Professional Documents
Culture Documents
Gistav Kurbe (12. Decembar 2012. Godine)
Gistav Kurbe (12. Decembar 2012. Godine)
(1819 1876/77)
razliita polja Kurbeovog delovanja?
Kurbe je linost koja deluje kroz dosadanje parametre i moemo ga pratiti kroz nekoliko
razliitih paralelnih pogleda
bio veoma aktivan i pokuavao da pokrije sve vrste angaovanja sopstvenog creda, tj. u
onim poljima kojim se bavi (izjave, eseje, pisane forme)
ne moe da se bavi slikom anela, jer ga nije nikada video i ne moe da se bavi prolou
ili budunou, jer je sposoban da pokae i da se bavi samo vremenom u kojem ivi tj.
sadanjou
u umetnosti, nadovezivao se na slavne prethodnike; francuska umetnost je, krajem 19.
veka, bila politika ivotinja koja je pratila aktivne politike tokove tako da je veina umetnika
ovog perioda bila upletena u politiku
pored ovoga, moemo posmatrati i privatno polje njegova delovanja
RANI
KURBE
ovo je jedna od stvari kojim se bavi realizam tj. priznati ta jeste, ali pri tom moramo da
postavimo sebi pitanje da li pravilno postavljamo realnost i ta je to to jeste, ta oekujemo od
realnosti, a ta je u Evropi u tom momentu bila realnost (u likovnim formama bilo ta moe
izgledati realno, pa ak i aneli, to se postizalo mnogim sredstvima, skraenjem recimo)
prikazivali su ono to jeste, stvarnost se potuje, i kao egzistencija bila je vana; pri tom,
stvorene su nove socijalne stvarnosti
u slici moemo pronai mnogo narativa (faktografija, politika, socijalno, psiholoko,
pojmovno, vajmburgovski)
likovi nisu u verbalnim pozama, nije vana samo sama smrt, vidimo i koveg sa strane,
narod, pla = dokaz toka ivota, gde smrt izaziva trenutni ok blinjima posle ega nastavljaju
svoj ivot (prajnem ruku posle obreda spiraju i smrt); najstraniji momenat je sputanje kovega i
momenat kada se nasluuje ta neumitna sila i daljanji tok, pri emu nita ne razumemo i
nemamo finalne odgovore; to je upravo i prikazano
svestvarajui paradoks nesaoseajnosti se takoe javlja, to je tipino ljudsko, nain
odbrane i namerno neangaovanje; u svakom sluaju, jedan ne formalan pristup interpretacije,
osea se nedostatak pijteta (to je i zamereno Kurbeu), saoseamo kada smo pred platnom, ali
setimo se odmah i koliko je to drugaije u praksi
u okolini i pejza, posmatranje sveta oko sebe, doivljaj svetlosti, neba...
situaciju je video na putu u svome zaviaju, posmatrao radnike koji rade u svom znoju, a
sliku e zavriti u ateljeu
slika je jednostavna i nema velike naracije, nema vie heroja revolucije, nema prikazivanja
tog hipermuskulaturnog oveka, heroja koji je u socijal-realizmu snaan
u kontekstu istinitosti, podjednako je istinito kao i romantizam i jednako je vana istinitost
sa radom, unutranjim svetom; samo je ovo otelotvorenje jednog drugog aspekta realnosti koja,
do tada, nije postojala = dgnitas tucaa kamena
subverzivno bi bilo ovo izloiti na Salonu, obzirom da je Kurbe protiv Napoleona 3, bio je
lan reda Svetog Mihajla, odbie orden asti od Napoleona III i uestvovae u politikim akcijama
realizam je svakako mogao biti i ulepan - malo je puritanaca koji imaju stalne i prave
stavove realista
Gistav Kurbe, Obed u Ornanu (1849)
zvanina umetnika produkcija i Saloni su
jedno, ovo je realnost iz ugla malog oveka,
pojedinca
prikazan duh komune, razvijanje socijalistike
ideje i nove Francuske (poeci levice)
ipak jo uvek u ovome ne vidimo mnogo toga
novog; postojali su Brojgel i Karavao samo to to
tada nije bilo definisano
amblematski sadraji nemaju veze sa
poloajem ljudi, jo ne postoje leve ideje, poredak
nije ureen, ipak amblematika utie na svest
individue
S R E D Nj I
KURBE
KASNI
KURBE
Gistav Kurbe, Castle of Blonay
ta se desilo sa Kurbeom u poslednjem
periodu?
neutralni deo njegove produkcije
1. faza = mladalaka (autoportreti, mrtve
prirode, pejzai)
2. faza = herojska (Tucai kamena, Sahrana u
Ornanu)
3. faza = privatni patroni, seksualnost, ene,
meupolni odnosi (radi i mukarce koji se
rvu)
u svojoj zamisli je uspeo, ali, nakon povratka starog reima, to ga smeta u zatvor i morao
je da plati kaznu, koja je bila podizanje Obeliska o njegovom troku; to, naravno, nije mogao
isplatiti, pa bei u vajcarsku Trebalo je da da 330 000 franaka u narednih 30 godina (tj. do svoje
91 godine); nikada nije dao ni jednu ratu zato to je umro u 57. godini, dan pre prve rate
umro je od jetre; voleo je da pije i iveo je boemskim ivotom, nema u njegovoj biografiji
herojske sudbine