ivot je apsurdan. Ovo je glavna misao romana Stranac, Albera
Kamija. Uprkos radostima i lepim trenucima u ivotu svakog oveka, on je uzaludan, tragian i besmislen jer se zavrava smru. Smrt je krajnji cilj ivota. Merso je mlad ovek koji ne ispoljava svoje emocije, on je duhovno pasivan, koga su sluajan niz besmislenih dogaaja doveli do toga da se njegov ivot zavri pod giljotinom. Smatra da nema potrebe da ali za bilo im, ionako je smrt krajnje reenje svega, pa zato i nema smisla da se trudi. Izlaza iz pojedinih situacija nema, on osea da ne moe da utie na svet i da ga menja. On je stranac i samom sebi i u ovom svetu koji ga okruuje. Svet je ionako bezoseajan i ravnoduan prema njemu i njegovoj sudbini. On je usamljen u svojoj pobuni u odnosu na drutvo. Merso je ovek apsurda jer smatra da se moe iveti samo ako se ivi sa milju da je njegova sudbina ograniena. Ceo svoj ivot je iveo traginu i apsurdnu sudbinu, a nije se borio protiv toga, jer mu je bilo lake da se preda. Shvatio je da nema izlaza iz nekih situacija. Ne priznaje vrednosti koje se u tom drutvi smatraju venim ili trajnim i njemu je stalo samo da ne umre ponien i prevaren. Njegova elja je da ga ljudi gledaju sa mrnjom na njegovom pogubljenju, jer ako su ga ve osudili, tada treba da budu iskreni, bez aljenja. Podsmeva se toj stvarnosti i prihvata svoju patnju sa zadovoljstvom. injenica da se neke stvari i dogaaji deavaju bez ikakvog razloga i da nemaju znaenje je za drutvo nepoznato i veoma uznemirujue. Ljudi pokuavaju da pronau neki racionalan razlog zato se oni deavaju da bi ih putem drutvenih normi i pravila stavili u neki prepoznatljiv okvir ili ablon. ovek je nezadovoljan u ovom svetu jer shvata svoju ogranienu sudbinu. Smrt je neminovnost, koja e se pre ili kasnije desiti. Kako i uopte zato iveti, ako je ivot tragian i uzaludan i sve nas na kraju eka smrt? To je apsolutni kraj.