Filozofski fakultet u Splitu

Odsjek za povijest
Povijest starog vijeka

Seminarski rad za kolegij ''Antiki grad na istonoj obali Jadrana''

Antika Issa

Student: Ivan ari

Mentor: Ivan Matijevi, dr.sc.

Split, listopad 2015.

Sadraj:
1. Uvod

2. Razvitak antike Isse

3. Struktura grada

4. Isejska chora

5. Novac i keramika

6. Issa za vrijeme rimske vladavine

7. Literatura

1. Uvod:
Mikensko razdoblje obiljeava prve ulaske Grka u Jadran a glavni razlog je trgovina jantarom
u sjevernojadranskim lukama. Nakon njih mogui su ulasci Feniana u Jadran na prijelazu iz
9. u 8. st.pr.kr. Ubrzo slijedi mrano doba Grke koje se na ovim prostorima manifestira
slabljenjem, pa gotovo i prestankom grke plovidbe po Jadranu i njihovom kontaktu s ovim
prostorima. No ipak, druga polovica 8. st. pr. Kr. Donosi obnovu grke plovidbe Jadranom.
Korinani koloniziraju Siciliju i junu Italiju i tako nastaje Sirakuza 734. g. Pr. Kr., a Tarant
osnivaju Spartanci 706. g. Pr. Kr. Na prijelazu sa 735. na 734. g. Pr. Kr. Nakon protjerivanja
liburnske posade osniva se Korkira, po Strabonu i Tukididu, kljuno uporite za trgovinu i
irenje grkog utjecaja dalje po Jadranu. Grci od tada napreduju prema sjeveru, potiskujui
Liburne i njihovu talasokraciju.
S vremenom tako dolaze do otoka Visa. On lei na vanoj geografskoj poziciji, na sjecitu
mnotva morskih ruta na istonoj obali Jadrana sa onom vitalnom koja vodi od poluotoka
Gargano na Apeninskom poluotoku do istonojadranskog kopna. Ta geografska odlika otoka
nagnala je Sirakukog tiranina Dionizija starijeg da na njemu uspostavi koloniju u 4. st.pr.kr. 1

2. Razvitak antike Isse:

Ve se u doba Dionizijeva sina zapoela politiki i gospodarski osamostaljivati od grke
kolonije Sirakuze te djelovati kao samostalan polis.2 Uz najstariju povijest Isse vezuje se i
ilirski dinast Jonije, iju povijesnu vjerodostojnost potvruju oteeni natpis na kojem se
spominje Jonijev otok i nalazi bronanoga novca s njegovim imenom (IONIO), koji potjee
iz sredine IV. st.[1]
Iliri su sa grkim moreplovcima odravali intenzivne odnose, o emu svjedoi i niz malih
keramikih posudica korintske produkcije 6.stoljea pr.n.e. Sam grad bio je okruen masivnim
zidinama sastavljenima od kamenih blokova. Smjeten je u dubokoj uvali na sjevernoj strani
otoka Visa. Predstavlja nau najstariju urbanistiku jezgru, te po prvi put u Issi moemo pratiti
utjecaj starogrke kulture na Jadransku obalu.
Issa se od svojega utemeljenja razvijala kao samostalan polis te je kovala vlastiti novac, imala
vlastitu flotu, zakone, razvijenu trgovinu, proizvodnju keramike i vinogradarstvo. U IV. i III.
st. pr. Kr. osnovala je kolonije na podruju Lumbarde na Koruli, Tragurija i Epetija.[1] Imala
je razvijenu trgovaku mreu s kopnom te stroga urbanistika pravila razvoja grada. O

1 Sui, M., Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, Golden Marketing, 2003.,
str. 60.
2 Sui, M., n.d., str. 142.

planskoj izgradnji grada Isse najbolje svjedoe ouvane zidine iz helenistikoga razdoblja u
Hrvatskoj, kao i nekropole na lokalitetima Martvilo i Vlaka njiva.[2]

3. Struktura grada:
Grad je izgraen kao pravokutnik. U sjevernom dijelu nalazile su se stambene kue, a u
junom, uz more bio je prostor za javne graevine agora, hramovi, gradska vrata i sl.
Gradske komunikacije ile su od mora prema vrhu grada, a prelazile su terasast teren pomou
stepenica. Bedemi grada iroki su u prosjeku 240 centimetara, a graeni su u tehnici
emplekion tj. vanjsko i unutranje lice izraeno je od velikih pravokutnih kamenih blokova,
a prostor izmeu ta dva bedema ispunjen je utom.
U Issi je vjerojatno bio izgraen trijem koji je imao monumentalne skulpture. O tome svjedoi
i najstariji latinski natpis pronaen u naoj zemlji. Govori kako je Kvint Numerije Rufo dao od
svojih sredstava obnoviti trijem3. Dakle, trijem je postojao i u doba isejske samostalnosti, jer
ga je Rufo dao samo obnoviti. U niama trijema bile su smjetene skulpture od kojih je
nekoliko sauvano. U cijelosti je sauvana skulptura cara Vespazijana koja se danas nalazi u
Beu. Tragovi agore u Issi nisu vidljivi, a vjerojatno se nalaze ispod ostataka termi, trijema i
gradskih zidina. Uz zidine grada se takoer nalazila trnica, o emu svjedoi rtvenik s
dvojezinim natpisom posveden bogu trgovaca, Merkuru. Arheolokim iskapanjima
pronaene su terme koje su bile izravno spojene na ulicu koja se uklapa u sistem mree
gradskih ulica. Na poluotoku Prirovu nalaze se ostaci antikog teatra koje danas slue kao
temelj samostana iz 16. stoljea. S obzirom na zidne substrukcije i polukruno gledalite, radi
se o rimskom teatru. Moda je nekad zgrada bila prepravljena na temeljima nekog ranijeg
teatra iz helenistikog doba, no o tome nema vrstih dokaza.
U Issi je takoer Pronaena epistilna greda s triglifima i metopama u kojima su prikazane
volovske glave, vr i plitica raeni po grkom uzoru. Taj fragment upuuje nas na vjerovanje
da je postojao hram izgraen u doba samostalnosti Isse. Iz rimskog perioda, prema jednom od
natpisa, takoer je poznato da je izvjesni Baronije podigao hram Jupiteru i Heraklu.
Grki Isejci pokapali su se u velike obiteljske grobnice sastavljene od velikih kamenih ploaU tim grobnicama pronaeni su keramiki nalazi, bronani nakit i pokoji srebrni novi. Uz te
grobnice pronaene su i stele. Natpisi na stelama su vrlo skromna sadraja, kao i sami
nadgrobni spomenici. Obino su to samo imena pokojnika uklesana pri vrhu spomenika. U
veini grobnica nailo se tijekom iskapanja na vie osoba zakopanih zajedno, to je isejska
specifinost.

4. Isejska chora:

3 Sui, n.d., str. 190.

Otok je bio poznat po svojim poljima, koja su po kvaliteti zemljita, insolaciji i obradivosti
vrlo pogodna za uzgoj vinove loze, to je ve u antici iskoritavano kada je viko vino bilo
jedno od najpoznatijih na sredozemlju. Natpis iz Lumbarde ovjekovjeio je postupak podjele
zemljita u naseobini i povrinu to su je kolonisti dobili. Grka podjela zemljita
ustanovljena je ve ranije i na susjednom otoku Hvaru. Prema tome ovakve su podjele morale
postojati i na Issi. Tragove isejske chore tj. njene podjele nalazimo u Draevu polju na junoj
strani Visa. Draevo je polje dugo oko 3 i pol kilometra i iroko oko 500 metara, a
mjestimino i preko kilometra.4 Prema tome, u otokim relacijama ovo je velik i vaan komad
poljoprivrednog zemljita. Sredinom polja prolazila je cesta koju je danas pokrila suvremena
prometnica Vis-Komia.5
Ve u arhajsko doba dionizijev kult je bio prisutan u Issi, o emu svjedoi i nalaz
crnofiguralnog lekita s prikazom Dionizove povorke. Dionizov kult vezan je i za vinovu lozu,
koja je dio najvanije agrarne grane Isse. Pogrebni obiaji Grka u Issi takoer se dovode u
vezu s tovanjem Dioniza, a velik broj Isejaca nosi upravo ime Dionizije.

5. Novac i keramika:
Osim lokalnog novca Jonija, iz sredine 4.st.pr.Kr. u Issi je naeno i nekoliko komada grkog
novca drugih gradova, zatim rimski republikanski i carski novac te bizantski novac.
Najinteresantniji su oni iskovani od 4.st. do 2.st.pr.Kr, za doba isejske samostalnosti. To je
bronani novac na kojem je utisnuto IS ili ISS, skradenica za Issaion, to znai novac drave
Isejaca. Novac Isse pronaen je samo na Brau, Hvru i u Solinu, to pokazuje da je taj novac
kolao na vrlo ogranienom prostoru, prvenstveno jer je kovan samo u bronci, tj. bio je
namijenjem lokalnoj trgovini.
Od grkih vaza otkrivenih u Issi razlikujemo nekoliko vrsta. Otkriveni su primjeri
crvenofiguralnog stila s kraja 4.st.pr.Kr, gnathia keramika, vaze gornjojadranskog stila i
lokalna keramika. Vaze gnathia stila datiraju se od kraja 4. do kraja 3.st.pr.Kr. i uglavnom su
importi iz june Italije. Proizvodnja vaza u Issi odvijala se tijekom 3. i 2.st.pr.n.e. Po obliku su
bliske gnathia tipu vaza, dok su dekorativni elementi posueni iz repertoara grkih vaza.

6. Issa za vrijeme Rimske vladavine:

Vanost Isejske kolonije se nastavlja debelo nakon vladavine Dionizija starijeg i njegovog
sina. Razvija snanu trgovaku mreu i osniva svoje vlastite kolonije. Kada ju je ugrozio
kralj Agron, Issa je 231. pr. Kr. obranila svoju samostalnost uz pomo Rimljana, s kojom je i
sklopila savez.[1]
4 Zaninovi, M., Grka podjela zemljita na otoku Visu, Opvsc. Archaeol. 21,
1997., str. 81.
5 Zaninovi, n.d., str. 77.

God. 47. pr. Kr., za graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja, Issa staje na Pompejevu stranu,
te ju je nakon njegova poraza zauzeo Cezarov legat Vatinije.6 U to je doba izgubila svoje
prijanje povlastice i status slobodnoga grada, te je postala podanik Rima, ovisan o vlasti u
novoj rimskoj koloniji Saloni. Ipak je i dalje je ostala vano trgovako sredite. U prvoj
polovici I. st. stekla je i rimsko graansko pravo (Issa civium Romanorum). Nakon toga Vis
postupno gubi znaenje i samo se povremeno javlja u srednjovjekovnim izvorima, dijelei
sudbinu ostatka Dalmacije.

7. Literatura:

1. M Sui: ''Antiki grad na istonom Jadranu'', Zagreb, Golden marketing, 2003.

2. M. Zaninovi: ''Grka podjela zemljita na otoku Visu'', Opvsc. Achaeol. 21, 77-84, 1997.

6 Sui, M., n.d., str. 60.