Jednostavni heraldiki amblemi koji su dobrim dijelom imali i funkciju grbova javljaju se u

Bosni i Hercegovini u velikom broju i u irokom prostornom i vremenskom dijapazonu. Prvi

poznati amblemi pripadaju etrdesetim i pedesetim godinama XIII stoljea. To su: turnir i
orao na peatima bana Ninoslava, kri sa monogramom, te orao na peatima kneza Andrije.
Krajem XIV i u prvoj polovini XV stoljea kod bosanskih velikakih porodica susreu se
sljedei heraldiki amblemi: sidro porodice Sankovia, kula na peatima Pavlovia,
monogram u Kosaa-Hrania-Vukia, orao u Vukosalia, lav u Kosaa-Dragiia i drugi.
Prvi poznati potpuni grb u Bosni je grb Stjepana II Kotromania, sauvan na jednoj vrsti
novca, koji se sastoji od srcolikog tita, kacige i ukrasa. Na itavom polju tita je peterokraka
zvijezda, a ukras se sastoji od jastuia (rairenog vela) i rozete iz koje izbija perjanica.
Nakon to je Tvrtko I postao kralj, formiran je grb koji je, sa malim izmjenama,
upotrebljavan sve do pada Bosne pod tursku vlast. Grb se sastojao od srcolikog tita sa
desnom kosom prugom, kacige i ukrasa kojeg ini veo to lepravo pada iza kacige te kruna
sa ljiljanima iz koje izbilja perjanica. U oba polja u titu nalaze se po tri ljiljana.
Najkarakteristiniji i najznaajniji simbol za Bosnu i njene vladare u doba kraljeva je ljiljan.
Porijeklo bosanskog ljiljana vjerovatno je vezano za grb i amblem ugarsko-hrvatskih kraljeva
iz dinastije Anuvinaca koji su taj simbol naslijedili od svojih predaka iz Francuske. Ljiljan je
kao kraljevski i dravni amblem u Bosnu najvjerovatnije uveo Tvrtko I prilikom proglaenja
za kralja.