PROF.

DR BRANKO KOSTI: NIJESAM POGAZIO ZAKLETVU

Feljton smo uradili po Kostievoj dvotomnoj knjizi Nijesam pogazio zakletvu, koju je izdao
bjelopoljski Pegaz, 2015. PRIREDIO: MILADIN VELjKOVI

Prof. dr Branko Kosti

Kanjenje u rjeavanju kosovske krize
Nedavno je u izdanju bjelopoljskog Pegaza iz tampe izala dvotomna knjiga prof. dr Branka
Kostia Nijesam pogazio zakletvu (intervjui, govori izjave...) za koju je jedan od njenih recenzenata, novinar i publicista Budo Simonovi zapisao da e ostati biljeg, neizbrisivi trag i svojevrsni amanet jednog umnog i i osvjedoenog patriote, postojanog i nepokolebljivog u svojoj ideji, ovjeka koji nije dopustio da sa njim manipuliu, koji nije dao vjeru za veeru niti trgovao sa
uvjerenjima ovjeka za koga su istina, pravda i ast svetinja i mjera svega... U te Simonovieve rijei uvjerie se i nai itaoci kroz ovaj feljton, u kome emo dati najzanimljivije detalje iz
mnogobrojnih Kostievih intervjua, te dva njegova govora nastala u prelomnim drutenim dogaajima.
Prije ove knjige Kosti je objavio knjige: Aluminijum i tehniki progres (1981) 1991 Da se
ne zaboravi (1996), Zapisi (2005), Istina o razbijanju Jugoslavije (2010). Kao predsjednik

NVO Udruenje graana za povraaj ceklinskih ribolova napisao je i monografiju Ceklinski ribolovi, na Skadarskom jezeru u Crnoj Gori (2011), kao i knjigu Kostii, bratstvo u Ceklinu
Stara Crna Gora Rodoslov (2014).
Kosti je roen 1939. godine. Zavrio je Viu realnu gimnaziju u Titogradu (dananjoj Podgorici) 1957. godine, Ekonomski fakultet 1962, magistrirao je 1977, a doktorirao 1980 sve na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
Radio je kao organizacioni sekretar Univerzitetskog komiteta Saveza komunista u Beogradu,
predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Crne Gore, komercijalni i generalni direktor
Kombinata aluminijuma u Titogradu, savjetnik i vii nauni saradnik Instituta za tehnika istraivanja, vanredni profesor Politike ekonomije na svim Tehnikim fakultetima u Podgorici; predavao je Osnove ekonomije, odnosno Ekonomiju i Ekonomiku saobraaja na redovnim i Ekonomiku graevinarstva na postdiplomskim studijama na Graevinskom fakultetu u Podgorici.
Bio je potpredsjednik Izvrnog vijea (Vlade) Skuptine Socijalistike Republike Crne Gore,
predsjednik Predsjednitva SRCG 1989-1990; poslanik i predsjedavajui delegacije Crne Gore u
Vijeu republika i pokrajina Skuptine Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ),
potpredsjednik Predsjednitva SFRJ (1991-1992. godine). Vrio je dunost predsjednika Predsjednitva SFRJ od decembra 1991. do polovine juna 1992. godine.
Od velikog broja intervjua koje je dao domaim i inostranim novinarima, tampanim i elektronskim medijima, meu koricama knjige Nijesam pogazio zakletvu svoje mjesto zauzeo je i Kostiev intervju glavnom i odgovornom uredniku Pobjede Vidoju Konataru, od 5. aprila 1989.
godine:
Pitanje: Ima dosta razliitih ocjena o zbivanjima u Crnoj Gori od oktobra, odnosno od avgusta
prole godine, kako u Republici, tako i van nje. Koje su, po Vama, karakteristike tih dogaaja i
sadanjeg aktuelnog trenutka?
Odgovor: To to se desilo u Crnoj Gori ne moe se posmatrati i ocjenjivati odvojeno od stanja i
odnosa u zemlji. Sasvim je izvjesno da je dugogodinje nerjeavanje kosovske drame i razliita
gledanja na to pitanje, osnovni razlog veoma ozbiljne politike krize sa kojom smo bili suoeni u
Jugoslaviji, naroito poslednju godinu dana. Politiki vrh zemlje neopravdano je dugo kasnio sa
postizanjem punog politikog jedinstva oko ustavnih promjena u Srbiji i eliminisanja kontrarevolucije na Kosovu. U takvoj situaciji dolo je do snane politizacije masa, naroito u Srbiji, a u
poslednjih pola godine i u Crnoj Gori. Ta politizacija masa pozitivno je djelovala u podsticanju
politikog vrha zemlje za postizanje veeg jedinstva u gledanjima na ustavne promjene u Srbiji i
rjeavanje problema Kosova.
Iako se dogaaji brzo smjenjuju dovoljno je da se podsjetimo na stanje odnosa i shvatanja od prije godinu dana i da doemo do zakljuka da je samo prije 12 mjeseci, zbog razliitih gledanja u
politikom vrhu zemlje, bilo teko pretpostaviti da e se postii puna saglasnost i pruiti, istina
dosta kasno, podrka ustavnim promjenama u Srbiji.
Masovna okupljanja naroda i izraavanje narodne volje u tome odigralo je vrlo pozitivnu ulogu.
U tim masovnim okupljanjima naroda doli su do izraaja pojedinci ili grupe sa politikim i idejnim pogledima suprotnim Savezu komunista. Koliko god su to bili periferni detalji, u nekim drugim sredinama u zemlji, ti pojedinci i grupe izazvali su najveu panju javnosti i bili su povod za
reagovanja i suprotstavljanja u sredstvima informisanja i na politikom nivou. U tim sredinama
se nije vidjela ili se nije htjela vidjeti osnovna sutina masovnog okupljanja naroda. Reagovanja
sredstava informisanja, politikih foruma i pojedinaca, koja su prvenstveno bila okrenuta perifernim detaljima sa masovnih mitinga, znaila su novo dolivanje ulja na vatru, jo izraeniju politizaciju masa, to je podsticalo proces homogenizacije masa na nacionalnoj osnovi i parcelisanje i

zatvaranje informativnog prostora u nacionalne okvire. Sve je to, iz dana u dan, vodilo daljoj
eskalaciji meunacionalnih suprotstavljanja, politikih sukoba i verbalnog rata.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=483504&datum=2015-03-28
Narodu dogorjelo do nokata
U intervjuu Pobjedi od 5. aprila 1989. dr Kosti je dalje kazao: Narod Crne Gore kosovsku dramu doivljava emotivnije nego u drugim sredinama. Traio je od svog rukovodstva angaovaniji odnos i konkretnije poteze. Umjesto da poslua glas naroda, rukovodstvo se uporno trudilo da dokae da je na istoj liniji. Ako se tome doda izuzetno teka materijalna i socijalna pozicija ogromnog dijela stanovnitva Crne
Gore i injenica da se godinama pria o suzbijanju kontrarevolucije na Kosovu, a ta kontrarevolucija postaje svaki dan oiglednija i drskija, da se godinama pria o izlasku iz ekonomske krize, a kriza postaje
sve dublja, kod naroda Crne Gore je zavladao osjeaj bezizlaza i beznaa. Kod naroda se probudio sveopti zahtjev za promjenama. Narodu je dogorjelo do nokata. On bi htio u promjene, makar i sa crnim avolom, oekujui da mu ne moe biti gore nego to je, nadajui se da e mu promjene donijeti nekakav boljitak.
Prema tome, osnovna karakteristika proteklih dogaaja u Crnoj Gori je sveopti zahtjev za promjenama, a
greke koje su uinjene prilikom organizacije mitinga solidarnosti u Titogradu u avgustu mjesecu pa zatim u oktobru i u danima poslije oktobra, sve do 10. januara ove godine, samo su podsticale neraspoloenje i gnjev naroda.
To su razlozi koji su 11. januara izveli itav narod Crne Gore na ulicu. Bez toga, ni brigade olevia i
drugih ekstremnih pojedinaca ne bi uspjele da narod izvedu na ulice. Taj osnovni zahtjev, poslije oktobarskih dogaaja, nije shvaen. Nijesu povueni pravi potezi i bilo je normalno oekivati eskalaciju sveopteg narodnog nezadovoljstva, kao to se to desilo 10. i 11. januara ove godine.
Osnovna pozitivna karakteristika ovih promjena ogleda se u tome to su najkrupniju ulogu u ovim dogaajima odigrali mladi ljudi, studenti Univerziteta i organizacija Saveza omladine Crne Gore, to su tim
dogaajima snano zapoeti procesi demokratizacije koje, po mome uvjerenju, nikakve snage danas vie
ne mogu zaustaviti.
U sadanjem trenutku izuzetno je vano shvatiti da je u proteklim dogaajima na pitanju ustavnih promjena Srbije, rjeavanju kosovske drame i nezadovoljstvu djelovanjem i postupcima politikog vrha Crne
Gore, postignut visok stepen jedinstva svih drutvenih slojeva, ali i svih shvatanja i ideolokih pogleda. U
daljem razvoju zapoetih demokratskih procesa neminovno e morati da doe do diferencijacije tih snaga
i najvaniji zadatak e biti da se sve progresivne snage ujedine i da zajedniki djeluju na daljem razvijanju zapoetih demokratskih procesa.
Pitanje: Razliita vienja dogaaja u Crnoj Gori nailaze i na razliita reagovanja. Kako Vi komentariete
podrku rukovodstva SR Slovenije rukovodstvu Crne Gore poslije oktobarskih dogaaja, te kasnije reakcije u vezi sa nasilnom smjenom crnogorskog rukovodstva?
Odgovor: Mislim da politiki faktori pa i sredstva informisanja u Sloveniji nedovoljno poznaju stanje u
Crnoj Gori. Pogrenoj predstavi o dogaajima u Crnoj Gori doprinijele su i zvanine politike ocjene dogaaja u Crnoj Gori od strane politikog vrha Republike.
Mi u Crnoj Gori, takoe, malo poznajemo situaciju u Sloveniji i stanje odnosa u toj sredini. Djelovanje
raznih antisocijalistikih snaga u Sloveniji koje je i ranije bilo prisutno, uz negativna reagovanja na dogaaje u Crnoj Gori, i gledanje na nain rjeavanja kosovske drame, koja su ponekad objektivno mogla da
znae vie podsticaj kontrarevoluciji na Kosovu, nego njeno eliminisanje, sve je to kod najveeg dijela
stanovnitva Crne Gore stvorilo negativan odnos prema svemu to se u Sloveniji deava pa i prema dijelu
politikog rukovodstva Slovenije, posebno prema jednom broju najodgovornijih ljudi u politikom i dravnom vrhu Slovenije.
U takvim uslovima estitka i podrka koju je politiki vrh Slovenije uputio politikom rukovodstvu Crne
Gore samo je pojaala opte neraspoloenje naroda pa i rezerve naroda Crne Gore prema svom rukovod-

stvu.
Pitanje: Prema mnogim shvatanjima ono to se dogodilo u Crnoj Gori pored nezadovoljstva standardom i
potezima rukovodstva, pripisuje se i indolentnom odnosu prema zbivanjima na Kosovu? Manifestacije solidarnosti pa i oktobarski dogaaji esto su karakterisani kao velikosrpski nacionalizam. ta Vi o tome
mislite?
Odgovor: Prisustvovao sam mitingu solidarnosti na trgu Ivana Milutinovia u avgustu mjesecu. Pratio
sam oktobarski miting u Titogradu do 3 sata ujutro, 8. oktobra. Prisustvovao sam i govorio na mitingu u
Nikiu. Bio sam i govorio na mitingu u Plavu.
Imam utisak da su neki vizuelni elementi sa svih tih skupova, kao to su slike Slobodana Miloevia, zastave, parole, plakati i dr. podstakli ocjene u politikom vrhu Crne Gore o prodoru velikosrpskog nacionalizma. Ja to, zaista, nijesam tako doivio.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=483691&datum=2015-03-29
Pomoi u mladom rukovodstvu
Odgovarajui dalje na Pobjedino pitanje u njenom broju od 5. aprila 1989. Kosti je nastavio:
Izmeu oktobarskih i januarskih dogaaja u Crnoj Gori, bio sam u prilici dva puta da javno nastupim u
Domu armije u Nikiu i u Domu armije u Titogradu, gdje sam govorio vojnim starjeinama i graanskim
licima zaposlenim u JNA na temu: Opoziv i ostavka. U oba istupa iznio sam svoje uvjerenje da je osnovni
uzrok svenarodnog revolta ono o emu sam ve govorio. Ogromnu veinu ljudi, pa i onih koji su nosili
fotografije Slobodana Miloevia, klicali mu i prizivali ga, doivio sam kao ljude koji u toj linosti vide
novog ovjeka na politikoj sceni, koji je uspostavio kontakt sa masama, stekao povjerenje naroda, koji
djeluje energino i obraa se narodu razumljivim jezikom. Drugim rijeima, ljudi u tom ovjeku vide ansu za promjene, za neto novo. I danas sam uvjeren da bi ogromna veina tih ljudi klicala Miloeviu sa
jednakim zanosom da je on potekao iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine...
Pitanje: Govori se i pie o otporima pojedinih rukovodilaca koji su sili sa politike scene, to se smatra
nastojanjem da se ukoe demokratizacija i promjene. Ima i miljenja da ste i Vi, na neki nain, pripadnik
te stare politike. Kako ete to, ukoliko ima osnova, uskladiti sa ovim novim talasom?
Odgovor: Otpori pojedinaca promjenama i zapoetom procesu demokratizacije razumljivi su i oekivani,
ali im ne treba dati ansu i svaki takav pokuaj treba onemoguiti, u prvom redu, politikim sredstvima.
to se tie drugog dijela Vaeg pitanja, ta miljenja o mojoj pripadnosti staroj politici mogu biti samo rezultat ili nepoznavanja moga dosadanjeg angaovanja u politikom i privrednom ivotu Crne Gore, ili
zlonamjernih pokuaja sa ciljem da se u startu otvori prostor za stvaranje nejedinstva u politikom i dravnom rukovodstvu Republike. Uvjeren sam da neu biti u situaciji da se usklaujem sa novim talasom.
Ja se samo ukljuujem u taj novi talas, koji je, naalost, doao sa dosta zakanjenja. Za novi talas zalagao
sam se vrlo uporno jo kao predsjednik Centralnog komiteta Saveza omladine Crna Gore u periodu od
1963. do 1969. godine. Zbog takvog javnog zalaganja za demokratizaciju kadrovske politike i politikog
ivota u Republici, 1967. i 1968. godine, iako na dunosti predsjednika omladine Crne Gore, doivio sam
visok stepen politike izolacije, poslije ega sam na svoj zahtjev preao na rad u Kombinat aluminijuma.
U toj organizaciji ostao sam 10 godina kao savjetnik za razvoj, komercijalni i generalni direktor Kombinata. Nakon 10 godina, po isteku etvorogodinjeg mandata za generalnog direktora, mimo svoje volje, a
uvjeren sam i mimo volje kolektiva, ali zato voljom politikog vrha Republike, otiao sam iz Kombinata.
Poslije toga sam sedam mjeseci sjedio kod kue i, opet na svoj zahtjev, otiao na Univerzitet, gdje sam
ubrzo doktorirao i osam godina radio na poslovima razvoja u Institutu za tehnika istraivanja i predavao
politiku ekonomiju studentima tehnikih fakulteta.
Ono to me najvie ohrabruje i to me je podstaklo da prihvatim kandidaturu za predsjednitvo, a kasnije i
za predsjednika Predsjednitva SR Crne Gore, jeste saznanje da na elu ovih promjena stoje mladi i sposobni ljudi, koji imaju i znanja i hrabrosti za promjene. Uvjeren sam, na osnovu iskustva koje sam stekao
u politikom radu, zatim u privredi i na Univerzitetu, da mogu u tome da im pomognem. Onog momenta
kada bi oni osjetili da im u tim pozitivnim promjenama i procesima mogu zasmetati, ili ja sam doem do

takvog zakljuka, vratiu se na Univerzitet, kao to sam to uinio nakon ostavke u izvrnom vijeu, u kome sam bio potpredsjednik.
Prof. dr Branko Kosti je 29. decembra 1989. godine dao intervju beogradskoj Dugi.
Pitanje: Premda ste prije januarske revolucije bili potpredsjednik republikog izvrnog vijea, za Vas se
nije mnogo znalo i Va izbor za predsjednika Predsjednitva SR Crne Gore mnogi su, upravo zbog vae
ranije funkcije, prokomentarisali kao pokuaj da se u novo rukovodstvo ubace ostaci stare politike. Djelovali ste, na neki nain, kao opozicija mladim, hrabrim momcima. ak se prialo i o nekom internom
sukobu unutar novog rukovodstva. Koliko je istine bilo u tim glasinama?
Odgovor: to se tie mog izbora za predsjednika predsjednitva, moram rei da je i za mene bio neoekivan, iz razloga to sam se u tom momentu zatekao na funkciji potpredsjednika izvrnog vijea (Vlade), u
atmosferi punoj naboja, opravdanog revolta i neraspoloenja omladine, radnika i graana. Ovo, i pored toga to smo mi kao izvrno vijee ve 8. oktobra ujutro podnijeli ostavku, iako to od izvrnog vijea niko
nije traio. Na toj ostavci smo insistirali upravo mi, lanovi izvrnog vijea, imajui razumijevanje za taj
revolt i potrebu da se, konano, neto pone mijenjati u Crnoj Gori. Rezerve u odnosu na mene bile su sasvim razumljive, pored ostalog, i zbog toga to je talas narodnog nezadovoljstva i pokret masa u oktobru
1989. i januaru 1990. izbacio na povrinu veliki broj mladih, sposobnih i hrabrih ljudi, od kojih me najvei broj nije poznavao.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=483804&datum=2015-03-30
Radni vijek proveden sa mladima
U intervjuu Dugi, od 29. decembra 1989, Kosti je dalje kazao:
Pitanje: Kako je na Vas sve to djelovalo? Kako su na Vas djelovali komentari u stilu u novo rukovodstvo
ubacuju se ostaci stare politike? Da li ste imali nepovjerenja prema neiskustvu tih mladih ljudi, ili Vas je,
da tako kaem, oamutio na neki nain, njihov dolazak, konkretno mislim na ove mlade hrabre momke?
Odgovor: Ne. Veliku vrijednost u tim dogaajima vidio sam u tome to su oni izbacili na povrinu ba
mlade i sposobne ljude. itav radni vijek proveo sam sa mladim ljudima. Bio sam pet godina predsjednik
Centralnog komiteta Saveza omladine Crne Gore. Zatim sam deset godina proveo u Kombinatu aluminijuma u Titogradu, gdje je prosjena starost svih zaposlenih bila 27 godina, a zatim na Univerzitetu Veljko Vlahovi, danas Univerzitet Crne Gore, deset godina. S druge strane, dobro sam zapamtio svoje razmiljanje kada sam bio u njihovim godinama, kada sam bio predsjednik omladine Crne Gore. Tada sam se
osjeao skuen i esto neshvaen. Sve ono to se deavalo 1961. i 1962. godine na Beogradskom univerzitetu, kada sam obavljao dunost organizacionog sekretara Univerzitetskog komiteta SKS, a zatim poznati bunt studenata 1968. godine i kasnije gibanja u omladinskoj organizaciji Crne Gore, sve je to uticalo
da dogaaje u oktobru i januaru u Crnoj Gori doivim kao neto to je moralo da se desi.
Pitanje: ak se prialo i o nekom internom sukobu unutar novog rukovodstva. Djelovali ste, na neki nain, kao opozicija, kako sam i ranije rekla, tim mladim, hrabrim momcima. Koliko je, zaista, bilo istine
u tome?
Odgovor: Mogue je da je takav utisak neko mogao da stekne, moda, kroz neko moje javno iznoenje
stavova, recimo, na Centralnom komitetu Saveza komunista, prije Desetog kongresa, kada sam govorio o
odnosu prema kadrovima koji su sili sa politike scene. Ali, ako se uzme u obzir itav moj odnos prema
tim promjenama i dogaajima, moja javna istupanja na mitinzima u Nikiu i Plavu, koji su bili izuzetno
teki i dramatini, i ako se ima u vidu da sam itav moj radni vijek proveden u Crnoj Gori, bio okrenut ka
stalnom zalaganju za demokratizaciju, onda je jasno da kod mene nije moglo biti rezervi prema promjenama. Na osnovu iskustva koje sam bio stekao, u toj euforinoj atmosferi, moja gledanja su moda djelovala
kao opozicionarstvo. Ustvari, bojao sam se da ne ponovimo iste greke iz ranijeg perioda. Naime, ja sam
doao u Crnu Goru 1963. godine, kada je izvrena radikalna kadrovska obnova. U toj obnovi gotovo svi
najodgovorniji pojedinci iz dravnog i politikog vrha koji su u oktobarsko-januarskim dogaanjima
1988. i 1989. podnijeli ostavke, preuzeli su najodgovornije funkcije u Crnoj Gori i u Federaciji. Zapamtio
sam sukob iz tog perioda izmeu novog i starog rukovodstva i odnos novog rukovodstva prema Blau Jo-

vanoviu, Svetozaru Vukmanoviu Tempu, aju epanoviu, Nikoli akonoviu i drugima. Takav odnos, za mene, bio je neprihvatljiv.
Zbog takvog odnosa, na estom plenumu CK Saveza komunista Crne Gore (1964. ili 1965) doao sam u
sukob sa novim rukovodstvom. Zalagao sam se za demokratizaciju, za kulturu dijaloga, a ne za anatemisanje pojedinaca samo zato to su drukije mislili od ondanjeg Izvrnog komiteta CK SK CG.
Pitanje: Bez obzira na to, mnogi se sjeaju da ste na Vanrednom kongresu Saveza komunista Crne Gore
morali nekoliko puta da izlazite za govornicu i branite svoj stav. Mene interesuje kako ste se Vi osjeali
dok ste izlazili za govornicu, budui da starom rukovodstvu Crne Gore nijeste bili ba miljenik?
Odgovor: Dok je trajala ta rasprava na Kongresu, najvie sam razmiljao o tome kako se istorija ponavlja.
Meni je nekoliko prijatelja, koji su pratili Kongres preko televizije, poslije zavretka Kongresa, kazalo da
sva ta rasprava nije bila pokrenuta protiv Marka Orlandia, nego protiv mene (prethodno sam bio dao saglasnost da Predsjednitvo SFRJ imenuje Marka Orlandia za ambasadora SFRJ u jednoj azijskoj zemlji).
Sa razumijevanjem i bez sujete prihvatio sam mogunost postojanja rezervi prema meni, raunajui da emo kroz svakodnevni rad na zajednikom poslu, otkloniti sve rezerve, ako ih ima.
Pitanje: Da li su nove stranke koje se formiraju u Crnoj Gori, a evo svjedoci smo toga, nova prava opozicija Savezu komunista, ili kod njih ima nastojanja da se vrate stari politiki odnosi u Crnoj Gori i iskompromituje novo rukovodstvo?
Odgovor: Mislim da pojava novih stranaka u Crnoj Gori nije u vezi sa pokuajem kompromitovanja novog rukovodstva, a jo manje elje da se vrati stara politika. Prije bih rekao da su oktobarski i januarski
dogaaji takvom silinom otvorili proces demokratizacije da u svijetlu toga treba posmatrati pojavu novih
politikih stranaka.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=483957&datum=2015-03-31
Nije htio podrati Mesia

Kosti u redakciji Veernjih

novosti
Veernje novosti objavile su sa dr Kostiem 21. maja 1991. intervju pod naslovom Ne gazim
zakletvu:
Kada je ve bilo izvjesno da je dr Branko Kosti i formalno lan Predsjednitva SFRJ, Stipe Mesi je pokuao da preko posrednika sazna da li e od njega dobiti peti glas, kako bi sjeo na predsjedniku fotelju. Time je, ak, uslovio i dolazak na nastavak sjednice Predsjednitva. Pomalo

zateen, dr Kosti se ipak snaao. Rekao je posredniku: Prenesite gospodinu Mesiu da Crnogorac moe biti prvi ili do prvoga, a nikako peti!
Mesiu je to, izgleda, bilo dovoljno da doe na sjednicu, dr Kostiu da unaprijed ne otkriva karte. Dr Kosti nije glasao, ali je u prvom intervjuu, kao lan Predsjednitva SFRJ, za Veernje
novosti rekao:
Nijesam bio u prilici da glasam, ali sam na sjednici Predsjednitva izjavio da, jednostavno, ne
mogu dati svoj glas gospodinu Mesiu iz moralnih razloga. Jer, ako se zalaem za Jugoslaviju,
ne mogu glasati za ovjeka koji je u nekoliko navrata javno rekao da se bori za rasturanje Jugoslavije. Cijenim ja njegov moralni i ljudski integritet i legitimnost organa vlasti u Hrvatskoj, ali
svoj glas u dati njihovom predstavniku za kojega ocijenim da e se boriti za Jugoslaviju, makar
ideoloki i politiki sasvim drugaiju.
Pitanje: Gospodin Mesi je sebe proglasio za predsjednika Predsjednitva, da li ste Vi skloni za
samoproglaenje za potpredsjednika?
Odgovor: Ne, niti imam takvih ambicija. Upravo sam insistirao na sjednici Predsjednitva, kada
smo se prikljuili mi, novoizabrani lanovi, da nam se omogui izjanjavanje za predsjednika i
potpredsjednika. Naalost, to nijesmo mogli da obezbijedimo, nego se insistiralo na proglaenju
obojice. Ako se smatra da je glasanje neustavno, postavlja se pitanje zato je do sada tako raeno. Meni bi bilo normalno da se Predsjednitvo izjasnilo i o potpredsjedniku, pa ako ne bih dobio
potrebnu veinu, onda bi Skuptina Crne Gore morala ili da se odrekne potpredsjednikog mjesta, ili da predloi drugog kandidata, prihvatljivog za ostale. Za mene bi normalno bilo da tako
postupi i Sabor Hrvatske. Ako gospodin Mesi ne moe da dobije potrebnu veinu za predsjednika, to ne znai da smo mi protiv suverenog prava hrvatskog Sabora da bira svoga kandidata za
lana Predsjednitva Jugoslavije.
Pitanje: Da li je gospodin Mesi sporan samo zato to je izjavio da e biti poslednji predsjednik
Jugoslavije?
Odgovor: Ne samo zbog toga, ve i zato to je kroz svoje ponaanje pokazao veliki stepen nerazumijevanja za poloaj drugog naroda, srpskog naroda u Hrvatskoj, ija je dravotvornost iskljuena iz Ustava Republike Hrvatske. Ne moe mene niko da ubijedi da je Rakoviu, Babiu ili
nekom drugom lideru srpskog naroda u Hrvatskoj tek tako palo napamet da poslije 40 godina
stvara konflikt sa hrvatskim narodom, sa kojim su ivjeli, ako ne ba u bratskim, a ono sigurno u
korektnim odnosima. Morali bi se stoga gospodin Mesi, Tuman i ostali zapitati ta je to natjeralo srpski narod da se homogenizuje, da formira svoja dravna tijela i autonomiju.
Pitanje: Oekujete li da se Hrvatska pomiri sa tim da Mesi ne moe biti predsjednik Jugoslavije?
Odgovor: To e u velikoj mjeri zavisiti od tumaenja Savezne skuptine. Ako ono bude negativno po Mesia, onda bi nadleni organi u Hrvatskoj to morali prihvatiti, kao to bih ja prihvatio
suprotno tumaenje. Mislim da je pat pozicija u Skuptini nemogua.
Pitanje: Da li je, po Vaem miljenju, Hrvatska spremna da ponudi drugog ovjeka, umjesto Mesia?
Odgovor: Ne znam nita o njihovoj spremnosti na to, ali sam siguran da ako hrvatsko Vrhovnitvo i vlast nastave da ignoriu injenicu da na podruju Hrvatske postoji i srpski narod, kao dravotvorni narod, takva e politika dovesti do stravinog krvoprolia. Alternativa je da Vrhovnitvo prizna otcjepljenje krajeva sa veinskim srpskim stanovnitvom.
Pitanje: Prisutna su sve ea nagaanja o moguem vojnom rjeenju, posebno posle krize u
Predsjednitvu. Vidite li mogunost da vojnici uzmu stvar u svoje ruke?
Odgovor: Mislim da sa tim rjeenjem nae krize najvie plae oni koji bi htjeli da stvore odijum

prema JNA, da bi pridobili simpatije u Evropi i SAD. JNA je do sada imala mnogo razloga da
stupi na javnu scenu, jer njeni pripadnici su ubijani, javno davljeni, pa je, ipak, pokazala veliku
uzdranost. I dobro je to je tako, iako su mnogi roditelji s razlogom zabrinuti za svoje sinove,
koji su u vojsci. Ne vidim rjeenje u stupanju JNA na politiku scenu. Mislim da to ni Armija ne
vidi, a ne vidim ni razloga da bi JNA stupila na javnu scenu. Jer Predsjednitvo Jugoslavije, bez
obzira na to to trenutno nema predsjednika, postoji i funkcionie. I svi drugi organi funkcioniu,
SIV (Vlada), Skuptina, pa nema razloga za nervozu u domaoj, i u inostranoj javnosti. Uvjeren
sam da emo iz ovoga izai na demokratski nain.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=484081&datum=2015-04-01
Vjerovao u opstanak Jugoslavije

Sa Radom Brajoviem, glavnim

i odgovornim urednikom Veernjih novosti
U nastavku intervjua Veernjim novostima od 21. maja 1991, dr Kosti je dalje kazao:
Pitanje: I Savezna skuptina je dosta rovita, a zatraena je i rasprava o povjerenju SIV -u (Vladi)?
Odgovor: Skuptina je nekoliko puta u posljednje dvije-tri godine dolazila u teku situaciju, ali
se odrala, jer je nadvladao razum i razboritost i kod onih koji su naputali njena zasijedanja, jer
su bili svjesni krupnih posljedica koje bi, njenim raspadom, nastale. to se SIV-a tie, lino mislim da je neophodna njegova promjena, jer oigledno je da ovaj koncept, koji je SIV zastupao,
uz uvaavanje svih objektivnih okolnosti, i nespremnosti da prihvati kritike primjedbe, ovoj Saveznoj vladi ne obezbjeuju budunost. Zato ne vidim nita tragino u tome da se mijenja Savezna vlada, ali mislim da u ovom trenutku, dok traje kriza u Predsjednitvu, nije dobro postavljati
pitanje povjerenja Vladi. Poslije rjeenja tog problema, a mislim da e brzo biti rijeen, moe se
postaviti pitanje povjerenja SIV-u.
Pitanje: Slovenija je imala referendum o razdruivanju, Hrvatska o suverenosti, to je isto, samo
malo drugaije. Kako Vi vidite Jugoslaviju za tri mjeseca, recimo?
Odgovor: I za tri i trinaest mjeseci Jugoslavija e biti kao i sada, u svojim teritorijalnim granicama. Tako je vidim jo niz godina, makar da Slovenija i Hrvatska, pa i Srbija i druge republike
donesu odluke o otcjepljenju. Mogue je da je ta moja prognoza pogrena, ali sam uvjeren da su i

unutranji i spoljni razlozi u korist Jugoslavije. Mislim da svaki narod koji je danas u Jugoslaviji,
svoju trajnu perspektivu moe da najbolje gradi u okviru jedinstvene Jugoslavije. U protivnom,
mnogi, posebno manji narodi, bie brzo asimilovani. to se spoljnog faktora tie, Evropa ide na
to vru integraciju i nikako joj ne moe ii u prilog naa dezintegracija. ini mi se da to shvataju i oni koji, da upotrijebim njihov termin, ele da se razdrue, pa njihova upornost danas nije
kakva je bila jue. Mislim da ni sami nijesu uvjereni u mogunost olakog otcjepljenja, jer ni brak
se ne moe lako razvesti, a kamoli razvesti republike u jednoj dravi.
Pitanje: Kako zamiljate buduu Jugoslaviju?
Odgovor: Kao saveznu dravu, zajednicu ravnopravnih naroda u kojoj e prioritet imati ovjekgraanin, a ne ovjek-pripadnik naroda ili narodnosti. Kao evropsku zemlju sa pravnim subjektivitetom, koja bi na saveznom nivou imala nekoliko osnovnih funkcija koje podrazumijeva svaka
moderna drava i sa izvjesnim stepenom autonomije za sve postojee republike.
Pitanje: Iskljuujete li mogunost graanskog rata u Jugoslaviji?
Odgovor: Ne iskljuujem. Meutim, ne dajem veu ansu toj varijanti raspleta nae krize iz razloga to je to rjeenje koje je manje racionalno i koje bi znailo novo meusobno stravino unitavanje. Ne vidim razloga da bi se morali meusobno unitavati da bi ponitili taj brak, makar
ga svi ocijenili kao neuspio.
Pitanje: Kako ocjenjujete stavove BiH i Makedonije u vezi sa trenutnim stanjem u Jugoslaviji i
moguim raspletima?
Odgovor: Meni je situacija u BiH dosta jasna, jer je dosta teka i sloena. Ako doe do razlaza,
do odlaska Slovenije i Hrvatske, lino mislim da BiH ne moe opstati kao zasebna drava, jer je
nacionalni momenat vrlo jak kod Muslimana, Srba i Hrvata. Zbog toga BiH vidim kao jedan kohezioni faktor koji, zajedno sa nama ostalima, moe znaajno da utie na ouvanje Jugoslavije.
to se Makedonije tie, politika aktuelne makedonske vlasti nije mi jasna. Moda rezerve koje
imam prema njihovoj politici, proistiu iz mojega nepoznavanja situacije u Makedoniji.
Pitanje: U opticaju je stvaranje muslimanske drave na Balkanu, naravno, na ruevinama Jugoslavije?
Odgovor: Ne vidim ansu za formiranje muslimanske drave na teritoriji Jugoslavije. Vidim Jugoslaviju kao priliku da sve konfesije u njoj nau zadovoljenje svojih interesa. Teko bih mogao
da pretpostavim da bi, mimo toga to se tie vjerskih odnosa i obiaja, neko mogao formirati muslimansku dravu mimo Jugoslavije iz prostog razloga to su, izuzimajui rijetke koji su po nacionalnosti Turci, svi nai Muslimani porijeklom ili Srbi ili Hrvati. Pokuaj formiranja muslimanske drave izazvao bi sukob krvavih razmjera, koji ne bi bio samo vjerski. To bi nas vratilo mnogo godina unazad. Opasnost od toga trebalo bi da bude razlog vie za ouvanje Jugoslavije i da
ovjeka-graanina, sa svim njegovim pravima, stavimo u prvi plan, a ne naciju.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=484241&datum=2015-04-02
Preveliko uplitanje evropskih zvaninika
Ilija Jovievi, novinar Pokreta (nekadanjeg Omladinskog pokreta) obavio je sa dr
Kostiem opiran razgovor, koji je u ovom listu objavljen u broju od 21. avgusta 1991. godine:
U ogromnom dijelu javnosti, bez obzira na njene ideoloke i druge razlike i podjele, dr Branko
Kosti vai za jednu od najozbiljnijih i najstabilnijih linosti kontroverzne jugoslovenske
politike. Zbog toga se svaki njegov nastup pa i oni to ih ima u novinama doekuje sa osobitom
panjom i prima sa olakavajuom nadom, to je narodu jedino jo preostalo od mirnog ivota.

Ako bismo paljivo tragali za razlozima tolike Kostieve popularnosti, lako bismo doli do
zakljuka da ona ne potie toliko iz funkcije potpredsjednika Predsjednitva SFRJ, koju trenutno
obavlja, koliko iz njegove razboritosti i postojanosti u pokuajima da Jugoslaviju sauva
apokaliptinosti graanskog rata, to je inio i sa mjesta predsjednika Predsjednitva Crne Gore.
Znaajan udio u svemu tome ima, razumije se, i dosadanji Kostiev politiki i nauni rad.
Dr Kosti, inae, spada u one politiare koji se bore za mirno i demokratsko rjeavanje
jugoslovenske drame, pri emu treba podjednako potovati volju onih koji bi da napuste
Jugoslaviju i elju onih koji bi da je sauvaju i da ostanu u njoj da ive. Taj svoj stav ponovio je i
u razgovoru za Pokret, to smo ga, prije traginih dogaaja u Okuanima, vodili u njegovom
skromno opremljenom kabinetu, u Palati Federacije, na Novom Beogradu, i to puna tri sata, to
je, mora se priznati, rijetka privilegija za jednog novinara.
Pitanje: Za neuspjeh evropske politike u sreivanju stanja u Jugoslaviji, kao i kada se pristupilo
tom poslu, okrivljena je Srbija, a u nekim krugovima i Crna Gora. Koliko u takvim
konstatacijama pojedinih evropskih zvaninika ima smiljenosti, a koliko nepoznavanja stvari i
neshvatanja problema u Jugoslaviji, kao i nemogunosti uoavanja pravog krivca za sve ono to
se u njoj deava?

Sa Ilijom Jovieviem,
novinarom nekadanjeg Omladinskog pokreta
Odgovor: Ima u tome i jednog i drugog. Ima i nepoznavanja stvari, ali i smiljenih, unaprijed
pripremljenih rjeenja. Koliko je u svemu tome prisutan interes pojedinih zemalja u Evropskoj
zajednici, koji dobija na teini zbog njihovog znaaja u Zajednici, na osnovu dosadanjeg rada
misije Evropske zajednice, teko je rei. Ali je jasno da su dosadanje misije Evropske zajednice
prigrabile za sebe vie nego to bi im pripadalo na osnovu usvojenih dokumenata KEBS-a i
Pariske povelje, iji smo i mi potpisnik. Zna se, sva ta dokumenta polaze od potovanja punog
suvereniteta i integriteta svake zemlje, lanice KEBS-a. I poslednji boravak misije, povodom
kojeg se diglo mnogo praine u domaoj i meunarodnoj javnosti, pokazao je, upravo, to.
Recimo, evropska trojka, na elu sa gospodinom Van den Brukom, odmah je poslije razgovora
u Ljubljani dala pozitivnu ocjenu ponaanja slovenakog rukovodstva, iako ono ni u jednom
elementu ne potuje Brionsku deklaraciju, niti je prilike u Sloveniji vratilo na ustavno stanje od

prije 25. juna. Pri tome, trojka je sa Predsjednitvom Jugoslavije, kao efom drave i
legitimnim organom zemlje, nala za potrebno da razgovara samo sat vremena i to na samom
kraju svoga trodnevnog boravka, a onda, maltene, demonstrativno napustila zemlju.
S druge strane, doli su sa nekim gotovim rjeenjima u depu, oekujui da e Predsjednitvo
prihvatiti da na zajednikim sjednicama kolektivnog efa drave i ministarske trojke rjeava
kljuna pitanja budunosti zemlje, onako kako su izabrali predsjednika Predsjednitva SFRJ. Mi
smo sa takvom praksom ve bili raistili dogovorom da ne dozvolimo da se takva pozorita
odigravaju u Jugoslaviji. Jednostavno, Predsjednitvo Jugoslavije je legitimni ef drave i krajnje
je nedopustivo da na njegovim sjednicama uestvuju misije bilo koje zemlje i bilo koje
zajednice. Zbog toga je i dolo do spora sa Misijom da li je rije o sjednici Predsjednitva ili nije.
Pored toga, Predsjednitvo je dan ranije, donijelo odluku o prekidu vatre i nerealno je bilo od
strane ministarske trojke da sistemom pritiska, (uz obilatu pomo jednog broja najodgovornijih
ljudi u Jugoslaviji, poev od gospodina Mesia, Tumana, Kuana, a u odreenoj mjeri i
predsjednika SIV-a Anta Markovia), zahtijeva promjenu odluke Predsjednitva i to na potpuno
neprincipijelan nain. Posebno, kada se zna da im je otvoreno reeno da nije u pitanju sukob
izmau Srbije i Hrvatske, zbog ega Srbija ne moe prihvatiti potpisivanje dokumenta, nego je u
pitanju sukob izmeu Hrvatske i Jugoslavije. Drugim rijeima, u pitanju je sukob izmeu
hrvatskih vlasti i srpskog naroda koji je iz Hrvatskog Ustava izbaen.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=484453&datum=2015-04-03
Negativna uloga jugoslovenske diplomatije

Negativna uloga jugoslovenske

diplomatije
U intervjuu Pokretu, od 21. avgusta 1991. godine, dr Kosti je kazao:
Istovremeno, oni su (ministarska trojka) dobro znali da se Jugoslovenska narodna armija u
Hrvatskoj ne moe pojaviti ni u kakvoj policijskoj ulozi, a Predsjednitvo je svojom odlukom
ve bilo zauzelo jasan stav da e u momentu prekida vatre, kontrolu prekida vriti jugoslovenski
organi sami, a da e tek poslije, ako ocijeni za potrebno, Predsjednitvo angaovati i posmatrae
Misije Evropske zajednice. Dakle, naknadno, na osnovu odluke, koju e Predsjednitvo donijeti
kada to ocijeni cjelishodnim. Naravno, dio razloga za neuspjeh Misije, lei u injenici da njeni

predstavnici nijesu uli u sutinu problema, ne poznaju istorijat odnosa, za ta nijesu pokazali ni
najmanje spremnosti, pa ni elju da se obavijeste o sudbini koju je srpski narod u Hrvatskoj doivio u Pavelievoj ustakoj dravi. Ve sam nekoliko puta bio u prilici da kaem kako je gospodin
Van den Bruk poskoio sa stolice kada sam pokuao da mu pokaem dokument koji govori o genocidu i ljutito me pitao do kada emo se vraati u prolost.
Pitanje: Upravo ste, drue potpredsjednie, zapoeli neto to sam Vas namjerio pitati. U kojoj
mjeri u analiziranju stanja u Jugoslaviji, predstavnici Evropske zajednice uzimaju u obzir bitne
elemente prolosti. Kada to kaem, mislim na nezapameni genocid koji su ustae poinile nad
Srbima, to ste ve spomenuli, ali i na to da su prije Jugoslavije, samo Srbija i Crna Gora bile samostalne drave?
Odgovor: Pored onoga to sam ve kazao, Misija Evropske zajednice, a i pojedine zemlje, ne
uvaavaju u dovoljnoj mjeri, kada je prolost u pitanju, da su ovdje, na ovom prostoru zapoela
dva svjetska rata. Jasno je da se onda gubi iz vida da je u oba svjetska rata Hrvatska bila na strani
agresora, a da su, upravo, Srbija i Crna Gora podnijele najvei dio tereta, angaujui se na strani
saveznika.
Prema tome, Crna Gora i Srbija kao samostalne drave, uvijek su bile protiv agresije i nikada nijesu vodile osvajake ratove, nego su uvijek, kroz istoriju branile sebe, borei se za slobodu i nezavisnost.
I sada imamo ponavljanje istorije u smislu obnavljanja uticajnih sfera na Balkanu, to se vrlo lako moe vidjeti iz ponaanja Austrije. Meunarodni ugovori o neutralnosti Austrije trebalo bi da
je obaveu da ostane neutralna i da se ne uplie u nae unutranje stvari. Ponaanje Njemake, pa
i Maarske takoe potvruju da se ponovo bude nade o mogunosti osnivanja jedne nove monarhije kakva je ranije postojala, ili jednog novog rajha.
Pitanje: Oni to se sa skepsom odnose prema ideji stvaranja ujedinjene Evrope u odbranu svoga
stava, upravo, iznose takve tvrdnje: da su u ovom trenutku mnogo blie stvaranju rajh carstva.
Ima li opravdanja strah od teritorijalnih aspiracija Njemake i njenog prodiranja na istok i da li se
moe prihvatiti da Njemaka svim sredstvima radi na rasparavanju Jugoslavije u emu joj kao i
1941. obilato pomae Hrvatska, a to su, po nekima, pokazali i dogaaji u Sloveniji?
Odgovor: Ima straha od te pojave i taj strah je prisutan u mnogim zemljama Evrope, a i stav pojedinih od njih, ustvari, proistie iz bojazni od takvih aspiracija i proirenja uticajnih zona. Meutim, ovo to se sada deava u Sloveniji i Hrvatskoj, oigledno je rezultat jedne dugo voene
smiljene politike i ta politika se sada ispoljava na javnoj sceni. Van svake sumnje je da je ta politika koja je graena dugo godina, graena u dogovoru i uz obilatu pomo onih koji ele da povrate uticajne sfere iz prolosti. Razlog zbog ega to nije ranije prodrlo u javnost je propagandni
rat koji po organizovanosti prevazilazi Gebelsovu propagandu iz vremena pred Drugi svjetski
rat. Zahvaljujui takvoj propagandi, sutina problema u Jugoslaviji, predstavljena je svjetskom
javnom mnjenju kao sukob izmeu nove mlade demokratije koja se raa u Sloveniji i Hrvatskoj i
jednog boljevikog sindroma koji, kao komunistiki bastion, bitie u ostalom dijelu Jugoslavije,
posebno u Srbiji i Crnoj Gori. Te ideoloke odrednice koje su dugo potencirane, oigledno su zatvarale oi domaoj, a jo vie meunarodnoj javnosti, i onemoguile su da se prodre u sutinu
sukoba izmeu republika u Jugoslaviji. Tome je doprinijela i neuspjena jugoslovenska diplomatija.
Pitanje: Spomenuste maloas, jugoslovensku diplomatiju. Kolika je, zbilja, njena krivica za sve
ono to nam se u ovom trenutku dogaa?
Odgovor: Najbolji odgovor na to pitanje bio bi kada bih ponaosob naveo raspored ambasadora
Jugoslavije po pojedinim podrujima. Kratko reeno, u sve vanije drave Evrope i svijeta raspo-

reeni su ambasadori iz Hrvatske i Slovenije. Vrlo mali broj njih potie iz Srbije.
Posebna je pria kako je u jugoslovenskoj diplomatiji zastupljena Crna Gora. Ve nekoliko godina za nju su rezervisana ambasadorska i konzulska mjesta u Africi, a poneko i u Aziji ili Latinskoj Americi. Sve ostalo, onaj najznaajniji dio svijeta, namijenjen je uglavnom za diplomate iz
Hrvatske i Slovenije koji su se uglavnom ponaali onako kako se ponaa njihovo rukovodstvo
prema Jugoslaviji. Prema tome, ni jugoslovenske diplomate, sem rijetkih izuzetaka, nijesu vodile
jugoslovensku politiku, nego su slijedile rukovodstvo republike iz koje potiu. To znai da su diplomate iz Slovenije i Hrvatske u veini nastojale da afirmiu secesionistiku politiku matinih
republika. Zato je naa diplomatija odigrala vrlo negativnu ulogu u prezentiranju injeninog stanja i u obavjetavanju svjetske javnosti o sutini sukoba u Jugoslaviji.
Knjiga Nijesam pogazio zakletvu moe se kupiti u podgorikim knjiarama Matice srpske
Drutvo lanova u Crnoj Gori, Narodne knjige i Gradskoj knjiari.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=484606&datum=2015-04-04
Skandalozno Mesievo ponaanje
Prof. dr Branko Kosti dao je intervju novinarki Duki Jovani, koga je ona objavila u Dugi od 12. oktobra 1991. godine:
Pitanje: Kako da shvatim izjave crnogorskih dobrovoljaca da Dubrovnik ne treba ni da postoji ako ne bude na, kao i da e se oni, koliko sjutra raspitoljiti i piti kafu nasred Straduna.
Odgovor: U ovom momentu, zaista, ne bih elio to da komentariem zbog toga to mislim da bi, u krajnjoj liniji, bez obzira na to to taj dio teritorije nikada nije bio u sastavu Hrvatske, to trebalo ostaviti za
politike razgovore. Dubrovnik je, kao to znate, uvijek imao poseban status, ali ne bjeim od injenice
da smo mi Crnogorci malo ratovali oko njega s Napoleonovim vojnicima. Meutim, u pogledu konanih
rjeenja, mislim da ne bi sada trebalo pokretati to pitanje. Najvanije je obezbijediti da se potisnu ustake snage koje su dole na samu granicu Crne Gore i da se onemogue da orujem koje posjeduju ugroze
Crnu Goru, kako bi se stvorili uslovi da se za zelenim stolom izvri neophodna korekcija granice na Prevlaci, koja bi, ovako zadrana, ostavila Crnu Goru bez Boke kotorske, to bi znailo kontrolu Nezavisne
drave Hrvatske nad ulazom u Boku. A to to mnogi danas misle da Dubrovnik treba da ostane u sastavu
Crne Gore ili Hercegovine, o tome ne bih diskutovao, mada sam bio u prilici da Stjepanu Mesiu, u ali,
odgovorim i na tu temu. Poslije jedne estoke svae koju smo imali na sjednici Predsjednitva oko zbivanja u Kninskoj Krajini, kada sam morao da reagujem dosta otro, pa i neodmjereno, napravili smo pauzu,
koju smo iskoristili da ruamo. Svi smo sjedjeli za jednim stolom. Mesi mi je u ali rekao: Lako u ja sa
Brankom. On je crveni Hrvat. Iako sam jo uvijek bio ljut, prihvatio sam takav ton razgovora, pa sam mu
odmah replicirao: Da, ja sam crveni Hrvat, a poto ste Janezove Slovence proglasili Alpskim Hrvatima,
stvarno e imati veliku dravu (Janez Drnovek je sjedio pored njega). Mesi je nastavio u istom tonu:
E, kada vam uzmemo i Boku, onda emo biti jo blii!. Nijesam mu ostao duan. Rekao sam mu: Kada
tako rezonuje, bilo bi pametnije da tvojima kae da one cijevi koje su ukopali na Debelom brijegu i
okrenuli prema Crnoj Gori prenesu na desnu obalu Neretve. Tamo e biti bezbjednije.
Pitanje: Kada su poeli da objavljuju stenograme sa sjednica Predsjednitva, ljudi su meusobno upozoravali jedni druge da se pristojno ponaaju, jer nijesu u Predsjednitvu, nego u kafani, da bi, na kraju, doli do zakljuka da to kako vi razgovarate ak ne lii ni na kafanske prie, nego na neku kafansku tuu?
Odgovor: Ton rada sjednici daje ovjek koji predsjedava. On moe da je prekine ili da upozori ostale na
pristojnost. Meutim, kada sjednice Predsjednitva vodi Stjepan Mesi, kao predsjednik i ponaa se, ne
kao da se nalazi u kafani, nego mnogo gore i drastinije, ak skandalozno, onda moete da pretpostavite

koliko je ostalim lanovima Predsjednitva teko da preko svega prelaze, a da ne reaguju.

Pitanje: Naveliko se prepriava Vae prepucavanje oko Stare Gradike, kada se Mesi bio zabrinuo u koji
e vas zatvor stavljati, poto je njegov sruen?
Odgovor: Nijesam se ba bio uplaio toga da e lanove Predsjednitva on smjetati u zatvor, ali onu njegovu dosjetku o Boki, koju sam pomenuo, nijesam sasvim doivio kao alu. Kasniji slijed dogaaja i gomilanje nekoliko hiljada naoruanih hrvatskih pripadnika na granici Crne Gore pokazali su da to nije bilo ba
tako bezazleno.
Pitanje: Je li Mesi stvarno najgori? Neki kau da je Blagoje Adi htio i da ga udari?
Odgovor: To nije tano. Bilo je pria da sam ga ja oamario. Jedna italijanska televizijska stanica je ak
napravila dobru fotomontau. Svojim prijateljima i poznanicima morao sam objanjavati to se stvarno
desilo. U tome nema ni trunke istine. Uvjeren sam da bih takvim svojim postupkom uvrijedio narod koji
predstavljam u Predsjednitvu Jugoslavije, a ne bih elio da prljam ruke.
Pitanje: Kako se osjeate kad se, poslije tekih rijei i uvreda koje meusobno razmijenite preko tampe i
televizije, ponovo naete za istim stolom, pogotovo ako se zna da biste najradije jedan drugome organizovali suenje u Nirnbergu, kao ratnim zloincima!?
Odgovor: I pored gotovo nemoguih odnosa, ponekad uspostavimo normalnu, ljudsku, komunikaciju, na
intelektualnom nivou, bez obzira na to to razliito gledamo na pojedina pitanja. Meutim, na nekim
sjednicama Predsjednitva javljala mi se dilema treba li i dalje da radim i da obavljam svoju dunost u
tom organu, s obzirom na to s kim moram da sjedim i da razgovaram. Doivljavao sam neugodne trenutke kada sam na televiziji gledao sebe kako sjedim pored Stjepana Mesia. S druge strane, dramatinost
situacije u zemlji je takva da mi je vie nego jasno da bi taj posao, umjesto mene, morao obavljati neko
drugi iz Crne Gore. A situacija je tako teka i sloena da bi svaki moj demonstrativni odlazak sa te funkcije, pred svojom savjeu, doivio kao izdaju zemlje. Jer, povlaenje nije rjeenje. Treba se boriti da ovjek
istraje na nekim svojim uvjerenjima i stavovima, i da ih, pored ostalog, nametne.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=484837&datum=2015-04-05
Pokuaj uvoenja vanrednog stanja
Prof. dr Branko Kosti se uvijek ljubazno odazivao molbama Dana kada je rije o intervjuima. Jedan takav razgovor na list je objavio 30. septembra 2001. godine, a vodila ga je novinarka Danica Gari.
Pitanje: ta mislite o novim politiarima? Napravite paralelu izmeu vas iz stare garde i ovih novih, proevropski orijentisanih.
Odgovor: U ovom trenutku ne bih elio da dajem ocjene o aktuelnim politiarima u Crnoj Gori. Samo bih
podsjetio da sam 1992. godine, kada sam se povlaio iz politikog ivota, izjavio da sam prihvatio kandidaturu za predsjednika Crne Gore sa jednim jedinim motivom da graane Crne Gore upozorim kuda
vodi politika aktuelnog rukovodstva iz tada jedinstvene Demokratske partije socijalista, iji sam bio lan.
U obraanju graanima, tada sam kazao da bi, u moralnom pogledu, stara garda politiara mogla odrati
dobru politiku lekciju novom rukovodstvu. Sve ovo to se desilo i to se deava potvrdilo je tu moju
ocjenu od prije 10 godina.
Pitanje: Svjedok ste raspada Jugoslavije.
Odgovor: Svakom ko due pamti i ne zaboravlja, poznato je da su zaeci razbijanja Jugoslavije poeli jo
za Titova ivota. Bez obzira na krupne rezultate postignute u Federativnoj Jugoslaviji, za ta zasluge pripadaju Savezu komunista, valja rei da upravo Savez komunista, kao vodea politika snaga u jednopartijskom sistemu, snosi najveu odgovornost za sve to nam se desilo. Ako majstor, recimo, zida graevinu 40 i vie godina, pa se nakon njegovog fizikog nestanka graevina srui, to znai da graevina nije bila dobro postavljena, da je imala loe temelje. Umjesto da gradi jedinstvenu dravu, sa jednakim pravom
svih njenih graana, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, Savez komunista je decenija-

ma razvijao osam malih dravica na ekonomskom i svakom drugom planu, elei da svaka republika, pa i
pokrajina, ima svoju fabriku duvana, rafineriju nafte, fabriku automobila, proizvodnju aparata za domainstvo, elianu... To se katastrofalno odrazilo na ekonomskom planu i ojaalo snage separatizma na nacionalnoj osnovi.
Pitanje: Ko je obezbjeivao prohodnost kadrovima i koji su to pojavni oblici jaanja separatistikih snaga?
Odgovor: MASPOK u Hrvatskoj, Cestna afera u Sloveniji i pobuna na Kosovu i Metohiji pojavni su oblici
jaanja separatistikih snaga.
Savez komunista je filtrirao kadrove i davao im prohodnost na svim nivoima, od mjesne zajednice do Federacije. Naalost, prohodnost su imali kadrovi koji su vrsto stojali u busijama iza interesa svoje republike ili pokrajine, a ne drave, kao cjeline. Sticajem okolnosti ili sluajno, devedesetih godina na tim
mjestima su se nali Miloevi u Srbiji, Tuman u Hrvatskoj, Kuan u Sloveniji, a Izetbegovi u Bosni i
Hercegovini. To je bio profil kadrova koji je tada formiran, u ve pripremljenim uslovima za razbijanje zemlje. Nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a, prestao je interes velikih sila za Jugoslaviju kao veliku
zemlju na Balkanu sa preko 23 miliona stanovnika, koja je do tada bila tampon zona izmeu dva suprotstavljena vojna bloka i znaajan faktor za itav region jugoistone Evrope. Glavni cilj velikih zapadnih zemalja bio je da se razbije Jugoslavija kao poslednji bastion komunizma u Evropi. Iskoriena su sva
sredstva, nacionalna i vjerska, da se ona razbije i da se atomizira njen prostor.
Pitanje: Da li je JNA energinom akcijom mogla da sprijei cijepanje Jugoslavije?
Odgovor: Predsjednitvo SFRJ je na martovskom zasjedanju 1991. godine razmatralo predlog taba Vrhovne komande da se uvede vanredno stanje, ali je tada glas Bogia Bogievia prevagnuo i vanredno
stanje nije uvedeno. Tada su Nenad Buin i Borisav Jovi, lanovi Predsjednitva, podnijeli ostavke. To je
bio krajnji momenat da se neto uini i sprijei cijepanje zemlje. Posmatrano iz dananje perspektive,
ako se ne uzme u obzir stanje duha koji je vladao u separatistikim republikama, ali i u Srbiji i u Crnoj Gori, mogla bi se olako dati ocjena da je vojska mogla sama povui potez i uvesti vojnu upravu. Valja, meutim, znati da bi uvoenje vojne uprave podrazumijevalo hapenje svih koji su se nalazili na najodgovornijim funkcijama, poev od Kuana, preko Tumana, Izetbegovia, Miloevia i drugih. Tada je Miloevi imao gotovo plebiscitarnu podrku svoga naroda, a i ostali su uivali takvu podrku u svojim republikama. Zato se postavlja pitanje da li bi JNA mogla opstati u narodu iz kojega potie.
Pitanje: Za ratne strahote optuuju ljude iz dvije federalne jedinice. ta je sa onima koji su pocijepali Jugoslaviju po avovima?
Odgovor: Jednaku odgovornost za cijepanje Jugoslavije snose rukovodstva svih republika. Ako je srpski
narod u Federativnoj Jugoslaviji najbrojniji, moe se prihvatiti ocjena da je odgovornost rukovodstva srpskog naroda najvea. To se ne moe osporiti. Slina je situacija i sa BiH. Muslimani su najmnogoljudnija
nacija u BiH, pa muslimansko rukovodstvo nosi najveu odgovornost za sve to se u BiH dogodilo. Isti rezon se moe primijeniti i na Hrvatsku. Rukovodstvo hrvatskog naroda, kao najmnogoljudnijeg u Hrvatskoj, nosi najveu odgovornost za zbivanja u Hrvatskoj. Dakle, nesporan je uinak svih u razbijanju Jugoslavije.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=484970&datum=2015-04-06
Naglaeni crnogorski nacionalizam
Sa dr Brankom Kostiem za na list razgovarala je i Rajka Raievi, urednica unutranjo-politike rubrike Dana, a taj razgovor, koji je Kosti, takoe uvrstio u svoju knjigu, objavili smo u
Danu od 14. juna 2006. godine:
Nezavisna Crna Gora i rasparavanje preostalog dijela nekadanje velike Jugoslavije samo je
nastavak fragmentacije ovog dijela Balkana koji jo nije zavren, a na koji sam upozoravao jo

prije 15 godina. Naalost moja sumorna predvianja su se ispunila, kae u intervjuu Danu
profesor dr Branko Kosti, poslednji predsjednik, odnosno potpredsjednik Predsjednitva Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Crna Gora je poslednja drava koja je izala iz saveza koji je nekada inilo est republika SFRJ. Ni ekonomska budunost nezavisne Crne Gore nije
svijetla jer se radi o malom tritu, zbog ega inokapital nee ba pohrliti u Crnu Goru, smatra
Kosti i istie da e biti srean i zadovoljan ukoliko se ova njegova sumorna predvianja ne
ostvare. Vara se svako ko misli da se ovim zavrava proces fragmentacije na Balkanu. Bojim se
da e se taj proces (u perspektivi) zavriti loe po Crnu Goru.
Pitanje: U kom smislu?
Odgovor: Mislim da predstoji dalje pregrupisavanje i teritorijalni preraspored na Balkanu, bez
obzira to neki zvaninici iz aktuelne vlasti kau da je sa ratovima i borbom za teritorije zavreno. To je velika iluzija, jer od iskona postoji prirodni zakon koji je na snazi zakon jaega. Taj
zakon vai u biljnom i ivotinjskom svijetu, ali, naalost i u ljudskoj civilizaciji. Sve to progresivni dio ovjeanstva nastoji jeste da surovost tog zakona ublai i uini ga humanijim. Ako se
ovo ima u vidu, ne treba da iznenadi u blioj ili neto daljoj budunosti ukoliko se postavi pitanje
teritorijalnog integriteta dananje Crne Gore. Naravno, to ne mora biti sa ratnim sukobom.
Pitanje: Znai li to eventualno smanjenje granica Crne Gore?
Odgovor: Prije nekoliko godina govorio sam da, ukoliko aktuelna crnogorska vlast ne priznaje
dravotvorna rjeenja od prije 80 godina, postavlja se pitanje ko moe uskratiti pravo Albancima
u Crnoj Gori da se umjesto na 1918. vrate na 1878. godinu. U ovim uslovima, za samostalnu Crnu Goru jedinu i pravu ansu vidim u afirmaciji graanskog, a ne nacionalnog koncepta drave.
Ako govorimo objektivno, jo od 1992. godine, a ne samo nakon razlaza Mila ukanovia i Momira Bulatovia, DPS je stalno vodila politiku graanskih podjela u Crnoj Gori i na tim sukobima odravala se na vlasti. DPS je u proteklih 15 godina trebalo da realizuje politiku graanske
drave. To podrazumijeva da obezbijedi da u svim politikim i strukturama vlasti Muslimani budu zastupljeni sa 17 procenata u optinama i Republici, Albanci sa sedam odsto na lokalnom i republikom nivou, i Hrvati sa onoliko procenata koliko ine u ukupnoj populaciji (oko 2%). To
se, naravno odnosi i na graane koji se deklariu kao Srbi u Crnoj Gori (oko 32 % prema rezultatima posljednjeg popisa). Da je to obezbijeeno, zahtjevi politikih stranaka sa nacionalnim
predznakom ne bi bili postavljani u formi kako se to danas ini. Svi bi se osjeali jednakim i Crnu Goru bi doivljavali kao svoju dravu. Umjesto toga, u itavom proteklom periodu obavljala
se trgovina muslimanskim i albanskim glasovima.
Pitanje: Oekujete li da Srbi u nezavisnoj Crnoj Gori budu ugroeni?
Odgovor: Ne slaem se sa zahtjevom SNS-a o stvaranju srpskih lista. Meutim, u suverenistikom bloku prisutan je dosta naglaeni crnogorski nacionalizam, koji niko ne spominje. To moe
biti opasno. Zato se Srbi, i ostale etnike grupe mogu osjetiti ugroenim. Zbog toga mislim da je
perspektiva Crne Gore u dananjim granicama na konceptu graanske drave, ali ne samo na papiru, nego i u praksi.
Pitanje: Kako prema Vaem miljenju opozicija treba da se ponaa u narednom periodu?
Odgovor: Opozicione politike partije treba da grade odrivu komunikaciju sa meunarodnom
zajednicom bez obzira to je na globalnom planu na sceni pravda sile, a ne sila pravde. Bio sam
nezadovoljan nainom na koji je blok za dravnu zajednicu prihvatio uslove za odravanje referenduma. Opozicija je ponuene uslove olako prihvatila. Mnogo ranije nego to je Evropska zajednica definisala uslove, u autorskom tekstu koji su objavile Vijesti saoptio sam miljenje da
je prvi uslov da se izbjegne bojkot referenduma, da se omogui svim dravljanima Crne Gore da
glasaju o sudbini svoje drave, bez obzira da li ive u Australiji, Americi ili Srbiji. Da je opozici-

ja istrajala na ovom zahtjevu, u sluaju bojkota referenduma, suverenistiki blok ne bi mogao

obezbijediti izlaznost od 50% plus jedan, to je bio uslov za njegovu uspjenost. Ovako, opozicija nema to da se ali na vlast, koja je uz obilatu pomo Evropske zajednice i uz mnogo apsurda,
ostvarila to je eljela. Prieljkivao sam da unionistiki blok dobije makar jedan glas vie od suverenista. Naalost, ne samo da se to nije desilo, nego su suverenisti dobili nekoliko desetina hiljada glasova vie. U takvoj situaciji bolji je i ovakav rezultat nego da se ostalo u sivoj zoni,
jer bi pristalice obije opcije izale na ulice i sebe smatrali pobjednicima; unionisti zato to referendum nije uspio, a suverenisti, jer su dobili veinu i pitanje je kako bi se sve to zavrilo.

Sa jedne od proirenih sjednica

Predsjednitva SFRJ
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=485162&datum=2015-04-07
Miloevi je bio harizmatina linost
Prenosimo i dio iz intervjua dr Kostia beogradskom nedjeljniku Peat od 28. juna 2010. godine, koji se takoe nalazi u njegovoj knjizi:
Pitanje: U kojoj mjeri je uruavanje Rusije 1991. godine uticalo na dogaaje na Balkanu? Da je
Rusija kojim sluajem bila snanija, da li bi se rasparavanje SFRJ odvijalo na neki drugi nain,
u svakom sluaju povoljniji po Srbiju?
Odgovor: Da je Rusija 1991. godine bila snanija, ne bi dolo do rasparavanja SFRJ. Meutim,
razbijanjem SSSR-a dolo je do debalansa snaga na meunarodnoj sceni. Rusija je prolazila kroz
teak period svoga bitisanja. Sjedinjene Amerike Drave, zaokupljene krupnim problemima na
Bliskom i Srednjem Istoku, prepustile su Evropskoj zajednici, da se bavi Jugoslavijom. Njemaka, koja je ruenjem Berlinskog zida preko noi postala prvorazredna evropska sila, iskoristila je
trenutak: umjesto da djeluje u pravcu mirnog rjeavanja jugoslovenske krize podstakla je i podrala separatistike snage u Sloveniji i Hrvatskoj i svojim odlukama ubrzala izbijanje graanskog
rata na ovim teritorijama. Zato sam 1991. i kasnije u Hakom tribunalu tvrdio da Francuska i Engleska u tim danima nijesu bile zemlje De Gola i erila, nego zemlje Petena i emberlena. Sjeam se da se u toku trodnevne neizvjesnosti oko sudbine Gorbaova 1991. Stjepan Mesi nije

pojavljivao u Predsjednitvu SFRJ, da bi nakon toga, na prvom naem okupljanju u Predsjednitvu, zadovoljan ponaanjem Jeljcina, zajedljivo komentarisao moje ponaanje u tim danima.
Pitanje: Kako ocjenjujete ulogu Slobodana Miloevia u deavanjima na prostorima bive Jugoslavije?
Odgovor: Hako tuilatvo optuilo je Slobodana Miloevia za otpoinjanje rata, postojanje
udruenog zloinakog poduhvata, etniko ienje nesrpskog stanovnitva, formiranje Velike Srbije, veliki broj ratnih zloina, nepotovanje obiaja rata i brojne druge prestupe koji su se
desili 1991. i 1992. godine na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a kasnije i za ratna deavanja na Kosovu. To mi je dalo povoda da u toku moga svjedoenja u Hakom tribunalu izjavim
da vjerujem da bi Tuilatvo Miloevia optuilo i za pojavu cunamija, da se isti desio prije
utamnienja Slobodana Miloevia. (Cunami, koji se prije moga svjedoenja desio, odnio je preko 200 hiljada rtava). Istovremeno, kazao sam da oekujem da Tuilatvo optui Tonija Blera
(britanskog premijera) za sva ubistva, silovanja i provalne krae koje su se desile prethodne noi
u Londonu.
Naime, u sudskom procesu protiv Slobodana Miloevia, nepobitno je dokazano da nije bilo
udruenog zloinakog poduhvata niti Plana Velike Srbije, da nije bilo etnikog ienja nesrpskog stanovnitva, nego da su upravo Srbi protjerani sa teritorije Hrvatske u kojoj je uee
Srba sa 12,4 odsto prije rata, svedeno na svega 4,2 odsto poslije rata, da je svaka mjera Srba u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bila izazvana prethodnim odlukama vlasti u Hrvatskoj i muslimansko-hrvatskih vlasti u Bosni i Hercegovini, da se radilo o samoorganizovanju Srba na tim teritorijama.

Svjedok odbrane Slobodanu

Miloeviu u Hagu
Slobodan Miloevi je ostao dosledan stavu da se trai put: za mirno rjeavanje jugoslovenske
krize, da se nijednoj republici ili narodu ne osporava pravo na samoopredjeljenje ukljuujui i
pravo na odcjepljenje, ali na ustavan nain, da se snagom JNA nee mijenjati politika i dravna
rukovodstva u republikama, da se, ako bude neophodno, JNA upotrijebi u cilju fizike zatite
ugroenog srpskog naroda u Hrvatskoj, da se, ako bude neophodno, JNA upotrijebi radi deblokade 25 hiljada pripadnika JNA i lanova njihovih porodica, koje su blokirale paravojne formacije

Hrvatske u kasarnama koje su se u mirnodobskim uslovima nalazile na teritoriji Hrvatske i da se

od Jugoslavije sauva onoliko koliko je mogue. To je bio i stav etiri lana Predsjednitva
SFRJ, koji su se zalagali za jugoslovensku opciju.
Miloevi i ja, razliito smo gledali na definisanje ustavnih osnova za konstituisanje Savezne Republike Jugoslavije. On je napravio kompromis, koji mu je nametnut od strane ondanjeg crnogorskog rukovodstva. Prihvatio je rjeenja koja ja nikada ne bih prihvatio. To sam kazao u svom
svjedoenju u Hakom tribunalu. Ta su rjeenja ponovo vodila formiranju hibridne drave sa
mnogo konfederalnih elemanata.
Slobodan Miloevi je bio harizmatina linost sa nesporno najjaim politikim autoritetom i uticajem. Bio je nezaobilazni sagovornik i glavni pregovara sa meunarodnim predstavnicima u
svim fazama rjeavanja jugoslovenske krize. U zakljuenju Dejtonskog sporazuma, kojim je
okonan rat u Bosni i Hercegovini, Miloevi je predstavljao srpski narod Bosne i Hercegovine
uz saglasnost Sinoda Srpske pravoslavne crkve i najodgovornijih predstavnika srpskog naroda
BiH.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=485285&datum=2015-04-08
Armija je bila uzdrana

Sa srpskim patrijarhom Pavlom

Dr Kosti je dao veliki broj intervjua i elektonskim medijima. Takav jedan razgovor imao je sa
novinarkom Dubravkom Keni, koji je 24. decembra 1991. emitovan na TV Sarajevo Klub 91
Pitanje: Gospodine Kostiu, da li se osjeate krivim za rat?
Odgovor: Takva pitanja su mi ve postavljali. Mogu rei da tragino doivljavam sve rtve i razaranja i na jednoj i na drugoj strani, utoliko prije to nijesam kriv za rat na prostorima prethodne
Jugoslavije. A ako bih osjeao neku krivicu, onda bih je mogao osjeati zato to sa jedinicama
Jugoslovenske narodne armije nijesmo uspjeli efikasno zatititi srpski narod u Zapadnoj Slavoniji, koji je tamo doivio novi genocid. Tamo je 28 srpskih sela dobilo nalog od hrvatskih vlasti da
se stanovnitvo iseli u roku od 48 asova. Svi oni koji su ostali tamo su poubijani. Domovi su
spaljeni. Imovina je unitena. eljelo se jednostavno napraviti etniki isti prostor. Ve sam bio
u prilici da kaem da me sve rtve nedunog stanovnitva veoma bole. Jednako bi me boljelo da
su tamo bili ugroeni Muslimani, Hrvati ili Makedonci, kao to su u ovom sluaju to bili Srbi.

Ali, ako neko treba da nosi na dui traginu sudbinu srpskog naroda u Zapadnoj Slavoniji, onda
su to oni koji su defetistiki djelovali i odbijali mobilizaciju, a Jugoslovenska narodna armija nije
imala dovoljno ljudstva da bi i taj narod mogli zatititi.
to se tie krivice za rat, ne treba mnogo podsjeati kada je taj rat zapoeo i kako je zapoeo.
Ipak u podsjetiti na genezu i sutinu sukoba.
Srpski narod u Hrvatskoj, bio je u ranijem hrvatskom ustavu (Ustav iz 1974), zajedno sa Hrvatima, konstitutivni narod. Hrvatska demokratska zajednica, kao vladajua politika stranka u Hrvatskoj, osvojila je vlast na isto nacional-ovinistikom programu, opredijelila se da formira nacionalnu dravu Hrvata i izbacila je iz novog Ustava srpski narod koji ivi u Hrvatskoj. Odgovor
srpskog naroda u administrativnim granicama Hrvatske bio je da takav odnos prema srpskom narodu nee prihvatiti. Onog momenta kada je hrvatska vlast pokuala da na srpskim teritorijama
uspostavi svoje policijske stanice dolo je do oruanih sukoba i do oruanog ustanka srpskog naroda na tim teritorijama. Hrvatska propaganda, koja je zaista veoma uspjeno voena, pokuala
je nametnuti utisak domaem i meunarodnomjavnom mnjenju da se ne radi o sukobu sa lokalnim stanovnitvom na nacionalnoj osnovi, ve da je rije o ubaenim teroristikim grupama iz
Srbije; da se ne radi o zatiti prava srpskog naroda koji vjekovima ivi na tim prostorima, ve da
je rije o namjeri Srbije da te teritorije pripoji sebi, na raun Hrvatske. Kada su izbili meunacionalni sukobi, Predsjednitvo nije Jugoslovensku narodnu armiju angaovalo da ratuje protiv Hrvatske, ve je ona upotrijebljena kao tampon zona, da bi se sprijeilo izbijanje irih meunacionalnih sukoba.
Graani treba da znaju da su paravojne formacije u Hrvatskoj za nekoliko mjeseci narasle do
fantastinih razmjera. Samo policijske snage su sa 17 hiljada mirnodopskog sastava narasle na
preko 90 hiljada. Formirana je nacionalna garda. Naoruan je veliki broj graana, pripadnika i
simpatizera Hrvatske demokratske zajednice, na osnovu stranake pripadnosti. To je prvi put poslije 1933. godine (kada je Adolf Hitler naoruao pripadnike svoje nacistike stranke) da se u
Evropi masovno naoruavaju civili po osnovu stranake pripadnosti. Kasnije, naravno, dogaaji
su ili tokom kojim su ili, pa naoruavanje graana po stranakoj pripadnosti nije ostalo specifinost Hrvatske demokratske zajednice, nego se to radilo i u drugim nacionalnim sredinama.
Poetak sukoba dogodio se u uslovima kada su srpski ustanici bili neuporedivo malobrojniji. Hrvatska je u tom trenutku mogla sa svojim oruanim sastavima slomiti otpor srpskog naroda na
tim podrujima da se Jugoslovenska narodna armija nije stavila u zatitu toga naroda.
Kada je Jugoslovenska narodna armija poela da smeta, hrvatske oruane formacije ule su u
otvoreni sukob i sa njom.
Svi koji pokuavaju malo objektivnije sagledati tu situaciju pouzdano dobro znaju da se Jugoslovenska narodna armija krajnje uzdrano ponaala. Predsjednitvo SFRJ, kao Vrhovna komanda,
trpjelo je estoke kritike zbog toga to se Jugoslovenska narodna armija ponaa kako se ni jedna
druga armija ne bi ponaala! Pripadnici Jugoslovenske narodne armije imali su nareenje da ne
pucaju i da prvi ne otvaraju vatru. Jugoslovenska narodna armija nije unitavala uporita iz kojih
je bila ugroavana. Kasnije su ti sukobi eskalirali i Jugoslovenska narodna armija je na silu morala odgovoriti silom.
Ponavljam, ne osjeam se krivim za poetak rata. Osjeam dramatiku ovoga to se zbiva. Osjeam teinu trenutka, pa i linu dramatiku to sam se naao u poziciji da u ovakvom vremenu obavljam funkciju potpredsjednika Predsjednitva SFRJ. (TV Sarajevo-Klub 91, 24.12.1991.)
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=485441&datum=2015-04-09

Hrabro suprotstavljanje agresoru

Na Obilia poljani na proslavi

dana Vojske Jugoslavije
Govor dr Branka Kostia vojnicima i starjeinama Vojske Jugoslavije na Obilia Poljani, na Cetinju, povodom proslave Dana Vojske Jugoslavije, 16. jun 2000. godine:
Gospodo vojnici, podoficiri i oficiri, srean Vam praznik, Dan Vojske Jugoslavije!
Ovo je prvi javni skup, prva proslava i prvo obiljeje u zadnjih osam godina gdje sam s ponosom
prihvatio da doem da vas pozdravim i da vam e-stitam praznik. Imao sam dosta drugih poziva
u proteklih osam godina, ali su svi oni imali politiki karakter. Ovaj poziv nijesam tako shvatio.
Ovaj poziv sam shvatio kao osjeaj moralnog duga i obaveze prema vama, a preko vas i prema
svim pripadnicima Vojske Jugoslavije. I to iz vie razloga.
Prvi razlog je to sam gord i ponosan na to, to sam makar skromno i u maloj mjeri i vjerovatno
mnogo manje nego to su to mnogi oekivali, radom u jednom tekom periodu, kada su nam razbijali dravu, ipak uspio da se do kraja ne ostvari namjera koja je od poetka bila sraunata na to
da se obezglavi i razbije predsjednitvo SFRJ, da JNA ostane bez civilne kolektivne Vrhovne komande i da to ubrza kompletan raspad JNA. A ono to danas predstavlja Vojska Jugoslavije kroz
svoj starjeinski i vojniki sastav, upravo potie iz JNA.
Drugi razlog je posebno vaan. Gord sam i ponosan to se Vojska Jugoslavije, njeni vojnici i
starjeine u jednoj, naizgled, bezizglednoj bici, nala u situaciji da, ne razmiljajui o tome to e
biti sjutra, stane na branik svoje otadbine i prkosno, vjeto i hrabro se suprotstavi najmonijem
agresoru koji je ove prostore napadao u njihovoj istoriji. Zbog toga sam ponosan i gord i na Vas i
na sve vae drugove koji danas nijesu tu.
Ne manje vaan razlog to sam prihvatio da doem ovdje jeste to se ova sveanost odvija ovdje
na Obilia Poljani. Ja sam Cetinjanin, iako mi to neki ne priznaju. Kao i mnogi drugi Crnogorci,
Cetinje i Obilia Poljanu, uz na gordi Loven, doivljavam kao tri najvea simbola nepokora i
slobodarske borbe crnogorskog naroda u itavoj njegovoj dugoj i slavnoj istoriji. Jer, Obilia Poljana je bila mjesto sa kojega se kretalo uvijek kada je trebalo braniti zemlju od nasrtaja sa strane
i odbraniti svoju otadbinu.
Na sreu, ovoga puta se nijesmo okupili da kreemo u boj, ve da proslavimo Dan Vojske Jugo-

slavije. Duboko sam uvjeren da niko od vas, ni pojedinano, ni zajedno, ni u primisli nema da
uini bilo koji korak koji bi doveo do sukoba na ovom prostoru. Bio bi to pokor i iskop za Crnu
Goru. Isto tako, duboko vjerujem da ni drugi organi koji se brinu za bezbjednost, ni vlasti u Crnoj Gori nee takav korak napraviti. Vjerujem da bi na svakog pojedinca ili grupu, koji bi zapoeli sukob u Crnoj Gori, neumitno pala kletva Svetog Petra Cetinjskog. Jer, ako bi se to desilo,
onda ne bi bilo vie Crnogoraca i Crne Gore. Od toga moramo da se sauvamo. Vjerujem da i vi
tako mislite. Nijedan pojedinac i politika partija, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji ne
zasluuju, niti smiju biti razlog da doe do svae i sukoba izmeu Vojske i policije. Svi moramo
biti duboko svjesni da je mnogo kua u Crnoj Gori iz kojih su roena braa, jedan u Vojsci, a
drugi u policiji. Nijesu oni to uradili iz obijesti, nego ih je na to natjerala gola nuda, da sastave
kraj s krajem i da imaju od ega prehraniti porodicu.
Vjerujem u Vas, jer u Vama vidim naslednike naih slavnih predaka sa Vujeg Dola i Fundine,
Bregalnice i Skadra, Neretve i Sutjeske i svih naih bitaka gdje se vodila borba za slobodu, protiv
okupatora, da budemo svoji na svome; i brojnih generacija u kojima sam i ja imao dio uea,
koje su, nakon tog krvavog Drugog svjetskog rata, uestvovale u obnovi i izgradnji objekata koje
je okupator poruio, na isti nain kao to Vojska Jugoslavije danas daje ogroman doprinos obnovi onoga to su nam, svojim varvarskim napadom na nau zemlju, uinili monici koji misle da
njihova moe goreti do zore. Njihova, budite uvjereni, goree mnogo krae nego to to i sanjaju.
Nee im tu svijeu ugasiti Kina, Rusija, Indija... Tu svijeu e im ugasiti njihovo javno mnjenje,
jer e ta javnost zemalja iz kojih su bombe dolazile postati svjesna toga da ako bi se sa takvom
politikom nastavilo, to bi bilo stranije i varvarskije od onoga to smo doivjeli od Hitlera 1941.
godine.
Podsjetiu vas na jedan primjer iz nae prolosti. Kada je silni Mahmut-paa napao Crnu Goru,
prvo je izgubio bitku na Martiniima i bio ranjen u toj bitci. Nekoliko mjeseci kasnije, kada je
zalijeio rane, sakupio je dvostruko jau vojsku i uputio se prema Cetinju. I ovoga puta suprotstavio mu se Sveti Petar Cetinjski sa svojim Crnogorcima. Silna je bila Mahmutova vojska. Sveti
Petar tada nije vjerovao u pobjedu. Kada je prieivao svoje vojnike pred seoskom crkvom u
Krusima, pozvao je Crnogorce da se hrabro bore za slobodu i otadbinu, poruujui im da je Bog
sa njima, a vjerovatno je u sebi mislio da im ni Bog ne moe pomoi. Ali u toj, naizgled bezizglednoj bici, silni Mahmut-paa ostade bez glave, koju donijee na Cetinje.
Pozdravljajui Vas jo jednom, molim da niko, sa bilo koje strane, ne zloupotrijebi moj dolazak
ovdje i ovo to sam Vam rekao, u bilo koje politike svrhe. Povukao sm se iz politike prije osam
godina. Radim na Univerzitetu i ovdje sam Vam govorio kao profesor Univerziteta Crne Gore,
ali isto tako i kao patriota i rodoljub, roeni Rvaanin, Rijeanin i Cetinjanin. To troje mi je prije
svega, pa onda, ovo drugo, gdje sam boravio i radio, Podgorica, Beograd i sve drugo.
ivjeli i sreno!
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=485640&datum=2015-04-10
Jezik mrnje i bolesnog uma
Govor dr Branka Kostia na tribina Narodnog pokreta za ouvanje Dravne zajednice Srbija i
Crna Gora u Podgorici 2005. godine:
Potovani skupe,
Poto su mi organizatori odredili etiri minuta, a za toliko vremena se ne moe mnogo rei, ograniiu se samo na dva pitanja, koja su, po mojoj procjeni, podjednako znaajna u ovom trenutku.

Prvo pitanje na koje elim skreniti panju na ovoj tribini, kao prvoj poslije osnivakog skupa u
Beiima, jeste pitanje tradicionalne nesloge, koja nas i ovoga puta moe kotati gubitka zajednike drave. Ako bi se uili na grekama iz prolosti, a trebalo bi, ne bi morali ii u daleku prolost, sve do Kosova, mada je Kosovo ostalo simbol srpske nesloge. Dovoljno je da se vratimo
samo 14 godina unazad. Tada, kada su nam razbijali zajedniku dravu SFRJ, sve narodne snage
u Hrvatskoj i Sloveniji udruile su se i slono stale iza projekta svoje dravne samostalnosti. Na
istom poslu nali su se tada ustae i komunisti, domobrani i socijalisti, bjelogardejci i klerikalci i
svi drugi. Kada su ostvarili svoj cilj i formirali svoje samostalne drave, opet su se vratili svojim
politikim partijama i ukljuili se u borbu da na demokratskim izborima dobiju to vie poslanikih mjesta u svojim parlamentima. I tada sam govorio da im se za takvo ponaanje mora skinuti
kapa, bez obzira to je njihovo djelovanje bilo suprotno mojim politikim nazorima i mojim eljama. U to isto vrijeme kada se rjeavala sudbina drave i naroda (1991) okupljali su se Beograani i graani ostalih gradova Srbije, za 9. mart. Organizovani su mitinzi i kontramitinzi, ne s ciljem da se odbrani zajednika drava, nego da se osvoji ili sauva vlast. U ondanjoj Republici
Srpska Krajina rukovodstvo se podijelilo po ideolokoj osnovi, jedni za komuniste, drugi za etnike. Izmeu najueg vrha srbijanskog i crnogorskog rukovodstva te 1991. godine dolo je do
oprenih gledanja na budunost zajednikog ivota. Rezultati i krajnji ishod svima su poznati.
Pratei politika zbivanja na sceni Crne Gore, od Osnivake skuptine ovog pokreta do danas, nijesam daleko od zakljuka da nam se istorija moe ponoviti, ako se nastavi kako je zapoeto. Ponoviu jo jednom ono to sam kazao i na osnivakoj skuptini Pokreta. Ouvanje zajednike drave, prije svega radi dugoronog interesa nae Crne Gore, mora biti ispred svih drugih stranakih, politikih, ideolokih i linih interesa. Od toga treba da polaze svi pojedinci, posebno iz rukovodstava politikih partija, nezavisno od toga da li su u najuem rukovodstvu Pokreta ili se
tom pokretu jo nijesu prikljuili, a iskreno vjeruju u budunost zajednike drave. Njihovo ponaanje u Pokretu mora se razlikovati od ponaanja u crnogorskoj skuptini.

Povelja od Stranke Jugoslovena

Drugo pitanje na koje sam elio skrenuti panju odnosi se na jezik mrnje kojim se slue pojedi-

ni politiari iz aktuelne vlasti. Imao sam zadovoljstvo da prisustvujem Osnivakoj skuptini Pokreta za ouvanje zajednike drave u Beogradu, koju su organizovali nai dravljani koji ive i
rade u Srbiji. Prosto sam rastao sluajui sastav savjeta tog pokreta. Osam akademika (lanova
Srpske i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti); 65 univerzitetskih profesora i doktora nauka;
27 docenata i magistara i 177 ostalih, brojnih profesija: ljekara, inenjera, ekonomista, pravnika,
knjievnika, glumaca, muziara i drugih umjetnika, generala, advokata, sudija, publicista, prosvjetnih radnika, direktora velikih preduzea, direktora medijskih kua itd. Pitao sam se da li je
mogue da je sve to iznjedrila naa mala Crna Gora. A to je samo mali broj od velikog broja naih Crnogoraca, koji ive u Srbiji, a roeni su ili oni ili njihovi roditelji u Crnoj Gori i imaju crnogorsko dravljanstvo. A sve to trae svodi se na zahtjev da im se ne oduzima njihovo prirodno pravo da na referendumu, ako ga bude, a ja sam uvjeren da ga nee biti, odluuju o sudbini
svoje drave. Dakle, za takvu intelektualnu elitu, na koju bi mogla biti ponosna svaka zemlja u
civilizovanom svijetu pa i mnogo vee nego to je naa, pojedinci iz nae aktuelne vlasti tvrde da
ne vrijedi ni praznog fieka, a neki ih peorativno nazivaju terazijski Crnogorci.
To nije samo jezik mrnje. To je jezik bolesnog uma. To je opasan jezik. Mnogo opasan jezik.
Ne pominjem to radi naih dravljana u Srbiji. To pominjem najvie radi nas ovdje. Takav jezik
znai vraanje na parolu: Ko nije s nama, taj je protiv nas, taj je na neprijatelj. I da opet ponovim ono to sam rekao u Maestralu, na Osnivakoj skuptini. Ako razliito mislimo, ne znai
da smo jedni drugima neprijatelji. Uesnici naeg pokreta treba da uporno skreu panju javnosti
na ovakve izjave, ali se ne smiju sputati na taj nivo i uzvraati istim jezikom.
Nai graani, a i meunarodni faktori treba da u ovom pokretu prepoznaju sve moralne odlike i
vrline, koje su krasile Crnogorce kroz protekla vremena.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=485779&datum=2015-04-11
KRAJ