Najljepe

ljubavne
prie

Sadraj
PRVO POGLAVLJE

Ja u stupiti u brak s osobom koja e voljeti Boga vie od mene.

ekat u te - Janette Anderson........................................................................................10
Preko brda, dolina ... i oceana - Fabiola Gutierrez de Lustig..........................................13
Vrijedilo je ekati - Danijel Lustig.................................................................................22
P. S. ekam te, Kauboji, slubena vozila i Boji darovi - Ines Maynard...................................27
uto svjetlo za mojega mua - Marija Koprivnjak........................................................33
Prava ljubav, Zato vrijedi ekati? - Intervju s Rebeccom St. James......................................35

DRUGO POGLAVLJE

Moja mlada - Dimitrije Popadi

Zar nije bilo od jabuka? - Janet Berkovi.......................................................................44
Moja svekrva molila se za mene - Petra Bohall..............................................................46
Ovo je naa pria - Karmen i Goran Milkovi..........................................................49
Bog crta ravne preko krivih linija - ena i Biljana Nikoli............................................52
Od glave do pete - Ljubavna pria Danijele i Vlatka Majetia - Melody J. Wachsmuth...............58
Nedokuivi su putovi Boji - Stojan Gajicki..................................................................61

TREE POGLAVLJE

Kada bih mogao ponovno birati, opet bih izabrao tebe.

Imate li djece? - Laslo Hornjik.......................................................................................66
Jedno oko koje vie vidi ... - Martina Kocijan................................................................69
Znak Boje dobrote i ljubavi - Toma i Anita Povalec.....................................................73
Zato je moj brak poseban? Jer je Boja milost svakoga jutra nova ... - ua Onasoga............77
Pria o Malenoj i Klepetanu - Mirela Jendriko.............................................................80

ETVRTO POGLAVLJE

Prava ljubav nema sretan zavretak, ona ne zavrava.

Najljepi dani u mojem ivotu - Davorka Topi Mikec..................................................84
Neoekivana radost - Peter i Nela Mayer Williams........................................................91
Druga prilika - Vera Kovaevi......................................................................................94
Zaboravljeno udo ljubavi - Stjepan Lice.......................................................................96
Zarunica Isusova - Jure Dohnal...................................................................................98

Moja svekrva molila se za mene

PETRA BOHALL

Odmah sam ga primijetila i malo kasnije nazvala mamu da joj ispriam o mladiu kojeg

sam ugledala ispred svoje fakultetske zgrade. Rekla sam joj da je elav, da ima crvenkastu
bradu i plave oi kao moj deda on mene uope nije primijetio. Nisam mogla ni slutiti
da se majka toga mladia ve od njegova ranog djetinjstva molila za mene, tj. za njegovu
buduu enu.
Poput mnoge djece, kao mala (a naravno i kao tinejderica) zaljubljivala sam se, planirala vjenanje i sanjarila o buduem muu. Dosta dugo detaljno sam planirala svoje
vjenanje za princa Williama, ali Bog je imao druge planove. S dvanaest godina napisala
sam popis osobina i kvaliteta koje sam eljela od buduega mua, primjerice da zna plesati,
da je obraen i da voli ivotinje. Imala sam neke tinejderske veze, sve koje sam na kraju
poalila, ne zato to su ti deki bili loi, nego zato to sam bila premlada da bih znala to ja
tono elim i to Bog tono eli za mene.
U to vrijeme kada sam nazvala mamu da joj kaem o Miku (nadimak koji sam dala
Jeremyju kako bismo ja i moje prijateljica mogle o njemu razgovarati a da on ne zna kako
je o njemu rije), znala sam da se ne smijem zbliiti ni s jednim mladiem s kojim se ne bih
mogla zamisliti u braku. Jeremy i ja upoznali smo se te poeli druiti i ee viati. ivjeli
smo u istoj zgradi i ja sam se jako trudila da se to vie sluajno susreemo. Jeremy je
prilino brzo (iako se meni inilo da mu je trebalo dugo) shvatio da sam zainteresirana za
njega, ali nije reagirao na moje osjeaje. Tada me to jako ivciralo, ali kasnije sam tek shvatila koliko je bio paljiv da se ne upusti u vezu prebrzo, bilo mu je najvanije da se najprije
upoznamo kao prijatelji. U poetku uope nije ni gajio osjeaje prema meni. Oni su se
razvili i jaali kroz nae druenje. Jedanput me nazvao i pitao elim li ii s njim pogledati
film. Prije nego to je dovrio pitanje ja sam ve skakala po sobi od uzbuenja, a onda je
doao kraj pitanja - i s mojim cimerom. Drugom prilikom ispitivao me o meksikim re-

storanima i volim li takvu hranu. Ja sam cijelo vrijeme oekivala da me pozove na veeru,
a on je na kraju svih pitanja samo rekao hvala. Dok sam se ja pitala zato ne eli provoditi
vie vremena sa mnom nasamo, on je bio zadovoljan prijateljstvom koje smo imali i ekao
dok ne bude potpuno siguran prije nego to se u ita upusti.
Brzo smo kroz druenje shvatili da smo vrlo razliiti. On je bio tipian Amerikanac, tek
doao iz vojske, povuen, fin i tradicionalan. Ja sam u to vrijeme govorila da ne elim Amerikanca za mua, glasno sam se protivila vojsci i svakom prilikom zapoinjala kontroverzne
razgovore. Imala sam i obrijanu glavu i probuen nos definitivno ne djevojka o kojoj bi
on razmiljao. Kad me prvi puta nazvao telefonom, predstavio se ovako: Ovdje Jeremy,
druga elava osoba u zgradi. Drugom prilikom, kada smo ili gledati film Moje veliko
grko vjenanje, ja sam mu apnula da su te dvije obitelji u filmu ba kao i nae amerika
je tiha, fina, svatko dri svoje miljenje za sebe, a grka je poput moje hrvatske, glasna, svi
ponekad govore u isti glas, emotivna i nitko nema dlaku na jeziku. No iako smo bili potpune suprotnosti i konstantno suoeni sa svojim razliitostima, privuklo nas je i povezalo ono
najvanije u ivotu naa vjera.
Kada smo se poeli vie druiti, meni se jako svialo, a moram priznati i pomalo me
okiralo, kad je on predloio da se zajedno molimo i zajedno uimo napamet retke iz Biblije (Hebrejima 12). To je meni bila velika potvrda da je on ozbiljan to se tie nas, a jo
vanije, to se tie Boga. Ja sam se njemu poela sviati kada sam mu prvi put pokazala
svoje slike s misijskoga putovanja i kada je vidio da elim sluiti.
Unato tome to nas je spajala naa ljubav za Boga i za slubu, nae kulturne razlike
imale su veliku ulogu u naoj vezi i ponekad nas dovodile do sukoba. Jedno vrijeme smo
se ak razili jer smo mislili da ne moemo prebroditi te razlike. I danas, nakon sedam
godina braka, doemo u situacije gdje nas nae razliite kulture dovedu do podijeljenih
miljena. Kroz sve te razlike, i na poetku i sada, uvijek se moramo vraati temelju nae
veze Bogu.
Od samoga poetka otvoreno smo govorili o planovima. Nismo se htjeli uriti, ali smo
isto tako znali da nema smisla i dalje se viati ako znamo da naa veza ne vodi k braku. Ja
sam Jeremyju od samoga poetka rekla da se planiram preseliti u Hrvatsku im zavrim
studij. Dok bi se nekima inilo da bi ga ta odluka odbila od mene - s jedne strane, jer sam
bila toliko odluna i sigurna, a s druge, jer nije ni znao gdje je Hrvatska - moja poslunost
Bogu jo ga je vie privukla. Jednom prilikom dok smo razgovarali o naim planovima

poslije fakulteta, ja sam se sva uzrujala to Jeremy nije imao tako specifine planove kao ja,
nije znao gdje tono planira ivjeti ili to eli raditi. On mi je na svoj tipian smiren nain
objasnio da je ba to razlog zato si nas dvoje toliko dobro paemo. Sada, nakon 6 godina
zajedno u Hrvatskoj, Jeremy osjea poziv za ovo mjesto ne zbog mene, nego zbog toga
to je Bog u njemu razvio poziv za nau zemlju. Bog nas je spojio i ujedinio naa srca da
kucaju za iste stvari.
Na kraju, ni Jeremy ni ja nismo dobili ono to smo traili ili zamiljali da emo dobiti u
branom drugu, nego nam je Bog dao neto sasvim neoekivano i mnogo bolje.

Nedokuivi su putovi Boji

STOJAN GAJICKI

U svakome od nas ivi san o susretu s osobom koja bi bila ona koja e nam ivot uiniti

onakvim kakvim ga prieljkujemo. Kada nas je Bog u svojoj stvaralakoj namjeri zamiljao, svaki djeli plana bio je roen i ostao natopljen u ljubavi. Bog je ljubav i cijelo je
stvorenje zamiljeno za ljubavnu priu. elja i potreba da budemo voljeni i da volimo sr
je svakoga ivog bia, ovjeka iznad svega. Svrha svih odnosa jest oitovanje i utvrivanje
meusobne ljubavi.
Njoj je bilo dvadest i sedam godina kada je svojoj mami poslala pismo s opisom svojega
sna. Svojim pjesnikim jezikom jo je dodala jainu vatri koja je u njoj gorjela, iako je taj
san jednom ve doivio svoju neispunjenost. No on ipak nikada ne umire! Mamin odgovor
nije bio ohrabrujui: Dijete moje, takva osoba ne postoji! Ni to nije moglo ugasiti elju u
njoj da doivi susret koji e joj dati povod da vjeruje kako ne sanja uzalud.
On je bio istih godina. ivio je i on sa svojim snom, ne toliko konkretnim, ali dovoljno
jasnim da je znao iz kojega smjera da ga oekuje; znao je da mu dosadanji susreti nisu dali
dovoljno povoda vjerovanju da je to bio poetak ostvarivanja sna. Ponekad se inilo da nita
drugo nije okupiralo njegove misli toliko koliko je sama pomisao na nju mogla uiniti.
Oboje su u jednom trenutku shvatili da im ta elja i san uzimaju previe snage. Misli o
ivotu sa ivotnim partnerom, s osobom kojoj e dati ljubav i od nje je dobivati prevladavale su osjeajima sve vie i vie. Osjeaj nepotpunosti pojavljivao se ee, to su godine
vie prolazile i ponekad napadao san, sliku o sebi, o ivotu uope. Jedan tihi glas govorio
je da san mora umrijeti, da ga moraju staviti u ruke onoga koji ga je u njih i stavio. Ona
je rekla: Udana ili sama, tebe, Boe, elim voljeti vie od svega i za tebe ivjeti. On je
shvatio da na popisu elja i prioriteta za ostvarivanje sna treba Bogu dati prvo mjesto, a da
e se sve ostalo dodati. Kao da su trebali doivjeti istinu, koju je jednoj mladoj osobi, na
pitanje kada je tko zreo za brak, jedna starija osoba rekla: Zreo si kada doivi da to vie i

nije neto to se mora dogoditi.

Jednoga hladnog i sumornog jutra u studenom krenuli su oboje na bogosluje. Ona inae nije dolazila u tu crkvu, ali ove nedelje nije imala volje ii u svoju zajednicu koja je bila
dosta udaljena od mjesta gdje je stanovala. On je trebao govoriti na tom bogosluju. Nita
u okolnostima nije govorilo da je taj dan u sebi imao neto posebno. Sreli su se na vratima.
Ona je krenula kui, nije znala da su svi drugi ponijeli sa sobom jelo radi zajednikog ruka. On je ba u tom trenutku uao i pogledi su se sreli. Oj, kakva divna zrela ena, bila
je njegova prva reakcija. Da nije to moda on, bile su njezine prve misli.
Na njegov nagovor, ostala je ipak na slubi i zajednikom ruku. Obeao joj je - ako
bude trebalo - da e podijeliti svoj obrok s njom. Na bogosluju je govorio o pozivu koji je
nedavno doivio i o tome kako se treba vratiti u svoju zemlju. Cijeli govor odisao je neim
to je uinilo da je ona u srcu rekla: Boe, hvala ti to ne moram ii s ovim ovjekom.
Sjedili su zajedno i razgovarali, dugo i o svemu, o ivotu i to je Bog uinio za njih. Netko
je, iz nekog razloga, fotografirao njihov prvi susret i ovjekovjeio ga. Poslije toga su otili
na kavu i nastavili razgovor. Priala je o jednom ljetu na Jadranskom moru i izgovorila
nekoliko fraza na naem jeziku. E, pa naui vie, moda e ti trebati jednoga dana, bio je
njegov aljivi komentar. U njemu se krilo moda i neto drugo. Topliji osjeaji, elja, moda se san u tom trenutku probudio, prvi put, onako ozbiljno. S toga ljetovanja poslala je
razglednicu mami i tati i napisala da je sve fantastino lijepo, ali da se za nekoga junjaka
nikada ne bi udala.
Oboje su, u situaciji kada su se sreli, bili jo uvijek zauzeti, iako je u oba sluaja sve
ilo kraju, a da nikada nije ni nalikovalo onomu o emu su sanjali. Molili su se zajedno za
Boje vodstvo u situacijama u kojima su bili, jo ne videi sebe kao odgovor na molitve.
Ne sjeaju se detalja, ali nekako je u mislima, negdje se u onom dijelu due do kojega samo
ljubav zna nai put, poelo neto raati se. Odgovor na molitve i rjeenje za njihove sitaucije bio im je pred oima.
Sve je krenulo u tom smjeru. Bilo nam je dvadeset i devet godina, i Soili i meni. Na
susret nije bio doivljaj zaljubljenosti vulkanske jaine. ivot je ve neke stvari stavljao na
svoje mjesto, gdje nisu odluivali samo osjeaji. Oi srca vidjele su vie od onoga to je
fizikim oima dostupno. Ne, to nikako nije bila neka duhovna zaljubljensot. Vidio sam
ja sve ono to nam svima itekako puno znai i to lako zapazimo. Nije ba potpuno istinito
ako bi tko rekao: Ne mora ona biti lijepa, samo da bude duhovna. Koliko god duhovni

trenutak bio vaan, Bog ipak ne uskrauje i ono to je oima lijepo. Trenutak kada san
poinje ivjeti, ima vie dimenzija. Jedno bez drugoga nije dovoljno, trenutak bez toga nije
potpun. Svatko ima svoj ukus i svakoga neto drugo privlai. Svakomu je njegova osoba
najljepa. Tako je! Tako i treba biti! Ako ovjek trai po standardima koje su propisali neki
drugi, promaaj je vrlo vjerojatan.
Neto je drugo dodirnulo duu. Vidjeli smo jedno u drugom neto to nije bilo potpuno, kako smo to tada vidjeli, jer taj tren ima svoju snagu i zasljepljuje. Ali ovaj put bilo
je dovoljno i jednoga i drugoga vanog elementa da bi nas susret povukao u dalji i dublji
odnos, u proces koji e moi proizvesti u nama ono to smo u trenutku vidjeli jedno u drugom. Usudio bih se rei da je onaj mali boanski aspekt trenutka, koji nam je u vremenu
kriza i sumnji da smo stvarno bili jedno za drugo, znaio puno, a i danas nam znai. Soila
je imala jo jedan doivljaj prije nego to smo se sreli, a koji je dobio vanu ulogu u svemu.
Kada se obratila, prije naega susreta, postila je i molila da dobije jasniju sliku to Bog eli s
njezinim ivotom. Bog joj je pokazao da e zajedno s ovjekom istih godina sluiti njemu.
U jednoj slici (viziji) koja joj je bila pokazana vidjela je dio Europe za koji joj je Gospodin
rekao da e tu raditi za njega. Iako je to zaboravila, u poetku nae veze sjetila se toga i jo
vie razumjela da je ono to se dogaa dio Bojega plana s njezinim ivotom.
Ono to nam je obojima puno znailo jest Boje obeanje: ako traimo najprije njegovo
kraljevstvo, sve ostalo e nam se nadodati.1 Bog je vjeran i zna to nam treba. Ta toliko
vana stvar nije se dogodila kroz neko dramatino otkrivenje ili neku posebnu boansku
intervenciju. Velike se stvari esto dogaaju u obinim situacijama. Bog zna sve to nam
treba, pa kada njemu damo prvo mjesto u ivotu, a ve ima naina kako da nas dovede do
onoga to nam je potrebno i o emu sanjamo.
Danas, nakon trideset godina zajednikoga ivota, sve vie razumijemo da je sve bilo
voeno njegovom rukom; ak i pojedinosti koje nam i nisu izgledale toliko vane i velike.
Govoriti o nekoj romantici bez problema i trzavica, u naem sluaju i dubokih kriza, bilo bi
neistinito i neodgovorno. Zajedniki ivot ni u jednoj vezi nije lak. Brak je esto jedna od
najteih ivotnih veza, ali bez sumnje i najljepih. Biti zajedno s osobom koja ljubi Gospodina i s kojom dijeli ljubav - dar je koji Bog eli dati svakom svojem djetetu.

Imate li djece?
LASLO HORNJIK

Imate li djece?

Ovo je pitanje vrlo esto prilikom upoznavanja branih parova i postavlja se kao tema
daljnjeg razgovora. Ako je odgovor potvrdan, radosno se podijele informacije i osjeaji u
vezi s djecom. Ako je odgovor negativan, obino se kae: Dat e Bog!
Meutim, atmosfera se naglo mijenja ako par odgovori da nikako ne moe imati djece.
Tada ljudi osjete neku nelagodu, jer ne znaju kako dalje nastaviti razgovor: nisu sigurni u
kojoj je mjeri bolna tema koju su dotakli. Zbunjeno iekuju to e sljedee rei brani par
bez djece.
Kao brani par bez djece, moja supruga i ja uvijek iznova prolazimo ove faze upoznavanja i nakon toliko godina, 18 godina braka, to se ne mijenja. Neki nam ljudi suosjeajno
spomenu kako uvijek postoji opcija posvajanja. Na je odgovor da to ne elimo uiniti, jer
smo svoj ivot posvetili sluenju Bogu.
Svaki brani par koji ne moe imati vlastitu djecu nalazi svoj put: bilo da posvaja djecu
ili ne, svaki ima svoju ivotnu priu koju ne saznaju svi. Moja supruga Ildi i ja upoznali
smo se 1988. godine, kada jo nismo poznavali Gospodina. Zapoeli smo vezu, izlazili
skoro svake veeri u grad, ili na klizanje (bila je zima). Treega tjedna smo s prijateljima otili na plivanje. Dok smo sjedili na rubu bazena, tu mi je, uz oitu veliku nelagodu,
priopila kako je roena s Mayer-Rokitansky-Kuster-Hauserovim sindromom. MRKH
sindrom oituje se u tome da se ene raaju s nerazvijenim unutarnjim spolnim organima
ili potpuno bez njih, to trudnou ini nemoguom. (Na svakih 5000 raa se jedna ena s
tim sindromom.)
Kada je to izrekla, nesigurno me promatrala kakva e biti moja reakcija, to u rei. Ja
sam samo postavio jo nekoliko pitanja u vezi s tim i promijenio temu. No to se duboko
urezalo u mene i poeo sam razmiljati o onome to mi je rekla. Sljedea dva tjedna u meni

su se odvijale borbe. Naao sam se pred vanim pitanjem koje nisam oekivao tako brzo u
naoj tek zapoetoj vezi: hou li ostati s Ildikom ili se razii?
Morao sam ovo rijeiti zato to se pojavila dilema: veza se moe produbiti i zavriti s
brakom, a jesam li spreman odrei se vlastite djece? Trebam li prekinuti s njom prije nego
to se emotivno veemo i potraiti vezu s drugom?
Nikomu nita nisam rekao o ovim stvarima: u samoi sam u srcu premetao misli. Danima sam razmiljao samo o tome. Ildiki nisam pokazivao nikakvim znacima da sam u fazi
donoenja odluke. Dolazile su mi misli i stavovi iz revolta to su nastali zbog rastave mojih
roditelja. Rastali su se kada sam imao 8 godina, sestre 6 i 4. Zbog toga sam esto govorio
sebi: radije u imati brak bez djece u kojem se meusobno volimo ena i ja, nego da imamo
djecu i onda se rastanemo i nanesemo im boli koje sam i sam doivio.
No ipak - kolebao sam se - moda je mogue imati i sretan brak pun ljubavi i imati
djecu. Tada sam se sjetio jedne pripovijetke koju je napisao moj otac. On je bio novinar,
prevoditelj i knjievnik. Napisao je est knjiga, a u jednoj zbirci pripovjedaka nalazila se
kratka novela o jednom branom paru bez djece. ivjeli su na selu, imali su ovee imanje,
bili su dobrostojei ljudi, ali nije im se rodilo dijete. Jednoga dana oko podneva mu je
priopio eni da je ostavlja i odlazi s drugom koja je trudna i nosi njegovo dijete. ena nije
rekla ni rijei, nastavila je raditi po kui. Popodne kad je sve pospremila, ispeglala je muu
koulje i odijela. Kada je i to obavila, otila je u sobu. Naveer, kada je mu uao u kuu,
naao ju je objeenu.
Poto sam cijelu tu priu odvrtio u glavi, rekao sam sebi: ne, ja nisam takav ovjek, ja
ne mogu Ildiku ostaviti zato to ne moe roditi. To je ispod svakoga dostojanstva. Kada bih
to uinio, duboko bih je povrijedio. Zamislio sam kako bi to bilo bolno za nju. Moj otac
nikada nije saznao koliko mi je pomogao svojim pisanjem da donesem ispravnu odluku. Ja
sam izabrao ljubav.
I tako se naa veza nastavila, produbljivala iz dana u dan, postali smo nerazdvojni. Nikad joj nisam govorio sve do sada o tome to sam prolazio tih dana, a i nije bilo potrebe.
Meni je s njom bilo jedino vano da se volimo.
Kad smo se doselili u novi grad, nismo ni slutili da emo biti nagraeni i upoznati veliku
Ljubav. Ona nam se objavila u Isusu Kristu, Bojem Sinu. Tako je naa ljubav bila uronjena u Boju ljubav. Svoju smo vezu okrunili brakom.
Bog Otac se pobrinuo za moje oinstvo i Ildikino majinstvo tako to nas je uveo u slu-

be: sluimo njegovoj djeci u crkvi. Nas dvoje danas nemamo jedno, dvoje ili troje djece, ve
mnotvo (nismo ih nikada brojili). Jer, roditeljstvo se i sastoji u tome to djetetu da neto
od sebe, a ono to ponese u sebi za cijeli ivot. Mnogo ih je koji su odrasli u nedjeljnoj koli
i ili na vjeronauk kod tete Ildi. Naravno, tu sam i ja ukljuen na malo drugaiji nain.
to rei onim parovima koji takoer ne mogu imati djece? Najbolje je ne zapeti u boli
koju osjeaju. Trebaju donijeti odluke koje e ih povesti dalje u ivotu. Ima onih koji se ne
mogu maknuti s mrtve toke jer ih je bol zaustavila. Svakomu je njegova bol najvea.
Kada sam razmiljao o sebi i o Ildi, pomislio sam da ima i veih boli od toga da netko
nema djece. Vea je bol kada roditelji nakon godina podizanja djeteta jedinca u jednom
trenu ostanu bez njega zbog zloudne bolesti ili prometne nesree. Njima je mnogo tee.
Oni do kraja ivota nose bol gubitka.
Bog ponekad ne daje odgovore. Ni mi nismo dobili odgovor na svoje pitanje: Zato,
Boe? Ne znamo zato ovako prolazimo kroz ivot. Umjesto odgovora Bog nam daje
rjeenja. Ja sam zadovoljan - i vie ne pitam. Moja je molitva da svaki par bez djece donese
dobre odluke i nae svoj ivotni put. Da me danas tko pita: kada bi se sada mogao vratiti u
1988. godinu, bi li drugaije izabrao? Odgovorio bih mu: opet bih izabrao ljubav.