UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET

Smjer Farmacija

Mikotoksini
Seminarski rad

Student:

Mentor:

Mahmutovi Ajdin 346/12

Prof.dr Sead Maki

Asistent:
Semir Vukovi

Travnik, Oktobar 2015.

Sadraj
UVOD........................................................................................... 1
1. GLJIVE I OVJEK.......................................................................2
2. IZVORI MIKOTOKSINA...............................................................4

3. FERMENTIRANE NAMIRNICE......................................................5
4. AFLATOKSINI...........................................................................6
4.1. Struktura i hemijska svojstva........................................................6

5. ORHATOKSIN...........................................................................8
6. ZEARALENON..........................................................................9
7. METABOLIZAM AFLATOKSINA U ORGANIZMU SISAVACA I AKUTNA
OTROVANJA................................................................................ 10
8. NAIN DJELOVANJA AFLOTOKSINA...........................................11
9. EKOLOKI ASPEKTI MIKOTOKSINA...........................................12
10. DETEKCIJA MIKOTOKSINA U PRIRODNIM PROIZVODIMA..........13
11. DETEKCIJA KARCINOGENIH MIKOTOKSINA..............................14
12. ZDRAVSTVENI RIZIK I ZAKONSKA REGULACIJA MIKOTOKSINA U
NAMIRNICAMA............................................................................ 15
13. LIJEENJE I PREVENTIVA.......................................................16
13.1. DIJAGNOZA...............................................................................16

14. BIOLOKI UINCI U LJUDI.....................................................17

ZAKLJUAK................................................................................. 18

UVOD
Odavno je znano da gljive ( ukljuujui kvasce i plijesni ) pripadaju organizmima koji izazivaju
opsena kvarenja namirnica, ali se o njihovom toksinom djelovanju nije znalo sve do prije 4
desetljea. 1960. godine na peradarskim dobrima u junoj i jugoistonoj Engleskoj je uginulo
oko 100.000 mladih pura, paia i fazana od nepoznate bolesti nazvane ''X'' bolest purana
( Goldblatt, 1969 ). Ali je dokazano da je za uginue tih ptica odgovorna plijesan Aspergillus
flavus Link ex Fries, koja je izolirana iz uzorka kikirikijeva brana. Novootkriveni toksin je
nazvan AFLATOKSIN. Dokazano je da ekstrakti toksinog kikirikijevog brana kod ivotinja
uzrokuju mnogobrojne tumore i plune metastaze, to je i dokaz da sadravaju karcinogene tvari.
Dokazana je i istaknuta raznolikost ( hemijska i biloka ) toksinih sekundarnih metabolita
plijesni poznatih pod imenom Mikotoksini.Biogenetiki i strukturno mikotoksini pripadaju
razliitim vrstama prirodnih spojeva. Njihova bioloka aktivnost obuhvaa akutnu i hroninu
toksinost, citotoksinost, hepatotoksinost, neurotoksinost, teratogenost, mutagenost,
karcinogenost, insekticidne i antimikrobne osobine.
Mikotoksini su sekundarni produkti metabolizma nekih vrsta plijesni, to se sintetizira u slijedu
enzimima, kataliziranih reakcija od nevelikog broja biohemijskih jednostavnijih meuprodukata
primarnog metabolizma, npr. Acetata, malonata, mevalonata i nekih aminokiselina ( Turner,
1971, Steyn 1980 );. U razdoblju od njihova otkria do danas istraivanja mikotoksina
obuhvaaju:
1.

Pojavljivanje i karakterizaciju specifinih mikotoksina;

2.

Istraivanje parametara to utie na sintezu toksinih tvari;

3.

Opisivanje uinaka pojedinani fungalnih metabolita tokom pokusa na

mikroorganizmima, biljkama i ivotinjama.

Neki mikotoksini mogu reagirati s nukleinskim kiselinama i inhibirati biosintezu makromolekula
DNK, RNK ili proteina.

1. GLJIVE I OVJEK
Glavni putevi koji su ukljueni u tvorbu mikotoksina su :
1.
2.
3.
4.

Poliketidni put ( aflatoksin );

Terpenski put ( trihoteceni );
Aminokiselinski put ( gliotoksini );
Put trikarbonskih kiselina ( rubratoksin );

Kod nekih mikotoksina ( npr. Ciklopiazonika kiselina ) mogu se sintetizirati u dva ili vie
glavnih puteva ( Turner, 1971 ). U akutnim sluajevima mikotoksini izazivaju otrovanja ljudi i
ivotinja ( mikotoksikotoze ), a u hroninim sluajevima izazivaju oteenja na koi i unutarnjim
organima. ( Goldblatt, 1969 i 1972; Mirocha, 1983; Bennet, 1987; Schiefer, 1987 )
Jedna od najpoznatijih mikotoksikoza je ergotizam, bolest povezana s ergo alkaloidima.
Ergotizam je bio odgovoran uzronik

za smrt hiljade ljudi u srednjovjekovnoj Evropi, ali je

opisana pojava i mnogim drugim krajevima.Naalost, mikotoksinima i mikotoksikozama se nije

posveivala velika panja sve do1960.godine kad se je pojavila tzv. ''X'' bolest purana koja je
uzrokovala velike ekonomske tete u Velikoj Britaniji i dovela do otkria odgovornih uzronika
aflatoksina ( Blount, 1961; Forgacs, 1965; Joffe, 1965; Goldblatt, 1969, 1975; Mirocha, 1983;
Bennet, 1987; Schiefer, 1987).

Blanka je 1968. Godine dokazao kancerogenu aktivnost ekstrakata kvasca Candida parapsilosis.

Hepatina nekroza
Termogeni

Kancerogenost

MIKOTOKSIKO
ZE

Nefrotoksinost

Hemoragije na jetri i eludcu

Gastrointestinalni
Slika 1. Simptomi mikotoksikoza uzrokovani razliitim vrstama plijesni iz roda
Aspergillus ( Betina, 1989; Durakovi, 1995; ).

2. IZVORI MIKOTOKSINA

Slika 2. Opasnost- oznaka;

Mikotoksini mogu ui u prehrambeni lanac ovjeka ili ivotinja izravnom ili neizravnom
kontaminacijom.
U direktnoj kontaminaciji prehrambeni je materijal osnova za rast toksikogene plijesni.
Ne indirektno kontaminacija e se pojaviti kada su dodaci namirnicama kontaminirani samim
mikotoksinima. Mogue puteve ulaska mikotoksina u namirnice prikazani su u tabeli koja slijedi.
Tabela 1. Mogui putevi kontaminacije namirnica mikotoksinima ( Jarvis, 1976; Durakovi,
1996 );
PREHRAMBENI PROIZVODI OTEENI
PLIJESNIMA
a) Poljoprivredni proizvodi
b) Uivaoci namirnica ( sekundarna
infekcija )
c) Preostaci u ivotinjskim tkivima i

itarice, kikiriki, voe, povre;

Mijeana krma ( sekundarna infekcija );
Mlijeko, mlijeni proizvodi, meso ;

njihovim produktima
d) Namirnice koje se dobivaju pomou

Sirevi, fermentirani mesni proizvodi, orijentalna

plijesni
e) Fermentirani proizvodi

fermentirana hrana;
Proteini, enzimi, dodaci namirnicama(vitamini);

3. FERMENTIRANE NAMIRNICE
Namirnice koje se dobivaju fermentacijom pomou plijesni vana su sastavnica prehrane u
mnogim dijelovima svijeta. Od mnogobrojnih osnovnih namirnica koje se dobivaju
fermentacijom pomou odabranih plijesni neke su bile osumnjiene kao potencijalno opasne po
konzumnete. U te namirnice spadaju sirevi, neki mesni proizvodi, kao i mnoga orijentalna hrana.
PLJESNIVE NAMIRNICE

PLJESNIVA KRMA

Sinteza mikotoksina

Uivalac

Primarne mikotoksikoze

Sinteza mikotoksina

ivotinje na farmama

primarne mikotoksikoze

Metabolizam

Veza izmeu tkiva

Izluivanje

Npr. Mlijeni porizvodi

npr.proizvodi od mesa

UIVALAC

UIVALAC

SEKUNDARNE MIKOTOKSIKOZE
Slika 3. Put kojim mikotoksini mogu doprijeti do uivaoca preko hranidbenog lanca ( Betina,
1989, Durakovi, 1996 ).

4. AFLATOKSINI
4.1. Struktura i hemijska svojstva
Aflatoksine sintetizira ogranien broj sojeva plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium i
Fusarium. Ali to ne smanjuje znaenje aflatoksina kao fungalnih metabolita opasnih po zdravlje
ovjeka i ivotinja, jer su te plijesni vrlo esti kontaminanti velikog broja namirnica.
Aflatoksini su smjese hemijskih srodnih spojeva, derivata difurokumarina. Najvaniji prirodni
predstavnici aflatoksina su aflatoksini B1, B2, G1, G2, M1 i M2. Aflatoksini B2 i G2 su dihidroderivati
( roditeljskih ) aflatoksina B1 i G1. Aflatoksini M1, M2, P1 su dihidroderivati aflatoksina B1 i B2, a
izluuju se u mlijeku, mokrai i stolici kao proizvodi metabolizma aflatoksina B 1 i B2.
Aflatoksini M1 i M2 su produkti bioloke pretvorbe aflatoksina B1 i B2 u mlijenim lijezdama
sisavaca. Izolirani su iz mlijeka pa su zbog toga i nazvani aflatoksini M skupine. Mogu se
nalaziti i u urinu, kao i u drugim mlijenim skupinama.
Meu

spomenutim

Slika 4. Aflatoksin B1;

aflatoksinima,

B1

je

najsnaniji

karcinogen.

slika 5. 3D aflatoksin B1;

Tabela 3. Akutna toksinost aflatoksina B1 za pojedine vrste ivotinja ( Goldblatt 1969;

Mirocha,1983; Betina 1989;)
VRSTA
Pilei embrio
Patke
Jednodnevni takori
takori stari 21 dan
Odrasli takori-mujaci
Odrasli takori-enke
Zeevi
Hrci stari 30 dana
Zamorad
Ovce
Svinje
Psi
Make
Mievi

LD50 ( mg x kg -1)
0,025
0,33- 0,46
1,0
5,5
7,2
17,9
0,3
10,2
1,4
1,0
0,6
0,5- 1,0
0,6
7,0

5. ORHATOKSIN

Ohratoksin je vrsta mikotoksina koji nastaje kao proizvod metabolizma pljesni iz roda
Aspergillus i Penicillium. Mikotoksini su sekundarni proizvodi metabolizma nekih vrsta pljesni
i gljivica koji nastaju tokom njihovog rasta na razliitim supstratima. Poznato je vie od 100
000 razliitih vrsta pljesni od kojih su neke viestruko korisne, a neke veoma tetne i opasne.
Smatra se da 200-300 razliitih vrsta pljesni stvaraju mikotoksine. Za rast i razvoj plesni
pogoduje vlaga i visoka temperatura.

Ohratoksin se moe nai najee u itaricama, pasulju, kikirikiju, kafi, nekim vrstama zaina,
grodju, vinu. Razliite su maksimalno dozvoljene koliine ohratoksina u zavisnosti od vrste
namirnica, pa tako na primer u preradjenoj hrani na bazi itarica MDK po vaeem Pravilniku
iznosi 0,5 mg/kg.

Ohratoksin A i C su toksiniji od B. Osnovno delovanje im je nefrotoksino. Smatra se da su

ohratoksini jedan od faktora rizika u etiologiji endemske nefropatije. tetno djeluju na zdravlje i
tako to izazivaju nekrozu jetre, izazivaju imunosupresiju, pokazuju reproduktivnu toksinost i
teratogenost.

Da bi se spreilo zagadjenje namirnica mikotoksinima potrebno je korienje fungicida po

uputstvu proizvodjaa u poljoprivrednoj proizvodnji, obezbedjivanje optimalnih uslova
skladitenja, transporta, proizvodnje i prometa namirnica. Neophodna je i sistemska i
sveobuhvatna kontrola zdravstvene ispravnosti namirnica poevi od primarnih proizvoda do
gotovih proizvoda.

6. ZEARALENON

Zearalenon sintetiu vrste Fusarium (F. graminearum). Najintenzivniji rast Fusarium pljesni
odvija se pri relativnoj vlanosti vazduha od preko 70%, dok rosa i magla u periodu vegetacije
itarica posebno pogoduju razvoju plesni. Optimalna temperatura za razvoj pljesni ove grupe je
od 18-24C, s tim da je najvea produkcija zearalenona zapaena prilikom naizmjeninog
smenjivanja srednjih i viih temperatura. Optimalna pH vrednost medijuma za rast plesni i
produkciju zearalenona je od 4,0 do 6,5, a sinteza se odvija pri aw vioj od 0,9 (Sinovec i sar.
2006). Fusarium vrste kontaminiraju zrna jo u polju, ali se rast Fusarium plesni i sinteza toksina
nastavlja i u skladitima, posebno u koevima. Zearalenon se najee moe nai u kukuruzu, ali
treba uzeti u obzir injenicu da su spore ubikvitarne, tako da se zeralenon nalazi i u drugim
itaricama (jeam, proso, pirina, soja, penica). Zearalenon je mikotoksin s uterotropnim,
estrogenim i anabolikim delovanjem kod domaih ivotinja. Odgovoran je za reproduktivne
poremeaje kod domaih ivotinja, posebno svinja. Vee se za estrogene receptore uzrokujui
hormonsku neravnoteu to dovodi do hipersetrogenizma, prolapsusa vagine i rektuma,
resorpcije fetusa i pobaaja. Osim toga, izloenost velikim dozama zearalenona u hrani dovodi se
u vezu s preuranjenim pubertetom (Pepeljnjak i sar. 2008). Mikotoksini zahvataju gotovo sve
procese proizvodnje ukljuujui uzgoj itarica, preradu, transport, uzgoj ivotinja i, preko
rezidua u hrani animalnog ili biljnog porjekla, prehranu ljudi. Veina namirnica je podlona ovim
ili drugim gljivama tokom neke od faza proizvodnje, obrade, transporta, skladitenja ili prodaje.
Ako postoji razvoj pljesni moe doi i do proizvodnje mikotoksina. Postojanje pljesni u
namirnicama, meutim, ne mora neophodno da ukae i na prisustvo mikotoksina. Pored toga,
nedostatak pljesni na namirnicama ne ukazuje i na to da su one bez mikotoksina, zato to toksin

moe postojati i nakon to plesan nestane. Kako bi se spreili tetni uticaji mikotoksina
preventivu treba zapoeti spreavanjem rasta pljesni na itaricama u polju, prilikom etve, tokom
skladitenja i prerade hrane. U sluaju pojave mikotoksikoze najbolje je promeniti hranu,
ukoliko sadri mikotoksine. Upotreba inhibitora i adsorbensa plesni, kiselina ili drugih hemijskih
jedinjenja moe smanjiti koliinu plesni, ali istovremeno nee imati nikakav uticaj na
mikotoksine koji su ve proizvedeni, pa ak ako se i pljesni uklone. U novije vreme primenjuju
se i razliiti bioloki adsorbensi koji kompetetivno veu mikotoksine i time onemoguavaju
njihovo tetno djelovanje. Meutim, najbolji nain spreavanja pojava mikotoksikoza je
upotreba kvalitetnih i mikrobioloki i hemijski ispravnih sirovina.

7. METABOLIZAM AFLATOKSINA U ORGANIZMU SISAVACA I AKUTNA

OTROVANJA
Mnogi lijekovi i hemijski spojevi u okoliu,kao i endogeni statini metaboliti mijenjaju hemijsku
struktru u mikrosomima jetre i u endoplazmatskom retikulumu. Strani spojevi to ulaze u jetru
mogu biti aktivirani ili inaktivirani mikrosomskim oksidazama, a ako je rije o aflatoksinu tada
mogu postojati oba tipa metaboliki promjena.
Sveukupan toksini uinak u organizmu sisavaca ovist e o ravnotei dva antagonistika
metabolika procesa. U direktnom djelovanju na organizam sisavaca aflatoksini izazivaju akutne
aflatoksikoze to se oituje kao direktno toksino oteenje jetre, ali pored jetre mogu otetiti i
bubrege, plua, guterau. Garner i saradnici su 1971. godine te Swenson i saradnici 1974.
godine dokazali su in vivo, mikrosomima jetre takora i hrka, i in vitro, mikrosomima
ovjekove jetre, da se aflatoksin B1 metaboliki transformira u 1,2 epoksid to je aktivni oblik
aflatoksina B1.
Aflatoksin B2 takoer nastaje u jetri transformacijom aflatoksina B1 pomou mikrosomskih
oksidaza i ponaa se kao aktivni metabolit. Akutna toksinost aflatoksina B 1 mijenja se s obzirom
na vrstu ivotinje; osjetljive ivotinjske vrste ukljuujui pilie, paie, zamorce i svinje. Kod
ivotinja uzrokuje maligne tumore razliitih vrsta.
Kod ljudi i ivotinja aflatoksini se opisuju kao odgovorni uzronici mnogih bolesti koja
rezultiraju smrtnim ishodom, koje su prouzrokovane konzumiranjem pljesnivih namirnica.

10

Epidemioloki zakljuak da je aflatoksin B1 ljudski karcinogen je iznio Odbor meunarodnog

ureda za istraivanje karcinoma, 1982. godine.

8. NAIN DJELOVANJA AFLOTOKSINA

Istraivanja naina djelovanja aflatoksina B1 otkrila su njegov inhibicijski uinak na replikaciju
DNK i RNK te na sintezu proteina. Nasuprot mnogim mikotoksinima, aflatoksini moraju biti
bioloki transformirani prije nego to izazovu reakcije u ivom organizmu.
Kao rezultat biotransformacije stvara se derivat aflatoksina B 1, aflatoksin B1 2 3 epoksid
koji je visoko reaktivan i koji reagira sa nukleofilnim mjestima makromoleklama.
Aflatoksin B1 tetno djeluje na prvi korak transkripcije izravno na kalp ( obrazac ) za tvorbu
DNK. Aflatoksin B1 takoer interferira sa respiracijskim lancem u mitohondrijima preko niza
hemijskih reakcija to se pojavljuju izmeu citohroma b i c.

11

Slika 6. Mehanizam djelovanja aflatoksina B1;

9. EKOLOKI ASPEKTI MIKOTOKSINA

Mnogobrojni mikotoksini bili su prvobitno otkriveni kao rezultat toksikolokih istraivanja o
zatiti namirnica od rasta plijesni. itav niz mikotoksina bio je otkriven i kao rezultat istraivanja
etiolokih agenasa osobitih bolesti.
Mikotoksini su se smatrali vanim okolinim oneiivaima koji se sintetiziraju na zrnju,
orasima, kao i drugom biljnom materijalu. Za tvorbu mikotosina od znaaja su sljedei
parametri:
1. Prisutnost toksikogene plijesni;
2. Prikladan supstrat za rast plijesni;
3. Prikladni uvjeti okolia za tvorbu toksina;

12

Iako identifikacija kontaminacije plijesnima moe biti dijagnostika vrijednost u ispoljavanju

mikotoksikoza, definitivni zakljuci mogu biti doneseni samo stvarnom identifikacijom
specifinog mikotoksina budui da:
a. Utvrivanje prisutnosti plijesni jo uvijek ne dokazuje i tvorbu mikotoksina;
b. Odreeni se toksin moe nalaziti u namirnici ili krmi, a plijesni u tim supstratima ve
odavno nema;
c. Plijesan odgovorna za sintezu moe proizvoditi i vie od jednog toksina;
d. Odreene toksine mogu sintetizirati razliiti rodovi plijesni;
Toksikogene plijesni mogu rasti i proizvoditi mikotoksine na itavu nizu razliitih supstrata,
ukljuujui usjeve, lie i stabiljke duhana, itarice i sjemenke, voe, biljne i ivotinjske
produkte. Mikotoksine mogu proizvoditi plijesni koje rastu na:
a. ivim biljkama ( plijesni s polja );
b. Razgraenoj biljnoj tvar ( plijesni uznapredovanog kvarenja );
c. Uskladitenom biljnom materijalu ( plijesni u skladitu );

10. DETEKCIJA MIKOTOKSINA U PRIRODNIM PROIZVODIMA

Kako bi se dokazala vanost mikotoksina po zdravlje ljudi i ivotinja uinjeni su veliki napori da
se razviju i usavre visokoprihvatljivi analitiki postupci za odreivanje mikotoksina u
namirnicama, ivotinjskim tkivima, krvi, urinu i mlijeku. Veina najvanijih mikotoksina danas
se moe vrlo brzo kvalitativno i kvantitativno dokazivati.
Svi postupci za analizu mikotoksina u osnovi ukljuuju odgovarajui pristup i ve razraen nain
provoenja to ukljuuje uzrokovanje, ekstrakciju, proiavanje ekstrakata, izdvajanje i
kvantitativno odreivanje. Najee su to fiziko hemijski postupci, ali se koriste i bioloka
istraivanja uz upotrebu mikroorganizama i kultura tkiva ivotinjskih stanica.
Iako je hemijska identifikacija veine mikotoksina danas stvar rutine glavni problem analize je
kako iz prirodnih izvora osigurati prikladan uzorak za analizu. Postupci uzrokovanja oblikovani
su tako da omogue dobivanje statistikih informacija bez pogreke koje opisuju prisutnost ili

13

izostanak mikotoksina u organskim uzorcima. Primijenjeni postupci moraju biti prikladni za

uzrokovanje u svim fazama dobave materijala, npr. u etvi, transpotu, preradi i upotrebi. Vrijeme
izmeu uzrokovanja i analize presudno je, pa se uzorci pohranjuju u okolinim uvjetima koji
osiguravanju da se rast plijesni i sinteza mikotoksina moe odvijati tijekom 1 2 dana.
Uzrokovanje ukljuuje:
Izravno uzrokovanje s biljke u tijeku njena rasta polju;
Uzimanje malih uzoraka iz gomile zrna nakon etve;
Uzimanje uzoraka sondom iz gomile zrna;
Veliki se uzorci u postupku normalno smrve, a za estrakciju se upotrebljavaju uzorci od po 10-50
g. Sljedei vaan korak nakon uzrokovanja jeste proiavanje ekstrakta s mikotoksinima koji e
biti analiziran. To u pravilu ukljuuje tekue-tekue odlijevanje i preparativnu tankoslojnu
hromatografiju. Glavni analitiki postupci odreivanja mikotoksina uljuuje:
tankoslojnu hromatografiju ( TLC );
tekuinsku-plinsku hromatografiju ( GLC );
tekuinsku hromatografiju visoke djelotvornosti ( HPLC );
HPLC postupak za odreivanje mikotoksina uveliko se upotrebljava zbog: velike preciznosti i
izvanredne osjetljivosti; lagane prilagodbe na veliki broj razliitih hemijskih spojeva;
sposobnosti da analizira lako razgradljive materijale; lagane prilagodbe na testove konfirmacije;
velike sposobnosti prilagodbe automatizaciji.

11. DETEKCIJA KARCINOGENIH MIKOTOKSINA

Prije samog naglaska na karcinogene mikotoksine, treba se obratiti pozornost na sljedee
principe:
1. Ukljuivanje karcinogenih mikotoksina u etiologiju karcinoma jetre u ovjeka temelji se
na njihovoj irokoj rasprostranjenosti i injenici da su ti mikotoksini esti kontaminanti
hrane, posebice takvih bazinih namirnica kao to su ria u jugoistonoj Aziji te kukuruz
i kikiriki u Africi.

14

2. Hronine kao i mogue karcinogene efekte nekog fungalnog metabolita za koji se sumnja
da je mikotoksian, trebalo bi istraiti dodavanjem ponovljenih manjih doza, bez obzira
na to dolazi li do snanog odaziva na pojedinanu visoku dozu.
3. Pokusno izazivanje tumora valjalo bi potvrditi na ivotinjama koje su uzimale mikotoksin
optimalno. Subakutno davanje uzorka smatra se vrijednim testom na karcinogenost ono
ne otkriva karcinogene uinke to bi se mogli pojaviti u spontanim uvjetima kao to ne
pokazuje ni koja su tkiva osjetljivija na uzorak.
4. Sinteza mikotoksina ovisi o biolokoj aktivnosti plijesni. Meu metabolitima toksine ili
karcinogene plijesni moe biti samo jedan, ali i vie mikotoksina,a njihova relativna
biosinteza moe varirati ovisno o uvjetima rasta plijesni.
Valjalo bi potaknuti istraivanja korisnih biolokih testova ( bioassay methods ) za procjenu
karcinogenosti novih mikotoksina.

12. ZDRAVSTVENI RIZIK I ZAKONSKA REGULACIJA MIKOTOKSINA U

NAMIRNICAMA
Iako jo nema pouzdanih dokaza o toksinom i karcinogenom djelovanju mikotoksina na
organizam ovjeka, ipak su ljudi koji se bave proizvodnjom i distribucijom hrane na
meunarodnoj razini zabrinuti, jer se mikotoksinima ( posebno aflatoksinu ) kao tvarima to
su odgovorne za mnoge bolesti svakim danom se pridaje vee znaenje.
Nakon to je prisutnost aflatoksina B1 dokazana u mnogim poljoprivrednim proizvodima u
znaajnim koliinama, doneseni su zakonski propisi o doputenim koliinama tog toksina.
Savjet za proteine ( Protein Advisory Group ), u zajednici sa savjetodavnim skupinama
Organizacije za poljoprivredu i prehranu ( FAO , Svjetske zdravstvene organizacije ( WHO )
i Djeijeg fonda Ujedinjenih naroda ( UNICEF ) je predloio to je nakon mnogih rasprava i
prihvaeno sredinom 1968. godine doputene koliine aflatoksina B 1 u namirnicama u iznosu
razine od 30 g y kg -1. Budui da je mlijeko ivotinja sadravalo aflatoksine postojao je rizik

15

za dojenad i malu djecu jer kao to se je i ranije reklo da se aflatoksin B 1 metaboliki

transformira u mlijenim lijezdama sisavaca u jednaki toksian aflatoksin M 1. Zato je u
mnogim zemljama doneena odluka za koncentraciju od 50 g x kg-1.
Najvea pozornost se upravo posveuje aflatoksinu B1 budui da taj toksin predstavlja visoki
zdravstveni problem, jer ima karcinogeno dejstvo. U odreivanju standarda za aflatoksin B1
zakonodavac se moe rukovoditi sa dva osnovna naela.
Prvo moe odrediti razinu toksina pri kojoj se u pokusnih ivotinja ne oituje toksini uinak.
Drugi jeste onaj koji govori o mogunosti odreivanja minimalne koncentracije dostupnim
analitikim postupkom. Kada se radi o poznatom aflatoksinu,onda se primjenjuje drugi
pristup.
Kada se to primjenjuje u praksi? Ako se radi o namirnici namijenjenoj izravnoj ljudskoj
upotrebi koliina aflatoksina B1 mora biti na donjoj granici. Poznato je da taj toksin moe biti
metaboliziran i izluen u kravljem mlijeku mora se znati njegova prihvatljiva koncentracija.
Za ostale mikotoksine npr. patulin T-2 i sterigmatocistin iako postoje slubene metode
odreivanja nema jo uvijek zakonskih propisa o doputenim koncentracijama u
namirnicama.

13. LIJEENJE I PREVENTIVA

Naelo preventivnih mjera u spreavanju mikotoksikoza temelji se na smanjivanju ili
onemoguavanju kontaminacije uroda mikotoksinima, a ne na toleriranju kontaminacije uroda
raznim preparatima u cilju pokuaja resorpcije tokisna.
Preventiva je bitnijaod lijeenja,cilj je gljivicama onemoguiti rast;
Samo tretiranje pljesnive hrane blagim fungicidima nije jeftino ni jednostavno, a mikotoksine
nee unititi (propionat).
Veoma je bitno je kvalitetno uskladitenje stone hrane ili sastojaka stone hrane;

16

13.1. DIJAGNOZA
Sloena, uinak aflatoksinamoe biti akutan i vrlo snaan, do kroninog i jedva primijetljivog.
Na temelju klinike slike, anamneze, pato-anatomskog nalaza (vana je mikroskopska pretraga
jetre) moe se posumnjati, analiza za sigurnu dg treba dokazati mikotoksine u odreenoj koliini
u hrani, mokrai, mlijeku, jetri i bubregu.
U obzir dolazi i pretraga hrane ultraljubiastim svijetlom -neki metaboliti plijesni
Aspergillusflavusi A. parasiticusfluoresciraju zelenkasto-uto.

14. BIOLOKI UINCI U LJUDI

Mikotoksini kao sekundarni metaboliti plijesni mogu inducirati akutne i toksine efekte kod ljudi
i ivotinja. Toksine sindrome tj. mikotoksikoze bile su poznate od davnina, npr. holy fire koju
je uzrokovala Claviceps purpurea, a bila je odgovorna za smrt tisua ljudi u srednjem vijeku u
Europi; yellow rice disease u Japanu uzrokovana Penicillium spp. koja je bila izolirana s
poutjelih zrnaca rie i alimentary toxic aleukia u Rusiji 1940. godine koja je rezultat
mikotoksinog odgovora na kontaminacije itarica plijesnima iz roda Fussarium (Janssen i sur.,
1997., Durakovi i Durakovi, 2000.).
Tablica 1 prikazuje razliite bioloke uinke u ljudi, koji se povezuju s unosom mikotoksina.

17

Openito, imaju hepatotoksino (aflatoksin), nefrotoksino (okratoksin i citrinin), karcinogeno

(aflatoksin B1, okratoksin, dermonekrotino fumonizin B1), (trihoteceni), neurotoksino
(fumonizin imunosupresijsko (aflatoksin, B1), okratoksin i T-2 toksin) i estrogeno (zearalenon)
djelovanje (FAO, 1997.).
Neki djeluju i teratogeno i genotoksino (Oegovi i Pepeljnjak, 1995.). S obzirom na dokazanu
toksinost pojedinihmik otoksina nuna je kontrola hrane i hrane za ivotinje s ciljem provjere
zdravstvene ispravnosti te u konanici zatite zdravlja potroaa.

ZAKLJUAK
Nae razumijevanje znaenja mikotoksina kao faktora to utiu na zdravstvenu ispravnost
namirnica kao i na zdravlje ljudi i domaih ivotinja stalo se razvija i raste.
Mikotoksini su tetni metaboliti nekih vrsta plijesni, a prema literaturnim podatcima zahvaaju
preko 25% ukupnih svjetskih poljoprivrednih usjeva. Mogu se nai u itaricama i proizvodima
na bazi itarica, mlijeku, mesu i jajima, a u organizam ulaze najee putem hrane.
Kontaminacija mikotoksinima moe rezultirati znatnim ekonomskim gubitcima u stoarskoj
proizvodnji, odnosno proizvodnji mesa i mesnih proizvoda, a njihova prisutnost u namirnicama

18

moe neizravno negativno utjecati na zdravlje ljudi. Suzbijanje, odnosno zatita hrane i hrane za
ivotinje od mikotoksina mora se provoditi kroz cijeli prehrambeni lanac (od uzgoja do stola).
Openito, mikotoksini imaju hepatotoksino, nefrotoksino, karcinogeno, dermonekrotino,
neurotoksino, imunosupresijsko i estrogeno djelovanje. Neki podatci govore i teratogenom i
genotoksinom uinku, iako u literaturi nema dovoljno relevantnih dokaza vezanih uz
toksikoloke uinke mikotoksina na ljudsko zdravlje. Zbog osjetljivosti pojedinih ivotinjskih
vrsta na mikotoksine moe se povui paralela i na ljude, odnosno pretpostaviti da i kod ljudi
mogu izazvati slina djelovanja. U potpunosti jo nisu razjanjeni ni sinergistiki uinci
pojedinih mikotoksina koji se javljaju u prirodi. Budui da pokazuju toksine uinke u ljudi i
ivotinja nuna je laboratorijska kontrola hrane i hrane za ivotinje primjenom specifinih i
selektivnih analitikih metoda s ciljem provjere zdravstvene ispravnosti te u konanici zatite
zdravlja potroaa.

LITERATURA
1. Radovanov Pelagi V., prof. dr. , MIKOROBIOLOGIJA STONE HRANE, Novi Sad,
2000., ( 207 2013 st. )
2. Durakovi S., Durakovi L., MIKOLOGIJA U BIOTEHNOLOGIJI, Zagreb, 2003.;
3. INTERNET:
http://www.tehnologijahrane.com/hemijahrane/mikotoksini
http://www.jelena-suran.com/predavanja/MIKOTOKSINI%201.pdf

19

 http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/afera-aflatoksin-iz-prodaje-se-povlace-trajnamlijeka-dukat-meggle-mercator-i-lidl---275333.html
http://veterina.com.hr/?p=18652

20