Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Todorova Konstrukcija Zapadnog Diskursa o Balkanu

    Uploaded by

    Imamović Sanita
    35 views17 pages
    konstrukcija

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    konstrukcija

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    35 views17 pages

    Todorova Konstrukcija Zapadnog Diskursa o Balkanu

    Uploaded by

    Imamović Sanita
    konstrukcija

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 17
    Etnol. trib. 19, 1996, str. 25 - 41, M. Todorova: Konstrukeija zapadnog diskursa... KONSTRUKCIJA ZAPADNOG DISKURSA O BALKANU’ Maria Todorova UDK 949.7 Department of History Izvorni znanstveni Elanak University of Florida, Gainesville Primijeno 15. V. 1996. Ovaj Hanak, dio veega rada, traga za nastankom posebnog diskursa o Balkanu tijekom nekoliko stolje¢a. Pojam "Balkanizam" se su-postavija Saidovoj _kategoriji "Orijentalizam" i smatra se ne obiénom podvrstom Orijentalizma, nego neovisnom kategorijom s viastitim posebnim odnosom s dominantnim europskim diskursima, Do potetka 20. stoljeéa Europa je u svoj rjetnik pogrdnih jednu novu, koja je, iako nedavno iskovana, s vremenom postala postojanija od Tijegi sa stoljetnom tradicijom. "Balkanizacija’ je potela s ekonomskog ili politickog stajaliSta oznagavati parcelizaciju velikih i odrZivih politiékih jedinica u male i, Pretpostavimo, neodrdive. Ta je rijeé takoder postala sinonim za povratak plemenskom, nazadnom, primitivnom, barbarskom. U svojoj je posljednjoj hipostazi posve ligena konteksta i paradigmatiéno povezana s mnoitvom problema, pogotovo u ameriékim akademskim krugovima. Vjerujem da recentno opisivanje Balkana kao europskoga "drugoga" ne treba posebno dokazivati. Posebnost je Balkana u tome Sto njegovi stanovnici ne mare za potvrdivanje standarda ponaSanja koje civilizirani svijet smatra normativnim. Kao svaka generalizacija i ova se zasniva na redukcionizmu. Ali redukcionizam i stereotipizacija Balkana toliko su jaki da taj diskurs zavrjeduje i zahtijeva posebnu Ovo je tekst predavanja odrZanog u Hrvatskom ctnoloskom druitvu u svibnju 1996. godine. Detaljna rasprava se nalazi u mojoj knjizi Imagining the Balkans koja ée uskoro izaéi u izdanju Oxford University Pressa. 25 < Etnol. trib. 19, 1996, str. 25 - 41, M. Todorova: Konstrukcija zapadnog diskursa... analizu. Pojavio se cijeli novi Zanr koji sc bavi problemom i predstavijanjem "drugoga". Taj se Zanr proteZe kroz znanstvene discipline: kroz antropologiju, knjizevnost i filozofiju i kroz povijest, opécnito. Cijelo razmatranje orijentalizma bilo je, u jednoj od mnogih svojih hipostaza (od kojih se neke bave modi i znanjem, imperijalizmom, islanom i kr8¢anstvom, itd.) takoder i pod-zanr tih zanimanja za "drugo". Trenutagno je orijentalizam u akademskim krugovima na’ao vaino i legitimno mjesto kao kritika odredenog diskursa koji, prema Saidovoj formulaciji termina, oznaéava "sveukupne nadine bavijenja Orijentom. Oni se njime bave dajuéi izjave o njemu, autorizirajuéi poglede na nj, opisujuéi ga, poducavajuci o njemu, ustanovijujudi ga, viadajuéi njime; ukratko, orijentalizam mozemo razmatrati i analizirati kao zapadnjacki stil dominacije, restrukturiranja i vladanja Orijentom" (Said, 1978:3)'. Posebno nadahnut Foucaultom od kojeg je ne samo posudio pojam diskursa, nego i posveéivanje najvece pozornosti odnosu znanja i mo¢i (Foucault, 1977; 1980), Said je ukazao na opasnost esencijaliziranja Orijenta kao "drugoga". Takoder je bio pod izriéitim i jakim utjecajem Gramscijeva razlikovanja gradanskog i politikog drustva, a posebice pojma kulturne hegemonije koji je orijentalizmu pridao éudesno trajanje i snagu (Gramsci, 1971) . Kao sto se moglo pretpostaviti, odgovori Saidovoj knjizi bili su priliéno polarizirani. Ona je stvorila obozavatelje, kao i sljedbenike i epigone’. Necu op%irno govoriti o tome, ali glavni clementi kritike zasluZuju biti spomenuti. Oni su sadréavali snaZne prigovore teoretitara modernizacije ili klasignih liberala’, Takoder su potaknuli ozbiljnu i suptilnu epistemolosku kritiku, pokugaj ublazavanja krajnosti i pomaka nakon Saida i nakon orijentalizma (Lele, 1993). U meduvremenu se, takoder nakon Foucaulta, zbio vaZan pomak u Prougavanju moéi i reprezentiranja (Marglin i Marglin, 1990; Clifford, 1988; Mohanty, 1989). : Edward W. Said, Orientalism, New York: Panthcon Books, 1978, 3. Skoro dva desetljeéa poslije Said je ponovio da njegov prigovor orijentalizmu nije bio utemeljen samo u starinskim studijama orijentalnih jezika, drustava i judi veé da kao "sustav misljenja on /orijentalizam/ prilazi heterogenoj, dinamiénoj i sloZenoj Ijudskoj stvarnosti sa_nekritigkoga esencijalistitkog stajaliSta; to pretpostavija i trajnu orijentalnu stvarnost i suprotnu ali i ne manje trajnu zapadnjacku bit, koja promatra Orijent izdaleka i, ga tako kazem, odazgora’ (Said 1995:3) To je odvojeno od pitanja koliko sc tomo Saidova misao odnosila na opéeniti foucaultovski ili gramscijevski ceunve, pitanje koje neki krtigari ne propustajy naglasiti. ” Vidjeti, na primjer, neujednagenu zbirku eseja koju su izdali Hussain et al. 1984, koja sadrZi neke dobre tekstove alii posve indoktrinirane @lanke. _ Pogledati, na primjer, Kopf, 1980. Za rani pregled pribvacanja Saidove teorije, vidjeti Kapp, 1980. Vidjeti takoder kritiku Ernesta Gellnera 0 Saidovoj novo} knjizi (1992) u The Times Literary Supplement, 19 February 1993. 26 Etnol. trib. 19, 1996, str. 25 - 41, M. Todorova: Konstrukcija zapadnog diskursa. Jedna od prozaiénijih zamjerki Saidu bila je njegovo navodno negiranje i fak demoniziranje rada generacija iskrenih i dobro obavijestenih orijentalista koji su dali znaéajan prinos Ijudskome znanju (Lewis, 1993). Cak i manje vazni prigovori Saidovoj knjizi ocjenjivali su njegov rad na temelju toga sto ga je arapski svijet smatrao obranom Arapa i islama i oni su pribavili Saidu prikriveni protuzapadnja¢ki stav. Sam Said uvjerljivo je odbacio ovu optuzbu pokazujuéi da je utemeljena na Zelji za esencijalizmom koji “fundamentalnim kategorijama" pristupa kao ahistorijskim zbog toga sto "nikome nije lako Zivjeti bez prigovora i straha s postavkom da se Ijudska stvarnost neprestano stvara i rastvara i da je sve poput évrstoga postojanja stalno pod prijetnjom" (Said, 1995:3). To, medutim, svjestan je Said, ne rjeSava vedi i opéenitiji problem granica kontroliranja netijega teksta, novih konteksta koji tekstu daju drukéiji Zivot i znaéenje i upitnog postenja intelektualnih optuzZbi koje se zasnivaju na retrospektivnim vizijama nerazmatranih posljedica, Medutim, bilo je i konkretnijih i istanéanijih kritika Saidova pothvata kojima je cilj vise bio profinjivanje nego opovrgavanje njegova djela. Na primjer, jedna rana kritika opravdano je pokazala da "orijentalizam dopusta ili poti¢e

    You might also like