Professional Documents
Culture Documents
Gordana Đerić
Gordana Đerić
Svakodnevne diskursivne
prakse o osobinama naroda
i vanosti nacionalnog identiteta
176
Gordana eri
177
Stavove graana o zbirnom liku Srba pokuau da predstavim posredstvom odgovora graana na niz pitanja koja proishode iz stereotipa. To su stereotipi o srpskoj dobroti, (ne)slozi, (ne)zrelosti, (ne)pobedivosti, tj. pitanja da li
su Srbi bolji od drugih, da li su sloni, zreli itd. Ova pitanja u intervjuima nisu
eksplicitno postavljana, ali se analizom stavova nameu odgovori i na ova
pitanja, upotpunjavajui mreu diskursivnih praksi o nacionalnom identitetu.
Iz okvira odgovora graana na navedena pitanja pokazau osnovne karakteristike diskursa o identitetu, naine uticaja stavova elite, politike propagande,
politikih promena, savremene situacije i uopte naine razumevanja ovog
fenomena. U drugom delu teksta pokazau diskursivne prakse graana o
srpskim osobinama koje se najee navode u akademskim tekstovima
(drueljubivost, gostoljubivost, zavist, inat, prilagodljivost itd.), vodei rauna da
redosled stereotipa odgovara uestalosti pojavljivanja u govorima graana. O
stavovima koji negiraju mogunost uporeivanja naroda prema specifinim
osobinama i stavovima koji izlaze iz okvira iskaza koji se prepoznaju kao
stereotipni govoriu u treem delu teksta.
Analiza stereotipija bazirana na materijalu dobijenom metodom dubinskog
intervjua, izmeu ostalog, omoguuje bolji uvid u njihove formalne odlike. Teoretiari stereotipa zastupaju stav da se stereotip izraava kratkom jezikom formom. Istina je, kako tvrdi Klaus Rot (2000: 264), da je najee re o saetim
konstrukcijama, pridevima (atributima), koji prevazilaze primarne konotacije,
vrednosno optereenim stabilnim idiomima (srpska nesloga), poslovicama, izrekama... Pored ovakvog iskazivanja, stavovi o identitetu se u diskursima graana
izriu u vidu razvijenijih verbalnih formi, kao kompleksne prie u ijoj su pozadini
stereotipi ili, tanije, prie koje su usmerene i oblikovane nekim od stereotipa, iako
ne moraju biti izreene na nain prepoznatljiv kao komunikativni klie. U teorijskom postavljanju ovog problema vodila sam se injenicom da i etniki stereotipi,
poput svih ostalih stereotipa koji se tiu izvanidentitetskih pitanja svakodnevice,
bitno olakavaju i istovremeno uslovljavaju nain razmiljanja, jer je to naueni
put orijentacije i razumevanja drutvene stvarnosti. Od ne manje vanosti za pojaavanje stereotipnog u iznesenom stavu jeste injenica okolnosti i naina u kojima je razgovor o pokrenutim pitanjima voen (ukratko, injenica situacionog
obeleja, u ovom sluaju snimanja razgovora), zbog ega je izneseni stav dodatno oblikovan potrebom pametnog, ispravnog ili tanog odgovora. I u sluajevima da ne predstavljaju iskreni stav ispitanika, oni ne gube na svojoj vrednosti
jer su izraz konvencije ili predstave o poeljnom (ispravnom, tanom). Budui da
mi je namera da pokaem kako stereotipi rade, odraavaju jeziku i/ili drutvenu
konvenciju i olakavaju shvatanje sveta, prilikom navoenja razmiljanja graana, prednost u dati upravo razvijenijim formama nad kratkim etiketiranjem, tipa
dobar narod, gostoljubiv, inadijski, nesloan.
I najvanije: skoro u polovini obraenih intervjua materijal za analizu stavova koji bi upuivali na odnos ispitanika prema nacionalnom identitetu nije dat
178
Gordana eri
179
Postojanje nacionalnih karakteristika u diskursivnim praksama ispitanika uglavnom se izjednaava sa postojanjem naroda. Zbog samorazumevanja korpusa karakteristinih osobina, mogue je i poreenje sa drugim narodima. Ako govorimo o Srbiji, srpskom narodu, onda
podrazumevamo odreeni narod sa odreenim karakteristikama, koji ga ini upravo tim narodom i razlikuje ga od drugih. () Kada govorimo o nacionalnim karakteristikama, onda narod
zaista postoji, neto to ga karakterie i to je unikatno za njega u odnosu na druge, smatra sekretarica iz Beograda. Osamnaestogodinji mladi iz Paneva miljenja je da se prethodna
Jugoslavija raspala upravo zbog meusobnog procenjivanja osobina njenih naroda, prema
principu ko je kakav. To sam priao na samom poetku velika greka- procenjivati nekog,
znai oceniti kakav je samo po nacionalnosti. Ipak, zajedniki identitet postoji ne samo kao
privrenost i vrednovanje osobina, nego i kao opti projekt podraavanja i imitiranja, koji se
realizuje preko porodice, kole, same drave. Kolektivni identitet utie iz raznoraznih pravaca,
miljenje je studentkinje germanistike. On utie, kao prvo, kroz vaspitanje, ono to mi dobijamo vaspitanjem u svom domu, u svojoj kui od naih roditelja. () Zatim su tu, ne znam, obrazovanje, znai, kola koja utie po nekom odreenom sistemu, programu itd, to je opet neka
zvanina odluka nekog predsednika ili nekog kolegijuma, koji je, opet, predstavnik tog kolektivnog identiteta. Imate medije, imate umetnost, imate modu. () Mi smo svi proizvod vremena, jednog odreenog trenutka i liimo na to. Moemo da elimo da liimo mnogo manje i da
budemo mnogo autentiniji, ali naa autentinost je svedena na jedan manji deo u odnosu na
kolektivni identitet.
7
Uvoenje odrednice bezinteresnog ima pre svega deskriptivni karakter. Pod interesnim
govorenjem o osobinama identiteta podrazumevam politiku i javnu (dakle akademsku)
aktualizaciju i mobilizaciju stereotipa. Interesna proizvodnja stereotipa (u funkciji politike)
moe biti i svesna i nesvesna, moe dolaziti i iz nacionalistikog tabora (u vidu pozitivnih
autostereotipa) i iz kosmopolitskog tabora (u vidu negativnih autostereotipa).
180
Gordana eri
obino nisu vezana za lino iskustvo ve se zamiljaju i konstruiu prema uoptenim, uglavnom pozitivnim predstavama. Evropa se razumeva kao izraz ekonomske nadmoi, koji nuno namee smernice ispravnog, uspenog kretanja.8
Pripadati Evropi znai pripadati neem boljem, naprednijem, civilizovanom,
to ukazuje na prevlast uvaavanja simbolike geografije nad geografijom:
Mislim da je krajnje vreme da nas vrate na civilizacijski nivo Evrope ili Spominjui Holanane mislio sam na normalan svet. Prilikom poreenja sa svetom,
svet se zamilja ili kao sasvim neodreen, uopten pojam (prema kome se ispitanici najee pozitivno odnose) ili kao Amerika, pri emu se odnos ka tom
svetu sasvim menja. Uporeivanje u odnosu na idealni lik nacije je
predvidljivo: u tim sluajevima ispitanici navode poznate fraze o srpskoj neslozi,
zavisti, nekulturi naspram negdanje kulture.
Diferenciranje izmeu izrazito pozitivnog i izrazito negativnog ocenjivanja
osobina i vrednosti srpskog naroda teko je pratiti na formalno-jezikom planu, jer narativne prakse, bez obzira na njihov vrednosni pol, variraju formalno
razliitim odrednicama (ja-mi-oni) ista ili slina znaenja. I pozitivna i negativna
odreenja prema sopstvenoj naciji po pravilu (koje ima izuzetke) ukljuuju samog ispitanika, odnosno njegovo izjednaavanje sa kolektivom (Kad govorim o
srpstvu govorim o sebi ili Niko nee da kudi svoje ili Najgori smo narod na svetu)
kao da je re o samodefinisanju. Lini identitet se delom potvruje kroz priu o
kolektivnom, odnosno nacionalnom identitetu, posebno u onim sluajevima u
kojima na pitanje Ko ste Vi? ispitanik pre svog imena kae da je Srbin ili kada pripadnost srpstvu stavlja ispred linih uspeha. Upravo tako sebe opisuje istoriar iz Novog Pazara: Drago mi je to sam profesor, to sam uspeo da zavrim,
da postignem da radim ono to volim, ali drae mi je to sam Srbin. U pitanjima
identiteta narativnost sa linog plana skoro neosetno prelazi na zajedniki plan.
Na taj nain ovaj profesor nastavlja svoju priu: Zlatan, zlatan smo narod, a
beogradska dizajnerka jo je preciznija: Ne, ne postoji niko savreniji od nas.
Znai, smatram da je Gospod najsavreniji, a od naroda jesmo. () Smatram
da intelekt ovoj Evropi i ovom svetu daju Srbi, znate. () Mi smo jedan predivan
narod.() Kamo lepe sree da smo da je veina nacija takva. Ne bi bilo ratova i ne bi bilo sukoba. Eventualno ega bi bilo lopovluka. Mi smo svi, naalost,
moram da kaem Srbi mi smo sitni lopovi. Etnolokinja iz Valjeva o osobinama Srba govori samo u pluralnom obliku, bez izuzetaka: Mi jesmo siromani, ali
kada govorimo o Srbima, mi smo obrazovani preko pria naih baka koje su
nam priale bajke i irile svest. Kod nas postoji identifikacija ljudi preko
Nemanjia, preko naih manastira je jedna posebna svest o posebnosti.
U okviru iskaza ispitanika, bez obzira na to da li je re o pozitivnom ili negativnom vrednovanju, govor o Srbima iz treeg lica mnoine prelazi u prvo lice
mnoine. Srbi kao narod su jako puno gostoljubivi, popustljivi, jako mekani, a
8
Klaus Rot (2000: 161) smatra da je Zapad za narode Jugoistone Evrope uvek bio najvaniji reper prilikom poreenja.
181
onda kad ponu ute, ute i trpe, ali kad ponu da izbacuju emocije, to burno
rade. I s druge strane, nikad ne miruju i oni uvek traeKavgadije smo u principu i uvek akamo tamo gde ne treba da akamoJa mislim da smo mi
takvi, ne znam. Nismo onako flegma, miroljubiv narod, kae mlada poljoprivrednica iz Kikinde. Govorei o Srbima, sredovena aanka se u okviru iste
reenice preorijentie sa govora u treem licu na govor u prvom licu jednine:
Ipak, ja ovaj narod volim, ipak, znai to su... to sam ja, sa svim svojim
nedostacima i manama.
Poseban sluaj, u semantikom smislu, jeste govorenje o Srbima u jednini
koje ima znaenje mnoine. Optost, celina ili zbirni lik se individualizuje,
tako da singularni oblik Srbin postaje ekvivalent srpskom narodu, semantiki
pluralnom obliku. Mainbravar iz Poarevca kae: U svakom itu ima kukolja, ali
Srbin kao Srbin je veliki ovek. Poslovino pretpostavljanje razliitosti, koje treba da oznai realnost, ostaje u senci predstave o apstrahovanom individualisanom kolektivu. Na formalnom jezikom planu, kao i u delu znaenja, ovaj iskaz
se poklapa sa iskazom beogradskog policajca: A kao narod, ja mislim da su Srbi
nedostian na svim prostorima, mislim da u svemu da se ponosimo sa Slobom ali ono bombardovanje, ono Srbin jeste uvek bio veliki, ali u njegovo
vreme jo snaniji, bez obzira na ovoIzgubilo se dosta, ali je on napravio ipak
neto to je ostalo mnogima u seanju. () Srbin moe da izdri i da istrpi, to
istorija nije zabeleila za sada. Ja barem ne znam I tu smo heroji
Vrlo retko stavovi prema zbirnom srpskom liku podrazumevaju lino
iskljuivanje, izdvojeni pogled sa strane. Tako se prema svom narodu odnosi
visokoobrazovana Kruevljanka: (Srbi nisu) ni bolji ni loiji nego ostali narodi, ili
etrdesetdvogodinji aanin: Isti kao ostali narodi, i dobri i loi, i pravoverni i
neverni ili, najsaetije: Razliiti, kako kae kozmetiarka iz Beograda. Sasvim je
suprotna situacija sa izraavanjem vrednosno obojenih stavova. Potpunim
uoptavanjem i u pluralnom obliku, dakle, ukljuivanjem sopstva u zajedniko
mi ispitanici odgovaraju: Najgori smo narod na svetu ili Najbolji smo narod na
svetu. Nacionalni identitet podrazumeva vie od ukljuivanja poistoveivanje,
koje u svakodnevnoj konverzaciji ima granice. Svaki pojedinac lino moe da se
poistoveti sa zbirnim likom srpskog naroda, ali se srpski narod ne moe poistovetiti sa pojedinim njegovim predstavnicima. Istoriar iz Novog Sada sasvim je
odreen u tom smislu: Nikada ne bih da poistoveujem svoj narod sa Miliem od
Mave, sa Dragoem Kalaiem i takvim ljudima koji su bili uz vlast, koji su nam
naneli najvee zlo u forsiranju mi smo neto iznad.
Lina uverenja o srpskoj posebnosti pojedini ispitanici iskazuju sa pomeanim oseanjem ponosa i prokletstva, tako da sama naracija o pripadnosti
srpstvu prerasta u poetski nadahnut diskurs koji karakterie unutranja napetost. ak i u sluaju navodno negativnog odnosa, oseanje privrenosti ima
znaajnu ulogu. Na pitanje intervjuera Ko je on? dvadesetsedmogodinji Leskovanin, programer, odgovara:
182
Gordana eri
Ja sam Srbin.
A na drugom mestu?
Da sam proklet to sam Srbin!
Kakvi su Srbi kao narod?
Najgori, ali i najponosniji. Ponosan sam to sam Srbin. To ve nije stvar
nacionalnosti, ve stvar mentaliteta; znai, trpeti kad ti je najgore i znai biti protiv najjaeg i biti svestan da to nee doneti nita dobro znai jedno stvarno veliko prokletstvo.
Sasvim drugaija unutranja napetost u priama o Srbima karakterie
odbrambene stavove, koji se konstituiu kao suprotnost pripisanim negativnim stavovima, odnosno negativnim heterostereotipima. Lino naglaavanje
neslaganja treba da oznai predznanje o problemu kakvoe Srba. Ispitanica
iz apca svoje predznanje o runim priama negira linim odnosom, prema
tome ta ona voli, odnosno ne voli u tim priama. Srbi su emotivni, emotivni.
Ja ne volim kad se pria runo o mom narodu, ja volim svoj narod i kad neko
kae svi smo mi Srbi isti, svi smo mi Srbi lopovi, svi smo mi Srbi ovakvi, svi
smo mi Srbi onakvi Ja smatram da su Srbi jedan emotivan narod, snalaljiv
narod, gostoljubiv narod. I ja ne volim da se o mom narodu runo pria. Neto
starija Nilijka s ponosom istie: Ba volim to sam Srpkinja! ta su oni (Amerikanci, prim. G..) bolji od nas?! -Evropa e uvek nas gledati kao neki privezak,
neto to nije vano, to nije bitno Jednostavno, postojaemo za njih i postojimo za njih samo toliko da iskau svoju mo, bilo politiku, bilo ekonomsku. A to
se tie civilizacije, mi smo ispred njih 100 godina.
Zato mislite da smo ispred njih 100 godina?
Pa, zbog nae istorije.
Uoptena odreenja srpskih vrednosti, poput istorije, kulture itd., ukljuuju aktivan, mada stereotipan, odnos prema savremenoj situaciji. U situacionom izraavanju visokih kvaliteta naroda, kao i u sluaju njihovog
osporavanja, argumentacija se izvodi na osnovu neposrednog znanja o pokrenutom pitanju. Ono na ta se oslanjaju kognitivno-diskursivna gledita, bez
obzira na vrednosni pol, jeste zapravo stvarno stanje, koje moe biti argument opravdavanja uoptenog pozitivnog (pred)stava, (predznanja) i, na drugoj strani, prilikom negativnog vrednovanja, stvarno stanje postaje argument
pokazivanja, odnosno uvrivanja ispravnosti sopstvenog (negativnog) miljenja. Podrazumevanje stvarnog stanja kao izvinjenja za trenutnu nevidljivost naelno pozitivne argumentacije o srpskim osobinama itljivo je u stavu
sudije iz Paneva: Znate, mislim da smo sposobni, da smo sposoban narod,
mislim da smo intelektualno ba negde pri vrhu u svetu, znate, narod koji je vispren, koji to moe da dokae u svim poljima u muzici, glumi, knjievnosti, slikarstvu, znai da smo talentovan narod. Meutim, zaputen narod, jednostavno
narod koji vie ne razmilja o tome. Primer koji ilustruje sluaj potkrepljivanja
183
184
Gordana eri
185
186
Gordana eri
187
188
Gordana eri
189
190
Gordana eri
U razumevanju dela graana osobine srpstva mogu se situaciono menjati, u zavisnosti od politikih promena i onoga to nude medijske slike. Uticaj je
takav da se zbirno mi menja sledei dominantnu retoriku: onakvi smo kakvim
nas predstavljaju u domaim medijima. Medicinska sestra u penziji iz Novog Pazara kae: Bili smo dostojanstveni. Bili smo poznati kao pravedan i hrabar narod. Onda se 5. oktobra sruilo sve. Onda smo postali svi ti ratni zloinci.
Kragujevanka bez posla lini ponos zbog pripadnosti srpstvu vezuje za teki,
ponosni period, iz ega se nasluuje da je re o vezivanju za politiku biveg
reima ili, preciznije, za retoriku toga reima koja je putem medija propagirala
upravo osobine dostojanstva, ponosa... Ponosim se to sam ista Srpkinja i
ponosim se, do ove situacije, u kom sam vremenu ivela, u jednom ponosnom
vremenu, dok nije nastupio pad.
Diskurs o osobinama Srba u stalnom je variranju izmeu slika (predstava) i stvarnosti koja se izmeta u drugo vreme ili ak na drugo mesto. Mi smo
ocrnjeni, predstavljeni smo kao afriko pleme, a oni ne znaju ni priblino ko smo
i ta smo, smatra tridesettrogodinja Nilijka bez zaposlenja. Procenjujui Srbe
u odnosu na okolnosti i situaciju, ona ukazuje na negativne uinke Zapada,
koji se ogledaju u gubljenju naih vrednosti. Jo vie, slika pravog Srbina je
uzor, odnosno parametar, prema kome se procenjuju i oni Srbi koji su privremeno boravili u inostranstvu: Poinjemo i mi da primamo mnoge karakterne osobine Zapada koje ne pripadaju naem mentalitetu, nisu ono to mi hoemo.
Ljudi koji odu tamo, pa kada se vrate ovde prepoznajete ih, vidite ih to su vie
ljudi koji su pretrpeli obrt, od kojih je kapital stvorio neto drugo. Nije to vie pravi
Srbin. Uticaj Zapada je vidljiv i ovde, i pored toga to znai slabljenje nacionalnog identiteta, on je i neminovan, miljenje je studentkinje iz Paneva. Ja mislim da smo mi pod jednim jako velikim zapadnjakim uticajem. Ne mislim ni da
je to pozitivno ni negativno.() Nama je pogled na svet u vrlo velikoj meri odreen tim zapadnjakim kolektivnim identitetom, znai, arenilom, velikom ponudom reklama, marketingom, advertajzingom. Znai, to su sve one rei koje su
se uvukle u na renik, ali su se uvukle kao kategorije u na ivot, tako da smo
mi pod velikim uticajem toga. Ja lino, ja lino to doivljavam kao loe. Iz stereotipa o idealnom liku nacije razvijaju se novi stereotipi: Srbi su izgubili ili zaboravili
svoje vrednosti i istovremeno nekritiki prihvatili sve tue. Slika koju nudi stvarnost ne odgovara tradiconalnoj slici, odnosno onome to narod jeste: Koliko
nae dece ne zna da odigra srpsko kolo, stidi se toga, a igra onu zmiju, a za
srpsko kolo kau seljaka stvar!?
Kao to je elitistikim stavovima svojstveno da veliaju zdrav razum naroda, posebno srpskog seljaka naspram odroenih intelektualaca, tako je i prema razmiljanjima obinih graana, odstupanje od idealnog srpskog lika
najizrazitije kod ljudi iz javnog ivota, inteligencije i uopte zvaninih predstavnika. U pitanju je uporeivanje stvarne ali ipak zamiljene predstave
srpstva, koja je po samorazumevanju pozitivna, i slike o Srbima koju ostavljaju
predstavnici aktuelne vlasti. Sekretarica iz Beograda u ovim ljudima ne vidi
191
192
Gordana eri
193
194
Gordana eri
Pod ijim smo uticajem bili, tako i formiramo neki mentalitet. Srbi iz Vojvodine su
sasvim jedna pria, ovi iz istone Srbije su druga pria, juna pruga su trea,
umadinci etvrta Ovi sa Kosova, naalost, jako lie na iptare, tako se ponaaju Srbi iz Bosne dosta imaju muslimanskog mentaliteta. (...) Crnogorci
su, ini mi se, opet za sebe. I kod njih postoje oni koji su sa primorja i ovi koji su
malo gore po brdima I kod njih su priline razlike. Ali mislim da mi se najmanje
dopada njihov mentalitet zato to je potpuno izvitoperen.
Isticanje razliitosti meu Srbima potkrepljuje se i neujednaenou na
jezikom planu. Istina je da se etniki stereotipi inae lako prenose na jeziki
plan, kada se negativni popularni sudovi o govornim svojstvima drugih moraju
razumeti upravo kao izraz neveto prikrivene odbojnosti prema samim govornicima (Bugarski, 1996: 102). Ovde je, meutim, manje re o odbojnosti prema
nekom delu naroda, a vie o unutarjezikom podvajanju koje slui kao objanjenje meusrpskog nerazumevanja. Na ovaj nain se racionalizuje klie o
neslozi, tako da mentalitetske, jezike i sl. razliitosti postaju razumljiva i
vrsta argumentacija nejedinstva. Razlikuju se Srbi u Subotici i Srbi u Vranju.
Mislim da su to dve razliite kategorije, razliite vrste, razliiti mentalni sklopovi
ljudi i verujem da se ne bi ak moda ni razumeli Jer, ovaj Srbin koji je u Subotici on pria moda malo i maarski, a ovaj u Vranju pria ve neki srpski koji
je, ono, samo njemu jasan.
Mentalitetska razliitost i odstupanje od predstave pravog srpskog mentaliteta, prema sagovorniku iz Kruevca, najvie karakterie Srbe sa Kosova.
Razlikuje se to od Srba koji su ovde. Mnoge stvari, zato to su Srbi bili u manjini,
poprimili su od Albanaca. U tom smislu to su postali, ovako, moda to nije prava re, ali ih je na to naterala situacija samoodbrane od iptara, pa su i ovde nepoverljivi, nekada su malo i nepromiljeno agresivniji za nekakve svoje stavove.
Srbi sa Kosova najmanje lie na prave predstavnike srpstva. Uzroci razjedinjenosti su za dvadesetetvorogodinjeg studenta razumljivi, jer ih on iznalazi u
mentalitetskoj razliitosti. Vidite, oni jesu u principu Srbi Ljudi koji su doli sa
Kosova, to su ljudi, mogu slobodno da kaem, iskvareni su ljudi, ali prilino. Ja
jo uvek nisam sreo nijednog, nisam upoznao nijednog Srbina sa Kosova, mlaeg ili starijeg, koji vie vue ka nekom srpstvu. Oni su, ja mislim, u tom dugogodinjem ivljenju sa tim ekstremnim Albancima na Kosovu malo vie poprimili to
njihovo. Mislim da im ovde nije mesto.
U odnosu na Crnogorce, prema priama graana, postoji dvojna strategija.
U prvom sluaju, zamenicom mi pokriva se zajednitvo Srba i Crnogoraca:
istost dvaju naroda se podrazumeva prema principu i Crnogorci su Srbi. U drugom sluaju, zamenica mi vai samo za Srbe, a Crnogorci postaju oni. Stomatolog iz Pirota miljenja je da su Crnogorci Srbi: Mislim da neu povrediti ego
crnogorske nacije, koju je izmislio Josip Broz, kad kaem da su oni najistiji deo
srpske nacije. I genetski, jer su najvea preplitanja bila na ovim prostorima a oni
su bili sami i isti. Ne mogu da kaem da Crnogorci i Kragujevani nisu isto oni
195
196
Gordana eri
197
znai aktivranjem uvreenih istina o neslozi, proklamovana spremnost za promene, sueljavanje miljenja, uvaavanje razliitosti itd. dovodi se u sumnju.9
Ipak, druga strana pria o neslozi ili njen predtekst reflektuje vanost
nacionalnog identiteta i neophodnost uspostavljanja nacionalnih vrednosti. U
stavovima graana koji o Srbima govore kritiki, potcrtavajui neslogu, naglaavanje vanosti nacionalnog identiteta je najizrazitije. Granicu izmeu
neidentiteta i identiteta za njih predstavlja (ili je trebalo da predstavlja) 5. oktobar. Promena reima bila je za ove ispitanike vie od buenja nade da e se
povratiti i institucionalizovati nacionalne vrednosti 5. oktobar je bio realna
osnova da se to zaista ostvari. Otuda je i njihovo razoaranje u aktuelno stanje
stvari razumljivije. Na neophodnost buenja svesti o nesumnjivoj vanosti
nacionalnog identiteta pored izrazito kritikih stavova upuuju i oni stavovi koji
negiraju vrednost etnikih stereotipa.10 Iz zakljuivanja na silogistiki nain
proizlazi da se pored razvejanih nadanja u istinske promene i petooktobarsko
ujedinjenje nacije brzo potroilo.
198
Gordana eri
Kragujevca: Pa, ja ne znam, mi vaimo za neki promuuran narod, ali interesantno je da nikad ne reagujemo na vreme (...) i da nikad ono to saznamo o
tome, ne razmiljamo, da bi sebe zatitili nekako. Mislim da smo suvie naivni.
Nezrelost se, izmeu ostalog, manifestuje u sklonosti ka mitomaniji, stalnom ponavljanju istog upadanjem u neke glomazne prie, mitove, kosovski mit,
leviarski mit ili pravoslavni mit.
2.pristup: Da nezrelost moe biti simpatina i popravljiva osobina pokazuju stavovi jedne studentkinje germanistike. Ona se prema sopstvenom narodu
odnosi kao prema nedorasloj, razmaenoj i bezobraznoj osobi, koja je sutinski
dobra. Kao narod, Srbi su malo napaen, malo bezobrazan (narod) Ja nemam utisak da je, ono, bezobrazan u onom pravom smislu, nego bezobrazno
razmaen, ja bih rekla, ali da je to u principu jedan dobar narod, da je jak, da je
hrabarPokroviteljski stav izraava i pravnik iz Kruevca, istiui da su Srbi
kroz istoriju bili ometeni u razvoju svog identiteta i da im tek predstoji izrastanje u samosvestan narod: Imamo jednu neartikulisanu energiju u sebi, mi
smo narod krajnosti koji moe oveka da oduevi, da se u nama krije neto veoma dobro, a i neto pakleno, pakleno zlo. To je samo dokaz da je to narod koji je
u fazi jednog linog previranja, u fazi traenja svog identiteta i koji je, naalost,
nekoliko puta bio prekinut u toj nekoj vertikali, poev od turskog ropstva, pa preko balkanskih ratova, oba svetska rata, zatim preko komunizma i tako.
II.1. Inat
Inat, kao kolektivna srpska osobina, esto se pominje u diskursivnim prakasama graana ali se vrlo retko posebno obrazlae. Graani je odreuju dvojako: ili kao nezvisnu od drugih, posebnu osobinu ili je vezujui upravo sa
neslogom i nezrelou Srba. Izdvojiu stoga samo verbalno razvijenije stavove
graana koji inat tretiraju kao potpuno nezavisnu osobinu. Ovakav stav ilustruju i dva tipa odnosa ka inatu: negativan i (relativno) pozitivan.
Nezaposleni inenjer iz Valjeva ima negativan stav prema srpskom inatu,
identifikujui u ovoj osobini konice razvoja i modernizacije: Jedna jedina re
koja bi moda definisala Srbe kao naciju, neto to najvie odgovara nama, stala
bi u jednu re inat. Ta sujeta je izuzetno bitna kod nas Srba. Ne inat sam po
sebi , nego () mi elimo da se iskaemo, da budemo priznati. Svi mali narodi
pokuavaju da se na neki nain nametnu, pa makar bilo i pogreno. () Jo
uvek imamo boljke koje su druge drave davno prevazile, pa u svojoj sredini
mogu da prihvate i crnce i Arape. Ekonomista iz Poarevca smatra da su Srbi i
ratovali iz inata: Srbi su oduvek viteki nastrojeni bili, da kaem, uvek su imali to
svoje srpsko za inat kada je u pitanju rat bio, da su uvek gledali da pokau svoju
vojsku, to svoje vojevanje, kako smo mi veliki junaci, poev od cara Duana, pa
nadalje... To je neto u nama, i uvek priamo o svojoj istoriji, kako smo mi bili jaki,
kako smo mi ratovali protiv Turaka, mnogo nadmonijih, protiv Austrougara i
199
200
Gordana eri
201
202
Gordana eri
prethodne Jugoslavije, meni su svi na neki nain bili dragi, niko nije bio neto vie
ili manje neprijatelj Jedino sam ih oseao neprijateljima po tim njihovim delima,
kad su hteli da nam na neki nain zlom vraaju nae dobro. () Srbin nigde nije
zagovarao da druge otera, nego je on sve ovo okupljao oko sebe.
Ovakvi iskazi treba da znae da se dobrota ne isplati. Dobar i glup narod,
jer mnogo verujemo... Nama treba malo da steknemo poverenje u nekog, a trebalo bi da idemo sa mnogo veom dozom opreza i podozrenja prema svima, kae
tredesetogodinja medicinska sestra. Neisplativost srpske dobrote iznosi se
kao sublimirano istorijsko saznanje, nastalo nakon iskustva ivljenja sa drugima. Re je o svojevrsnoj retorici uveravanja: Mi smo plemeniti prema drugim
narodima, jedno je od spremnih objanjenja raspada bive drave. Predtekst
takvih objanjenja podrazumeva greku, koja je upravo u dobroti, poverenju u
druge. Blia istorija slui kao dokaz takvim stavovima: Koliko puta smo ratovali i imali sukobe sa nekim narodima iz okruenja, pa ponovo ne oseam mrnju
prema tim ljudima. A moda je to i mana. Zato mi veito nekom da pratamo, da
nekog volimo, a taj neko da nas mrka tamo!? rei su jednog Novopazarca.
Diskurs o lakovernosti, zavedenosti, ukljuuje ulogu drugih, pre svih susednih naroda, i pravljenje istorijskih greaka. Sudija iz Kruevca kae: Srbin
je ovek koji je prostoduan, lako ti poveruje, lako ga zavede, a kad se opee,
ume da ti vrati istom merom. Naknadnim saznanjem potenciraju se greke napravljene iz dobrodunosti, lakovernosti i zavedenosti. Ukratko, prema ovim
ispitanicima, Srbi su rtve svojih dobrih osobina. To saznanje uslovljava sigurnost prilikom definisanja aksiomatskih iskaza: Uvek smo dobri prema onima koji dolaze sa strane. Znai, ak smo i prema neprijateljima naim dobri, a,
ovaj, loi smo sami za sebe, manje se potujemo izmeu nas samih. Mi smo dobroduni, da Vam kaem iskreno. Mi svakog, ma ta da nam u ivotu uini, uvek
bi pomogli i mnogo brzo zaboravljamo to je ono to nam najvie smeta,
smatra postdiplomka ekonomije iz Kruevca. I slubenica u penziji misli da su
dobre srpske osobine zapravo loe: Srbi imaju jako puno dobrih osobina, a
imaju i puno loih osobina. Prvo, Srbi su kratke pameti, a moda je to i dobro
nekad je dobro nekada nije. Mnoge stvari zaboravljaju ta su im drugi inili, ta
su im drugi radili, lako oprataju, dok drugi narodi ne oprataju.
Srpska dobrota je aksiom. To je objektivna istina, iako se ne moe i ne
mora dokazati, jer je sama sobom oigledna. Dobri smo, samo to nas svi mrze,
zakljuuje domaica iz Leskovca.
203
204
Gordana eri
Americi, apsolutno niko nije eleo te katastrofe, niti je rekao ako. Oni jesu zasluili, ali im mi to nismo eleli, niti bilo kom oveku to elimo. To je jedna pozitivna
osobina srpskog naroda To je neto to su nas roditelji, to su nas bake i deke
vaspitavali, jer su oni moda imali vie kontakta sa tim srpstvom od nas, tako da to
su one osnovne ljudske ne kradi, ne lai. To su konkretno ljudske (osobine)
kao Srpkinja koje nosim. Ne znam kako to da definiem, ali postoji ba specifino
oseanje koje ja ne mogu da opiem, ali oseam srpstvo intenzivno.
Ne mogu da verujem da su Srbi tako neki ruilaki, ubilaki narod koji.. Ne
verujem da bi ikadSrbin bi moda ubio Srbina, ali da ubije nekog, ne Mi nismo genocidan narod. Mi bi u afektu ubili, onako komiju, as posla, ali da smo
genocidan, nismo narod genocidan. Jesmo, kad doe situacija stani-pani Mi
smo veoma saoseajan narod.
II.6. Lenjost
Na primeru stereotipa lenjosti moe se pokazati:
1) kako dolazi do postepenog pranjenja stereotipa i
2) kako se jedan stereotip zamenjuje drugim.
U svakodnevnoj narativnoj praksi lenjost naroda nije uroena, nepromenjiva karakteristika, ve je graani povezuju sa optim uslovima za rad,
nagraivanjem rada, drutvenim sistemom i sl. Ukoliko se kao uslovi (ne)ispoljavanja ove osobine pominju zakonska regulativa, ureen sistem ili dobra
plaenost, onda zapravo i nije re o stereotipnom uoptavanju, prema principu
ili/ili, ve o negiranju kliea i pokuaju realnog sagledavanja.
Verbalizovano ili neverbalizovano, ovaj stereotip ipak postoji i nije
nevaan za celinu prie o osobinama naroda: Mislim da smo narod koji voli
puno da pria i misli da se bukvalno u sve razume, a pri tom najmanje voli da
radi, kae penzionerka iz Leskovca. Sredovena Beograanka o srpskom narodu takoe govori iz perspektive stereotipa lenjosti Mislim da ovaj narod nije
sklon pre svega da radi mnogo kae ona. Profesorka iz Nia smatra da su negativne srpske osobine lenjost i nekultura, na emu bi trebalo raditi. Prvo treba
da se oslobodimo nerada i miljenja da se preko noi stie bogatstvo, miljenje
je medicinske sestre iz Valjeva. Sluajeve neverbalizovanog ali podrazumevajueg uvaavanja injenice da su Srbi lenji karakteriu kontraargumenti. Polazite ovih pria je u novom stereotipu da su Srbi dobri radnici na Zapadu.
Unutranja logika objanjavanja novog stereotipa bazira se na izuzecima, odnosno izmetanju fokusa naracije u bogate ili dobro ureene drave. Selektivnim posmatranjem negira se opte, iako najee neverbalizovano uverenje da
su Srbi lenji. Tridesetogodinji Kragujevanin osnovnokolskog obrazovanja argumente za negiranje rasprostranjenih stavova o srpskoj lenjosti nalazi u pozitivnim stereotipima nae snalaljivosti i uspenosti u inostranstvu. Ja mislim
205
(da smo) dobar, poten, radan (narod), sve dobro mislim. im kau da su Srbi u
inostranstvu dobro plaeni i dobri su radnici, to ne bi bili i ovde. Stomatolog iz
Pirota eksplicira odnos izmeu sposobnosti i ureenog sistema: Kada bismo mi
primenili to to oni [Zapad, prim. G..] imaju, sa naim nainom razmiljanja, mi
bismo otili pre njih na Mesec, ali je potrebno mnogo tu da se radi i da se stave
pravi ljudi na prava mesta. Treba da promenimo nain razmiljanja: Zavri kolu da ne bi radio. Iako relativno novi stereotip, stereotip o srpskoj snalaljivosti
na Zapadu u diskursivnim praksama svakodnevice ima svoju negaciju: Mislim
da je malo iluzorno priati da su nai ljudi neto uradili u svetu, to su prie za
malu decu, kae starija Beograanka.
Negiranje lenjosti kao srpske osobine u nekim sluajevima zadovoljava
funkciju odbrane vlastite pozicije ispitanika. Ukoliko ovu osobinu izdvajaju kao
karakteristino ponaanje samo u poslednjih nekoliko godina, ispitanici je onda
odreuju kao rezultat iznuenog ponaanja. Objanjenja ispitanika variraju izmeu razumnog procenjivanja svrsishodnosti rada za male plate i stereotipa o
nedostatku vrste ruke. Mislim da Srbima treba dati rad i disciplinu. () Vredan
narod, ali narod kome treba gazda, kae jedna Piroanka. Prema vercerki iz
Beograda, novac je regulator ove osobine: Sad smo se ulenjili, dosta smo se
ulenjili. Svi bi preko leba pogau. Svi bi da imaju a da ne rade e pa ne moe. Mi
smo borci veliki to se tie trgovine, jer tebi odmah ide sve u dep. Na radnim
mestima, tu smo ve klimaviZa Kragujevanku bez zaposlenja lenjost je relativna osobina: Malo su lenji, ali kada ih malo pritegne, znaju da budu i vredni.
Srbi su eljni znanja i napretka, ta ih spreava u tome da urade, da sami sebe
nadgrade, ja ne znam Medicinska sestra iz apca teite svoje argumentacije
stavlja na nedostatak discipline, nepovoljne drutvene okolnosti, odnosno stalno
vraanje unazad i poinjanje ispoetka: Mislim da su Srbi jako dobri kao ljudi.
Samo im treba vrsta ruka i dobra disciplina i Srbi bi bili veoma dobri radnici.
Ima dobrih ljudi: poslunih, humanih, dobrih, jako pametnih... Mi smo imali nesrene okolnosti da smo se stalno vraali unazad, izmueni ratovima. A i dalje
mislim, kada bi sve krenulo u plus, ne znam kako, da bi Srbija procvetala.
Razobliavanje stereotipa lenjosti odvija se vlastitim procenjivanjem poznatih sluajeva i prema diktatu spoljanjih faktora. Upravo je insistiranje na
radu, disciplini i ureenom sistemu obrazac koji odlikuje svakodnevni razgovorni milje i pouzdan znak racionalizacije odnosa prema radu. Kako bi pojasnili
svoju argumentaciju, ukoliko je ne baziraju na nekom od novih stereotipa, ispitanici izlaze iz okvira odgovora-kliea i uvreene predstave o lenjosti relativizuju
iz perspektive radnih uslova u najirem smislu.
206
Gordana eri
1) novim stereotipima
2) negiranjem stereotipa
3) odbijanjem da se o identitetu uopte govori.
Budui da je re o mozaiku stavova u kojima se prepliu strategije otpora
uvreenoj stereotipiji, govoriu o svima zajedno. Prilikom iitavanja ovih stavova u prvom redu se namee utisak da je srbovanje dovelo do desrbizacije i
ironiziranja nacionalnih vrednosti. Sve tri strategije otpora (kontrastrategije)
odraz su upravo ovog procesa.
Karakteristina je u tom smislu reakcija novosadskog ugostitelja: Bilo je
jedno vreme na TV Palma, mislim da se zove prof. Dabeti, imao je neku emisiju o Srbima, i tako Srbi narod najstariji. Gledajui par puta njega, svi, naravno, svi znaajniji ljudi u civilizaciji su bili Srbi poreklom, svi oni Srbi, ali svi su
Srbi, nema ko nije I Hitler je bio Srbin, samo toga nije bio svestan tolko, ili je
bio svestan, ali, zna ono, mazohistiki duh, pa udri po Srbima! I onda, ovaj, Srbi
su vladali celim svetom, znai, sve to se deavalo u svetu Srbi su uestvovali,
vladali itd... I sad, otprilike, ne da se vraamo korenima, nego, kolko sam ga ja
razumeo, nego, ajde da se osnai srpski duh, da postanemo svesni svog znaaja, vanosti, vrednosti itd., i da ponovo krenemo iz korena, ispoetka s takvim
jednim duhom. I onda razmiljam onako blentavo: e, super, to smo sve mi imali,
pa, jebote, ta smo sve zasrali!? Posle celim svetom vladali, sve upropastili, sve
ideologije mi osmislili, sve zajebali, razume!? S kim, bre, mi hoemo? Pa to se
videlo poslednjih deset godina: nit s kime hoemo, protiv svih smo i ceo svet
nam pokazuje u jednom trenutku pa, svi smo, bre, protiv vas, dosta, bre, vi!
Razume, i ta sad? Mislim, da se ja oseam takvim pa ne oseam se. Biti
Srbin, ne znam, poslednjih par godina, pa to je ludo, bre, pa to je ono, zna, patoloko stanje. Zna, busaju se, sportske priredbe: majku hrvatsku, ovo-ono,
ubiemo, zaklaemo Ne, ja takav nisam! Ja ne mogu da kaem ej, to je moj
narod! To nije moj narod! Ja nisam pripadnik toga, ja to ne podravam.
Najneposredniji uzrok linog izdvajanja iz nacionalne porodice, odnosno
uzrok strategija disocijacije, nalazi se u preterivanju javnog diskursa bilo sa pozitivnim bilo sa negativnim stereotipima. Poslastiar iz Beograda negira istinitost i jednih i drugih stereotipa: ...To su gluposti, potpuno isto kao i o stavovima
da smo mi primitivni, da smo krvoedni, da smo Zato to je to tako priano
zbog politikih ciljeva ovih na Zapadu, tako da i jedno i drugo nema veze. ()
Ovi ovde to su bili na vlasti priali su da smo hrabri, da neemo puzati na kolenima i ta ja znam, ve sam zaboravio tu demagogiju. () Poenta je u tome to
sve te odlike koje pripisuju narodu to su odlike individualnog oveka i ne moe
individualne odlike da stavlja na ceo narod, to je glupo, mi smo svi po prirodi
razliiti. Stomatolokinja iz Valjeva, kosmopolita po svom kazivanju, negiranje
pripadnosti srpstvu izraava kao posledicu prezasienosti. O linom izdvajanju iz nacionalne porodice govori u mukom rodu: Ne oseam se da sam
207
Srbin, ja sam kosmopolita. Puna mi je glava tog srpstva. Ipak, ova ispitanica nije
bez ikakvog oseanja za nacionalni identitet. Naprotiv, ona nacionalno zajednitvo sagledava kroz formulu porodine vezanosti: Moramo da uestvujemo u
svemu tome kao u porodici, ali moramo da neemo neki kompromis, da uvamo
svoj interes i ne izgubimo svoj identitet, da nas ne pojede ta vea riba.
Negiranje stereotipa u diskursu svakodnevice ne odvija se po jedinstvenoj
shemi. U pojedinim sluajevima osporavanje pozitivne stereotipije ispoljava se
uvoenjem novih, znaenjski negativnih stereotipa, odnosno osobina kojima
se potiru velike prie. Novi stereotip ili nova karakterna osobina jeste da su
Srbi nacionalisti (svi smo mi sa ovih podruja nekako veliki nacionalisti),
nekultivisani (dok se Srbi ne kultiviu, naalost, ja o nama imam loe miljenje) i sl. Velike prie o naciji uticale su i na promenu odnosa ka bezazlenijim
stereotipima, koji se u svakodnevnoj konverzaciji ne zamenjuju novim stereotipima nego im se jednostavno odrie istinitost. Iako navodno autonomna, ova
miljenja su, budui negacija pozitivne stereotipije, uslovljena njima: Ne verujem sada ni da smo mi najlepe ene, Beograanke, ni da smo mi Srbi visoki,
plavi i zgodni, ni da su Srbi najbolji ljubavnici, a da smo mi dobre domaice, da
pravimo ajvar...
U okviru naelno neutralnih miljenja ispitanika, koji ne koriste vrednosno
optereene, uoptavajue atribute o naciji, identitet se promilja sa stanovita
znaaja koji mu se pridaje. Ovi ispitanici najee ne osporavaju vanost nacionalnog identiteta. Razlike u stavovima prema parametru znaaja identiteta su
prvenstveno generacijske.
1) Za mlai deo populacije nacionalno identifikovanje moe biti proizvoljno,
stvar konvencije, slobodnog izbora, iako njihovi sudovi nisu uvek osloboeni
uslovljenosti negativnom stereotipijom. To ne znai da nacionalni identitet nije
vaan, ali je to za njih nepolitiko pitanje.
2) Pitanje ouvanja nacionalnog identiteta za ispitanike starije generacije,
bez obzira na njihovu nacionalnu tolerantnost i nerobovanje etnikim stereotipima, jeste primarno dravno pitanje, koje se tie svesti, odranja i dostojanstva
nacije. Obema kategorijama stavova svojstveno je da koreliraju sa savremenom situacijom, odnosno da im je polazite u racionalnoj kritici stvarnog
stanja. Evo karakteristinih stavova.
1) Kad me neko danas pita ta sam, Srbin sam, ali isto tako bih mogao
da kaem da sam, ono, ne znam, Tibetanac. Totalno bi mi bilo lako da se naviknem, mislim da su to ono, totalno neke niske strasti koje, u principu, mnogo vie
zla donesu nego dobra. Mnogo nam je zla taj nacionalni identitet svima doneo,
mislim da je vreme da postanemo Marsovci...
2) Ja nikada nisam imala nacionalni identitet to je moda i nedostatak nisam se oseala nekim Srbinom i neto vano zato to sam Srpkinja, pa sam neto drugaija. Ja sam Srpkinja po poreklu, a po opredeljenju sam Jugoslovenka.
208
Gordana eri
Negde sam to moda i nije dobro ali nisam se oseala nikad tako nekim
vanim ovekom samo zato to sam Srpkinja, ali mi sada smeta gubljenje, tek
sad, svakog identiteta u odnosima sa svetom. Nismo nigde u svetu, nigde. Mi
smo oni najnii koji puu, da ne kaem neki prostiji termin. I toliko se nigde
oseamo, da je to jedan jad i i emer. ak i moje nesrpsko bie osea pad tog
srpskog bia. (...) Kao graanin Srbije i pripadnik srpskog naroda, zaista se ne
oseam kao graanin sveta, sem to se, onako, negde sa svojim stavovima i u
svom ljudskom, politikom i profesionalnom opredeljenju oseam graaninom
sveta.
Odbijanje da se se o identitetu govori iz perspektive stereotipa, kao uobiajenih retorikih sredstava kojima se konstituie odnos ka svojoj ili drugim nacijama, takoe je karakteristino za predstavnike mlae generacije. Student iz
Novog Sada, na pitanje Kakvi su Srbi kao narod, objanjava zato je ovako formulisano pitanje loe:
Mislim da je pogreno sve ih nekako opisivati, bilo kako, mislim da to pitanje pomalo lii na pitanje kakvi su plavooki kao narod.
Ili sve plavue?
Da. Ja ne mogu da kaem da u meni postoji ikakav stereotip prema ijednom narodu, ni prema jednoj grupi kao ni prema Srbima, ali racionalno je da su
razlog za to sve ove godine sluanja viceva, svega toga. Racionalno, stvarno
verujem da takve generalne stari ne postoje.
Da li ne postoje ili ne valjaju?
Ne valjaju. Postoje, ali su potpuno pogrene. Ponekad vode dobrom humoru a ponekad vode ratovanju.
209
druge strane, njemu neretko ne ostaje nita drugo do sistematizovanja oprenih znanja u protektivnom (zatitnom) stereotipu. Ovaj vid diskursivnih praksi
pokriva irok spektar stavova: od naglaavanja pozitivnih autostereotipa kao
stvarnih osobina u funkciji odbrane, preko naracija kojima se negiraju pripisani negativni stereotipi, do pristajanja na negativni stereotip, odnosno njegovog usvajanja kao objektivnog suda i kritike zbirnog nacionalnog lika upravo
sa pozicija tog suda.
Drugi nivo na kome je deljenje iskaza mogue odnosi se na verbalizovanje
odnosa ka nacionalnom identitetu aktiviranjem/neaktiviranjem (ili odbacivanjem) karakternih kvalifikativa. Iako iskazivanje odnosa ka identitetu navoenjem
osobina naroda predstavlja samo deo materijala dobijenog intervjuima, u
ovom tekstu dominiraju upravo ove narativne prakse zato to su podsticajne za
iznalaenje semantike, motivacione i/ili argumentativne vrednosti iskazanog.
Bilo da su kritiki ili nekritiki intonirane, razvijenost ovih praksi jednako potvruje individualnu zainteresovanost i privrenost ispitanika naciji. ak i kada
nije neposredno izreena, privrenost sopstvenoj naciji (u smislu vee zainteresovanosti i/ili solidarnosti) ostaje osnovno distinktivno obeleje neujednaenog
odnosa prema svojoj i svim ostalim nacijama.
U jeziku se mnogo toga i ne vidi. Zbog ovakvog pristupa ostala je nedovoljno osvetljena veza 5. oktobra i odnosa graana prema nacionalnom identitetu.
Ona je u pojedinim iskazima nedvosmislena: smena prethodnog reima trebalo
je da oznai konani povratak izvornom identitetu, samorazumljivost i institucionalizaciju pravih nacionalnih vrednosti koje izlaze iz korpusa ideolokog
nadmetanja i politike manipulacije. Iz jezika, odnosno diskursivnih praksi ispitanika, samo se posredno i analitikim uoptavanjem moe izvesti zakljuak da
je petooktobarska revolucija istovremeno i tuna i srena injenica srpske istorije. Tuna, jer se promene u razvijenim drutvima u novijem vremenu odvijaju
na drugaiji nain, ne revolucijom i ustajanjem naroda; srena, jer je do promene reima ipak dolo. Od diskursivnih praksi o onome to Srbija danas jeste,
reitije govori tuna strana ove injenice i neverica ispitanika da su promene i
sutinske, da nacionalni identitet nee i dalje biti retoriko sredstvo za pravljenje (ili gubljenje) politikih poena.
Pored konstruisanja tematski strukturisane slike diskursivnih praksi o osobinama i vanosti nacionalnog identiteta, zanimala me je i mera pomerljivosti
statine (akademske i stereotipne) pretpostavke o bipolarnoj podeli na nacionaliste i kosmopolite,12 sadraj stavova u rasponu izmeu ovako definisanih
12
Ukoliko bi moj pristup bio uslovljen pozicijom ove podele, onda bi bilo izlino pokazivati formalne osobine iskaza ispitanika, a posebno iznijansiranost i ivotnost njihovih stavova. Svrstavanjem stavova u jedan od dva koa, nacionalistiki ili kosmopolitski, imala bih problema sa
vrednosnom klasifikacijom veine stavova. Na primer, u koji bih ko metnula ve navedeni
stav osamdesetogodinje starice Iako smo Srbi, sigurno ima po neko lo ili stavove tipa Kad me
neko danas pita ta sam, Srbin sam, ali isto tako bi mogao da kaem da sam, ono, ne znam,
Tibetanac? Takva analiza bi se zasnivala na prebrojavanju uglavnom neprebrojivog, tj. onih
210
Gordana eri
koji se odreuju na jedan od oekivanih naina, etniki, profesionalno, polno i sl., i onih koji ne
razumeju sutinu pitanja ko ste vi? ili se ne izjanjavaju ni na jedan od oekivanih naina, ve
kao Marsovci, budale i sl. Ipak, takvo prebrojavanje bi u znatnoj meri revidiralo nalaze
(izraene visokim procentima) ranijih istraivanja o nacionalistikoj orijentaciji graana Srbije. V.
Golubovi, Kuzmanovi i Vasovi, 1995.