Radio Marija 19.12.

2011

Hrvatska boina tradicija

17.00 17.10
- uvod u dananju temu
- Boi porijeklo rijei
- veza s poganskim sveanostima
17.13 17.16
- pjesma 1 (...)
17.16 17.25
- Doae povijest, porijeklo rijei
- zornice (4 nedjelje) adventski vijenac, penica, drugi obiaji, KOLINJE
- blagdani i pjesme
17.25 17.28
- pjesma 2 (...)
17.28 17.35
- Badnjak obiaj badnjaka (drva) + slama + kriskingle + boino drvce + jaslice
- polnoka + kolai + hrana
17.35 17.38
pjesma 3 (...)
17.38 17.47
- BOI polnoka, zornica, poldnevnica (najsveanije haljine)
- hrana na stolu, estitari, boine pjesme + meunarodni obiaji
17.47 17.50
- pjesma 4 (KEFA Glas iz pustinje)
17.38 17.47
- boino vrijeme - Sjepan, Ivan, Nevina djeica, Sveta obitelj, Nova godina, ... blagoslov domova

- odjava emisije, pozdrav BOG IVI!,

UVOD
Prikaz roenja Isusova po Lukinu Evanelju (1-2):
U one dane izae naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijae to prvi popis izvren za
Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su ili na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budui da je bio iz doma i
loze Davidove, uzie iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se
podvrgne popisu zajedno sa svojom zarunicom Marijom koja bijae trudna. I dok su bili ondje, navrilo joj se
vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvoroenca, povi ga i poloi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u
svratitu.

Hrvatski boini obiaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Boia razvili su se brojni obiaji poput kienja
boinog drvca na Badnjak, odlaska na misu polnoku, pjevanja boinih pjesama i darivanja. Prije Boia,
vrijeme je priprave, koje traje oko mjesec dana od poetka doaa. Predvladavaju osjeaji iekivanja, nade i
enje. Posebno se obiljeavaju dani sv. Barbare, sv. Nikole, sv. Lucije i sv. Tome. Boina penica sije se na sv.
Barbaru ili sv. Luciju. Djeca se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u izmice, a zloesta djeca
ibu od Krampusa. U nekim krajevima postoje obiaji djetinjci, materice i oii, koji se dogaaju u tri tjedna do
Boia. Brojni obiaji za cilj imaju elju za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem.
Badnjak je bogat raznim obiajima poput unoenja slame u kuu, sveanog ureenja blagdanskog stola,
pripreme boine hrane i odlaska na sv. misu polnoku. Boi je dan, kada se s puno radosti, nade i ara u
sveanom, veselom raspoloenju slavi Isusovo roenje. Proslavlja se u krugu obitelji, a slijedei dan na dan sv.
Stjepana posjeuju se roaci, prijatelji i susjedi i s njima se sveano proslavlja uz bogatu trpezu. Na svetog
Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voke, da bi bolje
rodile naredne godine. Na dan Nevine djeice, koji je slijedei dan, est je obiaj tzv. ibanja, kada bi se ljudi
lagano udarali vrhovima iba, obiljeavajui bol ubijene djeice. Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu
godinu meusobno bi se estitalo, ali bi ugoaj bio manje intiman za razliku od boinog.
Svretak dvanaestodnevnice, dvanaest boinih dana, blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Na taj se dan
spominjemo triju mudraca koji su darivali Isusa, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te zavrava blagdansko
razdoblje. Blagoslivljaju se kue za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te
budue ljetine. esto su boine pjesme pjevali tzv. zvjezdari odjeveni u tri kralja nosei zvijezdu.

BOI
Hrvatska rije Boi zapravo je umanjenica rijei Bog, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te oznaava da
se na taj dan rodio mali Bog Isus.
U anglosaksonskim jezicima, etimologija see do rijei geol od koje je derivirana dananja engleska rije Yule.
Engleska rije Christmas skraenica je od sintagme Christ's mass (Kristova misa), a potjee od
srednjoengleskog Christemasse i staroengleskog msse. Drugi etimolozi vjeruju da je to posuenica od
egipatske sloenice Khristos-Mas (Kristovo roenje).
U ostalim se jezicima naziv Boia vee uz rijei koje opisuju roenje - u panjolskom (navidad), portugalskom
(natal) i francuskom Nol. U njemakome Weihnachten znai "blagoslovljena, sveta, tovana no".
Utjecajem engleskog jezika proirila se i skraenica xmas. U starim grkim inaicama Novog zavjeta, grko
slovo hi () prvo je slovo imena Krist (). Od sredine 16. stoljea slino se latiniko slovo X koristilo za
skraenicu rijei Krist.

Datiranje [uredi]
Veina kranskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Meutim, neke istone crkve slave ga 7. sijenja, jer po
Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Boi je u mnogim dravama svijeta, tako i u Hrvatskoj,
dravni blagdan.
Boi spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, meu tri najvea kranska blagdana. Boino vrijeme traje od
Boia pa do blagdana Krtenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva.
Budui da u Novom zavjetu ne stoji kada se tono rodio Isus, prvi krani nisu slavili Boi, nego samo Uskrs.
Boi se poeo slaviti u Rimu u 4. stoljeu (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zato se
Boi slavi ba 25. prosinca. Prevladavajue je miljenje da se Boi poeo slaviti toga datuma zato to se toga
datuma u tada jo uvijek veinski poganskom Rimu slavilo roenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti Roenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva eljei potisnuti taj poganski blagdan tada poela slaviti roenje
Isusa Krista koji je Boansko Sunce s visine.

Povijest [uredi]
Poganske sveanosti [uredi]
Zimske su se svetkovine slavile u mnogim kulturama, uglavnom zato to je bilo manje poljoprivrednog rada
tijekom zime. Iz vjerskoga kuta, Uskrs je bio vaniji u crkvenom kalendaru, a Boi je bio manje vaan. Neke od
sveanosti koje su vjerojatno posluile kao svojevrstan model Boiu bile su rimske Saturnalije, Keltski blagdan
Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se odravao 25. prosinca.

Krist kao Sol Invictus, Bazilika svetog Petra, Vatikan, 3. stoljee

Saturnalije [uredi]
Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia), vrijeme oputanja, gozbe,
razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Obiaj je bio da se daruju maleni darovi (Saturnalia i
Sigillaricia), najee lutke za djecu i svijee za odrasle. Posao se odgaao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo
i pjevalo, a esta je bila i javna golotinja. Katul govori da su to bili "najbolji dani". Saturnalije su slavile boga
Saturna (pandan Kronu iz grke mitologije) te su poinjale 17. prosinca, a duljina svetkovina s vremenom se
poveala do 24. prosinca, a u carsko je vrijeme skraena na pet dana.

Natalis Solis Invicti [uredi]

25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "roendan nepobjedivog Sunca". Naziv Sol Invictus
doputao je slavljenje nekoliko boanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom
diljem cijelog carstva.
Taj je dan smatran i danom zimskog solsticija koji su Rimljani nazivali bruma. To je bio dan kad je Sunce
dokazalo da je nepobjedivo.

Jul [uredi]

Julski kola oblikovan poput cjepanice

Julbock, Uppland, vedska

Poganski su Skandinavci odravali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do poetka sijenja. Palile su se
julske cjepanice (panj, badnjak) u ast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da e svaka iskra iz vatre
predstavljati novoroenu svinju ili tele nadolazee godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom
dvanaestak dana. Skandinavci jo uvijek Boi nazivaju Julom, a u Engleskoj je rije Yule sinonimna s
Boiem. Poznat je i julski ovan ili pak koza, Julbock, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji.
U Njemakoj su postojali blagdani Mitwinternacht (no u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij),
a takoer i dvanaest divljih noi - Rauhnchte - u kojima se slavilo, jelo i pilo.
Danas se umjesto cjepanice ili panja esto pravi i istoimeni kola, najee s okoladnim premazom boje drveta.

Srednji vijek [uredi]

Don Lorenzo Monaco: Klanjanje mudraca, srednjovjekovna slika, 1420. - 1422.

U ranom srednjem vijeku, Boi je bio zasjenjen blagdanom Sveta tri kralja, ali se poslije situacija promijenila.
etrdeset dana prije Boia nazivali su se "etrdeset dana svetog Martina", a poinjali su 11. studenog. Danas to
razdoblje traje etiri tjedna i naziva se doaem ili adventom (lat. adventus = dolazak). U Italiji su bive
saturnalijske svetkovine pretoene u adventske. Oko 12. stoljea tradicije su se pomaknule na dvanaest boinih
dana (26. prosinca - 6. sijenja) o kojima i pjevaju brojne pjesme, este u anglosaksonskom podruju. U
Hrvatskoj se to razdoblje naziva dvanaestodnevnicom.
Slavljenje Boia bivalo je sve rairenije, organizirale su se gozbe, a esto se na boini dan jeo vepar. Engleski
kralj Richard II. bio je domain boine gozbe 1377. godine na kojoj se pojelo 28 volova i 300 ovaca. Postojalo
je i posebno boino pivo.

Takoer je postalo popularno pjevanje boinih pjesama. Izvorno je to inila grupa pjevaa i plesaa sastavljena
od predvodnika i plesaa koji su bili zbor. I danas je esto pjevanje pjesama koje ine tzv. estitari. Blagdansko
je raspoloenje bilo veselo, esto se pilo i jelo te slavilo.
Na Novu godinu su se razmjenjivali darovi u Engleskoj. Krani su od davnina dan Isusova roenja smatrali i
poetkom nove godine, a to je vrijedilo u gotovo itavoj Europi. Osim injenice da se Nova godina esto naziva
Mladi Boi ili Mali Boi, o tome govore i stihovi poznate hrvatske boine pjesme Narodi nam se:
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, iste Djevice
Na tom mladom letu veselimo se
Mladoga Kralja mi molimo
1691. godine Crkva je prihvatila 1. sijenja kao poetak nove godine i sam blagdan Nove godine.

Od reformacije do danas [uredi]

Protestanti su osudili boino slavlje. 1647. engleski su puritanci zabranili Boi u Engleskoj, a zabrana je
nakon desetljea ukinuta, ali su se svejedno mnogi protivili njegovu slavljenju. Istodobno se u kolonijaliziranoj
Americi proirilo slavljenje Boia. U 19. stoljeu Britanci su oivljavali taj blagdan, a tome je pridonijela i
objavljena knjiga Boina pria Charlesa Dickensa. Isto se inilo i u Americi gdje su doseljeni Europljani irili
kontinentalne boine tradicije, posebno njemake.
Poslije se Boi proirio i na ostale dijelove svijeta. Za razliku od navedenih anglosaksonskih podruja, u
kontinentalnoj su Europi tradicije ostale gotovo netaknute te je slavljenje Boia postalo stoljetnom tradicijom.
Danas su sve ee kritike (ne samo od vjerskih zajednica) da je Boi potpuno komercijaliziran tako da se
izgubio njegov pravi smisao. Mnogi vie i ne znaju to se zapravo na Boi slavi nego ga povezuju iskljuivo s
borom i darovima. Boina poruka da je Bog postao ovjekom da nas spasi te se kao dijete rodio u staji jer za
njega nije bilo mjesta u svratitu kao da je u drugom planu iza potroake groznice.

2. DOAE
Doae ili advent vrijeme je priprave za Boi. Do 16. stoljea, trajalo je 6 tjedana, a od tada traje 4 tjedna.
Predvladavaju osjeaji iekivanja, nade i enje. Kljune osobe u doau su sv. Ivan Krstitelj i Blaena
Djevica Marija. Sv. Ivan Krtitelj pretea je Isusova dolaska i priprema narod za Isusovo djelovanje te je
poveznica izmeu Staroga i Novoga Zavjeta. Blaenoj Djevici Mariji posveuje se rane jutarnje sv. mise
zornice, koje su vrlo rairene u hrvatskom vjernikom puku, pogotovo u sjevernim krajevima. Poinju prije
zore, dok se jo nije razdanilo. Imaju svean ugoaj. Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obiljeje.
Neke od poznatijih su: "Padaj s neba", "Zlatnih krila", "O Marijo, ti sjajna zornice", "Poslan bi aneo Gabrijel",
"Ptiice lijepo pjevaju", "Visom lete ptice male". U tim adventskim pjesmama izraava se radost skorom
dolasku Boia i potie se vjernike, da se duhovno pripreme za blagdan Boia te se iskazuje se potovanje
prema Blaenoj Djevici Mariji.
U pojedinim krajevima u razliito vrijeme poinju prave priprave za Boi. U nekim krajevima BIH, gdje ive
Hrvati, priprema poinje ve na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Boia nema vie
vjenanja i veih proslava uz to postoji i izreka: "Sveta Kata zatvara vrata".[1]
______________________________________________________________________________________
Doae dolazi od latinske rijei ad venio, to znai doi. To je liturgijsko vrijeme koje oekuje
Adventus Domini dolazak Gospodina. Dok dani postaju krai i hladniji, pripremamo se za "Sunce Pravde"
koje dolazi kako bi zapalilo naa srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju. U vremenu Doaa oekujemo
dolazak Krista kao djeteta u tali u Betlehemu (prolost), kao milost u naim duama (sadanjost) te kao suca na
kraju vremena (budunost).
Prvi tragovi crkvene priprave za Boi nalaze se ve u V . stoljeu u Siriji, a sama se priprava sastojala
od liturgijskog spomena Blaene Djevice Marije Bogorodice i sv. Ivana Krstitelja kao Isusovog Pretee, a
obuhvaala je dvije nedjelje koje su prethodile Boiu.
U srednjem vijeku, u franakoj crkvi doae je slubeno proglaeno pokornikim vremenom, nareujui
post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Boia. Ovo etrdesetodnevno
vrijeme posta, slino Korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (etrdesetodnevni post
svetog Martina). itanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena.
Vrijeme Doaa Rimske liturgije, koja se razvila stoljee nakon one franake crkve, nije bilo
pokorniko, nego slavljeniko, vrijeme radosti i priprema za Boi. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme,
nepokornika priroda rimskog Doaa bila je u sukobu sa duom i pokornikom praksom franakog Doaa
stoga je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokorniki karakter franakog obiaja s misnim
tekstovima i kraim etverotjednim ciklusom rimske liturgije Doaa. Neko je vrijeme u rimskoj liturgiji
postojalo Doae od est nedjelja, ali ga je reforma pape Grgura Velikog svela na etiri nedjelje. Tako je
ostalo sve do danas.1 Liturgija Doaa ostala je nepromijenjena sve do II. Vatikanskog koncila, koji je uveo
manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena Doaa.
U vremenu Doaa uvijek su etiri nedjelje, iako ne obavezno i etiri puna tjedna. Liturgijska boja vremena je
ljubiasta, osim u treu nedjelju Doaa (ruiasto). U misi se izostavlja himan "Slava kako bi taj tipino
boini himan ("Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!") jae odnjeknuo na svetkovinu
Kristova roenja (Boi). U doau su svakog jutra "zornice". . Te mise imaju pokajniki znaaj jer se svaki
pravi vjernik na taj nain priprema i ''budan je'' za drugi dolazak Krista. SRCA GORE, EVO ZORE.. Puku su
1

omiljene i tradicionalne adventske pjesme: Visom lete ptice male, Padaj s neba roso sveta, Poslan bi anel
Gabrijel, Zdravo budi Marijo i dr.
Doae poinje nedjeljom koja je datumski najblie blagdanu svetog Andrije apostola (30. studenog).
Tako su u Doau uvijek 4 nedjelje, a katkada je malo manje dana ako je prva nedjelja tek u prvim danima
prosinca.
Prva nedjelja Doaa govori o ponovnom Kristovom dolasku kada e Bog po svome Sinu uspostaviti svoje
kraljevstvo - novi Boji svijet. Druga i trea adventska nedjelja prikazuju Ivana Krstitelja, Isusovog Preteu, a
etvrta nedjelja predstavlja Mariju, Djevicu i Majku koja je rodila Isusa.

ADVENTSKI VIJENAC - U vremenu crkvene godine koje zovemo doae sveani adventski vijenac
susreemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve ee ga
nalazimo i na poasnom mjestu po kuama, u obiteljima, u razliitim ustanovama, od vrtia do hotelske
recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom asopisu. Adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranman" u
ogoljeno zimsko doba, nego on na specifian nain, diskretno, okuplja ukuane, angaira ih i upravlja u
odreenom pravcu. Podsjea ih da neto dolazi, potie da to ekaju.
Stariji e se sjetiti da "kod nas ranije nije bilo toga vijenca". Primili smo ga iz Europe, osobito iz Austrije i
Njemake. Ondje se on u adventsko vrijeme doslovno posvuda pojavljuje. No i tamo je doao tek poslije prvog
svjetskog rata; "prenesen je" iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol ivota (zimzelene granice
koje se upotrebljavaju), rastueg svjetla (postepeno paljenje svijea) i oekivanja boinog dolaska Kristova
(Krist - svjetlo).

U novije se vrijeme proirio obiaj izrade adventskog vijenca s etiri svijee, a na svaku bi se adventsku
nedjelju palila po jedna svijea. Plete se od zimzelenih granica, ali tako da nema poetka ni kraja to oznauje
vjenost. ine ga dva temeljna simbola - krug i svijee odnosno svijetlo. U vijenac se umeu etiri svijee koje
oznauju etiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svretak. Prve adventske
nedjelje pali se prva svijea i tako redom da do Boia gore sve etiri. Svjetlo svijea oznaava dolazee svjetlo
Isusa. Adventske svijee, izvorno crvene i bijele boje upuuju na Isusovu rtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji
na vijenac stavljale su se tri ljubiaste svijee, znak pokore i obraenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna
ruiasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova roenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijea nazvana je
prorokova svijea, druga betlehemska, trea pastirska, a posljednja svijea anela. Postupno paljenje svijea,
znak je pribliavanja Boia.

PENICA i sv. Barbara

Boina penica sije se na dan sv. Barbare ili na dan sv. Lucije, kako u kojem kraju.
Na dan sv. Barbare 4. prosinca, u pojedinim hrvatskim krajevima postoje razni
obiaji. Najvaniji je obiaj sijanja penice. U nekim krajevima penica se sije
kasnije na dan sv. Lucije (13. prosinca). Obiaj sijanja penice see porijeklo od
starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine.[3] Time se provjerava klijavost
penice i procjenuje kakva e biti ljetina slijedee godine. Susjedi se posjeuju i
procjenjuju ija je penica gua, via, bujnija i zelenija. Vjeruje se, da je to znak
da e slijedea godina biti rodna i uspjena. Penica bi rasla sve do Boia, kada
bi se uredila. esto bi se ukrasila hrvatskim bojama - crveno-bijelo-plavom
trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijea. to je penica
bila gua i zelenija, vjerovalo se da e biti bolja ljetina naredne godine. Poslije
boinih blagdana penicu se davalo pticama, da se taj sveti dio Boia ne bi
unitio.U Virju u Podravini, zrna penice sijala su se u kudelju, a novije vrijeme u
pamuk, da se due sadri vlaga i da penica bolje raste. U Podravini se dan sv.
Barbare zove i "Barbarinje" i "Mali Boi".
U Slavoniji su na dan sv. Barbare poinjali boini ophodi. Susjedi dolaze jedni
drugima i govore: "Hvaljen Isus! estitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, drebilo se, prasilo se,
jagnjilo se, macilo se i leglo se! ivi i zdravi bili!" Ukuani odgovaraju: "iv i zdrav i ti bio!" [4] Tada domain
donese domau slavonsku kobasicu, da se poaste.
----- U selima oko Zagreba na sv. Barbaru takoer dolaze estitari, koji se ponegdje zovu i barbaroi ili
poloajeki. Dou domainu u kuu, sjednu i kau na kajkavskom narjeju: "Da bi vam tak trdo kvoke sedile
kak' mi."
----- U junoj Dalmaciji na Peeljcu i u Konavlima priprema se varica od vie vrsta itarica. Svatko pojede dio
uz rijei: "Koliko zrna, toliko uboraka".
----- U Vratiincu u Meimurju, djeca su obilazila od kue do kue i recitirala: "Sedam, sedam, posedam. Slavu
Bari pozdravljam. Dej vam Bog pijiev, voliev, teliev, puriev, praie, raie, kruha i vina, boega mira pak
najve." Domaini su ih darivali orasima, suhim ljivama, kockama eera i ljenjacima.

10

Sveti Nikola

U vrijeme doaa, slavi se i dan sv. Nikole 6. studenog, negdje zvan i "Nikolinje". Tada se darivaju djeca po
uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi nou potajno kroz prozor donosio darove siromanim
ljudima. Sv. Nikolu prate aneli i Krampus ovisno, da li se radi o dobroj ili zloestoj djeci, koja od Krampusa
dobivaju ibu, koja je obino zlatne boje. Djeca iste svoje izmice i stavljaju ih u prozore prije nego idu
spavati, no prije dana sv. Nikole. U jutro, kad se probude, doekaju ih izmice pune poklona.
U nekim krajevima sredinje Hrvatske, ukuani se sakriju ispod prozora i zveckaju lancima, plaei djecu, da
prolazi Krampus i tako ih potiu, da budu posluna i dobra.
U okolici Petrinje, mjetani su se oblaili u biskupsku odoru i darivali djecu voem, idui od kue do kue. Uz
sv. Nikolu iao je i Krampus, koji ima crveni izbeljeni jezik, kravlje rogove, naopako obuen kaput i na leima
nosi koaru u koju kupi zloestu djecu. U Donjoj Lomnici u Turopolju, Krampus je djeci dijelio "krampusove
bombone" tj. ukraene repe.
----- Tamo su se na dan sv. Nikole odravala i "spravia" (mjesna vijea) na kojima su se birali ljudi, koji e
predstavljati zajednicu i biti lanovi nekadanje Plemenite opine Turopolje.
----- U Podravini su se na ovaj dan "zapijali mlinjari", tj. radili su se ugovori s mlinarima, a poslije se slavilo uz
peenku i pie. Ako se netko zvao Nikola (Nika, Mikula, Mika) dolazili su mu estitari estitati imendan, a on
ih je pogostio. Pjevale su se pjesme prigodnice i rugalice: "Miko z brkai z vinom se vrai. Miku-laaa! Pod pe
je legel, pak je ozebel. Mi-ku-la! Mi-ku-la".[5]
Za vrijeme komunistikog reima, nastojalo se potisnuti tradiciju sv. Nikole. Organizirale su se podjele darova,
koje je umjesto sv. Nikole donosio Djed Mraz. Ime je preuzeto iz ruskog jezika (rus. " " - "Ded
Moroz"). Djed Mraz je dobroudni starac duge bijele brade, s crvenom kapom na glavi, odjeven u crveni zimski
kaput bijelih rubova. Posljednjih desetljea zove se "Djed Boinjak" umjesto "Djed Mraz".

11

Sveta Lucija
Na dan sv. Lucije, 13. prosinca, brojni su obiaji irom Hrvatske. Do Boia je
ostalo jo 12 dana. U Slavoniji postoji obiaj promatranja vremena svaki dan
do Boia. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan mjesec slijedee godine. Ako
je vrijeme sunano ili maglovito ili kiovito, vjeruje se da e takvo vrijeme biti
taj pojedini mjesec u slijedeoj godini, kojeg predstavlja pojedini dan od sv.
Lucije do Boia. Na sv. Luciju, djevojke upisuju imena 11 momaka na
papirie, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papiri i spale ga.
Vjeruju, da je ime koje posljednje ostane - ime momka za kojeg e se udati. A
ako je posljednji papiri prazan, slijedee godine nee se udati. U nekim
sjeverozapadnim krajevima u zemlju se stavi 12 komadia crvenog luka.
Poslije se po vlanosti, procjenjuje kakvi e biti mjeseci u slijedeoj godini.
Na Svetu Luciju sijala se boina penica kao simbol plodnosti, novog ivota i
njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime
i snijega, a sluila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukraavajui domove.
Isti obiaj postoji i u Italiji i Portugalu, ali nije toliko rairen.
Na isti se dan darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji. Djeaci obilaze kue s dobrim eljama kod Hrvata u
Maarskoj, a estitari kod bakih Bunjevaca zaele, da kvoka vrsto sjedi na jajima. Hrvati u okolici Sarajeva
obilazili su kue traei tko e im to dati. Obino su im darivali jaja, poneto novaca i sl. Na dan sv. Lucije,
postoji obiaj pohoda djevojica odjevenih u bijele haljinice.
Budui, da je sv. Lucija zatitnica oiju postoje i obiaji vezani za to. Taj dan tede se oi pa se ne rade runi
radovi u okolici Zagreba, kod Hrvata u Bosni i bakih Bunjevaca.

Djetinjci, materice i oii [uredi]

Ovi obiaji dogaaju se u tri tjedna prije Boia. U junoj Dalmaciji i istonoj Hercegovini, na djetinjce stariji
ljudi trae, da im djeca darivaju voe kao otkupninu. Na materice trai se otkupnina od ena, a na oie
otkupnina od mukaraca. Obiaji postoje u Dalmatinskoj zagori, Sinjskoj krajini, kod Bunjevaca u Bakoj i
Hrvata u BIH. Otkupninu veinom ine slatkii, orasi, ljenjaci i drugo uglavnom suho voe. Blioj rodbini
darivali su se i rupii, maramice. Posebno je sveano kada zet prvi put posjeti punicu. Ponegdje su se darivale
jabuke u koje su bile umetnute kovanice.

Dan sv. Tome [uredi]

Dan sv. Tome Apostola, 21. prosinca, ponegdje se zove i Tucin dan ili Tuin dan. Tada se rade velike pripreme
za Boi. Pripremaju se boine peenke i peku boina peciva. U Bosni peciva imaju posebne nazive:
kruvokri, sv. Toma mlivosija i sl. Radi se okrugli kruh na koji se urezuju krievi, razne are i modelirani likovi.
Na Jadranu, osim okruglih kruhova, mijese se i kruhovi razliitih oblika. esto se u panonskim krajevima
naprave dva kruha: jedan za Badnjak, a drugi za Boi. istile su se i mele kue. Pripremalo se dovoljno drva
za ogrjev. Prala se posteljina i krevetnina.

12

Badnjak [uredi]

Sveano ureeni stol za veeru na Badnjak

Ime Badnjaka povezano je s rijeju "bdjeti" (staroslavenski bad) budui da se na taj dan bdjelo ekajui Isusovo
roenje. Zbog samog obiaja bdjenja i nekadanje situacije bez elektrine struje i modernih sprava, bilo je
nuno osvijetliti prostorije svijeama, koje su ujedno postale i simboli novog ivota i nade. Izraivale su se
posebne svijee, tzv. votanice, a esto su se povezivale tri svijee hrvatskom trobojnicom. Obiaj je i sjeanje
na preminule ukuane te molitva za njih.
Na sam su se Badnjak ukuani rano ustajali, a ene su napravile boini objed, pospremile dom i spravile
nemrsnu hranu za veeru, budui da se na Badnjak posti. Mukarci su pak hranili stoku, koja je trebala biti
spokojna zbog boinih svetkovina, a takoer su pripremali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaice
potom pripravljale.
Na Badnjak postoje brojni obiaji, kojima je svrha elja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim
zdravljem. Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao boini kola boinjak, nekada i vie njih. Bio
je okrugao s rupom u sredini s raznim ukrasima po sebi. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo vie boinjaka
stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se granica masline, brljana ili svijea. Boini
kolai razliitih su oblika, ukrasa i naziva. U okolici Sinja, u jugozapadnoj Bosni i istonoj Hercegovini radila
se pogaa, koja se davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. U Slavoniji i Srijemu pekle su se lepinje
za domae ivotinje. Na njima su se od tijesta radile sise: za krave etiri sise, za svinje dvanaest sisa, za koze i
ovce dvije. Mijesile su se i lepinje, koje bi se jele, da grlo ne boli, a poslije se pila rakija od meda.

Krotule i fritule
Budui da se na Boi nita nije radilo, u dane prije Boia temeljito se istila kua i staja, pripremala se hrana
za boine dane, te hrana za domae ivotinje. Djeca su se kupala i ureivala, ialo ih se i radile su im se
frizure.
Na Badnjak na stolu su poslagani: orasi, ljenjaci, rogai, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju to
uspijeva. Obino su se blagovala jela od ribe, grah i med npr. med s enjakom, riba na razne naine, brodet s
13

palentom, a od kolaa fritule, fanjci, gibanice i badnjaa (vrsta kruha).[6] Prije Badnje veere upalila se svijea i
izmolila molitva. Jela su bila bez mesa, masti te posna.
U nekim krajevima na stol se stavi posuda s raznovrsnim itaricama u koju se utakne boina svijea te jabuke
boinice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i alate i orue: leme, crtalo, jaram, konjski ham, bi,
torbu, lance, vile i sl.
Kua se u Podravini nije mela do Nove godine, a jako se pazilo, da se na Badnjak ne ugasi vatra u ognjitu.
U Crnome Dabru na Velebitu, na Badnjak su se okupljali mjetani tog i susjednih sela, koji su bili i po est
mjeseci odsjeeni od ostatka svijeta, zbog dubokog snijega. Zajedno su priali prie o svojim precima, jeli
bakalar i salatu od graha, pili vino s otoka Paga te pucali iz puaka i kubura. Nakon 1976. godine u selu vie
nitko ne ivi, preselili se u druge krajeve.

Badnjak i slama [uredi]

BADNJAK (drvo)
Stari je obiaj bio unijeti na dan prije Boia tri velika panja, koja simboliziraju Sveto Trojstvo i postaviti ih
pored ognjita. Iz njihove vatre palile su se svijee, a esto bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio
gozbe i pia, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukuanima. Badnjakom se nazivao i samo jedan
veliki panj ili pak velika zelena grana, koju se obino prislanjalo uza zid, bilo s vanjske, bilo s unutarnje strane
doma. Kad bi otac obitelji unosio badnjak, estitao bi ukuanima koji bi mu potom uzvraali.

SLAMA
U kuu je obino otac obitelji unosio slamu koju bi se rasprostrlo po podu, simbolizirajui Isusovo roenje u
staji na slami. O tome govore i stihovi pjesme Radujte se narodi:
Vidi Boje otajstvo u podrtoj talici
I tko trpi ubotvo na toj tvrdoj slamici.
Slama se u Podravini donosi u plahti, a u okolici Petrinje u koari. Slama bi se postavila pod stolom pjevajui
boine pjesme. esto su ene izvlaile slamke, koja bi uhvatila duu, imala bi veu i bolju preslicu. Od ostatka
slame pravili su se vijenci i snopovi, koji su simbolizirali plodnost i dobar urod ili bi se slama postavila na stol
prekrivena, najee bijelim, stolnjakom. Na slami se sjedilo i prialo sve do odlaska na misu polnoku, a esto
se po noi na njoj i spavalo, simbolizirajui samog Isusa.

14

Vanu ulogu ima i boino zelenilo, premda je na selu manje zastupljeno od slame. Vaan simbol je i boino
ito. Na jugu Dalmacije i Hercegovine, raznim granicama ukraava se unutranjost kua. Na Peljecu se
badnjak okiti rumarinom, maslinom i lovorom te prelije vinom i penicom. Pjeva se: "Gombin, gombinje,
zdravje i veseje, duam na spasenje".

Boino drvce
Premda je kienje boinog drvca star obiaj, u hrvatskim krajevima on nije bio
rairen sve do sredine 19. stoljea, uglavnom utjecajem njemake tradicije te
prostorno-politikih dodira. Bez obzira na to to kienje drvca nije bilo raireno,
domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijeem i plodovima, a posebno
zelenilom, a to su najee inila djeca. Isprva su se kitila bjelogorina stabla, a
poslije zimzelena, i to voem, najee jabukama, ali i ljivama, krukama te
raznim slasticama i ukrasima izraenim od papira, najee lanci te razne niti. est
su i lijep ukras bili pozlaeni orasi i ljenjaci kojima se kitilo drvce, a najee su
se postavljale svijee, simboli nade i boanstva. Poslije su se postavljali i komadii
vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukraavali.
Imuniji su imali posebne figurice i ukrase.
Povijest
Boino drvce esto se smatra kraniziranom poganskom tradicijom ukraavanja i tovanja zimzelenog drvea
za vrijeme zimskog solsticija. Ukraavanje boinog drvca kao i danas poelo je najvjerojatnije u Njemakoj u
18. stoljeu, a potom se proirilo po svijetu. Brojni se gradovi i zemlje zalau za prvenstvo u kienju boinog
drvca, ali prava domovina ovog obiaja nije poznata.
Postoji legenda koja govori da je u 7. stoljeu engleski propovjednik u Njemaku doao propovijedati i
navijetati Evanelje. Kako bi na najbolji nain protumaio jedinstvo Svetoga Trojstva, koristio je sortu
sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Obraeni su pogani tovali to stablo, a
dotad su vjerovali da je to jedna vrsta hrasta. U 12. stoljeu stabla su se vjeala na strop gdje su visila naopake
simbolizirajui kranstvo. Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio boino drvce poetkom 16.
stoljea svjeicama.

Jaslice
Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izraene najee od drva. Ostaju
do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krtenja Isusova. One su
prikaz Isusova roenja. Sastoje se od pominih ili nepominih figurica Djeteta
Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa te pejsanih kulisa. Sloenije jaslice imaju i
mnoge druge likove poput pastira, anela, svetih triju kraljeva i dr. Vol i
magarac su esto sastavni dio jaslica. Isprva su bile samo u crkvama i kod
imunijih ljudi, a esto je postojalo "nadmetanje" tko e napraviti ljepe
jaslice. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otoiu Koljunu te potjeu iz
17. stoljea. Najljepe jaslice obino su imali franjevci, jer one i potjeu od
njih. Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiki u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Jaslice su esto
nosili pjevajui koledari.

15

Kada su zazvonila zvona na aneoski pozdrav (u 19h), otac obitelji upalio je svjeice na boinom drvcu i na
jaslicama, kleknuo s djecom, sklopio ruke i zapjevao: "Narodi nam se kralj nebeski".[8] U Hrvatskom zagorju
organizirala su se hodoaa mladei, kako bi vidjeli jaslice u veim crkvama Hrvatskog zagorja.[9]

Polnoka
Poslije veere na Badnjak, jo se malo sjedilo i razgovaralo, pjevalo ili molilo,
a poslije se ljudi okupljaju na ulicama i odlaze na sv. misu polnoku (ponoka,
pononica ili polnonica).[10] Pri tome se pjeva i ponegdje puca iz muara i
karabita. Neki su propjeaili velike udaljenosti po snijegu, da bi doli do
crkve ili kapelice. Svi se oblae u sveanu odjeu ili narodne nonje.
Sveta misa polnoka jedna je od najsveanijih misa u godini i jedina, koja se
slavi u pola noi. Prije polnoke, obino je prigodan uvodni program u kojem
se izvode boini igrokazi i recitacije. Za itanje Evanelja, od starine se
izabire Lukin izvjetaj o roenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta (Lk 2, 1-14).[11][12]
Na polnoki se prvi puta pjevaju boine pjesme, koje su sastavni dio bogosluja. Uobiajen je ovaj redoslijed
boinih pjesama: "Kyrie Eleison", "Svim na zemlji mir veselje", "Dvorani neba", "U to vrijeme godita" (u
Dalmaciji: "U se vrime godia"), "Radujte se narodi". Postoje i drugi redoslijedi i druge boine pjesme, nije
svugdje isto. Obino se na kraju izvodi "Tiha no".
Nakon polnoke, okupljeni vjernici jedni drugima estitaju "Sretan Boi" i vraaju se svojim kuama. Poslije
polnoke esto je obilato jelo s mesom, boinim kolaima i piima.

I NIJE LI USRED SVEGA OVOGA DIVNO BITI KATOLIK. BUDITE DOBRI KATOLICI, MOLITE SE ZA
SEBE I ZA DRUGE. BUDITE BUDNI, GOSPODIN E DOI.

16

Boi
Ujutro ukuani jedni drugima estitaju Boi. Za obilan i bogat doruak
jede se peenica s hrenom, hladetina, domae kobasice, kulen, slanina,
prut sa sirom i maslinama.
Na Boi se esto odlazilo na tri mise, za poetak na polnoku na sam
Badnjak na kojoj bi se doekao Boi, zatim na ranojutarnju misu
zornicu, tzv. malu misu gdje se obino prieivalo, a na poldanicu, danju
ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke esto odlazile u
razliitim sveanim haljinama i sveanim narodnim nonjama.
ene su dan prije pripremile bogati boini jelovnik, a ruak je bio svean i bogat te je za stolom okupljao cijelu
obitelj. Jelo se: juhu, meso - razne peenke s povrem, hladetinu, sarmu, pirjani kiseli kupus, kiselu repu,
krumpir, razne vrste kruha (boina pogaa, esnica, krsnica, boinjak, krinica), peciva, voe i brojna druga
jela. Od slastica jedu se: torte, orehnjae, makovnjae, kolai od oraha, rogaa, sira, suhi sitni kolai,
paprenjaci, smokvenjaci, medenjaci, mukaconi, prace i sl.
Na prvi dan Boia, obino se ostajalo kod kue, a drugi dan Boia ide se u posjet roacima i susjedima.
Koledanje ili estitarenje inilo se pjevajui tradicionalne boine pjesme, a estitare bi se esto darivalo.
Mladii su djevojkama esto kao tradicionalni boini dar darivali tzv. boinicu, ukraenu jabuku. Prvi
posjetitelj koji bi posjetio kuu na Boi, tzv. polaznik ili poloar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo to bi
domu donijelo sreu, a esto su se unaprijed domovi dogovarali o "sluajnom" posjetitelju, da se ne bi izazvalo
nesreu. Ako bi pak na Boi padala kia, vjerovalo se, da e uroditi sve to se okopava motikom.

Boine pjesme
Jedna od najpoznatijih boinih pjesama jest Tiha no, u originalu Stille Nacht, koju je uglazbio Franz Gruber, a
stihove je napisao sveenik Josef Mohr. Takoer je poznata pjesma jesu Zvonii, odnosno Jingle Bells, koje je
1857. napisao James Pierpont. Jo jedna esto izvoena pjesma diljem svijeta jest Mi elimo sretan Boi (We
Wish You a Merry Christmas), stara engleska pjesma iz 16. stoljea.
Hrvatska glazbena tradicija obiluje boinim pjesmama i napjevima. Zapravo ih je teko i pobrojati jer se
smatra da je upravo hrvatska narodna glazbena riznica u svijetu najbogatija boinim popijevkama.
Hrvatske boine pjesme tako spadaju meu najbrojnije, najraznovrsnije i
najljepe boine pjesme na svijetu. Neke su vrlo stare, a neke su nastale
prije 100 godina ili u novije vrijeme. Hrvatski pavlini objavili su prvu
veu zbirku boinih pjesama pod nazivom "Cythara octochorda" 1731.
godine. U toj pjesmarici nalazi se i pjesma: "Narodi nam se kralj nebeski".
Jo je starija pjesma "U se vrime godia (U to vrijeme godita)" koja je
nastala na hrvatskom Jadranu. Ostale poznate boine pjesme su: "Svim
na zemlji", "Radujte se narodi", "Oj, pastiri", "Veselje ti navjeujem" i
mnoge druge. Sve su te pjesme nadahnute Evaneljem pa su prepjevano
Evanelje. Izriu duboke i lijepe osjeaje, koje je narod doivljavao u
boino vrijeme slavei utjelovljenje Bojeg Sina u osobi Isusa Krista. Veina autora nije poznata. Zna se da
17

pjesma "Spavaj, spavaj, djetiu" potjee iz Grohota na olti, pjesma "Marija se majka trudi" potjee iz
Meimurja, a "Hajde, brao, da idemo" bunjevaka je boina narodna pjesma.
Neke od poznatih hrvatskih narodnih boinih pjesma:

Danas se uje
Djetece nam se rodilo
Dvorani neba
Hajdmo, brao sada
Kyrie eleison
Narodi nam se
O Betleme

O pastiri, udo novo

Radujte se narodi
Spavaj mali Boiu
Svim na zemlji
Tri kralja jahahu
U to vrijeme godita
Veselje ti navjeujem

Dan sv. Stjepana

Drugi dan Boia slavi se dan sv. Stjepana Prvomuenika (tefanje, Stipanje). Tada se mnogi obiaji ponavljaju
kao i na prvi dan Boia. Ide se na sv. misu, posjeuju se roaci, prijatelji, kumovi, susjedi. Slave se svetac
zatitnik i imendani.
Bio je obiaj, da se u istarsko selo Trstenik doe iz susjednih sela jaui na konjima i mulama. Kasnije je obiaj
naputen, jer se vie nisu uzgajali konji i mule.
U nekim krajevima iznosi se slama iz kue na dan sv. Stjepana. Na otoku Brau, toga dana bile su igre mladei.

Blagoslov domova i obitelji

Ministrant s kadionicom prati sveenika prilikom blagoslova obitelji i domova.
Na drugi dan Boia zapoinje blagoslov domova i obitelji. Obino traje do
Bogojavljanja, ovisno o broju vjernika u upi. U manjim sredinama, moe biti
samo jedan dan.
Na selu je upnik sveano iao po kuama u pratnji ministranata u bijelim
haljinama i sakristana, koji je imao kadionicu s tamjanom (jedan od darova
Sveta tri kralja). Za blagoslov se priprema ista i uredna soba, najee dnevni
boravak. Na stolu je kri, svijea (koja gori za vrijeme blagoslova) i posuda s
blagoslovljenom vodom i granicom (najee s boinog drvca), kojom
sveenik pokropi dom. Netko od ukuana doeka sveenika na vratima doma
i uvede ga. Sveenik pozdravlja rijeima: "Mir kui ovoj", a svi odgovaraju "I
svima koji prebivaju u njoj!" Sveenik izmoli molitve i blagoslovi ukuane i
dom svetom vodom te podijeli svete sliice, najee s boinim motivima.
Ukuani darivaju sveenika milodarom.
Nekada se na vratima ispisivalo kredom: G + M + B, a danas se lijepi sveta
sliica na kojoj pie "Mir i blagoslov, G + M + B, te godina". G, M i B poetna su slova imena Sveta tri kralja:
Gapara, Melkiora i Baltazara.
18

Meunarodni boini obiaji [uredi]

Ukraeno proelje, Suhl, Njemaka

Boino drvce u selu Djeda Boinjaka, Finska

Danas Boi slave i mnogi nekrani kao tradicijski obiteljski blagdan kada se daju i primaju prigodni darovi.
Uz slavlje Boia razvili su se brojni obiaji poput kienja boinog drvca na Badnjak, odlaska na misu
polnoku, pjevanje boinih pjesama i darivanje.
U brojnim se zemljama boini blagdani slave na drukije naine. Ba kao to i Hrvatska ima svoje obiaje i
tradiciju, isto imaju i ostale zemlje. Spomenuti su neke od zanimljivijih i neobinijih obiaja vezanih uz boino
vrijeme.

U Japanu se slavi Boi po uzoru na zapadne zemlje, premda nisu kranska zemlja. Vaniji blagdan od
Boia jest Nova godina, a razlog za boino slavlje jest slubeni nacionalni praznik zbog roendana
trenutanog cara Akihita 23. prosinca.

Na Tajvanu Boi je neslubeno bio slavljen budui da je, sluajno ili namjerno, na taj dan, 25. prosinca
1947. potpisan ustav Republike Kine koji se svake godine slavio kao nacionalni praznik. Od 2001.
ukinut je taj praznik, ali se Boi ipak ponegdje neslubeno slavi.

U Meksiku ljudi idu od vrata do vrata estitajui (poput onih koji su posjetili malog Isusa), a katkad ih
pozovu unutar domova gdje sudjeluju u razbijanju jedne vrste arenog spremnika na uetu ispunjenog
slatkiima - piata.

U Venezueli se na Sveta tri kralja djeca bude i vide da nedostaje slama koju su ostavili pored kreveta no
prije, a na njezinu su mjestu darovi. Djeca vjeruju da su te darove ostavili mudraci i njihove deve. Ako
imaju crnu mrlju na obrazu, to znai da ih je etiopski kralj Baltazar, jedan od mudraca, poljubio dok su
spavali.

U Australiji i zemljama istog podneblja Boi se slavi usred ljeta zbog klimatske razlike izmeu polutki.

U Finskoj se Djed Boinjak naziva Joulupukki to prevedeno s finskog znai "boina koza". Ime mu
vjerojatno dolazi od stare tradicije kad su se ljudi odijevali u kozju kou (nuuttipukkis) te kruili kuama
jedui ostatke od boinih jela.
19

Darivatelji [uredi]
Boini je obiaj da se ljudi meusobno darivaju. esto su darovi pripisani liku zvanom Djed Boinjak ili
Djed Mraz. Takoer je znan i kao Father Christmas (anglosaksonsko podruje), Weihnachtsmann (njemako
podruje) ili pak sveti Nikola. U dosta se zemalja sveti Nikola i Djed Boinjak/Mraz doivljavaju kao dvije
razliite osobe, poput u Hrvatskoj gdje je blagdan Svetog Nikole 6. prosinca kada djeca nalaze darove u svojim
izmama.
Djed Boinjak/Mraz zapravo je varijacija nizozemske prie utemeljene na povijesnom liku svetog Nikole
(Sinterklaas) koji je darivao 6. prosinca. U 19. stoljeu u Americi povezan je s Boiem te je s vremenom
preimenovan u Djeda Boinjaka - Santa Claus ili Saint Nick. Njemako-ameriki crta, Thomas Nast,
nacrtao je lik modernog Djeda Boinjaka 1863. koji je osamdesetih godina 19. stoljea postao sve sliniji
dananjem obliju, a dvadesetih godina 20. stoljea koriten je u reklamiranju i oglaivanju. Uzor izgledu bio je
ruski Djed Mraz (rus. ) crvenog kaputa, krznenih izama i duge bijele brade, a takoer i biskupski
izgled svetog Nikole.

Father Christmas, u prijevodu Boini Otac, bio je Boinjakov predak, prvi je put zabiljeen u 15. stoljeu.
Bio je povezivan s razveseljavanjem i pijanstvom. U viktorijanskoj Britaniji njegov je lik poprimio
Boinjakovo oblije.
U Italiji darove donose Babbo Natale koji je ekvivalentan Djedu Boinjaku, a takoer i La Befana koja dolazi
na Sveta tri kralja te daruje djecu. Pria govori da je La Befana trebala donijeti malome Isusu darove, ali se
putem izgubila te sad donosi darove svoj djeci.
Postoje razne inaice prie o Djedu Boinjaku. Pria donosi da ivi na sjevernom polu zajedno sa svojom
enom, gospoom Boinjak. Ondje postoje radionice u kojima vilenjaci izrauju igrake, a potom ih na Badnju
veer Djed ukrca u svoje saonice koje vuku sobovi (na ijem je elu sob Rudolf koji svojim nosom osvjetljava
put) te tako podijeli darove djeci svijeta, ulazei u kue kroz dimnjak. esto djeca ostavljaju mlijeko i kekse da
bi ih Djed pojeo.
U latinskoj Americi pomiruje se religijska strana s globalizacijskom te pria donosi da Djed Boinjak izrauje
igrake koje daje malome Isusu koji ih potom dijeli djeci.
U hrvatskoj je tradiciji bilo da darove djeci donosi mali Isus, u sjevernijim je krajevima zvan i kao Isusek ili u
pojedinim krajevima kontinentalne Hrvatske (u gotovo cijeloj Slavoniji, Baranji i Srijemu) zvan i njemakom
rijeju Kristkindl (Christkindl). S vremenom, utjecajem globalizacije, darove je poeo donositi i Djed Mraz,
odnosno Djed Boinjak, ali se u dosta krajeva uva izvorna tradicija maloga Isusa kao darivatelja.

20

BOI U POTROAKOJ DANANJICI

Ipak, unato opoj masovnosti njegova obiljeavanja na svjetskoj razini, taj kranski blagdan moda nikad,
kao danas, nije bio tako daleko od svoje biti. Uistinu, mnogim je kranima bolno gledati kako se u naoj
Zapadnoj, tzv. kranskoj civilizaciji, danas pod proslavu Bojeg roenja ukljuuju sve groteskniji sadraji.
alosti to umjesto urazmatranju o otajstvu i milosti Bojeg utjelovljenja, svijet Mesiju ponovno ne prepoznaje
u Novoroenetu nego ga trai u ''udesima'' modernog doba. Boi je prerastao u zbunjujue mimohode Djeda
Mrazeva, Snjeka Bijelia, boinih rasprodaja, ukrasa, darova, petardi, alkohola, uurbanosti, buke. Umjesto
ivoga Boga koji nudi ivot u izobilju, svijet se zadovoljava konfuznom arenom potroakom histerijom iza
koje nee nai nita doli ispraznosti nad ispraznou. Kranski blagdan Boi kao da je doivio
''poganiziranje'', a u itavoj prii ini se da za Isusa opet, kao i prije 2000 godina u Betlehemu, nema mjesta
nigdje drugdje nego u tali. Jer, takav tretman je na Gospodin imao kod nas ljudi i daleko prije vladavine
potroakog mentaliteta, procesa globalizacije, Djeda Boinjaka, trgovakih lanaca - nije li u pustinji Izraelu
bilo drae Zlatno tele, nije li dugo oekivani Mesija u Betlehemu bio odbijen ak i s vrata prenoita, nije li
narod u Jeruzalemu umjesto Isusa od Pilata traio Barabu. Da, taj konzumentski odnos svijeta prema
kranskim blagdanima, pa tako i prema Boiu i vjeri openito valja primijetiti i osuditi, ali on esto
predstavlja tek neiscrpan poticaj za zgraanje, mudrijanje i KRANSKU SAMODOPADNOST. Kako se
lijepo i nadmono osjeamo kada netko kraj nas nema pojma to se zapravo slavi na Boi i ne zna da to i nije
najvei kranski blagdan. Jo ako naiemo na nekoga tko ne zna to je Tijelovo a to Spasovo..a mi znamo.
Uh, koje miline i nadmoi. Oni ne znaju to slave. Pri tom smo smetnuli s uma da je Bog izabrao nas a ne mi
njega i da nijednom svojom zaslugom nismo doprinijeli tom izboru. Da, pozvani smo da budemo svjetlost
svijeta i sol zemlje svjetlost a ne svijet, sol a ne zemlja. Svjetlost koja e svijetliti te tjerati i druge da se ostave
tame, a ne mudrijai i filozofi koji e ljudima objanjavati koliko je 2 i 2. Ne znai li to da pravo pitanje moda i
nije to Boi znai za svijet ili za krane nego, to Boi znai za mene. Da, talica u kojoj se On eli roditi,
unato hladnoi i neredu, je MOJE SRCE i kad mu omoguim da se tu udomi i pone rasti, mogu poeti brinuti
za donoenje Svjetla onima koji su jo u tami ''bljetavila ovog svijeta'', pazei da se zbog milosnog dara koji mi
je darovan, NI PO EMU NE OSJEAM BOLJIH OD NJIH.
BUDIMO BUDNI, jer Ivan Krstitelj snano je vikao ''PRIPRAVITE PUT GOSPODINU, PORAVNAJTE MU
STAZE''.

21