1.

Niccolo Machiavelli- Politika i konvencionalni moral

Meu tolikima koji nisu dobri mora propasti ovjek koji u svemu postupa kako
je dobro; vladar koji eli opstati mora nuno nauiti da ne bude dobar te se
toga drati prema potrebi. Bilo bi najbolje da vladar posjeduje sve dobre
osobine ali kako je to nemogue on mora biti dovoljno razborit i vjet da se ne
ozloglasi svojstvima koja bi mu otela dravu; ne mora se brinuti to e izai
na lo glas zbog osobina bez kojih ne moe spasiti dravu. Svaki vladar mora
eljeti da ga smatraju kao blaga a ne kao okrutna ovjeka no ipak mora
pripaziti da se svojom okrutnou slui kako valja (ne smije se osvrtati na
svoju ozloglaenost zbog okrutnosti ako hoe da odri svoje podanike jer e s
malo primjera okrutnosti biti milosrdniji od onih koji zbog velikih milosra
doputaju stvaranje nereda. Vladar treba da bude oprezan i nepovjerljiv u
postupcima, ne smije strepiti od svoje sjene, mora postupati razborito... Da li
je bolje da vladara ljube ili da ga se boje?- najbolje bi bilo oboje ali kako je to
teko, bolje je da ga se boje. Treba da izbjegne mrnju ako se ne moe ve
voljeti, ljudi se nekog mogu plaiti a da ga ne mrze (najlakse ce to postii ako
ne see sa njihovim imetkom i enama). Ljudi ljube po svojoj a boje se po
vladarevoj volji (vladar se treba osloniti na svoje a ne na tue).
Kako vladari moraju drati zadatu vjeru? 1. Pohvalno je da vladar ne kri vjeru
i da je estit a ne lukav. 2. Dva naina borbe: zakonima i silom (prvi svojstven
ovjeku, drugi ivotinjama; nuno je da se vladar zna dobro posluiti i ljudskim
i ivotinjskim svojstvima). 3. Kada se vladar koristi ivotinjskim svojstvima
mora meu njima birati lisicu i lava (lisica da predosjeti mreu a lav da
prepadne vukove) 4. 5 osobina: kada ga gleda i slua mora predstavljati
milosre, vjernost, pobonost, ovjenost i iskrenost.

2. Immanuel Kant- Moral i politika

Moral je skup bezuvjetno zapovijednih zakona prema kojima trebamo
djelovati. Potenje je najbolja politika; to je neophodan preduvjet politike. Da
bi volja svih pojedinaca da ive u zakonskom ureenju bila ispunjena mora
biti kolektivno ujedinjenija. Ko ima vlast nee dozvoliti da narod propisuje
zakone. Ako nema slobode i na njoj zasnovana moralnog zakona i ako je sve
to se dogaa goli mehanizam prirode onda je politika praktina mudrost a
pojam prava misao liena stvarnog sadraja. Moral moe biti ograniavajui
faktor politike.
Moralni politiar:bira naela politike koja funkcioniu paralelno sa moralom.
Ako se jednom pojave nedostatci u dravi ili vanjskim odnosima dunost
poglavara je tome posvetiti panju.
Politiki moralista: kuje moral koji je koristan za dravnika.
Despotski moralisti: 1. Iskoriste priliku da se domognu vlasti 2. Za svoje
greke zbog kojih narod pati reci da si nevin i njih okrivi 3. Zavadi pa vladaj.
1

Politika ast se sastoji u poveanju moi. Polazna taka politikih maksima

ne smije biti blagostanje i srea koje donose dravi ve ist pojam pravne
dunosti. Svijet nee prospasti ako u njemu bude manje loih ljudi. Nema
sukoba izmeu morala i politike. Postoje sukobi koji nastaju kao posljedica
ovjekovih osobina.
3. Max Weber- Politika kao poziv
Etos politike kao stvari, emu ona slui... Kako izgleda stvar u ijoj slubi politiar
tei moi i koristi mo predstavlja stvar vjere. Moe sluiti nacionalnim, etikim,
kuturnim ciljevima, ali uvijek mora biti prisutna vjera inae nee izdrati pod
teretom nitavnosti. Etika moe nastupiti i u krajnje fatalnoj ulozi u politici. Bitno
je pitanje koje konsekvence drava trpi u skladu sa interesima koji su u igri (ratni
dokumenti koji izau na vidjelo iako bili iz davnina privlae ogromnu panju) u
tom smislu etika umjesto da se bavi budunou i odgovornosti pred njom ona
se bavi politiki nerijeivim pitanjima iz prolosti. Svaka sfera ivota ima razliita
etika pravila- etiki zahtjevi upueni politici imaju na umu da se tu radi o
vanom sredstvu: mo iza koje stoji primjena sile. Pravilo : zlu se ne
suprotstavljati silom ne vai za politiare: zlu se mora suprotstaviti silom ako
eli sprijeiti irenje. Etika dunost prema istini je za apsolutnu etiku
bezuvjetna: publiciranje svih dokumenata i onih koji terete vl zemlju (takva
postupanja trpe ogromne posljedeci koje nisu vane za apsolutnu etiku). Svako
etiko djelovanje moe stajati pod dvije suprotstavljene maksime: etike uvjerenja
ili etike odgovornosti. Etiar odgovornosti rauna sa prosjenim manama ljudi a
sebe smatra odgovornim za postupke, a etiar uvjerenja osjea se odgovornim
samo za odravanje plamena istog uvjerenja (prostesti). Nijedna etika na svijetu
ne moe rei kada i u kojem obimu etiki dobar cilj opravdava sredstva koja su
etiki opasna i posljedice koje donose. Za politiku primjena fizike sile odluujue
je sredtvo :kada je sila poeljna prema revolucionarima Ili jo nekoliko godina
rata i revolucija ili mir bez revolucije onda ovo prvo. Etika uvjerenja ima problem
sa ciljem koji opravdava sredstva, jer etika ima jedini cilj da odbaci svako
djelovanje koje primenjuje moralno opasna sredstva. Religijska etika se na
razliite naine pomirila s injenicom da smo ukljueni u razliite ivotne poredke
sa drugaijim zakonima. Problem politke etike ne nastaje iz savremenog
ateizma, sve su se religje borile sa tim problemom. Posebnost etikih problema
politike je to se specifino srdstvo legitimne primjene sile nalazi u nadlenosti
drutvenih organizacija. Ko god se sa njim koristi izloen je njegovim specifinim
posljedicama. Voa je u potpunosti ovisan o funkcioniranju svog aparata i o
njegovim a ne svojim motivima. Politika se ne vodi iskljuivo glavom ali nikome
se ne moe propisati da li treba djelovati iskljuivo etiar uvjerenja ili
odgovornosti.
4. Herbet Marcuse- Etika i revolucija
Moe li revolucija biti opravdana kao ispravna i nuna ne samo u politikom
nego i etikom smislu. Dobro i korisno slui tome da bi se uspostavila,
proirila ljudska sloboda i srea u zajednici nezavisno od oblika vlasti. Ko
odreuje i s kojim pravom ta je opi interes zajednice i ko uspostavlja
ogranienje pojedinane slobode i sree. Pod revolucijom
2

podrazumijevamo svrgavanje zakonski uspostavljene vlasti i ustava koje

vri neka drutvena klasa s ciljem promjene drutvene i politike strukture.
Moe li se revoluciona upotreba nasilja opravdati kao sredstvo za
uspostavu ili promicanje ljudske slobode i sree. Na raspolaganju imamo
dva stava: prihvatiti ili odbaciti sve revolucije i revolucionarno nasilje.
Moderno drutvo nije moglo nastati bez engleske, francuske i amerike
revolucije (prava ovjeka, radnika..) ali nisu sve revolucije bile
funkcionalne. Revolucionarno nasilje nije samo politiko sredstvo nego i
moralna dunost: teror je protunasilje. Politika filozofija je priznavala
moralnu funkciju prisile (antika). Ruso: nemoralni repsresivni uvjeti u
kojima ljudi ive ine prisilu nunom. Etika revolucije na sudaru dva prava:
onoga uspostavljene zajednice i onoga to bi trebalo biti da bi umanjilo
nepravdu pod uvjetom da je to stvarna mogunost. Etika revolucije biti e
u skladu sa apsolutnim a ne povijesnim standardima. U apsolutno etikom
smislu ne postoji opravdanje za ugnjetavanje bilo koga u svrhu budunosti.
Sistem cilj opravdava sredstva je etiki problem revolucije, moe se
koristiti samo ako slui ljudskom napretku i slobodi.
5.Michael Walzer- Politiko djelovanje: problem prljavih ruku
Mora li se ikada ovjek suoiti sa moralnom dilemom tj. sa situacijom u kojoj
mora birati izmeu dva naina djelovanja od kojih su oba pogrena. O ovoj se
dilemi esto raspravlja u literaturi o politikom djelovanju i u modernim
vremenima ta se dilema najee pojavljuje kao problem prljavih ruku. Walzer
smatra da se ne moe vladati nevino pa i najbolji vladari nisu nevini. Ideja
prljavih ruku proizilazi iz nastojanja da se odbaci apsolutizam bez da se porie
stvarnost ove moralne dileme. Uobiajena je mudrost da su politiari znaajno
moralno loiji od ostalih pa je dilema prljavih ruku jedna od sredinjih obiljeja
politikog ivota, nije sama povremena kriza u karijeri nego je uestalo. Ono
to je Weber naglaavao u svom tekstu Politika kao poziv: uobraenost
politika je posebno znaajna jer nosi pobjede koje koriste nasilje i prijetnje
nasiljem ne samo u odbrani od stranih drava nego i protiv nas samih odnosno
radi nae vee dobrobiti. Dobri i poteni ljudi ulaze u politiki ivot imajui za
cilj posebnu ili optu reformu meutim tada moraju nauiti lekciju koju je
Makijaveli prvi poeo poduavati: kako ne biti dobar da bi se uspjelo jer niko
ne uspjeva u politici a da ne uprlja ruke. Ispravno je pokuati uspjeti pa zato
mora biti ispravno i uprljati ruke; ruke se prljaju ruke onda kada se ini ono to
je neispravno initi pa kako moe prljanje ruku biti ispravno. Ako ikako
moemo vjerovatno imamo pravo izbjegavati one poloaje na kojima bi smo
mogli biti prisiljeni initi grozne stvari. Ako kandidat eli pobijediti na izborima
a ne eli uprljati ruke, treba ostati kod kue. Njegova odluka da se kandidira
bila je preuzimanje obaveze da e uiniti sve to je potrebno da bi pobijedio.
Meutim ta ako je na kandidat moralan ovjek koji ima naela kojih se
pridrava zato ga i podravamo. Kada dolazi u momenat da isprlja ruke on
treba razmotriti ta je na kocki. Makijavelijev argument o potrebi da se naui
kako da se ne bude dobar ukazuje na odreen skup politikih metoda i
lukavtina na temelju ijeg prihvatanja ljude i oznaavamo kao loe (kao to
su prevara i izdaja). Ako ne postoji takav skup radnji ne postoji ni dilema
3

prljavih ruku; Makijavelija moemo shvatiti kao da govori da politiki akteri

ponekad moraju nadii svoje moralne inhibicije ali ne i da ponekad moraju
poiniti zloine. 1.Moe se rei da svaki politiki odabir treba uiniti samo na
temelju neposrednih okolnosti u kojima se on vri tj. na temelju razumnih
alternativa koje su dostupne. Pretpostavljajui da ozbiljno i dobronamjerno
odvaguje alternative i izraunava posljedice on ne moe poiniti zloin ali
svako moe poiniti greku. 2. Moralna pravila uistinu postoje ali ona zapravo
nisu zabrana neispravnog djelovanja. To su vie moralne smjernice koje
olakavaju nae odluke u uobiajenim sluajevima ali nita vie od toga, s
toga nikako ne moe biti zloin ako ih nadjaamo. 3. Utilitaristiki argument
koji prihvata korisnost krivnje i nastoji je objasniti je postoje dobri razlozi za
nadjaavanje pravila kao i za njihovo pretjerano vrednovanje; posljedice bi
doista mogle biti jako loe ako bismo svaki put nadjaavali pravila kada se ini
da moralna raunica ne ide u njihovu korist. Utilitaristiki argument naglaava
da osjeati se krivim znai patiti te oni koji osjeaju krivnju nazivaju se
korisnima (utilitaristi patnju nevinih ne samo doputaju nego i potiu). Na
osjeaji krivnje mogu se zavarati kad su izolirani od naih moralnih uvjerenja
ali ne i kad su povezani s njima. Sama uvjerenja i pravila u koja se vjeruje
mogu biti nadjaana a to je bolan postupak koji tjera ovjeka da odvagne zlo
koje je spreman poiniti da bi poinio dobro. Dilema prljvaih ruku nije samo
politika dilema te situacije postoje i u privatnom ivotu. To se pitanje u politici
postavlja na najdramatiniji nain iz tri razloga: zato to tvrdimo da djelujemo
za druge a sluimo samom sebi, vladamo nad drugima i protiv njih, koristimo
nasilje. Makijaveli smatra da dobar ovjek koji nastoji utemeljiti ili reformirati
republiku mora initi grozne stvari kako bi postigao svoj cilj, meutim on je
vjerovao i u postojanje morala. Dobar ovjek nije nagraen samo zbog svoje
spremnosti da uprlja ruke on mora i dobro raditi loe stvari (nema nagrade za
injenje loih stvari na lo nain makar se i radilo s najboljim namjerama). Za
Webera (politika kao poziv) dobar ovjek prljavih ruku je jo uvijek junak, ali
tragini jer iako je politika njegov poziv on taj poziv nije dobio od Boga pa ga
Bog i ne moe opravdati to je njegov vlastiti izbor. Weber problem prljavih
ruku pokuava rijeiti upotpunosti u okviru granica pojedinane svijesti.
Samosvijest traginog junaka oito je od velike vrijednosti. U veini sluajeva
graanskog neposluha zakoni drave kre se iz moralnih razloga a drava je ta
koja kanjava. U veini sluajeva prljavih ruku moralna pravila kre se zbog
dravnih razloga i niko ne vri kanjavanje. Zloini makijavelijevog vladara
podlona su jedino moralnoj razboritosti kad zapone karijeru, zloini
Weberovog traginog junaka ogranieni su iskljuivo njegovom sposobnou
za patnju. Ni u jednom od dva sluaja nema nikakvog pozivanja na moralni
kodeks.
9.Andrew Aleksandra- profesionalna etika za politiare?
Postoji moralnost koja je prikladna za vladare a koja moe doi u sukob s
obinim moralom. Kad se takav sukob desi dobar je vladar upravo onaj koji
djeluje po zakonima vladarskog a ne konvencionalnog morala. Osoba se
suoava sa situacijom prljavih ruku (SPR) kad mora initi zlo da bi postigla
dobro tj. kada su zadovoljena sljedea 4 uvjeta: 1.Ima mogunost i namjerava
4

postii moralno dobar cilj, 2. Raspolae sredstvima za postizanje tog cilja koja
se smatraju moralno neispravnima, 3.Upotreba tih sredstava je najbolji ili
jedini nain da se osigura postizanje dobrog cilja, 4.Dobro koje e se postii
upotrebom tih prljavih sredstava znaajno e prevagnuti nad zlo koje e
proizii iz njihovog koritenja. Ponekad su ta sredstva najbolji ili jedini nain da
se postignu ti ciljevi. Walzer smatra da je PPR posebno aktuelan za one koji
obnaaju neku politiku ulogu jer je politiar u poziciji u kojoj odluke koje
donosi mogu imati izuzetno vane posljedice. Posebno je vano da postoje
razlike izmeu raznih vrsta politikih aktera nama su najvanije tzv.
profesionalnih politiara.
ta je to profesionalna etika?
To je termin koji se koristi kao sinonim za etiku struke tj. moralne zahtjeve koji
se odnose na ljude zbog uloge koju imaju u svojoj struci a plaeni su za
pruanje usluga o kojima ovise drugi ljudi. Obiljeja koja neku struku ine
profesionalnom strukom: 1.rad njenih lanova orjetiran je na pribavljanje
nekog vanog dobra koje su temelj za pravo lanova zajednice da ih zadovolje
i da im prue ono to im je potrebno, 2.savladavanje provoenja praktinih
djelatnosti koje ukljuuju i tehnike i moralne vrline, 3.profesionalci imaju vei
stepen autonomije pri obavljanju onog to rade, 4. profesionalci su drugaije
kolektivno organizirani od drugih strunih skupina.
Profesionalci nisu ljudi koji imaju sposobnost i volju obavljati neku praktinu
vjetinu kako bi zadovoljili osnovne potrebe nego i ljudi koji na to imaju pravo.
Odreuje ih ne uloga koju obnaaju nego sluna koju vre. Postoji cijeli niz
razloga zato bi uloge trebale postat i slube:b dozvoljavanje samo onima
kojima je sluba povjerena da obavljaju djelatnost to motivira slubenike da
djeluju na nain na koji bi trebali, mogu se pojaviti problemi u prepoznavanju
toga ko posjeduje vjetine koje su karakteristine za neku ulogu i moe
postojati dobar razlog da se ogranii broj odreenih vrsta slubi kako bi se
osiguralo da slubenika ima dovoljno ali ne i previe. Profesije se doivljavaju
kao lovci na dobit koja nije smao ekonomska ve i socijalna mo i presti.
Odnos pojedinanog slubenika prema cilju koji definira njegovu ulogu
posredovanje institucionalnim okvirom koji pospjeuje i ograniava njegovu
praksu.
Profesionalna etika za politiare?
Politika je uloga tek tokom prolog stoljea poprimila oblik plaene slube iji
vritelji tipino pripadaju discipliniranim strankama. Kao i profesionalci politiari
djeluju kako bi priskrbili osnovna dobra, nalaze se na dobrom plaenim i
prestinim pozicijama... postoji tekoa u opisivanju uloge moralnosti za politiare
jer moralnost uloge opisuje ono to doprinosi realizaciji raznih ciljeva. Za veinu
profesija ciljevi su jasno definisani ali u politici postoje rairena radikalna
neslaganja i o ciljevima politike i o politiarima i o sredstvima koja se koriste da bi
se cilj ostvario. Politiari bi trebali djelovati na naine koji pomau u ostvarivanju
i odravanju dravnog sistema i taj je zahtjev temelj za moralnost uloge koja se
5

odnosi na politiare. Sposobnost i spremnost da uinkovito upotrijebi nasilje

takoer su nuni da definiu uinkovitost vladara. Politike uloge bi trebale biti
pretvorene u politike slube kako bi se drava uspostavila kao korporativni
entitet. Kako vladar u korporativnoj dravi preuzima slubu koja ograniava
njegovo djelovanje tako i graanin mora prihvatiti autoritet osobe koja obnaa
slubu vladara ak i kada prosudi da postoje drugi koji su pokvarniji za vrenje te
slube. Dvije glavne politike slube korporativne dravev jesu one politiaravladara s jedne strane i graanina s druge. Graani su ona javnost na koju bi se
trebala usmjeriti dobra koja politiar nastoji priskrbiti. Oito je da se profesionalna
etika politiara mora pozabaviti pitanjima osobne korupcije, s obzirom na
mogunosti koje politiki ivot prua za takvo ponaanje i potencijalnu tetu koju
ono uzrokuje. Tri neiskljuiva razloga za pretvaranje uloge u slubu su potreba da
se ogranii broj vritelja, potreba da se obnaatelj uloge odvrati od zloupotrebe
njihove vjetine uz pomo prijetnje da e ako to uine biti iskljueni iz slune te
garancija strunosti koju dodjeljuje potvrivanje. Svi ovi razlozi su primjenjivi i na
politiku ulogu. Jedna stvar koja oito razlikuje politiare od paradigmatskih
profesionalaca je to to politiari svoju plaenu poziciju dobijaju putem javnih
izbora a ne moraju posjedovati dokaze strunosti. ak i u najbolje osmiljenim
politikim sistemima politiarima se moraju dopustiti podruja u kojima imaju
diskrecijsku mo. Zakonodavna funckija moe se do neke take ograniiti pomou
ustavnih ogranienja ali politiarima se mora omoguiti velika koliina diskrecije
da bi donosili zakone koji odgovaraju okolnostima koje se stalno mijenjaju.
10.Igor Primorac- Patriotizam i moral
Patriotizam je stav koji mora podlei moralnoj prosudbi. Neki patriotizam vise kao
vrlinu, ili kao moralni zahtjev, pa ak i kao najvaniji moralni zahtjev, izvor i
temelj morala. Drugi ga smatraju izvan moralnom privrenou koju je potrebno
moralno ispitati i meu sobom se razlikuju oko ishoda tog ispitivanja. Patriotizam
mora biti ogranien, ali ne i nuno iskorijenjen. Reduciranjem patriotizma na puku
emocionalnu potporu nacionalizmu, koji se shvaa kao politika ideologija ili
filozofijska teorija. I patriotizam i nacionalizam znae ljubav prema stanovitom
entitetu, identificiranje s njime i posebnu brigu za njega. U sluaju patriotizma, taj
entitet je naa patria, naa zemlja, u sluaju nacionalizma taj entitet je na natio,
naa nacija. Tako se patriotizam i nacionalizam smatraju kao isti tip vjerovanja i
stavova, a razlikuju se s obzirom na svoje objekte, a ne po snazi tih vjerovanja i
stavova. Patriotizam je dakle ljubav prema svojoj zemlji, poistovjeivanje s njom i
osobita briga za njenu dobrobit i za dobrobit zemljaka.
Posljednje utoite nitkova
Patriotizam je posljednje utoite nitkova to je najpoznatija izreka o patriotizmu
i jedna od najpoznatijih politikih izreka svih vremena. Izreka naa zemlja, bila u
pravu ili ne nije prihvatljiva sa moralnog stajalita. Ova izreka iskazuje bit tipa
patriotizma koji je poprilino rairen, ali koji vodi odbacivanju moralnosti kad god
ouvanje vlastitih interesa nae zemlje zahtjeva da se ponaamo poput pravih
bitangi.
6

Sredinja moralna vrlina

Sljedea moralna varijanta patriotizma u ovom spektru jeste onaj koji zagovornici
nazivaju istinskim ili robusnim, a kritiari ekstremnim. Pojedinac postaje
djelatnik samo onda kada ga je njegova zajednica kao takvog naobraava. On je
takoer ostaje moralni djelatnik, ivi i razvija se kao moralni djelatnik, zato to ga
njegova moralna zajednica odrava u ivotu. Ako mogu ivjeti i razvijati se kao
moralni djelatnik samo u svojoj zajednici, onda je moj identitet neodvojivo
povezan sa identitetom moje zajednice i prema tome patriotizam se ne moe
stavljati u kontrast sa moralnou. Prema MacIntyreu odanost patriota se ne
odnosi na status quo moi, ve na naciju shvaenu kao projekt. Neko se moe
suprotstaviti vladi svoje zemlje, ili ustrojstvu vlasti, u ime istinskog karaktera,
povijesti i tenji domovine. Tolstoj je tvrdio da je patriotizam naprosto kolektivni
egoizam, iskljuiva i u konanici agresivna briga za vlastitu zemlju, i veliki uzrok
meunarodnih nesporazuma, napetosti i rata.
Ako je u pravu: neka tako nastavi; ako nije, ispravimo je
Tolstoj i MacIntyre dva su suprotna pola. Jedan naglaava osnovne moralne
pojmove, nepristrasne pravde i ljudske solidarnosti, te odbacuje svaki partiotizam
drei da nespojivim s njima i odgovornim za mnoge meunarodne sukobe. Drugi
odbacuje kozmopolitsku nepristrasnost drei je protivnom tome kako ljudi
postaju, ostaju i razvijaju se kao moralna bia, i nesposobnost da se potakne na
moralno djelovanje, te kao alternativu kozmopolitizmu nudi ekstremnu verziju
patriotizma. Meutim obojica nam nude isti izbor: moramo prihvatiti ili
sveobuhvatni univerzalizam, koji ne ostavlja mjesta za ljubav i lojalnost prema
vlastitoj zemlji ili politikoj zajednici, ili pak patriotizam, koji ostavlja po strani
osnovna moralna naela pravde i humanosti svaki put kada su u pitanju veliki
interesi domovine, i koji u konanici svu moralnost utemeljuju u lokalnoj
privrenosti. Nathanson kae da privrenost i obveze prema vlastitoj zemlji,
poput drugih posebnih privrenosti i obveza mogu i trebale bi biti ograniene
moralnim pravilima koja se primjenjuju univerzalno. Ovaj umjereni partiotizam
poziva ljude da promiu interese svoje zemlje i zemljaka, ali samo u skaldu sa
moralnim pravilima. Umjereni patriotizam nije iskljuiv. Njegov sljedbenik
pokazuje osobitu brigu za svoju zemlju i zemljake, ali ga to ne sprijeava da
pokae stanovitu brigu i za druge zemlje i njihove stanovnike. tivie, takav
patriotizam doputa i mogunost da e briga za ljude openito nekada nadjaati
brigu za vlastitu zemlju i zemljake.
Moralno neutralna pristrasnost
Rei da umjereni patriotizam s moralne strane nije podloan prigovoru, meutim,
ne znai rei da je moralno vrijedan ili ak obavezan. Stajalite da je patriotizam
moralno obavezan ima tri argumenta a to su: argument zahvalnosti, argument
potene igre i argument opeg dobra. Moglo bi se priznati da osobita briga za
vlastitu zemlju i zemljake nije dunost, ali ustvrditi da je moralno vrijedno ukoliko
neko osjea i pokazuje takvu brigu, patriotizam bi mogao biti moralna vrlina.
Treba razlikovati osobitu brigu za moju zemlju zato to je moja zemlja i brigu
7

Majke tereze i ljekara bez granica za svaku osobu do koje su mogli doi.
Patriotizam je selektivan a selekciju vre rijei moja domovina. Patriotizam nije
ni moralna dunost ni moralna vrlina koja prelazi svaku dunost.
Snaan osjeaj kolektivne odgovornosti
Ekstremni i umjereni patriotizam nastoje odbraniti i unaprijediti politike,
ekonomske i kulturne interese vlastite zemlje i zemljaka, njihove izvanmoralne
interese koje bismo mogli zvati prizemnima. Razlike meu njima je u tome koliko
daleko su spremni ii da bi to ostvarili. Uobiajeni prizemni tip patriotizma (etiki
tip) ostavlja po strani ciljeve kao to su politika mo, bogatstvo ili kulturni
procvat drave i usredotoio se na njen moralni identitet i integritet i stvaranje
pravednog i humanog drutva. Ovaj patriotizam ne bi negirao, opravdavao ili
umanjivao nepravedne postupke svoje zemlje, njinih zakona ili politikih mjera
to bi patriot popularnijeg tipa itekako inio. Neovisno o pogodnostima sama
solidarnost s vlastitim drutvom ili politikom zajednicom je dovoljna da povee
pojedince s njenim nemoralnim radnjama ili praksama koje zna ak i ako nije
drugaije u njih upleten. Shodno tome pojedinac ima moralni razlog oitovati
brigu za moralni identitet i integritet vlastite drave te ga se trebaju ticati
nemoralne prakse njegovog drutva.
5 tipova patriotizma: 1.ekstremni , koji odnosi prevagu nad svakim moralnim
obzirom koji bi mu mogao stajati na putu, 2.ekstremni partiotizam shvaen kao
kljuna moralna vrlina, 3.umjereni patriotizam, 4.patriotizam kao moralno
neutralna preferencija, 5. Osebujno-etika verzija patriotizma kao naglaen
osjeaj kolektivne odgovornosti. Osebujno-etiki patriotizam kao takav u relativno
estim okolnostima moe biti moralna dunost, svi ostali oblici su moralno
neutralni ili moralno neprihvatljivi.
11.David Simpson- La i liberalna demokracija
ak i kada je laganje opravdano ili obavezno ono ostaje neispravno. Drugi poetni
stav je opaanje da su vlade liberalnih demokracija rutinski neiskrene (lau,
neiskrena obeanja, lana obeanja).
Obmana i la
Obmana je djelovanje koje je izvreno s namjerom da se postigne da neka osoba
vjeruje da je istinito ono to obmanjiva smatra neistinitim. Laganje je posebna
podkategorija namjerne obmane i povezano je s ulogom jezika u lai. 4 vrste
tete koje donosi obmana: ugled osobe od povjerenja vjerovatno e biti naruen,
inovi obmane ukoliko se otkriju mogu potaknuti opi gubitak povjerenja u one
drutvene prakse koje zahtjevaju povjerenje, mogu potkopati odrivost same
komunikacije. Moemo govoriti o paternalistikim, utilitarnim i odbrambenim
obmanama koje nastaju kada tvrdimo da je obmana u opu korist ili u momentu
kada osoba koja se kani obmanuti namjerava izazvati nama tetu. Utilitarist ne
moe adekvatno objasniti zato laganje za razliku od govorenja istine uvijek
zahtjeva opravdanje te zato ak i kada imamo dobre moralne razloge za laganje
i dalje se osjeamo krivim. Kant smatra da nikakva lai nisu dopustive, on govori
da kada laemo ak i dobronamjerno ostajemo odgovorni zakonski, moralno za
sve to slijedi. Korsgard kae da primjena naela ovjenosti na sluaj laganja
pokazuje da je ono jedna od dvije najgore stvari koje moe uiniti drugima
8

(prisila i obmana).

Laganje i izdaja
U veini sluajeva namjerne obmane osoba ne namjerava se samo zavarati onog
koje je meta ve ga tretiramo kao objekat manipulacije to je jedna vrsta uvrede
ili napad na njihovu racionalnost. Laganje je tvrdnja neega u to ne vjerujemo.
Istinitost i odnosi
MacIntyre naglaava vanost naih odnosa za stvaranje i odravanje autonomije
i kritike meuovisnosti i smatra da laljivac praktikuje nelegitimnu mo i
obmanutom oduzima autonomiju u njegovom odnosu sa lacem. Procvat kojem
tei MacIntyre je odnos u kojem oni koji su u njega ukljueni uzimaju da jedan
drugog uvaavaju s dobrom voljom te da e istinu i neiskrenost koristiti ozbiljno.
Opravdanje lai u politici
Trebamo razlikovati koje su izrekli neki politiari u svojim vlastitim aferama, one
koje su izreene u ime politikih stranaka te one koje su izreene u ime vlada.
Argumentovat emo putem Platonove Drave kako se mogu opravdati lai koje
su izgovorene u ime politikih stranaka i vlada. Graani su epistemiki i psihiki
kompromitirani jer imaju pristup samo pojavama a ne stvarnosti i mogu imati
jedino mnijenja. Psihiki su kompromitirani jer njima vladaju njihove strasti a, ne
razum. Prema tome graani su osueni na djelomino razumijevanje svojih
najboljih interesa i nisu u stanju shvatiti stvarni odnos izmeu najboljih interesa
drave i njihovih vlastitih interesa. Verbalne neistine mogu biti korisne u odnosu
prema djeci, prema vlastitim neprijateljima i prema naim prijateljima kada su
ljut. Dva krucijalna elementa u ovoj prii jesu karakter i znanje vladara, te
karakter i znanje graana. U situaciji u kojoj politika laljivost postaje
meobuzdana, u kojoj je povjerenje nadomjeteno raunicom i u kojoj je politiki
diskurs degraditran, liberalna demokracija postaje tek malo vie od retorikog
sredstva. Vlade imaju odgovornost da budu oprezne sa istinom. Pitanje iskrenosti
demokratske vlasti jednako je tegobno, kao to je u svim odnosima, ali ono
postaje intenzivnije zbog struktura i procesa predstavnike demokratije. Smatram
da bi nau panju trebali usmjeriti na stvarne mogunosti i ogranienja istinitosti.
13.David Miller- upotreba i zloupotreba politikog nasilja
Da li su i pod kojim okolnostima inovi nasilja koji se vre u politike svrhe unutar
liberalnih demokratija opravdani. Zato bismo na nasilje protiv drave gledali
drugaije nego na nasilje koje ta drava vri ( policijska brutalnost)? (radikalnadominantna ortodoksija) Liberalna demokratija prava svojih graana brani putem
vladavine prava i nudi razliite kanale kroz koje oni mogu obznaniti svoja
miljenja i pritube; nasilje i teror smatraju se problemima koji zahtjevaju
rijeenje na koje vlast mora odgovoriti kako bi umanjila isto u budunosti.
Tolstojevsko vienje nasilja je da su svi inovi nasilja moralno zabranjeni ma
kakve bile njihove posljedice; nikada se nije ispravno uputiti u nasilje pa ak ni da
bi se zatitio neiji nevin ivot. Svaki in nasilja sam je po sebi lo, ali neki inovi
mogu imati posljedice koje su razmjerno dovoljno dobre da ih mogu uiniti
9

dopustivima. Pitanje koje razdvaja liberale i radikale je da li nasilje u liberalnim

demokratijama ikada moe biti opravdano. Opisati neko djelovanje kao in nasilja
znai otro ga osuditi. To ne znai da je nemogue opravdati neki in nasilja ali
takvo opravdanje znai da in ima obiljeja ili rezultate koji su dovoljno dobri da
mogu prevagnuti nad zlom. Liberalna koncepcija nasilja smatra da je nasilje
ilegalno koritenje sile ili prijetnja silom protiv osobe ili vlasnitva.
Najkontroverznija karakteristika definicije je da nasilje mora biti ilegalni in.
Odbrana liberalne koncepcije ukljuuje iznoenje na vidjelo vrijednosti koja je
inherentna ideji legalnosti tj, da su zakoni opa pravila koja su namjenjena
skupinama osoba, da ne diskriminiraju osobe na temeljima koji su irelevantni za
njihovu svrhu te da su kazne koje primjenjuju za njihovo krenje standardizirane
poznate i primjenjene nepristrasno. To je temelj za stvaranje razlike izmeu
nasilja koji koriste kritelji zakona i sile koja u procesu uhuenja i kanjavanja bi
bila primjenjena protiv njih. Upotreba sile voena je pravilima tako da ljudi mogu
predvidjeti kada i u kojoj e mjeri ona biti primjenjena protiv njih i u teoriji bi je
trebali moi u potpunosti izbjei. Jednako je loe prouzroiti zlo time to se nije
djelovalo kao to je i prouzroiti ga djelovanjem, tome radikali ne pridaju nikakav
moralni znaaj. Dvije tvrdnje radikalnog argumenta: prva je; moralno smo
odgovorni za rezultate mnogih naih propusta da djelujemo i druga; mogue je
nai sluajeve u kojima se neko djelovanje i propust da se djeluje moraju ocjeniti
kao jednako odgovorni sa moralnog stajalita. Zato bi tetno djelovanje bilo gore
od tetnog nedjelovanja: 1.tetno e djelovanje biti namjerno a nedjelovanje
nenamjerno, 2. odgovornost za ishod tetnog djelovanja e biti koncentrirana u
jednoj osobi a u suprotnom sluaju na veliki broj ljudi, 3.suzdravanje od tetnog
ina djelatnika ne kota puno, a djelovanje da bi se sprijeio nastanak zla je
skupo. Liberalno gledite glasi da izraz nasilje rezerviemo za izraavanje nae
odbojnosti prema inovima iz prve klase (ubijanje ovjeka), dok pustit ga da umre
zbog nemarnog propusta je beutnost ili nehumanost. Prema liberalnoj
koncepciji nasilja to je ilegalna upotreba sile protiv osobe ili vlasnitva koja se
kvalitativno razlikuje i od legalne sile drave i od potencijalno tetnih ali
nenamjernih uinaka privrednog sistema. Liberalno gledite dozvoljava nasilje u
diktatorskim i drugim represivnim reimima kada se koristi da bi se odbranila
ljudska prava i podstakle liberalne reforme. ini se moguim govoriti o
demokratskom nasilju koje se vri kako bi se poveala sveopa razina stvarne
demokratije u nekom politikom sistemu; takoer mogu opravdati pozivanje na
ciljeve koje demokratija promie kao to su jednakost ljudi i njihova dobrobit.
Mogui nain poimanja moralne asimetrije izmeu nanoenja i otklanjanja tete
je: apsolutna zabrana izazivanja tete u jednom smjeru kako bi je se otklonilo u
drugom, drugim rijeima smatra se da su neka djelovanja kategoriki zabranjena
ili da su neka prava nedodirljiva . Liberal eli napraviti razliku izmeu nasilja u
demokratijama i nasilja u ne-demokratijama te namjerava to postii to tako da se
njegova doktrina odnosi samo na ovo prvo. Ono to se mora paljivije preispitati
je mehanizam pomou kojeg nasilje navodno pstie svoje voljene rezultate.
Politiko nasilje ne moe direktno postii svoje ciljeve jer e njegovi ciljevi
vjerovatno zahtjevati promjenu vladine politike. Faktor koji komplicira to je
javnost u svojoj cjelosti kojoj je vlast odgovorna i na ije zahtjeve treba
odgovoriti. Izvritelji nasilja moraju se usmjeriti i prema onima koji obbaaju javnu
10

slubu i prema onom dijelu javnosti koji se simpatizira sa njihovom borbom. Na

taj nain bi se mogla privui panja na odreeni cilj ili pritubu- osjeaj koji je
stvorio neki in nasilja otvara put nekoj poruci, pasivni simpatizeri bi mogli biti
podstaknuti na aktivnost. Nasilje iskljuuje one koji ga ine iz normalne politike i
time ih odstranjuje iz konteksta u kojem se mogu donijeti razumni sudovi o
uinkovitosti daljnjeg nasilja. Nasilje i sudjelovanje u politici u nekom stepenu
koegzistiraju tamo gdje vrioce nasilja titi zajednica simpatizera protiv kojih se iz
politikih razloga ne mogu poduzeti otre mjere. Za liberale to znai da nasilje
moe biti uinkovit oblik politike samo kad se uobiajeni mehanizmi liberalne
demokratije raspadnu. Radikal ne moe upotrijebiti nasilje koje koriste
nacionalistiki pokreti kao primjer za uinkovito nasilje koje zadovoljava njegov
kriterij i opravdanje. Nacionalistiki pokreti stvaraju jedno vano dobropripadanje nacionalnoj zajednici koja upravlja sama sobom, meutim prema
radikalnom gleditu ne moe prevagnuti nad zlom koje izaziva kampanja nasilja.
Jo jedan uvid protiv radikalnog stava glasi: nasilje je neuinkovit nain politikog
komuniciranja sa irom javnou jer sam medij komunikacije izopauje poruku.
Nasilje u liberalnim demokratijama je i samo oblik politike, liberal koji vidi samo
destruktivnost i prinudnost nasilje ne uspjeva prepoznati da je ona izvor moi koji
je lahko pristupaan onima koji cu inae bespomoni. Nasilje koje se moe
opravdati mora ispuniti dva glavna principa: 1.kada se razumno moe oekivati
da e odstraniti znaajno vei koliinu zla i patnje nego to uzrokuje, 2.kada ga
koriste relativno nemoni kako bi napravili kompenzaciju za neke druge
nejednakosti moi koje postoje unutar liberalne demokratije. Postoje dva
praktika zahtjeva koja moraju biti zadovoljena kako bi nasilje bilo uinkovit oblik
politike: 1.njegovi vritelji trebaju biti dio ireg politikog pokreta u kojem moraju
ostati bez obzira na njihovu ukljuenost u nasilje, 2.in nasilja mora se koristiti
kako bi poslao relativno jednostavnu poruku koja nije ponitena samim tim ciljem.
Javna ideologija nasilja slui u dvije svrhe: mora se okrenuti onima koji razmiljaju
o upotrebi nasilja i mora dojaviti odgovor ostatka javnosti onima koji kreu ovim
putem.
14. Nenad Dobo-U nacionalnom interesu: moral i politiki realizam
Postoje dvije varijante politikog realizma: deskriptivni(injenini) i preskriptivni
(normativni). Prema deskriptivnom realizmu drave su motivirane iskljuivo
nacionalnim samointeresom i ne ponaaju se moralno; smatraju da drave ne
mogu djelovati moralno jer su po prirodi usmjerene samo na sebe. Preskriptivni
realisti smatraju da drave trebaju donositi odluke temeljene iskljuivo na
nacionalnom interesu te da za moralna razmatranja ne bi trebalo biti mjesta u
donoenju politikih odluka. Oni smatraju da etina vanjska politika je opasna i
vjerovatno dovodi do pogubnih posljedica i put do najvee sree je univerzalni
dravni egoizam (to nazivamo konsekvencijalistikim realizmom). Primarna
odgovornost vlade je omoguiti sigurnost i dobrobit graana a prema fiduciarnim
realistima ukljuivanje morala u vanjsku politiku dovodi do problema. Prema
slabom fiduciarnom realizmu drave moraju voditi rauna o negativnim
zahtjevima morala kada slijede svoje interese, ali se legitimno moraju brinuti
samo o nacionalnom interesu.

11

Konsekvencijalistiki realizam
On propagira univerzalni dravni egoizam.Strah realista od morala djelomice je
uzrokovan njihovim neuspjehom da ga razumiju. Realist mijea moral sa
moralizmom. Moralizam nije sinonim za moral. Moral ne zahtijeva da se
apstraktno moralno pravilo slijedi ukoliko pri njegovom slijeenju osoba riskira
izazivanje katastrofe.
Fiducijarni realizam
Postoji vjerovanje da vlada kri fiducijarne obaveze koje duguje svojim graanima
kada doputa da se moral postavi na putu njenim naporima da promie
nacionalni interes. Nacia koja dozvoli da se moralna razmatranja upleu u utrku
za moi dovodi samu sebe u opasnost dozvoljavajui potencijalnim agresorima
da steknu prednost koja moe prerasti u vojnu. Iz ovoga proizilazi fiducijarna
dunost drave da promie nacionalni interes svim nunim sredstvima. Postoji
razlika imeu osnovnih ljudskih prava i onih koji nisu osnovna. Ono to ta prava
ine osnovnim je injenica da su ona nuna za uivanje svih ostalih prava.
Pojedinac , prema pravilu, ima opravdanje za naruavanje ne-osnovnih prava
drugih ukoliko o tome ovisi njegov ivot; to ne vrijedi za ostala prava. Prema ovoj
poziciji drave nemaju samo opravdanje nego i moralnu dunost naruavati
osnovna prava stranaca da bi se osiguralo preivljavanje nacije. Pojedinac moe
legitimno naruavati prava koja nisu osnovna kako bi izbjegao sigurnu smrt, ali se
ne mora opredijeliti za krau naprosto zato da bi poveao anse za preivljavanje
kada mu ivot nije u opasnosti .

Slabi fiducijarni realizam

Stav slabog fiducijarnog realizma je da drave ne smiju gaziti prava autsajdera,
ali s obzirom na to svako preusmjeravanje sredstava dalje od dravnih interesa
omoguuje potencijalnim agresorima da steknu relevantnu prednost, drave nisu
pod zahtjevom da javna sredstva troe branei njihova prava. Nijedna zajednica
nikada nema obavezu pruiti pomo drugoj zajednici. Drava koja posveti javna
dobra meunarodnoj pomoi time obavezuje svoje graane na rtvu- koju oni s
punim pravom mogu odbiti izvriti- a to sainjava krenje njihovih fiducijarnih
prava. Ovo stajalite se ne temelji na premisi da pozitivne moralne obaveze
prestaju nacionalnim granicama, ve se tvrdi da se od nas ne moe traiti da
ispunimo svoje pozitivne dunosti prema strancima kada je to preskupo ili
prerizino.
Slabi fiducijarni realizam (SFR) i teza o patrijotskoj pristranosti
Stajalite SFR ovisi o premisi da anrahina priroda meunarodnog dua svako
odustajanje od nemilosrdnog slijeenja nacionalnog interesa ini rizinim. Ono to
je potrebno je alternaticni argument za stajalite da nijedna nacija ili politika
zajednica ne smije koristi svoja sredstva za pomo autsajderima. Iz ovoga sliejdi
da bilo koja drava koja se ukljui u meunarodnu filantropiju kri prava svojih
kraana obavezujui ih na rtvu koju oni imaju moralno pravo odbiti. Graani
12

uvijek imaju legitimno pravo zahtijevati da se novac koji se troi pomaganjem

strancima umjesto tofa potroi na poboljanje sudbine njihovih manje sretnih
sunarodnjaka. ta ako veina graana drave podupire programe inozemne
pomoi? Ukoliko onaj koji plaa poreze dobrovoljno pristaje na njih onda nema
potrebe za prisiljavanjem, iz ega se moe zakljuiti da demokratski autorizirana
demokratska pomo ne moe predstavljati krenje povjerenja graana. Prema
Milleru oni koji ive ispod granice siromatva imaju poetno pravo na ona
sredstva koja njihova vlada namjerava posvetiti inozemnoj pomoi. Millerovom
stajalitu kojem nedostaje upravo apsolutno pravo patriotske pristranosti, ne
moe poduprijeti premisu potrbnu da se podupire slabi fiducijarni realizam a
prema kojoj ne postoji dunost da se prui inozemna pomo.
Praktike implikacije
Uvjerljivost slabog fiducijarnog realizma ovisi o premisi da politike zajednice
nikada nemaju obavezu korisiti svoja sredstva osim za svoju sigurnost i dobrobit.
Postoje dva alternativa pristupa tom stavu. Prvi ukljuuje pozivanje na
meunarodnu anarhiju prema kojem je nerazborito slijediti bilo to osim
nacionalnog interesa. Drugi pristup je pozivanje na tezu o patrioskoj pristranosti
prema kojoj nai sunarodnjaci uvijek imaju poetno pravo na naa sredstva. U
vezi s ovim vano je razlikovati namjere i motive. Namjera pokriva promiljeni in
(ono to djelatnik eli uti) nasuprot tome motiv je daljni cilj koji neko eli postii
namjeravanim inom. U sluajevima u kojim intervencija jeste potaknuta
nacionalnim samointeresom to ni na koji nain nije inkozistento sa slabim
fiducijarnim realizmom. Na krjau razvijanje pozitivne meunarodne reputacije
koja se postie pomaganjem sunarodnjacima oito nosi prednosti i u pogledu
nacionalne sigurnosti i ima tendenciju olakati ekonomski rast. Humanitarna
intervencija nije inkompatibilna sa slabim fiducijarnim realizmom sve dok se
oekuje da promie nacionalni interes.

Moralni temelji politike Jan apiro

Kada vlast zasluuje nau poslunost a kada ona treba da je se odrekne? Ko treba
da sudi i po kojim kriterijima, da li su zakoni i postupci drave koji trae nau
poslunost na visini svog zahtjeva? Jedan skup odgovora je u tradiciji utilitarizmaDeremi Bentam, Uvod u princip morala i zakonodavstva 1789 g.. Utilitaristi
vjeruju da je legitimitet vlasti povezan s njenom spremnou i sposobnou da
maksimalno uvea sreu. Marksistika tradicija politiki legitimitet vlasti
procjenjuje na osnovu ideje eksploatacije, njenim odnosima prema radu,
ekonomskom i politikom sistemu i ulozi politikih institucija u njenom uklanjaju.
Politike institucije gube legitimitet u mjeri u kojoj prihvataju eksploataciju a stiu
ga u onom stepenu u kome afirmiu njenu antitezu- ljudsku slobodu. Tradicija
drutvenog ugovora potie od Hobbsovog Levijatana i Lockove Druge
rasprave o vladi. Prema teoriji drutvenog ugovora legitimitet drave temelji se
13

na ideji sporazuma i pristanka onih nad kojima se vlada. Dravi dugujemo

poslunost ako ona izraava na pristanak imamo pravo da pruimo otpor kada
ona to ne ini, sve tri pomenute tradicije su pretrpjele odluujui utjecaj
prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo je filozofski pokret koji nastoji racionalizirati
drutveni ivot stavljajui da u naune principe i sadri moan normativni
podsticaj da ozbiljno shvati ideal ljudske slobode (Dekart, Spinoza, Kant, Hjum,
Berkli). Prosvjetiteljstvo je imalo svoje kritiare kao to su tradicionalisti (Berk),
postmodernistiki i komunitaristiki teoretiari naeg doba. Uprkos razlikama oni
dijele skepticizam prema ideji racionalizacije politike kao i prema ideji u kojoj je
sloboda oliena u individualna prava jedna od najznaajnijih politikih vrijednosti.
Oni normativnu vrijednost pripisuju nasljeenim normama povezujui legitimitet
politikih institucija s nainom na koji one utjelovljuju zajednike vrijednosti i daju
smisao ivotu pojedinaca. Koja politika teorija najbolje izraava vrijednosti zrelog
prosvjetiteljstva? demokratija. Demokrati smatraju da je vlast legitimna onda
kada oni koji zavise od njenih odluka imaju odreenu ulogu u donoenju tih
odluka i kada postoi realna mogunost suprotstavljanja odreenoj vlasti i njena
zamjena .Demokratska procedura je najvii temelj politikog legitimiteta.
Politika prosvjetiteljstva
Korijeni potiu iz 17-tog stoljea. Opa zajednika ideja pripadnicima razliitih
struja prosvjetiteljskog miljenja i vjera u snagu ljudskog razuma da shvati
istinsku prirodu naeg svijeta i nas samih. Njihov pogleda na svijet je u osnovi
optimistiki obojen. Prosvjetiteljstvo je stavljanje razuma u slubu poboljanja
ljudskog ivota.
Uspon nauke
Cilj nauke zasniva se na tenji za pouzdanim saznanjem (Dekart- mislim, dakle
postojim) . Svi mislioci prosvjetiteljstva su bili usmjereni na ostvarenje zadatka
koji je iznio Kant u Kritici istog uma- izvoenje saznanja na siguran put nauke.
Bekonova teza da je saznanje mo izraava programsko prihvatanje dvostruke
vjere u nauku kao jedino pouzdano sredstvo autentinog razumijevanja
univerzuma i najbolji instrument za njegovu promjenu u skladu sa ljudskim
tenjama. Status drutvenih nauka se znaajno razvio tokom prosvjetiteljstva.

Zanatski ideal saznanja

Prva osobina ranog prosvjetiteljstva je saznanje koje slijedi ili iz definicija ili se na
neki drugi nain izvodi iz principa. Ovo su saznanja koja je Dekart formulirao u
svom Cogito i saznanje koje je Kant stavio u oblast analitikih sudova. Podruja
filozofije, etike i drutvenih nauka su mislioci ranog prosvjetiteljstva stavili u
oblast apriornog znanja jer kriterijum nije bila distinkcija izmeu znanja koje je
istinito na osnovu definicije i znanja koje se izvodi iz iskustva. Hobbs ukazuje da
italac mora uporeivati sopstvene uvide sa njegovim uvidima i naglaava da
dokazi Levijatana imaju snagu matematikih dokaza. Osnovni problem Loka i
14

njegovih savremenika je bio ontoloki status prirodnih zakona i njegovog odnosa

prema boijoj volji. Stanovite teoretiara prirode i njegovog doba da je zakon
vjean i nepromjenjiv onda ovo shvatanje ugroava gledite da je Bog svemoan i
ne moe biti ogranien prirodnim zakonom. Lok je pravio razliku izmeu
ektipskih i arhetipskih ideja : ektipovi su opte ideje supstancija, a arhektipski
su tvorevine ovjeka. U supstancijama koje ne mogu da postoje bez spoljanjeg
svijeta (drvee ili ivotinje) ljudi mogu da saznaju smao nominalne sutine, a
njihovu realnu sutinu moe spoznati samo Bog. U sluaju arhetipova nominalne i
realne sutine su sinonimi pa realne sutine ljudi mogu saznati na osnovu njihove
definicije. Prema Hobbsu i Loku ovjek moe da stekne nepromjenjiva saznanja o
svojim tvorevinama- politikom ureenju i institucijama.
Obuzetost pouzdanou
Postuhjumovsku prosvjetiteljsku tradiciju oznaava pogreivo shvatanje saznanja:
svi saznajni iskazi su pogreivi a napredak nauke ne sastoji se u poveanju
izvjesnosti saznanja ve u proirenju njegovog obima. Primjer modernog
shvatanja je stav o ispravljivosti saznanja i mogunosti da se pogrijei. Zrelo
prosvjetiteljstvo se suoilo sa dvostrukom prijetnjom: njihovog
ranoprosvjetiteljsko poistovjeivanja sa logikom i matematikom jer one ne mogu
sadravati iskaze koje bi bilo mogue provjeriti empirijski na osnovu mjerila
kritike falibilistike nauke. Zbog toga to nisu ni izvjesne ni provjerljive ovim
oblastima istraivanja teko je izbjei etiketu puke subjektivnosti i smjetavanja u
spekulativnu korpu za otpatke.
Centralnost individualnih prava
Usmjerenje prosvjetiteljstva na individualna prava koja stavlja u centar
razmiljanja o politici razlikuje njegovu politiku filozofiju od srednjovjekovne i
antike usmjerenosti na poredak i hijerarhiju. Ovaj potez se oznaava idejom
prirodnog prava; pravo se sastoji u slobodi da se neto ini ili ne a zakon odreuje
i obavezuje na izbor izmeu to dvoje (Hobbs). Prirodni zakon treba razlikovati od
prirodnog prava: pravo je utemeljeno u injenici da imamo slobodu izbora a zakon
ono to nam nalae ili zabranjuje neku vrstu postupanja (Lok). U Lokovoj
voluntaristikoj teologiji boija svemo zauzima centralno mjesto- ono to ljudi
opaaju kao prirodni zakon ustvari je boije prirodno pravo. Za Loka ljudska bia
su jedinstvena meu boijim djelima jer ih je obdario sposobnou da stvaraju
sopstvena prava. Prirodni zakon ili boije prirodno pravo uspostavljaju tako
spoljanje granice oblasti u kojima ljudska bia imaju boansko odobrenje da
djeluju kao mali Bogovi stvarajui sopstvena prava ili obaveze.

Protivrjenost izmeu nauke i individualnih prava

Ove dvije prosvjetiteljske vrijednosti ive u meusobnoj potencijalnoj suprotnosti:
nauka je deterministiki poduhvat iji je cilj otkrivanje zakona koji vladaju
svijetom. U drutvenoj i politikoj oblasti ovo shvatanje sadri mogunost za
15

sukob sa etikom koja istie individualnu slobodu: ako ljudskim postupcima

upravlja zakon kako je mogue postojanje slobode postupanja. Hobbs i Lok su
smatrali da su ljudi slobodni dok prirodni zakon uti ali kada prestane oni ne tvrde
da e ce slobodna volja pokoravati zakonima prirodnog zakona: suveren moe
legitimno narediti podaniku da u bitci poloi svoj ivot ali Hobbs upozorava da se
to ne ini ako podanici ne budu spremni sami to uiniti. Ova sloboda u shvatanju
prirodnog zakona prua osnovu za Lokovo pravo na otpor suverenu. Drava i vlast
koja slijedi nalog nauke i etike da slobodu pojedinca stavlja u centar e biti
doivljena kao legitimna.
Nauna osnova klasinog utilitarizma
Pripadnik prosvjetiteljstva Bentam je bio protiv utjecajne tradicije prirodnog
zakona. On je branio ekstenzivan sistem politikih prava koje stvara legitiman
sistem a suveren sprovodi u ivot. On je isticao da ne postoje prava bez primjene
i da nema primjene bez dravne vlasti. Za Bentama utilitarizam ima naturalistiku
osnovu utemeljenu na potrebi ljudskog organizma da opstane. Bentam tvrdi da
uspjeno ili neuspjeno svaki ovjek tei ka srei i to e initi sve dok bude
ovjek.
Individualna protiv kolektivne koristi i potreba za dravom
Ako ljudi tee uivanju i izbjegavaju bol ne vodei rauna o drugim ciljevima onda
to ne ostavlja prostor za dravu.

Klasini utilitarizam
Bentam objanjava da princip koristi odobrava ili osuuje svaki postupak na
osnovu toga da li on poveava ili smanjuje sreu onoga o ijim postupcima se
radi; da li uveava ili smanjuje sreu. Bentam je bio uvjeren da se njegov princip
sree odnosi kako na postupke pojedinaca tako i na postupke drave, on smatra
da zakonodavno tijelo nema posla sa uzrocima uivanja ve se njegova osnovna
djelatnost sastoji u sprijeavanju tetnih postupaka (prema njemu zakon slui za
realizovanje koristi i stvaranje uslova za to). Njegov cilje nove utilitaristike
nauke bio je dobijanje konanih odgovora koji prevazilaze puko mnijenje ili
subjektivno tvrenje. Egoizam ima jaku objektivistiku boju. On nije sumnjao da
se utilitaristiki proraun moe napraviti za svakog i da drava da bi odredila
optimalni pravac za drutvo moe da napravi proraun trokova i dobiti. Njegovo
djelo Principi morala i zakonodavstva posveeno je stvaranju utilitaristike
eme koju shvata kao udbenik koga e zakonodavci konsultovati prilikom
pravljenja onoga to se moe opisati kao utilitometar na temelju kojeg e
oblikovati drutvo na naunoj bazi. Za Bentama utilitometar je novac, to je
instrument za mjerenje kvantiteta bola i uivanja.

16

Interpersonalna poreenja i konsekvencionalizam

Bentamova ema predstavlja brojni sistem poto on pretpostavlja da se jedinice
bola i uivanje (utili) mogu sabirati i oduzimati i za pojedinca stvarati ukupan
rezultat. Njegov sistem dozvoljava interpersonalna poreenje koristi, omoguujui
treoj strani da prosudi relativnu korist koju razliiti ljudi izvode iz distribucije
dobara i teta u nekom drutvu. Nalog da se ostvari najvea srea najveeg broja
ljudi je zahtjev da se maksimalno povea srea veine ili ukupan zbir koristi u
drutvu. Klasini utilitarizam je zato jedno radikalno konsekvencialistiko uenje.
ak i kada neka politika ukljuuje ozbiljnu tetu ne postoji razlog da se ona
odbaci ako dovodi do poveanja maksimalne koristi. Mada bogatstvo poveava
sreu Bentam istie da vee bogatstvo nee donijeti vie sree. Logika klasinog
utilitarizma je bila sklona ideji da drava treba pristupiti masovnoj preraspodjeli
dobara poinjui sa transferom od najbogatijeg ka najsiromanijem. Iako je bio
radikalni demokrata tokom prvih decenija 19-to stoljea Bentam nikada nije bio
revolucionar. On se zalae za ostvarenje praktine jednakosti a pod tim misli
svaki pristup apsolutnoj jednakosti koji se moe poduzeti a da se ne ugrozi
opstanak, obilje i bezbjednost je od vrhunske vanosti. Prema Bentamu stopa
razmjene izmeu poreske stope i stope proizvodne aktivnosti mora se izraunati
da bi se nala optimalna poreska stopa. Ova teorija tvrdi da e smanjenje poreza
poveati prihod drave zato to e podstai rast investicija i privredni razvoj.
Princip smanjujue marginalne koristi kae da to se bogatiji od manje e koristi
biti svaki novi dolar. Ova princip nam nita ne govori o intenzitetu preferencija ili
o tome pri kojoj se stopi korist smanjuje.
Nauna neutralnost i ljudska sloboda
Bentamov gubitak vjere u mogunost nastanka prosvjeene aristokratske klase
ukazuje na velike tekoe povezane sa sebinom motivacijom u politici. Njegov
princip vjeruje da je mogue organizovati predstavniki oblik vladavine u kojem
e opti interesi i harmonije interesa vladara i onih kojima se vlada neizbjeno
proizilaziti iz odluka usvojenih u skuptini.Bentam pretpostavlja da oni koji
vladaju mogu da prevaziu sebine motive kojima mi ostali nismo u stanju da se
odupremo pa iskljuuje podmitljivost politiara. On vjeruje da e etos javne
slube dravne inovnike uiniti odgovornim . Bentam je stekao slavu
mehanistikog determiste. Postoje dvije take u njegovoj teoriji na kojima
individualna prava i ljudsko djelovanje zauzimaju vano mjesto. Prva se odnosi na
tezu da su sredstva za ostvarenje koristi privatne prirode i da je glavna uloga
drave u ostvarivanju okruenja u kojem ovjek moe uivati u plodovima svog
rada. Druga taka je vanija: prihvatajui ideju da nauka omoguava da shvatimo
i oblikujemo svoju sudbinu na nain koji je bolji od onog utemeljenog na religiji,
praznovjeru ili slijepom nagonu. Bentam afirmie aspiraciju Prosvjetiteljstva da
postigne slobodu na deterministikoj nauci.

Sinteza prava i koristi

Klasini utilitarizam se bori sa dvije velike tekoe: prema prvoj koliina
17

informacija potrebna za njegovu primjenu je ogromna; nije sigurno da bi se

Bentamova vrsta utilitomjera mogla ikada napraviti; druga tekoa se odnosi na
injenicu da klasina utilitarna ema nema osjeaj za sve moralne granice izmeu
ljudi. Da se stalno na Bentamovoj formulaciji utilitarizma on danas ne bi bio nita
vie od obinog historijskog relikta koji ne prua nita konstruktivno naem
traganju za odrivim principima politikog legitimiteta. Njegova transformacija
odigrala se u kontekstu izmjenjenih pretpostavki o mogunosti izvjesnosti u
nauci, pored toga ojaan je i razvoj ekonomije i filozofije.

Promjene u znaenju i mjerenju koristi

Arhitekti neoklasine teorije cijena htjeli su prije svega da shvate ponaanje
cijena u trinoj privredi. Pareto u svom udbeniku politike ekonomije pravi
razliku izmeu znanja koje slui samo sebi i onog kojr kroz praktino znanje i
zastupanje nekog pojedinanog uenja tei popravljanju drutva. Neki teoretiari
su bili opredjeljeni za socijalno poboljanje a neki su smatrali da e do njega
dovesti razvoje ekonomske teorije a ta djelatnost sama po sebi je traganje za
istinom (shvatiti zakone kretanja ekonomskih sistema posebno kapitalizma). Prva
rasprava se odnosila na radnu teoriju vrijednosti kojom su se bavili klasini
ekonomisti (Smit, Marks). Druga kojom se bavi Pareto naziva se teorija ukusa. On
eli da nova nauka politike ekonomije bude to manje zavisna od njihovog
rijeavanja. Pareto razlikuje ispitivanje osjeanja jednog ovjeka u razliitim
situacijama od koga ovisi priroda njegovih odluka od ispitivanja koje ukljuuje
poreenje osjeanja jednog ovjeka sa osjeanjima drugog ovjeka i koja
odreuje uslove u kojima se ljudi mogu postaviti jedni prema drugima ako hoe
da postignu odreene ciljeve. Pareto je smatrao da princip najvee sree ako se
zasniva na interpersonalnim poreenjima moe dovesti do spornih rezultata kao
to je podravanje ropstva. Suoeni sa ovakvim prinudbama Pareto ne odbacuje
princip maksimalnog uveanja drutvene koristi ve naputa upotrebu
interpersonalnog poreenja koristi. Pareto se zalae za veu skromnost u pogledu
naeg poznavanja psihologije pojedinaca elei da izbjegne uputanje u razloge
ljudskih elja. On smatra da je nepotrebno ulaziti u pitanje da li konzumiranje
dobara ljudima donosi sreu. Pareto je duboko skeptian prema mogunosti bilo
kakvog naunog temelja za moralne sudove. On istie da politika ekonomija
njegovog doba predstavlja primjer napretka u ispitivanju ljudksih odnosa. Politiki
ekonomisti su shvatili da su sve teorije pogreive jer se nauka nalazi u vjenom
razvitku, on dakle ima nepovjerenje prema etici i moralno filozofiji. On normativna
istraivanja smatra suvinim, i ne trai da se korisnost neke osobe izrazi preko
brojne skale. Smatra da je nemogue utvrditi koliko koristi se izvodi iz jedne
aktivnosti kroz njeno poreenje s drugom. Pareto smatra da je svako suvereni
gospodar svojih sklonosti. On je zastupao prosvjetiteljsko shvatanje nauke koje
dedukuje svoje rezultate iz iskustva ne pribjegavajui nekom metafizikom
entitetu.

Trite kao utilitometar

Pareto nalae da se usmjerimo na ono to trino ponaanje govori- individualnu
18

drutvenu korist. Kljuni pojam ovdje je pojam krivulje indiferencije. U osnovi

ovog pojma nalazi se sinteza ideje o kojoj smo ve raspravljali: ljudi ee da
maksimalno uveaju korist u Paretovom ogoljenom smislu, i njihove odluke
uglavnom izraavaju principe smanjujui marginalne koristi i ideje da su oni
minimalno racionalni u nastojanju da odnos koji imaju prema hijarhiji svojih elja
ne prekri univerzalnost. ovjek je indiferentan prema neka dva dobra ako
razmjena jednog za drugog niti poveava niti smanjuje njegovu korist. Paretov
genij lei u uvianju da ovaj pojmovni aparat prua predvianje naina na koji e
ljudi postupati u trinim situacijama tako da poveavaju istu drutvenu korist
koja ne zahtjeva interpersonalno poreenje koristi. Trite otkljanja potrebu za
utilitometrom, jer ljudi mogu da svoje preferencije jedni drugima otkrivaju kroz
svoje trino ponaanje. Kada se uporedi Paretov sa Bentamovim principom
uviamo da nijedan princip ne doprinosi razmiljanju o uslovima pod kojima
drava moe legitimno mijenjati distributivne aranmane. Bentamov objektivni
princip je prejak; kritikovan je zbog svoje naivnosti po pitanju mogunosti
izbjegavanja spornih poreenja i jer ne obraa dovoljno panje na nadgledanje
ponaanja vlasti i njenih inovnika zaduenih za primjenu politike utemeljene na
ovim poreenjima. Drava ostvaruje legitimitet tako to raspodjelu preputa
tritu. Grijee najmanje u dvije stvari; prva se odnosi na oblast Pareto- superior a
druga Pareto-nerijeivost. Paretovo rjeenje problema ne moe biti legitimitet ako
sa sobom povlai ponienje, eksploataciju... njegovo objanjenje se smatra
neuspjenim.

Sprijeavanje tete kao osnov legitimiteta drave

Dzon Mill se bavi suprotnou izmeu utilitaristikih zahtjeva drutva i
prosvjetiteljskog opredjeljenja za individualnu slobodu. On svojim pristupom se
svrstava na stranu individualne slobode. Taj princip glasi: jedini cilj radi koga
ovjeanstvo, pojedinano ili kao cjleina, ima pravo da se mijea u slobodu
djelovanja bilo kojeg svog lana- samoodbrana, te da je jedina svrha radi koje
vlast moe s pravom da je koristi protiv volje bilo kojeg lana zajednice jeste da
sprijei povrede drugih. Njegovo opredjeljenje za prava pojedinaca jasno je
ispoljeno u principu tete i poiva dijelom na tome da je sloboda pojedinca
poeljna osobina ljudske egzistencije. Milla zabrinjava to obino miljenje teko
priznaje da individualna spontanostima sutinsku vrijednosti da zasluuje panju.
On smatra da se individualna autonomija nedovoljno cijeni u demokratiji ali ne
sumnja u njenu sutinsku vrijednost. Zbog tog on naglaava vanost genija i
potrebu da mu se dozvoli da razvija svoju misao i individualnost te trai odreene
mjere kao to su dodatni glas za ljude sa fakultetskom diplomom. Mill takoer
smatra da reim individualnih prava koga implicira njegov princip tete ima
instrumentalnu vrijednost za unapreenje koristi. Mill je vjerovao da ovo znai
potovanje principa tete jer ono to je u interesu ovjeka kao progresivnog bia
treba da se otkrije preko nauke a sloboda je od sutinske vanosti za taj
poduhvat. Slobofa govora je izuoetno vana za napredak nauke. Mill smatra da je
vano da se pronae i razvije nain odravanja individualnosti. Millovu koncepciju
veze izmeu istine i koristi vidimo kroz njegovo zamiljanje djelovanja principa
tete u praksi. Mill brani kompetitivnu meritokratiju navodei je kao razlog jer po
opem misljenju za zajedniki interes bolje da svako slijedi svoje ciljeve ne
19

strahujui od posljedica. Mill opravdava ograniavanje slobode(pozivajui se na

preovladavajue mnijenje) a to je osporavo branei princip tete. On princip tete
usmjerava usmjerava protiv prinude i kontrole bilo da se radi o fizikoj sili ili o
moralnoj ponudi javnog mnijenja. Mill ne vidi jak razlog za povjerenje u
demokratiju kao potporu represivnoj ruci drave. Mill rjeava ovu prividnu
protivrjenost o principu tete na dva naina: prvi nain je pitanje da li
pojedinani cilj moe da bude uzrok tete drugih ljudi; im neije ponaanje biva
tetno po interese drugih drutvo ima vlast da tome sudi. Drugi nain je da ako
se prag tete prekorai u igru ulaze utilitaristika razmatranja. Millov utilitarizam
je bio usmjeren an praivla a ne na postupke, smatrao je da odluke treba da se
odnose na Neto-efekte klase postupaka i politike kao cjeline a ne na svaki
pojedinani cilj ili politiku a ne na svaki pojedinacni cilj koji ide od sluaja do
sluaja. On snano brani slobodu govora osim u onim sluajevima kada se ova
sloboda pretvara u hukanje na pobunu. Mils smatra da postupci ulaze u oblast
kad su sraunati da nekom nanesu drugo zlo.

Kontekstualna varijacija u definisanju tete

Razliite definicije tete mogu biti adekvatne u razliitim okolnostima tako da
onda ne psotoji samo jedno ispravno tumaenje. Graansko pravo se uglavnom
okree oko konsekvencijalistikih standarda tete gdje granini sluaj predstavlja
odgovornost za prestup, kada se prestupnik smatra odgovornim bez obzira na
svoje namjere. Krivino pravo ima namjeru da sprijei djelatnosti kao to su
ubistva, silovanje, napad i kraa na ta se mogu primjeniti i moralne sankcije.
Prekrajno pravo takoer dijelom ima za cilj sprijeiti takve akte sa umiljanjem
kao to su tua i napad; ovo se moe postii preko objektivne odgovornosti
uspostavljanja standardda nehata kojim se utvruje da prekrilac nije ispunio
norme brige i zatite i sl.. Razliite koncepcije tete odgovaraju razliitim
oblastima prava, je vaan korak u odreivanju oekivanja u pogledu onog to
treba da nam prui opti princip. Kad se radi o ulozi drave u rjeavanju socijalne
nepravde izvan oblasti krivinog prava, moemo oekivati da e vei dio ovog
oekivanja ostati kontraverzno. Jedan od naina da se istakne ono to je vano je
mjerilo utvrivanja relevantne tete moe biti kontraverzno ne samo zbog
tehnikih ve i zbog normativnih razloga. Dva suprotstavljenja shvatanja
nepravde: nepravda je utemeljena na pojedinanom zlom inu na individualnom
planu i po drugom ona je ugraena u samu strukturu drutva za svoje djelotvorno
uklanjanje zahtjeva djelatnost drave. Millov princip je analogan Paretovom
principu jer uzajamni princip shvata kao jedino opravdanje za promjenu. Moemo
prigovarati, navoditi razloge, ubjeivati ili moliti ali ne moemo ljude primoravati
barem dok oni koji nanose tetu ne iskau izriitu namjeru da to uine.
Konsekvencijalistiko itanje principa tete moe izgledati radikalnije ali zahtjev
po kome je prihvaeno miljnje treba da oblikuje konsekvencijalistiki raun jeste
politiku njenog minimizovanja ili zatite onih koji su najranjiviji ve treba da
djeluje u opem interesu ovjeanstva.

MARKSIZAM

20

apiro smatra da je Marks bio dijete provjetiteljstva i da je bio predan zadatku

povezivanja naunog vienja drutvenog ureenja sa snanom koncepcijom
prava pojedinaca. Zbog ega bi se trebalo baviti marksizmom na poetku
21.vijeka kad se svako Marksovo predvianje pokazalo kao pogreno: tamo gdje
je dolo do komunistike revolucije diktaturu proleterijata avangardna partija je
pretvorila u diktaturu nad proleterijatom, Marksovo teorijsko izdanje danas ne
izgleda nimalo bolje od njegovih politikih predvianja (ova kombinacija politikih
i teorijski greaka ukazuje da je svaki pokuaj spaavanja marksizma osuen na
propast). Marksizam je podstakao nastanak kritike teorije frankfurtske kole,
feministikih teorija, grana gritikih pravnih sudija. Marksizam opstaje u
intelektualnoj svijestu zapada dijelom zbog nedostatka alternativa a dijelom jer
zbog svih svojih greaka artikulie kritiku sadanjosti i tenju za budunosti.

Istorijski materijalizam i individualnost djelatnosti

On nije bio zainteresovan za empirijsku provjeru svojih teza. Marks je vjerovao da
zakoni koji vladaju ljudskim drutvom jo nisu otkriveni i da se oni mogu shvatiti
samo kroz razumijevanje njegovog teorijskog sistema kao cjeline. Svoju teoriju je
zasnivao polazei od osnovnih potreba ljudskog organizma (naturalistika
tradicija). Marks svoje objanjenje zasniva na onom to je mstrao specifinou
ljudskog bia; tvrdi da iako se ljudi od ivotinja mogu razlikovati po svijesti, religiji
i sl oni sami sebe poinju da rzalikuju od ivotinja tek onda kad ponu da
proizvode sredstva za ivot.

Dijalektiki determinizam
Glavni protivnik mladog Marksa bio je Hegel koji je takoer izgradio
sveobuhvatnu teoriju sa dinaminim elementom (slavna trijada hegelovske
dijalektine logike:teza, antiteza i sinteza; teza se zamijenjuje antitezom a obje se
sadre u novoj antitezi). Marks je preuzeo ovu strukturu shvatanja historijske
promjene ali je odbacio njen sadraj. Njegova dijalektika teorija je
materijalistika i bavi se nainom na koji ljudska bia organizuju proizvodnju. On
je mislio da proizvodni proces ljude dijeli na klase: one koji posjeduje ili kontroliu
sredstva za proizvodnju i one koji rade z anjih i proizvode viak vrijednosti. Za
Marksa njavinija sila koja oblikuje revoluciju naina razvoja proizvodnje je
podjela rada. To vodi do: velikog rasta produktivnosti(prouvodnja igala) i kada
ovakva proizvodnja zapone ne moe se vie zaustaviti. Umnoavanje poslova
poveava efikasnost, ono je u oiglednoj suprotnosti sa proizvodnim porektom
obiljeenim samo podjelom rada. Kapitalizam se razlikuje od svih prethodnih
naina proizvodnje upravo po ovom svojstvu. Prvi put u historiji pripadnici
eksploatisane klase postaju en samo klasa po sebi nego klasa za sebe. Svijest
radnike klase po Marskovom tumaenju razvija se zajendo sa kapitalizmom.
Socijalistiki svijet takoer sadri suprotnost jer predstavlj oblast vladavine prava
u kojoj neki prolaze bolje od drugih. Radnik koji mora da gaji djecu nalazi se u
teoj poziciji od onog koji to ne mora da ini a obojica se plaaju na osnovu svoga
rada. Marks ove neizbjene nejednakosti shvata kao rezultat injenice da novi
poredak ima osobine drutva iz kojega je nastao jer pravo nikada ne moe biti

21

vie od ekonomske baze drutva. Ovdje princip raspodjele glasi svaki prema
svojim sposobnostima; svakome prema njegovim potrebama.

Djelovanje i autonomija pojedinca

U drutvenoj proizvodnji svog ivota ljudi stupaju u odreene nune odnose,
nezavisno od njihovih volja. Ekonomska osnova uslovljava proces socijalistikog,
politikog i duhovnog ivota uopte pa ne odreuje svijest ljudi i njihovo bie
nego njihovo drutveno bie odreuje njihovu svijest. Poto proleterska revolucija
neumitno dovodi do kraja historije, ini se da ni revolucionarni proleterijat koji
ostvaruje svoje istinske interese nema slobodu da postupi drugaije nego to to
ini. Marksovi drugi stavovi ukazuju na postojanja prostora za ljudsko djelovanje.
On poziva intelektualce da rade na uzdizanju svijesti radnike klase, njegovo
konano miljenje je da u politici postoji izbor i da loe odluke dovode do loih
posljedica. Kroz tezu da su materijalni interesi i sukobi najvaniji za objanjenje
razliitih politikih i drutvenih zbivanja ali i da slobodno ljudsko djelovanje
predstavlja znaajnu nezavisnu promjenu. Pitanje mjesta ljudskog djelovanja u
Marksovoj teoriji moe se takoer posmatrati i kao normativno pitanje. Ako ljudi
mogu da postupaju drugaije nego to ine, a teorija zahtjeva da oni postupaju
samo na jedan nain, u kom smislu onda treba shvatati njihovu slobodu?
Posmatrano iz ove perspektive Marksovo tvrenje je da je komunizam jedini
prihvatljivi izbor. U Marksovom sluaju postoji i dodatna tvrdnja po kojoj se
sloboda ustvari moe ostvarati samo u komunistikom poretku jer svaki drugi
nain proizvodnje ukljuuje eksploataciju. Marksizam je uenje o klasama u kome
nema mnogo mjesta za prava pojedinaca ili njihovu slobodu. Marksova logika je
individualistika jer se klase definiu preko odnosa u kojima se pojedinci nalaze
prema sredstvima za proizvodnju i zato to je Marks vjerovao da se prepreke za
ostvarivanje slobode pojedinaca nalaze u zavisnosti koju sobom donosi podjela
rada. Kolektivno djelovanje je neophodno dok su prepreke za razvoj slobode
pojedinaca kolektivne prirode. Marks smatra da je stanovite proleterijata
univerzalno stanovite definisano kao stanje u kojem nema eksploatacije. Marks
tvrdi da su interesi proleterijata istovjetni opteljudskim interesima.

Radna teorija vrijednosti: rad i eksploatacija

Marksova radna teorija vrijednosti je tehnika teorija koja nastoji da objasni
ponaanje cijena u kompetitivnoj trinoj privredi. Marks je vjerovao da njegova
teorija moe objasniti naturalne vrijednosti, trine vrijednosti i njihov
meusobniodnos. Mislio je da njegova teorija moe objsniti dinamiki i inovativni
karakter kapitalizma isto kao i njegovo neizbjeno propadanje do koga dovodi
suprotnost ugraena u sam sistem. Normativna kritika kapitalistike eksploatacije
prikazana je kao sporedan proizvod ove tehnike analize.

Viak vrijednosti i analiza eksploatacije

Marksov analistiki cilj u Kapitalu jeste objanjenje vrijednosti, koja definie kao
dobra koja se proizvodi za razmjenu.Roba sadri dvije vrste vrijednosti koje treba
objasniti : upotrebnu vrijednost tj.korisnost i prometnu vrijednost (pod ime Marks
misli na cijenu). Neka stvar postaje roba tek kad se javi potranja za njom. Marks
shvata ponudu i potranju kao faktore koji odreuju kratkorone cijene i
22

dugoroni dohodak. On smatra da vrijednost neke robe direktno zavisi od

kvantiteta rada koji je uloen u tu robu. Za Marksa je nova roba poput svake
druge; njegova upotrebna vrijednost je u tome to on djeluje kao sredstvo
razmjene. Najvanija za Marksa, radna snaga, takoer je roba u trinoj privredi.
Njena upotrebna vrijednost je u tome to se moe korisiti za stvaranje nove
prometne vrijednosti. Prometna vrijednost, poput svake druge robe odreena je
radnom snagom neophodnom za njenu proizvodnju. Osobina radne snage kojom
se prema Marksu objanjava izvor profita je teorija vika vrijednosti. Vrijednost
mjerena drutveno neophodnim radnim vremenom stvarno mijenja za
ekvivalente ali da je radna snaga jedinstvena roba jer njeno troenje kao
upotrbene vrijednosti dovodi do stvaranja nove prometne vrijednosti. Drugim
rijeima troenje radne snage je produktivno dok drugi oblici troenja nisu. S
obzirom na ove pretpostavke i definicije eksploatacija se definie kao odnos vika
prema nunom radnom vremenu ili kao viak vrijednosti prema promijenjivom
kapitalu.

Implikacije za razumijevanje kapitalizma

Marksova teorija pretpostavlja da samo iva ljudska radna snaga stvara novi
viak vrijednosti i ve promjenjljivi kapital iz kojeg se isplauje radna snaga imati
se novi udio u ukupnim trokovima kapitala. Od svakog kapitaliste se oekuje da
smanjuje svoje trokove i tako pobjeuje svoje konkurente. Ako su plate
minimalne onda jedini nain da se to postigne jeste da se iz radnika izvue vie,
bilo kroz produenje radnog vremena ili poveanje relativnog vika vrijednosti.
Postoje jasne fizioloke granice u produivanju radnog vremena a postoje i
politike granice povezane sa pojavom sindikata. Zbog ovih granica u razdoblju
koje je Marks opiasao kao doba prvobitne akomulacije, kapitalistika konkurencija
usmjeravala se na poveanje produktivnosti radnika kroz uvoenje novih
tehnologija-poveanje relativnog vika vrijednosti. Produktivnosti vaih radnika
poveavate zapoljavajui ih na predulicama. Mada ljudi esto sebe porede sa
svojim blinjima, oni to ne rade kako je Marks oekivao da e to raditi (radnici
kada procjenjuju svoj poloaj sebe ne porede sa svojim poslodavcima, oni se ak
ne porede ni sa bogatom klasom ve prije sa sebi slinim radnicima. Ljudi su
skloni da svijet vide kao uveanu verziju svojih relativno homogenih referentnih
grupa gurajui pri tome u pozadinu one koji se mnogo razlikuju od njih.

Normativna analitika eksploatacija

Marksova toerija eksploatacije nije dobro sredstvo za predvianje postupanja
radnike klase. Marks je izbjegavao normativne dokaze tvrdei da normativni
nalozi proizilazi iz njegove naune teorije. Teorija eksploatacije je u sutini
normativna mada to prikriva Marksova teza prema kojoj iva ljudska snaga
predstvlja osnovnu jedinicu vrijednosti budui da je ona jedini element
proizvodnje koji je direktno ili indirektno ukljuen u proizvodnju svih drugih roba.
Ova teza sadri dvije tekoe: troenje radne snage koja se razlikuje od
neproizvedenog troenja drugih dobara, druga proizilazi iz injenice da, mada
radna snaga moe biti zajedniki imenitelj svih roba ona to nije. Eksploatacija
radnika treba da proizvede moralne osude pa se mora pruiti dodatni argument
23

po kome ljudi imaju pravo na plodove svog rada. Postojanje prava na ono to
proizvodimo smatra se prelaznom oznakom starog poretka koji nije dovoljno, jer
takva prava proizvode nejednakost s obzirom na razliite potrebe razliitih
radnika koje proizilaze iz broja djece koju imaju. Marks nije definisao pojam obilja.
Da bi se oskudica prevazila ljudske potrebe moraju biti konane u protivnom bez
obzira na koliinu obilja uvijek e postojati oskudica. Marksovo uvjerenje da se
oskudica a samim tim i oblast prava mogu prevazii, znai odbaciti kao
nekorektnu njegovu koncepciju komunizma. Ako se legitimitet drave povee sa
stepenom u kojem ona uva ili ugroava slobodu onda se moramo usmjeriti na
transakcionalnu slobodu.

DRUTVENI UGOVOR
Don Rouls naglaava da drutveni ugovor treba da se usmjeri na glavne
institucije koje grade osnovnu strukturu drutva. On sve institucije definie tako
da ukljuuju fundamentalnu ustvanu zatitu politikih, linih i vjerskih sloboda.
Tradicija drutvenog ugovora je straija od svih do sada. Oivlajvanje interesovanja
za ideju politike kao drutvenog ugovora kako na moralne zahtjeve tog doba tako
i na neuspjeh tadanjih rasprava da nau zadovoljavajue rjeenje kao zamjenu
za utilitarizam.

Savremeni drutveni ugovori

Da bi postojao ugovor moraju postojati ugovorne strane. Prvo pitanje za svaku
teoriju politike kao drutvenog ugovora glasi: kos u uesnici u njemu? Teoretiari
Hobbes i Locke o njemu su milsilil kao o stvarnom sporazumu. Drutveni ugovor
meutim nkada nije postojao. Moda najblia stavr takvom ugovoru historijski
predstavlja stvaranje Amerike. Novo pitanje: ako je neki sporazum validan i
obavezujui za sve strane u trenutku svog donoenja zasto bi ga potovale
potonje generacije koje nisu uestvovale u njegvoom sklapanju? Nozik eli
ubijediti itaoca da bi minimalna drava za koju se on zalae nastala ako bi ljudi
racionalno djelovali u jednoj nedravnoj situaciji. Ovo vie podsjeca na Lokovu
ideju preutnog sporazuma nego na ideju Drutvenog ugovora. Ovi pisci u velikoj
mjeri misle u idiomu drutvenog ugovora njihovi argumenti u krajnjoj liniji
poivaju na objanjenju onoga to bi ljudi izabrali a ne onoga to oni ustvari
biraju. Ljudi djeluju kolektivno u poetnoj ili ustavotvornoj situaciji ali njihova
funkcija kao trajnog temelja politikog legitimiteta ne izvodi se iz neke odluke
koju su oni donijeli. Odgovor na pitanje ko se sporazumijeva je da je to
racionalna osoba koja jasno razmilja. Ovime se ne porie da su teorije 17.st
takoer ispoljavale racionalistiku sklonost. Lokovo pravo na pruanje otpora
suverenom na taj nain postaje validno ak i ako bi ga drugi smatrali potpuno
iracionalnim ali to je ipak jedno ogranieno pravo, jer da bi imalo praktino
dejstvo ono se mora poklopiti sa razmiljanjima ostalih. ta se oekuje od
hipotetikih hipotetiki misaonih eksperimenata sa teorijom drutvenog
ugovora? Odgovor jeste ba ono za im tragamo u ovoj knjizi: mjerilo za procjenu
legitimnosti postojeih politikih reima. Ako postoji konaan odgovor na pitanje
koje bi politike institucije racionalni ljudi , da imaju priliku izabrali? Reim koji je

24

sliniji reimu koga bismo izabrali, bio bi bolji od onog koji bi imao manji stepen
slinosti sa idealom.

Roulsove osnovne teme

Rouls je najdosledniji drutveno-ugovorni teoriar nae generacije. Razvio je
sistem principa za procjenu pravednosti politikih ureaja i skup institucionalnih i
distributivnih aranmana za koje on tvrdi na osnovu njegovog principa moe
dokazati da su superiorni u odnosu na postojee alternative. Veina izlaganja
njegovog uenja, ukljuujui i samog Rousa poinje sa misaonim eksperimentom
u velu neznanja. Ovo prije lii na zahtjev da prihvatimo pravila igre nego to
utvrdimo da li e nam ta igra donijeti koristi. Cilj eksperimenta je odbacivanje
konanih opisa na osnovu kojih bi ljudi birali ono to njima odgovara ,
odbacivanje poslije koga bi morlai da se usmjere na ono to je poeljno za
drutvo kao cjelinu. Ove tvrdnje se odnose na insistiranje da su razlike meu
ljudskim biima moralno proizvoljnje i da zbog toga ne treba da utiu na
raspodjelu tereta u drutvu.

Odrivi pluralizam
Ono to je dobro za jendog ovjeka ne mora biti dobro za drugog. Roulsova
novina lei dakle tome kako treba misliti o politikim implikacijama trajnog
morlanog neslaganja. Hobebs je priznao razliku u individualnim koncepcijama
dobrog ivota ali je mislio da svaki racionalni ovjek ipak mora prihvatiti njegovu
tezu o ljudskom biu koga pokree strah od smrti. On je iskoristio navodno
postojanje ovog opteg straha da opravda poslunost prema apsolutnoj vlasti da
podanike sprijeava da napadaju jedni druge. Lok smatra da su ljudi po prirodi
dobroudna stvorenja koja u vein sluajeva dre svoja obeanja. Rouls priznaje
da oekivati od ljudi da prihvate neku zahtjevnu politiku proizvodnju kao
preduslov prihvatanja politikog ureenja znai oekivati suvie mnogo. Rouslova
politika nemetafizika teza je da se ljudi mogu sloiti oko niza pricipa i da se
istovremeno ne sloe oko razloga svog neslaganja. Mi ne treba da traimo od
graana da se sloe oko naela ve da bez tog uslova prihvate pojedinana
politika ureenja. Treba zapaziti postojanje dva smisla u kojima je politiki
nemetafiziki pristup demokratski: 1. Rouls tvrdi da su principi legitimni kada
proizilaze iz opteg koncenzusa i kada opstaju u pravednom ustavnom reimu 2.
Implicitno u onom to smo ve rekli ne postoji oekivanje da su zastupnici nekog
plana ivota ili skupa vriejdnosti spremni ili sposobni da ih na ubjedljiv nain i
drugima opravdaju. Demokratija trai da predstavnici i zvaninici budu javno
odgovorni ali to ne trai i od njihovih biraa.

Moralna proizvoljnost
Prelazei na sutinu Roulsovog shvatanja vidimo da se njegova najvanija
inovacija odnosi na nain na koji on shvata razlike izmeu ljudi. Nacrt
samoposjedovanja je egalitiran u jednom smislu: svako je podjednako locus
moralne autonomije i kreativnog djelovanja bilo zato to nas je prema Lockovoj
formulaciji Bog takve stvorio ili na temelju sekularnih pretpostavki. Egalitaristi su
nastojali da ukau na faktore okoline objanjavajui razlike u prihodu i
25

dostignuima, neegalitaristi na razlike koje su smatrali uroenima. Rouls istie da

su sa stanovita pravde ove rasprave bespredmetne bilo da su rezultat prirode ili
okruenja, razlike u sposobnostima su moralno proizvoljne. Bilo da su razlike
meu ljudima rezultat njihovih gena ili obrazovanja ili to je najvjerovbatnije
kombinacija. One ne mogu da budu opravdane za rezultat rapodjele.

Pravda i nezavisnost u pogledu budunosti

Rouslove pretpostvke o odrivom pluralizmu ukazuju da principi pravde moraju
biti prihvatljivi za ljude koje imaju fundamentalno razliite koncepcije dobra.

Resursizam i primarna dobra

Pitanje razlike u vjetinama i sposobnostima Rouls smjeta u okviru ire rasprave
o raspodjelu drutvenih dobara. Nekoliko osnovnih resursa ljudi cijene nezavisno
od svojih koncepcija dobra su osnovne politike i graanske slobode, legalna
struktura, mogunosti za napredovanjem u drutvu,prihodi bogatstvo i druga
dobra koja dopinose izgradnju drutvene osnove samopotovanja. Realno je
misliti da drava utjee na njihovu raspodjelu. Roulsov glavni razlog za
usmjeravanje na primarna dobra je normativan a ne praktiki. Roulsov princip za
raspodjelu prihoda i bogatstva zove se princip razlike i moe omoguiti masovnu
redistribuciju ali ne smije biti egalitaran. Osnovni zahtjev je da distributivna
ureenja djeluju u koristi onih koji su na dnu drutvene ljestvice.

Pluralni angamani i prioriteti

Svaka politika ema koja afirmie viestruke angamane dovodi do unutranje
tenzije ako su osnovni nalozi tih angamana nespojivi. U sluaju konflikata
izmeu njih mi treba da se rukovodimo onim to je vanije. Lok smatra da svako
ima pravo na koritenje zajednike zemlje koje ima dovoljno za sve te on daje
prioritet prednosti nad pravilom efikasnosti. Roulsov zahtjev je da distributivni
aranmani djeluju u korist onih koji se nalaze na dnu drutvene ljestvice.

Granice hipotetikih ugovora

Svaka politika teorija poiva na predpostavkama o ljudskoj psihologiji i nainu
kauzalnog djelovanja svijeta pa je jasno da te pretpostavke imaju veliki udio u
kontraverzama prisutnih u raspravama o hipotetikom drutvenom ugovoru. Ono
to pokree razlike nije opredjeljeno za individualnu autonomiju u emu se svi
slau ve su to njihove razliite pretpostavke o ljudskoj psihologiji i nainu na koji
drutveni svijet kauzalno djeluje.

Preispitivanje moralne proizvoljnosti

Rouls smatra da ljudske sposobnosti poput drugih resursa treba posmatrati kao
drutvena dobra za odreene ciljeve. Prema shvatanju socijalizaciji sposobnosti,
ljudske sposobnosti gube nezavisan moralni interes. Prema njemu ljudske
sposobnosti potencijalno se mogi shvatiti kao predmeti distributivne pravde. On
tvrdi djelotvornost kojom ljudi koriste resurse nije relevantna za odluivanje kako
da se ti resursi raspodjele. On pretpostavlja da se o ljudskim sposobnostima moe
26

misliti kao resursima ali ipak postoje dva naina kako on izbjegava implikaciju
ovoga: iako su sposobnosti resursi, pa prema tamo legitimni predmeti
distributivne pravde njih ipak treba shvatiti razliito od nezavisnih materijalnih
resursa. On smatra da mi ne trebamo da teimo da ih raspodjelimo pravilno.
Drugi nain izbjegavanja implikacija je razlikovanje nae koncepcije linosti od
koncepcije u kojoj ona ivi. Na ovaj nain zadrava ideju individualnih prava i
odgovornosti u okviru socijalizacije i sposobnosti.

Antiprosvjetiteljska politika
Oni ne vjeruju da ce progres utemeljen na nauci dovesti do veeg ljudskog
poboljanja i individualne slobode. Za antiprosvjetitelje prosvjetiteljska vejra u
nauni progres predstavlja opasnu obmanu. Protiv njega oni istiu potrebu za
prihvatanjem datih ogranienja i usvajanjem politikih ureenja i naina
ponaanja koji ve generacijama, ak vijekovima postoje.
Berkovsko shvatanje
Irac Edmund Berk je imao katoliki senzibilitet po kome autoritet tradicije
sainjava sr hrianske vjere i ponaanja. To je u velikoj suprotnosti Lokovom
idealu stvaranja sa njegovim naglaskom u suverenost svaijeg linog i
subjektivnog odnosa prema Bogu i njegovov koncepcijom ljudi kao minijaturnih
Bogova sve dok ne prekre zabrane prirodnog zakona. Berk je prezirao svaki oblik
egalitarizma. Za njega poduhvat usmjereni na usavravanje ljudi osueni su na
neuspjeh po svoj prilici i na katastrofu. On smatra da iako nasljeene institucije
sadre mnogo pogrenog ne postoji razlog da mislimo da e njihovo ukidanje
dovesti do manje pogrenih institucija. On je vjerovao da ouvanje jednog
nesavrenog naslijedjenog svijeta jo veih nesavrenosti za koja su ljudska bia
slobodna je glasni zadatak ljudskih voa. On je bio antipopulista. Proslavio se
svojom tezom da je dunost lana parlamenta prema onima koje predstavlja da
zadri svoje miljenje uprkos tome top se ono ne poklapa sa njihovim stavovima.
On je bio spreman da podri politiku opciju, ak i revolucionarnu da se ouvaju
naslijeena prava i slobode u situaciji kada su ugroena. Berk je vjerovao da je
moral ukorijenjen u bezvremenim principima hrianske vjere ali je politika
prava i slobode shvatao kao trone graanske tvorevine, djelo mnogih generacija.
Smatrao je da ih stalno ugroavaju mnoge sile posebno intelektualci koji smatra
da dre kljueve poboljanja u drutvu.
Protiv prosvjetiteljske nauke
Berkovsko shvatanje je upravo shvatanje a ne teorija (konzervativac). Po
Rotiljevom miljenju razmiljanje o saznanju kao neemu to predstavlja problem
o kome mi trebamo imati teoriju, potpuno je pogreno. Ova opsesija temeljnim
pitanjim poela je Dekartovim izumom svijesti , oblasti u kojoj je mogue postii
izvjesno pouzdano saznanje. Ovaj projekat nazvan epistemologija doveo je do
Kantovog cilja izvoenja psihologije na siguran put nauke.
27

Odbacivanje ranog ili zrelog prosvjetiteljstva?

Rorti i drugi postmodernisti brzo prelaze sa uvjerljive kritike ranoprosvjetiteljske
opsjednutosti pouzdanim saznanjem i potpuno odbacivanje ideje po kojoj nauka
moe i treba da tei postizanju istine koja e biti pouzdanija od mnijenja,
konvencija praznovjerja i tradicije. Rorti definie istinu preko drutvenog
konsenzusa kao rezultata konverzacionog sporazuma. On smatra da filozofiju
trebamo zamijeniti hermeneutikom, pa da se zadovoljimo interpretativnim
diskursom koji konverzaciju odrava u ivotu. Rorti nije u stanju rijeiti problem
dubokog neslaganja izmeu razliitih kultura. On odbacuje traganje za temeljnim
izvjesnostima. Prihvatanje falibilizma je prihvatanje naune svijesti zrelog
prosvjetiteljstva i poiva na kritikom stavu prema svim pretenzijama na
saznanje, prema ovom shvatanju nauka napreduje ali ne preko poveanja
izvjesnosti ve preko njegovog uveanja. Wbber je primjetio da ono to odvaja
naunika od drugih vrsta intelektualnih djelatnika injenica da i najbolji naunik
oekuje da njegovo djelo bude prevazieno. Rortijeva nesposobnost da uvidi
srednji prostor izmeu shvatanja nauke u ranom i zrelom prosvjetiteljstvu
ilustrovana je od strane mislioca Djuija. Djuji je odbacivao traganje za temaljnom
izvjenou. Njegovo shvatanje se razliku od Rortijevog u dva aspekta: 1. Nije bio
protiv razmiljanja o temeljnim pitanjima, ali je smatrao da ona treba uvijek da
bude u kontekstu pokuaja razumijevanja odreenih i konkretnih problema, 2.
Djui smatra da je progres u nauci i politici mogu zajedno sa progresom saznanja.
On zastupa evolucionistiko shvatanje po kome se zajedno sarazvojem ljudskog
iskustva odbacuju neadekvatna i usvajaju adekvatna uenja. Ma koliko Djuijevo
shvatanje o dejstvu nauke na politiku djelovalo naivno, potpuno je oigledno da
on, mada bio fabilista, smatrao da nauno saznanje moe i treba da vodi ka
poboljanju ljudskih stvari. I da je odbacivao moralizam kao i slijepo praznovjerje
kao temelj za ljudsku interakciju. U tom pogledu on je nesumljivo bio
prosvjetiteljski mislilac ije tenje pokazuju vie slinosti sa utilitaristikim i
marksistikim aspriracijama prema zamjeni politike nego sa postmodernistikim
odbacivanjem prosvjetiteljskog projekta u korist hermeneutikog metoda
utemeljenog u prihvatanju normi koje sluajno vae u nekoj kulturi.
Ostale primjedbe na mogunost drutvene nauke
Mnogi koji ne prihvataju postmodernizam ipak su skeptini prema mogunosti
nauke da prui znaajna saznanja o politici. 1. Neki tvrde da je drutvena nauka
nemogua jer njen predmet je u najvanijem dijelu proizvod ljudskog jezika
(inovi kao su obeavanje, davanje diploma i druge djelatnosti u kojima rei znai
uiniti). U svakom sluaju performativna ili djelatna dimenzija jezika po sebi nije
prepreka za nauna ispitivanja ljudskog ponaanja. 2.varijanta skepticizma u
pogledu mogunosti moe se nazvat voluntaristikom. Odnosi se na injenicu da
relevantni predmet ispitivanja ukljuuje postupke institucije koji zavise od bia
obdarenih slobodnom voljom. Danas se predvianje smatra jednim od glavnih
naina za provjeru hipoteza to znai da je mogunost drutvene nauke trajno
ugroena postojanjem slobodne volje. Pripadnici raznih kola zastupaju zajedniki
28

stav da je nauka u sutini jedan empirijski poduhvat, da napreduje kroz

odbacivanje neuspjenih teorija, sve njene teze su podlone ispravljanju i da iz
tog razloga privremeno i pouzdano saznanje ljudskog svijeta u principu nije manje
dostupno nego to je dostupno pouzdano saznanje neljudskog svijeta. Sticanje
boljih uvida u politiku stvarnost potisnule je druge ukorjenjene predrasude.( od
neefikasnosti koja proizilazi iz politike federalnih dotacija u demokratskim
skuptinama do rentijerskog ponaanja vanih dravnih slubenika, i do teza da
su novana izdavanja za demokratske vlade u svojoj sutini inflatoma) Moemo
uspostaviti tezu po kojoj greke i ogranienja politike nauke nisu dokaz
shvatanja da je kumulativni napredak u zanju o politici nemogu. Otkria
politologa poput rezultata o bilo kojoj empirijskoj nauci uvijek su privremena,
ispravljiva i podlona promjenama. Prvo nova pitanja stalno se pojavljuju u politici
kao rezultat promjenjivih okolnosti, drugo u politici e uvijek biti ljudi koji nastoje
da izvuku dobit iz skrivanja istine i ouvanja ideologija nespojivih sa naunim
angamanom- ako ne i otvoreno neprijateljskim prema njemu. Posveenost nauci
ukljuuje odbacivanje metoda autoriteta i efikasnosti kao i spremnost da se sve
teze podvrgnu kritikom ispitivanju u svjetlu dostupne empirijske evidencije. Ako
odbacimo ideju da istina postoji i da se moe nai onda je teko pronai mjerilo
na osnovu koga smatramo da je jedna vrsta politike prakse ili reima bolja od
druge. To znai da se bez prihvatanja neke mogunosti istinitog saznanja o politici
ne mogu pronai zadovoljavajua mjerila za procjenu politikog legitimiteta.
Potinjavanje prava zajednici
Otpor prosvjetiteljskom opredjeljenju ide pod ruku sa antipatijom prema
njegovom politikom usmjeravanju na prava pojedinca. Ovo je takoer
utemeljeno u neo-berkovskom shvatanju. Berk je bio zapanjen shvatanjem da se
praba mogu shvatati kao normativni graevinski blokovi politike, on je dunost
stavljao iznad prava. Meu komunitariste spadaju teoretiari koji se meusobno
razlikuju ali dijele zajedniku privrenost ideji da su zajednice u kojima se ljudi
raaju izvor politikih zakona koje priznaju a u nekim formulacijama ak i izvori
njihovog entiteta kao pojedinca. Kolektivne norma i potupanja konstituiu
pojedince prema tejlorovoj frazi izvori naeg ja- pojedinci onakvi kakvi jesu
ime misli da kolektivne norme i postupanja ivotu pojedinca daju smisao i
vrijednost. Komunitaristiko shvatanje razlikuje se od dosadanjih prosvjetiteljskih
shvatanja u dva pogleda: prvo ovo shvatanje ukljuuje sklonost prema onome to
bi se moglo nazvati kolektivistikom teleologijom (njegovi zastupnici dobro vide
kao kolektivno dato olieno u razvojnim tradicijama i praksama politikih
zajednica). Druga karakteristika antiprosvjetiteljske osobine komunitaristikog
pogleda na svijet: to je njegov naglasak na psiholokim dimenzijama identifikacije
i angamana koji se ne temelje na razumu i njegovim zahtjevima. Stav koji se
ovdje zastupa je da je besmisleno razmiljati o principima i obavezama a ne uzeti
u obzir nain na koji ih ljudi stvarno doivljavaju. Volcer smatra da e kritika prije
pokrenuti srca i svijest ako afirmie vrijednosti onih kojima se obraa. Ovo
shvatanje razlikuje se od utilitaristikog shvatanja po kome ljudi svoje
preferencije stavljaju iznad preferencija drugih.
Tekoe sa onim to je kolektivno dato
29

Za napredak je bilo potrebno da se princip ravnopravnosti prava na jednak

tretman koji su prihvaeni u javnoj sferi unesu u oblasti u kojima ranije za njih
nije bilo mjesta. U veini ako ne u svim zajednicama postoji znaajno neslaganje
o tome kako kolektivno date norme i ponaanja koje smo naslijedili treba da se
tumae i ta one zahtjevaju u praksi. U Mekintajerovoj katolikoj tradiciji ne
postoji gotovo nijedna politika tema koja u njoj nije bila predmet neslaganja.
Sandalov kvaziporodini model tvrdi da zasnivanjem politike na partikularistikim
opredjeljenjima moemo pobjei od usmjeravanja na prava i pravdu koji pripadaju
dentolokom svijetu stranaca. Zapazimo da ak i kada postoji rairano
prihvatanje neke kolektivno date koncepcije dobra ono se moe s razlogom
smatrati nedovoljnim jer ono to je za nekog konsenzus za drugog je hegemonija.
Razlozi zbog koji komunitaristiki pisci pokazuju veliko razumijevanje za
multikulturalizam jest jer ljudi smatraju da je njihova tenja za pripadanjem
legitimna i ele da ive u entitetima koji oliavaju i obnavljaju izvore njihove
pripadnosti. Usresreivanje na razliku izmeu patriotizma i nacionalizma ( mi
moemo biti patrioti koji se poistovjeuju sa svojom zemljom i kojoj ele najbolje
a da nam pri tome ne smeta to drugi ista osjeanja gaje prema svojoj otadbini)
naglaava tekoe povezane sa shvatanjem politike zajednice po porodinom ili
nekom drugom afektivnom modelu. Filozofi koji tvrde da politika ureenja treba
da oslikavaju aspiracije grupe podcjenjuju injenicu da su aspiracije dole sa vrha
i nastoje da izvuku korist. S obzirom na oigledne mogunosti unutrnjeg i
spoljanjeg tlaenja pisci skloni komunitaristikom shvaanju ne mogu svoje
potovanje prema konvencionalnoj praksi dovesti do kraja a da pritom ne izgube
prihvatljivost. Majkl volcer u cilju postizanja adekvatnog rjeenja za raspodjelu
razliitih drutvenih dobara u razliitim sferama drutvenog ivota poziva na ono
to opisuje kao prihvaeno znaenje u naoj kuturi- poziva se na princip
nedominacije koji dokazuje da nije dobro ono to je pogodno za jednu sferu
prenostiti na drugu. Volcer tvrdi da je ideja nedominacije kao neega to odrava
distinkciju izmeu sfera u naoj kulturi iroko prihvaena; ovo postaje supstitut
za njegovo zalaganje za princip poeljnosti. Kimlikov liberalni kulturalizam tvrdi u
onom to bismo mogli opisati kao kosmopolitski duh da multikulturalno
prilagoavanje treba biti uslovljeno principom potovanja autonomije to zahtjeva
slobodu unutar manjinske grupe i jednakost izmeu manjinskih i veinskih grupa.

DEMOKRATIJA
S obzirom na rasprostranjenost demokratije u savremenom svijetu svako
ispitivanje moralnih temelja politike, mora doi do uloge demokratije davanju
legitimiteta politikim reimima. Ambicioznim politikim liderima je znatno tee
da se otvoreno suprotstave demokratiji jer moraju da napadaju korupciju u
demokratiji i tvrditi da je neki odreeni sistem demokratskog predstavljanja
nepoten. Opredjeljenje za demokratiju od samog poetka je iskljuivalo ideju po
kojoj politika vlast treba da pripada nasljednim kraljevima, odabranoj manjini ili
nekom skupu eksperata. Njen kardinaln princip oduvijek je bio da u stvarima koje
se tiu njegovog zajednikog ivota i interesa narod treba da upravlja sam
30

sobom. Ovo opredjeljenje za suverenitet naroda u sebi je sadravalo mogunost

za sukob sa bilo kojom idejom po kojoj dobri oblici vladavine treba da se zasnivaju
na istinskim principima ili ak posveeni traganju za istinom. Ukratko mase vole
demokratiju jer vladari podilaze njihovimj udima, zato to su nauili sofistiku
nauku. Meutim tokom vremena demokratija stvara nedisciplinovane ljude koji
sebi ugaaju, gdje im njihova pretjerana udnja za sloboodom ini podobnim da
podlegnu ulagivanju politiara. Platon tvrdi da barem u principu legitimitet nekog
politikog poretka zavisi od njegovog odnosa prema istini. On smatra da se ona
zasniva na ualgivanju masama koje nisu u stanju prepoznati istinu i koje se prema
istini, im ode u sukob sa njihovim predrasudama, odnose kao neprijatelji. Pod
utjecajem Platonovog divljenja prema Sparti on je zagovarao poredak koji je
ukljuivao centralizovanu kontrolu svih vidova drutvenog ivota od raanja do
odgajanja djece te stvaranju vaspitnog sistema koji treba da otkrije i obui one
koji mogu psotati filozofi-vladari. Platon je zagovarao elitistiku koncepciju po
kojoj on smatra da je samo mali broj odabranih sposoban za disciplinovano
razmiljanje bez kojeg nema otkrivanja istine. Ljudi su uglavnom svjesni da e oni
koji dre vlast ili se bore za nju uvijek biti u prilici ili da iskrive istinu ili da
manipuliu njome. Platon smatra da mehanizmi sa otkrivanje korupcije i
nepotenja moraju biti sastavni dio svakog legitimnog politikog reima.
Demokratija je bolja od postojeih alternativa jer daje politikim rivalima povod
da osvjetljavaju tamna mjesta i otkrivaju eventualno nepotenje. Imperativ
politike borbe u demokratiji je pravo na opoziciono djelovanje: smisaono
politiko takmienje i broba zahtjevaju postojanje opozicionih partija koje kritikuju
vladu, ekju svoj trenutak i glasaima nude alternative. Djui je smatrao da u
optem obrazovanju postoji sredstvo za shavtanje i unapreenje opteg
prihvatanja naunog stava o ljudskim stvarima. On je s pravom tvrdio da
demokratski i nauni stav imaju isti izborni afinitet i da demokratija nudi bolje
anse od bilo kojeg alternativnog sistema da u politici istina ipak odnese pobjedu.
Teoretiari demokratije kao to su di Palma i Pevorski tvrde da neizvjesnost u
pogledu budunosti ljudima koji su trenutno na gubitku prua razlog da ostanu
privreni ovom procesu umjesto da uzmu puku u ruke ili se na neki drugi nain
suprostave politikom sistemu. Danas je jasno da se politike slobode znatno vie
potoju u demokratijama nego u nedemokratijama. Zemlje u kojima postoji
sloboda govora, udruivanja, potovanja linih i svojinskih prava, zabrana
muenja i garancija jednakosti pod zakonom uglavnom su zemlje koje imaju
demokratske politike sisteme.

31