradnja
Strane }e sara|ivati sa radom komisije, po{tivat }e i implementirati njene
odluke ekspeditivno i u dobroj mjeri, u saradnji sa relevantnim me|unarodnim
i nevladinim organizacijama koje su odgovorne za povratak i reintegraciju
izbjeglica i raseljenih lica.
^lan IX
Sastav
1. Komisija }e biti sastavljena od devet ~lanova. U okviru od devedeset
dana nakon stupanja ovog sporazuma na snagu, Federacija Bosne i
Hercegovine }e imenovati ~etiri ~lana, dva na termin od tri godine, a
druge na termin od ~etiri godine, Republika Srpska }e imenovati dva
~lana, jednog na termin od tri, a drugog od ~etiri godine. Predsjednik
Evropskog suda za ljudska prava }e postaviti ostale ~lanove, svakog
133
Omer Ibrahimagi}
na period od pet godina, i proglasit }e jednog od tih ~lanova za

Predsjedavaju}eg. ^lanovi komisije mogu biti ponovo imenovani.
2. ^lanovi komisije moraju biti moralno podobni.
3. Komisija moè zasjedati u odborima, kako je utvr|eno njenim pravilima
i propisima. Reference na komisiju u ovom aneksu }e uklju~iti, kao
{to je odgovaraju}e, takve odbore, osim {to pravo progla{enja pravila
i propisa pripada komisiji kao cjelini.
4. ^lanovi imenovani nakon transfera opisanog u ~lanu XVI ispod }e
biti imenovani od strane Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine.
^lan X
Prostorije, osoblje i tro{kovi
1. Komisija }e imati odgovaraju}e prostorije i profesionalno kompetentno
osoblje sa iskustvom u administrativnim, finansijskim, bankarskim i
zakonskim pitanjima, da bi joj pomoglo pri vr{enju njenih funkcija.
Osoblje }e predvoditi izvr{ni slu`benik kojeg }e imenovati komisija.
2. Plate i tro{kove komisije i njenog osoblja strane }e odrediti zajedni~ki,
a snosit }e ih strane podjednako.
3. ^lanovi komisije ne}e biti krivi~no niti gra|anski odgovorni za bilo
koji akt izvr{en u okviru svojih du`nosti. ^lanovima komisije i njihovim
porodicama koji nisu dràvljani Bosne i Hercegovine bit }e dodijeljene
iste privilegije i imunitet koje uìvaju diplomatski predstavnici i njihove
porodice na osnovu Be~ke konvencije o diplomatskim odnosima.
4. Komisija moè primati pomo} od me|unarodnih nevladinih
organizacija, u njihovim oblastima specijalne ekspertize koja je u okviru
mandata komisije, pod uslovima koji }e se usaglasiti.
5. Komisija }e sara|ivati sa drugim entitetima utvr|enim Op{tim okvirnim
sporazumom, koje su strane usaglasile, ili autorizovanim od Savjeta
bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
134
^lan XI
Mandat
Komisija }e primati i odlu~ivati o svakom potraìvanju nepokretne imovine
u Bosni i Hercegovini, kada imovina nije bila dobrovoljno prodata ili na drugi
na~in prenesena od 01.04.1992. godine, i kada potraìva~ ne uìva trenutno
posjedovanje te imovine. Potraìvanja mogu biti za povrat imovine ili
pravednu naknadu umjesto povrata.
^lan XII
Postupak pred komisijom
1. Po prijemu potraìvanja komisija }e odrediti zakonskog vlasnika
imovine u odnosu na koju je potraìvanje napravljeno i vrijednost te
imovine. Komisija preko svog osoblja ili pravovremeno odre|ene
me|unarodne ili nevladine organizacije, bi}e ovla{tena da ima pristup
bilo kojim i svim popisima imovine u Bosni i Hercegovini i bilo kojoj
i svoj nepokrenoj imovini lociranoj u Bosni i Hercegovini u cilju
inspekcije, prora~una i procjene vezane za razmatranje potraìvanja.
2. Svakoj osobi koja traì povrat imovine za koju komisija utvrdi da je
zakonski vlasnik te imovine bit }e dodijeljen njen povrat. Svakoj osobi
koja traì kompenzaciju u zamjenu za povrat, za koju komisija utvrdi
da je zakonski vlasnik te imovine bit }e dodijeljena pravi~na
kompenzacija koju odredi komisija. Komisija }e donositi odluke
ve}inom svojih ~lanova.
3. U odre|ivanju zakonskog vlasnika imovine, komisija ne}e priznati za
validnu nijednu nelegalnu transakciju imovine, uklju~uju}i svaki transfer koji je napravljen pod pritiskom, u zamjenu za dozvolu za izlazak
ili dokumente, ili je na drugi na~in bila u vezi sa etni~kim ~i{}enjem.
Svaka osoba kojoj je dodijeljen povrat imovine moè prihvatiti
odgovaraju}i ugovorni aran`man prije nego preuzme vlasni{tvo.
4. Komisija }e ustanoviti fiksne tarife koje se mogu primjenjivati za
odre|ivanje vrijednosti svake nepokretnosti imovine u Bosni i
Hercegovini, koja je podlo`na potraìvanju kod komisije. Omjeri }e
se bazirati na procjeni ili snimanju imovine na teritoriji Bosne i
135
Omer Ibrahimagi}
Hercegovine poduzetih prije 01.04.1992. godine, ako su dostupni, ili

se moè bazirati na drugim prikladnim kriterijima odre|enim od
komisije.
5. Komisija }e imati pravo da provede sve transakcije neophodne da
transferira ili prenese, stavi pod hipoteku, izda ili na drugi na~in
rasporedi imovinu u odnosu na koju je potraìvanje napravljeno, ili za
koju je utvr|eno da je napu{tena. Naro~ito, komisija moè zakonito
prodavati, staviti pod hipoteku ili izdavati nepokretnu imovinu bilo
kom gra|aninu ili bilo kojoj strani, kada je zakonski vlasnik traìo i
dobio kompenzaciju u zamjenu za povrat ili se za imovinu utvrdi da je
napu{tena u skladu sa lokalnim zakonom. Komisija, tako|er, moè
izdati imovinu za koju se razmatra kona~no utvr|ivanje vlasnika.
6. U slu~aju kada je potraìtelju dodijeljena kompenzacija u zamjenu za
povrat imovine, komisija moè dodijeliti nov~anu naknadu ili
kompenzacijsku obveznicu za budu}u kupovinu nepokretne imovine.
Strane pozdravljaju spremnost me|unarodne zajednice za pomo} pri
izgradnji i finansiranju smje{taja u Bosni i Hercegovini da prihvati
kompenzacijske obveznice koje dodjeljuje Komisija kao plate`no
sredstvo i da dodijele osobama imaocima takvih kompenzacijskih
obveznica prioritet u dodjeljivanju tog smje{taja.
7. Odluke komisije bit }e kona~ne i svaki prenos, isprava, hipoteka ili
drugi zakonski instrument napravljen ili dodijeljen od komisije bit }e
priznat kao zakonit {irom Bosne i Hercegovine.
8. Izostanak saradnje sa komisijom od bilo koje strane ili pojedinca ne}e
sprije~iti komisiju u dono{enju odluka.
^lan XIII
Upotreba nezaposjednute imovine
Strane, nakon {to obavijeste komisiju u saradnji sa UNHCR i drugim
me|unarodnim i nevladinim organizacijama koje doprinose u pomo}i i
rekonstrukciji mogu privremeno smjestiti izbjeglice i raseljena lica u
nezaposjednutu imovinu, koja je podlo`na finalnom utvr|ivanju vlasni{tva
od komisije i uz pripremne odredbe iznajmljivanja koje komisija zahtijeva.
136
^lan XIV
Imovinski fond izbjeglica i raseljenih lica
1. Imovinski fond izbjeglica i raseljenih lica (fond) }e biti osnovan u
centralnoj banci Bosne i Hercegovine, a njime }e upravljati komisija.
Fond }e se nadopunjavati kroz kupovinu, prodaju, iznajmljivanje i
hipoteke nepokretne imovine koja je objekat potra`nje kod komisije.
Tako|e se moè nadopunjavati direktnim uplatama strana, ili prilozima
drugih zemalja ili me|unarodnih i nevladinih organizacija.
2. Kompenzacijske obveznice izdate na osnovu ~lana XII (6) }e formirati
budu}u pasivu Fonda pod terminima i uslovima koje }e definirati
komisija.
^lan XV
Pravila i propisi
Komisija }e objavljivati takva pravila i propise, u skladu sa ovim
sporazumom, koji mogu biti neophodni za obavljanje njene funkcije. U razradi
ovih pravila i propisa komisija }e uzimati u obzir doma}e zakone o vlasni~kim
pravima.
^lan XVI
Transfer
Pet godina nakon {to Sporazum stupi na snagu, odgovornost za finansiranje
i rad komisije }e se prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane
ne dogovore druga~ije. U slu~aju ovog drugog, komisija }e nastaviti da radi
kako je gore navedeno.
137
Omer Ibrahimagi}
^lan XVII
Obavje{tenje
Strane }e izdati obavje{tenje o uslovima ovog sporazuma {irom Bosne i
Hercegovine i u svim zemljama za koje se zna da u njima ima osoba koje su
bile dràvljani ili nastanjeni u Bosni i Hercegovini.
^lan XVIII
Stupanje na snagu
Sporazum stupa na snagu nakon potpisivanja.
138
M I [ L J E N J E
u~esnika okruglog stola odrànog 08. juna 2001. godine
na temu: Ustav BiH i Evropska konvencija za
za{titu ljudskih prava
U povodu dilema o izbornom zakonu i uskla|ivanju

entitetskih ustava sa Ustavom BiH
Izborni zakon Bosne i Hercegovine ne treba donositi prije uskla|ivanja

entitetskih ustava sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a u cilju izvr{enja
Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda
na ~itavom dràvnom teritoriju.
Prijedlog Izbornog zakona, u tekstu koji je prezentiran javnosti i koji

je danas bio predmet rasprave, u pojedinim svojim odredbama nije
uskla|en sa relevantnim me|unarodnim pravnim aktima o ljudskim
pravima, koji su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, kao i sa
odgovaraju}im odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Konkretno,
pojedine odredbe izbornog zakona u suprotnosti su sa:
~lanom 3. Protokola br. 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih

prava i ~lanom 14. te Konvencije;
~lanom 25. me|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kim pravima;
~lanovima II stav 2., 4. i 7. i ~lanom III stav 3b. Ustava Bosne i

Hercegovine;
tzv. Kopenhagen{kim na~elima koja su prilog Aneksa 3. Dejtonskog

sporazuma /Sporazum o izborima/.
139
Omer Ibrahimagi}
Prijedlog Izbornog zakona sadrì norme koje uspostavljaju diskriminaciju

gra|ana u domenu politi~kih prava, konkretno - izbornih prava. Zakon ne
uvaàva princip op}eg bira~kog prava nego kao osnov razlikovanja /
diskriminaciju/, prihvata etni~ku i entitetsku pripadnost gra|ana Bosne i
Hercegovine. Navedeni osnovi razlikovanja, sa stajali{ta koncepta ljudskih
prava smatraju se nedopu{tenim osnovama.
-
Prije dono{enja Izbornog zakona bilo bi poèljno izvr{iti izmjene

pojedinih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine - odredbe o izboru
Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine i odredbe o izboru ~lanova domova
Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine. I pod uslovom da ne
do|e do izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, kako je to navedeno,
osnov za izradu Izbornog zakona moraju biti pomenuti me|unarodni
akti o ljudskim pravima i pojedine odredbe Ustava Bosne i
Hercegovine, posebno one koje zabranjuju diskriminaciju, a ne odredbe
Ustava kojima se diskriminacija uspostavlja.
Za ovakvo stajali{te postoji i pozitivnopravni i pravnoteorijski razlog, jer

ustavni sistem Bosne i Hercegovine u pogledu odnosa unutra{njeg i
me|unarodnog prava, usvaja monisti~ku koncepciju, uz primat me|unarodnog
prava nad unutra{njim pravom. U slu~aju sukoba unutra{njeg i me|unarodnog
prava, primjenuje se me|unarodno pravo, pa ~ak i u slu~aju nesaglasnosti
pojedinih normi ustava u odnosu na norme me|unarodnog prava.
-
Amandmanske intervencije u Izbornom zakonu u smislu osnova /

ustavnog/ za dono{enje zakona.
Zabrana aktivnog bira~kog prava za osobe koje bespravno koriste

tu|u imovinu.
Izborni zakon ulazi u materiju koja ne pripada izbornom zakonu.
Teìti racionalnoj organizaciji institucija, pa i u domenu izbornih

organa.
Treba prenijeti nadle`nosti u domenu provo|enja izbora sa

me|unarodnih institucija na doma}e institucije.
Pravni fakultet, odnosno stru~njaci iz domena prava nisu zastupljeni

u zakonodavnopravnim komisijama i sl. komisijama predstavni~kih i
izvr{nih organa vlasti.
140
Pravnici ne mogu podupirati rje{enja iz Izbornog zakona koja su

suprotna modernom konceptu ljudskih prava i demokratski
organiziranoj dràvi.
INSTITUT
ZA LJUDSKA PRAVA
PRAVNOG FAKULTETA U SARAJEVU
141
Omer Ibrahimagi}
142
Dràvnopravni alfabet - Bo{njaci izme|u

nacije i naroda
Nau~ni standardi: Savremeni standardi dràvnopravne znanosti i politi~ki
jezik su jasni: Naciju obrazuju gra|ani jedne dràve, narod je zajednica
porijekla. Pojmom nacije se, dakle, ukazuje na pravnu vezu ~ovjeka i dràve,
tako da samo narodi koji su ustanovili sopstvenu dràvu postaju nacijom.
Narod obuhvata zajednicu porijekla, sudbine, zajednicu jezika i vjere, no jedan
narod ne mora imati sopstvenu dràvu (Kurdi, Baski, Korzikanci). Nacija je
dràvnopravna, narod je kulturolo{ko-biolo{ka komponenta ljudskog ìvota
u zajednicama. Ako se jedno s drugim poklapa, problem se ne postavlja. U
vi{enarodnim zajednicama je izo{travanje razlike neophodno. Jer, pozivanje
na naciju ovdje signalizira narodu da ima "pravo" na dràvu: "Mi smo nacija!"
jeste parola naroda koji èle vlastitu dràvu.
Historijska perspektiva: Istina je da se pojmovi iz historijske perspektive
lako mogu obrnuti i napuniti proizvoljnim sadràjem. Tako bi sve {to se
deklariralo kao nacija ~inom samoprogla{enja postalo nacijom. No, da bi narod
iz kulturolo{ko-biolo{ke zajednice bio preveden u naciju potrebna mu je dràva
u kojoj }e rije{iti svoj pravni status (ustavom, zakonom o dràvljanstvu). Zbog
toga je zamisao o samoproklamiranoj su{tini nacije po sebi neta~na, a stav
tautolo{ki neupotrebljiv. Nedostaju joj iznad svega objektivni kriterijumi kojima
bi se zasnovala evidentna razlika izme|u nacije i naroda u vi{eslojnim
"multikulturnim" dràvama. Zapravo, samo (javno) pravo otvara objektivne
kriterijume po kojima se moè utvrditi da li je svaka grupa "narod" ili "nacija"
Ako postoji dràva i u njoj pravno rije{en odnos ~ovjeka prema toj dràvi
postoji i nacija (naime, ako su definirani uvjeti pod kojima se sti~e dràvljanstvo,
odnosno skup prava i obaveza, privilegija i optere}enja, ako, sve u svemu,
postoji zakon o dràvljanstvu, postoji i nacija).
[ta su Bo{njaci? Oni su narod i dio bosanske nacije. Bosanska nacija
obuhvata sve dràvljanje Bosne i Hercegovine, dakle najmanje tri konstitutivna
naroda, Jevreje i sve ostale gra|ane. Naciju u multietni~kim dràvama uvijek
obrazuju narodi koji su konstituirali dràvu. Narodnost je, dakle, pretpostavka
143
Omer Ibrahimagi}
nacionalnosti, a nacija rezultat "podràvljenja" jednog ili vi{e naroda. Ne

postoje "Ujedinjeni narodi", ta~no je "Ujedinjene nacije", Dejtonski ustav ne
govori o konstitutivnim nacijama, nego o "konstitutivnim narodima". Nacija
je ameri~ka, kanadska, belgijska, {vicarska ili francuska. Narodi su Indijanci
i Meksikanci, Flamanci, Valonci i Francuzi, Nijemci i Jevreji, kona~no, i Alìrci,
kao i integralni dio francuske nacije.
Politi~ki rituali, {tampa, nau~ni i kvazinau~ni govori, ud`benici i naslije|ena
tradicija Bosne i Hercegovine, ali i studije o "dràvi i naciji" se na po~etku
ovog stolje}a kre}u naviknutim putevima razumijevanja jednog i drugog. Tako
se ovdje nacija samorazumljivom nu`no{}u konstrukta predstavlja kao "nulta
institucija, a dràva kao promjenljiva varijabla". Takav zaklju~ak je upotrebljiv
za vladaju}e teoreme 19. stolje}a. On dijelom po~iva i na neta~noj interpretaciji
evropske historije dràvnosti - ilustrativan je "njema~ki slu~aj". Jer, tamo nacija
nije obrazovala dràvu-naciju, (kako to npr. u analizi nacije i naroda utvr|uju
Koùl/Kuki}), nego je narod (das Volk) obrazovao naciju (Deutsche)
ujedinjenjem njema~kog naroda u jedinstvenu dràvu. Ko to ne uo~ava ne
moè razumijeti da se u na{em dobu nacija mijenja (promjenom dràvljanstva),
ali da narod ostaje kao biolo{ko-kulturolo{ka konstanta.
Ko su Bo{njaci? Propu{tena je prilika da se naviknuto "Musliman" umjesto
arhai~nim germanizmom "Bo{njak" (Bosniake) zamijeni ta~nim: "Bosanac"!
Vreme{ni akademici, ratni inati, emotivne poete u dràvnoj slu`bi i sva
bulumenta naglo probu|enih glasnogovornika demokratskog primitivizma nisu
ni znali ni mogli donositi racionalne i strate{ke odgovorne odluke. No,
supstanca je ostala: Bo{njake su bolje raspoznavali nebo{njaci nego {to su
oni uspijevali definirati sopstveni etni~ki habitus. Identificirani su najprije kao
strano tkivo, kao ne{to {to treba "etni~ki o~istiti" i ograditi bodljikavom ìcom.
Bo{nja~ki identitet je tako izo{travan srpsko-hrvatskim konclogorima,
organiziranim ubijanjem i protjerivanjem. Imenom danas obuhvatamo narod
koji je jasno identificiran na pozadini petogodi{njeg rata za Bosnu.
No, kakvi objektivni elementi, i to je klju~ problema, konstituiraju
samobitnost bo{nja~kog naroda i odvajaju ga od Srba i Hrvata? Religija
svakako, ali shemu ru{e Hrvati i Srbi muslimanske vjere. Bosanski jezik je
nesiguran kriterijum, u Bosni ga svi dijele, bez obzira kako ga zovu. Isto je s
kulturom i filozofijom ìvota: sve je to idealtipski suvi{e blizu jedno drugom.
Tako, sve u svemu, ostaje lojalnost Republici BiH, ili kra}e, bosanski
patriotizam kao jedini pouzdani kriterijum.
Patriotizam: Nema patriotizma bez domovine, bez zemlje. Ne smije se
falsificirati ~injenica da je pri tom samo bo{nja~ki patriotizam zasnovan u
144
bosanskoj dràvi. Hercegbosanski mutant-Hrvati su ga ispraznili na

velikodràvnom konceptu "Hrvatske Republike" i "tre}eg entiteta". Srbi su na
projektu velike Srbije i "Republike Srpske" pervertiranim obrtanjem zlo~ina u
patriotsku obavezu li{ili srpski patriotizam svake veze s dràvom Bosnom.
Samo su Bo{njaci ostali vjerni tradiciji bosanske dràvnosti: branili su je
vlastitim ìvotom. Borba za nezavisnu Republiku BiH, lojalnost gra|anskoj
dràvi je, prema tome, granica od koje se etni~ki Bo{njak dijeli od etni~kog
Srbina ili Hrvata.
Ta~no je, me|utim, da su se za Republiku borili Jevreji i ateisti, dijelom
pravoslavci i katolici. Ta~no je, isto tako, da su Bo{njaci muslimani. No,
upotrebom kriterijuma patriotizma oni nemaju isklju~ivu licencu na bo{nja{tvo
(kao {to katolici nemaju na hrvatstvo ili pravoslavci na srpstvo i crnogorstvo
- nije slu~ajno srpsko-hrvatski politi~ki govor ubacio u upotrebu sintagmu
"Bo{njak-musliman" ostavljaju}i tako otvoreno identifikacionu varijantu za
"Bo{njake-katolike" i "Bo{njake-pravoslavce"). Upravo su tu, na frontu odbrane
nezavisne republike bili jednaki vjernici i nevjernici: dijelili su istu sudbinu,
govorili su jedan jezik, bili su lojalni cjelovitoj dràvi kao zajednici
ravnopravnih gra|ana, borili su se pod istim simbolom. Ako ho}emo
objektivnim kriterijumima definirati Bo{njake moèmo, dakle, uzeti u obzir
vjeru, jezik, kulturu ìvljenja, ali prednost moramo dati kriterijumu lojalnosti
Republici BiH. Jer, samo se od te ta~ke - treba li to nagla{avati - raspoznaje
zajedni~ka sudbina ateista i muslimana, katolika i pravoslavaca. Samo se od
te ta~ke s dovoljnom precizno{}u mogu odvojiti Srbi i Hrvati (koji su se borili
protiv Republike BiH) od bo{nja~kog naroda.
Dvojno dràvljanstvo i nacionalna dràva: Danas nema dràve koja nije
nacionalna - jedna dràva obrazuje uvijek jednu naciju. Odstranjivanje nacije
iz dràve bi bilo jednako "dràvnom suicidu". Bosni nacionalnu dràvu, prema
tome, niko ne moè dati ni oduzeti. Ona je data i osigurana
me|unarodnopravnim priznanjem i sopstvenim ustavom. Me|utim, danas je
potrebno jasno iz korpusa njenog stanovni{tva izdvojiti bosansku naciju. Jer,
dejtonsko-pravna konstrukcija Bosne jeste izloèna specifi~nom politi~kom
nasilju i to u mjeri u kojoj ona podsti~e dvostruka dràvljanstva, u mjeri,
dakle, u kojoj se ona kao dràva ne {titi u konkurenciji nacionalnih lojaliteta.
Njenu sudbinu odlu~uju, naime, gra|ani ~ija lojalnost bosanskoj dràvi nije
neupitna. Cilj je jasan: ako politi~ki razore bosansku dràvu priklju~it }e njene
dijelove mati~noj dràvi. Vlasnik i "putovnice" i "paso{a" danas jeste
ravnopravan gra|anin dvije dràve, on moè po svom slobodnom naho|enju
birati naciju; on sam otkazuje i zasniva lojalnost dvjema dràvama. On moè,
145
Omer Ibrahimagi}
dakle, svaki put politi~ki, ekonomski ili kulturno razarati jednu i u~vr}avati
drugu dràvu.
Nulti ~as: Dru{tvo blagostanja iziskuje odgovorno upravljanje dràvom,
oboje pretpostavlja bosansku naciju, dakle lojalne gra|ane koji su svjesni
me|usobne uvjetovanosti blagostanja i stabilne dràve. Ona je u Bosni conditio sine qua non samoodrìve ekonomije i socijalnog mira. Ispis iz bosanskog
dràvljanstva dvostrukih dràvljana, kako je to predvi|eno vaè}im zakonom
- svih, dakle, koji su dobrovoljno stekli dràvljanstvo tre}e dràve - jeste nuàn,
pravedan i logi~an korak koji vodi uspostavljanju "dràvnog stanja". To je
situacija "nultog ~asa" u koji bi se redefinirao status naroda koji obrazuju
naciju, u kojoj bi se rije{io status drugih nacija i stranaca. Izdvajanjem
nacionalnih manjina (naime, dràvljana BiH pripadnika druge nacije) i
stranaca (naime, dràvljana druge dràve i stanovnika BiH) bi se kona~no
izdestilirala bosanska nacija. Za nacionalne manjine (hrvatska i jugoslovenska
nacija npr.) bi se time rezervirala manjinska i politi~ka prava, za strance bi
ostao poseban reìm dozvola boravka i rada, a za bosansku naciju koju kao
skup dràvljana obrazuju najmanje tri konstitutivna naroda i "ostali gra|ani"
bi ostalo odgovorno upravljanje bosanskom dràvom. Bosni nisu potrebni
novi eksperimenti, u njoj treba naprosto primijeniti standarde koji funkcioniraju
u modernom svijetu.*
Edin [ar~evi}
* "Oslobodjenje", Pogled, 26.5.2001., Sarajevo
146
[BOSANSKA NACIJA]
U Bosni i Hercegovini, kao suverenoj dràvi, postavlja se pitanje: ko je
suvereni (dràvni) politi~ki narod? Jesu li to Bosanci (dràvljani Bosne i
Hercegovine, kao njeni gra|ani) ili su to svaka za sebe sve tri etno-kulturne
zajednice: Bo{njaci (muslimani), Bosanski Srbi (pravoslavci), Bosanski Hrvati
(katolici).
Dr. Sre}ko Dàja je nedavno rekao da " ima nacija koje su nastale na
temelju jezika ili na temelju drugih osobina. U Bosni nije bio odlu~uju}i jezik,
mi imamo zajedni~ku jezi~ku bazu. Na{e diferencije potje~u iz drugog podru~ja
i za Bosnu je, istorijski gledano, konfesionalna pripadnost bila odlu~uju}i
element u formaciji nacije Ni u svijetu ne funkcionira multikulturalnost
kao politi~ki fenomen." ("Oslobo|enje", 29.11.1998).
Mo`da je imaju}i u vidu tu multikulturalnost Bosne nastalu na
konfesionalnim zasadima, navelo Hantingtona da bezrezervno formulira svoju
tvrdnju da je "Rat u Bosni bio (je) rat civilizacija" ("Sukob civilizacija", str.
353, hrvatsko izdanje).
Poznati politi~ki pisac iz [vajcarske Urs Altermat poku{ao je dati teorijsko
nau~no obrazloènje fenomena naroda i nacije. Evo {ta on pi{e:
"Tamo gdje se nacionalna svijest mogla oformiti na jednoj ve} postoje}oj
dràvi, pojam nacije bio je politi~ke prirode. Nacija je identi~na s
dràvljanstvom.
U SAD-u, u Francuskoj i [vicarskoj dràvljani se izri~ito-voluntaristi~ki
izja{njavaju za zajedni~ku politi~ku zajednicu U njema~ku naciju spada
onaj ko govori njema~ki i ko potje~e iz njema~ke kulture. U Njema~koj o
dràvljanstvu odlu~uje rodoslovlje, a ne mjesto ro|enja. Nasuprot tome, u
Francuskoj je tlo odlu~uju}e. Francuz je onaj ko je ro|en na francuskom tlu.
Narodnosno-kulturalni pojam nacije Nijemaca ima za posljedicu da u narod
spada i onaj ko stanuje izvan dràvnih granica Nasuprot tome, na Zapadu
Evrope i u SAD-u razvijen je jedan politi~ki pojam nacije, koji isti~e subjektivni
momenat. Odlu~uju}i kriterij tamo se sastoji u tome {to narod ima vlastitu
147
Omer Ibrahimagi}
vlast, polaè pravo na ljudska prava za sebe i zahtjeva osnovna politi~ka

prava Naciju sa~injava zajedni~ka dràva Time se otvara mogu}nost da
se nacionalna dràva odredi teritorijalno. Ko spada u naciju odre|eno je time
{to stanuje na teritoriji ove a ne one dràve Evropskoj uniji je potreban
politi~ki ispunjen identitet. Ona se moè osloniti samo na jednu Evropu koja
sebe definira politi~ki, a ne etni~ko-kulturalno." (Urs Altermatt:
"Etnonacionalizam u Evropi-Svjetionik Sarajevo" str. 163, Izdava~ka ku}a
"Je`", Sarajevo, 1997.).
Prema me|unarodnom javnom pravu, ako se primijeni njema~ki model
nacije, pripadnici drugih etnija u jednoj dràvi bili bi dijaspora njihovih mati~nih
nacija, a ako se primijeni ameri~ki, francuski ili {vajcarski model, sve etnije u
doti~noj dràvi bi bile jedinstven dràvni politi~ki narod (nacija), ne dovode}i
u pitanje kulturalni identitet tih etnija.
I sam sam na ovu temu pisao razmi{ljaju}i o tome, kako u Bosni i
Hercegovini pomiriti multikulturalnost koja daje razli~it vjerski i kulturni
identitet njenim trima narodima, sa politi~kim pojmom nacije-dràvljana koja
ima pravo na dràvu po evropskom modelu: DR@AVE-NACIJE. Altermatt u
istoj knjizi (165) kaè: "Multikulturalna dru{tva kao politi~ke dràvnosti mogu
preìvjeti jedino ako im uspijeva da kulturalne i politi~ke identitete razdvoje
jedne od drugih". Zato ima primjer [vajcarska, SAD, Malezija, Belgija, [panija
i dr. zemlje. Rukovo|eni time, takav model razdvajanja kulturalnog i politi~kog
identiteta u Bosni i Hercegovini, predloìla je (1997) Grupa za strategiju Centra za me|unarodne odnose i strate{ke studije Fakulteta politi~kih nauka u
Sarajevu, koji }u s njenom dozvolom u cijelosti prenijeti:
"Znaju}i da ljudi nisu samo objekt historije, te da se osvije{}enom dràvnom
i kulturnom politikom mogu suoblikovati povijesni procesi.
Svjesni da reverzibilni povijesni procesi nisu mogu}i i da nije mogu}a
obnova povijesno prevladanih koncepcija kakve su bile koncepcije bo{nja{tva
u 19. stolje}u.
Respektiraju}i negativna iskustva sa jugoslavenstvom kao nacijom koje
nije imalo historijsku podlogu.
U potrazi za novim oblicima svebosanske svijesti koja }e, kao materijalna
snaga, voditi reintegraciji obi~ajnog, duhovno-kulturnog i socijalnopsiholo{kog ìvota u BiH kvalitativno novoj sadrìni.
Uvi|aju}i kakve sve jo{ neslu}ene, jo{ neisku{ane potencijale nosi dràva
BiH, u svom neovisnom obliku, u oblikovanju svebosanske dru{tvene svijesti.
148
Polaze}i od svjetskog (Amerike) i evropskog iskustva oblikovanja dràvanacija u dràvama razli~itih etnokulturnih (Belgija), i jezi~kih grupa
([vajcarska)
Mi{ljenja smo:
Potrebno je definirati bosansku naciju prema evropskom modelu dràvenacije proizi{le iz historijskog imena (srednjovjekovne) bosanske dràve
(identitet prema drugima), ne dovode}i u pitanje postoje}i identitet etnokulturnih zajednica ili grupa Bo{njaka, Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata,
konstituiranih po religijskoj pripadnosti (identitet spram sebe).
Obrazloènje
1. Povijest formiranja evropskih nacionalnih dràva pokazuje: kao {to
etni~ke narodne grupacije, na odre|enom stupnju svoga razvoja dospijevaju
do samokonstituiranja u obliku dràve, tako isto, dràva, kad je ve} jednom
stvorena, sa svoje strane, bitno suoblikuje, transformira, po pravilu etni~ki
heterogene svijesti u (politi~ku) nacionalnu svijest (primjeri Francuske, [panije,
[vajcarske, Belgije, Australije, Malezije, Amerike i sl.). Na tragu ovih iskustava
za pretpostaviti je da }e bosanskohercegova~ka dràva, sa svoje strane,
stimulativno sudjelovati u oblikovanju ne samo svijesti o dràvi, nego i o
njenoj transformaciji u bosansku (politi~ku) nacionalnu svijest. Rije~ je o
dugoro~nom historijskom procesu, a ne o svijesti koja se politi~ki oktroira.
2. Evropske nacionalne dràve, sa~uvav{i svoj etnokulturni identitet kao
hri{}anska dru{tva, egzistiraju kao teritorijalne dràve utemeljene na
sekularnom na~elu. Nastale u vrtlogu unutar-hri{}anskih ratova, nacionalna
dru{tva su u sekularizmu na{la ta~ku svenacionalne politi~ke sinteze i
prevencije protiv unutaretni~kih i unutarvjerskih antagonizama, sa~uvav{i svoje
zasebne kulturne i vjerske identitete. Ova iskustva nas upu}uju da proces
konstituiranja bosanske nacionalne dràve pretpostavlja, tako|er, njenu
sekularnu konstituciju: dràva ne poznaje titularnu religiju, ne po~iva na sistemu
dràvnih ili dràvno-priznatih religija, uz istovremeno o~uvanje civilnog
dru{tva sa svojim religioznim identitetima. Proces izgradnje identifikacije
gra|ana sa bosanskom (dràvnom) nacijom, tako|er, pretpostavlja
sekularisti~ko konstituiranje dràve, istovremeno, uz o~uvanje i afirmiranje
etnokulturnih i vjerskih identiteta i vrijednosti u bosanskom dru{tvu.
3. Moderne nacije su se oformile na tlu gra|anskog dru{tva. One se, prema
spolja, prema drugim dràvama, konstituiraju kao nacionalne dràve, a prema
149
Omer Ibrahimagi}
unutra, na na~elima gra|anske jednakosti, privatnog vlasni{tva i univerzalizma

prava. U duhu ovih iskustava, historijski proces konstituiranja bosanske
nacionalne dràve uklju~uje u sebe transformaciju bosanskohercegova~kog
dru{tva u gra|ansko dru{tvo (civilno dru{tvo). Taj proces otvoren je sveop}om
privatizacijom, trì{nom ekonomijom, parlamentarnom vi{epartijskom
demokratijom i op}im dru{tvenim, etnokulturnim i vjerskim pluralizmom, uz
pravnu garanciju i za{titu sloboda i prava ~ovjeka i gra|anina prema op}e
usvojenim me|unarodnopravnim standardima.
4. Projekcija historijskog razvoja dràve BiH u pravcu njenog konstituiranja
u nacionalnu dràvu Bosanaca ima svoje historijsko utemeljenje u dva bitna
momenta. Prvo, postoji historijski kontinuitet etni~kog supstrata bosanskog
dràvnog naroda (Bo{njana) i drugo, postoji vi{estoljetni kontinuitet u dràvnopravnom i politi~kom individualiziranju Bosne u odnosu na susjedne i druge
dràve (Bosna kao suverena dràva, Bosna kao osmanska provincija, Bosna
kao corpus separatum, Bosna kao federalna jedinica).
5. Srpske i hrvatske nacionalne identifikacije u Bosni i Hercegovini su
novijeg datuma. Sve do kraja 19. i po~etka 20. stolje}a, stanovnici Bosne,
svjesni svoje etni~ke jednorodnosti i svoje narodne individualnosti u odnosu
na susjedne Srbe i Hrvate, nacionalno su se identificirali kao Bo{njaci. Ta
identifikacija ima svoje porijeklo u srednjovjekovnoj Bosni. Iz svih sa~uvanih
dokumenata vidi se da su se, u narodnom i dràvnom smislu, stanovnici
srednjovjekovne Bosne iskazivali kao Bo{njani. Takva identifikacija postojala
je i u doba osmanske vladavine nad Bosnom. Osmanska vlast je silom ugu{ila
Pokret za autonomiju Bosne 1831/32 i prekinula prirodno-historijske tokove
razvoja bosanske (politi~ke) nacije, ali to nije definitivno zatvorilo mogu}nost
da se, na tragu bosanske povijesti, u sasvim novim bosanskim povijesnim
uslovima, otvori proces gra|anske identifikacije sa bosanskom nacijom i
identifikacije bosanske nacije sa Bosnom kao nacionalnom dràvom Bosanaca
razli~itih kultura i vjera.
6. Prvobitni narod Bosne, Bo{njani, povijesno se oblikovao u zasebne
vjerske zajednice, zahvaljuju}i, izme|u ostaloga, otvorenosti bosanske
srednjovjekovne dràve. Ona je bila svojevrsni "kalup" u kojem su se izlijevale
i formirale nove etni~ki individualizirane kulturne zajednice ili grupe kojima
je podloga bila pripadanje razli~itim vjerama. Pod odgovaraju}im
pretpostavkama, i u narednim decenijama bosanska dràva moè bitno
sudjelovati u prevladavanju sada{njih nacionalnih identifikacija kojima je
podloga pripadanje razli~itim religijama i formiranje bosanske (politi~ke)
nacionalne svijesti vezane, primarno, za dràvotvornu samosvijest i
150
identifikaciju sa dràvom BiH. Ti procesi su ve} u pro{lom stolje}u dovr{eni

u najve}em broju evropskih dràva i nacija, a dekolonizacijom taj proces je
zavr{en i u Americi, Africi, Aziji i Australiji.
7. Modeli dràve-nacije sa vi{e sub-identiteta: jezi~kih, vjerskih, kulturnih,
regionalnih i sl., nisu nepoznati u modernoj Evropi i svijetu. U tom smislu,
projekat podrazumijeva da se o~uvaju i afirmiraju postoje}a tri etno-kulturna
i vjerska identiteta (Bo{njaci-muslimani, Bosanski Srbi-pravoslavci i Bosanski
Hrvati-katolici, kao i mno{tvo drugih identiteta), ne samo u smislu prava na
punu slobodu u kontekstu autonomije gra|anskog dru{tva, nego i u pogledu
njihovog odgovaraju}eg predstavljanja u strukturama dràvne vlasti, posebno
u domenu dono{enja odluka u sferi obrazovanja i kulture (Belgijski model).
Bosanska (politi~ka) nacija, dakle, ne gu{i zasebne povije{}u formirane etnokulturne identitete. Naprotiv, nacionalna dràva podrazumijeva njihovu punu
slobodu i afirmaciju.
8. Kako se radi o dugoro~nom historijskom procesu, o projektu za naredne
decenije, to je zadatak dràvne i kulturne politike da, sa svoje strane, oprezno
i osmi{ljeno, kroz mehanizme socijalnog u~enja, institucije javnog odgoja i
medijsko oblikovanje svijesti, oslobodi prostor i mogu}nosti da se gra|ani
identificiraju sa bosanskom (politi~kom) nacijom, ve} kod prvog narednog
popisa stanovni{tva, kao i u drugim povodima gdje se traì samo nacionalni
(politi~ki) identitet, neovisno od etno-kulturnog i vjerskog. To ne zna~i da se
gra|ani ne}e mo}i nacionalno odre|ivati i kao Hrvati, Srbi ili Bo{njaci, ako
im je to bliè.
9. U tom kontekstu, smatramo da su sve ranije teorije o nacionalnom pitanju
prevazi|ene procesom mundijalizacije i evropeizacije dosada{njih nacionalnih
zajednica odre|enih samo i isklju~ivo prema kriterijima jezika, etnosa i kulture
(Amerika, [vajcarska, Australija, Austrija, Malezija, Belgija i dr.), a u prvi
plan je izbio politi~ki kriterij-dràva, kao op}i znak raspoznavanja izme|u
nacija u Evropi i u svijetu. Ulazimo u 21. stolje}e u kome }e se i dràve-nacije
sve manje prepoznavati po svojoj zasebnoj nacionalnoj osobenosti, a sve vi{e
po regionalnoj pripadnosti. Prije toga, Bosna i Bosanci moraju pro}i kroz
svoju historijsku fazu dràve-nacije da bi time i definitivno odbranili svoj
zaseban dràvno-pravni i (politi~ki) nacionalni identitet i me|unarodnopravni
subjektivitet u odnosu na agresivne susjede koji je historijski neopravdano
prisvajaju kao svoju zemlju, svoju naciju i svoju kulturu." (Mi{ljenje broj 5).
Neophodno je vi{e od dobre politi~ke volje sva tri naroda u Bosni i
Hercegovini da, zadràvaju}i i dalje razvijaju}i kulturni identitet, svoj politi~ki
identitet veù za dràvu Bosnu i Hercegovinu kao jedinstven dràvni narod,
151
Omer Ibrahimagi}
po evropskom principu: DR@AVA-NACIJA. Dr. Vera Krì{nik-Buki},

istraìva~ savremene bosanske historije, koja je objavila i knjigu "Bosanski
identitet izme|u pro{losti i sada{njosti", nedavno je iza{la s optimisti~kom
tvrdnjom: "Po mom ubje|enju sasvim je realno da te tri nacije ipak postanu
dràvni narod Bosne i Hercegovine. Dakako, to se ne moè posti}i nikakvim
politi~kim dekretom. Tu se radi o jednom procesu koji }e trajati duè ili kra}e,
ali ako rije{imo problem susjedstva, onda }e unutar BiH do}i do dijalekti~kog
pozitivnog procesa (u kome }e nastati) domovinski narod koji }e - bez
obzira na naciju i vjeru imati osje}aj domovinske pripadnosti" ("Oslobo|enje",
30.11.1998.).
S obzirom da je to projekat budu}nosti, u dana{njem vremenu za Bosnu i
Hercegovinu bit }e najbolje rje{enje da se politi~ki i ekonomski integrira u
Evropu, kroz ve} uhodane oblike njene integracije: Vije}e Evrope i Evropsku
uniju, a odbranbeno kroz Partnerstvo za mir u NATO savez. Samo tako }e
Bosna i Hercegovina u svojoj neposrednoj budu}nosti mo}i o~uvati svoj
dràvnopoliti~ki identitet i svoju teritorijalnu cjelovitost od razaraju}ih u~inaka
spoja kulturalnog i politi~kog identiteta sva tri njena naroda, kao zasebno
politi~ki suverenih naroda u jednoj dràvi, {to danas nema nigdje u svijetu.
Bez toga, Bosna }e zbog agresivnih teritorijalnih pretenzija njenih susjeda, uz
podr{ku svojih nacionalisti~kih filijala u njoj samoj, ostati dugoro~no politi~ki
trusno podru~je. Naime, te antibosanske snage }e uvijek, kada im konstelacija
me|unarodnih odnosa bude dozvoljavala, aktuelizirati odrìvost Bosne i
Hercegovine kao dràve i opstanak njenog bo{nja~kog naroda. Zato je
neophodna politi~ka, ekonomska i vojna integracija Bosne i Hercegovine u
Evropsku uniju i NATO savez.
Me|utim, uz najbolju volju, proces bosanskog integriranja u Evropu potrajat
}e izvjesno vrijeme. Mogu}e da je tu ~injenicu imao u vidu Dejvid Foli kada
je, na opro{tajnoj konferenciji za novinare, rekao da me|unarodna zajednica
nikada ne}e napustiti Bosnu i da }e Dejtonski sporazum u BiH biti aktuelan
deset ili dvadeset godina: "Mogu re}i da me|unarodna zajednica nikada ne}e
napustiti Bosnu i Hercegovinu. Ne}e biti novog plana ili novog mirovnog
sporazuma, jer ga ne moè biti. Dejtonski mirovni sporazum }e ovdje biti jo{
deset ili dvadest godina. Zbog toga je moja poruka da se, ako ve} ìvimo
zajedno, potrudimo kako svi moèmo ìvjeti bolje Poznajem ovda{nje ljude,
znam {ta je ovdje rat zna~io i zato mogu re}i da }e BiH imati svijetlu budu}nost.
Ali, pitanje na koje svi zajedno morate dati odgovor jeste kada".
Na kraju sedmogodi{njeg istraìvanja mogu da zaklju~im: Bosna je hiljadu
godina bila evropska paradigma suìvota ljudi razli~itih religija i kultura i
152
zbog toga stradavala od imperijalnih sila i svojih susjeda. Bosna moè postati
stabilna i prosperitetna dràva ukoliko u njoj budu razdvojeni kulturni i politi~ki
identitet njene tri etnije i one postanu dràvni politi~ki narod Bosne, uz o~uvanje
postoje}ih etno-kulturalnih zajednica i kulturalnih identiteta. U me|uvremenu,
dok se to ne postigne, Bosna }e integrirana u Evropsku uniju i NATO savez
osigurati vi{e sloboda i prava da }e svaki gra|anin (dràvljanin) bez obzira na
etniju i vjeru mo}i se politi~ki identificirati kao Bosanac, Evropejac, a kulturalno
kao Bo{njak, Hrvat i Srbin.
Zato dragi ~itao~e, daj svoj doprinos da se Bosna brè pripremi za sve~ani
trenutak ulaska u Evropu.
Sarajevo, 14.12.1998.
O.I.*
* Predgovor mojoj knjizi "Bosna i Bo{njaci poslije Dejtona", izd. VKBI i Kult B, Sarajevo, 2000.
godine
153
Omer Ibrahimagi}
154
Ko je koga, od koga i od ~ega, osloba|ao

Dr. Stevan Moljevi}, ideolog Draè Mihailovi}a, Memorandumom od
30. juna 1941. godine projektuje stvaranje "homogene Srbije", etni~ki ~iste
od ne-Srba, sa ucrtanom zemljopisnom kartom "Velike Srbije". Ovu je kartu,
za vrijeme trajanja rata 1991-95. u Hrvatskoj i BiH, pa i godinama nakon
toga, Radiotelevizija Srbije (RTS), prikazivala u meteorolo{koj prognozi poslije
svakog dnevnika.
Od 1941. do 1945. ~etnici su u Isto~noj Bosni i Sandàku poubijali na
desetine hiljada Bo{njaka, a jo{ vi{e ih protjerali. Reìmi Kraljevine Srbije i
neki krugovi carske Rusije su u XIX vijeku ~esto poticali Srbe van Srbije, a
posebno u BiH, instrumentalizirali ih i potpaljivali da u BiH diù ustanke, a
propadanjem ustanaka te su jadne Srbe ostavljali na cjedilu.
Najcrnja i najdramati~nija zloupotreba Srba u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, s najtragi~nijim posljedicama i zlodjelima upravo se dogodila u
vrijeme od 1991. do 1995. godine, u cilju da se ostvari san velike dràve u
kojoj bi bili "svi Srbi u jednoj dràvi" - bez obzira na `rtve i po~injena zlodjela
- doìvljava krah. Da ovaj rat nije bio "rat za obranu srpskog naroda" kako su
ga krstili bogovi rata iz Srbije, nego rat za teritorije, evo dokaza: U nesretno
zacrtanoj i jo{ nesretnije propaloj Republici Srpskoj Krajini u Hrvatskoj, ìvjelo
je svega 40 odsto Srba u Hrvatskoj, a ostalih 60 odsto hrvatskih Srba je bilo
ra{trkano diljem Hrvatske, neobuhva}eno ovom "srpskom" paradràvom {to
se zvala RSK. [to }e sa njima biti to projektante velike Srbije nije brinulo, a
kada su propadali - vo`d se nije ba{ oàlostio. A {ta da kaèmo {to se [e{elj,
pred TV kamerama, busao u prsa kako su "svi Srbi u Hrvatskoj moji
organizovani ~etnici i svi su naoruàni"; {to nije bila istina. Naoruàni su bili
samo oni u tzv. RSK.
Svi ti ratovi, {to su ih Kara|or|evi}i i njihovi sljedbenici vodili, nazvani su
"oslobodila~kim" {to nam je usadilo krivo u~enje i poimanje historije, {to nas
je ponijelo u zanos da smo mi Srbi sve "oslobodili" i sve "stvorili", stvaraju}i
u na{oj svjesti posesivnost na sve teritorije i nagon gospodarenja dràvom,
prethodnom Jugoslavijom. Kao, mi smo to stvorili i mi imamo pravo na
155
Omer Ibrahimagi}
arbitraù, kakva i ~ija }e biti koja teritorija, pa i Jugoslavija. Usa|ena nam je

svijest podjele naroda na "dràvotvorne" i "nedràvotvorne", "genocidne",
"islamsko-fundamentalisti~ke", "nebeske"... te ko ima, a ko nema pravo na
dràvu. To se ~esto i javno ispoljavalo na nadmen i prepotentan na~in, {to je
prema nama Srbima izazivalo odbojnost od strane drugih. Mi nismo na vrijeme
(a neki jo{ i sada) shvatili da su kara|or|evi}evski "oslobodila~ki" ratovi i
na~in njihove vladavine - uzroci na{ih stradanja u Prvom i Drugom svjetskom
ratu.
Sada se iskrivljuje istina o antifa{isti~koj narodnooslobodila~koj borbi
naroda Jugoslavije 1941-1945. godine koja je, u historiji ju`nih Slavena, bila
jedina oslobodila~ka borba u kojoj su se zajedno borili svi narodi i narodnosti
Jugoslavije. Velikosrpska nacionalisti~ka "antibirokratska revolucija"
Slobodana Milo{evi}a, sa svojim jednonacionalnim mitinzima {irom Vojvodine,
Kosova, Crne Gore i Srbije, a nastavljena po Hrvatskoj i BiH, bila je psiholo{ka
priprema za rat, ~ime je prouzrokovano kolektivno ludilo koje nas je i dovelo
do tragedije.
Onda je na red do{la Bosna i Hercegovina. Milo{evi} i Tu|man su se u
Kara|or|evu dogovorili o podjeli BiH izme|u Srbije i Hrvatske. "Neka Srbi
uzmu dio Bosne koji je njihov, a Hrvati onaj svoj dio. Muslimanima treba
ostaviti jedan mali prostor i sabiti ih tamo, pa neka se jebu i kote, i tako se
puno kote", govorili su akteri i pristalice podjele BiH. Onda su do zuba
naoruàne horde, poput hunskih, nasrnule na svoje kom{ije Bo{njake da ih
uni{te, a {to preìvi da ih protjeraju sa svojih ognji{ta, {to je i u~injeno.
"Osloba|ani" su gradovi, sela, op}ine, ogromne teritorije. "Osloba|ana" je
Fo~a, Rogatica, Vi{egrad, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Br~ko, [amac,
Derventa, Bosanski Brod, Prijedor... skoro sva Hercegovina i njezini gradovi.
Reko{e "oslobo|eni" od svojih ìvota, od slobode, od svojih domova i imanja,
djeca od roditelja i svega {to su do tada imali. Beograd je biv{u JNA, prije
toga podijelio na Vojsku Jugoslavije, Vojsku Republike Srpske Krajine i Vojsku
Republike Srpske, a za sve vrijeme rata Milo{evi}ev reìm ih je logisticirao
oru`jem, brojnim sredstvima, hranom, opremom, propagandom, novcem,
diplomatskim putem...
Bosna i Hercegovina je ubijana ~etiri godine, bez prava da nabavi oru`je
za odbranu, jo{ i sada je agresivni nacionalizmi ubijaju. Etni~ka slika BiH je
drasti~no izmijenjena, upravo po planovima agresora. Dejtonskim ugovorom
nije izvr{ena denacifikacija i razoruànje agresorskih snaga, a policija i strukture
one iste vlasti koje su vr{ile zlo~ine i etni~ki ~istile, ostale su nepromijenjene.
Tako, razjedinjena agresijom i Dejtonskim sporazumom, BiH "egzistira" kao
156
~udovi{na dràvna tvorevina kojoj u svijetu nema sli~ne. Agresori su ostvarili

svoje ciljeve, jer su im priznata osvajanja teritorija, etni~ki o~i{}enih, pa sad
opstruiraju povratak izgnanika.
To je Bosna i Hercegovina, ~ija se sudbina tragi~no odrazila na bo{nja~ko
stanovni{tvo Sandàka, za ~ije brojne `rtve i progone jo{ niko nije odgovarao.
Sada{nji ratovi u Makedoniji i Pre{evskoj dolini, kao i sve {to se na Kosovu
de{ava - hipoteka su "osloba|anja" 1912. godine i nedemokratskog vladanja.
Zato treba shvatiti da, "osloba|anje" ne donosi oru`je neke druge vojske i,
ako nekoga oslobodimo, trebamo ga osloboditi od vlastite okupacije, a ne
pot~initi ga.
Mi moramo shvatiti da van granica Srbije ne postoje nikakve "srpske zemlje"
da, kao gra|ani, moèmo ìvjeti i opstati i tamo gdje smo manjina, u drugim
zemljama, ne prave}i u tim zemljama Srbiju.
Niko Srbe ne mrzi "zato {to smo Srbi i {to smo pravoslavni", nego od nas
zaziru upravo zbog pohotljivosti na{ih nacionalista za njihovim zemljama,
koje nazivaju "srpskim" - ko je to nisu.
"Osloba|anja" je bilo i previ{e i mnogo krvi i `rtava oko toga ludila.
Zamislimo paradoks: kad se slavi, naprimjer "Dan oslobo|enja Br~kog", u
kome je bilo, prije agresije, svega 20,8 odsto Srba, a protjerano oko 80 odsto
ostalih. Ili, "Dan oslobo|enja Srebrenice", Prijedora, Fo~e - grozno i àlosno,
jer je to otima~ina sa satiranjem svih onih koji ili nisu kao ja, ili ne misle kao
ja. Bruka pred cijelom svjetskom javno{}u, s kojom brukom se mogu di~iti
samo zli nacisti.*
Rade Vukosav
* "Oslobo|enje", Pogled, 7.7.2001. godine (Tekst djelomi~no preuzet iz "Na{e po{te", glasila
Helsin{kog odbora za ljudska prava u Srbiji).
157

Dejton Bos

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dejton Bos

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

VIJE]E KONGRESA BO[NJA^KIH INTELEKTUALACA

Prijevod na engleski jezik :

Vije}e Kongresa bo{nja~kih intelektualaca

mr. Asim Mujki}

Sarajevo, novembra 2001.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

Dr. OMER IBRAHIMAGI]

DEJTON = BOSNA U EVROPI

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

UMJESTO PREDGOVORA ..................................................... 19

II. INSTITUCIJAMA I ZAKONIMA BIH DO JEDNAKE

3. Predsjedni{tvo BiH, a ne njegovi ~lanovi pojedina~no, je

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

9. The Constitution of Bosnia and Herzegovina lacks

II. ON THE WAY TO THE EQUAL PROTECTION OF

RESUME ............................................................................... 229

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

DEJTON = BOSNA U EVROPI

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

Prognanim, izbjeglim i raseljenim

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

"Ustav Bosne i Hercegovine ... predstavlja

Ne mogu mirno umrijeti dok HDZ ne

tamo gdje prestaje logika po~inje Bosna"

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

Prof. Marko Vego

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

[Bosna otad`bina Bo{njana]

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

Vidite, ta su{tina postoji, ali je jo{

Dervi{ Su{i}, Uhode"

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

Koliko su na{i neprijatelji bili lukavi u tome, govori i ~injenica da je i

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

posrnule dr`ave uspostavom njenih institucija potrebnih da bi Bosna, kao

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

I. DR@AVNIM INSTITUCIJAMA I ZAKONIMA DO

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

1. Me|unarodno priznanje Bosne i Hercegovine i po~etak

S danom me|unarodnog priznanja BiH otpo~eli su i oru`ani sukobi u BiH,

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

Francuska je tajno proslje|ivala Beogradu "top secret"(strogo povjerljive)

Gr~ka i Kipar su pomagali u finansiranju Milo{evi}evog re`ima i razbili

Britanija i Francuska su nastojale da blokiraju utjecaj Njema~ke na

Zapadne sile su sudjelovale u uskra}ivanju nezavisnosti Crne Gore.

Italijanska socijalisti~ka vlada odigrala je klju~nu ulogu u odr`avanju

Rusija i Ukrajina su prekr{ile embargo Ujedinjenih nacija,

Ameri~ki prokonzul za Balkan Richard Holbrooke, pomogao je u

Drugim rije~ima, svijet bi saznao o dugoj, prljavoj i cini~noj sagi zapadnog

2. Pregovori o dr`avnom ure|enju BiH

izme|u Bo{njaka i Hrvata (Washington) - (18. marta 1994.) i godinu i po

3. Pravni principi Dejtonskog sporazuma

Dejton = Bosna u Evropi pravna su{tina Dejtona

dr`avama u Me|unarodnoj zajednici da usaglase svoje me|usobne interese i

Strane }e svoje odnose uskladiti s principima u Povelji Ujedinjenih

Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane napravljene u vezi vojnih

Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane koji su napravljeni u vezi

Strane pozdravljaju i prihvataju izborni program za Bosnu i

Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane sadr`ane u Ustavu Bosne i

Strane pozdravljaju i prihvataju aran`mane koji su napravljeni u vezi s

Po{tivanje ljudskih prava i za{tita izbjeglica i raseljenih lica je od