Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoki fakultet u Zenici

Odsjek za predkolski odgoj i obrazovanje

SEMINARSKI RAD:
Bagdad, centar svjetske nauke i kulture

Asistent:

Student:

V. ass. mr. Mevludin Dizdarevi

Munira Aliehaji

Zenica, mart 2015.

SADRAJ

1.

UVOD..................................................................................................................................2

2.

BAGDAD............................................................................................................................3
2.1

Bagad, nuno-kulturni centar svijeta............................................................................4

2.2

Matematika u Bagdadu.................................................................................................5

2.3

Medicina u Bagdadu.....................................................................................................6

2.4

Astronomija u Bagdadu................................................................................................7

2.5

Ostala nauna dostignua u Bagdadu...........................................................................8

2.6

Umjetnost u Bagdadu...................................................................................................9

3.

KRAJ BAGDADA............................................................................................................11

4.

ZAKLJUAK....................................................................................................................12

5.

LITERATURA...................................................................................................................13

1.

UVOD
Islamski svijet ve nekoliko stoljea je u inferiornom poloaju u odnosu prema

Zapadu, kada su u pitanju nauka, kultura, industrija i obrazovanje. Ovo je rezultat nemarnog
odnosa muslimana prema njihovoj vjeri koja ih ui da budu prvi u svim segmentima ivljenja.
Meutim, nije oduvijek tako bilo. U zlatnom dobu islamske civilizacije, kada su vjera i nauka
u ivotu muslimana ili ruku pod ruku, tadanja islamska drava je bila najrazvijenija, a
njeni gradovi su bili kulturno i civilizacijski daleko ispred dananjih evropskih metropola. U
ovom radu emo se osvrnuti na period vladavine dinastije Abbasijja (750.-1517.), odnosno na
period kada je glavni grad Hilafeta bio Bagdad. Govorei o najvanijim kulturnocivilizacijskim ostvarenjima u doba Abbasijja, Spahi (1996), navodi da su to
kosmopolitizacija islamske drave i drutva kroz slobode ljudi i ravnopravnost naroda i
konfesija. Tu je i univerzalna kulturna sinteza, kroz prijevode djela sa indijskog, perzijskog,
grkog i hebrejskog jezika koja su prevedena na arapski jezik, te proeta i oplemenjena
islamskom kulturom i civilizacijom. [...] To je imalo za neposrednu posljedicu razvoj
egzaktnih znanosti i teorijskih disciplina, dva kljuna temelja modernog svijeta. (Spahi, M.,
1996., str. 283). U vrijeme kada su islamske halife zlatom plaale prijevode i knjige koje do
tada nisu imali, Evropa se nalazila u mranom dobu kada se nije smjelo iznijeti nita to
proturijei apsolutnoj istini, objavljenoj u njihovim svetim knjigama i kada se ozbiljan
nauni rad plaao glavom. O intelektulanoj nazadnosti tadanjeg evropskog drutva Hiti pie:
Sve ovo se dogaalo1 dok Evropa skoro nita nije znala o grkoj misli i nauci. Jer, dok su se
Er-Reid i El-Me'mun zadubljivali u grku i perzijsku filozofiju, njihovi suvremenici na
Zapadu, Karlo Veliki i njegova vlastela, prema suvremenim izvorima, muili su se kako e
napisati svoja imena. (Hiti, A. prema Spahi, M. 1996., str. 298). Danas, vie nego ikada,
potrebno je da se muslimani svijeta okrenu budunosti tako to e izvui pouke iz svoje zlatne
prolosti. uvajui svoju vjeru i tradiciju, treba da se okrenu kulturnom i naunom uzdizanju
kako bi ponovo bili predvodnici na ovim poljima. Evropa je zbog svog negativnog iskustva sa
religijom u potpunosti odbacila religiju i u svijesti ljudi potisnula Boga, smatrajui da e na
taj nain svijetom potei med i mlijeko. U materijalnom smislu, zapadnim evropskim
zemljama, uglavnom, tee med i mlijeko, ali isto tako zapadnoevropska drutva su na rubu
moralnog sunovrata. (Mehti, H., 2013., str. 51). Islam i muslimani su ti koji moraju ponovo
1 Misli se na pokret prvoenja naunih djela sa nearapskih jezika i naune
osvijetenosti tadanjeg Hilafeta.
2

objediniti vjeru u Boga i nauku, kako bi se dovelo do sretne sinteze materijalnog napretka i
ouvanja moralnosti, ime bi se, neosporno, obezbijedilo blagostanje za ljude irom svijeta.

2.

BAGDAD
Poslije vladavine Pravednih halifa, hilafetom su upravljale dvije velike dinastije.

Emevijjska ije sjedite je bilo u Damasku i Abbasijjska iji je glavni grad, u najveem dijelu
njihove vladavine, bio Bagdad. Osniva Bagdada je drugi halifa iz dinastije Abasida, Ebu
Dafer El-Mensur (754.-775.). Prema Spahi (1996) El-Mensur je u poetku hilafetom
upravljao iz Haimijje. Meutim, nakon nezadovoljstva naroda zbog nekih njegovih upitnih
odluka, vie se nije osjeao sigurnim u Haimijji, te je odluio da osnuje novi glavni grad
Hilafeta. Godine 762. on izabra najljepe mjesto u Iraku, na zapadnoj strani rijeke Tigris, i tu
zapoe izgradnja nove prijestolnice. U poetku novi glavni grad je nazvan Medinetusselam, a
kasnije ga prozvae Bagdad. Kau da je glavnu rije prilikom gradnje nove prijestolnice imao
veliki imam Ebu-Hanifa2 (700.-767.) Grad se kasnije poeo iriti i na drugoj strani rijeke. U
vrijeme Harunovo i Memnunovo, Bagdad je imao oko 2.000.000 stanovnika, s velikim
brojem ulica, parkova, bai, hiljadama damija, hamama, stotinama biblioteka, brojnim
dvorcima i drugim znamenitim graevinama. To je dugo bio najvei grad na svijetu, najvei
kulturni i civilizacijski centar svijeta u kome su ivjele hiljade uenjaka. (Spahi, M., 1996.,
str. 287-288.)

Za tadanji Bagdad se kae da grad lei na glavnim putevima sa Perzijom i Indijom i bio je
kulturna i politika ia islama u istonom carstvu kao to je Kordoba bila na Zapadu.
Njegova slava opisuje se u fantastinim priama iz Hiljadu i jedne noi, ija je arapska forma
izbrusila sjeanje na legendarni uspon Abbasijske dinastije pod upravom Haruna er-Reida
(umro 809./194.). Jedan historiar napisao je da je Bagdad bio: '... trnica na kojoj se izlagala
roba iz nauke i umjetnosti, gdje se mudrost traila onako kako ovjek trai svoju zalutalu
kamilu, i iji je sistem vrijednosti prihvatio cijeli svijet.' (Glasee, C., 2013., str. 118).

Zbog posljedica napada Mongola na Bagad kojeg su opustoili, danas nemamo dosta
preciznih opisa grada, ali nekoliko izvora daje opise koji nam pomae da steknemo sliku
2 Ebu Hanife je postao prvi vrhovni sudija (Qadi-l-Qudah) u islamu, za vrijeme
vladavine halife Haruna er-Reida, i dobio je ozvanienje za ono to je postalo
poznato kao hanefijska pravna kola. (Glasse, C., 2013., str. 10)
3

starog Bagdada. Tako, u jednom od njih se kae: Bagdad nije bio smjeten, kao Damask, na
ivici pustinje, nego u unutranjosti jedne od najbogatijih i najplodnijih civilizovanih zemalja.
Raskrsnica velikih trgovakih puteva Azije, Bagdad je zajedno sa Aleksandrijom odreivao
cijene luksuzne robe na svjetskom tritu toga doba. Bagdad je takoer bio i veliko
pristanite, ijem je ivotu Tigris toliko davao boju, da bi se s pravom mogao zvati 'Venecijom
Orijenta'. Uz kejove obeju obala, kojima se moglo satima ii, stajala je usidrena cela flotila.
'Ljudi Bagdada odlaze, dolaze i prelaze amcima, dve treine grada je smeteno na reci.'
Teretne lae su mogle pristati neposredno ispred mnogobrojnih bazara, 'a vrlo esto uzane
ulice su morali prelaziti iznad vode preko zidanih lukova'. U poetku X vijeka bilo je 30
hiljada brodova za prevoz ljudi i robe. (Oto-Dorn, K., 1971., str. 65).

Bagdad je u kulturno-civilizacijskom smislu bio najrazvijeniji za vrijeme vladavine

Haruna er-Reida, a o Bagdadu u tome periodu se kae: Mada nije bilo prolo ni pola
stoljea od njegova osnivanja, Bagadad je za etrdesetak godina izrastao u najvei svjetski
centar i grad basnoslovnog bogatstva, kulture, civilizacije i politikog znaaja. Bio je jedini
grad koji se mogao takmiiti s Carigradom, a ubrzo ga je i prevaziao. Jedno vrijeme mu nije
bilo premca na cijelom svijetu. (Spahi, M., 1996., str. 293)

Koliko je Bagdad u ovom periodu bio okrenut napretku i prosperitetu kroz nauku
govori i podatak o tome koliko je Me'mun cijenio znanosti dokaz je to to je od bizantijskog
cara traio da mu poalje primjerak svake knjige, pa kada ovaj to nije htio uiniti on mu
objavljuje rat, te car kasnije pristaje na slanje knjiga u posebno sklopljenom ugovoru s
Mihailom III. U Bagdad su dolazili prevodioci stranih jezika iz cijelog svijeta. El-Me'munovi
ljudi su vodili propagandu za irenje knjiga u narodu. (Spahi, M., 1996., str. 299). Slino je
bilo i u vrijeme halife er-Reida. Harun je imao ivi interes za umjetnost i znanost i njegov
blistavi dvor bio je sredite uenjaka svake vrste. (Nerkez, S., 1990., str. 242).

2.1

Bagad, nuno-kulturni centar svijeta

Nakon vladavine dinastije Emevija za vrijeme kojih se nije toliko davalo prostora
nauci ustoliavanje Abasija predstavljaju novu epohu historijskih, kulturnih i naunih
promjena na teritoriji cjelokupne islamske imperije. Ovo je doba koje istraivai obino
nazivaju zlatno doba islama, doba islamske civilizacije ili zlatno doba islamske kulture i
civilizacije. Prebacivanje centra hilafeta iz Damaska u Bagdad [...], kao i velika ljubav prvih
abasijskih halifa prema nauci i zanimanje za nju, knjievnost i kulturu doveli su do velikog
naunog i kulturnog preporoda islamskog svijeta. (Danahmedi, F., 2013., st. 103)

Prema Spahi (1990) islamska drava je sa osnivanjem Bagdada bila jedna od

najbogatijih, tako da je poslije halife El-Mensura ostalo toliko novca, dovoljno za 19
godinjih prihoda, a od toga je obilato pomagao znanost. U njegovo doba su ivjeli dva velika
imama Ebu Hanife i Malik. Tako, pod Abassijama, arapsko-islamska civilizacija dostigla je
svoj najvei razvoj u istonom dijelu Carstva. Cvjetali su centri uenosti, meu kojima i
Bejtul-hikme (Dom mudrosti), akademija koju je osnovao halifa El-Me'mun radi prevoenja
grkih djela na arapski. [..] Dolo je do napretka medicine i prirodnih nauka, a umjetnost,
filozofija i knjievnost dostigli su nove vrhunce. Lokacija prijestonice Bagdad uinila ga je
aritem utjecaja s Mediterana i Dalekog Istoka. 3 Koji je islam crpio iz bogatog kulturnog i
intelektualnog nasljea Bizanta, Perzije, Indije, pa ak i Kine. Dolazak mongolskih hordi
razorio je ovu sofisticiranu kulturu, a njene biblioteke su baene u Tigris. Kao to je to esto
sluaj sa Mongolima, njihov uspjeh protiv kraljevstva i carstva na Istoku i Zapadu u stvari je
doao zahvaljujui slabosti njihovih neprijatelja. (Glasse, C., 2013., str. 16-17)

2.2

Matematika u Bagdadu

Moda najvei doprinos nauci, muslimani su napravili u matematici. Osnovali su

zasebne matematike discipline, uveli su nulu u matematiku, a brojevi koje danas koristimo se
nazivaju arapski. O matematici Arapa u Muhammedovo doba i prvih halifa nije nita
poznato, pa ipak razvijena trgovaka djelatnost i sloeni kur'anski nasljedno-pravni propisi
3 Vjerovatno se radi o tamparskoj greci, reenica bi trebala nastaviti malim
slovom, bez take.
5

pretpostavljaju znatnu sposobnost za raun [...] Potaknuti indijskim, hebrejskim, perzijskim i

grkim tradicijama, arapski uenjaci su, u zauujue kratkom vremenu, dospjeli do jedne
sinteze, koja je svoj prvi vrhunac nala oko 830. god. u djelima Muhameda ibn Muse alHvarizmija (Horezmija). Njegovo ime oznaava, u obliku 'algoritam' jo i danas ponavljano
primjenjivi raunski postupak. [...] preteni dio tog prvog sustavnog i lakopisanog udbenika
o rjeavanju jednadbi posveen zadaama diobe nasljedstva, to su kasnije matematiari
uveliko izgubili iz vida. U kasnije doba djelovali su u Bagdadu brojni istaknuti matematiari,
od kojih se, primjera radi, samo navode Benu Musa ibn akir (sr. 9. st.), koji je radio, prije
svega, kao geometar, algebrist Abu Kamil a-uda ibn Eslem (oko 900), mnogostrani Sabit
ibn Kura (u 901.) i njegov unuk Ibrahim ibn Sinan (908-946). Oni su uskoro uvidjeli nadmo
grke matematike nad inae uobiajenim receptnim zbirkama, te su se potrudili s najveim
uspjehom oko isto tako strogog dokazivanja. Oko 900. god. bila je matematika u Bagdadu na
visini, koju nije bila dostigla jo od dana aleksandrijskog helenizma. Vladalo se aritmetikom i
algebrom, pisalo strune komentare za teka mjesta Euklidovih 'elemenata', rjeavalo sloene
geometrijske zadae konstrukcije i s uspjehom se odvailo na ispunjavanje praznina u predaji
Arhimedovoj; ak se latilo i problema, koje mi danas dodjeljujemo diferencijalnom i
integralnom raunu. Prema Smailagi (1990) iva geometrijska djelatnost je stajala u sjeni
Grka i nije je bitno prelazila. Obrnuto, arapski matematiari, samostalno su postigli znaajne
rezultate u trigonometriji, koja ranije nije postojala kao neovisna disciplina. Na veini
podruja matematike, matematiari su u stvaralakom razdoblju arapske kulture stvorili toliko
toga, koliko se moglo bez primjene algebarske simbolike koja se razvila tek u 15. i 16. st. Ve
u prvom dobu cvjetanja, oni su odluujue utjecali na Evropu, tako da se na ovom podruju s
vie prava nego bilo gdje drugdje moe o Arapima govoriti kao o uiteljima Zapada. To
vrijedi za neke prirodne znanosti, koje su se u Starom i Srednjem vijeku raunale u
matematiku, posebice za optiku. Treba ovdje spomenuti samo 'Veliku optiku' Alhazena
(ustavri al-Hasan ibn al-Hejsama, ro.965. u Basri, a u. oko 1939. u Kajru); on je ostvario
bitni napredak na putu od antikog opisivanja prirode ka eksperimentalnoj znanosti i ostao je
autoritetom sve do Keplerovog utemeljenja moderne optike. (Nerkez, S., 1990., str. 381)

Najznaajniji muslimanski matematiar toga doba je bio el- Havarizimi (umro 840.).
On je roen u Havarizmu, Perzija, po njemu je nazvan algoritam. Rije algebra izvedena je
iz njegove upotrebe rijei al-debr (al-jabr, 'prisila','ponovna uspostava'), koja se prvi put
pojavila u njegovoj knjizi o matematici [...] Latinski prijevod ove knjige uveo je koncept
algebre u Evropu. U njegovim djelima o matematici ustanovljena je upotreba indijskog
6

sistema brojeva koji su postali poznati kao arapski brojevi, kao i upotreba nule. (Glasse, C.,
2013., str. 156)

2.3

Medicina u Bagdadu

Govorei o medicini u islamskoj dravi, a posebno u prijestolnici Bagdadu, Spah

(1990) navodi da su dvije kljune discipline u islamu ilmuddin i medicina, a da je lijenik
tada u isto vrijeme bio metafiziar i filozof. Dalje, navodi da su muslimani u to vrijeme
unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe, da su osnovali prve apoteke, otvarali
najranije apotekarske kole i sastavljali prve spiskove lijekova i nain njihove upotrebe.
Koliko se medicini kao nauci ozbiljno prilazilo govori i podatak da je po halifinom
nareenju , Sinan Ibn Sabit je 831. godine podvrgao ispitu sve ljekare i apotekare. Preko 860
ovakvih ljudi u Bagdadu je poloilo ispit i tako se glavni grad oslobodio arlatana i
nadriljekara. (Spahi, M., 1990., str. 363)

Nije medicina u islamskom svijetu uvijek bila na visokom stepenu, a nakon to je

medicina u prva dva stoljea Islama imala samo neznatni razvitak, po naredbi abasidskih
halifa i njihovih ministara u 9. st. preveli su sirijski krani, a posebice Hunein ibn Ishak i
njegova 'kola', stotine grkih medicinskih djela antike na arapski. Na taj nain su muslimani
upoznali Corpus hippocraticum, vie od 130 spisa Galenovih, otprilike 50 spisa Rufa iz
Efeza, Antilovu kirurgiju, male monografije Filagrijeve iz patologije, velike cjeline
Oreibazija, Ecija iz Amide [...] kao i brojne druge spise i komentare drugih lijenika. Znaajni
muslimanski lijenici: Ali ibn Raban at-Tabari, koji je djelovao na dvoru halife al-Mutevekila,
dovrio je 850. god. Raj mudrosti, nacrt medicine, u kojem su Aristotel, Hipokrat, Galen, i
Dioskorid esto navoeni, ali u kojem su priopeni i mnogi magiki ini. (Nerkez, S., 1990.,
str. 382-382)

Halifin zaduenik za medicinu i osoba iz ije je porodice, prema Spahi (1990),

poteklo nekoliko generacija lijenika Hunein ibn Ishak (u. oko 875), nestorijanki kranin u
Bagdadu, stekao je ne samo najvee zasluge svojim prijevodima, nego je i mnoge Galenove
spise obradio za studente i sastavio znaajna samostalna djela. Njegov Uvod u medicinu bio je
7

i na Zapadu neveliko proiren, kao i spis koji se odnosio na lijeniko poznavanje oiju.
Muhamed ibn Zekerija ar-Razi (u. oko 925) bio je isto tako istaknuti alkemiar kao i filozof i
lijenik. Njegova klinika posmatranja i izvjetaji su odlini. Tano je opisao simptome
boginja. [..] Brojna djela arapskih medicinara prevedena su na latinski u 11. st. u junoj Italiji
i u 12. st. u Toledu. Time se na Zapadu pokrenuo snaan medicinski tok, oznaen kao
arabizam, koji je tek nakon vie stoljea izgubio na znaenju. Dugo je vrijedio stavak da
onaj, koji hoe biti dobar lijenik, mora biti dobar avicenist (znalac Ibn Sine). (Nerkez, S.,
1990., str. 383).

2.4

Astronomija u Bagdadu

Abasijske halife su tokom svoje vladavine pokazale znatno ineresovanje za

prouavanje zvijezda i drugih nebeskih tijela. Nekada je to izuavanje bilo iz praznovjerja, ali
astronomija se, ipak, u to doba razvila kao znanost i kako navodi Spahi (1990) bil je posebno
cijenjena kod halifa. Tako je [...] tek po abasidskom preuzimanju vlasti (750.) dolo je do
snanog razjanjavanja sa kulturom pokorenih naroda, koja je upravo na ovom podruju bilo
uveliko nadmonija. To se oitovalo u velikom prevodilakom valu, koji se najprije
usredotoio, zbog vodeeg poloaja istonog dijela carstva, na indijska i perzijska djela, a
uskoro je zahvatio i grku literaturu. Prvi arapski zvjezdoznanci stavili su u svojim djelima,
manje ili vie neobavezno naporedo razne tradicije; tipino zato su tablice sa uputama za
upotrebu (zid) al-Hvarizmija (oko 830.). Vlastitim promatranjima i izuavanjima, koja je
posebice pomagao halifa al-Memun (u. 832.), uskoro su arapski astronomi utvrdili nedostatak
takvog postupka. S tabelarnim djelom al-Batanija (Albatenijus, u. 929.) prodro je, u svakom
sluaju, u istoni dio carstva teoretski zasnovani i svakom vremenu prilagodljivi Ptolemejev
planetarni model; poreenjem svojih rezultata mjerenja s onima Ptolemeja (Almagest) uspio
je al-Batani izvesti znaajna poboljanja. I nadalje se ivo astronomski istraivalo; mnogi od
vladara, koji su od 10. st. podijelili meusobom carstvo, podigli su vlastiti, preciznim
instrumentima opremljeni opservatorij, kako bi u tabelarnim djelima ovjekovjeili svoje ime.
Meu uveliko preko stotinu djela te vrste ovdje se, primjera radi, navode po historijskim
zabiljekama dragocjene 'hakimijske tablice' egipatskog zvjezdoznanca Ibn Junusa (zapoete
oko 990.), te prirunik al-Qanun al-Mas'udi od al-Birunija (1030.) koji je zamiljen po uzoru
na Almagest (Ptolemeja), te koji je uzeo u obzir indijsko zvjezdoznanstvo po originalnim
8

vrelima. U 10. st. su se metode izuavanja toliko usavrile da je, na temelju grke i indijske
geometrije kugle, nastala samostalna trigonometrija. (Nerkez, S., 1990, str.79)

Rana dominacija islamske astronomije vidljiva je i u premoi rijei arapskog

porijekla, koje se koriste u savremenoj astronomiji: indeks svjetlosne refleksije nebeskog
tijela zove se albedo (arapska rije, al-bayda, 'bjelina'); slijede zenit (na arapskom samt ar-ra's,
'smjer glave'), nadir (arapski an-nazir 'ravan, parnjak /zenita/)'), azimut (as-samt, 'smjer'),
zvijezda Vega (an-nasr al-waqi', 'orao koji pada') [...] (Glasse, C., 2013., str. 107)

2.5

Ostala nauna dostignua u Bagdadu

Muslimani su napravili velika postignua i na podrujima obrazovanja, kolstva, knjievnosti,

poljoprivrede, industrije, botanike i zoologije, geografije, historije, itd., i teko je pobrojati sve
njihove znaajne uspjehe. Period abasijskog hilafeta moda najbolje karakterie prevodilaki
pokret, a tada u Bagadu je 794. godine osnovana prva tvornica papira. Tada je Harunov vezir
Dafer Bermekija umjesto pergamenata u dravnim uredima poeo upotrebljavati papir. [...]
Bagdad je imao mnogo javnih i privatnih biblioteka i ueni ljudi nisu imali nikakvih
potekoa pri upotrebi knjiga bilo koje javne ili privatne biblioteke. U biblioteka je
studentima besplatno davan i papir. [...] Damije nisu sluile samo kao mjesta za obavljanje
salata ve su u njima odravana predavanja i bile su istovremeno i magacini za knjige.
(Spahi, M., 1996., str. 294).

Dalje, od 9. st. doivjela je islamska proizvodnja knjiga snaan polet, iju materijalnu
osnovu treba vidjeti u uvoenju jeftine tvari za pisanje, papira. Iz tog vremena je poznat i
najstariji popis knjiga, Kitab al-fihrist Ibn an-Nadima. Taj bagdadski knjiar napisao je 987988. god. sustavno postavljen kompendijum o literaturi, koji je trebalo da obuhvati sve dotada
poznate arapske spise, te je prikazao razvitak i predmet svake pojedinane znanosti i dao
podatke o piscu. (Nerkez, S., 1990., str. 95)

Sa poetkom vladavine Abasida i nakon prijenosa glavnog dijela Carstva u Bagdad

Arapi su se poeli upoznavati sa znanstvenom geografijom. Osvajanje Irana, Egipta i Sinda
9

dalo im je priliku da izdravno upoznaju znanstvena i kulturna dostignua naroda koji su

nastanjivali te kolijevke civilizacije, kao i da zadobiju u vlasnitvo ili barem pristup stotinama
studija, laboratorija i promatranica. Ali proces usvajanja tueg znanja otpoeo je tek u doba
halife Abu Dafera al-Mansura (737-775.) osnivaa Bagdada. On je imao ivi interes za
prevoenje znanstvenih dijela na arapski, aktivnost koja je trajala dvjesto godina u
muslimanskom svijetu. [...] Prevoditelji su vrlo esto i sami bili istaknuti uenjaci, iji su
napori obogatili arapski jezik zemljopisnim, zvjezdoznanskim i filozofskim spoznajama
Indijaca, Iranaca i Grka. Za vrijeme vladavine al-Memuna (813-833) uinjeni su brojni
doprinosi razvoju geografije: izvreno je mjerenje jednog merdijanskog luka u vrlo preciznim
mjerama: bile su izraene astronomske tablice i jedna karta svijeta, as-Sura al-Ma'muniyya,
koju je al-Masudi smatrao boljom od Ptolemejeve i one Marinosa iz Tira, te ih sve tri
pregledao i usporedio. (Nerkez, S., 1990., str. 201-202.).

2.6

Umjetnost u Bagdadu

Islamska umjetnost u svijetu je, ili bi trebala biti, liena likova koji su izriito
zabranjeni direktnom Boijom naredbom. S toga [...] stvaralaki zanos islama usmeren je u
drugom pravcu. On je okrenut dekoraciji, preinaavanju prirode u smislu ornamentalne
apstrakcije, naginje ka formalizmu, istrauje dejstva povrine i oduevljava se igrom linija i
hramonijom boja u kompoziciji. [..] Novom dinastijom Abasida koja je naslijedila Omajade, z
apoela je temeljna promjena kako u politici tako i u umjetnikim tenjama. Gledano spolja,
sredita su se promijenila: teritorijalno jezgro nove vlade sada je Irak, a ne Sirija. Nova
metropola Bagdad, smijenila je Damask. [..] ova promjena je izazvala promjenu
cjelokupnog programa. Ona oznaava odricanje od naslijea mediteranske antike i okretanje u
pravcu same Azije. (Oto-Dorn, K., 1971., str. 9 i 65)

Moda najznaajnije knjievno djelo koje se vezuje za Bagdad i preiod abasijske

dinastije je Hiljadu i jedna no, najslavnija zbirka arapskih udesnih pria i drugih povijesti,
a za nju se tvrdi da su neki njeni dijelovi bagdadskog porijekla. 4 Tako, prema Smailagi
(1990) u svom opem obliku Noi se sastoje od bagdadskog i egipatskog dijela. Djelo
4 Vidjeti Spahi (1996) i Nerkez (1990)
10

sadri anegdote o abasidskim halifama i njihovom dvoru, posebno o Harunu ar-Raidu,

moda i najslavnijem abasidskom halifi. Ipak, kako Smailagi (1990) navodi, ove anegdote ne
bi mogle potjecati iz Bagdada, ve iz Egipta. Neke od pria koje su svoj konaan oblik dobile
u Bagdadu kao to su one o Sindbadu Moreplovcu i povijest o Tevedudi, mudroj robinji.

Jedna od najprepoznatljivijih arapskih umjetnositi je i arabeska. To je posebni i

iskljuivo islamski oblik stilizacije biljkovitih ornamenata koji se sastoje u izdancima
ravajuih listova povezanih s viticama u ritmikom pokretu. Listovi mogu biti as ravni, as
valoviti, zaotreni, okrugli ili preokrenuti, glatki ili hrapavi, sastavljeni ili odsjeeni, no
nikada izlorani, a uvijek vezani u stabljiku koju oni dopunjuju ili dovravaju. [...] pomno se
potuju dva estetika pravila: ritmika neizmjeninost pokreta uvijek napravljenih sa
skladnim uinkom, te tenja da se ornamentom prekrije cjelokupna povrina. Ona se jo jasno
ne oituje u umajadskom razdoblju, ali svoj klasini tip ostvaruje u 9. st. pod Abasidima i u
islamskoj panjolskoj, te Maurima. Upotreba arabeske nije ograniena na neki materijal, pa je
nalazimo u arhitekturalnoj ornamentici, kao i u urezanam ili oslikanom dekoru, na keramici,
staklu i kovini, a osobito iluminaciji. (Nerkez, S., 1990., str.45)

Muslimani su poznati kao arhitekte nekih od najljepih graevina danas, meutim, od

veine objekata koji su ukraavali Bagdad nije ostalo ni traga kako bi mogli svjedoiti o
velianstvenosti tadanje prijestolnice. Muslimani su se iskazali i kao vrsni slikari, poete,
kaligrafi i muziari.

11

3. KRAJ BAGDADA

Do kraja Bagdada su doveli njegovi unutranji neureeni odnosi. Nakon Harunove

smrti, dovela je borba izmeu njegovih sinova al-Amina (809-813) i al-Ma'muna (813-833)
do jedne vrste graanskoga rata, na koji treba gledati kao na sukob izmeu Perzije i Iraka, kao
podruja carstva. Pobjedniki al-Memun, ije su pristae bile koncentrirane u Perziji, zadrao
je, ipak, Bagadad kao glavni grad. [...] Njegov nasljednik al-Mu'tasim (833-842), koji je
preao na izravno vrbovanje meu turkmenskim plemenima, bio je ponukan, zbog napetosti
izmeu tih trupa i bagdadskog puanstva, premjestiti halifsko sjedite iz Bagdada u
novoizgraeni grad Samaru na Tigrisu (sjeverno od Bagdada), gdje je ostao sve do 892.
godine. [...] 10.februara 1258. god. osvojile su Bagdad trupe mongolskog hana Hulagua,
halifa al Musta'sim (1242-1258) pogubljen, a najvei dio itelja pobijen. Carstvo Abasida time
je okonano, pa ipak je, pod zatitom egipatskih Mameluka, koji su 1260. god. kod Ain

12

Daluta u Palestini potukli Mongole, abasidski sjena-halifat postojao sve do osmanskog

osvajanja Egipta (1517). (Smailagi, N. 1990, str. 9)

Svoj kraj Bagdad je doivio sa invazijom Mongola na njega i svirepim unitavanjem

svega to je karakterisalo islamsku prijestolnicu Hilafeta. Mongoli su opljakali Bagdad
1258./656. godine i ubili El-Musta'sima. Meutim, memluki vojni komandant Bejbers, tada u
slubi egipatskog vladara Kutuza, pobijedio je Mongole u bici kod Ajn Daluta u Siriji
1260./658., doveo amidu posljednjeg abbasijskog vladara u Kairo i postavio ga za halifu. Taj
halifa, El-Mustansir, ubijen je sljedee godine dok je predvodio vojsku u neuspjenom
pokuaju da povrati Bagdad od Mongola. Loza formalnih halifa Abbasija u Kairu se,
meutim, nastavila, dajui presti memlukoj vlasti sve dok Osmanlije nisu osvojile Egipat
1517./923. godine. Otada, Abbasije nisu polagali pravo na hilafet, a Osmanlije su kasnije
odravali uvjerenje da je posljednji Abbasija u Kairu, El-Mutevekkil III, prenio pravo hilafeta
na Selima I, osmanskog sultana. (Glasse, C., 2013., str. 17)

Mongolskim pohodom na Bagdad ubijeni su predvodnici muslimana, unitene grevine,

spaljene biblioteke a nauni radovi su bacani u rijeku Tigris. Iako se hilafet odrao jo do
osmanske vlasti, moe se rei da je padom Bagdada zavrena era zlatnog doba islamske nauke
i kulture.

4. ZAKLJUAK

Muslimani su pokazali izrazit uspjeh u dosta naunih podruja, a njihova umjetnost je

jedna od najljepih. Moe se rei da ega god su se prihvatili, to je bilo krajnje ozbiljno i
13

davalo je posebno znaajne rezultate. Po mnogo emu su bili predvodnici, pioniri i uitelji
drugim civilizacijama. Muslimani su ti koji su pokazali da religija nije neprijatelj drutvenom
i naunom prosperitetu, ve, naprotiv, ona je ta koja podstie na konstano izuavanje i tenju
ka napretku. Meutim, to nikada ne smije biti lieno svijesti o Bogu, tako da sa materijalnim
treba objediniti i moralno kako bi uspjeh bio, ne samo ovosvjetski, ve dosta bitnije i
onosvjetski. Muslimani su pokazali da dok im je ovo bila vodilja, bili su predvodnici, a njihov
kraj su uzrokovale unutranje razmirice, borba za vlast, tenja ka materijalnom, a to je
dovelo do nejedinstva i nemogunosti da se adekvatno odgovori na realne prijetnje. Ovaj
velianstveni period islamske vladavine nam svima treba biti pouka ta moemo postii
ispravnim slijeenjem vjere, kao i ta nas eka ukoliko radimo suprotno od toga.

14

5. LITERATURA

Danahmedi, F. 2013. Historija islamske kulture i civilizacije. Sarajevo: Fondacija

Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini i Dami'atu-l-Mustafa el-'alemijje, Sarajevo

Glasse, C. 2013. Enciklopedija islama 1 A-D. Sarajevo: Libris

Glasse, C. 2013. Enciklopedija islama 2 E-Ibn Kutejbe. Sarajevo: Libris

Mehti, H. 2013. Svjedok vremena. Zenica: Islamski pedagoki fakultet u Zenici

15

 Oto-Dorn, K. 1971. Umetnost u svetu, istorijske, drutvene i religiozne osnove,

Islamska umetnost. Novi Sad: Bratstvo jedinstvo

Smailagi, N. 1990. Leksikon Islama. Sarajevo: Svjetlost

Spahi, M. 1996. Povijest islama. Sarajevo: Islamska zajednica u Njemakoj

16

17