51. U čemu se ogleda uticaj motivacije na uspjeh?

Motivacija je uticaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi. U

okviru menadžmenta motivacija igra važnu ulogu jer njome menadžer nastoji zadovoljiti želje i
nagone svojih saradnika kako bi njihovo ponašanje bilo poželjno i prihvatljivo za organizaciju.

Motivacione tehnike :

Novac 
Novac je veoma važan i značajan motivator i često je mnogo više od monetarne
vrijednosti. Međutim, menadžeri koji novac koriste kao motivator moraju biti oprezni i paziti da
ga ne koriste u pogrešnom kontekstu. On se često koristi kao motivator, ali također potiče ljudsku
pohlepu, otupljuje savjest i može voditi neetičnom i ilegalnom ponašanju.
Participacija 
Participacija je značajan motivator jer je ona ujedno i sredstvo priznanja.
Konsultovanjem saradnika o događajima, koji se tiču njih i koji utiču na njih, izazivaju povećanu
motivisanost. Svi saradnici žele znati šta se događa u njihovom okruženju i žele znati pozadinu
problema.
Kvaliteta radne sredine 
Sistematski pristup dizajnu posla i obećavajući napredak u širokom području
obogaćivanja posla. QWL sadrži, osim obogaćivanja posla, i elemente industrijske i
organizacijske psihologije i sociologije.
Obogaćivanje posla 
Obogaćivanjem posla nastoji se radno mjesto učiniti izazovnijim i odgovornijim, a
radniku se omogućuje postizanje priznanja za svoj rad i napor. Posao može biti obogaćen :

 većom slobodom u odlučivanju o metodama rada i redoslijedu i brzini obavljanja

radnji
 poticanjem participacije i interakcije među zaposlenicima
 davanjem radniku osjećaja osobne odgovornosti za izvršenje zadatka
 povratna informacija o postignuću radnika
 uključivanjem radnika u analizu i promjenu radnog okruženja
 63.Definiši pitanje kulture.

Kultura se odnosi na cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest na naučene
obrasce mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i na izraze tih
obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo:
nastanjivati, uzgajati, štititi, poštovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odražavaju razne
teorije za razumijevanje i kriteriji za vrjednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu
smatraju definišućim obilježjem roda Homo.

Mnogi ljudi danas koriste shvaćanje "kulture" koje se razvilo u Europi tokom 18. i ranog
19. vijeka. To shvatanje kulture odražavalo je nejednakost unutar evropskih društava i među
evropskim silama i njihovim kolonijama širom svijeta. Ono izjednačava "kulturu" sa
"civilizacijom" i suprostavlja oboje "prirodi". Prema tom mišljenju neke su zemlje civiliziranije
od drugih kao što su i neki ljudi kulturniji od drugih. Stoga su neki kulturni teoretičari zapravo
pokušali izbaciti popularnu ili masovnu kulturu iz definicije kulture.

Kultura se u praksi odnosi na elitna dobra i aktivnosti kao što su haute cuisine, visoka
moda ili haute couture, muzejska umjetnost i klasična muzika, te riječ kulturan označava ljude
koji znaju o tim aktivnostima i sudjeluju u njima. Na primjer, neko tko koristi 'kulturu' u smislu
'kultivacije' može uvjeravati da je klasična glazba najotmjenija od glazbe radne klase kao što
su punk rock ili domorodačka glazbena tradicija australskih Aboridžina.

Danas mnogi društveni znanstvenici odbacuju monadno shvaćanje kulture te suprotnost

kulture i prirode. Oni priznaju da su neelitne kulture jednako kulturne kao elitne (i da su ljudi koji
nisu sa Zapada jednako civilizovani) – oni su samo kulturni na različit način. Stoga, socijalni
promatrači kontrastuju "visoku" kulturu elite s "popularnom" ili pop kulturom, koja označava
dobra i aktivnosti namijenjenih za proizvodnju i potrošnju neelitnih ljudi ili masa. Obje se
kulture, visoka i niska, mogu vidjeti i kao supkulture.
 64. Šta je to multikulturalizam?

Multikulturalizam jest politički i društveni odgovor na socijalnu situaciju u kojoj

više ne postoji konsenzus o jedinstvenoj nacionalnoj kulturi koja bi trebala integrisati pluri-
etničko i plurikulturno društvo (kakvo je oduvijek i bilo).

Gotovo sva društva su multikulturna, ali je samo nekoliko multikulturalističkih

ukoliko se multikulturalizam shvaća prvenstveno kao program ili doktrina kojom se tretira
multikulturna društvena situacija i to tako da se sve kulture unutar jednog društva, odnosno
njihove nosioce pokušava tretirati kao ravnopravne, relativno odvojene i horizontalne.

Neki autori međutim ne misle da je multikulturalizam doktrina jer on za razliku od

npr. liberalizma ne pokušava biti univerzalna i validna socijalno-politička doktrina čovjeka i
društva već prije svega određena perspektiva. Naime multikulturalizampretpostavlja da je
kultura nužan i neizbježan kontekst ljudskog života, a sve moralne i političke doktrine teže
izraziti i generalizovati svoje kulturne izvore koji su parcijalni u odnosu na ukupno kulturno
iskustvo čovječanstva. Uz to multikulturalizam pokušava osvijestiti prožimanja i razmjenu
između kultura te pretpostavlja da se do istinskih univerzalnih vrijednosti može doći jedino
neprisilnim interkulturnim dijalogom.

Shvaćen kao program nasuprot multikulturnim stvarnostima on je radikalni projekt

koji se ne tiče tek kulture (Puhle, 1998) već se u svojoj osnovi odnosi na uključivanje i
isključivanje unutar društva. Pri tome se zauzima za antiekskluzionistički pristup za široko
uključivanje te se tako odnosi i na pitanje moći i dominacije. Multikulturalizam kao
politički program teži ukidanju ili barem smanjenju mehanizma isključivanja, odnosno
povećanja mogućnosti uključivanja. On se isto tako odnosi i na materijalne prilike te traži
takvo zakonodavstvo i institucije koje bi omogućile uključivanje potlačenih, siromašnih i svih
isključenih manjina (ali i žena). Na taj način multikulturalizam može biti i poziv na
drugačije društvo.

Viola Georgi (1999) prikazala je do sada razvijene oblike multikulturalizma:

1.) Kooperativni multikulturalizam 

2) Tradicionalni multikulturalizam 

3.) Liberalni multikulturalizam 

4.) Lijevo-liberalni multikulturalizam 

5.) Kritički, samo-refleksivni multikulturalizam