UDK 624.075,4:69.009.

18

Primljeno 12. 6. 2000.

Stabilnost protiv izboivanja limova

u novoj regulativi
Drago Horvati, Darija ivni
Kljune rijei

D. Horvati, D. ivni

Stabilnost lima,
izboivanje,
efektivna irina,
efektivna debljina,
granina analiza,
krivulje izboivanja

Stabilnost protiv izboivanja limova u novoj regulativi

Key words

D. Horvati, D. ivni

plate stability,
plate buckling,
effective width,
effective thickness,
limit state analysis,
plate buckling curves

Stability to plate buckling in new regulations

Mots cls

D. Horvati, D. ivni

Stabilit de la tle,
voilement,
largeur effective,
paisseur effective,
analyse aux tats limites,
courbes du voilement
de la tle

Stabilit des tles au voilement dans la nouvelle rglementation

Schlsselworte:
Blechstabilitt,
Ausbeulung,
effektive Breite,
effektive Dicke,
Grenzzustandanalyse,
Ausbeulungskurven

D. Horvati, D. ivni

Struni rad

U radu se prikazuje geneza nastanka prilino zakanjelog Eurokoda3-dio 1.5 koji se odnosi na
probleme ploa naprezanih u svojoj ravnini. U tom je dokumentu znaajan problem stabilnosti limova.
Poslije testiranja prijedloga raznih autora, u probnoj normi ENV usvojena je neto korigirana
Winterova formula za konanu normu EN. Usporeuje se i sada vaea hrvatska norma HRN U.E7.121
koja je u primjeni jo od 1986. Na jednostavnom numerikom primjeru pokazana je primjena nove
norme.
Professional paper

Authors discuss the genesis of the quite belated Eurocode 3 - Part 1.5 in which problems of plates
stressed in ther own plane are regulated. A highly significant issue treated in the document is the
problem of plate stability. After analysis of solutions presented by various authors at the presntandard
stage (ENV), a somewhat corrected Winter's formula was adobped for the final standard (EN). This
standard in compared to the current Croatian standard HRN U.E7.121 which has been in use since
1986. The application of the new standard is shown on a simple numerical example.
Ouvrage professionel

Larticle prsente la gense de lEurocode 3, publi tardivement partie 1.5, relative aux problmes
des dalles sollicites sur leur plan. Le problme de la stabilit des tles revt une grande importance
dans ce document. Aprs les essais des propositions de diffrents auteurs, la norme dessai ENV a
adopt la formule de Winter quelque peu corrige pour la norme dfinitive EN. On compare aussi la
norme croate en vigueur HRN U.E7.121, en application depuis 1986. Un exemple numrique simple
dmontre lapplication de la nouvelle norme.

Fachbericht

Stabilitt gegen die Ausbeulung von Blechen im neuen Regulativ

Im Artikel ist die Enstehung des ziemlich verspteten Eurokode3 Abteilung 1.5. dargestellt, welches
sich auf Probleme der in ihrer Ebene beanspruchten Platten bezieht. In diesem Dokument ist das
Problem der Blechstabilitt hervorragend. Nach dem Prfen der Vorschlge verschiedener Autoren ist
in der Probenorm ENV fr die endgltige Norm EN die etwas korrigierte Formel von Winter
angenommen. Verglichen wird auch die zur Zeit gltige kroatische Norm HRN U. E7 121 die noch seit
1986. in Anwendung ist. An einem einfachen Zahlenbeispiel ist die Anwendung der neuen Norm
dargestellt.

Autori: Prof. dr. sc Drago Horvati, dipl. ing. gra,; Darija ivni, , dipl. ing. gra., znanstveni novak,
Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu

GRAEVINAR 52 (2000) 10, 587-592

587

Stabilnost limova

D. Horvati, D. ivni

1 Uvod
Dosad valjana norma u nas HRN U.E7.121 (Provjera
stabilnosti nosivih elinih konstrukcija, proraun izboivanja limova) [1] uvedena je u praksu 1986. godine
kada se o uvoenju granine analize jo raspravljalo.
Taj se dokument oslanjao na prvi nacrt nove europske
norme Eurocode 3 (1983.g.) i do onda dobro razraene
njemake norme DIN 4114. Stoga je bila osnovna krivulja izboivanja donekle izjednaena s vrlo restriktivnom normom DIN 4114 [9] uz faktor sigurnosti B = 1,71.
Tu su se uzimala u obzir loa iskustva s nezgodama na
problemu stabilnosti ukruenih ploa na mostovima
velikih raspona, koja su u svjetskim razmjerima inicirala
opsena istraivanja ovog problema. Danas je banka
podataka s ovim istraivanjima znatno obogaena, ali
jo uvijek nedovoljno jer je ostalo jo toga nedoreeno.
Razlog je tome dugo oekivana prednorma za stabilnost
limova i ukruenih ploa prihvaena od europske komisije CEN tek 1997. godine i putena u probnu primjenu
s oznakom ENV 1993-1-5.[3]. Probna je primjena predviena kroz najmanje 3 godine, s time da se u tom vremenu prikupe podaci iz prakse i istraivakih centara s
kojima bi se prednorma korigirala.Konverzija za ovu
normu iz probnog izdanja ENV u trajnu verziju EN planirana je za kraj 2003. godine.
Dravni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo Republike
Hrvatske odluio je da se primjena norma s oznakom
ENV pusti u opticaj u izvornom obliku na jednom od
slubenih jezika CEN (engleski, njemaki , francuski)
uz dodatak i komentar na hrvatskom jeziku, tako da se i
na taj nain pribliimo standardima Europske Unije. Podloge za ovu prednormu imaju svoju povijest pa se u nastavku prikazuje geneza rjeavanja nekih od problema
ovog posljednjeg prijedloga.
2 O razmatranom problemu
Granina analiza zahtijeva to bolje definiranje nosivosti s uzimanjem u obzir imperfekcija, a pri izboivanju i
relativno veliku postkritinu rezervu. Oba parametra
vezana su na eksperimentalno ispitivanje. Karman je
ve 1932. godine. definirao proraunski model s efektivnom irinom i prema tom su modelu kasnije razraivana rjeenja za razliite posebne sluajeve.
Veliki se broj autora ukljuio u istraivanje ovog problema. Meu prvima je ameriki istraiva G. Winter,
koji je predloio jedinstvenu krivulju odnosa izboivanje - vitkost 1943. godine, da bi 1947. taj prijedlog prvi
put uao u regulativu [5].
U originalnoj verziji Winterova formula ima oblik primjene Karmanove efektivne irine ali korigirane s odreenim brojem pokusa:
588

Slika 1. Osnovna Winterova krivulja prema izrazu (2) iz 1968.

godine

cr

be
1 0,25 cr
=
e
e
b
Prevedeno na dananje oznake dobivamo uz:

(1)

cr = k

2E t
,
12 1 2 b

cr
1
=
fy
p

e = fy,

p 0,22
be
==
<1
b
2p

(2)

Relativna se vitkost definira na dva naina:

p =

fy

cr

b/t
28,4 k

(3)

U navedenim izrazima simboli oznauju:

b

- puna irina lima

be

- efektivna irina lima

- debljina lima

- relativna vitkost lima

cr - kritini napon izboivanja

k

- koeficijent izboivanja za odgovarajui odnos

napona = 2/1 (2 je manji napon i unosi se s
GRAEVINAR 52 (2000) 10, 587-592

D. Horvati, D. ivni

Stabilnost limova

predznakom). Za ukruenu pojasnu plou k se

definira iz teorije ortotropne ploe.
235
=
(fy u N/mm2) = usporedni faktor
fy
granice poputanja.

Dijeljenjem ovih jednadbi i prevedeno na dananje oznake dobivamo:

be
1
=
b p

(4)

Konstanta 0,25 iz Winterove formule (1) zamijenjena je

u amerikim standardima 1968. godine sa 0,22, a takva
je ula i u dananju europsku prednormu ENV 1993-1-5.

3.2 Linearna teorija izboivanja [7]

Predloena je krivulja zadovoljavala rubne uvjete s jednoliko rasporeenim naponima na krajevima ploe prema slici 1. uz k= 4,0.

be f y = 2 x ( y )dy

Premda je utjecaj oblika naponskog dijagrama s odnosom preko koeficijenta izboivanja k sadran u relativnoj vitkosti lima , pokazalo se da to nije dovoljno pa
su daljnji prijedlozi krivulja za izboivanje jo dodatno
uzimali taj utjecaj.
3 Efektivne irine iz uvjeta izboivanja

Kako je ve spomenuto, imperfekcije i postkritina rezerva stvaraju relativno velike razlike u odnosu na proraunske modele prema linearnoj elastinoj teoriji. Utjecaj imperfekcija je vei u podruju malih vitkosti, dok je
utjecaj postkritine rezerve relativno velik u podruju
veih vitkosti. Stoga su proraunski modeli koji se pojavljuju u literaturi prilino razliiti za istu relativnu vitkost. U nastavku emo prikazati ove razlike vezane uz
neke poznate autore iz literature. Opi model za definiranje naponskog stanja na izboenoj ploi prikazan je na
slici 2.

Prema modelu na slici 2. izvodi se:

b/2

(5a)

Rjeenjem dobivamo uz primjenu rubnih uvjeta za fy i cr:

be
1
=
b 2p

(5b)

3.3 Winterova formula (1947.)

1 0,25
be
=

b p
2p

(6)

Konstanta 0,25 je utvrena na nizu pokusa hladno oblikovanih profila, dok je za toplo valjane profile kasnije
korigirana na 0,22.
3.4 vicarske norme (SIA-161, 1979. i 1990.) [4]
Problem maksimalno pojednostavljuju:
be 0,9
=
1
b
p

(7)

3.5 JUS odn.HRN U.E7.121(1986.)[1],[4]

Prijedlog prema prvom nacrtu eurokoda 3 s korekcijama
postojee njemake norme DIN 4114.
be
=
b
Slika 2. Proraunski model za izboivanje ploe irine b

Ve spomenuti Karmanov model za efektivnu irinu

daje odnos befy = b u gdje je u prosjeni napon po
irini b ili definirana nosivost s uzimanjem u obzir svih
imperfekcija [4].

3.1 Karmanova formula

Izvodi se iz postavke da je kritini napon cr na irini b
jednak graninom naponu fy na irini be (slika 2.). [6 i 7].
2

2E t 
2E

= cr . k
2
12 1 b 
12 1 2

b
e

GRAEVINAR 52 (2000) 10, 587-592



= fy




0,60

2P

0,13

C C = 1,25 0,25 1,25

(8)

3.6 DIN 18800,Teil 3 (1990.) [8]



be
0,22

1
C = 1,25 0,12 1,25
= C

2

b


p

p


(9)

3.7 ENV 1993-1-5 (1997.) [3]

be
1
0,22
==

za p > 0,673
b
p
2p

(10)

3.8 prEN 1993-1-5 (2000.) [8]

589

Stabilnost limova

1 0,05(3 + )
be
==

b
p
2p

D. Horvati, D. ivni

(11)

(prEN oznauje prijedlog konane verzije norme).

Autori novog prijedloga s formulom (11) pozivaju se na

izvrenu kalibraciju sa statistikom obradom [8] uz M =
1,1 i usporedbom pojednostavljenoga postkritinog postupka iz osnovnog dijela dokumenta ENV 1993-1-1.
4 Utjecaj posmika na stabilnost
U osnovnom dokumentu ENV 1993-1-1 [2] predviene
su dvije alternative za dokazivanje sigurnosti od izboivanja na posmik. To je pojednostavljeni postkritini
postupak sa zatvorenim rjeenjima i metoda vlanog
polja prilikom naponskih prelaganja za granino stanje
nosivosti.

Slika 3. Efektivne irine u razliitim verzijama

3.9 Usporedbe i komentari

Usvojene krivulje prikazane na slici 3. rezultat su eksperimentalnih istraivanja s uzimanjem u obzir imperfekcija i postkritine rezerve. Izuzetak je krivulja (5) koja
uzima u obzir samo naponsko prelaganje na idealno ravnoj ploi. Treba uoiti da su karakteristina odstupanja
pozitivna u duboko elastinom podruju (vee vitkosti)
u odnosu prema izboivanjima u plastinom podruju.
Pritom je u danas usvojenoj europskoj prednormi (1997.)
zadrana Winterova formula s korigiranom konstantom
0,22 koja jo uvijek osigurava najveu rezervu. Sa slinom smo se logikom sluili pri usvajanju krivulje (8) u
naoj normi, ali to je bilo jo 1986. godine bez poznavanja velikog broja novih statistiki obraenih podataka.
U prijedlogu konverzije za trajnu normu konstanta 0,22
se mijenja u 0,05 (3 + ) pa se tako postie daljnje poboljanje Winterove formule (11), ali jo uvijek manje
od vaee DIN norme (9). Ilustracija ovih odnosa prikazana je na slici 4.

U ovom dokumentu (ENV 1993-1-5) [3] predvia i trei

postupak s efektivnom debljinom t koja se definira uz
tri karakteristine vitkosti slino kao kod pojednostavljenoga postkritinog postupka. Svi punostijeni nosai
koji imaju vitkost bw/t veu od 73 / za neukruene
hrptove odnosno 31 k / za ukruene hrptove moraju se ispitati na izboenje.

je parametar za utjecaj granice poputanja, k je koeficijent izboivanja za posmik ukruene ploe, a utjecajni faktor materijala i uzima se kako slijedi:
= 1,20 M1/M0 za elike S235, S275 i S355,
= 1,05 M1/M0 za elike S420 i S460
M1 = 1,1; M0 = 1,0 (parcijalni faktori sigurnosti).
(Napomena: ogranienja vitkosti i faktori prije su bili
neto drugaije definirani ali s jednakim graninim rezultatom).
Analogno kao to se za normalne napone uvodi efektivna irina, posmina otpornost definira se s efektivnom
debljinom:
Vc,Rd = fydb . t / 3

(12)

v = w + f ali ne vie od

(13)

Dio w odnosi se na hrbat, a f na pojas koji se najee

moe zanemariti. fyd = fy/M1 po pitanju vertikalnog posmika.
Tu treba razlikovati nosa ukruen na kraju prema slici 5.a
ili je neukruen 5.b.

Slika 5. Kriterij za ukruenje nosaa na krajevima

Slika 4. Usporedba krivulja za izboivanje ENV, prEN i DIN

norme

590

Termin na krajevima ukrueni nosa pojavio se s definiranjem mehanizma granine nosivosti na posmik. S
dodatnim ukruenjem Ae poveava se krutost na posmik
pa je za vee vitkosti redukcija na posmik w smanjena.
GRAEVINAR 52 (2000) 10, 587-592

D. Horvati, D. ivni

Stabilnost limova

Za hrptove bez poprenih ukruenja osim nad leajima

parametar vitkosti se definira:

w =

bw
86,4t

(14)

(Oznaka bw odnosi se na visinu hrpta hw)

Za hrptove s poprenim ukruenjima s uzdunim ukruenjima ili bez usporedna je vitkost definirana:

w =

bw
37,4t k

(15)

Efektivna debljina hrpta dobije se s faktorom redukcije:

te,w = w t

(16)

Faktori redukcije su definirani:

0,83
Za w <

Za

0,83
w 1,08

Slika 6. Krivulje redukcije definirane s izrazima (17) do (20)

7 Numeriki primjer

Za primjenu analizira se zavareni nosa prikazan na slici 7.

(17)

= 0,83/ w

(18)

Za w 1,08
= 0,83/ w za nosae koji nisu
dodatno ukrueni na krajevima.
(19)

1,37
=
0,7 + w
vima.

Slika 7. Zavareni punostijeni nosa

za nosae dodatno ukruene na kraje(20)

za a/hw > 1

(21)

(22)

Prvi dio izraza odnosi se na poznate koeficijente za izboivanje bez uzdunih rebara, a dodatni je izraz kst dodatak za ukruene limove izmeu poprenih rebara.
h
kst = 9 w
a

I sl

t 3h
w

14,6 1,2
= 0,653 < 0,673 = 1,0
28,4 0,43

2,1 I sl

t hw

= -1,0; = 1,0; k = 23,9

p =
=

1/ 3

ali ne manje od

p =

Vitkost hrpta

a 
k = 4,00 + 5,34

+ kst za a/hw< 1
hw 

3/ 4

A = 136 cm2 I = 152824 cm4 W = 3764 cm3

elik S235, M1 = 1,1 VSd = 225 kN MS= 562,5 kNm

Vitkost pojasa

5 Koeficijenti izboivanja za posmik [3].

h 
k = 5,34 + 4,0 w
+ kst
a 

Savijanje

(23)

80 0,8
bw t w
=
= 0,72 > 0,673
28,4 k
28,4 23,9

be p 0,22 0,72 0,22

=
=
= 0,965
b
0,72 2
2p

be = bc = 0,965 x 40 = 38,6

gdje je:

bc = 40 cm

a - razmak poprenih ukruenja

0,4 bc = 15,44 cm

Isl - moment tromosti uzdunih rebara s odgovarajuim

dijelom lima.Za vie uzdunih rebara bez obzira na
raspored uzima se zbroj momenata tromosti svih
pojedinanih rebara.

0,6 bc = 23,16 cm

GRAEVINAR 52 (2000) 10, 587-592

bc = 40 - 38,6 = 1,4 cm
A = 1,12 cm2
591

Stabilnost limova

D. Horvati, D. ivni

e = 1,12x23,86/134,9 = 0,20 cm; Inetto = 152176 cm4;

Wmin = 3742cm3 MRd = 3742 x 23,5/1,1 = 799 kNm

VSd/VRd =225/566,4 = 0,4 < 0,5 (u interakciji poprene

sile i momenta nema redukcije).

MSd/MRd = 562,5/799 = 0,7 < 1.0

8 Zakljuak

Posmik
Nosa bez poprenih ukruenja osim nad leajima.
bw/t = 80/0,8 = 100 > 73 /; za S235 = 1,2 x1,1 = 1,32
bw
80
=
= 1,157 > 1,08
w =
86,4 t 86,4 0,8
0,83
w =
= 0,717
w

Za nosa dodatno ukruen na krajevima:

w =

1,37

(0,7 + 1,157 )

VRd = t hw

= 0,738 > 0,717

fy

M1 3

= 0,717 0,8 80

23,5
= 566,4kN
1,1 3

Prikazani dio nove prednorme ENV 1993-1-5 usuglaen

je na europskoj razini tek 1997. godine.
Iz geneze nastajanja krivulja izboivanja vidljivo je postupno prilaenje tom problemu. Za inenjere u naoj praksi, koji su se sluili postojeom normom HRN UE7.121
ne e biti problema s primjenom nove norme jer su postupci ak neto pojednostavljeni. Primjena efektivne debljine za posmino naprezane limove jest daljnje pojednostavljenje postupaka ve prije usvojenih u osnovnom
dokumentu ENV 1993-1-1 iz 1992. godine. S ovim zapravo treim poznatim postupkom naglaava se kako primjena novih norma nije obvezujua osim naela koja se
posebno oznaavaju simbolom P. To posebno vrijedi za
dodatke (anekse) kojih ima uz svaku normu prilino obilno, a prvenstveno imaju informativni karakter.

LITERATURA
[1] JUS, HRN U.E7.121: Provjera stabilnosti nosivih elinih
konstrukcija, izboivanje limova , 1986.

[6] Galambos, T.: Guide to Stability Design Criteria for Metal

Structures, 4th Edition, John Wiley, 1988.

[2] ENV 1993-1-1: Eurocode 3:Design of steel structures, Part 1.1.

General rules and rules for building, EN 1992.

[7] Hirt, M.; Bez, R.: Stahlbau, Deutsche Ausgabe, Ernst & Sohn
1998.

[3] ENV 1993-1-5: Eurocode 3: Design of steel structures, Part 1.5.

General rules - suplementary rules for planar plated structures
without transverse loading, CEN 1997.

[8] Johansson, B.; Maquoi, R.; Sedlacek, G. and all: Die Behandlung
des beulens bei dnnwandigen Stahlkonstruktionen in ENV 1993Teil 1.5 (Eurocode 3-1-5) , Stahlbau 68 (1999), Heft 11, str. 857.879.

[4] Horvati, D., avor. Z.: Metalni mostovi, Hrvatsko drutvo

graevinskih konstruktora, Zagreb 1998.
[5] Winter, G.: Strength of thin Steel Compression Flanges,
Transactions of Civil Engineering, Vol.112 1947., str. 527.

592

[9] Klppel, K.; Mller, K.: Beulwerte ausgesteifter Rechteckplatten,

Band
II,
Erns
&
Sohn,
Berlin
1968.

GRAEVINAR 52 (2000) 10, 587-592