Professional Documents
Culture Documents
Klasifikacija I Kvalifikacija Povreda Posebna Stanja
Klasifikacija I Kvalifikacija Povreda Posebna Stanja
Klasifikacija I Kvalifikacija Povreda Posebna Stanja
U lanovima 141. i 138. ZKP precizirani su zadaci koje lekar treba da izvri u toku
vetaenja telesnih povreda:
(a) utvrivanje postojanja povreda, konstatovanje njihovog broja i njihovo precizno
opisivanje
(b) utvrivanje vrste povreda (klasifikacija) i orua kojim su povrede nanesene
(c) procena teine povreda (kvalifikacija)
(d) utvrivanje naina nanoenja povreda
(e) pronalaenje, opisivanje i uvanje biolokih tragova (lan 138. stav 4 ZKP).
U zavisnosti od konkretnog sluaja, od lekara vetaka koji vri ekspertizu telesnih
povreda sud moe zahtevati odgovore i na niz drugih pitanja, kao npr. da li su povrede
nanesene od strane drugog lica, vreme i redosled nanoenja povreda, meusobni poloaj
rtve i napadaa, sposobnost povreenog za kretanje posle povreivanja i dr. Odgovori na
takva pitanja uglavnom spadaju u domen rada lekara specijaliste sudske medicine.
Prema odredbama ZKP, sudskomedicinskog vetaka, odnosno lekara koji e izvriti
kvalifikaciju povrede, kao vid sudskomedicinskog vetaenja, odreuje organ koji vodi
postupak (istrani sudija ili predsednik sudeeg vea). Za uspeno obavljanje vetaenja
vano je da sud odabere pravog vetaka u skladu sa karakterom odnosno sloenou
konkretnog sluaja. Prema tome, ovu vrstu vetaenja mogu da obavljaju svi lekari, kako
lekari opte medicine i lekari raznih klinikih specijalnosti (najee hirurzi), tako i
lekari specijalisti sudske medicine. Lekar od koga je zahtevano kvalifikovanje povreda
treba da bude kritian u odnosu na svoje mogunosti i proceni da li mu iskustvo i znanje
dozvoljavaju da se upusti u obavljanje naloenog zadatka.
Poto se upozna sa predmetom vestaenja, lekar koji obavlja vetaenje treba da
odlui na koji nain moe da prikupi sve potrebne podatke o povredama i ostalim
KLASIFIKACIJA POVREDA
Pod klasifikacijom povreda podrazumeva se njihova podela u posebno definisane
grupe na osnovu utvrenih kriterijuma. U sudskoj medicini povrede su klasifikovane prema
svom izgledu i osobinama, odnosno sredstvu (oruu, etiolokom faktoru) kojim su
nanesene. Izdvojene su sledee grupe:
1. mehanike
2. fizike
3. asfiktike
4. hemijske
5. nutritivne
6. bakterijske i
7. psihike povrede.
U okviru pojedinih od navedenih grupa izvrena je i dodatna podela koja e biti
prikazana u osnovnim crtama.
MEHANIKE POVREDE nastaju dejstvom mehanike sile odnosno mehanikog
orua. Klasinom podelom klasifikovane su u dve osnovne grupe: ozlede i rane.
Ozlede su nespecifine mehanike povrede, na osnovu ijih se karakteristika ne moe
utvrditi kojom vrstom mehanikog orua su nanesene. U ozlede se ubrajaju:
-
krvni podliv
krvni izliv
oguljotina
nagnjeina
rascep, prodor, proboj, provala
razorina i raskomadina
prelom i iaenje.
Pored mehanikog orua, ozlede mogu biti izazvane i drugim vrstama povrednih
sredstava (npr. oguljotine nastale dejstvom korozivnih otrova), a mogu nastati i usled
oboljenja (npr. krvni podlivi kod hemofilije ili leukemije, oguljotine nastale u sklopu nekih
konih oboljenja).
Rane su specifine mehanike povrede, kod kojih je prekinut kontinuitet koe i ije
osobine ukazuju na vrstu mehanikog orua odnosno dejstveni princip mehanikog
orua kojim su nanesene.
-
oparotine), optim dejstvom visoke temperature na celo telo (toplotni udar tj. omarica) ili
direktnim dejstvom sunevih zraka na glavu i vrat (sunanica). Dejstvo niske temperature
takoe moe biti lokalno, kada dovodi do nastanka smrzotina i opte, kada moe doi do
smrznutosti (hipotermija).
-Povrede izazvane tehnikim i atmosferskim elektricitetom - strujni udar i udar
groma.
-Povrede izazvane dejstvom jonizujueg zraenja.
ASFIKTIKE POVREDE nastaju usled nasilnog poremeaja disanja. Klasina podela
nasilnih mehanikih asfiksija u dve osnovne grupe izvrena je prema mehanizmu
nastanka ovih povreda.
-Povrede koje nastaju zapuenjem disajnih puteva (sufokacije) su:
- zapuenje nosa i usta
- zapuenje drela i grkljana
- zapuenje dunika i dunica
- utopljenje.
- Povrede koje nastaju stezanjem (strangulacije) su:
- zaguenje - stezanje vrata akom odnosno akama
- zadavljenje - stezanje vrata omom koju zatee neka iva ili neiva sila
- veanje - stezanje vrata omom koju pasivno zatee teina sopstvenog tela
- pritisak na grudni ko.
HEMIJSKE POVREDE ili trovanja - klasina sudskomedicinska podela izdvaja sledee
grupe:
- otrovi sa lokalnim dejstvom
korozivni otrovi - kiseline i baze
nadraajni otrovi - amonijak
- otrovi sa optim tj. resorptivnim dejstvom
parenhimski otrovi (arsen, olovo)
krvni otrovi (ugljen-monoksid)
nervni otrovi (alkohol, psihoaktivni lekovi, opijati)
- otrovi koji imaju i lokalne i resorptivne efekte (siretna kiselina, iva).
NUTRITIVNE POVREDE nasilna glad i e.
KVALIFIKACIJA POVREDA
Uslov za postojanje krivinog dela telesne povrede je postojanje povrede ovekovog
tela i/ ili naruenja njegovog zdravlja. Telesno povreivanje obuhvata svako oteenje,
odvajanje ili unitenje bilo kog dela tela, a naruenje zdravlja podrazumeva sve
privremene ili trajne telesne i duevne bolesti ili pogoranje postojeih telesnih i duevnih
oboljenja.
Kvalifikacija povrede vri se za potrebe sudskog postupka, te se stoga mora obavljati u
skladu sa odredbama Zakonika o krivinom postupku i Krivinog zakonika. Lekari koji vre
posledica
krvarenje
gliozni oiljak
kalus
komplikacija
infekcija
apsces mozga
osteomijelitis
Od vetaka se, dakle, trai da utvrdi koja povreda ili koje povrede su prouzrokovale
smrtni ishod. Drugim reima, prema odredbama ZKP i KZ, obdukcijom se mora pouzdano
utvrditi da je smrtni ushod u uzrono-posledinoj vezi sa povredom, odnosno
povredama koje ine krivino delo teke telesne povrede u konkretnom sluaju. Ovu vezu
uglavnom nije teko utvrditi u sluajevima kada je smrt nastupila ubrzo po povreivanju i
kada se radilo o povredama koje sa sobom nose konkretnu opasnost po ivot.
Problemi u razjanjavanju uzrono-posledine veze mogu nastati onda kada smrt ne
nastupi neposredno usled povrede ve usled neke od komplikacije povreda. Tako se
kod osobe koja je zadobila teku povredu glave i mozga (npr. kontuziju mozga sa
prelomom osnove lobanje) i koja izvesno vreme nadivljava povredu u besvesnom stanju,
mogu javiti komplikacije kao to su teko gnojno zapaljenje plua (zbog kompromitovanog
disanja usled povrede i dugog leanja) ili gnojno zapaljenje modanica (meningitis zbog
prodora bakterija u lobanjsku duplju kroz prelom osnove lobanje). Ukoliko smrt nastupi
usled ovih komplikacija, ona je po poreklu nasilna jer je uzrono-posledino vezana sa
primarnom povredom koja je uslovila pojavu smrtonosnih komplikacija. U tom sluaju
primarna, po ivot opasna povreda predstavlja posredni (indirektni) uzrok smrti, a
smrtonosna komplikacija neposredni (direktni) uzrok smrti.
Nekada se smrtonosne komplikacije mogu javiti dugo vremena posle povreivanja,
nekada ak i godinama. U tim sluajevima upravo dug vremenski period izmeu
povreivanja i smrtnog ishoda oteava dokazivanje uzrono-posledine veze izmeu
povrede i smrti. to je taj interval dui, veza se sve tee uspostavlja. I u takvim
situacijama vetak moe pomoi sudu razjanjavanjem sutine uzrono-posledine
povezanosti prvenstveno utvrivanjem kontinuiteta u toku od primarne povrede, preko
nastajanja komplikacija do smrtnog ishoda, to je mogue samo ako je medicinska
dokumentacija adekvatno napisana i ako se izvri sudskomedicinska obdukcija, koju
istrani sudija nikako ne bi trebalo da propusti da naredi iako je od povreivanja protekao
dui vremenski period. Tako se npr. kod osobe koja je zbog preloma kime i povrede
vratnog dela kimene modine ostala nepokretna (paraplegija), kao posledica povrede
javlja nemogunost kontrolisanja mokrenja, a kao komplikacija tog stanja obino se javljaju
bakterijske infekcije mokranih puteva. Stoga se moe desiti da se lokalna bakterijska
urinarna infekcija nekoliko godina posle povreivanja komplikuje prodorom bakterija u
krvotok i pojavom sepse koja dovodi do smrti. U tom sluaju, iako je od povreivanja do
smrti prolo vie godina, sudskomedicinski vetak moe izmeu njih utvrditi postojanje
uzrono-posledine veze na osnovu poznavanja karakteristika primarne teke povrede
kime, nastalih smrtonosnih komplikacija i njihove meusobne povezanosti, tako da je i u
ovim sluajevima smrt po poreklu nasilna jer je u osnovi uzrokovana povredom.
Poseban problem u vetaenju ine oni sluajevi u kojima smrtna komplikacija nastaje
posle povrede koja u svom karakteru ne nosi konkretnu opasnost po ivot. Tako npr.
u veini sluajeva prelom butne kosti posle izvesnog vremena i uz odgovarajue leenje
zarasta bez ikakvih posledica. Meutim, u nekim sluajevima kao komplikacija ovog
preloma moe nastati tromboza dubokih vena nogu, a delovi tromba se mogu odvojiti i
krvotokom biti preneti do krvnih sudova plua, koje zapuavaju, a to moe dovesti do
brzog nastanka smrtnog ishoda zbog trombne embolije plua. U ovom sluaju primarna
povreda (prelom butne kosti) nije sama po sebi bila opasna po ivot, a smrtni ishod je ipak
u vezi sa ovom povredom jer je ona uslovila razvoj smrtonosne komplikacije. U sudskom
postupku se od vetaka tada zahteva da objasni koji su faktori uticali na pojavu te
komplikacije. Prethodno je navedeno da na pojavu komplikacija, sem karaktera primarne
povrede, bitno utiu i lina svojstva i naroita stanja organizma povreenog, kao i kvalitet
leenja.
Prema tome, u skladu sa stavom 3 lana 138 ZKP, vetak treba da utvrdi i razjasni sudu
da li je smrt povreenog prouzrokovana:
- samom vrstom i optom prirodom povrede (teke telesne povrede opasne po
ivot - direkna uzrono-posledina veza sa smrtnim ishodom)
- zbog linog svojstva ili naroitog stanja organizma povreenog, koji mogu
usloviti pojavu potencijalno smrtonosnih komplikacija
- zbog sluajnih okolnosti ili okolnosti pod kojima je povreda naneta.
2) OTEENJE VANOG DELA TELA ILI VANOG ORGANA - U st. 2. lana 121. KZ
pomenut je pojam "vaan deo tela ili vaan organ", pri emu se ne precizira o kojim
organima tj. delovima tela je re, jer takva procena spada u domen medicinske, a ne
pravne struke. Oigledno je, dakle, da je lekaru vetaku ostavljeno da se o tome izjasni na
osnovu svog znanja i iskustva i vaeih principa medicinske nauke i prakse. eramilac
pie da je vaan onaj deo tela ili organ "koji predstavlja prirodnu celinu i ima
samostalnu funkciju u sklopu celokupnog organizma" (gornji udovi, posebno ake,
donji udovi, posebno stopala, generativni i koitusni delovi polnih organa, organi ula). Da
bi utvrdio da li se radi o povredi nekog vanog dela tela ili vanog organa, lekar mora da
razjasni na koji nain i u kom stepenu gubitak ili trajno i teko oteenje tog dela tela ili
organa ugroava i ograniava normalnu ivotnu aktivnost osobe (npr. normalno kretanje,
razliite radnje gornjim ekstretmitetima, komunikacija sa okolinom, funkcionisanje ula i
pojedinih unutranjih organa, generativna sposobnost itd.).
Prilikom kvalifikacije povreda neophodno je utvrditi sledee elemente:
1. koji deo tela ili organ je povreen
2. koliki je stepen oteenja tela (samog povreenog dela tela i celog organizma)
3. trajanje tog oteenja.
Unitenje ili oteenje dela tela ili organa treba procenjivati kako sa anatomskog tako
i sa funkcionalnog aspekta. Unitenje podrazumeva da je zbog povrede dolo do
anatomskog gubitka nekog vanog dela tela ili vanog organa ili potpunog i trajnog
prestanka njegove funkcije. Ovo moe nastati ili direktno usled same povrede (npr.
traumatska amputacija ili razorenje ) ili usled hirurke intervencije koja je zbog same
10
prirode povrede bila neminovna (npr. splenektomija zbog rascepa slezine). Tako na primer
unitenje ake kao vanog dela tela moe nastati ili zbog njenog anatomskog gubitka
(amputacija, razorenje) ili zbog potpunog prestanka njene funkcije uzrokovane npr.
povredom ivaca.
Prilikom kvalifikacije ovih povreda ne sme se uzeti kao olakavajuci faktor mogunost
da se uniteni deo tela ili organ moe zameniti ili nadoknaditi (npr. transplantacijom).
Stoga se traumatska amputacija ake, kao vanog dela tela, u svim sluajevima mora
proceniti kao teka iz stava 2. lana 121 KZ, ukljuujui i one osobe kojima je aka
uspeno priivena brzom i odgovarajuom hirurkom intervencijom.
Teka telesna povreda iz st. 2. l. 121. KZ - vaan deo tela ili vaan organ uniten ili
trajno i u znatnoj meri oslabljen.
Teka telesna povreda iz st. 1 l. 121. KZ
- vaan deo tela ili vaan organ oslabljen teko, ali privremeno ili trajno, ali u
blagom stepenu
- trajno i znatno oslabljenje nekog dela tela ili organa koji nisu naroito vani
Laka telesna povreda l. 122. KZ
- vaan deo tela ili vaan organ oslabljen lako i u kratkom periodu tj. bez ikakvih
posledica
- manje vaan deo tela ili organ moe biti privremeno i znatno ili trajno ali
neznatno oteen
3) OTEENJE ZDRAVLJA - Ovaj kvalifikatorni element odnosi se na takvo oteenje
telesnog i/ili duevnog zdravlja koje je nastupilo usled povrede. eramilac naglaava
da u ovom kontekstu "naruenje zdravlja ne treba poistovetiti sa boleu, poto ono treba
da bude posledica povrede". Primer za ovakva oteenja zdravlja je npr. radijaciona
povreda (povreda nastala zraenjem) koja uzrokuje aplaziju kostne sri i sledstveno teko
i trajno oteenje zdravlja, zatim posttraumatska epilepsija, posttraumatska psihoza i dr.
Teka telesna povreda iz st. 2 . l. 121. KZ - teko i trajno oteenje zdravlja (spontano
ozdravljenje se ne moe oekivati u nekom izvesnom vremenskom periodu).
Teka telesna povreda iz st. 1 l. 121. KZ - teko i prolazno oteenje zdravlja
Laka telesna povreda l. 122. KZ - lako i kratkotrajno oteenje zdravlja
4) NESPOSOBNOST ZA RAD - Iz same formulacije ovog kvalifikatornog elementa
nasluuje se da on prevazilazi okvire isto medicinske kvalifikacije povreda. Smatra se da
u ovom kontekstu treba podrazumevati apsolutnu radnu nesposobnost tj.
nesposobnost za obavljanje bilo kakvog posla. Potpuno je razumljivo da profesija
povreenog ne bi trebalo da bude kvalifikatorni element za medicinsku procenu teine
povrede. Tako se navodi primer kvalifikacije gubitka malog prsta kod muziara (pijaniste,
violiniste npr.) s jedne strane i fizikog radnika s druge strane. Sa medicinskog stanovita
ovakva povreda se u oba sluaja mora ravnopravno tretirati i kvalifikovati kao teka
telesna povreda iz st. 1 lana 121 KZ.
Sasvim drugi problem lei u tome to ta povreda kod muziara moe uzrokovati gubitak
njegove profesionalne sposobnosti (u odnosu na njegovu specifinu profesiju), to ne
podrazumeva automatski i apsolutnu radnu nesposobnost. Pitanja smanjenja ili gubitka
profesionalne radne sposobnosti vie su problem rasprave u graanskoj parnici, a ne
medicinske kvalifikacije povreda.
11
12
vaan deo tela ili vaan organ oteeni su lako i u kratkom vremenskom periodu tj.
bez ikakvih posledica; manje vaan deo tela ili organ moe biti privremeno i znatno ili
trajno ali neznatno oteen;
lako i kratkotrajno oteenje zdravlja;
nesposobnost za rad je ili kratkotrajna ili uopte ne postoji;
povreda ne dovodi ni do kakve estetske izmenjenosti odnosno estetskog
nedostatka.
-
13