Prihrana pcela

Kakua Boo

Prihrana pela je tema oko koje se spore mnogi pelari. Jedni fale sirup,
drugi pogae, trei su protiv prihrane uopte (al i oni prihranjuju). Svaki
pelar uglavnom ima "svoj" recept i za jedno i za drugo i tako dalje. Jedina
stvar oko koje se svi slau je da se konici ne prilazi sprijeda, ali i tu ima
izuzetaka.

[ kliknite sliku za vei prikaz ]

Raspored hrane i legla

Ja u pokuati objasniti kako to radim na svojim pelinjacima. Zastupam miljenje da moramo pratiti
naune stavove i iskustva poznatih teoretiara i praktiara, ali prije svega potrebe naih pela. U praksi
razlikujemo uglavnom tri razloga za prihranu:

prihrana iz nude, kad primjetimo da su nae pele ili neko od pelinjih drutava ostali bez
hrane, a u prirodi nema pae,
stimulativno prihranjivanje kad elimo da stimuliemo maticu na vee polaganje jaja i
dopunjavanje zimskih zaliha.

Prihranjivati moemo tenom (sirup) ili suvom (pogae) hranom. Za koju vrstu prihrane u se odluiti
zavisi od godinjeg doba, vremenskih i panih uslova, udaljenosti pelinjaka, raspoloivog vremena,
finansijskih sredstava kojima raspolaem, kao i od cilja koji elim tom prihranom postii. Tenu hranu
uglavnom treba izbjegavati u bespanim periodima ljeta zbog opasnosti od izazivanja grabei na
pelinjaku. Isto tako, u rano proljee, kad se none temperature puno sputaju, pele nisu u stanju da
prerade dodati sirup, pa moe da prokisne.
Prihrana iz nude:
Iako se svaki pelar trudi da mu sva drutva na pelinjaku budu
ujednaena po snazi i zalihama hrane, to esto ne uspjevamo iz vie
razloga. Navest u samo neke: razlika u kvalitetu matice, postojanje tihe
grabei na pelinjaku, stepen zaraenosti varoom, opte zdravstveno stanje
pelinje zajednice i sl.
Drutvo za koje u kasnu jesen ustanovim da je ostalo bez hrane nikad ne
prihranjujem iz razloga to pele dodatu hranu ne mogu preraditi, a ako im
[ kliknite sliku za vei prikaz ]
dodajem okvirove sa medom, njih mi je teko prilagoditi obliku klubeta,
Prva pogaa je potroena
poto znamo da pele klube formiraju na mjestu poslednjeg legla. Takvo
drutvo jednostavno pripojim drugom jakom drutvu koje ima dovoljno hrane, ne remetei postojei
raspored hrane u tom drutvu.
U ostalim periodima drutva koja moram prihraniti iz nude prihranjujem u zavisnosti od spoljne
temperature i optih panih uslova. U rano proljee dok su nou jo niske temperature, drutvima koja
su ostala bez hrane dodajem pune okvirove meda iz rezerve, a ako njih nema onda dodajem stimulativne
pogae, a u nekim sluajevima kao prva pomo moe posluiti i eer u kristalu ili mljeveni eer. U
bespanom periodu, kad su vani visoke temperature takoe je bolje koristiti vrstu hranu zbog opasnosti
od grabei.

Stimulativno prihranjivanje:
Kada elimo da maticu stimuliemo na vee polaganje jaja, a u prirodi
nema dovoljno pae, onda koristimo stimulativno prihranjivanje. Osnovna
karakteristika ovog prihranjivanja je da se hrana daje u kontinuitetu i u
manjim obrocima. U proljee je najekonominije korienje "automatske
hranilice" (pod uslovom da smo ostavili dovoljne rezerve hrane).
Automatsku hranilicu dobijemo jednostavnim okretanjem plodita za
180oC. Pele hranu deponuju na strani konice koja je daleko od leta radi
lake odbrane od tuica, a leglo gaje blie letu zbog potrebe za
[ kliknite sliku za vei prikaz ]
kiseonikom, ovom rotacijom stvorili smo raspored koji je pelama
neprirodan. Poto ne trpe da im se hrana nalazi blizu leta, one se odmah trude da je prenesu na suprotnu
stranu, ime stvore utisak da hrana dolazi spolja to maticu stimulie na vee polaganje jaja.
Identian efekat se dobija stavljanjem magacina (polunastavak sa medom) na podnjau ispod plodita,
jer pele ne trpe med ispod sebe i svim silama se trude da ga prenesu iznad legla.
Ukoliko ne raspolaem u konici rezervama hrane koje mogu iskoristiti kao automatsku hranilicu, onda
pelama dodajem stimulativne pogae. Stimulativno prihranjivanje sirupom ne koristim, jer se moje
pele nalaze na dva lokaliteta, a oba su od mog stana udaljena po 17 kilometara, u razliitim pravcima,
zbog ega moram posebno obratiti panju na ekonominost izabrane metode. Stimulativno prihranjivanje
eernim sirupom preporuujem samo pelarima iji su pelinjaci uz kuu.
Dopuna zimskih zaliha:
Znamo da u avgustu poinje pelarska godina, a to je zbog toga to od priprema za zimu koje uradimo u
tom mjesecu zavisi rezultat u iduoj godini.Moramo poznavati i bitne faktore koji utiu na uspjeno
prezimljavanje naih pela, a to su:

Snaga, brojnost i zdravstveno stanje naih pela,

dovoljno kvalitetne hrane koja je pravilno rasporeena u konici
odsustvo vlage u konici i
obezbjeen mir na pelinjaku

Tvrdnja da e pelama biti hladno zbog ovog ili onog je definitivno netana. Ja se trudim da u avgustu
uradim gotovo sve pripreme za zimu, tako da od prvog septembra uglavnom rijetko odlazim na pelinjak.
U tom mjesecu se radi poslednje ljetno tretiranje protiv varoe, koju treba u novembru ili decembru dotui
oksalnom kiselinom. Ja svakom drutvu u avgustu ostavim oko 15 kilograma meda (polunastavak
dobijen na prvoj pai u proljee), a onda im dodam po 5 kilograma eera u sirupu u omjeru 1:1. Sirup
ne treba kuvati, jer kuvani sirup razdrauje pele i izaziva grabe. Ja ga jednostavno rastvorim u
prokljualoj vodi koju skinem sa poreta. U taj sirup kad se ohladi nakapam soka od limuna i dajem ga u
veernjim satima u to veim obrocima, u 2 do 3 obroka, zavisno od hranilica kojima raspolaem. Trudim
se da prihranu zavrim najkasnije do kraja avgusta. Kad zavrim zimsku dopunu, reguliem ventilaciju i
pele uglavnom ne diram do novembra mjeseca.
Treba izbjegavati prihranu u septembru i kasnije, jer se time nepotrebno iscrpljuju zimske pele, koje
moraju odgojiti prvo leglo u narednoj godini. Profesor Kulinevi je ovu tvrdnju dokazao i praktinim
ogledima, jer su pele koje su prihranjivane u septembru imale znatno vie uginulih pela u toku zime u
odnosu na pele koje su prihranjivane u avgustu.
Tokom cijele godine trudim se da izdvojim stare tamne okvirove u poseban polunastavak, a poto u
njima najee ima i meda, te nastavke u avgustu stavljam ispod plodita, ime dobijam automatsku
stimulativnu hranilicu, a u jesen ili proljee te okvirove sada prazne, oduzimam i topljenja. U toku svake
godine nastojim promjeniti 30 do 50 % plodinog saa.

Napisao: mr.sc.Kristijan Jusi, francuski pelar naih korjena koji pelari u Parku prirode Haute Valle de
Chevreuse nedaleko Pariza.
Jedan pelar i autor je rekao : pelama nismo pomogli kad smo ih smjestili u konice, a jo manje smo im
pomogli kad smo im dodali hranilice
Prije petnaest godina kad sam poeo pelariti s francuskom crnom pelom (apis melifera melifera), rijetko sam ih
trebao hraniti, ustvari skoro nikada, no kad su poele razmjene pasmina pela s kolegama, ili kad su kolege
poeli koristiti strane pasmine poput Buckfastove ili talijanske, onda se situacija znamenito promijenila. Fratar
Adam u svojoj selekciji je uvijek potivao tu prirodnu strogou da se pele trebaju to manje prihranjivati, i da
trebaju biti nezavisne o ovjekovoj brizi, no malo je ostalo od njegove selekcije, jer nasljednici njegove pasmine
su krenuli suprotnim smjerom, i kako je u zadnjem desetljeu nestaica meda na tritu, prihrana pela se
takoer izmijenila koje kakvim sirupima na kukuruznoj bazi (krob). Pelari (barem vei dio u Francuskoj) su
kompletno zaboravili da po normali jedino etiri prirodna sastojka ulaze u pelinje drutvo, a to su: voda, pelud,
nektar, i propolis.
Tako se danas moe uti besmislene ideje i teorije da sirup moe zamijeniti med i njegova svojstva. Druga
interesantna pojava jest da je Fratar Adam selekcionirao pelu koja vrlo malo propolizira, jer je smatrao da
zalijepljeni okviri smetaju pri radu. Propolis ima svoja znaenja u zajednici, i djeluje skupa s medom poput
antibakterijskog titnika.

Imao sam prilike isprobati razne tehnike prihranjivanja, eer, industrijski sirupi
(na bazi kroba), sojino brano, i kuhani eer u pogaama, tzv. kandi. Primijetio sam da je eerni sirup bolje
prihvaen od industrijskog sirupa, no danas uz klimatske promjene i te kriane pasmine koje nemaju smisao za
uvanje zalihe hrane (normalno kad ih veinom profesionalnih uzgajaa bezmjerno hrane sirupima. Selekcija i
proizvodnja, ne idu zajedno, proizvodnja je cilj, a selekcija usmjerenje do cilja, i na kraju se dogodi suprotno),
esto se dogodi da u kolovozu je nestaica nektara zbog loih klimatskih uvjeta, i drutva se znaju pokazati u
rujnu bez velikih zaliha meda, onda je potrebno prehraniti za pripremu zimovanja. Iskustvo je pokazalo, u ovom
djelu Evrope, da sirupi (svih kategorija) nemaju istu energetsku mo poput meda, zajednice su znale ispiti zalihe
sirupa (po 15kg) bez ikakve uinkovitosti, jedina uinkovitost je bila zarada za prodavaa sirupa L. A izlazi iz
zimovanja su se pokazali vrlo loi (gubitak drutava, smanjena drutva, iscrpljenost). Oito su to bili prepoznatljivi
znakovi loeg zimovanja.
Tim detaljem sam potaknuo kolege, koji su takoer poeli mijenjati nain prihranjivanja, jer sve je povezano.
Nema selekcije ako je prihranjivanje u pitanju, no ako se do toga mora doi bolje je potivati pelinji prirodni nain
prehrane (to je takoer u skladu s eko pelarskim pravilnikom), a to jest medom. Moe biti medeni sirup 50% ili
80% (normalno treba se paziti da sluajno nemate ameriku gnjilou) s dodatkom ili bez dodataka peludi, ili isti
med (priprema zimovanja). Najbolje je smanjiti leto i hraniti predveer da bi se izbjegao grabe.

Tu takoer imamo objanjenje, kolege koji rade s talijanskom pelom esto se sukobljavaju s grabeom, poto
imaju velike pelinjake (po broju konica), ne mogu ih sve prehraniti predveer, moda je i tu razlog zato su
skloni koristiti industrijske sirupe ? ?
Nakon svih tih raznih iskustva, doao sam do zakljuka da ne bismo trebali izmiljati koje kakve neprikladne
naine prihranjivanja nego potivati pelu i njezinu tradiciju po pitanju prehrane . Ponavljam bolje bi bilo to
manje i ak nikada ne prihranjivati, no danas s novim klimatskim uvjetima, moda to zvui previe idilino
Tako sam prije dvije godine pokrenuo prihranu mednim pogaama. Pele su prihranjene medom poetkom rujna,
ali kako je rekao va kolega neki dan, ako je mogue uzeti i staviti sa strane okvire meda za vrijeme pae i vratiti
ih na jesen, to je jo bolje, no tu ima dosta manipulacija, i sve ovisi o broju pelinjaka s kojim raspolaete.
Najbolje je pripremiti medne pogae pri vrcanju nakon to se med staloi. Sad ovisi o vrsti meda, bolje bi bilo
raditi s medom koji kristalizira, tako da ga pele mogu grickati malo po malo. Ako ostane tekui, probije se dvije ili
tri rupice kroz najlon pri postavljanju. Na slikama moete vidjeti postupak. Trebate mainicu za vasanje
najlonskih vreica za smrzavanje, to ete nai kod Metroa (oko 75 eura), a vreice se prodaju po 100 komada (10
eura), to su jae poiljke, mislim deblje su, med se puni u vreicu, 1Kg do 2Kg, ovisi o veliini vreice. Nakon toga
isprazniti zrak, to vie, i zatvoriti sa vas mainicom, za svaku sigurnost, potrebno je ponekad zavasati dva
reda, mislim dva puta. Mogu se postaviti na klupko pela, ili na gornju plou s rupom u sredini.

Ove medne pogae osiguravaju klimatska iznenaenja i pelarovu savjest

, najbolje je ih prihraniti s vagom

ako ne barem kontrolirati, prije zimovanja, kolegi koji su u Pyrnesima (podruje slino naemu) raunaju 38 kg
za Dadant Blattovu s 10 okvira.

Auto prihrana
pela
Loe vrijeme i zakanjelo proljee esto nas tjera na dodatna razmiljanja kako razviti pelinja drutva bez
znaajnog poveanja trokova u proizvodnji. Evo jedan od naina kako to radi poznati iskusan pelar Mirko
Vei iz Mihaljevaca kod Poege:
Za topla vremena kod pregleda pela treba povaditi krajnje okvire te ovire bogate medom na kojimanema
legla. Vrcamo ih lagano jer je med djelomino kristaliziran (pola meda je ostalo u okvirima) te prid veer
takve okvire vraamo u konice odakle smo ih i uzeli kako ne bi izazvali nered na pelinjaku.
Pele e snano reagirati te svoju reakciju podii na vii nivo. Izvrcani med nakon 3-4 dana u omjeru sa
vodom 2:1 obogaen stmulansima (forsapin,B vitamin itd.) po 2dl stmulativno prihranjivati. Ako meda ima
puno ne treba od jednom izvrcati sve, jer se postie bolji efekat ponovimo li postupak.
Autor ovoga teksta bavi se ranim razvojem i prodajom pela vie od 30 godina cilj mu je pomoi novim imladim pelarima jer teko dolaze do vanih saznanja, a to zakljuuje po uestalim upitima za savjetima:
kako raditi ovo, kako ono...kada to raditi i slino.
Pelar:Vei Mirko
Mihaljevci-Poega

Obogaene pogaice
Da bi pcelari uvijek imali jaka pcelinja drutva ona moraju na neki nacin biti stimulisana za odlaganje
vie legla prije jakih paa. Najpogodnija i najlaka stimulacija moe se uraditi sa obogacenim
pogacicama. U ranom proljetnom razvoju pored velike rezerve meda, obogacene pogacice imaju veliku
ulogu u razvoju pcelinjih drutava. U proljetnom razvoju bez prisustva pogacica pcelinja drutva se
sporije razvijaju. Poznato je da pcelinja drutva pogacice uzimaju samo za svoje bioloke potrebe kao i
za proizvodnju legla. Pcele nikada dodanu pogacicu ne prenose u celije saca tj. dodata pogacica nece
pokvariti kvalitet meda u konici. Od kraja augusta pa do kraja januara pcelinjim drutvima ne treba
davati pogacice da se mlade zimske pcele ne bi opterecevale njihovom preradom. U nastavku iznijet cu
iskustva naeg eminentnog strucnjaka na polju pcelarstava Ferida Velagica. Eksperiment je zasnovan
na viegodinjem promatranju veceg broja pcelinjih drutava. Svi radovi oko tih drutava su bili
identicni s tim to je jedna grupa dobila 5 kg kvalitetne obogacene pogacice, po konici do pocetka
bagremove pae, a druga grupa drutava nije. Drutva koja su dobila pogacice imala su:
oko 50% vie zrelog legla odakle su vec izlazila pcele,
po jedan nastavak vie pcela odnosno oko 1,5 kilograma vie,
ova pcelinja drutva sakupila su vie meda od vocne pae i raznih trava do pred cvjetanje
begrema,
ova pcelinja drutva potroila su manje meda iz zimskih zaliha,
imala su vie sakupljenog i konzerviranog polenovog praha,
RECEPTI ZA POGAICE
10 kg ecera u prahu
6% pekarskog kvasca
5% meda
10 kg ecera u prahu
1 kg meda
4% vode
2 l vode
0,5 kg ecera u prahu
Pekarski kvasac prokuhati na
1 kg kvasca (prokuhati na 100C) 0,5 kg sojinog brana
temperaturi od 100C da kljuca 5 2 kg sojinog brana
0,2 kg polena
minuta i nakon toga zagrijati med (obezmacenog)
2 tableta oligovita
na temperaturi od 50C i sve
Smjesu dobro umjesiti i pakovati Masu sastaviti , zamjeati i
staviti i dobro umjesiti, a onda
po 1 kg u najlonske kesice.
upakovati u najlonske vrece
pakovati u najlonske kesice od 1
kg.
10 kg ecera u prahu
3 kg sojinog brana
4 kg ecera u prahu
10 kg ecera u kristalu
1 kg kvasca (prokuhanog na
1 kg meda
2 l vode
100C)
0,5 kg obranog mlijeka
0, 5 kg kvasca (deaktiviranog)
1 kg mlijeka u prahu
Sastojke pomijeati i dobro
2 kg meda
0,8 l vode
ukuhati u vidu tijesta i pakovati
Sve sastojke umijeati i pakovati
Sastojke dobro umijeati i
po 1 kg
u kese po 1 kg
pakovati u najlonske kese po 1 kg
1 kg meda
3 dijela sojinog brana
0,3 kg polena
4 kg ecera u prahu
1 dio polena
0,9 kg sojinog brana
2 bevipleksa
2 dijela ecera u prahu
0,8 l vode
0,5 gr germe
1 dio vode
Sastojke sastaviti, umijeati i
Smjesu napraviti i dobro
Sastojke izmijeati i napraviti
upakovati u najlonske kese
umijeati, a zatim pakovati u
pogace i staviti u najlonske kese
najlon kese
10 kg ecera u prahu
1 kg sojinog brana
5 kg ecera u kristalu
0,6 kg kvasca
1 l vode
0,5 kg meda
0,5 kg kvasca
0,5 l vode
9 gr vinske kiseline
5 tableta oligovita
Sastojke sastaviti dobro umijeati
Sastojke sastaviti i dobro
i staviti u najlon kese
umijesiti, a potom upakovati u
najlonske kesice

50 kg ecera u prahu
RECEPTI FERIDA VELAGICA
5 kg do 40C razgrijanog meda
U svim receptima u navedene kolicine: ecera, meda, mlijeka u
0,5 kg obezmacenog sojinog
prahu, samljevenog sojinog brana, samljevenog polenovog praha i brana
kvasca na kraju mjeanja postepeno dodavati sirutku ili vodu.
3 kg pripremljenog kvasca
Smjesa treba da je gusta kao tijesto za hljeb. Ako se pravi rjeda
(kvasac se mora kuhati 5 min,
pogacica, postoji mogucnost da iscuri na pcelinje klube ako se
mjeati da ne zagori)
pojave topliji dani sa visokim temperaturama.
15 tableta vitamina C
1 flaica forsapina
50 kg ecera u prahu
50 kg ecera u prahu
50 kg ecera u prahu
5 kg do 40C razgrijanog meda
3 kg pripremljenog kvasca
1 kg obezmacenog sojinog
1 kg samljevenog polenovog
(germe)
brana
praha
2,5,kg do 40C razgrijanog meda 5 kg pripremljenog kvasca
3,5 kg obezmacenog mlijeka u
2 litra vode ili svjee sirutke
10 l vode ili sirutke
prahu
5 l svjee sirutke ili vode
50 kg ecera u prahu
10 kg do 40C razgrijanog meda
50 kg ecera u prahu
1 kg samljevenog polenovog
1,5 kg obezmacenog sojinog
50 kg ecera u prahu
praha
brana
12 kg do 40C razgrijanog meda
1 kg samljevenog bijelog luka u
5 kg pripremljenog kvasca
6 kg mlijeka u prahu
mikseru
5 kg mlijeka u prahu
sirutku ili vodu dosipati po potrebi
1 kg pripremljenog kvasca
4 l sirutke ili vode
40 tableta vitamina C sirutku ili
vodu dosipati po potrebi
50 kg ecera u prahu
6 kg rastopljenog meda do 40C
50 kg ecera u prahu
0,5 kg mlijeka u prahu
50 kg ecera u prahu
0,5 kg obezmacenog mlijeka u
0,5 kg polenovog praha
12 kg do 40C razgrijanog meda
prahu
0,5 kg obezmacenog sojinog
24 tablete bevipleksa
3 kg pripremljenog kvasca
brana
6 kg kvasca
2,5 kg do 40C razgrijanog meda
1 flaica forsapina
sirutke ili vode dosipati po potrebi
sirutke ili vode dosipati po potrebi
0,5 kg samljevenog bijelog luka
sirutku ili vidu dosipati po potrebi
SIRUPI
eerni sirup
Kao nuno zlo za prihranu pcela odnosno dopunu hrane kao zamjena za med koristi se ecerni sirup.
ecerni sirup se sprema sa ecerom u kristalu i cistom vodom. Sirup se dodaje pcelama iz vie razloga
i to:
-Neki pcelari oduzimaju iz konica vie meda nego to je dozvoljeno nadajuci se da ce to pcele
nadoknaditi na slijedecoj pai. Kada paa podbaci neophodno je dopuniti zalihe sa ecernim sirupom.
-Kada u proljece pcele potroe dosta zaliha hrane neophodno je izvriti dopunu i to cece u manjim
dozama.
-Kada se vri proljetno nadraajno prihranjivanje pcela.
-Kada neko pcelinje drutvo na pcelinjaku bude opljackano tihim grabeom.
-Kada se forsiraju vjetacki rojevi a u tom periodu u prirodi nema jake pae da se mogu samostalno
razviti i obezbjediti sebi zimnicu.
-U izuzetnim slucajevima kada se u pcelinjem drutvu vri priprema za dodavanje mlade matice a u
tom periodu nema nikakvog unosa iz prirode.
Na ovaj nacin se obezbjeduje privremeno vjetacka paa. Medutim, pravi prirodni med je najbolja
hrana za pcele. Velike pohlepe za medom od strane nekih pcelara zahtjevaju upotrebu ecera za
prihranu pcela. Da bi se proizvela kvalitetna pcela u konici treba da se nalazi samo kvalitetan med.
Zbog ovog je potrebno izbjegavati upotrebu ecera.
Cesto se cuju pitanja pcelara kakvu koncentraciju ecera i vode treba da ima sirup. U literaturi se mogu
naci razliciti podatci o koncentraciji i nacinu spravljanja sirupa. Kod prihranjivanja pcela ecernim

sirupom razne koncentracije je utvrdjeno da razlaganje saharoze na proste ecere najbre nastupa kad
se dodaje sirup sa koncetracijom od 50% ecera. Dakle pripremljen sirup od jednakih djelova vode i
ecera je najbolji i najracionalniji u prakticnom pcelarenju.
RECEPTI ZA SIRUPE
1 kg ecera u prahu
1 litar obranog mlijeka
1,5 kg tecnog meda
smjesu dobro umjeati i dati u
hranilice
3 l sirupa (2:1)
1 l obranog mlijeka
2 gr fumagilina
sastojke dobro umjeati i dati u
hranilice
10 kg ecera
10 l vode
3 umucena jaja
5 tableta bevipleksa
sastojke umineati i dati u
hranilice

2 kg ecera
2 kg ecera
1 l vode 150 gr germe
0,8 l vode
1 tableta bevipleksa
0,2 l obranog mlijeka
sok od 1 limuna
sastojke dobroumijeati i staviti u
sastojke dobro umjeati i staviti u
hranilice
hranilice
10 kg ecera
5 kg ecera
5 l vode
5 l vode
3 l obranog mlijeka
0,5 kg kvasca
5 tableta oligovita
sok od tri limuna
sastojke dobro umjeati i dati u
sastojke umijeati i dati u
hranilice
hranilice
10 kg ecera
3 l vode
5 gr mlijecne kiseline
sastojke umijeati i dati u
hranilice

Prirodna hrana odraslih pela medarica je pelud i med kojeg sakupljaju u prirodi obilazei
najrazliitije vrste biljaka, neke vie neke manje. U dananjem komercijalnom pelarstvu gdje
svaki pelinjak bez obzira na njegovu veliinu mora imati svoju ekonomsku raunicu to
ponekad nije dovoljno. U razdobljima kada su koliine nektarnih paa male i nedostatne pele
e poeti u veoj mjeri sakupljati sokove prezrelog voa ili sokove koje proizvode neke vrste
biljnih uiju i kao takve nakon sakupljanja ih preraditi i deponirati u sae unutar konice. I to
je naravno med visokovrijedna namirnica, meutim za potrebe opstanka pelinjih zajednica
preko zime ili odgoja mladih pela takav med nije prikladan za ishranu i moe stvoriti kod
pela ukoliko nema drugih izvora odreene probavne smetnje pa ak i ukoliko pele uu u
zimski period na takvom medu moe prouzroiti gubitak zajednice.
Prehrambene potrebe pela:
Medonosna pela treba u svojoj prehrani proteine (amino kiseline), ugljikohidrate (eer),
lipide (masne kiseline, steroli), vitamine, minerale (soli), i vodu, te hranjive tvari da bi pele
imale optimalnu prehranu moraju uvijek biti u prehrani u odreenim kvalitativnim i
kvantitativnim omjerima.
Zato treba hraniti pele:
Pelari u praksi prihranjuju pelinje zajednice kako bi ih drali u optimalnom broju unutar
zajednice zbog: intezivnijeg prikupljanja nektara, opraivanja poljoprivrednih nasada,
proljetno/ljetne podjele zajednica, uzgoja pelinjih matica i naravno zbog boljeg i
adekvatnijeg uzimljavanja. U novije vrijeme zbog sve eih upotreba pesticida u suvremenoj
poljoprivredi prihranjivanje se vri i zbog nadoknade nastalih teta unutar zajednica nakon
tretiranja poljoprivrednih povrina.
Proteini i aminokiseline:

Pele radilice stare 1 do 14 dana proteine konzumiraju iz peludi koje pele radilice unose u
konicu. Pele stare od 1 do 8 dana proteine dobiju iz hrane koju proizvode mlade pele,
mjeavine ljezdanih sekreta, peludi, meda. Liinke i matica proteine crpe iz matine mlijei
koju lue mlade pele radilice stare od 5 do 15 dana. Koliina tj. postotak amino kiselina i
proteina koji je potreban za normalan razvoj legla i matice nije poznat ali je zato istraen
kemijski sastav matine mlijei. U prvih 5 - 6 dana odrastanja pele troe velike koliine
peludi i na taj si nain osiguravaju normalan razvoj. U sluaju da bi taj dio prehrane izostavili
i ne bi konzumirale dovoljne koliine proteina i amino kiselina njihove lijezde nee se u
potpunosti razviti. Matina mlije i pelud osiguravaju im adekvatan rast i razvoj. Potrebe za
tom vrstom prehrane smanjuju se kod pela radilica od desetog do etrnaestog dana ivota.
Nakon toga sve osnovne sastojke potrebne za normalno funkcioniranje dobijaju iz nektarnih
vrsti meda.

Ugljikohidrati:
Ugljikohidrati su rasprostranjeni u prirodnoj prehrani pela i one ih koriste uglavnom za
proizvodnju energije. Neke ugljikohidrate pele mogu probaviti i konzumirati, sa nekima
imaju problema prilikom probave, a neki su im ak i vrlo opasni po zdravlja - otrovni.
Odrasla pela napreduje sa glukozom, fruktozom, saharozom, maltozom, trihilozom i
melesitzom (vrste eera), ali ne koriste rhaminozu, ksilozu, arabinozu, galaktozu, manozu,
laktozu, rafinozu, dekstrin, odnosno inzulin. Razlike u koritenju ugljikohidrata izmeu larve i
odrasle jedinke se javljaju zbog nedostatka odgovarajuih enzima.
Vitamini:
Vitamini su izmeu ostalog sastavni dio meda i prehrane
svake pele. U trenucima kada pele poinju proizvodnju
matine mlijei za potrebe mladih liinki i matice, potrebna
im je hrana bogatija vitaminima. Za kvalitetan uzgoj legla
treba ju im vitamini C i B kompleksa B kompleksa: tiamin,
riboflavin, nikotinamid (nijacin, nikotinska kiselina),
piridoksin, pantotenat (pantotenska kiselina), folne kiseline, i
biotin.
Voda:

Vodu pele prvenstveno koriste kao otapalo za guste

vrste meda, kao sredstvo za odravanje idealnog
postotka vlanosti unutar konice, a pomou nje
odravaju takoer i optimalnu temperaturu legla.
Koliina vode koju trebaju pele i koju e prikupiti
ovisi o vanjskim temperaturama zraka, relativnoj
vlanosti, snazi same zajednice te koliini legla koju
uzgajaju u datom trenutku. Higjenske pojilice na
vaem pelinjaku neka imaju tijekom dijela dana hlad,
ako je mogue neka niti ne budu izloene direktno na
suncu kako se voda ne bi pregrijala. (vidi slika desno)
Minerali:
Minerali potrebni u prehrani ljudi i drugih kraljenjaka (natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor,
fosfor, eljezo, bakar, jod, mangan, kobalt, cink, nikal i) potrebni su i nekim vrstama kukaca.
Pelud koju prikupljaju medonosne pele sadri sve te vrijedne minerale, a neki od njih
neophodni su za normalan razvoj pela.
Dopunska prehrana pela:
U rano proljee, kada pelud i nektar nisu pelama jo dostupni ili su im dostupni u
neadekvatnim koliinama te u djelovima godine kada je zbog manjeg luenja nektara u biljaka
pele nemaju dovoljne koliine hrane dodatno kvalitetno prihranjivanje moe imati vanu
ulogu u napretku i opstanku pelinjih zajednica u modernom nainu pelarenja. Smanjenjem
unosa nektara i peluda matica instinktivno smanjuje zalijeganje jajaca to bi kod
dugotrajnijeg takvog razdoblja moglo rezultirati znaajnijim padom populacije u zajednici.
Takve situacije smanjuju broj pela i u prirodnim zajednicama bez obzira na prikupljene
zalihe meda. To se deava za vrijeme velikih ljetnih sunih razdoblja, u rano proljee kada
due vrijeme pada kia i slino.
Dopunski proteini u prehrani pela:
ovjek je odavno traio biljni ili ivotinjski proizvod koji bi bio adekvatna i potpuna zamjena
za prirodnu cvijetnu pelud. Iako u prirodi moemo pronai brojne namirnice sa odreenim
proteinima nikad ni jedna nije adekvatno zamijenila prirodnu pelud koju pele prikupljaju sa
biljaka. Neke e proteinske namirnice uspjeno poboljati prehranu pela i osigurati nastavak
razvoja zajednicama u vrijeme nestanka prirodnih izvora.
Sojino brano primjerica kao i pivski kvasci dodavani u kombinaciji ili pojedinano pelama
su ukusan obrok koji sadri proteine i amino kiseline, lipide, vitamine, minerale potrebne za
razvoj i reprodukciju pelinje zajednice. Kvasci i sojino brano davani pelama kao pogaa ili
u suhom stanju unutar hranilica mogu biti "umjetna" hrana pelama kada nema adekvatnih
unosa iz prirode.
Koritenje eera u prehrani pela ovisi idjelomino o samoj nabavnoj cijenii. Saharozni
sirupi iz eerne trske ili eerne repe primjerice sa dodavanjem proteina mogu se pretvoriti u
pogae koje zadravaju isto svojstvo tijekom dueg remenskog razdoblja. Isto se moe
pripremiti naravno i sa medom, jo i bolje, meutim sama cijena meda u odnosu na eer
odreuje i diktira uvijete prehrane kod pela u suvremenim pelinjacima. Osim toga sa

medom ukoliko se radi pogaa ili sirup mogu se

prenjeti bolesti dok kod eernih sirupa to nije sluaj.
Dodatak cvjetne peludi pogaama ili sirupu od 10 12% poboljava kvalitetu i koliinu esencijalnih
hranjivih tvari koje su potrebne da bi pele odrale
vitalnost.
Nikad, ba nikad ne koristimo med ili pelud oboljelih
kolonija jer moemo napraviti kontra uinak te
pelinje zajednice ili oslabiti ili potpuno unititi.
Dodavanje lijekova u prehrani:
Lijekovi za kontrolu ili bolesti probavnih smetnji kod
pela mogu biti ukljueni ako je potrebno u pogae ili
sirup dopunske prehrane. Lijekove nikad ne stavljamo u proizvodne zajednice minimalno 5
tjedana prije glavne medonosne pae. Sredstva za prevenciju bolesti nozemoze dajemo kao
dodatak u bilo kom obliku ili pogai, sirupu ili preko iste cvjetne peludi.
Dopunski ugljikohidrati u prehrani pela:
Pravilnim pristupom pelinjim zajednicama pele e uvijek imati dostatne koliine hrane bez
obzira na godinje doba i na luenje nektara kod biljaka. Ponekad se za hranu zbog
vremenskih utjecaja mora pobrinuti i pelar vlasnik pelinjaka. Uzgoj mladih pela iziskuje
kod pela stalnu prisutnost dostatnih koliina hrane. Sirupi napravljeni od eera eerne repe,
eerne trske ili tekui glukozni sirupi koje dobijemo u tekuim oblicima zadovoljavajua su
zamjena kod ishrane pela.
Priprema i hranjenje pela:
Mjere predostronosti prilikom hranjenja:
1. hraniti pred hraj dana kako bi se smanjila mogunost grabei
2. smanjiti leta na konicama
3. to manje uznemiravati pele
Prihrana suhim eerom:
Suhim eerom prihranjuju se pele kada iz opravdanih razloga treba dati pelama prihranu
krajem zime, a prerano je za davanje eernog sirupa. eer se daje pelama na preokrenutom
poklopcu kojeg stavljamo na najgornji nastavak. Neki pelari stavljaju prazan nastavak i
zatim eer stavljaju direktno na satonoe (vidi crte 2 desno)
Kod ovakve prihrane mogunosti za pojavom grabei su minimalne, mnogo manje nego
prilikom prihrane eernim sirupom koju moemo obaviti na identian nain.
Opskrba pelinje zajednice vodom:

Voda mora biti dostupna pelama u svakom trenutku! Nedostatak vode kod pela negativno
utjee na ponaanje, prehranu, fiziologiju, uzgoj legla itd. Bez obzira imamo li u blizini
prirodan izvor vode ili ne pelinjim zajednicama u suvremenom pelinjaku moramo osigurati
stalan pristup pitkoj vodi preko higijenskih pojilica. Pelar ije pelinje zajednice uvijek
imaju adekvatnu i pravovremenu prihranu sa stalnim pristupom pelama do vode imat e na
pelinjaku uvijek jake i zdrave pelinje zajednice.
Reference:
Barker, RJ 1977.Toksinost ugljikohidrata i peluda za pele
Iva Karlovi: Odreivanje eera u medu

Rodoljub ivadinovi
Dosta se govorilo, pisalo i pie o prihrani pela u vremenu kada se one pripremaju za
zimovanje. Ocjene, zakljuci i preporuke su esto razliite, pa i kontradiktorne.
Zbog oskudica prirodnih poticajnih paa, ali i zbog velike pohlepe za medom od
strane nekih pelara, za jesenju prihranu pela sve se vie koristi eer. Meutim, i
kod nas, kao i meu pelarima u gotovo cijelom svijetu, neprekidno se postavlja
pitanje koliko i u kojoj mjeri eer moe biti upotrebljen u pelarstvu kao zamjena
prirodnim izvorima pelinje hrane? Za pokuaj razjanjenja ove dileme vratimo se u
prolost kroz koju su se pele, tijekom svog dugog postojanja na Zemlji, sudbinski
vezale za biljke cvjetnice i svoju prehranu bazirale na usko specijaliziranom jelovniku
nektaru i peludu. Zamjene koje za oduzeti med mi pelama nudimo one ne mogu u
potpunosti prihvatiti jer za takvu vrstu hrane nisu sasvim fizioloki osposobljene.
Posebno je vano to to u eernom sirupu, kao jednom obliku zamjene koju
pelama nameemo, nema svih onih tvari iz nektara koje pelama daju ivotnu
energiju, na koje su pele kroz evoluciju navikle i postale o njima ovisne (primjerice
steroidni hormon biljaka epibrasinolid, koji ako se uskrati pelama dovodi do
skraenja ivota i do 50 posto). Pravilna prehrana medonosnih pela je od
prvorazrednog znaaja za razvoj pelinje zajednice. Kod naih pelara duboko je
usaena praksa zamjene meda eerom i iroko se primjenjuje, pa se u tome nekada
sigurno i pretjeruje. Uprkos tome to su mnoga znanstvena istraivanja i
eksperimenti pokazali da pele mogu dobro prezimiti kada se u fazi pripreme za
zimovanje prihrane gustim sirupom, postavlja se pitanje treba li pelar oduzeti iz
konica sav med i zamjeniti ga eerom? Odgovor je svakako NE.

www.opg.com.hr

Pele ne spavaju zimski san kao to mnogi misle, nego pele nastupom hladnijih dana
smanjuju svoje aktivnosti i svode ih na minimum stoga ju izvan konice ne primjeujemo, pri
temperaturi ispod 10*C pokretljivostj pela je dosta smanjena, nastup zime mlade pele
ekaju u konicama jer tako lake mogu prezimiti i doekati proljee.Pele je potrebno
dohranjivati i po potrebiti lijeiti ususret zimi kako bi mogle preivjeti, takoer prilikom
hranjenja potrebno je obratiti panju na kvalitetu meda tj. da je on to bolje probavljiv
pelama, kako bi se smanjila koliina izmeta u debelom crijevu pela, znamo da pela moe

zadrati u debelom crijevu i do 50 mg izmeta, stoga je sam preokret u temperaturi i produeni

nastup hladnog vremena koban za pele, jer ne mogu izlaziti van i tada nastupa nemir u
klupku to ima za posljedicu razvoj bolesti i odumiranje drutva ili ak izlijetanje pela van i
ugibanje. Najbolje je za jesensku prihranu upotrebljavati med, no meutim u dananje doba
pelari sve vie pridaju panju eeru iako on nije punovrijedna hrana za pele, za posljedicu i
imaju u proljee smanjeni broj legla u odnosu na pele koje su hranjenje medom i pelinjim
prahom. Prilikom dodavanja eera za prihranu za zimu svakako bi bilo za preporuiti da
njegov obujam hranidbe ne prelazi 30% same zalihe meda za prihranu.Pele pred nastupanje
zime zatvaraju otvore propolisom kako bise zaititle od vanjskih utjecaja, oborina i hladnog
zraka. Ako se temperatura snizi ispod 9*C pele stvaraju zimsko klupko, a ono se oblikuje na
mjestu gdje je bilo posljednje leglo, upravo za stvaranje ovog klupka je bitno jako drutvo
kako bi se stvorilo to kvalitetnije klupko i uspjela odrati potrebna temperatura od oko 35 *C
koja je potrebna za pelinji razvoj, a postie se troenjem hrane. Slabija zajednica pela e
tee zagrijati klupko na stalnu temperaturu od 35*C zbog manjeg broja pela te e potroiti u
tu svrhu vie hrane od vee zajednice pela koja lake dostie potrebitu temperaturu. Ponekad
prilikom otvaranja konice u proljee utvrujete da Vam je drutvo uginulo od gladi , iako je u
konici ostala dovoljna koliina meda takve situacije se dogaaju jer pele tokom boravljenja
u klupku ne mogu se pomicati do meda koji se nalazi izvan klupka, stoga je najprihvatljivije
obaviti prevjeavanje okvira s medom i cvjetnim prahom kako bi bili dostupni pelinjem
klupku, najee pele same premjetaju hranu u krajnju jesen s krajnjeg saa u podruje na
sau koja e se nalaziti odmah iznad klupka.U jesenskom stadiju i stadiju zimovanja pele
poinju izbacivati trutove, a matica manje lee jaja, upravo zbog smanjene funkcije matice
pelinja drutva u konici naglo padaju pa ak do 50%. Vri se zamjena tipa pela, a
novoizleene pele su dugoivee i s njima drutvo ulazi u samu zimu i prezimljavanje, za
razliku od jesenski/zimskih ljetne pele su kratkog vijeka.Da bi pele prezimile pelar mora
obaviti dodatne radnje u listopadu:
- potrebo je uzimiti pele najkasnije do karaja listopada,
- pregled pelinjih zajednica,
- zatiti ulaz u konicu od mieva i voluharica,
- osigurati nepropusnost krovova konica,
- najprikladnije je uzimljavati mlade matice jer one starije od dvije godine tee preivljavaju
zimu, stoga stare matice treba zamjeniti mladima,
- ako matica ugine preko zime, zajednica postaje trutovska zajednica,
- potrebo je osigurati dovoljnu koliinu meda pelama za uzimljavanje,
- preporuena koliina meda po okviru je 1,5 do 2 kg,
- takoer u gnjezdo je potrebno staviti i 2-3 okvira peludi, najbolje je kada je pelud pokrivena
medom
- med mora biti tekui i poklopljen,
- pele tokom zime griju samo klupko,
- pele podnose temperature do ak +/- 50*C,
- takoer konice kako bi se zatitile od hladnog zraka sa sjevera i kako bi se lake ogrijale na
suncu trebaju biti letima okrenute prema jugu ili jugozapadu,
Boris Buar, dipl. ing. preh. Tehnologije

Prehrana pela u rano proljee

UVOD
U mnogih pelara jo uvijek vlada stav kako se sav ivot pele vrti oko eera. eer jest naravno, glavno
gorivo u konici i bez njega se ne moe, ali ravnopravnu ulogu, ako ne i veu imaju proteini. Favoriziranje

eernih izvora na tetu proteina, vjerojatno je posljedica dojma kako su skupljene koliine meda puno vee od
koliina peluda koje se skupe tijekom aktivne sezone. No, tome su doprinijeli i napisi o koristi zimnice koja se
sastoji iz istog eera objavljivani vie desetljea. Naalost, takve preporuke su teti le zimskim pelama i jer
su se iscrpljivale nepotrebnom preradom dodanog eera. Takve pele nisu bile u stanju izdrati napore
proljetnog razvoja.
TO SU ZALIHE?
Zalihe nisu samo med i pelud to ih vidimo u konici, zalihe su i masno-proteinsko tkivo koje nakupe zimske
pele. To tkivo je nezamjenjivo u proljetnom razvoju pele, jer koristi za prehranu prvog proljetnog legla.
Sedamdesetih godina prolog stoljea na velikom broju konica u bivem Sovjetskom savezu je utvreno kako
prezimljavanje na prirodnim zalihama rezultira manjim brojem pela u proljee. No, te pele su zdravije i
odmorenije od onih koje su prezimljavale na eernim zalihama te ih ubrzo prestignu u proljetnom razvoju.
Naalost, veina tekstova koji su pisani u korist eerne prehrane nadjaali ove usamljene bljeskove i trebalo je
proi mnogo vremena kako bi pelari poeli prestaj ati s uobiajenom navikom zatrpavanja konica eerom.
Nadalje, zalihe nisu samo koliine koje e biti potrebne za direktnu upotrebu. Pelama su zalihe i vikovi koji im
vjerojatno nee trebati, ali im osiguravaju kvalitetnije hranjenje legla i slobodnije izlijetanje iz konica. Naime,
utvreno je kako su pele u konicama sa samo 4.5 kg zaliha hranile svaku liinku s 2.1 g mlijei, dok su one u
ijim konicama je bilo 12.6 kg zaliha, hranile svaku liinku sa 4.8 g mlijei, to je imalo za posljedicu 38% veu
masu liinke. Pored toga, vee koliine zaliha (20-23%) osigurale .su vei unos nektara (32-40%), jer su pele
izrazito ekonomina vrsta, pa s vie zaliha u konici mogu dozvoliti eventualan gubitak izletnica, koje e biti
nadomjetene brojnijim leglom koje se moe hraniti.
Ove injenice pokazuju koliko su pele u intenzivnoj proizvodnji uskraene u odnosu na one koje su u pasivnom
uzgoju. Naime, profesionalni pelari, a pogotovo oni koji pelinjake imaju na kotaima, prisiljeni su prinos svake
pae izvrcati koliko vie mogu, a posebno kada je rije o medovima koji mijeanjem gube svoju sortnost (npr:
bagrem-amorfa). Te pele cijelu sezonu ive na minimumu zaliha i ne treba iznenaditi njihova iscrpljenost u
jesen i slab razvoj u proljee slijedee godine. Cjelogodinja iscrpljenost stresno utjee na pele i nedvojbeno
vodi u gubitak imuniteta, pa se takvi pelinjaci suoavaju s nerijetko i nerazjanjenim gubicima.
ZATO PROTEINI?
Proteini su izvori esencijalnih aminokiselina koje su gradivni elemenat svakog ivog bia. Pored toga, proteini su
izvori duika, fosfora i sumpora. Obzirom da svi makro- i mikroorganizmi trebaju ove osnovne gradivne tvari,
trebaju ih i pele.
U prirodnoj pelinjoj prehrani, proteini dolaze iz peluda iju vanost najbolje ilustriraju slijedei odnosi; za odgoj
10.000 liinki (1 kg pela) potrebno je 0.128 kg meda i 1.089 kg peluda - dakle, 8.5 puta vie. Za cijelu godinu
pele trebaju prosjeno 18 kg peluda i za taj posao angairaju 25% skupljaica, dok 17% skuplja i pelud i nektar,
a ostalih 58% skuplja samo nektar.
Kako bi se mlijene lijezde uope aktivirale, pela treba pojesti peluda u koliini od oko 10% svoje mase, ali ne
bilo kakvog peluda, ve onog koji sadri barem 20% proteina u svojem sastavu. Uz to, sastav peluda nije vaan
samo sa stajalita koncentracije proteina, ve i po zastupljenosti aminokiselina. Pele ne mogne sintetizirati u
svojem tijelu 10 aminokiselina, te ih trebaju dobaviti iz. peluda. Stoga, svaki pelud nije iste hranjivosti. Tako je
prema hranjivosti definirano etiri skupine peluda. Primjerice u prvoj se nalazi pelud voa, vrba, kukuruza i bijele -

djeteline, vrijeska, kestena, maka i trpuca. U drugoj pelud brijesta, javora, maslaka, suncokreta i pamuka. U
treoj pelud johe, lijeske i topole, a u etvrtoj pelud crnogorice.
Pele u pasivnom uzgoju imaju prednost nad onima u profesionalnom i obzirom na sastav peluda u koarici koju
pela donese. Ovisno o sastavu biljaka, peludna koarica ima pelud.vie-manje raznovrsnog sastava, dok pele
na uniflornoj pai nemaju tu privilegiju, pa e sastav- peludne koarice biti uglavnom odreen glavnom paom.
Zbog monoflornosti peluda moe doi do nedostatka esencijalnih aminokiselina, poglavito izo-Ieucina kojeg treba
biti barem 4%. Taj poremeaj se naziva i lucernin proteinski stres, jer je u doba cvatnje lucerne nedostatak izoleucina vrlo izraen, a negativnom efektu doprinose i visoke temperature te obilat unos nektara, koji takoer
iscrpljuje pelu. Takav produljeni stres moe dovesti i do kolapsa pelinje zajednice. Na naim prostorima, takav
poremeaj moe izazvati obilata paa bagrema, za vrijeme koje znatno opada unos peluda u odnosu na unos
nektara kojeg pele ele to vie skupiti. Jo k tome, ako vladaju vruine i sparine, dolazi do znatnog gubitka
proteina iz tijela pele, pogotovo kod onih u profesionalnom uzgoju, kada se konice dovoze im blie izvoru
medenja.
Ove injenice, nadam se, dovoljno ilustriraju vanost proteinske prehrane za pelu koja se pripremila i za iznimno
lou situaciju kada u konici potpuno nestane peluda. Tada, pele zbog ouvanja liinki starijih od 4 dana jedu
mlae leglo, zbog ega mogu proizvesti minimalne koliine mlijei kako bi mogle hraniti ovo starije. Takve liinke
nee doivjeti dugu starost i biti vrhunski aktivno sposobne, ali barem e preivjeti do eventualnog slijedeeg
svjeeg peluda iz prirode. Na ovaj nain zajednica e barem preivjeti, no to ne smije biti uobiajena situacija u
bilo kojoj vrsti uzgoja, jer kanibalizam moe unititi i do 70% legla, to je neopisiv stres za pelinju zajednicu!
Zbog toga gospodarska vrijednost i zdravstvena snaga pela biva nepovratno izgubljena.
TKO HRANI LEGLO?
Kao i kod svih ostalih pelinjih aktivnosti u prehrani legla ne sudjeluju sve pele.
Optimalnu aktivnost mlijenih lijezda imaju mlade pele stare 8 dana, koje imaju .najveu proteolitiku aktivnost i
najlake probavljaju proteine iz peluda, ali i imaju najveu koncentraciju proteina u svojem tijelu - one su .prave
krave muzare. Pele starije od 10 dana iskoriste samo manju koliinu peluda za ishranu legla. Zato je
optimalna dobna struktura pela u konici izrazito vana za uspjenu pelinju zajednicu.
U rano proljee postoji trenutak kada nema mladih pela, pa prvo leglo othranjuju kolovoke pele s najveom
zalihom masno-proteinskog tkiva. Obzirom da se zna koliki se zahtjevi postavljaju pred pele hraniteljice, moe se
pretpostaviti koliko su ove generacije pela presudne za dobar rani proljetni razvoj. One uglavnom ne mogu
preraivati pelud u mlije kojom bi hranile prvo leglo, ve troe svoje masno-proteinsko tkivo, troe svoje tijelo za
dobrobit cijele zajednice.
Ukoliko pelar prema njima nema potovanja i iscrpi ih kasnim dodacima eernog sirupa, one nee biti u stanju
nastaviti novi ivotni ciklus! ak i ako preive, doi e do poznatog proljetnog zastoja koji je primijetio gotovo
svaki pelar - negdje krajem oujka ili poetkom travnja, nastane period kada su zimske pele prerano uginule, a
nema dovoljno mladih pela za nastavak razvoja, pa zajednica stagnira.
IZIMLJAVANJE
Na kraju zime svaka preivjela pelinja zajednica ima prilike razviti se na prvom unosu hrane iz prirode. Meutim,nije svejedno koliko je zaliha preostalo. Naime, jo uvijek vrlo promjenjivo vrijeme ne osigurava stalan dotok

hrane iz prirode, pa se dobrim dijelom razvoj mora oslanjati na zalihe u konici. Ukoliko su one ispod neke
kritine, pele e odgaati brzi razvoj legla. Takve pele nee dosegnuti potrebnu proizvodnu snagu. Ako su
zalihe na kritinoj granici, pelarevom pomoi moe se oekivati da e se zajednica zadovoljavajue razviti, ali
samo one koje imaju zaliha napretek mogu pelara razveseliti eksplozivnim razvojem neovisno o vanjskim
prilikama.
POTICAJ RAZVOJA
Pelari koriste tri glavna.naina poticanja to ranijeg razvoja pelinje zajednice.
Pelama najprihvatljiviji jest otklapanjem dijela zaliha na krajnjim okvirima, no loa strana je uznemiravanje i
mogue zahlaivanje legla.
Drugi nain jest dodatkom pogaa, koji je pelaru najprihvatljiviji, a pele se najmanje uznemiruju. Meutim, kod
ovakvog poticaja razvoja postoji nekoliko opasnosti koje u kasnije opisati.
Trei nain koji pelari koriste jest prihrana malim koliinama eernog ili bolje eernoproteinskog sirupa, ali
glavni nedostatak ovog pristupa jest esto zahlaenje i propadanje sirupa, ime. se gubi na kontinuitetu.
POTiCAJ RAZVOJA POGAAMA
Bez obzira na sastav pogaa zajednika karakteristika jest iscrpljivanje pela. Naime, eer iz pogae, pele
otapaju. sekretima drijelnih i mlijenih lijezda, to ih vrlo troi (masno-proteinsko tkivo) i skrauje im ivotni
vijek. Taj postupak indirektno poveava e, pa valja osigurati blizinu higijenskog pojila. Kako bi pelama olakali
preradu pogae, eer valja samljeti u to je mogue sitnije estice.
Nadalje, s prvim dodatkom pogae, pele naputaju svoju prirodnu poziciju i klupko se promie prema njoj. Stoga
je vrlo vano osigurati stalnu prisutnost pogae dok god su dani hladni, jer u suprotnom pele nee moi
dosegnuti zalihe koje se nalaze ispod klupka.
Obine eerne pogae
Obzirom na spomenute probleme koje mogu uzrokovati pelama, ne bih ih savjetovao, osim za premotavanje
nekoliko kinih dana u toplijem dijelu proljea ili ukoliko u konici postoje zaista velike zalihe peluda.
eerno-medne pogae
Med ini strukturu tijesta kremastijom, ali je i higroskopan, pa e ih pele lake otapati.
Pored toga, med, ukoliko nije termiki tretiran, donosi sa sobom biogene tvari, pa takve pogae pele lake
prerauju i manje ih iscrpljuju. Naravno, u sluaju postojanja spora bolesti legla, to je odlian nain za njihovu
distribuciju po pelinjaku, pa predlaem oprez.
eerno-medno-proteinske pogae
Praenjem 30 pelinjih zajednica kroz 3 godine utvreno je kako eemo-medne pogae s dodatkom peluda
lijeske poveavaju koliinu legla za 77%, iako pelud lijeske nije visoko na ljestvici hranjivosti. Ukoliko su u pogae
pored peluda lijeske dodani pivski kvasac i mlijeko, porast legla je bio za 100%.

Nadalje, pele hranjene medno-peludnom smjesom u svojem tijelu su sadravale oko 52% proteina, dok su one
hranjene samo eernim sirupom imale samo 35% proteina u svojem tijelu.
Ovi rezultati pokazuju koliko je proteinima bogata hrana vana za kvalitetan proljetni razvoj pele i smatram da
vie ne bi trebalo dvojiti o tome.
Hrana bogata proteinima vrlo je vana i kod pelinjih zajednica koje boluju od proljeva ili nozemoze.
Obzirom da dovoljne koliine peluda ili fermentiranog peluda (perge) nisu uvijek lako dobavljive, postoje peludne
zamjenice koje se mogu koristiti za pripremu pogaa. Najee koriten dodatak jest pekarski ili pivski kvasac,
koji savjetujem prije umjeavanja u eer termiki inaktivirati. Tako e se sprijeiti eventualna fermentacija eera
ukoliko doe do prevelikog vlaenja pogae, a i proteini iz lizirane stanice kvasca dospijevaju u smjesu pogae i
tako bivaju lake dostupni pelama.
Istina, postoje i proizvoai koji predlau umjeavnje aktivnog kvasca, pa je na svakom pelaru da odlui to je
najbolje za njegovo blago.
Pored kvasca, dobra peludna zamjenica moe biti i termiki obraena soja, koja je vrlo bogata inae deficitarnom
aminokiselinom izo-leucinom, pa sa sojinim pogaama pele dobro napreduju.
Pelarski asopisi, knjige i internetske stranice sadre mnogo razliitih receptura za pripremu pogaa kod kue.
Meutim, pokuaji uvoenja kiselinske hidrolize radi bolje topivosti su vrlo esto imali pogubne posljedice za
pele. Stoga predlaem, ukoliko se odluite na kunu proizvodnju pogaa, koristiti provjerene recepture, bez puno
"eksperimentiranja".
PRIRODNA I "PRIRODNA" HRANA
Pored svih dodataka, pele najbolje napreduju na prirodnoj hrani, a proljetnom unosu svjeeg peluda nema
premca. Ipak, valja raspraviti sve loije okoline uvjete. Pelud zbog svojeg sastava jako dobro apsorbira sve
kemikalije koje se koriste u agro-tehnici i svake godine smo svjedoci indirektnog trovanja pela. Suradnja izmeu
voara i pelara nikada nije bila vanija,jer nove tehnike mogu biti pogubne za pele. Primjerice, kako bi se na
vokarici u industrijskom uzgoju zadrali samo prvi kraljevski cvjetovi, oni koji dolaze nekoliko dana kasnije, u
industrijskoj proizvodnji voa se pricaju sredstvima ime cvat postaje neplodan. Tako voari provode redukciju
rodnosti u cilju poveanja kvalitete dobivenih plodova, ali to se dogaa s pelama koje skupe pelud sa cvjetova
koji su kemijski kastrirani nitko ne govori. Ipak, bez potpune oplodnje pelom, rezultati e biti vrlo loi.
Spojevi na bazi imidakloprida (primjerice Gaucho-Bayer) u Francuskoj su zabranjeni, a i u ostalom dijelu EU
zajednice zapoet je proces prekida proizvodnje sredstava na bazi ovog spoja. Naalost, sva ta saznanja su
samo sitnica u odnosu na zagaivala kojima optereujemo svoj okoli.
Niti pelari nisu mnogo paljiviji prema ovim korisnim kukcima. Tako tvrtka Pherotech proizvodi feromonski
preparat Super Boost koji je identian feromonu gladnog legla. Kada se pele tretiraju ovim preparatom, hrane
leglo kada ovo i nije gladno, pa se navodno dobivaju pele koje su superiornije u svim aspektima nad prirodno
hranjenim pelama. Pitam se to se dogodi s pelama kada ih jednog dana prestanu tretirati ovim preparatom?
Da li e gladno leglo vapiti za pomo, a da ga hraniteljice ne osjete?

Ova tvrtka proizvodi i Fruit Boost - preparat koji je identian feromonu mandibularne lijezde matice. Kada se
poprska po usjevima, pele se puno dulje zadravaju na njima (traei maticu), pa je oplodnja kvalitetnija, a
prinosi voa su 10-38% vei. to se dogaa kada stvarna matica zatreba hranjenje ili ienje nije spomenuto konano to su samo naprave za neukroenu utrku za zaradom zar ne?
TO DALJE?
Pele su postojale nekih 10-12 milijuna godina prije ovjeka i to bi trebala biti osnova naeg potovanja spram
ovih bia koja su dokazala kako znaju preivjeti velike prirodne promjene.
Primjerice, negdje za vrijeme pliocena ili ranog pleistocena, rod Apis je razvio toplinsku homeostazu koja im je
omoguila veu neovisnost o okolinim uvjetima gradei svoja gnijezda u dupljima i upljinama. Ova promjena je
stvorila sposobnost snalaenja u mraku. Na evolucijskoj pozornici, mi smo tek gosti u njihovom dvoritu, jer
tragove modernog ovjeka (Homo sapiens) nalazimo unazad 200.000 godina.
Dakle u rukama imamo ilava stvorenja i ako ih posluamo, pokazat e nam kako i to dalje - one znaju
odgovor - u to sam uvjeren!

Hrana i ishrana pela

Georgij Filippovi Taranov
Pele, za razliku od veine ovjeku korisnih ivotinja, ne samo da sakupljaju hranu, ve je i
prerauju radi dugotrajnog uvanja, energino je brane od neprijatelja i tetoina, reguliraju
njenu potronju ljeti i zimi. Pelinje zajednice mogu ivjeti i razmnoavati se u upljinama drvea
bez utjecaja ovjeka: odletjeli roj s pelinjaka uspjeno sebi izgradi gnijezdo i ivi u duplji drveta, i
obrnuto, zajednica preseljena iz duplje u suvremenu okvirnu konicu uspjeno ivi, radi i
proizvodi u uvjetima kultiviranog pelarenja.
Pele ive u zajednicama koje se sastoje od vie tisua jedinki. Zajedniki ivot velikog broja
jedinki u procesu evolucije omoguio je u pelinjoj zajednici stjecanje osobina, koje doputaju da
ih pribliimo viim ivotinjama. One u svom gnijezdu reguliraju temperaturu, vlanost i
provjetravanje, kako ljeti tako zimi. Na ove procese i aktivno zagrijavanje, pelinja zajednica troi
skoro polovicu hrane od ukupnog utroka...
U ovoj knjizi sistematizirani su podaci znanstvenih istraivanja i progresivnih pokusa usmjerenih
ka izuavanju pelinje hrane i iskoritavanju prihrane koja osigurava uinkovito poveanje broja
pela u proljee, njihovo bolje odravanje u neaktivnom periodu godine i poveanje prinosa meda.
Iz sadraja:
- sakupljanje nektara, peluda, medljike i medne rose
- bioloka nunost priuva hrane
- med i pelud kao hrana pela
- osiguranje pela medom, peludom i vodom
- odreivanje perioda pripreme pela za iskoritavanje pae i vee prinose meda
- prihrana ugljikohidratima
- prihrana eerom
- obogaivanje eernog sirupa bjelanevinama i drugim tvarima
- eerno-medno tijesto (pogae)
- specijalna prihranjivanja
- opskrba hranom paketnih rojeva
- prihranjivanje bjelanevinama
- prihrana smjesom meda i peluda
- dobivanje peludnih grudica
- pelinja hrana zimi

- zimovanje pela
- tehnike prihranjivanja pela
- smanjenje utroka rada za hranjenje pela
- pelarske udruge i drutva
- proizvoai opreme