GRAFIKI FAKULTET U ZAGREBU

KATEDRA ZA AMBALAU, KNJIGOVETVO I

PROJEKTIRANJE

ERGONOMIJA U GRAFIKOJ INDUSTRIJI

Zoran Borojevi
1

SADRAJ
1. UVOD
2. RAZRADA PROBLEMA
2.1. Openito o ergonomiji
2.2. Antropometrija
2.3. Ergonomija u industriji
2.4. Ergonomija u grafikoj industriji
3.

ZAKLJUAK

4.

LITERATURA

1. Uvod
Ergonomija nastoji da se uvjeti rada prilagode mogunostima tjelesne sposobnosti ovjeka u
smislu spreavanja prevelikih naprezanja. Poznavanje temeljnih ergonomskih naela pri
oblikovanju radnih mjesta u industriji uvjet je da bi se humanizacija rada mogla ostvariti u
punoj mjeri. Pri projektiranju nekog stroja, kojega treba opsluivati ovjek, treba pokuati da
bude ergonomski dobro rijeen i dobro oblikovan. ovjek je kroz povijest koristio razne
uporabne predmete da bi sebi olakao rad i ivot. To su bili predmeti na niskom nivou
funkcionalnosti i drugih svojstava, ali su bili velika pomo u obradi zemlje, drveta, kamena,
metala, kao i u lovu i borbi s raznim neprijateljima i nepogodama koje su ga ugroavale.
ovjek je stalno stvarao i usavravao uporabne predmete da bi opstao i sebi olakao rad i
ivot. Ti predmeti imaju razliita svojstva u ergonomskom pogledu. Danas ovjek koristi
kvalitetne proizvode, koji mu uz pomo pri radu, omoguavaju i razna zadovoljstva, uitke,
presti i motivaciju.
Dananji proizvodi djeluju na ovjeka kulturoloki, socioloki, psihiki, tehniko-tehnoloki,
ekonomski, odnosno u svakom pogledu mu olakavaju i uljepavaju rad i ivot. Razvojem
tehnike, tehnologije i materijala javljaju se zahtjevi da proizvodi budu ergonomski oblikovani.
Ergonomski principi koji se trebaju potivati kod oblikovanja proizvoda su: optimalna
definiranost uporabe, dimenzije i oblik proizvoda moraju biti prilagoeni anatomskoj grai
ovjeka, proizvod treba u pogledu konstrukcije, kvalitete izrade i materijala potpuno
odgovarati psiho-fizikim zahtjevima i osobinama ovjeka te treba biti u antropometrijskom
smislu prilagoen ovjeku. Uz ove principe proizvod treba zadovoljiti i odreene zahtjeve
koji se odnose na zatitu zdravlja i ivota ovjeka. Potrebno je tijelo zatititi od buke,
vibracija, svjetlosti neodgovarajue jakosti i neprikladne mikroklime.
ovjek je u radnoj sredini najee izloen opasnim mjestima u proizvodnim pogonima,
neadekvatnom osvjetljenju, temperaturi i vlanosti zraka. Kao negativni imbenici javljaju se
buka i vibracije. U ivotnoj sredini ovjek je izloen negativnom djelovanju prometa,
industrije, a esto i drugih ljudi, to djeluje na tijelo, osjetila i psihu.

2. Razrada problema
2.1 Openito o ergonomiji
Ergonomija je znanstveno podruje u kojem se multidisciplinarnim i interdisciplinarnim
istraivanjem te donoenjem ergonomskih naela nastoje uskladiti odnosi u sustavu ovjekradno mjesto-okolina u svrhu humanizacije rada.
Naziv dolazi od gr. Ergon = rad; Nomos = zakon, red. Ergonomija se u poetku razvijala pod
nazivom ljudsko inenjerstvo.
Ergonomija obuhvaa istraivanje tehnike, tehnologije i okoline ovjeka s ciljem postavljanja
ergonomskih naela i primjenu ergonomskih naela prilikom izvoenja rada.
Ergonomija je disciplina koja s pozicija razliitih znanosti nastoji prilagoditi stroj i radnu
okolinu psiho-somatskim karakteristikama ovjeka.
Ergonomija ustraje na tome da se prilagode uvjeti rada mogunostima tjelesne sposobnosti
ovjeka u smislu spreavanja prevelikih naprezanja. Tei tome da se konstruiraju takvi
strojevi, ureaji i pogoni gdje se moe lako raditi bez mogunosti povreda. Nastoji stvoriti
radna mjesta takvih dimenzija da prilikom rada tijelo zadri optimalne fizioloke poloaje.
Ergonomija obuhvaa i prilagoavanje radne okoline ( osvjetljenje, buka, vibracije i
mikroklimatski uvjeti ) fiziolokim mogunostima radnog ovjeka.
3

Naziv ergonomija novijeg je datuma, ali je ergonomski rad bio poznat i u prolosti. Trebalo je
omoguiti da taj rad bude bolji, efikasniji i da kod toga ovjek, koji rukuje strojem, ostane
poteen ikakvih oteenja zdravlja, koja bi mu stroj mogao nanijeti. Poetak sustavnog rada
na podruju ergonomije dogodio se u Engleskoj gdje je Murrell uz suradnike osnovao drutvo
koje je okupljalo raznovrsne strunjake ( anatome, fiziologe, psihologe, lijenike medicine
rada, konstruktore, inenjere studija rada, arhitekte, inenjere za osvjetljenje itd. ), ija su
istraivanja i djelatnosti vezani uz ljudski rad.
Klasina industrijska psihologija govorei o meusobnom prilagoavanju ovjeka i radne
situacije problem dijeli na: prilagoavanje ovjeka radu ( profesionalna orijentacija i
selekcija, edukacija ) i prilagoavanje rada ovjeku ( organizacija rada i radne okoline,
konstrukcija pojedinih alata i ureaja ).
Inenjeri, koji su se bavili organizacijom proizvodnje i studijem rada, su tijekom rjeavanja
problema vezanih uz ljudski rad uvidjeli da se ne moe postii vei uinak na taj nain da se
trai maksimalno naprezanje samo od ljudi koji obavljaju posao. Shvatili su da se uz
rjeavanje problema tehnike naravi mora razmiljati i o ljudima koji rade na strojevima ili
upotrebljavaju alate i ureaje, odnosno obavljaju posao u odreenim uvjetima rada, ako se eli
uskladiti sloeni sustav ovjek-radno mjesto-okolina.
Kod rjeavanja problema u ergonomiji sudjeluje tim raznovrsnih strunjaka: antropologa,
psihologa, fiziologa, biomehaniara, medicinara rada, konstruktora, projektanata, inenjera
koji se bave organizacijom, studijem rada i sigurnou pri radu.
2.2 Antropometrija
Kod oblikovanja radnog mjesta potrebno je uskladiti tehnologiju, tehniku, ergonomiju i
organizaciju rada da bi se dobio optimalni uinak rada na radnom mjestu. Glavni izvor
informacija za utvrivanje primjenjivosti radnog prostora je antropometrija, u kojoj se
prouavaju bioloka svojstva ovjeka kao i pitanja vezana uz ponaanje rasta, razvoja i
prilagoavanja ovjeka u gravitacijskom prostoru i vremenu. U ergonomskoj antropometriji
potrebne su dimenzije ljudskog tijela, koje opisuju odnose prilikom izvoenja odreenog
radnog zadatka i gibanja tijela, te dimenzije povezane s oblikom radnog prostora i ureaja, tj.
stroja s kojim se radi. Veoma je bitno odrediti udaljenost oiju od tla ili sjedita, najveu
udaljenost na kojoj je mogue dohvatiti odreeni predmet ili visinu na kojoj se nalazi koljeno
prilikom razliitih poloaja noge. Da bi ovjek izvodio rad na nekom radnom mjestu moe
sjediti, uati, stajati, leati ili lebdjeti te je zbog toga potrebno osigurati odgovarajui radni
prostor u kojemu ovjek moe zauzimati odreeni radni poloaj.
2.3 Ergonomija u industriji
Suvremene metode industrijskog rada i automatizacija tehnolokih procesa izmijenili su nain
rada i organizaciju radnog procesa. Poznavanje temeljnih ergonomskih naela pri oblikovanju
radnih mjesta u industriji uvjet je da bi se humanizacija rada mogla ostvariti u punoj mjeri.
Glavna primjena ergonomije je danas u bilo kojoj vrsti proizvodnje, gdje ovjek provodi vei
dio dana. Pri projektiranju nekog stroja, kojega treba opsluivati ovjek, treba pokuati da
bude ergonomski dobro rijeen i dobro oblikovan. Projektant treba uoiti sve mogue utjecaje
koji se mogu pojaviti kod stroja ili ureaja i istovremeno zatititi i ovjeka i okolinu od
nepovoljnih utjecaja stroja. U procesu konstruiranja, oblikovanja i izrade proizvoda treba
primjenjivati ergonomska naela, to esto nije u potpunosti prihvaeno, budui da to esto
zahtjeva radikalne promjene i velike trokove. Industrijski i tehniko- tehnoloki razvoj
nametnuli su potrebu pronalaenja novih konstrukcija strojeva i ureaja te isto tako i novih
metoda rada i prilagoavanje novim uvjetima rada prostora u koje radnik radi. Za rjeavanje
ovih zahtjeva potrebno je poznavati mehaniku ljudskog tijela prilikom izvoenja rada.
Vrlo je teko kod radnika odrediti mogui doseg ruku pri izvrenju radnog postupka budui da
on nikada nije izravna posljedica samo duljine gornjeg ekstremiteta. Pokret radnika uvjetovan
4

je pokretljivou tijela: ramenog zgloba, lakatnog zgloba i trupa zajedno s kraljenicom.

Iskustva iz proizvodnje pokazuju da je zamor ljudskog organizma vrlo esto povean upravo
zbog neprikladno oblikovanog stroja u odnosu na ovjeka, osnosno zbog zanemarivanja
primjene ergonomskih postavki kod konstrukcije. Pri oblikovanju strojeva, ureaja i aparata s
kojima ovjek rukuje potrebno je prije svega misliti na podatke o najprikladnijim pokretima
koje ima ovjek kako bi ispravno mogao posluiti stroj.
Pri konstruiranju strojeva potrebno je uskladiti uvjete koje zahtijeva tehnologija proizvodnje,
a omogueni su ekonomski, tehniki i ergonomski. Kod oblikovanja strojeva i radnog mjesta
potrebno je primijeniti sljedea ergonomska naela: radno mjesto mora omoguavati da se
posao na njemu izvodi stojei i sjedei i radno mjesto mora imati dovoljno prostora za
smjetaj nogu izvritelja rada. Ako je mogue u odnosu na izvoenje rada treba predvidjeti
naslone za ruke, kao i podloge za noge na radnom mjestu. Treba omoguiti upotrebu obje ruke
za rad i nastojati osloboditi ruke rada, ako se moe za posluivanje alata ili mehanizama
primijeniti noni pogon. Kod upotrebe alata i ureaja veih teina treba nastojati ponititi
utjecaj teine nekim ovjesom ili protuutegom. Poluge, ruice i kotai strojeva i ureaja koji
slue za pokretanje ili zaustavljanje moraju biti tako smjeteni da izvrilac rada moe njima
rukovati uz minimalan pomak tijela maksimalnim uinkom. Pokreti ruku bi trebali biti po
mogunosti simultani te kruni, a ne otri.
Za obavljanje rada treba primijeniti onaj poloaj pri radu koji zahtijeva minimalni utroak
energije te po mogunosti statiki rad zamijeniti dinamikim. Nadalje, rad treba organzirati
tako da se omogui lagan i prirodan ritam rada te da se omogui efikasno disanje ritmikom
relaksacijom miia prsnog koa i trbuha.
Kod oblikovanja sveukupnog radnog prostora potrebno je povezati sljedee elemente sustava:
dimenzija stroja, dimenzija manipulativnog prostora, dimenzija radnog prostora stroja,
dimenzija i poloaj upravljakih organa stroja, dimenzija i poloaj ostalih oznaka i signala i
dimenzija odjee i obue.
Ergonomski funkcionalno prostudirano i oblikovano radno mjesto i radna okolina olakavaju
rad i poboljavaju radni uinak te spreavaju oteenje zdravlja radnika. U rjeavanju
ergonomskih problema od posebnog je znaaja poznavanje biomehanikih karakteristika
ovjekova tijela , kako bi se mogla provoditi analiza djelovanja sila na ovjeka. Kod
konstruiranja stroja treba predvidjeti sve mjere sigurnosti za rukovatelja. Zbog toga svi
dijelovi koji se okreu moraju biti ograeni, ureaj ne smije imati otre ivice, a tijelo te
posebno oi moraju biti zatieni. Time se izbjegavaju ozljede na radu i omoguava da
rukovatelj moe svu pozornost posvetiti radnom procesu.
U odnosu na ergonomizaciju konstrukcije strojeva aspekt zatite ovjeka od povreivanja i
oblikovanja predstavlja egzistencijalni minimum. Upravljanje strojevima treba biti
jednostavno i tako rijeeno da budu izbjegnute eventualne pogreke s tekim posljedicama.
Rukovanje treba obavljati minimalnim pokretima i zamaranjima ruku, nogu, vida i sluha.
Opravdano je svako poveanje proizvodne cijene ureaja ili stroja ako se time
pojednostavljuje rukovanje, osigurava osoblje od povreda i smanjuju trokovi odravanja.
Pri oblikovanju ergonomski oblikovanog stroja sudjeluju anatomija, fiziologija i psihologija.
Pri konstruiranju kontrolnih ureaja na stroju, kod kojih se na jednom instrumentu oitava
jedna ili vie informacija, potrebno je sve prilagoditi prirodnom ponaanju ovjeka. Kontrolni
ureaji trebaju biti prirodna produenja njegovog ivano-miinog sustava.
Pri izradi nekog proizvoda radni uinak radnika ovisi o sljedeim faktorima: konstrukciji
proizvoda s obzirom na potrebne zahtjeve pri izradi, prilagoavanju strojeva i alata radniku,
prilagoavanju materijala, o metodi rada i kontroli radne snage u procesu izrade.
U procesu konstruiranja nekog proizvoda potrebno je izvesti mogua pojednostavljenja u
obradi i montai. Prema namjeni proizvoda treba ukljuiti i potrebe korisnika proizvoda.
Pri projektiranju i konstruiranju novih strojeva i aparata potrebno je koristiti poznate principe
osjetilnih organa ovjeka i njegovu sposobnost zapaanja na poznatim konstrukcijama. esto
5

je nemogue konstruirati strojeve i ureaje koji bi bili sposobniji od ovjeka. Potrebno je

konstruirati strojeve i alate koji bi zahtjeve postavljene radniku doveli unutar granice njegove
radne sposobnosti, a ne postavljati radniku zahtjeve koje diktira tehnika zamisao stroja.
2.4 Ergonomija u grafikoj industriji
Osnovni zadaci grafike industrije su prenoenje reprodukcijom sredstava za komuniciranje,
ostvarivanje zahtjeva reklame i propagande na papiru i elektronskim medijima te izrada svih
vrsta ambalae i pakiranja. Ti zadaci se ostvaruju u svim tehnikama ( knjigotisak, offset,
bakrotisak, fleksografija, sitotisak, digitalni tisak ).
Kod ureenja radnog mjesta u grafikoj industriji potrebno je funkcionalno rasporediti
strojeve i osigurati manipulativni prostor oko strojeva. Transportna funkcija mora biti
sukladna tehnolokom procesu. Potrebno je osigurati nesmetano servisiranje i zatitu.
Rad u grafikoj industriji se odvija u zatvorenoj prostoriji, najee pri umjetnoj odnosno
mjeovitoj, umjetnoj i prirodnoj rasvjeti. Rad se odvija najee stojei ili sjedei. esto se
diu i tei tereti. Radnici su izloeni jakoj buci strojeva, a radni okoli je kontaminiran
papirnom prainom, mirisom boje i sredstvima za ienje i podmazivanje strojeva.
Postoje dvije osnovne tehnologije pripreme materijla za tisak: vrua i hladna. Vrua
tehnologija uglavnom je ve naputena. U njoj se koristi tekue olovo za strojnu izradu
olovnih slogova. Naknadnim runim slaganjem nastaje matrica predloka, koja slui za strojni
tisak. Danas je taj nain rada uglavnom zamijenjen hladnom tehnologijom, koja se u
najveoj mjeri oslanja na kompjutore. tetnosti u radnom okoliu u grafikoj industriji se
rjeavaju kvalitetnom rasvjetom, odsisom tetnih plinova, odnosno ventilacijom.
Automatizacija i kompjutorski upravljani strojevi omoguavaju minimalno provedeno vrijeme
radnika u prostorijama s poveanom bukom i vibracijama. Kompjuterizacija, odnosno radno
mjesto za raunalom ima takoer svoje ergonomske zahtjeve. To su zahtjevi za odabirom i
smjetajem programske opreme: zaslona, tipkovnice i mia, kao i ergonomski zahtjevi za
radnim stolcem, radnim stolom i osvjetljenjem. Svi ti zahtjevi su usmjereni prema jednom
cilju- da se smanje negativni uinci rada na raunalu kao to su minijaturni, ogranieni i
repetitivni pokreti radnika, kontaktni stres, sindrom suhog oka i degenerativni procesi
kotanog i miinog tkiva.

3. Zakljuak
Poznavanje ergonomije omoguuje ugodniju, sigurniju i zdraviju atmosferu ne samo na poslu
ve i tijekom odmora. Poznavanje rizinih imbenika omoguuje njihovo otklanjanje. Tu je
najvea odgovornost na vodstvu radnog procesa koje treba poznavati radne uvjete, strojeve i
radnike te im omoguiti siguran i udoban rad. Radnik takoer snosi dio odgovornosti za svoje
zdravlje te ga treba uvati od neodgovarajuih radnih povrina, predmeta, rukavica, dimenzija
radnog procesa te zahtijevati nune intervencije. Sve potencijalne zdravstvene posljedice se
mogu sprijeiti.
Ukoliko se ne potuju ergonomski principi, ovjek je izloen nizu rizinih imbenika to je
potvreno nizom epidemiolokih istraivanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti.
Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti miinog i kotanog sustava. Razni imbenici koji
doprinose njihovu razvoju su: djelovanje sile, ponavljani pokreti, neudoban poloaj tijela, loe
dranje tijela, vibracija, kontaktni stres i hladnoa. Od ovih rizinih imbenika su sila,
ponavljane radnje i neudoban poloaj tijela najznaajniji za razvoj zdravstvenih poremeaja.
Izloenost ak i jednom ergonomskom rizinom imbeniku moe dovesti do poremeaja
zdravlja. Meutim, uglavnom kombinacija rizinih imbenika dovodi do poremeaja.
Ergonomija tei da se posao obavi s manje utroka energije i manje umora, stoga treba prije
svega misliti na smanjenje umora i poveanje sigurnosti, a tek onda na smanjivanje trokova i
poveanje proizvodnosti.

4. Literatura

1)
2)
3)
4)

Boidar Juri; Osnove planiranja i organizacije grafike proizvodnje; Zagreb; 2001.

Zvonko Grgi; Ergonomija; Zagreb; 1983.
D. Veselinovi, G. Bauer; Prirunik za tisak, proizvodni proces; Zagreb; 1993.
Stanislav Bolana; Suvremeni ofsetni tisak; Zagreb; 1991.