ZAKONICI DREVNE MEZOPOTAMIJE

Osnovne karakteristike zakonika

Kada se govori o zakonicima Mezopotamije, jasno je da se ne radi o
kodeksima u modernom smislu rijei ve su to redakcije obiajnog prava
koje se zasnivaju na pravosudnoj praksi tj. na pater familiasu ili gospodaru
obitelji, mjesnom vijeu starjeina, gradskoj skuptini te proirenom
sudskom vijeu.
Propisi doneeni u zakonicima nisu nastali na osnovi teorijskoj razmatranja
odreenih sluajeva iz ivota ljudi ve je to popis tradicionalnih normi koje
svojom specifinou odudaraju od klasinih normi ponaanja.
Zbog toga primjerice u Urnamuovom, Bilalamovom i Hamurabijevom
zakoniku nema razlikovanja izmeu graanskog, krivinog, procesnog,
radnog prava i tome slino. Odredbe se u zakonicima podijeljene po
sadraju tj. zakonici vode rauna o moguim prijestupima koji se odnose
na tadanje lanove teokratskog drutva.
Zakonici govore o prijestupima protiv bogova, boanske drave, prijestupe
koji se tiu obitelji kao osnovice svakog drutva te protiv pojedinca. U ime
boga ih donosi vladar, tj. drava, a drutvo u cjelini je duno ivjeti u
skladu s tim odredbama.
Po vjerovanju drevnih stanovnika Mezopozamije, ovozemaljska drava je
samo odraz prave, nebeske drave pa su i ovozemaljski propisi samo odraz
neizmjenjivih i vjenih boanskih zakona. Ljudski se zakoni mogu
nadopunjavati, ali uvijek se moraju voditi onim boanskim. Upravo zato je
opeprihvaeno bilo miljenje da odredbe donose bogovi u liku svojih
namjesnika tj. vladara kao to su u Mezopotamiji bili ranije spomenuti
Urnamu, Bilalama, Lipititar i Hamurabi.
Nema sumnje da su se stanovnici Mezopotamije apsolutno pokoravali
zakonima kao izrazu boje volje te su vjerovali da su sami bogovi stvorili
nejednakost meu ljudima, podijelili ih u drutvene klase i u konanici
odredili da jedan zakon vrijedi za siromaha, a drugi za bogataa.
Miljenje da je pravo rezultat boanske volje i odbljesak moralnog ivota
bogova, dovelo je do toga da se ono ve prije etrdeset stoljea poinje
smatrati osnovom moralnog djelovanja.
Ur-Nammuov Zakonik
Tvorac zakonika je Ur-Nammu, osniva tree dinastije iz grada Ura. Za
vrijeme vladavine koja je trajala od 2111. do 2094. uspostavio je stare
granice Akadskog kraljevstva te se posvetio unutarnjoj obnovi zemlje,
graditeljstvu, uvrenju same drave te sudske vlasti to je rezultiralo
nastanak Zakonika.
Zakonik je pisan sumerskim jezikom, a danas se uva u nipurskoj zbirci
Muzeja starog orijenta u Istanbulu. Ploica na kojoj je pisan zakonik

podijeljena je na osam stubaca, sa svake strane po etiri stupca.

Identificirao ju je holandski sumerolog Kraus, a djelomino ju je prepisao i
preveo Kramer 1952. godine.
Sastoji se od uvoda u kojem Urnamu govori o zaslugama i kako ga je bog
Nanna na poticaj Ana i Enlila postavio za poglava grada Ura te od zakona
koji su ispisani na stranjoj strani ploice.
Ovaj Zakonik, kao ni onaj Bilalamov, ne poznaje princip odmazde koji je
zastupljen u Hamurabijevom i Mojsijevom zakoniku pa ak i u rimskom
Zakoniku dvanaest ploa. Ostao je sauvan samo mali dio uvoda i tek oko
dvadesetak propisa.
Bilalamov Zakonik
Napisao ga je Bilalama, vladar grada Enune, tijekom dvadesetog stoljea
prije Krista. Pisan je akadskim jezikom na dvije ploice koje se danas
uvaju u irakom Muzeju starina u Bagdadu.
Ploice su otkrivene 1948. u blizini Bagdada, na lokalitetu Tell Abu Harmal
od strane Uprave starina prethamurabijeva perioda. Iste te godine, 1948.,
zakonik je preveo Albrecht Goetze sa sveuilita Yale. Po sadraju je vrlo
slian Ur-Nammuovom Zakoniku, ali za razliku od njega Bilalamov Zakonik
je gotovo u potpunosti ouvan.