Moderni

budizam
Put suosjeanja
i mudrosti

Geshe Kelsang Gyatso

PRVI DIO - SUTRA

Moderni budizam

Ostala djela Geshe Kelsang Gyatsa

Panje vrijedno
Jasna svjetlost blaenstva
Univerzalno suosjeanje
Radostan put do sree
Novi vodi kroz Zemlju Dakina
Bodhisattva zavjet
Dragulj srca
Velika riznica zasluga
Uvod u budizam
Razumijevanje uma
Tantrika tla i putovi
Ocean nektra
Bit Vajrayane
ivjeti smisleno, umrijeti radosno
Osam koraka do sree
Promijenite svoj ivot
Novi prirunik za meditaciju
Kako rijeiti nae ljudske probleme
Tantra Mahamudre
Novo srce mudrosti
Ovo digitalno izdanje autor daje besplatno za dobrobit
ljudi ovog modernog svijeta.
Za daljnje informacije o ovim knjigama, ili openito o
Kailash centru, posjetite www.bc-kailash.hr

GESHE KELSANG GYATSO

Moderni budizam
PUT MUDROSTI I SUOSJEANJA
PRVI DIO

SUTRA

THARPA HRVATSKA

Moderni budizam
Geshe Kelsang Gyatso
Prvo izdanje 2012.
Nova Kadampa tradica Meunarodno udruenje
Kadampa budizma
Prevod djela: Moderni budizam, Geshe Kelsang Gyatso
Sva prava pridrana.
Budistiki centar Kailash
Rokova 54
21000 Split, Hrvatska
Prevod i priprema: Budistiki centar Kailash

Slobodno dijelite uz sljedee uvjete:

priznanje - Geshe Kelsang Gyatso mora biti naveden
kao autor
bez profita - ne smijete prodavati ovaj rad niti ga
koristiti u komercijalne svrhe
bez izmijena - ne smijete mijenjati ili doraivati ovaj rad
na bilo koji nain
Za sva daljnja doputenja i autorizacije, nadlena je
New Kadampa Tradition International Kadampa
Buddhist Union

Sadraj

Ilustracije

vii

Predgovor

viii

Uvodno objanjenje
to je budizam?

Budistika vjera

6
9

to je um?
Tko su Kadampe?

10

Dragocjenost Kadam Lamrima

20

Put osobe poetnog dosega

Dragocjenost naeg ljudskog ivota

24

to naa smrt znai?

28

Opasnosti nieg ponovnog roenja

30

Uzdanje

32

to je karma?

35

Put osobe srednjeg dosega

to trebamo znati

38

to trebamo odbaciti

51

to trebamo prakticirati

52

to trebamo postii

55

Put osobe velikog dosega

Vrhunsko dobro srce bodhichitta

59

Uvjebavanje u srdanoj ljubavi

60

Uvjebavanje u ljubljenju drugih

63

Uvjebavanje u eljnoj ljubavi

69

Uvjebavanje u univerzalnom suosjeanju

70

Uvjebavanje u samoj bodhichitti

72

Uvjebavanje u putu bodhichitte

Uvjebavanje u est savrenstava

74

Uvjebavanje u uzimanju u spoju s praksom

est savrenstava

77

Uvjebavanje u davanju u spoju s praksom

est savrenstava

82

Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

to je praznina?

85

Praznina naeg tijela

89

Praznina naeg uma

96

Praznina naeg ja

97

Praznina osam ekstrema

103

Konvencionalne i krajnje istine

107

Jedinstvo dviju istina

113

Praksa praznine u naim svakodnevnim

djelatnostima

117

Jednostavno uvjebavanje u krajnjoj

bodhichitti

119

Preispitivanje nae Lamrim prakse

vi

125

Ilustracije

Buddha Shakyamuni

Atisha

14

Je Tsongkhapa

58

Buddha Suosjeanja

86

Arya Tara

124

Nada

126

vii

Predgovor

Upute dane u ovoj knjizi su znanstvene metode za unaprijeenje

nae ljudske prirode i kvaliteta kroz razvoj kapaciteta naeg uma.
Posljednjih je godina nae razumevanje moderne tehnologije u
znatnom porastu pa smo, kao rezultat toga, svjedoci izvanrednog
materalnog napretka, no ne dolo do odgovarajueg porasta
ljudske sree. U svetu danas nema nita manje patnje, niti ima ita
manje problema. Zapravo, moglo bi se rei da su sada problemi
brojni, a opasnosti vee nego ikad. To pokazuje da uzroci sree i
rjeenje naih problema ne lee u poznavanju materijalnih stvari.
Srea i patnja su stanja uma pa se tako njihovi glavni uzroci ne
mogu nai izvan uma. elimo li biti istinski sretni i slobodni od
patnje moramo nauiti kontrolirati svoj um.
Kad nam u ivotu stvari krenu krivo i naemo se u tekoj
situaci, skloni smo samu tu situacu smatrati problemom, no
zapravo, kakve god probleme proivljavali, oni dolaze od strane
uma. Kada bismo na teke situace uzvraali pozitivnim ili
smirenim umom one nam ne bi predstavljale problem; zapravo,
mogli bismo ih ak smatrati izazovima ili prilikama za rast i
razvoj. Problemi se javljaju samo ako na tekoe uzvratimo
negativnim stanjima uma. Zbog toga, elimo li se osloboditi
problema moramo promijeniti svoj um.
Buddha je pouavao da um ima mo stvaranja svih ugodnih
i neugodnih objekata. Svijet je rezultat karme, ili djela, bia koja
ga nastanjuju. isti je svet rezultat istih djela, a neisti svet
viii

rezultat neistih djela. Budui da sva djela stvara um, sve je,
ukljuujui i sam svet, u konanici stvorio um. Nema drugog
stvoritelja osim uma.
Uobiajeno je rei Stvorio sam to i to, ili On ili ona stvorili
su ovo i ono, ali zapravo je um stvoritelj svega. Mi smo poput
slugu svoga uma; kad god na um poeli neto uiniti, mi to
moramo uiniti bez izbora. Od vremena bez poetka pa sve do
sada, mi smo pod kontrolom svog uma, bez ikakve slobode; ali
budemo li iskreno prakticirali upute dane u ovoj knjizi, moemo
obrnuti tu situacu i stei kontrolu nad svojim umom. Tek emo
tada imati pravu slobodu.
Studiranjem velikog broja budistikih spisa moda postanemo
poznati uenjak; ali ako ne primijenimo Buddhina uenja u
praksi, nae razumijevanje budizma e ostati povrno i nee
imati mo da rijei nae ili tue probleme. Oekivati da nam se
samo intelektualnim razumijevanjem budistikih tekstova rijee
problemi je kao da bolesnik oekuje izljeenje od svoje bolesti
samim itanjem medicinskih uputa na lijeku, a da sam lijek ni ne
uzme. Kako kae budistiki Majstor Shantideva:
Buddhina uenja, Dharmu, trebamo primijeniti u praksi
Zato to se nita ne moe postii samo itanjem rijei.
Bolestan ovjek se nikad nee izlijeiti
Samo itanjem medicinskih uputa!
Svako ivo bie ima iskrenu elju da trajno izbjegne svu patnju
i probleme. To inae nastojimo postii koristei se vanjskim
metodama, ali koliko god da smo uspjeni sa svjetovnog
stanovita koliko god da postanemo bogati, moni i uvaeni
nikad neemo nai trajno osloboenje od patnje i problema.
Svi problemi koje doivljavamo iz dana u dan zapravo dolaze
iz naeg samoljublja i samoprianjanja pogrenih shvaanja
koja preuveliavaju nau vlastitu vanost. Meutim, kako mi
to ne razumijemo, obino krivimo druge za svoje probleme, a
to ih samo pogorava. Iz ove dvije temeljne pogreke proizlaze
ix

sve nae druge zablude, kao to su ljutnja i vezanost, koje nam

nanose beskrajne probleme.
Molim se da svatko tko proita ovu knjigu doivi duboki
unutarnji mir, ili mir uma, i postigne pravi smisao ljudskog
ivota. Naroito bih elio svih potaknuti da posebice proitaju
poglavlje Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti. Paljivim itanjem
i kontempliranjem ovog poglavlja, uvijek iznova i s pozitivnim
umom, stei ete vrlo duboko znanje, ili mudrost, koje e vam u
ivot unijeti veliki smisao.
Geshe Kelsang Gyatso

PRVI DIO
Sutra

Buddha Shakyamuni

Uvodno objanjenje

TO JE BUDIZAM?
Budizam je praksa Buddhinih uenja koja se inae zovu
Dharma, to znai zatita. Prakticiranjem Buddhinih uenja,
iva bia su trajno zatiena od patnje. Utemeljitelj budizma je
Buddha Shakyamuni. On je pokazao kako se postie krajnji cilj
ivih bia, postignue prosvjetljenja u Bodh Gayi u Indiji, 589. g.
pr. Krista. Na zahtjev bogova Indre i Brahme, Buddha je potom
poeo i pouavati svoj duboki nauk, odnosno okrenuo je Kolo
Dharme. Buddha je dao osamdeset etiri tisue uenja, i iz tih se
dragocjenih uenja razvio budizam.
Danas ima dosta razliitih oblika budizma, kao to su
Zen i Theravada budizam. Svi ti razliiti vidovi su prakse
Buddhinih uenja, i podjednako su dragocjeni; samo se razlikuju
prezentacije. U ovoj knjizi u objasniti budizam po Kadampa
tradiciji, koju ja studiram i prakticiram. Ovo objanjenje ne
dajem radi intelektualnog shvaanja, ve da bi se stekle duboke
spoznaje kroz koje moemo rijeiti svoje svakodnevne probleme
zabluda i ostvariti pravi smisao naeg ljudskog ivota.
Dva su stupnja u praksi Buddhinih uenja prakse Sutre i
Tantre a obje su objanjene u ovoj knjizi. Iako ovdje predstavljene
upute dolaze od Buddhe Shakyamunija, i budistikih Majstora
kao to je Atisha, Je Tsongkhapa i naih sadanjih Uitelja, knjiga
se zove Moderni budizam zato to sadri prezentaciju Dharme
posebno osmiljenu za ljude suvremenog svijeta. Moja namjera
3

moderni budizam

pri pisanju ove knjige je da dam itatelju snaan poticaj da razvije

i odri suosjeanje i mudrost. Kad bi svatko iskreno prakticirao
put suosjeanja i mudrosti, svi bi njihovi problemi bili razrijeeni
i nikad se vie ne bi javili; to jamim.
Buddhina uenja trebamo prakticirati zato to nema neke
druge prave metode za rjeenje ljudskih problema. Na primjer, s
obzirom da moderna tehnologija esto uzrokuje vie problema i
opasnosti, ne moe se rei kako je ona prava metoda za rjeenje
ljudskih problema. Iako elimo stalno biti sretni, ne znamo kako;
a i uvijek unitavamo vlastitu sreu razvijajui ljutnju, negativne
nazore i negativne namjere. Uvijek nastojimo izbjei probleme,
ak i u snovima, ali ne znamo kako sebe osloboditi od patnje
i problema. Poto ne razumijemo pravu prirodu stvari, uvijek
stvaramo vlastitu patnju i probleme vrei neprimjerena ili
nevrlinska djela.
Izvor svih naih svakodnevnih problema su zablude kao to
je vezanost. Od vremena bez poetka smo, radi svoje ogromne
vezanosti za ispunjenje naih elja, vrili raznorazna nevrlinska
djela djela koja tete drugima. Kao rezultat toga, stalno
doivljavamo razne vrste patnje i nesretne uvjete iz ivota u
ivot, bez kraja. Kad nam elje nisu ispunjene, obino imamo
neugodne osjeaje, na primjer nesretnost ili malodunost; to je
na problem zato jer smo toliko vezani za ispunjenje svojih elja.
Kad izgubimo bliskog prijatelja, doivljavamo bol i nesretnost,
ali to je samo zbog nae vezanosti za tog prijatelja. Kad izgubimo
imovinu, poloaj ili ugled, nesretni smo i deprimirani zato to
smo toliko vezani za te stvari. Kad ne bismo imali vezanost, ne bi
bilo osnova za te probleme. Velik broj ljudi je ukljuen u sukobe,
kriminalne djelatnosti, ak i u ratovanje; sva ta djela proizlaze iz
njihove snane vezanosti za ispunjenje njihovih elja. Iz ovoga
se vidi da ne postoji niti jedan od problema koje proivljavaju
iva bia koji ne dolazi iz njihove vezanosti. To dokazuje da
nai problemi nikada nee prestati ako ne ovladamo svojom
vezanou.
4

uvodno objanjenje

Metoda za kontroliranje nae vezanosti i drugih zabluda

je praksa Buddhinih uenja. Prakticirajui Buddhina uenja
na odricanje moemo rijeiti svoje probleme svakodnevice
koji proizlaze iz vezanosti; prakticirajui Buddhina uenja
na univerzalno suosjeanje moemo rijeiti svoje probleme
svakodnevice koji proizlaze iz ljutnje; a prakticirajui Buddhina
uenja na duboki nazor praznine moemo rijeiti svoje probleme
svakodnevice koji proizlaze iz neznanja. U ovoj je knjizi
objanjeno kako razviti odricanje, univerzalno suosjeanje i
mudrost koja spoznaje prazninu.
Korijen vezanosti i sve nae patnje je samoprianjajue
neznanje, neznanje o nainu na koji stvari zapravo postoje. To
neznanje neemo znati prepoznati ako se ne budemo oslanjali
na Buddhina uenja; a ako uenja na prazninu ne budemo
prakticirali, neemo moi odbaciti to neznanje. Tako neemo
imati priliku postii osloboenje od patnje i problema. Meutim,
kroz to objanjenje moemo razumjeti da sva iva bia trebaju
prakticirati Dharmu zbog toga to sva iva bia, ljudi i neljudi,
budisti i nebudisti, ele biti slobodni od patnje i problema. Nema
drugog naina da se ostvari taj cilj.
Trebamo shvatiti kako nai problemi ne postoje van nas
ve su dio naeg uma koji proivljava neugodne osjeaje. Kad
na automobil, na primjer, ima problem, mi kaemo: Imam
problem, ali zapravo je to problem automobila, a ne na. Problem
automobila je vanjski problem, a na problem je na neugodan
osjeaj, koji je unutarnji problem. Ova su dva problema potpuno
razliita. Problem automobila trebamo rijeiti tako to emo ga
popraviti, a svoj problem trebamo rijeiti tako to emo obuzdati
svoju vezanost za automobil. ak i ako uporno rjeavamo
probleme automobila, ali smo nemoni obuzdati svoju vezanost
za automobil, i dalje emo doivljavati nove probleme vezane
za automobil. Isti je sluaj i s naom kuom, novcem, vezama i
tako dalje. Veina ljudi trai krajnje uzdanje u krivim stvarima
5

moderni budizam

zbog toga to pogreno vjeruju da su vanjski problemi njihovi

problemi.
Dokle god smo nemoni obuzdati svoje zablude kao to je
vezanost, morat emo stalno proivljavati patnju i probleme
u ovom ivotu i iz ivota u ivot, bez kraja. Poto smo vrsto
privezani konopom vezanosti za samsaru, ciklus neistog ivota,
nemogue nam je nai osloboenje od patnje i problema ako
ne prakticiramo Dharmu. Shvaajui ovo, trebamo razviti i
odrati snanu elju za odbacivanjem korijena patnje vezanosti
i samoprianjueg neznanja. Ova se elja zove odricanje, i
proizlazi iz nae mudrosti.
Buddhina uenja su znanstvene metode za trajno rjeenje
problema svih ivih bia. Provedemo li njegova uenja u praksu,
moi emo obuzdati svoju vezanost i zbog toga emo biti trajno
osloboeni od sve patnje i problema. Ve i samo iz ovoga
moemo razumjeti koliko su za svih dragocjena i vana njegova
uenja, Dharma. Kao to je ve reeno, poto svi nai problemi
potjeu iz vezanosti, a osim Dharme, nema drugog naina da se
vezanost obuzda, jasno je da je jedino Dharma prava metoda za
rjeenje naih problema svakodnevice.
BUDISTIKA VJERA
Za budiste je vjera u Buddhu Shakyamunija njihov duhovni ivot;
ona je korijen svih Dharma spoznaja. Ako imamo duboku vjeru
u Buddhu, prirodno emo razviti snanu elju da prakticiramo
njegova uenja. S tom eljom emo zasigurno uloiti trud u
svoju praksu Dharme, a sa snanim trudom emo ostvariti trajno
osloboenje od patnje ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota.
Postignue trajnog osloboenja od patnje ovisi o naem trudu
u Dharma praksi, koji ovisi o snanoj elji za prakticiranjem
Dharme, koja pak ovisi o dubokoj vjeri u Buddhu. Stoga, moemo
razumjeti da, ako uistinu elimo doivjeti veliku dobrobit od
6

uvodno objanjenje

svog prakticiranja budizma, trebamo razviti i odrati duboku

vjeru u Buddhu.
Kako moemo razviti i odrati tu vjeru? Prvo, trebamo znati
zato trebamo postii trajno osloboenje od patnje. Nije dovoljno
doivjeti samo privremeno osloboenje od neke odreene
patnje; sva iva bia, ukljuujui ivotinje, doive privremeno
osloboenje od nekih odreenih patnji. ivotinje doivljavaju
privremeno osloboenje od ljudske patnje, a ljudi doivljavaju
privremeno osloboenje od patnje ivotinja. Trenutno smo
moda slobodni od fizike patnje i mentalne boli, ali je to samo
privremeno. Kasnije u ovom ivotu i u naim bezbrojnim
buduim ivotima, morat emo proivljavati nepodnoljive
fizike patnje i mentalnu bol, stalno i bez kraja. U ciklusu neistog
ivota, samsari, nitko nema trajnu slobodu; svatko mora stalno
proivljavati patnje bolesti, starenja, smrti i nekontroliranog
roenja, iz ivota u ivot, bez kraja.
U ovom ciklusu neistog ivota postoje razliita podruja ili
neisti svjetovi u kojima moemo biti ponovno roeni: tri nia
podruja podruja ivotinja, gladnih duhova i bia pakla i tri
via podruja podruja bogova, polubogova i ljudskih bia. Od
svih neistih svjetova, najgori je pakao; to je svijet koji se pojavljuje
najgoroj vrsti uma. Svijet ivotinja je manje neist, dok je svijet
koji se pojavljuje ljudskim biima manje neist od svijeta koji se
pojavljuje ivotinjama. Meutim, patnje ima u svakom podruju.
Kad se ponovno rodimo kao ljudsko bie, moramo proivljavati
ljudsku patnju, kad se ponovno rodimo kao ivotinja, moramo
proivljavati patnju ivotinje, a kad se ponovno rodimo kao bie
pakla, moramo proivljavati patnju bia pakla. Kontemplirajui
ovo, doi emo do spoznaje kako nije dovoljno proivljavati
samo privremenu slobodu od neke odreene patnje; sigurno
nam je potrebno postii trajno osloboenje od patnji ovog ivota
i svih bezbrojnih buduih ivota.
Kako to moemo postii? Samo primjenom Buddhinih uenja
u praksi zato to su samo Buddhina uenja prave metode za
7

moderni budizam

odbacivanje naeg samoprianjajueg neznanja, izvora sve

nae patnje. U jednom svom uenju koje se zove Sutra Kralj
koncentracije, Buddha kae:
Mag stvara razne stvari
kao to su konji, slonovi i tako dalje.
Njegove tvorevine zapravo ne postoje;
Treba znati da su sve stvari takve.
Ve i ovo uenje ima mo da trajno oslobodi sva iva bia od
njihove patnje. Prakticiranjem i spoznajom ovog uenja, koje
je detaljnije objanjeno u poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj
bodhichitti, moemo trajno iskorijeniti korijen sve nae patnje,
nae samoprianjajue neznanje. Kad se to dogodi, doivjet emo
vrhunski trajni mir uma, nirvanu, trajno osloboenje od patnje
koje je naa najdublja elja i pravi smisao ljudskog ivota. Ovo je
glavna svrha Buddhinih uenja.
Shvaajui ovo, duboko emo poeti cijeniti Buddhinu dobrotu
prema svim ivim biima, iz koje im je dao duboke metode da
postignu trajnu slobodu od ciklusa patnji bolesti, starenja, smrti
i ponovnog roenja. ak ni naa majka nema suosjeanje kojim
nas eli osloboditi od ovih patnji; samo nas Buddha zapravo
osloboa time to nam otkriva put mudrosti koji nas vodi do
krajnjeg cilja ljudskog ivota. Trebamo opetovano kontemplirati
ovu stavku sve dok ne razvijemo duboku vjeru u Buddhu. Ova
vjera je objekt nae meditacije; trebamo transformirati svoj um u
vjeru u Buddhu i jednousmjereno je odrati to je due mogue.
Ustrajnim prakticiranjem ove kontemplacije i meditacije,
odravat emo duboku vjeru u Buddhu danonono, itav svoj
ivot.
Jedna od Buddhinih glavnih uloga je da udijeli mentalni mir
svakom ivom biu davanjem blagoslova. iva bia ne mogu
sama od sebe razviti smiren um. Samo ako prime Buddhine
blagoslove u svoje mentalne kontinuume, iva bia, ukljuujui
ak i ivotinje, mogu doivjeti mir uma. Kad su im umovi mirni
8

uvodno objanjenje

i spokojni, oni su stvarno sretni; ali ako im umovi nisu smireni,

ni oni nisu sretni, ak i ako su im vanjske okolnosti idealne. Ovo
dokazuje da srea ovisi o mentalnom miru, a poto on ovisi
o primanju Buddhinih blagoslova, znai da je Buddha izvor
sve sree. Shvaajui i kontemplirajui ovo, trebamo razviti
i odrati duboku vjeru u Buddhu, i generirati snanu elju za
prakticiranjem njegovih uenja openito, a naroito Kadam
Lamrima.
TO JE UM?
Znamo da svi kau Moj um, moj um, ali kad bi nas netko
upitao: to je um? ne bismo imali jasan odgovor. Neki ljudi
kau da je na mozak um, ali to nije tono. Mozak ne moe biti
um zato to je on samo dio tijela; moemo ga izravno vidjeti
oima, ak ga se moe i fotografirati. S druge strane, um nije dio
tijela; ne moemo ga oima vidjeti i ne moe ga se fotografirati.
Stoga je jasno da mozak nije um. Jasan odgovor na pitanje to je
um? moemo pronai u Buddhinim uenjima.
Buddha je dao sljedee jasno i detaljno objanjenje o umu.
Um je neto ija je priroda prazna kao prostor, neto to nikad
nije imalo oblik ili boju, i ija je funkcija da percipira i razumije
objekte. Postoje tri razine uma: grubi, suptilni i vrlo suptilni um.
U vrijeme naih snova, imamo svjesnost snova kroz koju nam se
pojavljuju raznorazni snovi; ova je svjesnost suptilni um jer ju je
teko prepoznati. Za vrijeme dubokog sna, imamo samo jednu
mentalnu svjesnost, koja percipira samo prazninu. Ova svjesnost
se zove jasna svjetlost spavanja i vrlo je suptilan um zato to ju
je jako teko prepoznati.
Za vrijeme budnog stanja imamo svjesnost budnog stanja kroz
koju nam se pojavljuju razne stvari budnog stanja. Ova svjesnost
je grubi um zato to ju nije teko prepoznati. Kad zaspimo, na
grubi um, ili svjesnost budnog stanja, rastapa se u na suptilni
um spavanja. Istovremeno, sve nae pojavnosti budnog stanja
9

moderni budizam

postaju nepostojee; a kad spavamo duboko, na suptilni um

spavanja se rastopi u na vrlo suptilni um spavanja, jasnu
svjetlost spavanja. Na tom smo stupnju poput mrtvaca. Zatim,
uslijed odrane karmike veze s ovim ivotom, iz jasne svjetlosti
spavanja opet izlazi na grubi um, ili svjesnost budnog stanja i
ponovno nam se pojavljuju razne stvari budnog stanja.
Proces spavanja je vrlo slian procesu umiranja. Razlika
meu njima je u tome to kad umiremo, nai se grubi i suptilni
umovi rastvaraju u na vrlo suptilni um smrti, poznat kao jasna
svjetlost smrti. Zatim, uslijed prestanka nae karmike veze s
ovim ivotom, na vrlo suptilni um naputa ovo tijelo, odlazi
u idui ivot i ulazi u novo tijelo, a zatim nam se pojavljuju
raznorazne stvari tog idueg ivota. Sve je potpuno novo.
Iz ovog objanjenja uma moemo jasno shvatiti postojanje
naih buduih ivota, pa se sada prakticiranjem Buddhinih
uenja, Dharme, moemo pripremiti za sreu i slobodu u svojim
bezbrojnim buduim ivotima. Nema nita smislenije od ovoga.
Na sadanji ivot je samo jedan ivot, dok su nai budui ivoti
bezbrojni. Stoga, nema sumnje kako su nai budui ivoti vaniji
od ovog ivota.
TKO SU KADAMPE?
Ka se odnosi na Buddhina uenja, a dam se odnosi na
Atishine upute Lamrima (Stupnjeve puta do prosvjetljenja, koji
se jo zovu i Kadam Lamrim). Kadam se dakle odnosi na
spoj Buddhinih uenja i Atishinih uputa, a iskreni praktiari
Kadam Lamrima se zovu Kadampe. Postoje dvije Kadampa
tradicije, drevna i nova. Praktiari drevne Kadampa tradicije su
naizgled vie naglaavali prakticiranje Kadam Lamrima Sutre
negoli Tantre. Kasnije su Je Tsongkhapa i njegovi sljedbenici
podjednako naglaavali prakticiranje Kadam Lamrima i Sutre i
Tantre. Ta nova tradicija koju je utemeljio Je Tsongkhapa zove se
Nova Kadampa tradicija.
10

uvodno objanjenje

Kadampe se iskreno oslanjaju na Buddhu Shakyamunija zato

to je Buddha izvor Kadam Lamrima; oni se iskreno oslanjaju
na Avalokiteshvaru, Buddhu suosjeanja i na Zatitnika
Dharme Mudrosti, time ukazujui na to da su im glavne prakse
suosjeanje i mudrost; i iskreno se oslanjaju na Aryu Taru zato
to je ona obeala Atishi kako e u budunosti voditi posebnu
brigu o Kadampa praktiarima. Iz tog se razloga, ova etiri sveta
prosvijetljena bia zovu etiri Kadampa Guru Boanstva.
Utemeljitelj Kadampa tradicije je veliki budistiki Majstor i
uenjak Atisha. Atisha je roen 982. godine kao princ u Istonom
Bengalu, u Indiji. Otac mu se zvao Kalyanashri (Uzviena vrlina),
a majka Prabhavati Shrimati (Uzvieni sjaj). Bio je drugi od triju
sinova, a po roenju dobio je ime Chandragarbha (Mjeseeva
bit). Ime Atisha, koje znai Mir, dobio je poslije, a dao mu ga
je tibetanski kralj Jangchub , zato to je uvijek bio odmjeren i
smiren.
Dok je jo bio dijete, njegovi su ga roditelji odveli u posjet
hramu. itavim putem tisue ljudi okupilo se da barem nakratko
vide princa. Kad je Chandragarbha vidio mnotvo pitao je
Tko su ovi ljudi?, a roditelji su mu odgovorili, Oni su svi
nai podanici. Suosjeanje se spontano javi u prinevu srcu i
on se pomoli, Neka svi ovi ljudi uivaju dobru sreu, veliku
poput moje. Kad god bi se s nekim sreo, u njegovom bi se umu
prirodno javila elja Neka ova osoba nae sreu i neka bude
slobodna od patnje.
ak i kao mali djeak, Chandragarbha je primao vizije Tare.
Ponekad, dok bi bio u majinu krilu, plavo upali cvijee padalo
bi s neba i on bi poeo govoriti kao da se obraa cvijeu. Jogini su
kasnije njegovoj majci objasnili da je plavo cvijee koje je vidjela
znak da se Tara ukazuje i obraa njenom sinu.
Kada je princ bio stariji njegovi su roditelji eljeli ugovoriti
brak za njega, no Tara mu je savjetovala, Ako postane vezan
za svoje kraljevstvo bit e poput slona kada potone u mulj i ne
moe se izvui van, zato to je prevelik i preteak. Nemoj postati
11

moderni budizam

vezan za ovaj ivot. Studiraj i prakticiraj Dharmu. Bio si Duhovni

vodi u mnogima od svojih prijanjih ivota i u ovom e ivotu
takoer postati Duhovni vodi. Nadahnut ovim rijeima,
Chandragarbha je razvio veliko zanimanje za uenje i vjebanje
Dharme i postao je odluan postii sve spoznaje Buddhinih
uenja. Znao je da e za postizanje tog cilja morati nai potpuno
kvalificiranog Duhovnog vodia. Prvo je priao uvenom
budistikom uitelju po imenu Jetari, koji je ivio u blizini, te je
od njega zatraio Dharma upute o tome kako pronai izbavljenje
od samsare. Jetari mu je dao upute o uzdanju i bodhichitti i
onda mu je rekao da bi, ukoliko eli vjebati isto, trebao otii
u Nalandu i uiti od Duhovnog vodia po imenu Bodhibhadra.
Kada je susreo Bodhibhadru princ mu ree, Shvaam da
je samsara beznaajna, te da su jedino osloboenje i potpuno
prosvjetljenje stvarno vrijedni truda. Molim te, daj mi Dharma
upute koje e me brzo odvesti do stanja izvan alosti.
Bodhibhadra mu je dao kratke upute o razvijanju bodhichitte
i tada mu je savjetovao: eli li isto vjebati Dharmu potrai
Duhovnog vodia Vidyakokilu. Bodhibhadra je znao da je
Vidyakokila veliki meditator koji je stekao savrenu spoznaju
praznine, i koji je vrlo vjet u pouavanju stupnjeva dubokog
puta.
Vidyakokila je Chandragarbhi dao cjelovite upute i dubokog i
irokog puta i tada ga je poslao da studira kod Duhovnog vodia
Avadhutipe. Avadhutipa mu nije odmah dao poduku, ve je
rekao princu da ode Rahulagupti kako bi primio upute o Hevajra
i Heruka Tantrama, i da se nakon toga vrati k njemu da primi jo
detaljnije pouke o Tajnoj mantri. Rahulagupta je Chandragarbhi
dao tajno ime Jnanavajra (Neunitiva mudrost), i njegovu prvu
punomo za praksu Hevajre. Tada mu je rekao neka poe kui i
pribavi pristanak svojih roditelja.
Iako princ nije bio vezan za svjetovni ivot, ipak je bilo vano
da dobije dozvolu svojih roditelja da bi vjebao na nain na koji
je elio. Tako se vratio roditeljima, i rekao im: Ako vjebam
12

uvodno objanjenje

Dharmu isto, tada u, ba kako je Arya Tara predvidjela,

moi uzvratiti vau dobrotu, i dobrotu svih ivih bia. Ako
uinim tako, moj ljudski ivot nee biti potraen. Inae, ak
i ako budem proveo sve vrijeme u velianstvenoj palai, moj
e ivot biti besmislen. Molim vas dajte mi svoj pristanak da
napustim kraljevstvo i posvetim sav svoj ivot praksi Dharme.
Chandragarbhin otac bio je nesretan kada je ovo uo, i elio je
sprijeiti sina da odustane od svojih izgleda kao budui kralj, no
majka mu je bila oduevljena kada je ula da njen sin eli posvetiti
svoj ivot Dharmi. Sjetila se da je prilikom njegova roenja bilo
mnogo divnih znakova, kao to su duge, i sjetila se uda poput
plavog upali cvijea koje je padalo s neba. Znala je da njen sin
nije obian princ, i dala je svoj pristanak bez imalo oklijevanja. S
vremenom, i kralj je odobrio sinovljevu elju.
Chandragharba se vratio Avadhutipi, i sedam je godina
primao upute o Tajnoj mantri. Princ je postao toliko sposoban
da je jednom prilikom razvio ponos mislei Vjerojatno znam o
Tajnoj mantri vie od ikoga na cijelom svijetu. Te noi u snu su
ga posjetile Dakine te su mu pokazale rijetke spise koje nikada
ranije nije vidio. Pitale su ga: to znae ovi tekstovi?, ali on nije
imao pojma. Kada se probudio, njegov je ponos nestao.
Kasnije je Chandragarbha poeo misliti kako bi se trebao
ugledati na Avadhutipin nain vjebanja, te pokuati kao laik
brzo postii prosvjetljenje vjebajui Mahamudru u ovisnosti o
djelatnoj mudri, ali ukazao mu se Heruka koji mu je rekao da
e, ako se zaredi, moi pomoi bezbrojnim biima i proiriti
Dharmu nadaleko i nairoko. Te je noi sanjao da slijedi procesiju
redovnika u prisutnosti Buddhe Shakyamunija koji se pitao
zato se Chandragarbha jo nije zaredio. Kada se probudio iz sna
odluio je postati redovnik. Primio je zareenje od Shilarakshite
i dobio je ime Dhipamkara Shrijnana.
Od Duhovnog vodia Dharmarakshite, Dhipamkara Shrijnana
je primio opirne upute o Sedam setova Abhidharme i o Oceanu
13

Atisha

uvodno objanjenje

Velikog objanjenja tekstovi napisani sa stanovita Vaibhashika

sustava. Na ovaj je nain ovladao Hinayana uenjima.
Jo uvijek nezadovoljan, Dhipamkara Shrijnana je krenuo
put Bodh Gaye da primi detaljne upute. Jednog dana nauo je
razgovor dviju ena koje su u stvari bile emanacije Arya Tare.
Mlaa je pitala stariju, Koja je glavna metoda za brzo postizanje
prosvjetljenja?, a starija je odgovorila, To je bodhichitta.
uvi ovo, Dhipamkara Shrijnana postao je odluan da postigne
dragocjenu bodhichittu. Kasnije, dok je obilazio veliku stupu
u Bodh Gayi, kip Buddhe Shakyamunija progovori, rekavi
mu: Ako eli brzo postii prosvjetljenje, mora stei iskustvo
suosjeanja, ljubavi i dragocjene bodhichitte. Njegova je elja da
ostvari bodhichittu tada postala intenzivna. uo je da je Duhovni
vodi Serlingpa, koji je ivio daleko, u mjestu po imenu Serling
na Sumatri, postigao veoma posebno iskustvo bodhichitte, i da je
u stanju dati upute o Sutrama Savrenstva mudrosti.
Dhipamkari Shrijnani trebalo je trinaest mjeseci da doplovi
do Sumatre. Kada je stigao, ponudio je Serlingpi mandalu i
izloio svoj zahtjev. Serlingpa mu je rekao da e za prijenos
uenja trebati dvanaest godina. Dhipamkara Shrijnana ostao
je na Sumatri dvanaest godina, i konano je stekao dragocjenu
spoznaju bodhichitte. Potom se vratio u Indiju.
Oslanjajui se na svoje duhovne vodie Atisha je stekao
posebno znanje o tri seta Buddhinih uenja: setu moralne
discipline, setu rasprava, te setu mudrosti, i o etiri klase Tantri.
Takoer je ovladao umjetnostima i znanostima kao to su
pjesnitvo, retorika i astrologija, bio je vrstan lijenik i vrlo vjet
u obrtima i tehnologiji.
Atisha je takoer postigao sve spoznaje triju viih obuka: obuke
u vioj moralnoj disciplini, obuke u vioj koncentraciji i obuke u
vioj mudrosti. S obzirom da su svi stupnjevi Sutre, poput est
savrenstava, pet putova, deset tla; i svi stupnjevi Tantre, kao to
su generirajui i dovravajui stupanj, ukljueni u tri vie obuke,
znai da je Atisha tako stekao spoznaje svih stupnjeva puta.
15

moderni budizam

Postoje tri tipa vie moralne discipline: via moralna disciplina

Pratimoksha zavjeta ili zavjeta pojedinanog osloboenja,
via moralna disciplina Bodhisattvinih zavjeta; i via moralna
disciplina Tantrikih zavjeta. Zavjeti odbacivanja dvjesto pedeset
tri prijestupa, koje uzima potpuno zareeni redovnik, spadaju
meu Pratimoksha zavjete. Atisha nikada nije prekrio niti jedan
od njih. Ovo pokazuje da je posjedovao vrlo snanu panju i
veliku savjesnost. Takoer je isto odravao Bodhisattvin zavjet
izbjegavanja osamnaest korijenskih i etrdeset est sporednih
prijestupa, a isto je odravao i tantrike zavjete.
Postignua vie koncentracije i vie mudrosti podijeljena
su na uobiajena i izvanredna. Uobiajeno postignue je ono
koje stjeu praktiari i Sutre i Tantre, a izvanredno postignue
ono koje stjeu samo praktiari Tantre. Uvjebavanjem u vioj
koncentraciji Atisha je stekao uobiajenu koncentraciju smirenog
obitavanja i, na osnovi toga, vidovitost, udotvorne moi i
uobiajene vrline. Takoer je postigao izvanredne koncentracije
poput koncentracija generirajueg i dovravajueg stupnja
Tajne mantre. Uvjebavanjem u vioj mudrosti, Atisha je stekao
uobiajenu spoznaju praznine i izvanredne spoznaje primjera
jasne svjetlosti i znaenja jasne svjetlosti Tajne mantre.
Atisha je ovladao i Hinayana i Mahayana uenjima, i bio je
potovan od strane uitelja obiju tradicija. Kada bi ne-budisti
debatirali s njime, i bili poraeni u debati, prihvatili bi budizam.
Atisha je bio poput kralja, krunskog dragulja indijskih budista, i
smatralo ga se drugim Buddhom.
Prije nego to se Atisha rodio, trideset sedmi kralj Tibeta,
Trisong Detsen (oko 754.797. poslije Krista), pozvao je
Padmasambhavu, Shantarakshitu i druge budistike uitelje u
Tibet, i kroz njihov je utjecaj cvala ista Dharma. No, nekoliko
godina kasnije, tibetanski kralj Lang Darma (oko 836. godine
poslije Krista) unitio je istu Dharmu i ukinuo Sanghu. Do tog
je vremena veina kraljeva bila religiozna, ali je vladavina Lang
Darme za Tibet bila mrano razdoblje. Nekih sedamdesetak
16

uvodno objanjenje

godina nakon njegove smrti Dharma je ponovno poela cvjetati

u gornjem dijelu Tibeta kroz trud velikih uitelja kao to je
prevoditelj Rinchen Sangpo, a takoer je poela cvjetati u donjem
dijelu Tibeta kroz trud velikog Uitelja imenom Gongpa Rabsal.
Postupno, Dharma se proirila i sredinjim Tibetom.
U to vrijeme nije postojala ista praksa jedinstva Sutre i Tantre.
Mislilo se da su ove dvije prakse protuslovne, kao vatra i voda.
Kada su ljudi prakticirali Sutru odbacivali bi Tantru, a kada su
prakticirali Tantru odbacivali bi Sutru, ukljuujui ak i pravila
Vinaye. Lani su uitelji dolazili iz Indije u elji da steknu zlato
kojeg je u Tibetu bilo u izobilju. Hinei da su Duhovni vodii
i jogini uveli su izopaenosti kao to su crna magija, stvaranje
privida, seksualne prakse i obredno ubojstvo. Te su nesavjesne
prakse postale dosta rairene.
Kralj po imenu Yeshe i njegov neak Jangchub koji su
ivjeli u Ngari u zapadnom Tibetu bili su uvelike zabrinuti zbog
onoga to se deavalo s Dharmom u njihovoj zemlji. Kralj je
plakao kada bi mislio o istoi Dharme u minulim vremenima u
usporedbi sa neistom Dharmom koja se sada prakticira. Bio je
veoma alostan kad je vidio kako su grubi i nekontrolirani postali
umovi ljudi. Mislio je, Kako bi lijepo bilo kada bi ista Dharma
ponovo cvala Tibetom da pripitomi umove naeg naroda. Da bi
ispunio ovu elju slao je Tibetance u Indiju da naue sanskrt i da
se uvjebavaju u Dharmi, ali mnogi od njih nisu mogli podnijeti
vruu klimu. Nekolicina preivjelih nauila je sanskrt, i dobro
se uvjebala u Dharmi. Meu njima je bio i prevoditelj Rinchen
Sangpo koji je primio mnoge upute, i potom se vratio na Tibet.
S obzirom da ovaj plan nije imao uspjeha, Yeshe je odluio
pozvati vjerodostojnog uitelja iz Indije. Poslao je u Indiju
skupinu Tibetanaca sa velikom koliinom zlata i zadatkom da
nau najkvalificiranijeg Duhovnog vodia u Indiji. Savjetovao
im je svima da studiraju Dharmu i steknu savreno znanje
sanskrta. Ovi su Tibetanci iskusili sve tekoe klime i putovanja
17

moderni budizam

da bi ispunili kraljevu elju. Neki su od njih postali znameniti

prevoditelji. Preveli su mnoge spise i poslali ih kralju, na njegovu
veliku radost.
Kada su se ovi Tibetanci vratili u Tibet obavijestili su kralja:
U Indiji postoji mnotvo vrlo uenih budistikih uitelja, ali
najodliniji i najplemenitiji od njih je Dhipamkara Shrijnana.
eljeli bismo ga pozvati na Tibet, ali on ima tisue uenika u
Indiji. Kada je Yeshe uo ime Dhipamkara Shrijnana bio
je zadovoljan i postao je odluan da tog uitelja pozove u Tibet.
S obzirom da je ve iskoristio veinu svog zlata, a sada ga je
trebalo jo vie da bi pozvao Dhipamkaru Shrijnanu na Tibet,
kralj se uputio na ekspediciju kako bi potraio jo zlata. Kada je
stigao do jedne od granica, neprijateljski ne-budistiki kralj ga je
zarobio i bacio u tamnicu. Kada su te vijesti dole do Jangchub
a, on je promislio: Dovoljno sam moan da zapodjenem
rat s tim kraljem, no uinim li to toliki mnogi e patiti, a ja u
morati poiniti mnogo tetnih, destruktivnih djela. Odluio je
kralju poslati molbu za ujakovo putanje na slobodu, no kralj je
odgovorio rijeima, Pustit u ti ujaka samo ako postane mojim
podanikom, ili ako mi donese onoliko zlata koliko je teko
tijelo tvog ujaka. Uz velike tekoe Jangchub uspio je skupiti
navedenu koliinu zlata, no nedostajalo mu ga je jo za teinu
ujakove glave. S obzirom da je neprijateljski kralj zahtijevao tu
dodatnu koliinu, Jangchub se pripremio da ode u potragu
za jo zlata, ali prije nego to je krenuo u potragu, posjetio je
ujaka. Naao je Yeshe a tjelesno slabog, ali dobrog stanja uma.
Jangchub ree kroz zatvorske reetke: Uskoro u te moi
izbaviti, zato to sam uspio sakupiti gotovo svu koliinu zlata.
Yeshe mu odgovori: Molim te ne ponaaj se prema meni kao
da sam vaan. Ne smije dati zlato ovom neprijateljskom kralju.
Poalji svo zlato u Indiju i ponudi ga Dhipamkari Shrijnani. Ovo
je moja najvea elja. Radosno u dati svoj ivot zbog ponovnog
obnavljanja iste Dharme u Tibetu. Molim te prenesi ovu poruku
Dhipamkari Shrijnani. Neka zna da sam dao svoj ivot da bih ga
18

uvodno objanjenje

pozvao na Tibet. Poto ima suosjeanja za tibetanski narod, kada

primi ovu poruku, prihvatit e na poziv.
Jangchub poslao je prevoditelja Nagtsa sa nekoliko pratitelja
u Indiju sa zlatom. Kada su sreli Dhipamkaru Shrijnanu rekli su
mu to se dogaa u Tibetu, i kako ljudi ele pozvati Duhovnog
vodia iz Indije. Takoer su mu rekli koju je koliinu zlata kralj
poslao kao ponudu i koliko je Tibetanaca umrlo da bi se na
Tibetu obnovila ista Dharma. Rekli su mu kako je kralj Yeshe
rtvovao svoj ivot da bi ga doveo na Tibet. Nakon to su izloili
svoj zahtjev, Dhipamkara Shrijnana razmotrio je njihove rijei i
prihvatio njihov poziv. Iako je imao mnogo uenika u Indiji, i
mada je ondje vrlo naporno radio zbog Dharme, znao je da na
Tibetu nema iste Dharme. Takoer je primio proroanstvo Arya
Tare da e, ukoliko ode na Tibet, donijeti dobrobit bezbrojnim
ivim biima. U njegovu se srcu javilo suosjeanje kada je
pomislio koliko je Tibetanaca umrlo u Indiji, a posebno je bio
dirnut rtvom Yeshe a.
Dhipamkara Shrijnana morao je potajice krenuti put Tibeta, jer
da su njegovi indijski uenici znali da odlazi iz Indije, sprijeili
bi ga. Rekao im je da ide na hodoae u Nepal, no iz Nepala
se prebacio na Tibet. Kada su na koncu njegovi indijski uenici
shvatili da se nee vratiti, prosvjedovali su, te su Tibetance
nazvali lopovima koji su im oteli Duhovnog vodia!
Kako je u to vrijeme bio obiaj, kao to je i danas, da se uvaeni
gost pozdravi na poseban nain, Jangchub je poslao tristo
konjanika i mnotvo uvaenih Tibetanaca na granicu da poele
dobrodolicu Atishi i ponude mu konja da mu se olaka teko
putovanje do Ngarija. Atisha je jahao izmeu tri stotine konjanika
i pomou svojih udotvornih moi sjedio je lakat iznad konjskih
lea. Kada su ga vidjeli, oni koji prethodno nisu gajili potovanje
prema njemu razvili su veoma snanu vjeru, i svi su govorili da
je drugi Buddha stigao na Tibet.
Kada je Atisha stigao u Ngari, Jangchub ga je zamolio, O
suosjeajni Atisha, molim te daj upute da pomognu tibetanskom
19

moderni budizam

narodu. Molim te daj nam savjet koji svatko moe slijediti. Molim
te daj nam posebne upute tako da moemo zajedno prakticirati
sve putove Sutre i Tantre. Da bi ispunio ovu elju, Atisha je
sastavio Svjetiljku za put do prosvjetljenja po kojoj ih je pouavao.
Ove je upute prvo dao u Ngariju, a nakon toga u sredinjem
Tibetu. Mnogi su uenici koji su uli ova uenja razvili veliku
mudrost.
DRAGOCJENOST KADAM LAMRIMA
Atisha je napisao izvorni Kadam Lamrim na temelju Ukrasa jasne
spoznaje Buddhe Maitreye, koji je tumaenje Sutri Savrenstva
mudrosti koje je Buddha Shakyamuni pouavao u Rajagrihi na
Planini Okupljenih leinara. Kasnije je Je Tsongkhapa napisao
svoje tekstove opirnih, srednjih i saetih Kadam Lamrim
uputa kao tumaenja Atishinih uputa Kadam Lamrima, i time
je dragocjena Buddhadharma procvjetala u mnogim istonim
zemljama, a sada i u zapadnim. Upute Kadam Lamrima, spoja
Buddhinih uenja i Atishinih posebnih uputa, predstavljene su u
tri stupnja: upute stupnjeva puta osobe poetnog dosega, upute
stupnjeva puta osobe srednjeg dosega i upute stupnjeva puta
osobe velikog dosega.
Sva Buddhina uenja i Sutre i Tantre su ukljuena u ova tri seta
uputa. Buddhina uenja su vrhunski lijek koji trajno lijei i fizika
oboljenja i bolest zabluda. Ba kao to lijenici daju razliite
lijekove za razliite bolesti, tako je i Buddha dao razliite Dharma
lijekove, prema razliitim kapacitetima ljudi. Dao je jednostavna
uenja onima poetnog dosega, duboka uenja onima srednjeg
dosega i vrlo duboka uenja onima velikog dosega. U praksi, sva
su ta uenja dio Kadam Lamrima, koji je glavno tijelo Buddhinih
uenja; nema niti jednog Buddhinog uenja koje nije ukljueno
u Kadam Lamrim. Iz tog je razloga Je Tsongkhapa rekao da
kad sluamo cijeli Lamrim, sluamo sva Buddhina uenja, a
kad prakticiramo cijeli Lamrim, prakticiramo sva Buddhina
20

uvodno objanjenje

uenja. Kadam Lamrim je saetak svih Buddhinih uenja; vrlo

je praktian i primjeren svima, a njegova prezentacija je bolja od
drugih uputa.
Stjecanjem iskustva Lamrima, razumjet emo da niti jedno
Buddhino uenje nije protuslovno, sva emo Buddhina uenja
provesti u praksi, lako emo spoznati Buddhin krajnji nazor
i namjeru, i postat emo slobodni od svih pogrenih nazora i
namjera. Svatko, i budisti i nebudisti, treba trajno osloboenje
od patnje, i istu i vjenu sreu. Ovu elju e ispuniti praksom
Lamrima; zato je on pravi dragulj koji ispunjava elje.
Openito govorei, sva Buddhina uenja Dharma, su
veoma dragocjena, ali Kadam Dharma ili Lamrim je posebna
Buddhadharma koja je primjerena za svakoga, bez iznimke.
Veliki majstor Dromtonpa je rekao: Kadam Dharma je kao mala
napravljena od zlata. Ba kao to bi svakome, ak i onima koji
ne koriste malu, bilo drago dobiti na dar zlatnu malu, na slian
nain svi, ukljuujui i nebudiste, mogu imati koristi od Kadam
Dharme. To je tako zato to nema razlike izmeu Kadam Dharme
i svakodnevnih iskustava ljudi. ak i bez studiranja ili sluanja
Dharme, neki ljudi itajui novine, gledajui televiziju i pratei
dogaanja u svijetu, esto dou do istih zakljuaka kao to su
oni objanjeni u uenjima Kadam Dharme. Razlog tome je da se
Kadam Dharma podudara sa svakodnevnim iskustvima ljudi;
ona je neodvojiva od svakodnevice. Svakome je potrebno da mu
ivot bude sretan i smislen, da privremeno rijei svoje ljudske
probleme, i da moe na kraju nai istu i vjenu sreu obuzdavi
svoju ljutnju, vezanost, ljubomoru, i naroito neznanje.
U ovim duhovno izopaenim vremenima, pet je neistoa koje
su u porastu diljem svijeta: 1. na okoli postaje iznimno neist
uslijed zagaenja, 2. naa voda, zrak i hrana postaju iznimno
neisti, takoer uslijed zagaenja, 3. nae tijelo postaje iznimno
neisto zato to su bolesti sada sve uestalije; 4. na um postaje
iznimno neist zato to su nam zablude sve jae; i 5. naa djela
21

moderni budizam

postaju iznimno neista zato to nemamo kontrole nad svojim

zabludama.
Zbog ovih pet neistoa, patnja, problemi i opasnosti su
svugdje u porastu. Meutim, prakticiranjem Lamrima moemo
pretvoriti svoja iskustva ovih pet neistoa u duhovni put koji
nas vodi do iste i vjene sree osloboenja i prosvjetljenja.
Moemo koristiti sve tekoe koje vidimo u svijetu kao duhovna
uenja koja nas potiu da razvijemo odricanje, elju da sebe
oslobodimo iz ciklusa neistog ivota; suosjeanje, elju da drugi
budu trajno osloboeni iz ciklusa neistog ivota; i mudrost koja
spoznaje da su sve ove neistoe rezultati naih nevrlinskih djela.
Na taj nain, kroz praksu Lamrima moemo transformirati sve
nepovoljne okolnosti u mogunosti za razvoj spoznaja duhovnog
puta koje e nam donijeti istu i vjenu sreu.
Kad god praktiari Lamrima doive tekoe i patnju, oni
misle: Bezbrojna druga iva bia proivljavaju daleko veu
patnju i tekoe od mene, i na taj nain razviju ili uveaju svoje
suosjeanje za sva iva bia, koje ih brzo vodi do vrhunske sree
prosvjetljenja.
Kadam Lamrim je vrhunski lijek koji moe trajno izlijeiti sve
patnje bolesti, starosti, smrti i ponovnog roenja; to je znanstvena
metoda za unaprijeenje nae ljudske prirode i kvaliteta i za
rjeenje svih naih problema svakodnevice. Kadam Lamrim je
najvee zrcalo Dharme u kojem moemo vidjeti kakve su stvari
zapravo; i u kojem moemo vidjeti to trebamo znati, to trebamo
odbaciti, to trebamo prakticirati, a to trebamo postii. I samo
ako budemo koristili to zrcalo moemo vidjeti veliku dobrotu
svih ivih bia.
Kadampa praktiari naglaavaju uvjebavanje u meditaciji.
to je meditacija? Meditacija je djelo uma i njena priroda je
jednousmjerena koncentracija, a funkcija da uini um mirnim i
spokojnim. elimo biti sretni stalno, ak i u snovima, pa kako to
moemo postii? Uvjebavanjem u meditaciji zato to meditacija
ini na um mirnim, a kad nam je um miran, sretni smo stalno,
22

uvodno objanjenje

ak i ako nam vanjske okolnosti nisu najbolje. S druge strane,

kad nam um nije miran, nismo sretni, ak i ako su nam vanjske
okolnosti izvrsne. Ovo moemo razumjeti iz vlastitog iskustva.
Poto je uvjebavanje u meditaciji metoda kojom se um smiruje,
trebamo uloiti trud i vjebati meditaciju. Kadgod meditiramo,
vrimo djelo ili karmu koja uzrokuje da u budunosti doivimo
mir uma. Iz ovoga moemo shvatiti koliko je vana meditacijska
praksa.
Objekti naih meditacija trebaju biti smisleni objekti (oni
e u daljnjem tekstu biti opirno objanjeni), da bismo se
uvjebavanjem u meditaciji mogli trajno osloboditi od patnji
ovog ivota i svojih bezbrojnih buduih ivota i postii vrhunsku
sreu prosvjetljenja, kako je Buddha pokazao. To nam je najbolji
primjer. Meutim, u poetku moemo koristiti svoj dah kao
objekt meditacije i prakticirati meditaciju na dah, koja je dosta
jednostavna.
Kako se prakticira meditacija na dah? Prvo se trebate
fiziki i mentalno opustiti, i prestati misliti na bilo to. Zatim
njeno i prirodno udiite i izdiite kroz nosnice, ne kroz usta,
i jednousmjereno se koncentrirajte na osjeaj daha dok ulazi i
izlazi kroz nosnice. Ako vam nakon ovoga um i dalje nije miran,
trebate ponavljati ovu meditaciju sve dok vam um ne postane
potpuno miran. Zatim se trebate potruditi da ostanete uvijek
mirni, danonono. Tako moete usreiti i sebe i svoju obitelj i
prijatelje.

23

Put osobe poetnog dosega

U ovom kontekstu, osoba poetnog dosega se odnosi na nekoga

tko ima poetniki kapacitet za razvoj duhovnog razumijevanja
i spoznaja.
DRAGOCJENOST NAEG LJUDSKOG IVOTA
Svrha shvaanja dragocjenosti naeg ljudskog ivota je ohrabriti
sebe da poluimo pravi smisao naeg ljudskog ivota, a ne da ga
tratimo u besmislenim djelatnostima. Na je ljudski ivot vrlo
dragocjen i smislen, ali samo ako ga iskoristimo za postizanje
trajnog osloboenja i vrhunske sree prosvjetljenja. Trebamo
sebe ohrabriti i ostvariti pravi smisao naeg ljudskog ivota kroz
razumijevanje i kontempliranje sljedeeg objanjenja.
Puno ljudi vjeruje kako je materijalni razvoj pravi smisao
ljudskog ivota, ali moemo i sami vidjeti da bez obzira koliko
je u svijetu ostvaren materijalni napredak, on nikad ne smanjuje
ljudsku patnju i probleme. Dapae, esto uzrokuje porast patnje
i problema; zato on nije pravi smisao ljudskog ivota. Trebamo
znati kako smo trenutno nakratko dospjeli u ljudski svijet iz
naih prijanjih ivota i ukazala nam se prilika da prakticiranjem
Dharme postignemo vrhunsku sreu prosvjetljenja. To je naa
izuzetna sretna okolnost. Kad postignemo prosvjetljenje, time e
sve nae elje biti ispunjene, a moi emo i ispuniti elje drugih
ivih bia; sebe emo time trajno osloboditi od patnji ovog
24

put osobe poetnog dosega

ivota i bezbrojnih buduih ivota, a izravno emo moi biti od

svakodnevne dobrobiti svakom pojedinom ivom biu.
Prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudrosti koje je trajno
slobodno od svih pogrenih pojavnosti, i ija je funkcija da
svakodnevno podaruje mentalni mir svakom ivom biu.
Trenutno smo ostvarili ljudsko ponovno roenje i imamo
priliku prakticiranjem Dharme postii prosvjetljenje, pa ako
potratimo ovu dragocjenu priliku zbog besmislenih djelatnosti,
to e biti najvei gubitak i najvea ludost jer e jako teko biti
u budunosti pronai ovakvu priliku. U jednoj Sutri je Buddha
Shakyamuni ovo doarao sljedeom analogijom. Pitao je svoje
uenike: Pretpostavimo da postoji irok i dubok ocean veliine
ovoga svijeta, i da na njegovoj povrini pluta zlatni jaram, a da na
dnu oceana ivi slijepa kornjaa koja izranja na povrinu samo
jednom u sto godina. Koliko bi esto ta kornjaa provukla glavu
kroz sredinu jarma? Njegov sljedbenik Ananda je odgovorio da
bi to, uistinu, bilo izuzetno rijetko.
U tom kontekstu se veliki i duboki ocean odnosi na samsaru
ciklus neistog ivota koji proivljavamo od vremena bez
poetka, stalno iz ivota u ivot, bez kraja zlatni jaram se odnosi
na Buddhadharmu, a slijepa kornjaa na nas. Iako fiziki nismo
kornjaa, mentalno se previe ne razlikujemo od nje; a iako
nae tjelesne oi nisu slijepe, nae oi mudrosti to jesu. Veinu
svojih prolih ivota proveli smo na dnu oceana samsare, u
niim podrujima podrujima ivotinja, gladnih duhova i bia
pakla a izranjali bismo moda jednom u sto tisua godina kao
ljudsko bie. ak i kad se nakratko naemo u viim podrujima
samsarikog oceana kao ljudsko bie, iznimno je rijetko susresti
zlatni jaram Buddhadharme. Ocean samsare je nepregledno
velik, zlatni jaram Buddhadharme ne stoji na jednom mjestu ve
se stalno mie iz mjesta u mjesto, a nae su oi mudrosti uvijek
slijepe. Iz tih razloga, Buddha kae da e u budunosti, ak i
ako ostvarimo ljudsko ponovno roenje, biti iznimno rijetko
opet sresti Buddhadharmu, a Kadam Dharmu jo rijee. I sami
25

moderni budizam

vidimo da veliki broj ljudskih bia na svijetu, iako su se nakratko

nali u viem podruju samsare kao ljudska bia, nisu sreli
Buddhadharmu zato to se njihove oi mudrosti nisu otvorile.
to znai susresti se s Buddhadharmom? To znai ui u
budizam iskreno se uzdajui u Buddhu, Dharmu i Sanghu, i time
dobiti i priliku da se ue i napreduje na putu do prosvjetljenja.
Ako se ne susretnemo s Buddhadharmom, neemo imati
priliku za to, pa time ni priliku da ostvarimo istu i trajnu
sreu prosvjetljenja, pravi smisao ljudskog ivota. U zakljuku,
trebamo misliti:
Trenutno sam se nakratko naao u ljudskom svijetu i ukazala
mi se prilika da primjenom Dharme u praksi ostvarim trajno
osloboenje od patnje i vrhunsku sreu prosvjetljenja. Ako
potratim ovu dragocjenu priliku zbog besmislenih djelatnosti, to
e biti najvei gubitak i najvea ludost.
S ovom milju, donesemo snanu odluku da emo prakticirati
Dharmu Buddhinih uenja na odricanje, univerzalno suosjeanje
i duboki nazor praznine sada, dok jo imamo priliku. Zatim
uvijek iznova meditiramo na ovu odlunost. Ovu kontemplaciju
i meditaciju bismo trebali prakticirati svakodnevno, u puno
sjedenja, i na taj se nain ohrabriti da poluimo pravi smisao
svog ljudskog ivota.
Trebali bismo se zapitati to smatramo najvanijim to
elimo, emu teimo ili o emu sanjarimo? Za neke su ljude
to materijalna dobra, poput velike kue sa svim najnovijim
luksuzima, brzog automobila ili dobro plaenog posla. Za druge
je to ugled, dobar izgled, mo, uzbuenje ili pustolovina. Mnogi
pokuavaju pronai smisao svog ivota u vezama s obitelji
i krugom prijatelja. Sve nas te stvari mogu nakratko uiniti
povrno sretnima, ali takoer mogu uzrokovati i mnogo brige i
patnje. One nam nikad ne mogu pruiti pravu sreu za kojom svi
mi, u dubini svojih srca, najiskrenije eznemo. Budui da te stvari
ne moemo ponijeti sa sobom kad umremo, ako smo ih uinili
26

put osobe poetnog dosega

glavnim smislom svog ivota, one e nas na koncu razoarati.

Ako su sama sebi cilj, svjetovna su postignua isprazna; ona nisu
pravi smisao ljudskog ivota.
Ako primijenimo Dharmu, s ovim naim ljudskim ivotom
moemo postii vrhunski trajni mir uma, poznat i kao nirvana,
odnosno prosvjetljenje. Poto su ova postignua nevarljiva i
krajnja stanja sree, ona su pravi smisao ljudskog ivota. Meutim,
s obzirom na to da je naa udnja za svjetovnim uicima toliko
snana, imamo malo ili nimalo zanimanja za duhovnu vjebu.
S duhovnog stanovita taj je manjak zanimanja za duhovnu
vjebu vrsta lijenosti koja se zove lijenost vezanosti. Dokle
god imamo takvu lijenost, vrata osloboenja za nas e ostati
zatvorena, a posljedino tome emo i dalje proivljavati jade u
ovom ivotu i beskrajne patnje iz ivota u ivot. Nain na koji
moemo nadvladati ovu lijenost je meditiranje na smrt.
Na svoju smrt trebamo meditirati uvijek iznova sve dok ne
steknemo duboku spoznaju smrti. Iako na intelektualnoj razini
svi znamo da emo na koncu umrijeti, naa svjesnost o smrti
ostaje povrna. S obzirom na to da nas intelektualno znanje ne
dira u srce, svakoga dana i dalje mislimo, Danas neu umrijeti,
danas neu umrijeti. ak i na dan vlastite smrti, mi jo uvijek
razmiljamo o tome to emo raditi sljedei dan ili tjedan. Ovaj
um koji svakoga dana misli, Danas neu umrijeti zavarava nas
vodi nas u pogrenom smjeru i uzrokuje da na ljudski ivot
bude isprazan. S druge strane, meditiranjem na smrt postupno
emo zamijeniti tu varljivu misao, Danas neu umrijeti,
nevarljivom milju, Danas mogu umrijeti. Um koji svakoga
dana spontano misli, Danas mogu umrijeti je spoznaja smrti.
Ova spoznaja je ona koja izravno iskorjenjuje lijenost vezanosti i
otvara vrata duhovnog puta.
Openito govorei, moda umremo danas, a moda i ne to
ne znamo. No, ako svakoga dana mislimo, Danas moda neu
umrijeti, ta e nas misao zavarati jer dolazi iz naeg neznanja;
dok, ako umjesto toga, svakoga dana mislimo, Danas mogu
27

moderni budizam

umrijeti, ta nas misao nee zavarati jer dolazi iz nae mudrosti.

Ova korisna misao e sprijeiti nau lijenosti vezanosti i potaknut
e nas da pripremimo blagostanje svojih bezbrojnih buduih
ivota ili da uloimo veliki trud u stupanje na put do osloboenja.
Na taj nain uinit emo svoj ljudski ivot smislenim. Dosad
smo besmisleno potratili bezbrojne prijanje ivote; nita nismo
donijeli iz svojih prolih ivota osim zabluda i patnje.
TO NAA SMRT ZNAI?
Naa smrt je trajno razdvajanje naeg tijela i uma. Moemo
doivjeti mnogo privremenih razdvajanja tijela od uma, ali ona
nisu naa smrt. Na primjer, kad oni koji su dovrili uvjebavanje
u praksi prijenosa svijesti meditiraju, njihov se um odvaja
od njihovog tijela. Tijelo im ostaje na mjestu gdje meditiraju,
ali im um odlazi u istu zemlju iz koje se poslije vrati u tijelo.
Nou, dok sanjamo, nae tijelo ostaje u krevetu, ali nam um ide
na raznorazna mjesta svijeta sna, a poslije se vrati u tijelo. Ova
razdvajanja naeg tijela i uma nisu naa smrt zato to su samo
privremena.
U vrijeme nae smrti, um nam se trajno odvaja od tijela. Tijelo
nam ostaje na mjestu ovog ivota, a um odlazi u raznorazna
mjesta buduih ivota, kao kad ptica odleti iz jednog gnijezda
u drugo. Ovo jasno ukazuje na postojanje bezbrojnih buduih
ivota, te kako su priroda i funkcija naeg tijela i uma sasvim
razliite. Nae tijelo je vizualni objekt koji ima boju i oblik, a
na um je bezoblini kontinuum koji je uvijek lien boje i oblika.
Priroda i funkcija naeg uma je praznom-nalik prostor, koji ima
sposobnost percipiranja ili razumijevanja objekata. Kroz ovo
moemo shvatiti kako na mozak nije na um. Mozak je samo
dio naeg tijela kojeg se, na primjer, moe snimiti, dok se um ne
moe.
Moda nam nije drago sluati o naoj smrti, ali kontempliranje
i meditiranje na smrt je iznimno vano za uinkovitost nae
28

put osobe poetnog dosega

Dharma prakse zato to sprjeava glavnu prepreku u naoj

Dharma praksi lijenost vezanosti za stvari ovog ivota i
potie nas na prakticiranje iste Dharme sada, odmah. Ako to
napravimo, ostvarit emo pravi smisao ljudskog ivota prije
nego li umremo.
KAKO MEDITIRATI NA SMRT
Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju:
Sigurno u umrijeti. Nema naina da se sprijei konano
raspadanje mojega tijela. Dan za danom, tren za trenom, moj ivot
izmie. Nemam pojma kada u umrijeti; vrijeme smrti je sasvim
neizvjesno. Mnogo mladih ljudi umre prije svojh roditelja, neki
umru im se rode nema sigurnosti u ovome svijetu. Nadalje, ima
toliko uzroka prijevremene smrti. Nesree unite ivote mnogih
snanih i zdravih ljudi. Nije zajameno da neu umrijeti danas.
Nakon to smo opetovano promiljali o ovim postavkama,
stalno mentalno ponavljamo, Danas mogu umrijeti, danas
mogu umrijeti, i koncentriramo se na osjeaj koji to u nama
izaziva. Pretvorimo svoj um u ovaj osjeaj Danas mogu umrijeti
i jednousmjereno na njemu ostanemo to je due mogue. Trebali
bismo uvijek iznova prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano
ne ponemo svakodnevno vjerovati Danas mogu umrijeti.
Na kraju emo doi do zakljuka: S obzirom na to da u ubrzo
morati napustiti ovaj svijet, nema se smisla vezivati za stvari
ovoga ivota. Umjesto toga posvetit u sav svoj ivot praksi
Dharme. Potom odravamo tu odluku danonono.
U meditacijskoj pauzi, trebamo bez lijenosti ulagati trud u
Dharma praksu. Shvaajui kako su svjetovni uitci varljivi
i kako nam odvlae panju od smislenog ivljenja, trebamo
odbaciti svoju vezanost za njih. Tako emo eliminirati glavnu
prepreku istoj Dharma praksi.

29

moderni budizam

OPASNOSTI NIEG PONOVNOG ROENJA

Svrha ovog objanjenja je da nas potakne da pripremimo zatitu
od opasnosti niih ponovnih roenja. Ako to ne napravimo sad,
dok imamo ljudski ivot s njegovim slobodama i datostima i
imamo priliku, kasnije e biti prekasno kad se ponovno rodimo
u nekom od tri nia podruja; a i bit e jako teko opet doi do
ovako dragocjenog ljudskog ivota. Kae se da je lake ljudskom
biu postii prosvjetljenje nego biima kao to su ivotinje postii
dragocjeno ponovno ljudsko roenje. Ako to razumijemo, bit
emo ohrabreni da odbacimo nevrlinu, odnosno negativna djela,
prakticiramo vrlinu, odnosno pozitivna djela i uzdamo se u
Buddhu, Dharmu i Sanghu (vrhunske duhovne prijatelje); to je
naa prava zatita.
Vrenje nevrlinskih djela je glavni uzrok nieg ponovnog
roenja, dok je prakticiranje vrline i uzdanje u Buddhu, Dharmu
i Sanghu glavni uzrok dragocjenog ponovnog ljudskog roenja
roenja u kojem emo imati priliku postii trajno osloboenje
od sve patnje. Teka nevrlinska djela su glavni uzrok ponovnog
roenja kao bie pakla, srednja nevrlinska djela su glavni uzrok
ponovnog roenja kao gladni duh, a jo manje nevrlinska djela su
glavni uzrok ponovnog roenja kao ivotinja. Puno je primjera
u budistikim spisima kako nevrlinska djela vode ponovnom
roenju u tri nia podruja.
Bio jednom jedan lovac ija ena je bila iz porodice stoara.
Kad je umro, ponovno se rodio kao krava koja je pripadala
obitelji njegove ene. Mesar kupi tu kravu, zakolje je i proda
meso. Lovac se sedam puta ponovno rodio kao krava koja je
pripadala toj istoj obitelji, i tako postajao hrana za druge.
Ima jedno jezero u Tibetu, Yamdroktso u kojem je puno ljudi
iz oblinjeg grada ribarilo cijeli ivot. Jednom je jedan jogi koji
je bio vidovit posjetio taj grad i rekao: Vidim da ljudi iz ovog
grada i ribe iz jezera stalno mijenjaju mjesta. Time je mislio
kako su se ljudi koji su voljeli loviti ribu ponovno raali kao ribe,
30

put osobe poetnog dosega

hrana drugih ljudi, a ribe su se ponovno raale kao ljudi koji su

voljeli loviti ribu. Tako su stalno ubijali i jeli jedni druge, samo
su mijenjali svoj fiziki aspekt. Ovaj ciklus jada se nastavljao iz
generacije u generaciju.
KAKO MEDITIRATI NA OPASNOSTI NIEG
PONOVNOG ROENJA
Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju:
Kada se ulje u uljnoj svjetiljci potroi, plamen se ugasi jer plamen
nastaje iz ulja, ali kada nae tijelo umre, svijest nam se ne ugasi jer
svijest ne nastaje iz tijela. Kada umremo, na um mora napustiti
ovo sadanje tijelo koje je kao privremeno boravite i nai novo
tijelo, slino kao to ptica naputa jedno gnijezdo da bi odletjela u
drugo. Na um nema slobodu ostanka i ne moe izabrati kamo e
ii. U mjesto ponovnog roenja otpuhuju nas vjetrovi nae karme,
sretne ili nesretne. Ako je karma koja sazrijeva pri naoj smrti
negativna, sigurno emo se roditi niim ponovnim roenjem.
Teka negativna karma uzrokuje ponovno roenje u paklu,
manje negativna karma uzrokuje ponovno roenje kao gladni
duh, a najmanje negativna karma uzrokuje ponovno roenje kao
ivotinja.
Vrlo je lako poiniti teku negativnu karmu. Na primjer, ako u
ljutnji zgnjeimo komarca, stvaramo uzrok da se ponovno rodimo
u paklu. Tijekom ovoga i svih svojih bezbrojnih prolih ivota
poinili smo puno tekih negativnih djela. Ukoliko ve nismo
proistili ova djela prakticiranjem iskrene ispovijedi, njihovi
potencijali ostaju u naemu mentalnom kontinuumu i bilo koji
od ovih negativnih potencijala moe sazreti kada umremo. Drei
ovo na umu, trebamo se zapitati: Ako danas umrem, gdje u
biti sutra? Vrlo je mogue da se naem u ivotinjskom podruju,
meu gladnim duhovima ili u paklu. Ako bi me danas netko
nazvao glupom kravom teko bih to podnijela, ali to u napraviti
ako uistinu postanem krava, svinja ili riba ljudska hrana?
31

moderni budizam

Nakon to smo opetovano promiljali o ovim postavkama

i shvatili kako bia u niim podrujima, poput ivotinja,
proivljavaju patnju, razvijemo snaan osjeaj straha od
ponovnog roenja u niim podrujima. Ovaj osjeaj straha je
objekt nae meditacije. Zadrimo ga ne zaboravljajui ga; um bi
nam trebao jednousmjereno ostati na ovom osjeaju straha to
je due mogue. Ako izgubimo objekt meditacije, obnovimo
osjeaj straha tako to ga se odmah prisjetimo, ili ponavljanjem
kontemplacije.
Tijekom meditacijske pauze, nastojimo nikada ne zaboraviti
osjeaj straha od ponovnog roenja u niim podrujima.
Openito govorei, strah je besmislen, no strah razvijen ovdje
navedenom kontemplacijom i meditacijom ima neizmjernog
smisla jer proizlazi iz mudrosti, a ne iz neznanja. Ovaj strah je
glavni uzrok uzdanja, koje je stvarna zatita od takvih opasnosti,
i pomae nam da ostanemo paljivi i savjesni u izbjegavanju
nevrlinskih djela.
UZDANJE
U ovom kontekstu, uzdanje znai traiti uzdanje u Buddhi,
Dharmi i Sanghi. Svrha ove prakse je da nas trajno zatiti od nieg
ponovnog roenja. Trenutno smo slobodni od ponovnog roenja
kao ivotinja, gladni duh ili bie pakla zato to smo ljudsko
bie, ali to je samo trenutno tako. Mi smo kao neki zatvorenik
koji je dobio dozvolu da ode kui na tjedan dana, ali se onda
mora vratiti u zatvor. Nama treba trajno osloboenje od patnji
ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota, a ono ovisi o ulasku u,
napredovanju na i dovrenju budistikog puta do osloboenja, a
koje ovisi o ulasku u budizam.
U budizam ulazimo prakticirajui uzdanje. Da bi naa praksa
uzdanja bila kvalificirana trebamo vizualizirati Buddhu u
prostoru ispred nas i usmeno ili mentalno obeati da emo se
uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu cijeli ivot. Ovo obeanje
32

put osobe poetnog dosega

je na zavjet uzdanja, i ulaz kroz koji ulazimo u budizam.

Dokle god se drimo tog obeanja, u budizmu smo, ali ako ga
prekrimo, onda smo van budizma. Ulazei i ostajui u budizmu
imamo priliku poeti, napredovati i dovriti budistiki put do
osloboenja i prosvjetljenja.
Ne bismo nikad trebali odustati od svog obeanja da emo
traiti uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi tijekom cijelog ivota.
Uzdati se u Buddhu, Dharmu i Sanghu znai ulagati trud u
primanje Buddhinih blagoslova, provoditi Dharmu u praksi
i primati pomo od Sanghe. Ovo su tri glavne obveze zavjeta
uzdanja. Odravanjem i iskrenim prakticiranjem ova tri glavna
zavjeta uzdanja, moemo ispuniti svoj krajnji cilj.
Glavni razlog zbog kojeg trebamo donijeti odluku i obeanje
da emo se cijeli ivot uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu je
zato to trebamo ostvariti trajno osloboenje od patnje. Trenutno
smo moda slobodni od fizike patnje i mentalne boli, ali kao
to je ve reeno, ta je sloboda samo privremena. Kasnije u
ovom ivotu i u naim bezbrojnim buduim ivotima, bit emo
prisiljeni neprestano proivljavati nepodnoljive fizike patnje i
mentalnu bol, iz ivota u ivot, bez kraja.
Kad nam je ivot u opasnosti ili nam netko prijeti, obino
traimo uzdanje u policiji. Naravno, ponekad nas policija moe
zatititi od neke odreene opasnosti, ali nema te policije koja
nam moe pruiti trajno osloboenje od smrti. Kad smo ozbiljno
bolesni, traimo uzdanje u lijenicima. Ponekad nas lijenici
mogu izlijeiti od neke bolesti, ali nema tog lijenika koji nam
moe pruiti trajno osloboenje od bolesti. Nama treba trajno
osloboenje od sve patnje, a kao ljudsko bie to moemo ostvariti
traei uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi.
Buddhe su probueni to znai da su se probudili iz sna
neznanja i da su slobodni od snova samsare, ciklusa neistog
ivota. Oni su potpuno ista bia trajno osloboena od svih
zabluda i pogrenih pojavnosti. Kao to je ve reeno, Buddhina
funkcija je da kroz blagoslove svakodnevno podaruje mentalni
33

moderni budizam

mir svakom ivom biu. Mi znamo da smo sretni kad nam je um

miran, a nesretni kad nije. Dakle, jasno je da naa srea ovisi o
tome imamo li miran um, a ne o dobrim vanjskim okolnostima.
ak i ako su nam vanjske okolnosti loe, ako odrimo smiren
um svo vrijeme, uvijek emo biti sretni. Stalnim primanjem
Buddhinih blagoslova moemo odrati smiren um svo vrijeme.
Buddha je, dakle, izvor sve sree. Dharma je prava zatita
kojom se moemo trajno osloboditi patnji bolesti, starosti, smrti
i ponovnog roenja; a Sangha su vrhunski duhovni prijatelji
koji nas vode ispravnim duhovnim putovima. Pomou ova
tri dragocjena dragulja, Buddhu, Dharmu i Sanghu koje jo
zovemo Tri dragulja moemo ispuniti svoje elje i elje svih
ivih bia.
Svaki bismo dan trebali iz dubine srca recititrati molitve
zamolbi prosvijetljenim Buddhama, istovremeno odravajui
duboku vjeru u njih. To je jednostavna metoda za stalno
primanje Buddhinih blagoslova. Trebamo se prikljuiti i skupnim
molitvama, pujama koje se organiziraju u budistikim
hramovima ili prostorijama za molitvu, jer su to mone metode
za primanje blagoslova Buddhi i zatite.
KAKO MEDITIRATI NA UZDANJE
Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju:
elim se trajno zatititi i osloboditi od patnji ovog i svih buduih
ivota. To mogu postii samo primanjem Buddhinih blagoslova,
primjenom Dharme u praksi i primanjem pomoi od Sanghe
vrhunskih duhovnih prijatelja.
Duboko razmiljajui na ovaj nain, prvo donesemo snanu
odluku, a onda obeamo da emo se cijeli ivot iskreno uzdati
u Buddhu, Dharmu i Sanghu. Svakodnevno trebamo meditirati
na ovu odluku i odrati svoje obeanje stalno, do kraja ivota.
Kao obveze uzdanja, trebamo uvijek ulagati trud u primanje
34

put osobe poetnog dosega

Buddhinih blagoslova, primjenu Dharme u praksi i primanje

pomoi od Sanghe, naih istih duhovnih prijateja, ukljuujui i
naeg Duhovnog uitelja. Tako se uzdajemo u Buddhu, Dharmu
i Sanghu. Time emo ostvariti na cilj trajno osloboenje od
patnji ovog ivota i svih bezbrojnih buduih ivota, pravi smisao
naeg ljudskog ivota.
Kako bismo odrali svoje obeanje da emo se cijeli ivot
iskreno uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu, te da bismo mi i
sva druga iva bia primali Buddhine blagoslove i zatitu, sa
snanom vjerom recitiramo sljedeu molitvu:
Ja i sva osjetilna bia, dok ne postignemo prosvjetljenje,
Uzdamo se u Buddhu, Dharmu i Sanghu.
TO JE KARMA?
Karmu treba razumjeti i u nju vjerovati da bi se sprijeila budua
patnja i utemeljila osnova za put do osloboenja i prosvjetljenja.
Openito govorei, karma znai djelo. Od nevrlinskih djela dolazi
patnja, a od vrlinskih djela dolazi srea; ako u to vjerujemo,
vjerujemo u karmu. Buddha je dao opirna uenja da bi dokazao
istinitost ove tvrdnje, i puno raznih primjera da bi pokazao
posebni odnos izmeu naih djela u prijanjim ivotima i naih
iskustava u ovom ivotu, neki od njih su objanjeni u Radosnom
putu do sree.
U svojim prolim ivotima smo vrili razna nevrlinska djela
koja su drugima nanijela patnju. Kao rezultat tih nevrlinskih
djela, javljaju se razne nesretne okolnosti i situacije, a mi
proivljavamo beskrajnu ljudsku patnju i probleme. Ovo je sluaj
i sa svim drugim ivim biima.
Trebamo prosuditi vjerujemo li da su naa nevrlinska djela
glavni uzrok nae patnje, a naa vrlinska djela glavni uzrok
nae sree. Ako u to ne vjerujemo, nikada neemo ulagati
trud u sakupljanje vrlinskih djela, ili zasluga, i nikada neemo
35

moderni budizam

proiavati naa nevrlinska djela, pa emo zbog toga i dalje

stalno proivljavati patnju i tekoe, iz ivota u ivot, bez kraja.
Svako djelo koje izvedemo ostavlja otisak na naem vrlo
suptilnom umu, a svaki otisak konano prouzrokuje vlastitu
posljedicu. Na je um kao polje, a izvoditi djela je kao sijati sjeme
na tom polju. Vrlinska djela siju sjeme budue sree, a nevrlinska
djela siju sjeme budue patnje. Ovo sjeme ostaje uspavano u
naem umu dok se ne sakupe okolnosti za njegovo sazrijevanje
i tada proizvede posljedicu. U nekim sluajevima se to moe
dogoditi mnogo ivota nakon to je originalno djelo izvedeno.
Sjeme koje sazrije kada umiremo je vrlo vano jer odreuje
koju vrstu ponovnog roenja emo imati u narednom ivotu.
Koje odreeno sjeme sazrije na samrti ovisi o stanju uma u kojem
umremo. Ako umremo sa smirenim umom to e stimulirati
vrlinsko sjeme i mi emo doivjeti sretno ponovno roenje, ali
ako umremo s nemirnim umom, na primjer u stanju ljutnje, to
e stimulirati nevrlinsko sjeme i mi emo doivjeti nesretno
ponovno roenje. Ovo je slino nainu na koji se none more
aktiviraju naim bivanjem u uznemirenom stanju uma prije no
to zaspimo.
Sva neprimjerena djela, ukljuujui ubijanje, krau, seksualni
prijestup, laganje, razdorni govor, vrijeanje, dokono brbljanje,
pohlepu, zlobu i dranje krivih nazora, su nevrlinska djela.
Kad odbacimo nerlinska djela i uloimo trud u proiavanje
svojih ve poinjenih nerlinskih djela, tad prakticiramo moralnu
disciplinu. To e nas zatititi od proivljavanja budue patnje i
nieg ponovnog roenja. Primjeri vrlinskih djela su uvjebavanje
u svim meditacijama i drugim duhovnim praksama koje su
predstavljene u ovoj knjizi. Meditacija je vrlinsko mentalno
djelo koje je glavni uzrok proivljavanja mentalnog mira u
budunosti. Kadgod prakticiramo meditaciju, bez obzira je li ona
jasna ili ne, vrimo vrlinsko mentalno djelo koje je uzrok nae
budue sree i mira uma. Inae smo samo zainteresirani za svoja
tjelesna i mentalna djela, ali su mentalna djela zapravo vanija.
36

put osobe poetnog dosega

Naa tjelesna i mentalna djela ovise o naem mentalnom djelu,

odnosno o naem mentalnom donoenju odluke.
Kad god napravimo vrlinsko djelo kao to je meditacija ili
neka druga duhovna praksa, trebamo imati sljedeu mentalnu
odlunost:
Jaui konja vrlinskih djela,
Vodit u ga na put osloboenja uzama odricanja,
I gonei ga naprijed biem truda,
Brzo u stii u istu zemlju osloboenja i prosvjetljenja.
Nakon to smo kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti:
Poto nikad ne elim patiti i uvijek elim biti sretan, moram
odbaciti i proistiti svoja nevrlinska djela i iskreno vriti vrlinska
djela.
Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odlunost i provesti
svoju odluku u praksu.

37

Put osobe srednjeg dosega

U ovom kontekstu, osoba srednjeg dosegase odnosi na nekoga

tko ima srednji kapacitet za razvijanje duhovnog razumijevanja
i spoznaja.
TO TREBAMO ZNATI
U Sutri etiri plemenite istine, Buddha kae: Treba znati
za patnje. Time nas savjetuje da trebamo znati koje nas
nepodnoljive patnje ekaju u bezbrojnim buduim ivotima,
i na temelju toga razviti odricanje, odlunost da sebe trajno
oslobodimo od tih patnji.
Openito, svatko tko trpi tjelesnu ili mentalnu bol, ak i
ivotinje, razumije svoju vlastitu patnju. Ali kada Buddha kae,
Treba znati za patnje, on misli da trebamo znati za patnje svojih
buduih ivota. Kroz poznavanje ovoga, razvit emo snanu
elju da se oslobodimo od njih. Ovaj praktian savjet vaan je
za svakoga zato to emo, ako imamo elju da sebe oslobodimo
od patnji buduih ivota, sigurno ovaj svoj sadanji ljudski ivot
iskoristiti za slobodu i sreu svojih bezbrojnih buduih ivota.
Nema veeg smisla od ovoga.
Ukoliko nemamo ovu elju, potratit emo svoj dragocjeni
ljudski ivot samo na slobodu i sreu ovog jednog kratkog
ivota. Ovo bi bilo ludo zato to naa namjera i djela ne bi bili
nimalo razliiti od namjera i djela ivotinja koje su zaokupljene
38

put osobe srednjeg dosega

samo ovim ivotom. Veliki jogi Milarepa jednom je rekao lovcu

po imenu Gonpo Dorje:
Tvoje je tijelo ljudsko, ali tvoj um je um ivotinje.
Ti, ljudsko bie, koji posjeduje um ivotinje, molim te
posluaj moju pjesmu.
Obino vjerujemo da je rjeenje problema i patnji naeg
sadanjeg ivota najvanije, i itav svoj ivot posveujemo tome.
U stvarnosti, trajanje problema i patnji ovoga ivota je veoma
kratko: ako sutra umremo, one e prestati sutra. Meutim, poto
je trajanje problema i patnji buduih ivota beskrajno, sloboda i
srea naih buduih ivota su neizmjerno vanije od slobode i
sree ovog jednog kratkog ivota. S prvom plemenitom istinom,
Buddha nas potie da iskoristimo svoj sadanji ljudski ivot
kako bismo se pripremili za slobodu i sreu bezbrojnih buduih
ivota. Oni koji ovo ine istinski su mudri.
U buduim ivotima, kada budemo roeni kao ivotinja,
na primjer kao krava ili riba, postat emo hrana drugim ivim
biima, i morat emo proivjeti puno drugih vrsta ivotinjske
patnje. ivotinje nemaju slobode, a ljudi ih iskoritavaju za
hranu, rad i uitak. One nemaju mogunosti da se poboljaju; ak
i ako uju dragocjenu Dharmu njima je ona besmislena, kao da
uju vjetar kako pue. Kad se ponovno rodimo kao gladni duh,
neemo imati ni kapljicu vode da se napijemo; jedina tekuina e
nam biti vlastite suze. Morat emo proivljavati nepodnoljive
patnje ei i gladi puno stotina godina. Kad se ponovno rodimo
kao bie pakla u vruim paklima, tijelo e nam postati neodvojivo
od vatre, a drugi e jedino po naim krikovima moi znati da to
nije samo vatra ve i nae tijelo.
Morat emo podnositi nepodnoljive muke tijela koje e gorjeti
milijunima godina. Kao i svi drugi fenomeni, podruja pakla ne
postoje inherentno ve postoje kao puke pojavnosti umu, poput
snova. Kad se rodimo kao bog podruja elje, proivljavamo
mnoge sukobe i veliko nezadovoljstvo. ak i kad doivimo
39

moderni budizam

neke povrne uitke, nae elje samo jo vie jaaju, a mi imamo

ak vie mentalne patnje od ljudskih bia. Kad se rodimo kao
polubog, uvijek smo ljubomorni na slavu bogova i radi toga
imamo velike mentalne patnje. Naa je ljubomora poput trnja
koje nam probada um i uzrokuje mentalnu i fiziku patnju jako
dugo vremena. Kad se ponovno rodimo kao ljudsko bie, morat
emo proivljavati raznorazne vrste ljudske patnje kao to su
patnje roenja, bolesti, starosti i smrti.
ROENJE
Kada naa svijest tek ue u spoj sperme naega oca i jajaca
nae majke, tijelo nam je vrlo vrua vodenasta tvar nalik bijelom
jogurtu s primjesama crvene boje. U prvim trenucima nakon
zaea nemamo grube osjeaje, no im se oni razviju poinjemo
doivljavati bol. Nae tijelo postupno postaje sve vre, a kako
nam udovi rastu, osjeamo se kao da nam tijelo razvlae na
spravi za muenje. Unutar majine utrobe vrue je i mrano.
Na devetomjeseni dom je taj mali, uski prostor pod pritiskom,
prepun neistih tvari. Kao da smo nagurani u mali spremnik za
vodu pun neistih tekuina s vrsto zatvorenim otvorom tako da
zrak i svjetlo ne mogu prodrijeti unutra.
Dok smo u majinoj utrobi, sami samcati trpimo mnogo boli i
straha. Vrlo smo osjetljivi na sve to naa majka ini. Kada brzo
hoda osjeamo se kao da padamo s visoke planine i prestravljeni
smo. Ako ima spolni odnos osjeamo se kao da smo prignjeeni
i da se guimo izmeu dva velika tereta i paniarimo. Ukoliko
naa majka samo malo poskoi osjeamo se kao da smo zbaeni
na tlo s velike visine. Ukoliko pije neto toplo, osjeamo se kao da
nam netko kou polijeva kipuom vodom. Pije li neto hladno to
je nalik ledenom tuu usred zime.
Kada izlazimo iz majine utrobe imamo osjeaj kao da nas
neto gura kroz usku pukotinu izmeu dvije vrste stijene, a
kada se tek rodimo nae je tijelo toliko osjetljivo da je svaki dodir
40

put osobe srednjeg dosega

bolan. ak i ako nas netko vrlo njeno dri, nama su njihove ruke
nalik trnovitom grmlju koje nam probada meso, a najsuptilnije
tkanine ine nam se grubima i hrapavima. U usporedbi s
mekoom i glatkoom majine utrobe, svaki je osjetilni dodir
grub i bolan. Ako nas netko podigne, osjeamo se kao da nas
netko njie iznad duboke provalije i osjeamo se prestraeno i
nesigurno. Zaboravili smo sve to smo znali u svojem prolom
ivotu, iz majine utrobe nosimo samo bol i smetenost. to god
ujemo beznaajno je poput zvuka vjetra i ne moemo pojmiti
nita to uoimo. Prvih nekoliko tjedana nalik smo nekome tko je
slijep, gluh i nijem i pati od duboke amnezije. Kada smo gladni ne
moemo rei, Trebam hrane, a kada nas neto boli ne moemo
rei, To me boli. Jedini znaci koje dajemo vrue su suze i bijesne
geste. Naa majka esto nema pojma koje patnje i nedae trpimo.
Potpuno smo bespomoni i sve nas treba nauiti: kako jesti, kako
sjediti, kako hodati i kako govoriti.
Iako smo najranjiviji tijekom prvih nekoliko tjedana svojega
ivota, nae patnje ne prestaju ni kako odrastamo. Nastavljamo
proivljavati razne vrste patnje tijekom cijeloga ivota. Ba kao
to, kada zapalimo vatru u velikoj kui, toplina vatre proima
cijelu kuu, a sva toplina u kui dolazi od te vatre, isto tako, kada
smo roeni u samsari, patnja proima cijeli na ivot, a svi jadi
koje doivljavamo dolaze zbog toga to smo se rodili okaljanim
ponovnim roenjem.
Nae ljudsko ponovno roenje, okaljano otrovnom zabludom
samoprianjanja, osnova je za nau ljudsku patnju; bez te osnove
nema ljudskih problema. Boli roenja postupno se pretvaraju u
boli bolesti, starenja i smrti one su jedan kontinuum.
BOLEST
Iz naeg roenja proizlaze patnje bolesti. Ba kao to vjetar i
snijeg oduzimaju velianstvenost zelenim livadama, drveu,
umama i cvijeu, tako i bolest oduzima mladenaki sjaj naemu
41

moderni budizam

tijelu, unitavajui njegovu snagu i mo naih osjetila. Ako smo

inae u formi i dobrog zdravlja, kada obolimo odjednom nismo u
stanju baviti se svim svojim uobiajenim tjelesnim aktivnostima.
ak i prvak u boksu koji je obino kadar nokautirati sve svoje
protivnike postaje u potpunosti bespomoan kada ga pogodi
bolest. Bolest odnese sva naa iskustva svakodnevnih uitaka i
uzrokuje nam danonona neugodna iskustva.
Kada obolimo, nalik smo ptici koja je letjela nebom i onda je
odjednom pogoena. Kada je ptica pogoena, sva njena ljepota i
snaga istog trena propadaju, a ona pada ravno na tlo kao komad
olova. Na slian nain, kada mi obolimo trpimo iznenadnu
nemo. Ukoliko smo ozbiljno bolesni moemo postati u
potpunosti ovisni o drugima i izgubiti ak i sposobnost kontrole
svojih tjelesnih funkcija. Tu je promjenu teko podnijeti, osobito
onima koji su se ponosili nezavisnou i tjelesnim dobrostanjem.
Kada smo bolesni, osjeamo se frustriranima jer ne moemo
obavljati svoj uobiajeni posao niti zavriti sve zadatke koje
smo si zadali. Lako postajemo nestrpljivi sa svojom boleu
i postajemo potiteni zbog svega onoga to ne moemo raditi.
Ne moemo uivati u stvarima koje nam obino pruaju uitak,
kao to su sport, ples, pijenje, jedenje zainjene hrane ili drutvo
prijatelja. Sva ova ogranienja ine nas jo jadnijima, a nau
nesreu dodatno pogorava i to to moramo trpjeti sve one
tjelesne boli koje bolest sa sobom nosi.
Kad smo bolesni, ne samo da moramo trpjeti sve neeljene
boli same bolesti, ve takoer moramo trpjeti razne druge vrste
neeljenih stvari. Na primjer, moramo uzimati lijekove koji
su nam propisani, bilo da se radi o lijekovima runoga okusa,
mnotvu injekcija, veim operacijama, ili suzdravanju od
neega to jako volimo. Ako nam je potrebna operacija, moramo
ii u bolnicu i prihvatiti sve tamonje uvjete. Moda emo morati
jesti hranu koju ne volimo i cijeli dan leati besposleni u krevetu,
a zbog operacije moemo osjeati tjeskobu. Moda nam na
lijenik nee objasniti tono u emu je problem, niti oekuje li da
emo preivjeti.
42

put osobe srednjeg dosega

Ako saznamo da nam je bolest neizljeiva, a nemamo nikakvog

duhovnog iskustva, patit emo od tjeskobe, straha i alosti.
Moemo postati deprimirani i izgubiti nadu, ili se moemo
razljutiti na bolest, smatrajui je neprijateljem koji nas je zlobno
liio sve nae radosti.
STARENJE
Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje starenja. Starenje nam
krade ljepotu, zdravlje, stasitost, lijep ten, vitalnost i lagodnost.
Starenje nas pretvara u objekt prezira. Ono donosi mnoge
neeljene patnje i hitro nas nosi ka smrti.
Kako starimo, gubimo svu ljepotu svoje mladosti, a nae
snano, zdravo tijelo postaje slabo i optereeno bolestima. Na,
nekada vrst i dobro graen stas postaje savinut i nagren, a
nai se miii i meso usuu, tako da nam udovi postaju tanki
poput tapa, a kosti nam stre van. Kosa nam izgubi boju i sjaj, a
ten nam izgubi blistavost. Lice nam postaje naborano, a crte lica
izobliene. Milarepa je rekao:
Kako stari ljudi ustaju? Oni ustaju kao da iz zemlje izvlae
kolac. Kako stari ljudi hodaju naokolo? Jednom kad su na
nogama moraju oprezno gaziti kao lovci na ptice. Kako stari
ljudi sjedaju? Stropotaju se kao teki koveg kad mu pukne
ruka.
Moemo kontemplirati sljedeu pjesmu o patnjama starenja
koju je napisao uenjak Gungtang:
Kada ostarimo, kosa nam pobijeli,
No, ne zbog toga to smo je oprali;
To je znak da emo ubrzo sresti Gospodara smrti.
Imamo bore na elu,
No, ne zbog toga to imamo previe mesa;
To je upozorenje Gospodara smrti: Uskoro e umrijeti.
43

moderni budizam

Zubi nam poispadaju,

No, ne da bi napravili mjesta za nove;
Znak je to da uskoro neemo moi jesti ljudsku hranu.
Lica su nam runa i neugodna,
No, ne zbog toga to nosimo maske;
Znak je to da smo izgubili masku mladosti.
Glave nam se tresu amo-tamo,
No, ne zbog toga to se ne slaemo;
To nas Gospodar smrti udara po glavi tapom kojeg dri u
desnoj ruci.
Hodamo pognuti, zurei u tlo,
No, ne zbog toga to traimo izgubljene igle;
Znak je to da traimo svoju izgubljenu ljepotu i uspomene.
Ustajemo s tla koristei sva etiri uda,
No, ne zbog toga to oponaamo ivotinje;
Znak je to da su nam noge preslabe da bi nam podrale
tijelo.
Sjedamo kao da smo iznenada pali,
No, ne zbog toga to smo ljuti;
Znak je to da nam je tijelo izgubilo snagu.
Tijelo nam se njie dok hodamo,
No, ne zbog toga to mislimo da smo vani;
Znak je to da nam noge ne mogu nositi tijelo.
Ruke nam se tresu,
No, ne zbog toga to nas svrbi da ukrademo;
Znak je to da nemirni prsti Gospodara smrti kradu nau
imovinu.
Malo jedemo,
No, ne zbog toga to smo krti;
Znak je to da ne moemo probaviti hranu.
44

put osobe srednjeg dosega

esto uzdiemo,
No ne zato to apemo mantre bolesnima;
Znak je to da emo uskoro ostati bez daha.
Dok smo mladi, moemo putovati oko cijeloga svijeta,
no kada ostarimo, teko stiemo i do svojih ulaznih vrata.
Postajemo preslabi da bismo se upustili u veinu svjetovnih
djelatnosti, a esto nam se prorijede i duhovne djelatnosti. Na
primjer, imamo premalo tjelesne snage za vrenje vrlinskih djela,
a mentalno imamo manje energije za pamenje, kontempliranje
i meditiranje. Ne moemo prisustvovati predavanjima koja se
daju na mjestima do kojih je teko doi, ili u kojima nije udobno
boraviti. Ne moemo drugima pomoi na naine koji zahtijevaju
tjelesnu snagu ili dobro zdravlje. Ovakve lienosti esto stare
ljude ine vrlo tunima.
Kada ostarimo, postajemo nalik onima koji su slijepi i gluhi.
Ne moemo jasno vidjeti i trebamo sve jae naoale, sve dok
konano vie nismo u mogunosti itati. Ne moemo jasno uti,
pa nam postaje sve tee sluati muziku ili televiziju ili uti to
drugi govore. Pamenje nam blijedi. Sve djelatnosti, svjetovne i
duhovne, postaju sve tee. Vjebamo li meditaciju, postaje nam
tee stei spoznaje, jer su nam pamenje i koncentracija preslabi.
Ne moemo se posvetiti uenju. Dakle, ukoliko nismo nauili i
vjebali duhovne vjebe u mladosti, jedino to moemo uiniti
kada ostarimo, jeste to da razvijemo aljenje i ekamo dolazak
Gospodara smrti.
Kada smo stari, ne moemo poluiti isti uitak iz stvari u
kojima smo prije uivali, kao to su hrana, pie ili seks. Preslabi
smo da bismo se igrali i preesto smo iscrpljeni ak i za zabavu.
Kako nam ivotni vijek istie, ne moemo se pridruiti mladim
ljudima u njihovim aktivnostima. Dok oni putuju uokolo, mi
moramo ostati po strani. Nitko nas ne eli povesti sa sobom kada
smo stari i nitko nas ne eli posjeivati. ak ni nai unuci ne ele
dugo ostajati s nama. Stari ljudi esto u sebi misle, Kako bi lijepo
45

moderni budizam

bilo kada bi mladi ljudi ostali sa mnom. Mogli bismo proetati i

mogao bih im pokazati neke stvari; no mladi ljudi ne ele biti
ukljueni u njihove planove. Kako im se ivot blii kraju, stari
ljudi trpe patnje naputenosti i usamljenosti. Oni imaju puno
osobitih alosti.
SMRT
Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje smrti. Ukoliko smo
tijekom ivota naporno radili kako bismo sakupili razna dobra,
te ako smo za njih postali jako vezani, trpjet emo veliku patnju
u trenutku smrti, mislei, Sada moram ostaviti sva svoja
dragocjena dobra iza sebe. Obino nam je jako teko nekome
drugome ak i posuditi neku od svojih najdragocjenijih stvari, a
kamoli je dati. Stoga nije ni udo to postajemo tako jadni kada
shvatimo da u rukama smrti moramo ostaviti sve.
Kada umremo, moramo se rastati ak i od svojih najbliih
prijatelja. Moramo ostaviti svojeg partnera, iako smo moda
proveli godine zajedno i nismo ni dana bili odvojeni. Ukoliko
smo vrlo vezani za svoje prijatelje, trpjet emo velik jad u trenutku
smrti, no jedino to emo biti u stanju uiniti jeste to da ih drimo
za ruke. Neemo moi zaustaviti proces smrti ak i ako nas budu
preklinjali da ne umremo. Obino, kada smo vrlo vezani za
nekoga, osjeamo ljubomoru ukoliko nas ta osoba ostavi same, a
vrijeme provede s nekim drugim, no kada umremo morat emo
svoje prijatelje ostaviti s drugima zauvijek.
Kada umremo, morat emo ostaviti ovo tijelo koje smo ljubili
i brinuli se za njega na toliko naina. Ono e postati bezumno
poput kamena i bit e pokopano u zemlju, ili spaljeno. Ukoliko
iznutra nismo zatieni duhovnim iskustvima, u vrijeme smrti
osjeat emo strah i uznemirenost, a takoer i tjelesnu bol.
Kada naa svijest naputa tijelo u vrijeme smrti, svi potencijali
koje smo sakupili u svome umu inei vrlinska i nevrlinska djela
idu s njom. Osim toga, nita drugo ne moemo ponijeti s ovoga
46

put osobe srednjeg dosega

svijeta. Sve ostale stvari nas zavaravaju. Smrt okonava sve

nae aktiv-nosti nae razgovore, obroke, susrete s prijateljima,
spavanje. Sve se privede kraju na dan nae smrti i sve stvari
moramo ostaviti iza sebe, ak i prstenje na prstima. U Tibetu,
prosjaci nose tap da bi se obranili od pasa. Da bismo shvatili
potpuno liavanje u smrti, trebamo se prisjetiti da, u trenutku
smrti, prosjaci ostavljaju ak i taj stari tap, najbjednije od svih
ljudskih dobara. Diljem svijeta moemo primijetiti kako su jedina
svojina mrtvih njihova imena uklesana u kamenu.
OSTALE VRSTE PATNJE
Takoer, moramo proivljavati patnje odvajanja, nunosti
susretanja s onim to nam nije drago i neuspjeha u ispunjenju
svojih elja. Prije krajnjeg rastanka u trenutku smrti, esto
moramo proivljavati privremeno odvajanje od ljudi i stvari koje
su nam drage, to nam nanosi mentalnu bol. Moda moramo
napustiti svoju zemlju gdje ive svi nai prijatelji i rodbina,
ili moda moramo napustiti posao koji nam je drag. Moda
izgubimo ugled. Puno puta u ovome ivotu moramo doivjeti
boli odvajanja od ljudi koji su nam dragi, ili moramo rtvovati i
izgubiti stvari koje su nam ugodne i privlane, ali kada umremo,
morat emo se zauvijek odvojiti od prijatelja i od uitaka ovoga
ivota.
esto smo prisiljeni ivjeti ili raditi s ljudima koji nam nisu
dragi, ili nailaziti na situacije koje smatramo neugodnima.
Ponekad se moemo nai u vrlo opasnoj situaciji poput poara
ili poplava, ili u kakvoj situaciji punoj nasilja kao to je pobuna
ili bitka. ivoti su nam ispunjeni manje ekstremnim situacijama
koje nam dosauju. Ponekad smo sprijeeni da radimo ono
to elimo. Za sunanog dana moda se uputimo na plau,
ali zaglavimo u prometnoj guvi. Neprestano proivljavamo
uplitanja naega unutarnjeg demona zabluda, koji nam ometa
um i duhovnu vjebu. Bezbrojne su okolnosti koje nam osujeuju
47

moderni budizam

planove i sprjeavaju nas da radimo ono to elimo. Izgleda

nam kao da smo goli, a ivimo u trnovitom grmu kad god
se pokuamo pomaknuti, okolnosti nas ozlijede. to vie elja
i planova imamo, to vie frustracija doivljavamo. to vie
elimo odreene situacije, to vie zaglavljujemo u sitacijama koje
nismo eljeli. Izgleda kao da svaka elja priziva svoju prepreku.
Neeljene situacije nas spopadaju, a da ih ne traimo. Zapravo,
jedine stvari koje dolaze bez truda su one stvari koje ne elimo.
Nitko ne eli umrijeti, no smrt dolazi bez truda. Nitko ne eli
biti bolestan, no bolest dolazi bez truda. Kako smo se rodili
ponovnim roenjem bez slobode ili kontrole, imamo neisto
tijelo i ivimo u neistome okoliu, pa se na nas sruuju neeljene
stvari. U samsari su ovakva iskustva potpuno prirodna.
Mi imamo bezbrojne elje, no bez obzira na to koliko truda u
njih uloili, nikada nemamo osjeaj da smo ih zadovoljili. ak
i kada dobijemo ono to elimo, ne dobijamo to onako kako
smo eljeli. Posjedujemo neki objekt, no iz toga ne poluujemo
nikakvo zadovoljstvo. Na primjer, moemo sanjati o tome da se
obogatimo, no, ako doista to i postignemo, ivot nam nije onakav
kakvim smo ga zamiljali, pa se ne osjeamo kao da nam se elja
ispunila. To je zbog toga to nam elje ne opadaju srazmjerno s
rastom naeg bogatstva. to vie bogatstva imamo, to vie elimo.
Bogatstvo koje traimo ne moe se nai, jer traimo iznos koji e
zasititi nae elje, a nikakvo bogatstvo to ne moe uiniti. Da bi
stvar bila jo gora, pri stjecanju objekata svojih elja mi stvaramo
nove razloge za nezadovoljstvo. Sa svakim objektom elje dolaze
ostali objekti koje ne elimo. Na primjer, s bogatstvom dolaze
porezi i nesigurnost, te sloeni novani poslovi. Ti neeljeni
dodaci prijee nas da iskusimo potpuno zadovoljstvo. Slino,
moemo sanjati o tome da odmor provedemo na junim morima
i zbilja moemo tamo i otii, no iskustvo nije nikada ba onakvo
kakvo smo i oekivali, a s ljetovanjem dolaze i druge stvari kao
to su opekotine od sunca i visoki trokovi.
48

put osobe srednjeg dosega

Promotrimo li paljivo svoje elje, vidjet emo da su

neumjerene. Mi elimo sve najbolje stvari samsare najbolji
posao, najboljeg partnera, najbolji ugled, najbolju kuu, najbolji
automobil, najbolji odmor. Sve to nije najbolje ostavlja nas
razoaranima i dalje traimo, ali ono to elimo ne nalazimo.
No, niti jedan svjetovni uitak ne moe nam pruiti potpuno i
savreno zadovoljstvo koje elimo. Stalno se proizvode uvijek
bolje stvari. Svugdje nove reklame najavljuju da su najbolje stvari
upravo pristigle na trite, no nekoliko dana kasnije ve dolazi
druga najbolja stvar i bolja je od najboljeg proizvoda od prije
nekoliko dana. Nema kraja novim stvarima koje privlae nae
elje.
Djeca u koli ne mogu nikada zadovoljiti niti svoje niti ambicije
svojih roditelja. ak i ako su najbolja u svom razredu, osjeaju da
ne mogu biti zadovoljna ako isto ne postignu i sljedee godine.
Ako tako nastave i budu uspjeni i u svome poslu, ambicije e im
biti jae nego ikada. Nema neke toke kada e se moi odmoriti s
osjeajem da su potpuno zadovoljni s uinjenim.
Moemo pomisliti da su barem oni ljudi koji vode jednostavan
ivot na selu zadovoljni, no razmislimo li shvatit emo da ak i
poljoprivrednici trae, a ne nalaze ono to ele. Njihovi su ivoti
puni problema i tjeskoba, a oni ne uivaju pravi mir i zadovoljstvo.
Njihov opstanak ovisi o mnogim nesigurnim imbenicima izvan
njihove kontrole, kao to je, recimo, vrijeme. Poljoprivrednici
nemaju nita vie slobode od nezadovoljstva od poslovnih ljudi
koji ive i rade u gradu. Kada svakoga jutra odlaze na posao
nosei svoje torbe, poslovni ljudi izgledaju uredno i uinkovito,
no iako izvana izgledaju glatko, u svojim srcima nose mnogo
nezadovoljstva. Oni i dalje trae, a ne nalaze ono to ele.
Promislimo li o ovoj situaciji, mogli bismo moda odluiti
da moemo pronai ono to traimo ostavivi svoju imovinu.
Meutim, moemo vidjeti da ak i siromani ljudi trae, a ne
nalaze ono to ele. Mnogi siromasi ne mogu nai ak niti ono
to im je neophodno za ivot.
49

moderni budizam

Patnju nezadovoljstva ne moemo izbjei tako to emo esto

mijenjati svoju situaciju. Moda smatramo da emo, budemo
li stalno nalazili novog partnera ili novi posao, ili ako stalno
budemo putovali, na kraju nai ono to elimo; no ak i ako
bismo otputovali na svako mjesto na kugli zemaljskoj, i u svakom
tom mjestu imali novog ljubavnika, opet emo traiti neko drugo
mjesto i nekoga novog ljubavnika. U samsari nema stvarnog
ispunjenja naih elja.
Kad god vidimo nekoga na visokom ili niskom poloaju,
bilo mukarca ili enu, oni se razlikuju samo po izgledu, odjei,
ponaanju i statusu. U biti, svi su jednaki svi proivljavaju
probleme u svojim ivotima. Kad god imamo problem, lako je
pomisliti da je on uzrokovan naim specifinim okolnostima i
da bi, kad bismo samo promijenili svoje okolnosti, na problem
nestao. Krivimo druge ljude, svoje prijatelje, hranu, vladu, svoje
doba, meteoroloke prilike, drutvo, povijest i tako dalje. No,
vanjske okolnosti poput ovih nisu glavni uzroci naih problema.
Moramo prepoznati da su sva ova bolna iskustva posljedice
naega ponovnog roenja u ivotu okaljanom unutarnjim
otrovom zabluda. Ljudska bia moraju proivljavati ljudske
patnje zato to su se ponovo rodila kao ljudi. ivotinje moraju
proivljavati ivotinjske patnje, dok gladni duhovi i bia
pakla moraju proivljavati svoje osobite patnje stoga to su se
ponovo rodili okaljanim ponovnim roenjem. ak ni bogovi
nisu osloboeni patnje jer su se i oni ponovno rodili okaljanim
ponovnim roenjem. Ba kao to netko tko se nae usred lomae
razvije intenzivan strah, i mi trebamo razviti intenzivan strah od
nepodnoljivih patnji ovog beskrajnog ciklusa neistog ivota.
Ovaj strah je pravo odricanje i proizlazi iz nae mudrosti.
U zakljuku, nakon to smo kontemplirali ovo objanjenje,
trebamo misliti:
Nema koristi od poricanja patnji buduih ivota; kad se srue
na mene, bit e prekasno da se od njih zatitim. Zato se sigurno
50

put osobe srednjeg dosega

moram pripremiti i zatititi sada, dok jo imam ovaj ljudski ivot

koji mi prua priliku da sebe trajno oslobodim od patnji bezbrojnih
buduih ivota. Ako ne uloim trud u postizanje toga, nema vee
obmane i vee ludosti. Moram sad uloiti trud u trajno oslobaanje
sebe od patnji svojih bezbrojnih buduih ivota.
Kontinuirano meditiramo na ovu odlunost dok ne razvijemo
spontanu elju da trajno oslobodimo sebe od patnji svojih
bezbrojnih buduih ivota. To je spoznaja odricanja. U trenutku
kad razvijemo tu spoznaju, ulazimo na put do osloboenja. U
ovom kontekstu, osloboenje se odnosi na vrhunski trajni mir
uma, poznat kao nirvana, koji nam daje istu i trajnu sreu.
TO TREBAMO ODBACITI
U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba odbaciti
postanke. Time nas Buddha savjetuje da, ukoliko se elimo trajno
osloboditi od patnji svojih bezbrojnih buduih ivota, trebamo
odbaciti postanke. Postanci su nae zablude, prvenstveno naa
zabluda samoprianjanja. Samoprianjanje se zove postanak zato
to je izvor sve nae patnje i problema, a jo se zove i unutarnji
demon. Zablude su krive svjesnosti koje funkcioniraju tako to
unitavaju mentalni mir, izvor sree; one nemaju neku drugu
funkciju osim da nam tete. Zablude kao to je samoprianjanje
obitavaju u naem srcu i stalno nam, danonono, tete bez
odmora jer nam unitavaju mir uma. U samsari, ciklusu neistog
ivota, nitko nema prilike iskusiti pravu sreu zato to je njihov
mentalni mir, izvor sree, konstantno unitavan unutarnjim
demonom samoprianjanja.
Nae samoprianjanje je um koji pogreno vjeruje da mi sami,
nae tijelo i sve druge stvari koje inae vidimo, zapravo postoje.
Uslijed naeg neznanja, razvijamo vezanost za stvari koje nam
se sviaju, a ljutnju za stvari koje nam se ne sviaju. Zatim
vrimo raznorazna nevrlinska djela, a kao rezultat tih djela,
51

moderni budizam

doivljavamo raznorazne vrste patnje i problema u ovom ivotu

i iz ivota u ivot.
Samoprianjajue neznanje je unutarnji otrov koji nam nanosi
daleko veu tetu od bilo kojeg vanjskog otrova. Zbog toga to
je zagaen tim unutarnjim otrovom, na um sve vidi pogreno,
a kao rezultat toga mi proivljavamo iluziji-nalik patnje i
probleme. Zapravo, mi sami, nae tijelo i stvari koje inae vidimo
ne postoje. Samoprianjanje se moe usporediti s otrovnim
stablom, sve druge zablude s njegovim granama, a sve nae
patnje i problemi s njegovim plodovima; to je temeljni izvor svih
drugih zabluda i svih naih patnji i problema. Iz ovoga moemo
razumjeti da e, ako trajno odbacimo svoje samoprianjanje, sve
nae patnje i problemi ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota,
trajno prestati. Veliki jogi Saraha je rekao: Ako ti je um trajno
osloboen samoprianjanja, nema sumnje da e i ti biti trajno
osloboen od patnje. Kad smo to shvatili i kontemplirali ovo
objanjenje, trebamo misliti:
Moram uloiti veliki trud u prepoznavanje, smanjivanje i konano
potpuno odbacivanje svog neznanja samoprianjanja.
Trebamo stalno meditirati na ovu odluku i provesti svoju odluku
u praksi.
TO TREBAMO PRAKTICIRATI
U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba prakticirati
put. U ovom kontekstu, put ne znai vanjski put koji vodi od
jednog mjesta do drugog, ve unutarnji put, duhovnu spoznaju
koja nas vodi do iste sree osloboenja i prosvjetljenja.
Praksa stupnjeva puta do osloboenja moe se saeti unutar
triju obuka vie moralne discipline, vie koncentracije, i vie
mudrosti. Ove se obuke nazivaju viima zato to su motivirane
odricanjem. One su stoga stvarni put do osloboenja kojeg
trebamo prakticirati.
52

put osobe srednjeg dosega

Priroda moralne discipline je vrlinska odluka da se odbace

neprimjerena djela. Kada prakticiramo moralnu disciplinu,
odbacujemo neprimjerena djela, odravamo isto ponaanje,
i izvravamo svakog djelo ispravno s vrlinskom motivacijom.
Moralna disciplina je najvanija za svakoga kako bi se sprijeili
budui problemi za sebe samoga i za druge. Ona nas ini istima
zato to ini naa djela istima. Trebamo biti oprani i isti; imati
oprano tijelo nije dovoljno, poto nae tijelo nismo mi sami.
Moralna disciplina je poput velike zemlje koja podrava i hrani
usjeve duhovnih spoznaja. Bez prakticiranja moralne discipline,
veoma je teko napredovati u duhovnim obukama. Obuka u vioj
moralnoj diciplini je kad se uimo duboko zbliiti s praksom
moralne discipline, motivirani odricanjem.
Druga via obuka je obuka u vioj koncentraciji. Priroda
koncentracije je jednousmjereni vrlinski um. Dok god zadrimo
taj um, proivljavat emo mentalni mir i stoga, biti sretni.
Kad prakticiramo koncentraciju, sprjeavamo rastresenosti i
koncentriramo se na vrlinske objekte. Veoma je vano vjebati
se u koncentraciji, jer uz rastresenost ne moemo nita postii.
Obuavanje u vioj koncentraciji je kad se uimo duboko se zbliiti
sa sposobnou da zaustavimo rastresenost i da se koncentriramo
na vrlinski objekt, motivirani odricanjem. S obzirom na bilo koju
praksu Dharme, ako je naa koncentracija jasna i jaka, veoma
je lako napredovati. Rastresenost je najvea zapreka u praksi
Dharme. Praksa moralne discipline sprjeava grube rastresenosti,
a koncentracija sprjeava suptilne rastresenosti; iz njih zajedno
proizlaze brzi rezultati u naoj praksi Dharme.
Trea via obuka je obuka u vioj mudrosti. Priroda mudrosti
je vrlinski inteligentni um koji funkcionira tako da razumije
smislene objekte kao to su postojanje prolih i buduih ivota,
karma i praznina. Razumijevanje tih objekata daje veliki smisao
ovom ivotu i bezbrojnim buduim ivotima. Mnogi su ljudi
veoma inteligentni u unitavanju svojih neprijatelja, skrbi za
svoju obitelj, pronalaenju onoga to ele, i tako dalje, ali ovo
53

moderni budizam

nije mudrost. ak i ivotinje imaju takvu inteligenciju. Svjetovna

je inteligencija varljiva, dok nas mudrost nee nikada prevariti.
Ona je na unutarnji Duhovni vodi koji nas vodi do ispravnih
putova, i boansko oko kroz koje moemo vidjeti prole i budue
ivote i posebnu vezu izmeu naih djela u prolim ivotima i
naih iskustava u ovom ivotu, poznatih kao karma. Tema
karme je veoma opsena i suptilna, i mi je moemo razumjeti
samo uz pomo mudrosti. Obuavanje u vioj mudrosti je kad
uimo razviti i uveati svoju mudrost koja spoznaje prazninu
kroz kontempliranje i meditiranje na prazninu, motivirani
odricanjem. Ova je mudrost izuzetno duboka. Njen objekt,
praznina, nije nitavilo ve prava priroda svih fenomena. Detaljno
objanjenje praznine moe se nai u poglavlju Uvjebavanje u
krajnjoj bodhichitti.
Tri vie obuke su stvarne metode za postizanje trajnog
prestanka patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota. Ovo se
moe razumjeti iz sljedee analogije. Kada sijeemo drvo koristei
pilu, sama pila ne moe posjei stablo bez koritenja naih ruku,
to zauzvrat ovisi o naem tijelu. Obuavanje u vioj moralnoj
disciplini je poput naeg tijela, obuavanje u vioj koncentraciji je
poput ruku, a obuavanje u vioj mudrosti je poput pile. Koristei
ove tri stvari zajedno, moemo posjei otrovno stablo naeg
samoprianjajueg neznanja, i automatski e sve druge zablude
njegove grane i sva naa patnja i problemi njegovi plodovi
u potpunosti prestati. Tada smo postigli trajni prestanak patnje
u ovom ivotu i buduim ivotima vrhunski trajni unutarnji
mir poznat kao nirvana, ili osloboenje. Rijeili smo sve svoje
ljudske probleme i postigli pravi smisao svoga ivota.
Kontemplirajui sve ovo, trebamo misliti:
Poto su tri vie obuke prave metode za postizanje trajnog
osloboenja od patnje ovog ivota i svih bezbrojnih buduih
ivota, moram uloiti veliki trud u prakticiranje tih obuka.
Trebamo stalno meditirati na tu odluku i provesti ju u praksi.
54

put osobe srednjeg dosega

TO TREBAMO POSTII
U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba postii
prestanke. U ovom kontekstu, prestanci znae trajni
prestanci patnje i njenog korijena, samoprianjajueg neznanja.
Kad Buddha ovo kae, on nam savjetuje da se ne zadovoljimo
samo privremenim osloboenjem od neke odreene patnje,
ve da trebamo imati namjeru ostvariti krajnji cilj ljudskog
ivota, vrhunski trajni mir uma (nirvanu), i istu i vjenu sreu
prosvjetljenja.
Svako ivo bie bez iznimke mora proivjeti ciklus patnji
bolesti, starenja, smrti i ponovnog roenja, iz ivota u ivot,
beskrajno. Slijedei Buddhin primjer, trebali bismo razviti snano
odricanje za taj beskrajni ciklus. Kada je ivio u palai sa svojom
obitelji, Buddha je vidio kako njegov narod stalno proivljava
ove patnje i donio je vrstu odluku da e postii prosvjetljenje,
trajni prestanak patnje, i da e povesti svako ivo bie do tog
stanja.
Buddha nas nije potaknuo da odbacimo svakodnevne
djelatnosti koje osiguravaju uvjete potrebne za ivot, ili koje
sprjeavaju siromatvo, probleme s okoliem, odreene bolesti,
i tako dalje. Meutim, koliko god mi bili uspjeni u ovim
djelatnostima, nikad neemo postii trajni prestanak tih problema.
I dalje emo ih morati proivljavati u svojim bezbrojnim buduim
ivotima, a ak i u ovom ivotu, iako toliko teko radimo kako
bismo sprijeili te probleme, patnje siromatva, zagaenja
okolia, i bolesti se poveavaju diljem svijeta. Nadalje, zbog
moderne tehnologije danas se u svijetu razvijaju mnoge velike
opasnosti koje se ranije nisu proivljavale. Stoga se ne bismo
trebali zadovoljiti samo privremenom slobodom od pojedinih
patnji, ve uloiti veliki trud da postignemo trajnu slobodu dok
imamo ovu priliku.
Trebali bismo razmotriti dragocjenost ljudskog ivota. Zbog
svojih prijanjih zabludnih nazora koji su nijekali vrijednost
55

moderni budizam

duhovne prakse, oni koji su se ponovno rodili kao ivotinje, na

primjer, nemaju priliku upustiti se u duhovnu praksu koja je
jedina iz koje proizlazi smisleni ivot. Kako je njima nemogue
sluati, razumjeti, promiljati i meditirati na duhovne upute,
njihovo je sadanje ponovno roenje kao ivotinja samo po sebi
ve zapreka. Jedino su ljudska bia slobodna od takvih zapreka
i imaju sve potrebne uvjete za uputanje u duhovne putove, koji
jedini vode do vjenog mira i sree. Ova kombinacija slobode i
posjedovanja potrebnih uvjeta je posebna karakteristika koja na
ljudski ivot ini tako dragocjenim.
U zakljuku, trebamo misliti:
Ne bih trebao biti zadovoljan puko privremenim prestankom neke
odreene patnje, koji mogu doivjeti ak i ivotinje. Iskrenim
prakticiranjem tri vie obuke moram postii trajni prestanak
samoprianjajueg neznanja, korijena patnje.
Na ovu odluku trebamo svakodnevno meditirati i provesti ju u
praksi. Na taj nain emo sebe voditi do osloboajueg puta.

56

Put osobe velikog dosega

U ovom kontekstu, osoba velikog dosega se odnosi na nekoga

tko ima veliki kapacitet za razvoj duhovnog razumijevanja i
spoznaja.
Poto je ova tema opirna i duboka, i sadri Sutru i Tantru,
slijedi detaljno objanjenje u narednim poglavljima.

57

Je Tsongkhapa

Vrhunsko dobro srce

bodhichitta

Odricanje iskrenu elju da postignemo trajno osloboenje

trebamo danonono odravati. Ono je vrata osloboenja
vrhunskog trajnog mira uma i osnova za naprednije spoznaje.
Meutim, ne trebamo se zadovoljiti samo traenjem vlastitog
osloboenja; trebamo razmotriti i dobrostanje drugih ivih bia.
Bezbrojna se bia utapaju u samsarikom oceanu, proivljavajui
nepodnoljive patnje. Dok je svatko od nas samo jedna osoba,
drugi su po broju bezbrojni; stoga su srea i sloboda drugih puno
vanije od nae. Iz tog razloga moramo ui na Bodhisattvin put,
koji nas vodi do stanja potpunog prosvjetljenja.
Kapija kroz koju ulazimo na Bodhisattvin put je bodhichitta.
Bodhi znai prosvjetljenje, a chitta znai um. Bodhichitta je
um koji spontano eli postii prosvjetljenje da bi bio od izravne
dobrobiti svakom ivom biu. U trenutku kad razvijemo taj
dragocjeni um bodhichitte, postajemo Bodhisattva osoba koja
spontano eli postii prosvjetljenje za dobrobit svih bia i
postajemo Sin ili Ki Buddhi Osvajaa.
Ovo vrhunsko dobro srce bodhichitte se ne moe razviti bez
uvjebavanja. Je Tsongkhapa je rekao:
Navodnjavajui tlo srdane ljubavi brinom ljubavlju,
A onda sijajui sjeme eljne ljubavi i suosjeanja,
Izrast e ljekovito stablo bodhichitte.
59

moderni budizam

Ovo znai da u uvjebavanju bodhichitte ima pet stupnjeva: 1.

uvjebavanje u srdanoj ljubavi, 2. uvjebavanje u brinoj ljubavi,
3. uvjebavanje u eljnoj ljubavi, 4. uvjebavanje u univerzalnom
suosjeanju; i 5. uvjebavanje u samoj bodhichitti.
UVJEBAVANJE U SRDANOJ LJUBAVI
U ovom uvjebavanju uimo razviti i odrati toplo srce i osjeaj
bliskosti sa svim ivim biima, bez iznimke. Ova srdana ljubav
ini na um istim i uravnoteenim, i priprema temelje za razvoj
brine ljubavi za sva iva bia. Na je um inae neuravnoteen;
ili osjeamo da smo nekima prebliski iz vezanosti ili od
drugih udaljeni zbog ljutnje. Nemogue je razviti vrhunsko
dobro srce bodhichitte s tako neuravnoteenim umom. Ovaj
neuravnoteeni um je izvor svih naih svakodnevnih problema.
Moemo misliti da su nam neki ljudi neprijatelji zato to nam
tete, pa kako moemo razviti i odrati takvo dobro srce prema
takvim ljudima? To je netoan nain razmiljanja. Ljudi koje mi
smatramo neprijateljima su zapravo nae majke iz prijanjih
ivota. Nae majke iz prijanjih ivota i naa majka iz ovog ivota
su sve nae majke i podjednako su dobre prema nama.
Neispravno je misliti da nae majke iz prijanjih ivota nisu
vie nae majke samo zato to je prolo dugo vremena od kada
su one zapravo brinule za nas. Ako bi naa sadanja majka danas
umrla, bi li ona prestala biti naom majkom? Ne, mi bismo je jo
uvijek smatrali svojom majkom i molili se za njenu sreu. Isto
vrijedi i za sve nae prijanje majke one su umrle, ali jo uvijek
ostaju nae majke. Ne prepoznajemo jedni druge samo zbog
promjena u naoj vanjtini.
U svakodnevnom ivotu vidimo puno razliitih ivih bia,
ljudi i ne-ljudi. Neke smatramo prijateljima, neke neprijateljima,
a veinu strancima. Ove razlike ine nai pogreni umovi;
njih ispravni umovi ne potvruju. Stoga bi bolje bilo sva iva
60

vrhunsko dobro srce bodhichitta

bia smatrati svojim majkama, negoli slijediti takve pogrene

umove. Koga god sretnemo, trebamo misliti, Ova je osoba moja
majka. Na ovaj nain osjeat emo jednaku toplinu prema svim
ivim biima. Nae vjerovanje da su sva iva bia nae majke
je mudrost zbog toga to razumije smisleni objekt, a to je da su
sva iva bia nae majke. Kroz ovo razumijevanje, doivjet emo
veliki smisao u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima.
Nikad ne bismo trebali odbaciti ovo korisno vjerovanje ili nazor.
Trebamo kontemplirati sljedee:
S obzirom na to da je nemogue pronai poetak naega mentalnog
kontinuuma, slijedi da smo se u prolosti bezbroj puta ponovno
raali, a ako smo se nebrojeno puta ponovno raali, morali smo
imati i bezbrojne majke. Gdje su sada sve te majke? One su sva
iva bia koja danas ive.
Nakon to smo uvijek iznova kontemplirali o ovome, snano
vjerujemo da su sva iva bia nae majke i meditiramo na to
uvjerenje.
DOBROTA IVIH BIA
Nakon to smo se uvjerili da su sva iva bia nae majke,
kontempliramo neizmjernu dobrotu koju smo primili od svakoga
od njih kada su bili nae majke, jednako kao i dobrotu koju su
nam ukazivali u drugim razdobljima.
Kada smo bili zaeti, da nas naa majka nije htjela zadrati
u svojoj utrobi, mogla je pobaciti. Da je to uinila, mi sada ne
bismo imali ovaj ljudski ivot. Svojom dobrotom dozvolila nam
je da ostanemo u njezinoj utrobi, pa sada uivamo ljudski ivot i
sve njegove prednosti. Da nismo primali njenu neprestanu brigu
i panju u vrijeme kada smo bili malo dijete, sigurno bismo
doivjeli neku nesreu i moda bismo sada bili hendikepirani,
osakaeni ili slijepi. Sreom, naa nas majka nije zapustila. Danju
61

moderni budizam

i nou pruala nam je svoju brigu punu ljubavi, smatrajui nas

vanijima od sebe same. Spaavala nam je ivot mnogo puta
svakoga dana. Nou je dozvoljavala da joj san bude isprekidan,
a danju je rtvovala svoje uobiajene uitke. Morala je napustiti
posao, a kada bi se njeni prijatelji odlazili zabavljati, ona im se nije
mogla pridruiti. Troila je sav svoj novac na nas, pruajui nam
najbolju hranu i najbolju odjeu koju je mogla priutiti. Nauila
nas je kako jesti, kako hodati, kako govoriti. Mislei na nae
budue dobro, uinila je sve to je mogla da nam osigura dobro
obrazovanje. Zbog njezine dobrote sada smo u prilici studirati
to god izaberemo. Sada smo u mogunosti prakticirati Dharmu i
na koncu postii prosvjetljenje, prvenstveno zahvaljujui dobroti
svoje majke.
Kako nema nikoga tko nekad nije bio naa majka u prijanjim
ivotima, i kako su se one prema nama, dok smo bili njihova
djeca, odnosile s istom onakvom dobrotom kakvom se prema
nama odnosila i naa sadanja majka u ovome ivotu, sva su iva
bia veoma dobra.
Dobrota ivih bia nije ograniena samo na vrijeme kada su
bila nae majke. itavo vrijeme sve se nae svakodnevne potrebe
podmiruju zahvaljujui tuoj dobroti. Iz svojega prolog ivota
sa sobom nismo donijeli nita, a ipak im smo se rodili dobili smo
dom, hranu, odjeu i sve to smo trebali sve nam je osigurala
dobrota drugih. Sve u emu sada uivamo osigurala nam je
velikodunost drugih bia, u prolosti ili u sadanjosti.
U prilici smo koristiti puno stvari uz samo malo truda s nae
strane. Ako razmotrimo pogodnosti kao to su ceste, vozila,
vlakovi, zrakoplovi, brodovi, kue, restorani, hoteli, knjinice,
bolnice, duani, novac i tako dalje, jasno je da je mnotvo ljudi
teko radilo u pripremi tih stvari. Iako mi, sa svoje strane, imamo
malo ili nimalo udjela u pripremi tih pogodnosti, one su nam
ipak sve na raspolaganju. To ukazuje na veliku dobrotu drugih.
I za svoje ope obrazovanje i za svoju duhovnu obuku moemo
zahvaliti drugima. Sve nae Dharma spoznaje, od samih prvih
62

vrhunsko dobro srce bodhichitta

uvida pa sve do naeg konanog postignua osloboenja i

prosvjetljenja, bit e postignute u ovisnosti o dobroti drugih. Kao
ljudska bia, openito govorei imamo priliku postii vrhunsku
sreu prosvjetljenja zato to imamo priliku ui na i slijediti put
do prosvjetljenja, duhovni put motiviran suosjeanjem za sva
iva bia. Kapija kroz koju ulazimo na put do prosvjetljenja je,
dakle, suosjeanje za sva iva bia univerzalno suosjeanje a
to suosjeanje moemo razviti samo ako se oslanjamo na sva iva
bia kao na objekte svog suosjeanja. Ovo pokazuje kako samo
zahvaljujui velikoj dobroti svih ivih bia koja djeluju kao objekti
naeg suosjeanja, imamo priliku ui na put do prosvjetljenja i
postii vrhunsku sreu prosvjetljenja. Dakle, jasno je kako su za
nas sva iva bia vrhunski dobra i dragocjena.
Iz dubine svojih srca, trebamo misliti:
Svako ivo bie je za mene vrhunski dobro i dragocjeno. Oni mi
pruaju priliku da postignem istu i vjenu sreu prosvjetljenja
krajnji cilj ljudskog ivota.
Razumijevajui i razmiljajui na ovaj nain, razvijemo toplo
srce i osjeaj podjednake bliskosti prema svim ivim biima,
bez iznimke. Pretvorimo svoj um u ovaj osjeaj i ostanemo
jednousmjereno na njemu to je due mogue. Stalnim
kontempliranjem i meditiranjem na ovaj nain, odrat emo
toplo srce i osjeaj bliskosti prema svakom ivom biu, stalno
i u svakoj situaciji. Kad shvatimo osam dobrobiti odravanja
srdane ljubavi koje su navedene kasnije u poglavlju Srdana
ljubav, trebamo stalno ulagati trud u ovu praksu.
UVJEBAVANJE U LJUBLJENJU DRUGIH
Ovo uvjebavanje ima dva stupnja: 1. izjednaavanje sebe s
drugima; i 2. zamjena sebe s drugima.

63

moderni budizam

IZJEDNAAVANJE SEBE S DRUGIMA

Ova se praksa zove izjednaavanje sebe s drugima zbog
toga to uimo vjerovati da su naa i tua srea i sloboda
podjednako vane. Nauiti ljubiti druge je najbolje rjeenje za
nae svakodnevne probleme, i izvor sve nae budue sree.
Postoje dvije razine ljubljenja drugih: 1. ljubiti druge onako
kako ljubimo bliskog prijatelja ili lana obitelji; i 2. ljubiti druge
onako kako ljubimo sebe. Druga razina je dublja. Ljubei sva iva
bia onako kako ljubimo sebe, razvit emo duboko univerzalno
suosjeanje koje funkcionira kao brzi put do prosvjetljenja. Ovo
je jedna od kljunih stavki Kadam Lamrima.
Za uvjebavanje u izjednaavanju sebe s drugima, upustimo
se u sljedeu kontemplaciju:
Moram vjerovati da su moja srea i sloboda i one svih ivih bia
podjednako vane zato to:
1. Sva iva bia ukazala su mi veliku dobrotu u ovom i u
prolim ivotima.
2. Isto kao to ja elim biti osloboen patnje i proivljavati
samo sreu, tako to ele i sva ostala bia. U tom pogledu, ja nisam
nita drugaiji od bilo kojega drugog bia; svi smo jednaki.
3. Ja sam samo jedan, dok su drugi bezbrojni, pa kako onda
mogu ljubiti samo sebe, propustivi ljubiti druge? Moja srea i
patnja su zanemarive kada ih usporedim sa sreom i patnjom svih
drugih ivih bia.
Nakon to smo opetovano kontemplirali ove stavke,
snano vjerujemo da su naa srea i sloboda i one svih ivih
bia podjednako vane. Zatim ostanemo jednousmjereno s
tim vjerovanjem to je due mogue. Trebamo kontinuirano
prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju dok spontano ne
ponemo vjerovati da su naa srea i sloboda i one svih drugih
ivih bia podjednako vane, a to je spoznaja izjednaavanja sebe
s drugima.
64

vrhunsko dobro srce bodhichitta

ZAMJENA SEBE S DRUGIMA

Ovo uvjebavanje ima tri stupnja: 1. kontempliranje mana
samoljublja; 2. kontempliranje prednosti ljubljenja drugih; i 3.
uvjebavanje u zamjeni sebe s drugima.
KONTEMPLIRANJE MANA SAMOLJUBLJA
to je samoljublje? Kada mislimo ja i moje, opaamo
inherentno postojee ja, ljubimo ga i vjerujemo da su njegova
srea i sloboda od najvee vanosti. To je samoljublje. Brinuti
se o sebi nije samoljublje. Trebamo se brinuti o sebi da odrimo
ovaj ljudski ivot, pa da moemo stalno ulagati trud u ostvarenje
njegovog pravog smisla.
Samoljublje i samoprianjanje su razliiti aspekti jednog
uma. Samoprianjanje prianja na inherentno postojee ja, a
samoljublje vjeruje kako je to ja dragocjeno i kako su njegova
srea i sloboda od najvee vanosti. Samoljublje je na uobiajeni
nazor koji vjeruje Ja sam vaan i Moja srea i sloboda su
vane, i koji zanemaruje tuu sreu i slobodu. Ono je dio naeg
neznanja zato to inherentno postojee ja ne postoji u stvarnosti.
No, na samoljubivi um svejedno ljubi to ja i vjeruje da je ono od
najvee vanosti. To je nesmotren i prijetvoran um koji se stalno
uplie u na unutarnji mir, i predstavlja nam veliku prepreku u
postizanju stvarne svrhe ljudskog ivota. Ovo samoljublje imamo
iz ivota u ivot, od vremena bez poetka, ak i dok spavamo i
sanjamo.
U Vodiu za nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:
...sva patnja koja postoji na ovome svijetu
Proizlazi iz elje da mi sami budemo sretni.
Patnje nam nisu dodijeljene kao kazna. Sve one proizlaze iz
naega samoljubivog uma, koji nama samima eli sreu, dok
zanemaruje sreu drugih. Kao prvo, samoljubivi um stvoritelj je
65

moderni budizam

svih naih patnji i problema; a kao drugo, samoljublje je temelj za

proivljavanje svih tih naih patnji i svih problema.
Patimo zato to smo inili djela koja su uzrokovala patnju
drugima. Ta su djela stvorena sebinim namjerama naim
samoljubljem. Kao rezultat ovih djela, sada mi proivljavamo
ovu nau sadanju patnju i probleme. Stoga je pravi stvoritelj sve
nae patnje i problema na samoljubivi um.
Nae trenutno iskustvo odreene patnje i problema ima
posebnu povezanost s odreenim djelima koja smo inili u
prijanjim ivotima. Ovo je vrlo suptilno. Mi ovu skrivenu
vezu ne moemo vidjeti svojim oima, ali je moemo razumjeti
koristei se svojom mudrou, a naroito oslanjajui se na
Buddhina uenja. Openito govorei, svatko zna da e, ako ini
loa djela, doivjeti loe posljedice, a da e, ako ini dobra djela,
doivjeti dobre posljedice.
Samoljubivi um je isto tako i temelj za doivljavanje sve
nae patnje i svih problema. Na primjer, kada ljudi nisu u
mogunosti ispuniti svoje elje, mnogi proivljavaju potitenost,
obeshrabrenost, nesretnost i mentalnu bol, a neki se ak poele i
ubiti. To je zato to njihovo samoljublje vjeruje da su njihove elje
od tolike velike vanosti. Slijedi, dakle, da je njihovo samoljublje
veim dijelom odgovorno za njihovu nesretnost. Bez samoljublja
ne bi bilo temelja za doivljavanje takve patnje i tolikih problema.
Kada smo bolesni, teko nam je prihvatiti svoju patnju, ali
bolest nam kodi samo zato to ljubimo sebe. Kada bi neka druga
osoba proivljavala slinu bolest, mi ne bismo imali problema.
Zato? Zato to njega ili nju ne ljubimo. No, kada bismo ljubili
druge onoliko koliko ljubimo sebe, bilo bi nam teko podnijeti
njihovu patnju. To je suosjeanje. Kako Shantideva kae:
Patnja koju proivljavam
Ne kodi drugima,
Ali ja je teko podnosim
Jer ljubim samo sebe.

66

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Slino tome, patnje drugih

Meni ne kode,
Ali, budem li ljubio druge,
Njihovu u patnju teko podnositi.
Iz ivota u ivot, od vremena bez poetka, nastojali smo
ispunjavati elje svojega samoljubivog uma, vjerujui da je
njegov nazor istinit. Uloili smo ogroman trud traei sreu
od vanjskih izvora, no sada nemamo to pokazati. Uzalud smo
potratili bezbrojne prijanje ivote zato to nas je samoljublje
zavaravalo. Ono nas je navodilo da radimo za svoju korist, ali
nismo nita stekli. Ovaj nesmotreni um uinio je sve nae prijanje
ivote ispraznima kada smo se rodili ovim ljudskim ponovnim
roenjem, sa sobom nismo donijeli nita osim zabluda. Svakoga
trena, svakoga dana, ovaj nas samoljubivi um nastavlja varati.
Nakon to smo kontemplirali ove stavke, mislimo:
Nita mi ne nanosi veu tetu od ovog demona mojeg samoljublja.
Ono je izvor sve moje negativnosti, nesree, problema i patnje.
Zato moram odbaciti svoje samoljublje.
Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odluku i primijeniti je
u praksi.
KONTEMPLIRANJE PREDNOSTI LJUBLJENJA DRUGIH
Kad duboko mislimo kako su drugi vani, i kako su njihova srea
i sloboda vane, tada ljubimo druge. Ako ovako ljubimo druge,
uvijek emo imati dobre odnose i ivjeti u skladu s drugima, a
naa svakodnevica e biti mirna i sretna. Za poetak moemo
prakticirati s obitelji, prijateljima i onima oko nas, a onda emo
postupno razviti i odrati brinu ljubav za sva iva bia, bez
iznimke.
U Vodiu za nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:

67

moderni budizam

Sva srea koja postoji na ovome svijetu

Proizlazi iz elje da drugi budu sretni.
Ako paljivo promislimo, spoznat emo da sva naa sadanja i
budua srea ovise o ljubljenju drugih o naoj elji da drugi
budu sretni. U svojim prolim ivotima, zato to smo ljubili druge,
prakticirali smo moralnu disciplinu, kao to je suzdravanje od
ubijanja ili vrijeanja drugih, ili odbacivanje krae. Ponekad
smo, iz ljubavi prema njima, prakticirali davanje i strpljenje. Kao
rezultat ovih pozitivnih djela, sada smo ostvarili ovaj dragocjeni
ljudski ivot.
Neposredna e posljedica biti i ta da e mnogi od naih
problema, kao to su oni koji proizlaze iz ljutnje, ljubomore i
sebinog ponaanja, nestati, a um e nam postati spokojan i
smiren. Budui da emo djelovati na obziran nain, udovoljavat
emo drugima i neemo biti upleteni u svae ili prepirke. Ako
druge ljubimo, pazit emo da im pomaemo, a ne da im tetimo,
pa emo prirodno izbjegavati negativna djela. Umjesto njih,
prakticirat emo pozitivna djela kao to su ljubav, strpljenje i
velikodunost, te tako stvarati uzroke za ostvarenje dragocjenog
ljudskog ivota u budunosti.
Posebice, budemo li ljubili druga iva bia onako kako ljubimo
sebe, njihova patnja e nam biti nepodnoljiva. Na osjeaj da
je patnja svih drugih ivih bia nepodnoljiva je univerzalno
suosjeanje koje e nas brzo voditi do iste i trajne sree
prosvjetljenja. Ba kao svi prijanji Buddhe, rodit emo se kao
prosvijetljeni Buddha od majke, univerzalnog suosjeanja. Tako
e nam ljubljenje svih drugih ivih bia omoguiti da vrlo brzo
postignemo prosvjetljenje.
Kontemplirajui ove dobrobiti, mislimo:
Dragocjeni um koji ljubi sva iva bia titi mene i druge od patnje,
donosi istu i trajnu sreu i ispunjava moje i elje drugih. Zato
moram uvijek ljubiti sva iva bia, bez iznimke.

68

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odluku, a van meditacije

primjenjivati svoju odluku u praksi. To znai da zapravo ljubimo
svako ivo bie, ukljuujui ivotinje.
Svrha ove meditacije je izmjenjivanje sebe s drugima, to znai
mijenjanje objekta ljubljenja tako da odustanemo od ljubljenja
samih sebe i da ljubimo jedino druge.
UVJEBAVANJE U ZAMJENI SEBE S DRUGIMA
Zamijeniti sebe s drugima znai zamijeniti svoj objekt ljubljenja
sa sebe na sva druga iva bia. To je nemogue bez vjebe. Kako
se uvjebavamo u zamjeni sebe s drugima? S razumijevanjem
velikih mana ljubljenja sebe i velikih prednosti ljubljenja svih
ivih bia, kao to je ve objanjeno, i prisjeajui se svoje odluke
da odbacimo samoljublje i uvijek ljubimo samo druga iva bia,
bez iznimke, iz dubine srca mislimo:
Moram odustati od ljubljenja sebe i umjesto toga ljubiti sva iva
bia, bez iznimke.
Zatim meditiramo na ovu odluku. Trebamo kontinuirano
prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne povjerujemo da
su srea i sloboda svakog ivog bia daleko vanije od naih. Ovo
vjerovanje je spoznaja zamjene sebe s drugima.
UVJEBAVANJE U ELJNOJ LJUBAVI
S razumijevanjem i vjerovanjem da su srea i sloboda svakog
ivog bia daleko vanije od nae, razvijamo eljnu ljubav za sva
iva bia, mislei:
Kako bi bilo lijepo kad bi sva iva bia postigla istu i trajnu
sreu prosvjetljenja! Neka postignu tu sreu! Ja sam u raditi na
ispunjenju tog cilja.

69

moderni budizam

Ostanemo jednousmjereno na ovom dragocjenom umu eljne

ljubavi prema svim ivim biima to je due mogue. Ponavljamo
ovu meditaciju sve dok spontano ne razvijemo elju da svako
ivo bie doivi sreu prosvjetljenja. Ova spontana elja je prava
spoznaja eljne ljubavi.
eljna ljubav se jo zove i neizmjerna ljubav zato to ako
meditiramo na eljnu ljubav, primamo neizmjerne dobrobiti u
ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima, ak i ako nam
koncentracija nije naroito snana. Na temelju Buddhinih uenja,
veliki uenjak Nagarjuna je naveo osam dobrobiti srdane
ljubavi i brine ljubavi: 1. Samo jedan trenutak meditiranja na
srdanu ljubav i brinu ljubav sakuplja veu zaslugu nego da
triput dnevno hranimo sve gladne na ovom svijetu.
Kad dajemo hranu gladnima, ne dajemo stvarnu sreu. Razlog
tome je to srea koja dolazi od jedenja hrane nije stvarna srea,
ve samo privremeno smanjenje gladi. No, meditacija na srdanu
ljubavi i brinu ljubav vodi nas i sva iva bia do iste i trajne
sree prosvjetljenja.
Ostalih sedam dobrobiti meditiranja na srdanu ljubav i brinu
ljubav su da emo u budunosti: 2. primiti puno brine dobrote
od ljudi i neljudi; 3. na raznorazne naine biti zatieni od ljudi i
neljudi; 4. biti mentalno sretni cijelo vrijeme; 5. biti fiziki zdravi
cijelo vrijeme; 6. biti zatieni od oruja, otrova i drugih tetnih
okolnosti; 7. s lakoom i bez truda ostvariti sve nune uvjete; i 8.
biti roeni u vrhunskom raju Buddhine zemlje.
Nakon to smo kontemplirali ove dobrobiti, trebali bismo
uloiti svakodnevni trud u meditiranje na eljnu ljubav.
UVJEBAVANJE U UNIVERZALNOM SUOSJEANJU
Univerzalno suosjeanje je um koji iskreno eli osloboditi sva
iva bia od patnje. Ako, na temelju ljubljenja svih ivih bia,
razmatramo njihovu fiziku patnju i mentalnu bol, njihovu
nemogunost da si ispune elje i nedostatak slobode, te kako,
70

vrhunsko dobro srce bodhichitta

uputajui se u negativna djela, siju sjeme budue patnje, razvit

emo prema njima duboko suosjeanje. Trebamo se saivjeti s
njima i osjeati njihovu bol jednako gorljivo kao to osjeamo i
svoju.
Nitko zapravo ne eli patiti, no, usprkos tome, iva bia
stvaraju uzroke patnje, jer su pod vlau svojih zabluda. Stoga
bismo trebali osjeati jednako suosjeanje za sva iva bia.
Nema niti jednoga ivog bia koje ne bi bilo prikladan objekt
za nae suosjeanje.
iva bia pate zato to su se rodila okaljanim samsarikim
ponovnim roenjem. Ljudska bia nemaju drugog izbora,
prisiljena su proivljavati ogromne ljudske patnje, i to zato to
imaju ljudsko roenje, koje je okaljano unutarnjim otrovima
zabluda. Slino tome, ivotinje moraju proivljavati ivotinjske
patnje, a gladni duhovi i bia pakla prisiljena su proivljavati
sve patnje svojih odgovarajuih podruja. Kada bi iva bia
proivljela svu tu patnju u samo jednom ivotu, to i ne bi bilo
toliko loe, no ciklus patnje nastavlja se iz ivota u ivot, bez
kraja.
Kako bismo razvili suosjeanje, prvo kontempliramo kako
emo u svojim bezbrojnim buduim ivotima morati proivljavati
nepodnoljive patnje ivotinja, gladnih duhova, bia pakla, ljudi,
polubogova i bogova. Sada, na ovom mjestu, kako bismo razvili
suosjeanje za sva iva bia koja su nae majke, kontempliramo
kako e oni u njihovim bezbrojnim buduim ivotima morati
proivljavati nepodnoljive patnje ivotinja, gladnih duhova,
bia pakla, ljudi, polubogova i bogova.
Kad smo o tome kontemplirali, mislimo:
Ne mogu podnijeti patnje ovih bezbrojnih majki bia. Utapaju se
u velikom i dubokom oceanu samsare, ciklusu zagaenog ivota,
i moraju podnositi nepodnoljive fizike patnje i mentalnu bol u
ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Moram trajno
osloboditi sva ova iva bia od njihove patnje.

71

moderni budizam

Trebamo kontinuirano meditirati na ovu odluku, koja je

univerzalno suosjeanje i uloiti veliki trud u ispunjenje njenog
cilja.
UVJEBAVANJE U SAMOJ BODHICHITTI
U trenutku kad razvijemo bodhichittu, postajemo Bodhisattva,
osoba koja spontano eli postii prosvjetljenje za dobrobit svih
ivih bia. U poetku emo biti Bodhisattva na putu sakupljanja.
Zatim moemo, slijedei put do prosvjetljenja vozilom bodhichitte,
napredovati od toga da smo Bodhisattva na putu sakupljanja
preko toga da smo Bodhisattva na putu pripreme, Bodhisattva
na putu vienja i zatim Bodhisattva na putu meditacije. Od toga
emo lako stii do Puta bez daljnjeg uenja, koji je zapravo stanje
prosvjetljenja. Kao to je ve reeno, prosvjetljenje je unutarnje
svjetlo mudrosti koje je trajno slobodno od svih pogrenih
pojavnosti i funkcionira tako da svakodnevno podaruje mentalni
mir svakom ivom biu. Kad postignemo prosvjetljenje Buddhe,
moi emo biti od izravne dobrobiti svakom ivom biu kroz
davanje blagoslova i kroz nae bezbrojne emanacije.
U uenjima Sutre, Buddha kae:
U ovom neistom ivotu samsare
Nitko ne proivljava pravu sreu;
Djela koja vre
uvijek e biti uzroci patnje.
Srea koju inae proivljavamo zahvaljujui dobrim okolnostima,
kao to su ugled, dobar poloaj, dobar posao, dobri odnosi,
vienje privlanih oblika, sluanje dobrih vijesti ili dobre glazbe,
hrana, pie i seks nije prava srea ve promjenjiva patnja
smanjenje nae prethodne patnje. Meutim, iz neznanja, mi
vjerujemo da samo te stvari donose sreu i zbog toga nikad ne
elimo ostvariti pravu sreu, istu i vjenu sreu osloboenja i
prosvjetljenja, ak ni za svoje dobro. Uvijek tragamo za sreom
72

vrhunsko dobro srce bodhichitta

unutar ovog neistog ivota samsare, poput lopova koji je traio

zlato u Milarepinoj praznoj peini i nita nije naao. Veliki jogi
Milarepa je jedne noi uo kako mu lopov pretresa po peini i
doviknuo mu je: Kako misli ita vrijedno ovdje nai po noi,
kad ja ovdje ne mogu nai nita vrijedno ni po danu?
Kad uvjebavanjem razvijemo dragocjeni um bodhichitte,
spontano mislimo:
Kako bi divno bilo kad bih ja i sva iva bia razvili pravu sreu,
istu i trajnu sreu prosvjetljenja. Neka postignemo tu sreu. Ja
sam u raditi da ostvarim taj cilj.
Potrebno nam je da imamo ovaj dragocjeni um bodhichitte u
srcu. On je na unutarnji Duhovni vodi, koji nas izravno vodi
do stanja vrhunske sree prosvjetljenja; i on je pravi dragulj koji
ispunjava elje kroz koji moemo ispuniti svoje i elje drugih.
Nema vee dobre namjere od ovog dragocjenog uma.
Kad smo ovako kontemplirali, iz dubine srca mislimo:
Ja sam samo jedan dok su druga iva bia bezbrojna, i sva su ona
moje dobre majke. Ove bezbrojne majke bia moraju proivljavati
nepodnoljivu fiziku patnju i mentalnu bol u ovom ivotu i u
njihovim bezbrojnim buduim ivotima. U usporedbi s patnjama
ovih bezbrojnih ivih bia, moja je patnja zanemariva. Moram
trajno osloboditi sva iva bia od patnje, i u tu svrhu moram
postii Buddhino prosvjetljenje.
Jednousmjereno meditiramo na ovu odluku, koja je bodhichitta.
Trebamo stalno prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju sve
dok ne razvijemo spontanu elju da postignemo prosvjetljenje
za izravnu dobrobit svakog ivog bia, a zatim trebamo uloiti
veliki trud u ispunjenje svoje bodhichitta elje.

73

Uvjebavanje u putu
bodhichitte

Tri su stupnja uvjebavanja u putu bodhichitte: 1. uvjebavanje u

est savrenstava; 2. uvjebavanje u uzimanju u spoju s praksom
est savrenstava; i 3. uvjebavanje u davanju u spoju s praksom
est savrenstava.
UVJEBAVANJE U EST SAVRENSTAVA
est savrenstava su zapravo put do prosvjetljenja, i ona su
put bodhichitte i Bodhisattvin put. Slijedei ovaj put vozilom
bodhichitte, sigurno emo stii do stanja prosvjetljenja. Naa
bodhichitta elja je da postignemo prosvjetljenje za izravnu
dobrobit svakog ivog bia. Da bismo ispunili tu elju, ispred
naeg Duhovnog vodia ili prikaza Buddhe kojeg smatramo
ivim Buddhom, trebamo obeati da emo se upustiti u
Bodhisattvin put ili uvjebavanje dok triput recitiramo sljedeu
obrednu molitvu. Ovo obeanje je Bodhisattvin zavjet.
Ba kao to su prijanji Sugate, Buddhe,
Generirali um prosvjetljenja, bodhichittu,
I ostvarili sve stupnjeve
Bodhisattvina puta.

74

uvjebavanje u putu bodhichitte

Tako u i ja, zbog svih bia,

Generirati um prosvjetljenja
I ostvariti sve stupnjeve
Bodhisattvina puta.
Kad uzmemo Bodhisattvin zavjet, obvezujemo se da emo
se upustiti u put do prosvjetljenja, Bodhisattvinu obuku, a to
je praksa est savrenstava. Inae, kad ponemo neki posao,
obveemo se da emo ispuniti elje svog poslodavca, u protivnom
emo brzo izgubiti posao. Na isti nain, nakon to smo generirali
bodhichittu odluku da emo postii prosvjetljenje kako bismo
bili od izravne dobrobiti svakom ivom biu trebamo se
obvezati na uputanje u praksu est savrenstava. Ako se tako ne
obveemo uzimanjem Bodhisattva zavjeta, izgubit emo priliku
da postignemo prosvjetljenje. Kontemplirajui ovo, trebamo se
ohrabriti na uzimanje Bodhisattva zavjeta i iskreno prakticirati
est savrenstava.
est savrenstava su prakse davanja, moralne discipline,
strpljenja, truda, koncentracije i mudrosti motivirane
bodhichittom. Trebali biste prepoznati da su est savrenstava
kao obveze vaeg Bodhisattva zavjeta, vaa dnevna praksa.
U savrenstvu davanja trebali biste prakticirati: 1. davanje
materijalne pomoi potrebitima, ukljuujui davanje hrane
ivotinjama; 2. davanje praktine pomoi bolesnima ili fiziki
slabima; 3. davanje zatite time to ete uvijek nastojati spasiti
tui ivot, ukljuujui ivote insekata 4. davanje ljubavi, uei
ljubiti sva iva bia tako to ete uvijek vjerovati da su njihova
srea i sloboda vane; i 5. davanje Dharme, tako to ete pomagati
u rjeavanju problema ljutnje, vezanosti i neznanja davanjem
Dharma uenja ili smislenih savjeta.
U praksi moralne discipline trebali biste odbaciti sva
neprimjerena djela ukljuujui i ona koja drugima uzrokuju
patnju. Time e djela vaeg tijela, govora i uma biti ista pa
ete postati isto bie. Ovo je osnovni temelj za rast duhovnih
spoznaja.
75

moderni budizam

U praksi strpljenja ne biste si trebali dopustiti da postanete

ljutiti ili obeshrabreni, tako to ete zasad prihvatiti sve tekoe
ili tetu koju vam nanose drugi. Ovo je praksa strpljenja. Ljutnja
unitava vae zasluge, odnosno sreu, pa ete stalno doivljavati
mnoge zapreke, a uslijed manjka sree bit e vam teko ispuniti
vae elje, naroito vae duhovne ciljeve. Nema veeg zla od
ljutnje. S praksom strpljenja moete postii bilo koji duhovni cilj;
nema vee vrline od strpljenja.
U praksi truda trebali biste se oslanjati na neopozivi trud u
sakupljanju velikih skupova zasluga i mudrosti koji su glavni
uzroci ostvarenja Buddhinog Tijela oblika, Rupakaye, te Tijela
istine, Dharmakaye, a naroito biste trebali naglasiti kontemplaciju
i meditaciju na prazninu, nain na koji stvari postoje. Time ete s
lakoom napredovati na putu do prosvjetljenja. S trudom moete
postii bilo koji cilj; s lijenou ne moete postii nita.
U praksi koncentracije na vaem stupnju trebate staviti
naglasak na postizanje koncentracije smirenog obitavanja koje
promatra prazninu. Kroz mo ove koncentracije, kad iskusite
posebnu mudrost zvanu uzvieno vienje koja vrlo jasno
spoznaje prazninu svih fenomena, napredovali ste od toga da
ste Bodhisattva na putu sakupljanja do toga da ste Bodhisattva
na putu pripreme.
U praksi mudrosti na vaem stupnju trebate staviti
naglasak na uveavanje moi vae mudrosti uzvienog vienja
kontinuiranim meditiranjem na prazninu svih fenomena s
motivacijom bohichitte. Time ete, kad vam se uzvieno vienje
pretvori u put vienja, koje je izravna spoznaja praznine svih
fenomena, napredovati od toga da ste Bodhisattva na putu
pripreme do toga da ste Bodhisattva na putu vienja. U trenutku
kad postignete put vienja, Uzvieni ste Bodhisattva koji vie ne
proivljava patnje samsare. ak i ako vam netko noem razree
tijelo na komadie nee vas zaboljeti jer imate izravnu spoznaju
naina na koji stvari postoje.
76

uvjebavanje u putu bodhichitte

Kad ste dovrili put vienja, da biste dalje napredovali

trebate se kontinuirano uputati u meditaciju na prazninu svih
fenomena s motivacijom bodhichitte. Ova meditacija se zove put
meditacije. Kad postignete taj stupanj napredovali ste od toga
da ste Bodhisattva na putu vienja do toga da ste Bodhisattva na
putu meditacije.
Dovrivi put meditacije, kad se vaa mudrost puta meditacije
pretvori u sveznajuu mudrost koja proivljava trajan prestanak
pogrenih pojavnosti, ta se sveznajua mudrost zove Put bez
daljnjeg uenja, i zapravo je prosvjetljenje. Kad postignete
taj stupanj napredovali ste od toga da ste Bodhisattva na putu
meditacije do toga da ste prosvijetljeno bie, Buddha. Dovrili ste
krajnji cilj svih ivih bia.
Bodhisattvina poetna obuka u sakupljanju zasluga ili
mudrosti je Bodhisattvin put sakupljanja; Bodhisattvina obuka
u sakupljanju zasluga ili mudrosti koja je priprema za postizanje
puta vienja je Bodhisattvin put pripreme; Bodhisattvina
obuka koja je izravna spoznaja praznine je Bodhisattvin put
vienja; nakon dovrenja puta vienja, Bodhisattvina obuka
koja kontinuirano meditira na prazninu je Bodhisattvin put
meditacije; a Buddhina sveznajua mudrost koja je postignuta
dovrenjem svih uvjebavanja u Sutri i Tantri je Put bez daljnjeg
uenja, stanje prosvjetljenja.
UVJEBAVANJE U UZIMANJU U SPOJU S PRAKSOM
EST SAVRENSTAVA
etiri su glavne dobrobiti meditacija na uzimanje i davanje: one
su mone metode za: 1. proiavanje potencijala nevrlinskih
djela koji uzrokuju da doivimo neizljeive bolesti kao to je
rak; 2. sakupljanje velikog zbira zasluga; 3. dozrijevanje naeg
potencijala da moemo biti od dobrobiti svim ivim biima; i 4.
proiavanje naeg uma.
77

moderni budizam

Bio jednom praktiar Lamrima Kharak Gomchen koji je

ozbiljno obolio od kuge. Lijeniki tretmani mu nisu puno
pomagali, i stanje mu se iz godine u godinu pogoravalo.
Konano, njegovi su mu lijenici priopili da vie nita ne mogu
uiniti za njega. Mislei kako e uskoro umrijeti, Gomchen je
napustio svoj dom i otiao se na groblje pripremiti za smrt. Dok
je bio na groblju, danonono se koncentrirao na prakticiranje
meditacija na uzimanje i davanje sa snanim suosjeanjem za
sva iva bia. Ovom se praksom potpuno izlijeio i vratio se kui
zdrav i sretnog uma. Puno je slinih primjera.
Trenutno ne moemo biti od dobrobiti svim ivim biima,
ali imamo potencijal za tu sposobnost, koji je dio nae Buddha
prirode.
Prakticiranjem meditacija na uzimanje i davanje sa snanim
suosjeanjem za sva iva bia, dozrijet e potencijal da moemo
biti od dobrobiti svim ivim biima, a kad se to dogodi postat
emo prosvijetljeno bie, Buddha. Kad proistimo svoj um kroz
prakse uzimanja i davanja, svaka e duhovna spoznaja u njemu
lako rasti. Kontempliranjem etiri glavne dobrobiti meditiranja
na uzimanje i davanje, trebamo sebe ohrabriti na iskreno
prakticiranje tih meditacija.
Uzimanje u ovom kontekstu znai kroz meditaciju uzeti na
sebe patnje drugih. Kad meditiramo na uzimanje motivacija bi
nam trebala biti suosjeanje, i trebamo misliti:
Moram trajno osloboditi sva iva bia od njihove patnje i strahova
u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima.
Na ovaj nain, dajui zatitu, prakticiramo savrenstvo
davanja; odbacujui samoljublje prakticiramo savrenstvo
moralne discipline; dragovoljno prihvaajui sve teke
okolnosti koje se upliu u nau praksu uzimanja, prakticiramo
savrenstvo strpljenja; ulaganjem truda u stalno prakticiranje
ove meditacije, slobodni od lijenosti, prakticiramo savrenstvo
truda; jednousmjereno se koncentrirajui na meditaciju na
78

uvjebavanje u putu bodhichitte

uzimanje, slobodni od distrakcija, prakticiramo savrenstvo

koncentracije; a spoznajui da mi sami, sva iva bia i sve
njihove patnje postojimo kao puka imena, a ne postojimo
inherentno, prakticiramo savrenstvo mudrosti. Tako se trebamo
uvjebavati u meditaciji na uzimanje u spoju s prakticiranjem
est savrenstava. To je vrlo duboka metoda za prakticiranje
est savrenstava. Trebamo primijeniti istu metodu na sve druge
meditacije, kao to je meditacija na smrt, tako da moemo brzo
napredovati na putu do prosvjetljenja.
Dva su stupnja u meditaciji na uzimanje: 1. meditacija na
uzimanje usmjerena na sva iva bia; i 2. meditacija na uzimanje
usmjerena na odreena iva bia.
MEDITACIJA NA UZIMANJE USMJERENA NA SVA
IVA BIA
Na ovom prvom stupnju, usmjerimo se na skup svih ivih bia,
bez iznimke i potom iz dubine srca, mislimo:
U njihovim bezbrojnim ivotima, ova e iva bia stalno, bez
izbora proivljavati patnje ljudi, ivotinja, gladnih duhova, bia
pakla, polubogova i bogova. Kako bi divno bilo kad bi sva ova
iva bia bila trajno osloboena od patnje i strahova ovog ivota i
bezbrojnih buduih ivota! Neka oni to postignu. Ja sam u raditi
na tome da oni to postignu. Moram na tome raditi.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje svih ivih
bia sakupljaju zajedno u vidu crnog dima. To se rastvori u
naem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri naem srcu.
Zatim snano vjerujemo da su sva iva bia trajno osloboena
od patnje, a da je nae neznanje samoprianjanja i samoljublja
potpuno uniteno. Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo
vjerovanje to je due mogue.
Sa suosjeanjem za sva iva bia, trebamo stalno prakticirati
ovu meditaciju sve dok ne doivimo znakove koji upuuju na
79

moderni budizam

to da nam je um proien. Ti znakovi obuhvaaju izljeenje

od bolesti koje smo moda imali, smanjenje naih zabluda, da
imamo mirniji i sretniji um, rast nae vjere, ispravnu namjeru i
ispravan nazor, a naroito jaanje naeg iskustva univerzalnog
suosjeanja.
MEDITACIJA NA UZIMANJE USMJERENA NA
ODREENA IVA BIA
U ovoj meditaciji se moemo usmjeriti, na primjer, na skup ivih
bia koja proivljavaju patnju bolesti. Zatim mislimo:
Ova iva bia proivljavaju patnju bolesti u ovom ivotu i u
njihovim bezbrojnim ivotima, bez kraja. Kako bi divno bilo kad
bi ova iva bia bila trajno osloboena od bolesti! Neka oni to
postignu. Ja sam u raditi na tome da oni to postignu. Moram na
tome raditi.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje bolesti svih
ivih bia sakupljaju zajedno u vidu crnog dima. To se rastvori
u naem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri naem srcu.
Zatim snano vjerujemo da su sva iva bia trajno osloboena
od bolesti, a da je nae neznanje samoprianjanja i samoljublja
potpuno uniteno. Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo
vjerovanje to je due mogue.
Na isti nain, moemo prakticirati meditaciju na uzimanje
dok se fokusiramo na odreene patnje nekog pojedinca ili
skupine ivih bia koji proivljavaju neke druge patnje kao to
su siromatvo, ratovi i glad.
Posebno bismo trebali uloiti trud u razvijanje duboke bliskosti s
meditacijom na uzimanje koja se usmjerava na sva iva bia. Ova
meditacija ini na um istim, a to opet ini naa djela istima,
pa tako mi postajemo isto bie. Ako umremo sa snanim
suosjeanjem za iva bia, sigurno emo se roditi u istoj zemlji
80

uvjebavanje u putu bodhichitte

Buddhe zbog toga to e nae suosjeanje koje se oituje dok

umiremo izravno prouzroiti dozrijevanje naeg potencijala za
ponovno roenje u istoj zemlji Buddhe. To je rezultat dobrog
srca. Rezultat odravanja dobrog srca koje iskreno eli trajno
osloboditi sva iva bia od patnje je da emo mi sami doivjeti
trajno osloboenje od patnje tako to emo se ponovno roditi u
istoj zemlji Buddhe.
Na primjer, kad je Geshe Chekhawa umirao, razvio je iskrenu
elju da se ponovno rodi u paklu kako bi mogao izravno pomoi
biima pakla, ali je dobio jasne vizije da e se ponovno roditi
u Sukhavati, istoj zemlji Buddhe Amitabhe. Rekao je svom
pomoniku: Naalost, elja mi se nee ispuniti. Pomonik ga
je upitao: A to eli? Geshe Chekhawa je odgovorio: elim
se ponovno roditi u paklu tako da izravno mogu pomoi biima
pakla, ali sam vidio jasne znakove da u se ponovno roditi u
istoj zemlji Buddhe Amitabhe. Iako se Geshe Chekhawa
elio ponovno roditi u paklu, njegovo ga je suosjeanje za sva
iva bia sprjeilo od nieg ponovnog roenja; nije imao izbora
nego je otiao u Buddhinu istu zemlju gdje je doivio trajno
osloboenje od patnje. Meutim, iako se Geshe Chekhawa
ponovno rodio u istoj zemlji, mogao je pomagati biima pakla
kroz svoje emanacije.
Moemo misliti kako je nae vjerovanje da su sva iva bia
postigla trajno osloboenje od patnje kroz nau meditaciju
netono, zato to iva bia nisu to zapravo postigla. Iako je
tono da iva bia nisu zapravo postigla trajno osloboenje, nae
je vjerovanje ipak tono jer proizlaz iz suosjeanja i mudrosti.
Meditiranje na ovo vjerovanje e uzrokovati brzo dozrijevanje
naeg potencijala da smo sposobni trajno osloboditi sva iva bia
od patnje, pa emo tako brzo postii prosvjetljenje. Zato nikad
ne bismo trebali odbaciti to korisno vjerovanje, koje je prirode
mudrosti. Meditacija na uzimanje je brzi put do prosvjetljenja, i
ima slinu funkciju kao tantrika praksa. Kae se da se tantrike
spoznaje mogu jednostavno postii, samo oslanjanjem na
81

moderni budizam

vjerovanje i matu. Ova je praksa jako jednostavna; sve to je

potrebno uiniti je duboko se zbliiti s meditacijom na ispravno
vjerovanje i matu kako je predstavljeno u Tantri, primjenjujui
kontinuirani trud.
UVJEBAVANJE U DAVANJU U SPOJU S PRAKSOM
EST SAVRENSTAVA
Davanje u ovom kontekstu znai davanje nae sree drugima
kroz meditaciju. Openito govorei, u ciklusu neistog ivota,
samsari, uope nema prave sree. Kao to je ve reeno, srea koju
mi inae doivljavamo kroz jelo, pie, seks i tako dalje, nije prava
srea, ve samo smanjenje prijanjeg problema nezadovoljstva.
Na primjer, kad bi srea koju doivimo od seksa bila prava
srea, slijedilo bi da je sam seks pravi uzrok sree. Kad bi to bilo
istinito, znailo bi to vie seksa, to vie sree, ali zapravo dolo
bi do suprotnog: umjesto porasta sree, naa patnja bi se uveala.
U etiristo strofa, budistiki majstor Aryadeva kae:
Doivljaj patnje se nikad nee promijeniti istim uzrokom,
Ali moemo vidjeti da se doivljaj sree mijenja istim
uzrokom.
To znai da se, na primjer, patnja uzrokovana vatrom nikad ne
moe promijeniti u sreu uslijed vatre, ali moemo vidjeti kako
se srea uzrokovana, na primjer, jelom, hoe promijeniti u patnju
samo ako nastavimo jesti.
Kako se meditira na davanje? U Vodiu kroz nain ivota
Bodhisattve, Shantideva kae:
...da ostvarim dobrostanje svih ivih bia,
Pretvorit u svoje tijelo u prosvijetljeni dragulj koji
ispunjava elje.
Trebamo smatrati svoje stalno obitavajue tijelo; svoje vrlo
suptilno tijelo, pravim draguljem koji ispunjava elje; to je naa
82

uvjebavanje u putu bodhichitte

priroda Buddhe kroz koju e biti ispunjene nae elje i elje svih
drugih ivih bia. Zatim mislimo:
Sva iva bia ele biti sretna cijelo vrijeme, ali ne znaju kako
to postii. Nikad ne doive pravu sreu, zato to iz neznanja,
razvijajui zablude poput ljutnje i vrei negativna djela,
unitavaju svoju sreu. Bilo bi divno kad bi sva ta iva bia
doivjela istu i vjenu sreu prosvjetljenja. Neka doive tu sreu.
Sad u ja dati moju buduu sreu prosvjetljenja svakom ivom
biu.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da iz naeg stalno
obitavajueg tijela pri naem srcu zrae beskrajne zrake svjetla,
koje su po prirodi naa budua srea prosvjetljenja. One dopru
do svih ivih bia est podruja, a mi snano vjerujemo da
svako ivo bie doivljava istu i vjenu sreu prosvjetljenja.
Jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje to je due
mogue. Trebamo stalno prakticirati ovu meditaciju sve dok
spontano ne povjerujemo da su sva iva bia zapravo primila
nau buduu sreu prosvjetljenja. Kroz ovu praksu smo poput
Bodhisattve koji prakticira pastiru-nalik bodhichittu. Ba kao to
pastir eli pruiti svom stadu potrebnu zatitu i druge uvjete
prije nego to se on sam opusti, tako Bodhisattva koji prakticira
pastiru-nalik bodhichittu eli pripremiti zatitu i krajnju sreu za
sva iva bia prije nego to je on sam ostvari.
Ova meditacija ima etiri glavne dobrobiti: 1. uveava nau
eljnu ljubav za sva iva bia; 2. dozrijeva nau potencijalnu
sposobnost da budemo od dobrobiti svim ivim biima; 3.
sakuplja veliki zbir zasluga, ili dobre sree; i 4. uzrokuje prestanak
obinih pojavnosti i koncepcija.
Naa budua srea prosvjetljenja je rezultat naeg generiranja
suosjeanja za sva iva bia. Meditacija na davanje donosi ovaj
budui rezultat na put i zato je brzi put do prosvjetljenja koji ima
slinu funkciju kao tantrika praksa. Trebamo uloiti veliki trud
83

moderni budizam

u prakticiranje ove meditacije tako da moemo brzo napredovati

na putu do prosvjetljenja.
Kad meditiramo na davanje, motivacija bi nam trebala
biti eljna ljubav. Dajui ljubav na taj nain, prakticiramo
savrenstvo davanja; odbacujui samoljublje prakticiramo
savrenstvo moralne discipline; dragovoljno prihvaajui
sve teke okolnosti koje se upliu u nau praksu davanja,
prakticiramo savrenstvo strpljenja; ulaganjem truda u stalno
prakticiranje ove meditacije, slobodni od lijenosti, prakticiramo
savrenstvo truda; jednousmjereno se koncentrirajui na
meditaciju na davanje, slobodni od distrakcija, prakticiramo
savrenstvo koncentracije; a spoznajui da mi sami, sva iva bia
i sve njihove patnje postojimo kao puka imena, a ne postojimo
inherentno, prakticiramo savrenstvo mudrosti. Tako se trebamo
uvjebavati u meditaciji na davanje u spoju s prakticiranjem est
savrenstava.
Uvjebavanje u davanju je specijalna meditacija na eljnu
ljubav koja iskreno eli da sva iva bia postignu pravu sreu
istu i trajnu sreu osloboenja i prosvjetljenja. Kao to je
ve reeno, meditacija na eljnu ljubav se zove i neizmjerna
ljubav zato to samim meditiranjem na eljnu ljubav primamo
neizmjerne dobrobiti u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim
ivotima.

84

Uvjebavanje u krajnjoj
bodhichitti

Kad meditiramo na prazninu da razvijemo ili uveamo krajnju

bodhichittu, tada se uvjebavamo u krajnjoj bodhichitti. Prava
krajnja bodhichitta je mudrost koja izravno spoznaje prazninu
motivirana bodhichittom. Zove se krajnja bodhichitta zato to
joj je objekt krajnja istina, praznina, i zato to je jedan od glavnih
putova do prosvjetljenja. Bodhichitta koja je dosad objanjena je
konvencionalna bodhichitta, prirode suosjeanja, dok je krajnja
bodhichitta prirode mudrosti. Ove dvije bodhichitte su poput
dva krila ptice s kojima ona moe odletjeti u prosvijetljeni svijet.
Ako ne znamo smisao praznine, nema osnove za uvjebavanje
u krajnjoj bodhichitti, zato to je praznina objekt krajnje
bodhichitte. Je Tsongkhapa je rekao:
Znanje o praznini je nadmonije od svakog drugog znanja,
Uitelj koji nepogreivo poduava prazninu je nadmoniji
od svakog drugog Uitelja,
A spoznaja praznine je sama bit Buddhadharme.
TO JE PRAZNINA?
Praznina je nain na koji stvari uistinu postoje. Nain na koji
stvari postoje je suprotan nainu na koji se pojavljuju. Prirodno
85

Buddha Suosjeanja

krajnja bodhichitta

vjerujemo da su stvari koje vidimo oko sebe kao to su stolovi,

stolice i kue istinski postojee zato to vjerujemo da stvari
postoje upravo onako kako nam se pojavljuju. Meutim, nain na
koji se stvari pojavljuju naim osjetilima je varljiv i u potpunosti
proturjean nainu na koji uistinu postoje. Stvari se pojavljuju
kao da postoje sa svoje strane, ne ovisei o naem umu. Ova
knjiga koja se pojavljuje naem umu, na primjer, izgleda kao
da ima svoje neovisno, objektivno postojanje. ini se da je ona
vani dok na um izgleda kao da je unutra. Osjeamo da
knjiga moe postojati izvan naeg uma; ne osjeamo da je na
um na bilo koji nain ukljuen u postojanje knjige. Ovaj nain
postojanja, neovisno o naem umu ima razliite nazive: istinsko
postojanje, inherentno postojanje, postojanje sa svoje strane
i postojanje sa strane objekta.
Premda se fenomeni izravno pojavljuju naim osjetilima kao
istinski ili inherentno postojei, zapravo su svi fenomeni lieni
istinskog postojanja, tj. prazni su od njega. Ova knjiga, nae
tijelo, nai prijatelji, mi sami i itav svemir u stvarnosti smo samo
pojavnosti umu, kao stvari koje vidimo u snovima. Ako sanjamo
o slonu, slon nam se ivo pojavljuje sa svim detaljima moemo
ga vidjeti, uti, onjuiti i dodirnuti ali kad se probudimo
shvatimo da je on bio samo pojavnost umu. Ne pitamo se Gdje
je slon sada? zato to shvaamo da je on bio samo projekcija
naeg uma i da ne postoji izvan naeg uma. Kada prestane
svjesnost sna koja je pojmila slona, slon ne odlazi nikamo on
naprosto nestaje jer je bio samo pojavnost umu i nije postojao
odvojeno od uma. Buddha je rekao da isto vai za sve fenomene;
oni su samo puke pojavnosti umu, potpuno ovisni o umovima
koji ih opaaju.
Svijet kojeg doivljavamo dok smo budni i svijet kojeg
doivljavamo dok sanjamo su oba puke pojavnosti umu koje
proizlaze iz naih pogrenih koncepcija. Ako elimo rei da je
svijet sna laan, tada bismo takoer morali rei da je svijet jave
laan; a ako elimo rei da je svijet jave istinit onda takoer
87

moderni budizam

moramo rei da je svijet sna istinit. Jedina razlika izmeu njih

je to to je svijet sna pojavnost naem suptilnom umu sna dok je
svijet jave pojavnost naem grubom umu jave. Svijet sna postoji
samo dok postoji svjesnost sna kojoj se on pojavljuje, a svijet jave
postoji samo dok postoji svjesnost jave kojoj se on pojavljuje.
Buddha je rekao: Treba znati da su svi fenomeni poput snova.
Kada umremo, nai grubi umovi budnog stanja se rastvaraju u
vrlo suptilni um, a svijet kojeg smo doivljavali dok smo bili ivi
naprosto nestaje. Svijet kako ga drugi vide e nastaviti postojati,
ali na osobni svijet e potpuno i neopozivo nestati, ba kao i
svijet sna prethodne noi.
Buddha je takoer rekao da su svi fenomeni poput iluzija.
Postoje mnoge vrste iluzija kao to su fatamorgane, duge ili
halucinacije potaknute drogom. U drevna vremena postojali
su arobnjaci koji bi bacili ini na publiku uzrokujui da ljudi
vide objekte poput komada drveta kao neto drugo, recimo
kao tigra. Oni prevareni arolijom bi vidjeli stvarnog tigra i
uplaili bi se, no oni koji bi doli nakon to su ini baene vidjeli
bi obian komad drva. Ono to je zajedniko svim zabludama
jest da se nain na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na
koji postoje. Buddha je sve fenomene usporedio s iluzijama zato
to, kroz silu otisaka samoprianjajueg neznanja sakupljenog od
vremena bez poetka, to god se pojavljuje naem umu prirodno
se pojavljuje kao istinski postojee, a mi instinktivno pristajemo
na takvu pojavnost, ali u stvarnosti je sve potpuno prazno od
istinskog postojanja. Poput fatamorgane koja se pojavljuje kao
voda, a zapravo nije voda, stvari se pojavljuju na varljiv nain.
Ne razumijevajui njihovu pravu prirodu mi smo prevareni
pojavnostima i prianjamo na knjige, stolove, tijela i svjetove kao
istinski postojee. Rezultat ovakvog prianjanja na fenomene je
razvijanje samoljublja, eljne vezanosti, mrnje, ljubomore i
drugih zabluda; na um postaje razdraljiv i neuravnoteen, a
na mir uma uniten. Mi smo poput putnika u pustinji koji su
se izmorili jurnjavom za fatamorganama ili poput nekoga tko
88

uvjebavanje u putu bodhichitte

eta cestom nou mislei da su sjene stabala kriminalci ili divlje

ivotinje spremne za napad.
PRAZNINA NAEG TIJELA
Da bismo shvatili kako su fenomeni prazni od istinskog, ili
inherentnog postojanja, trebali bismo razmotriti svoje tijelo.
Jednom kada smo razumjeli kako je nae tijelo lieno istinskog
postojanja lako moemo isto takvo rezoniranje primijeniti i na
druge objekte.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Bodhisattva Shantideva
kae:
Stoga, nema tijela,
Ali, zbog neznanja, mi vidimo tijelo unutar ruku i tako
dalje;
Ba kao to um pogreno pojmi osobu
Kad u sumrak opazi oblik gomile kamenja.
Na jednoj razini, vrlo dobro poznajemo svoje tijelo znamo je li
zdravo ili bolesno, lijepo ili runo, i tako dalje. Meutim, nikada
ga dublje ne istraujemo, pitajui se: to je tono moje tijelo?
Gdje je moje tijelo? Koja je njegova prava priroda? Da smo
na ovakav nain ispitivali svoje tijelo ne bismo ga bili u stanju
pronai umjesto da pronaemo svoje tijelo, rezultat ovakvog
istraivanja bio bi da nae tijelo nestaje. Znaenje prvoga dijela
Shantidevine strofe, Stoga, nema tijela, je to da, ako tragamo za
svojim stvarnim tijelom, tijela nema; nae tijelo postoji jedino
ako iza njegove puke pojavnosti ne traimo stvarno tijelo.
Postoje dva naina potrage za objektima. Primjer prvoga
naina, kojega moemo nazvati konvencionalnom potragom,
je potraga za naim automobilom na parkiralitu. Zakljuak
ovakvog tipa potrage je da pronalazimo automobil, u smislu da
vidimo stvar za koju se svi slau da je na automobil. Meutim,
kada smo locirali svoj automobil na parkiralitu, pretpostavimo
89

moderni budizam

da jo uvijek nismo zadovoljni pukom pojavnou automobila

i da elimo precizno odrediti to automobil jest. Moemo se
upustiti u neto to moemo nazvati krajnjom potragom za
automobilom, pri emu onda gledamo unutar samog objekta
da bismo pronali neto to taj objekt jest. Da bismo to napravili
pitamo se: Je li je bilo koji od pojedinih dijelova ovog automobila
automobil? Jesu li kotai automobil? Je li motor automobil? Je li
asija automobil?, i tako dalje. Kada provodimo krajnju potragu
za automobilom nismo zadovoljni sa samim pokazivanjem na
karoseriju, kotae i tako dalje, zatim izgovarajui automobil;
elimo znati to je zaista automobil. Umjesto da samo koristimo
rije automobil kao to to ine obini ljudi, elimo znati na to
se ta rije zaista odnosi. elimo mentalno razdvojiti automobil
od svega onoga to nije automobil, tako da moemo rei: Ovo
je to to automobil zaista jest. Mi elimo pronai automobil, ali
automobila zapravo nema; nita ne moemo pronai. U Saetoj
Sutri savrenstva mudrosti Buddha kae: Ako trai svoje tijelo
s mudrou, ne moe ga pronai. Isto vrijedi i za na automobil,
nau kuu i sve druge fenomene.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:
Kad se ovako ispita,
Tko ivi i tko e to umrijeti?
to je budunost i to je prolost?
Tko su nai prijatelji, a tko naa rodbina?
Preklinjem vas koji ste ba poput mene,
Znajte da su svi fenomeni prazni, poput prostora.
Glavni smisao ovih rijei je da kad s mudrou traimo stvari,
nema osobe koja ivi ili umire, nema prolosti ili budunosti, i
nema sadanjosti, ukljuujui nae prijatelje i rodbinu. Trebamo
znati da su svi fenomeni prazni, poput prostora, to znai da su
svi fenomeni nita drugo doli praznina.
90

uvjebavanje u putu bodhichitte

Da bismo razumjeli Shantidevinu tvrdnju o tome kako u

stvarnosti nema tijela, trebamo provesti krajnju potragu za
svojim tijelom. Ako smo obina bia, svi se objekti, ukljuujui i
nae tijelo, pojavljuju kao da postoje inherentno. Kao to je prije
spomenuto, objekti izgledaju neovisni o naem umu i o ostalim
fenomenima.
ini se da se svemir sastoji od zasebnih objekata koji imaju
postojanje sa svoje strane. Ti se objekti pojavljuju kao da postoje
po sebi kao zvijezde, planeti, planine, osobe i tako dalje, ekajui
da ih iskuse svjesna bia. Obino nam ne pada na pamet da smo
na bilo koji nain upleteni u postojanje tih fenomena. Na primjer,
osjeamo da nae tijelo postoji sa svoje strane i da ne ovisi o
naem ili bilo ijem umu da ga dovede u postojanje. Meutim,
ako bi nae tijelo postojalo na nain na koji instinktivno za
njega prianjamo kao neki vanjski objekt, a ne kao projekcija
uma trebali bismo biti u stanju pokazati na svoje tijelo, pri tom
ne pokazujui na bilo koji drugi fenomen koji nije nae tijelo.
Trebali bismo ga moi pronai meu njegovim dijelovima ili van
njegovih dijelova. Budui da ne postoji trea mogunost, ako
svoje tijelo ne moemo pronai ili meu njegovim dijelovima ili
van njih, moramo zakljuiti da nae tijelo koje inae vidimo, ne
postoji.
Nije teko shvatiti da pojedini dijelovi naeg tijela nisu nae
tijelo besmisleno je govoriti da su naa lea, noge ili glava nae
tijelo. Ako je jedan od tih dijelova, recimo lea, nae tijelo, onda
su i drugi dijelovi tijela jednako tako nae tijelo, pa bi iz toga
slijedilo da imamo mnoga tijela. Nadalje, naa lea, noge i tako
dalje, ne mogu biti tijelo zbog toga to su to dijelovi tijela. Tijelo
je posjednik dijelova, a lea, noge i tako dalje su posjedovani
dijelovi; a posjednik i posjedovano ne mogu biti jedno te isto.
Neki ljudi vjeruju da, iako ni jedan od pojedinih dijelova
tijela nije tijelo, skup svih dijelova zajedno okupljenih jest tijelo.
Po njima je mogue pronai svoje tijelo kad analitiki tragamo
za njim, zato to je skup svih dijelova naeg tijela nae tijelo.
91

moderni budizam

Meutim, takvu tvrdnju se da pobiti mnogim valjanim razlozima.

Snaga tih razloga moda nam nee odmah biti oigledna, ali ako
ih pomno kontempliramo, smirenog i pozitivnog uma, poet
emo cijeniti njihovu valjanost.
Budui da ni jedan od pojedinih dijelova naeg tijela nije nae
tijelo, kako onda skup svih dijelova moe biti nae tijelo? Na
primjer, skupina pasa ne moe biti ljudsko bie, zato to ni jedan
pojedini pas nije ljudsko bie. Budui da je svaki pojedini lan
ne-ovjek, kako se onda taj skup ne-ljudi moe arolijom
promijeniti u ljudsko bie? Slino tome, budui da je skup
dijelova naeg tijela skup stvari koje nisu nae tijelo, onda on ne
moe biti nae tijelo. Ba kao to skupina pasa ostaje jednostavno
psima, tako i skup svih dijelova naeg tijela jednostavno ostaje
dijelovima naeg tijela ne pretvara se arolijom u posjednika
dijelova, nae tijelo.
Ova nam poanta moe izgledati teko razumljivom, ali ako
smirenog i pozitivnog uma due vrijeme razmiljamo o njoj i
raspravljamo s iskusnijim praktiarima, postupno e nam postati
jasnija. Moemo, takoer, prouiti vjerodostojne knjige na tu
temu, poput Novog Srca mudrosti.
Postoji i drugi nain na koji moemo znati da skup dijelova
naeg tijela nije nae tijelo. Ako moemo pokazati na skup
dijelova naeg tijela i rei da je to, po sebi, nae tijelo, tada taj
skup dijelova tijela mora postojati neovisno o svim fenomenima
koji nisu nae tijelo. Iz toga bi slijedilo da skup dijelova naeg
tijela postoji neovisno i o samim dijelovima. To je oigledna
besmislica kada bi to bilo istinito, mogli bismo odstraniti sve
dijelove svoga tijela, a skup dijelova bi ostao. Stoga, moemo
zakljuiti da skup dijelova naeg tijela nije nae tijelo.
Budui da se tijelo ne moe pronai unutar njegovih dijelova,
bilo kao pojedini dio ili kao skup, jedina mogunost koja preostaje
je da ono postoji odvojeno od svojih dijelova. Ako je to sluaj,
trebalo bi biti mogue mentalno ili fiziki ukloniti sve dijelove
tijela, a da nam ipak ostane tijelo. Meutim, ako uklonimo svoje
92

uvjebavanje u putu bodhichitte

ruke, noge, glavu, trup i sve ostale dijelove svog tijela, ne ostaje
nam nikakvo tijelo. Ovo dokazuje da nema tijela odvojenog od
njegovih dijelova. Samo zbog neznanja kad god pokaemo na
svoje tijelo, pokazujemo samo na dio svoga tijela, a to nije nae
tijelo.
Sad smo tragali na svim moguim mjestima i nismo bili u stanju
pronai svoje tijelo ni meu njegovim dijelovima ni igdje drugdje.
Ne moemo pronai nita to odgovara tijelu koje nam se ivo
pojavljuje, za koje obino prianjamo. Prisiljeni smo se sloiti sa
Shantidevom koji kae da nema tijela koje moemo pronai kad
tragamo za njim. To jasno dokazuje da nae tijelo koje inae vidimo
ne postoji. To je gotovo kao da nae tijelo uope ne postoji. I zaista,
moemo rei da nae tijelo doista postoji jedino ako smo zadovoljni
pukim imenom tijelo i ne oekujemo da emo iza toga imena
pronai stvarno tijelo. Ako pokuamo nai ili pokazati na stvarno
tijelo na koje se odnosi ime tijelo, neemo pronai ama ba nita.
Umjesto pronalaenja istinski postojeeg tijela opazit emo samo
puku odsutnost tijela koje inae vidimo. Ova odsutnost tijela kojeg
inae vidimo je nain na koji nae tijelo zapravo postoji. Spoznat
emo da tijelo koje normalno opaamo, za koje prianjamo i koje
ljubimo, uope ne postoji. Ovo nepostojanje tijela za koje obino
prianjamo je praznina naeg tijela, istinska priroda naeg tijela.
Ovaj izraz istinska priroda veoma je smislen. Nezadovoljni
pukom pojavnou i imenom tijelo ispitali smo svoje tijelo da
bismo otkrili njegovu krajnju prirodu. Rezultat tog istraivanja
bilo je definitivno nepronalaenje svog tijela. Tamo gdje smo
oekivali pronai istinski postojee tijelo otkrili smo potpuno
nepostojanje tog istinski postojeeg tijela. To je nepostojanje,
ili praznina, prava priroda naeg tijela. Osim pukog odsustva
istinski postojeeg tijela, nema neke njegove druge istinske
prirode svaki drugi atribut toga tijela samo je dio njegove
varljive prirode. Budui da je tako, zato onda provodimo
toliko vremena usredotoujui se na varljivu prirodu svoga
tijela? Mi trenutno ignoriramo istinsku prirodu svoga tijela i
93

moderni budizam

ostalih fenomena i koncentriramo se samo na njihovu varljivu

prirodu; ipak, rezultat stalnog koncentriranja na varljive objekte
je da nam um postaje uznemiren, a mi ostajemo u nesretnom
ivotu samsare. Ako elimo proivljavati istu sreu, moramo
svoj um upoznati s istinom. Umjesto da tratimo svoju energiju
usredotoavajui se samo na besmislene, varljive objekte, trebali
bismo se usredotoiti na istinsku prirodu stvari.
Iako je nemogue pronai nae tijelo kad za njim analitiki
tragamo, kad se ne uputamo u analizu, nae se tijelo sasvim jasno
pojavljuje. Zato je to tako? Shantideva kae da zbog neznanja
vidimo svoje tijelo unutar ruku i ostalih dijelova svog tijela. U
stvarnosti, nae tijelo ne postoji unutar svojih dijelova. Upravo
kao to u sumrak moemo vidjeti hrpu kamenja kao ovjeka iako
unutar kamenja nema ovjeka, na isti nain na neznalaki um
vidi istinski postojee tijelo unutar skupa ruku, nogu, i tako dalje,
iako tamo ne postoji nikakvo tijelo. Istinski postojee tijelo koje
vidimo unutar skupa ruku i nogu jednostavno je halucinacija
naeg neukog uma. Meutim, kako ga ne prepoznajemo kao
takvog, prianjamo za njega vrlo snano, ljubimo ga i iscrpljujemo
se pokuavajui ga zatititi od bilo kakve nelagode.
Nain zbliavanja naeg uma s istinskom prirodom tijela jest
koritenje gore opisanog pravca rezoniranja da bismo tragali za
svojim tijelom, a zatim se, nakon to smo traili na svim moguim
mjestima i nismo ga pronali, koncentriramo na prostoru nalik
prazninu, a koja je puko odsustvo tijela kojeg inae vidimo. Ova
je prostoru-nalik praznina istinska priroda naeg tijela. Iako slii
praznom prostoru, ona je smislena praznina. Njezin je smisao
potpuno nepostojanje tijela kojeg inae vidimo, tijela za koje
toliko snano prianjamo i koje smo ljubili cijelog svog ivota.
Kroz zbliavanje s iskustvom prostoru-nalik krajnje prirode
tijela, nae e se prianjanje za tijelo umanjiti. Kao rezultat,
doivljavat emo mnogo manje patnje, tjeskobe i frustracija u
vezi svoga tijela. Naa e se fizika napetost umanjiti, a zdravlje
e nam se poboljati, pa nam tjelesna nelagoda nee uznemiriti
94

uvjebavanje u putu bodhichitte

um ak ni kad se razbolimo. Oni koji imaju izravno iskustvo

praznine ne osjeaju nikakvu bol ak ni ako ih tuku ili gaaju.
S obzirom da oni znaju da je istinska priroda njihovog tijela
poput prostora, za njih je, kada ih se udari, isto kao da se udarilo
prostor, a kada ih se pogodi, kao da se pogodilo prostor. tovie,
dobri i loi vanjski uvjeti vie uope nemaju mo da uznemire
njihov um, jer su oni spoznali da su poput magovih iluzija, bez
postojanja odvojenog od uma. Umjesto da ih promjenjivi vanjski
uvjeti povlae amo-tamo kao to konci povlae marionete,
njihovi umovi ostaju slobodni i smireni u znanju o jednakoj i
nepromjenjivoj krajnjoj prirodi svih stvari. Na taj nain, osoba
koja je izravno spoznala prazninu, istinsku prirodu fenomen
osjea mir i sreu, danju i nou, ivot za ivotom.
Trebamo razlikovati konvencionalno postojee tijelo koje
postoji, od inherentno postojeeg tijela koje ne postoji; ali
moramo biti oprezni kako nas rijei ne bi navele na pomisao da
je konvencionalno postojee tijelo ita vie od puke pojavnosti
umu. Moda je manje zbunjujue jednostavno rei da tijela nema
za um koji izravno vidi istinu, ili prazninu. Tijelo postoji jedino
za obian um kojemu se tijelo pojavljuje.
Shantideva nam savjetuje da, osim ako ne elimo shvatiti
prazninu, ne bismo trebali istraivati konvencionalne istine poput
svog tijela, imovine, mjesta i prijatelja, nego bismo se, umjesto
toga, trebali zadovoljiti njihovim pukim imenima, kao svjetovni
ljudi. Kad svjetovna osoba zna ime i svrhu nekoga objekta, ona
se zadovolji takvim poznavanjem objekta i ne istrauje dalje. I mi
moramo raditi tako, osim ukoliko elimo meditirati na prazninu.
Meutim, trebali bismo zapamtiti da ne bismo pronali objekte
ako bismo pomnije istraivali, zato to bi oni jednostavno iezli,
ba kao to i fatamorgana iezava ako je pokuamo nai.
Isto rezoniranje koje smo koristili kako bismo dokazali
nedostatak istinskog postojanja tijela moe se primijeniti na sve
ostale fenomene. Ova knjiga, na primjer, izgleda kao da postoji
sa svoje strane, negdje unutar svojih dijelova; ali kada preciznije
95

moderni budizam

ispitamo knjigu, otkrivamo da niti jedna od pojedinanih

stranica niti skup svih stranica nije knjiga, a opet, bez njih nema
knjige. Umjesto pronalaenja istinski postojee knjige, ostajemo
u promatranju praznine koja je nepostojanje knjige za koju
smo ranije smatrali da postoji. Zbog naeg neznanja, knjiga se
pojavljuje kao da postoji odvojeno od naeg uma, kao da je na
um unutra, a knjiga vani, ali analizirajui knjigu otkrivamo da
je ova pojavnost potpuno lana. Nema knjige izvan uma. Nema
knjige tamo vani, unutar stranica. Jedini nain na koji knjiga
postoji je kao puka pojavnost umu, puka projekcija uma.
Svi fenomeni postoje po konvenciji; nita ne postoji
inherentno. To vai za um, za Buddhu, ak i za samu prazninu.
Sve je puko imputirano umom. Svi fenomeni imaju dijelove
fiziki fenomeni imaju fizike dijelove, a ne-fiziki fenomeni
imaju razliite dijelove, ili atribute, koji se mogu razluiti milju.
Koristei se istim tipom rezoniranja kao gore, moemo spoznati
da bilo koji fenomen nije jedno od svojih dijelova, niti skup
svojih dijelova, niti je odvojen od svojih dijelova. Na ovaj nain
moemo spoznati prazninu svih fenomena, puku odsutnost svih
fenomena koje inae vidimo ili opaamo.
Posebno je korisno meditirati na prazninu objekata koji u nama
izazivaju snane zablude poput vezanosti ili ljutnje. Ispravnom
analizom spoznat emo da objekt kojega elimo, ili objekt koji
nam se ne svia, ne postoji sa svoje strane. Njegova ljepota ili
runoa, pa ak i samo njegovo postojanje imputirani su umom.
Razmiljajui na ovaj nain, otkrit emo kako nema nikakve
osnove ni za vezanost ni za ljutnju.
PRAZNINA NAEG UMA
U Uvjebavanju uma u sedam stavki, nakon davanja pregleda kako
se upustiti u analitiku meditaciju na prazninu inherentnog
postojanja vanjskih fenomena poput svog tijela, Geshe Chekhawa
kae da bismo potom trebali analizirati svoj um da bismo shvatili
kako je lien inherentnog postojanja.
96

uvjebavanje u putu bodhichitte

Na um nije neovisan entitet ve kontinuum koji se stalno

mijenja, koji ovisi o mnogim imbenicima kao to su njegovi
prethodni trenuci, njegovi objekti i unutarnji vjetrovi energije
na koje su postavljeni nai umovi. Kao i sve ostalo, i na je
um imputiran na skup mnogih imbenika, i stoga je lien
inherentnog postojanja. Na primjer, primarni um, ili svijest, ima
pet dijelova ili mentalnih imbenika: osjeaj, razluivanje,
namjeru, kontakt i pozornost. Ni pojedini mentalni imbenici,
a niti skup tih mentalnih imbenika nisu sam taj primarni
um, zbog toga to su oni mentalni imbenici, i stoga dijelovi
primarnog uma. Meutim, nema primarnog uma koji je odvojen
od ovih mentalnih imbenika. Primarni um je samo imputiran
na mentalne imbenike koji su osnova za njegovu imputaciju, pa
tako on sam ne postoji sa svoje strane.
Kad smo prepoznali prirodu svog primarnog uma, praznomnalik prostor koji poima ili razumije objekte, tragamo za njim
unutar njegovih dijelova osjeaja, razluivanja, namjere,
kontakta i pozornosti sve dok konano ne spoznamo njegovu
nenalaljivost. Ta nenalaljivost koja je njegova krajnja priroda je
praznina. Zatim mislimo:
Svi fenomeni koji se pojavljuju mom umu su prirode mog uma.
Moj um je prirode praznine.
Na ovaj nain osjeamo da se sve rastvara u prazninu. Opaamo
samo prazninu svih fenomena i meditiramo na tu prazninu.
Ovaj nain meditiranja na prazninu je dublji od meditiranja
na prazninu naeg tijela. Postupno e nae iskustvo praznine
postajati sve jasnije i jasnije, dok konano ne steknemo neokaljanu
mudrost koja izravno spoznaje prazninu svih fenomena.
PRAZNINA NAEG JA
Objekt za kojeg najsnanije prianjamo je nae sebstvo ili ja. Zbog
otisaka samoprianjajuega neznanja nakupljenog od vremena
97

moderni budizam

bez poetka, nae nam se ja ini kao inherentno postojee, a

na samoprianjajui um automatski prianja na njega na taj
nain. Iako itavo vrijeme, ak i dok spavamo, prianjamo
na inherentno postojee ja, nije lako prepoznati kako se ono
pojavljuje naem umu. Da bismo ga jasno prepoznali, moramo
poeti dozvoljavajui mu da se snano oituje, i to promiljanjem
situacija u kojima imamo pretjeran osjeaj sebe, kao kada smo
zbunjeni, posramljeni, uplaeni ili ogoreni. Prisjetimo se ili
zamislimo takvu situaciju i onda, bez ikakvog tumaenja ili
analize, pokuamo stvoriti jasnu predodbu toga kako se ja
prirodno pojavljuje u takvim trenucima. Na ovom stupnju
moramo biti strpljivi, jer e nam moda biti potrebna mnoga
sjedenja prije nego to steknemo jasnu sliku. Na koncu emo
vidjeti da se ja pojavljuje kao sasvim solidno i stvarno, kao da
postoji sa svoje strane ne ovisei ni o tijelu ni o umu. Ovo ja koje
se tako ivo pojavljuje, jest inherentno postojee ja koje tako
snano ljubimo. To je ono ja koje branimo kada nas se kritizira i
na koje smo toliko ponosni kada nas se hvali.
Jednom kada steknemo predodbu o tome kako se ja pojavljuje
u takvim ekstremnim okolnostima, trebali bismo pokuati
prepoznati kako se obino pojavljuje, u manje ekstremnim
situacijama. Na primjer, moemo promatrati ja koje sada ita
ovu knjigu i pokuati otkriti kako se ono pojavljuje naem
umu. Na koncu emo vidjeti kako se, iako u ovom sluaju
nema onako napuhanog osjeaja ja, ono i dalje pojavljuje kao
inherentno postojee, postojei sa svoje strane, neovisno o tijelu
ili umu. Jednom kada imamo predodbu inherentno postojeeg
ja, fokusiramo se neko vrijeme na njega s jednousmjerenom
koncentracijom. Zatim, u meditaciji nastavimo do narednoga
stupnja, a to je kontempliranje valjanih razloga koji dokazuju
da inherentno postojee ja na koje prianjamo zapravo ne postoji.
Inherentno postojee ja i nae sebstvo koje inae vidimo su jedno
te isto; trebamo znati da ni jedno ne postoji, praznina ih oba
negira.
98

uvjebavanje u putu bodhichitte

Ako ja postoji na nain na koji se pojavljuje, mora postojati

na jedan od ova etiri naina: kao tijelo, kao um, kao skup tijela
i uma ili kao neto odvojeno i od tijela i od uma; nema druge
mogunosti. Paljivo promiljamo ovo sve dok ne postanemo
uvjereni da je to sluaj, a zatim nastavljamo ispitivati svaku od
etiri mogunosti:
1.

Ako je nae ja nae tijelo, nema smisla govoriti moje

tijelo, zato to su posjednik i posjedovano identini.
Ako je nae ja nae tijelo, nema budueg ponovnog
roenja, zato to ja prestaje kada tijelo umire.
Ako su nae ja i nae tijelo identini, onda, budui
da smo mi sposobni razvijati vjeru, sanjati, rjeavati
matematike zadatke, i tako dalje, slijedi da meso, krv
i kosti mogu initi to isto.
Poto nita od ovoga nije istina, slijedi da nae ja
nije nae tijelo.

2.

Ako je nae ja na um, nema smisla govoriti moj

um, zato to su posjednik i posjedovano identini;
ali, obino kada se usredotoimo na svoj um, kaemo
moj um. Ovo jasno ukazuje da nae ja nije na um.
Ako je nae ja na um, onda, budui da imamo
mnogo vrsta umova, poput est svijesti, koncepcijskih
umova i nekoncepcijskih umova, slijedi da imamo
jednako toliko ja. Poto je ovo besmisleno, nae ja ne
moe biti na um.

3.

Budui da nae tijelo nije nae ja i na um nije nae

ja, skup naeg tijela i uma ne moe biti nae ja. Skup
naeg tijela i uma skup je stvari koje nisu nae ja, pa
kako bi onda sam taj skup mogao biti nae ja? Na
primjer, u stadu krava niti jedna ivotinja nije ovca,
pa stoga niti samo to stado nije ovca. Na isti nain, u
skupu naeg tijela i uma, ni nae tijelo ni na um nisu
nae ja, stoga ni sam skup nije nae ja.
99

moderni budizam

4.

Ako nae ja nije nae tijelo, nije na um, a nije ni skup

naeg tijela i uma, jedina mogunost koja preostaje
je ta da je ono neto odvojeno i od naeg tijela i od
naeg uma. Ako je to sluaj, moramo biti u stanju
pojmiti nae ja, a da se ne pojavljuje ni nae tijelo ni
na um. Ali, ako zamislimo da su i nae tijelo i na
um potpuno iezli, ne bi ostalo nita to bi se moglo
zvati naim ja. Stoga slijedi da nae ja nije odvojeno
od naeg tijela i uma.
Trebali bismo zamisliti kako se nae tijelo postupno
rastvara u zrak, a zatim nam se rastapa um, misli nam
se raspruju u vjetar, osjeaji, elje i svjesnost otapaju
se u nitavilu. Je li preostalo ita to bi bilo nae ja?
Nema niega. Jasno je da nae ja nije neto odvojeno
od naeg tijela i uma.

Sada smo istraili sve etiri mogunosti i nismo uspjeli pronai

svoje ja ili sebe. Kako smo ve uvidjeli da nema pete mogunosti,
moramo zakljuiti da ja na koje inae prianjamo i koje ljubimo,
uope ne postoji. Tamo gdje se ranije pojavljivalo inherentno
postojee ja, sada se pojavljuje odsustvo tog ja. Ovo odsustvo
inherentno postojeeg ja jest praznina, krajnja istina.
Kontempliramo na ovaj nain dok nam se ne pojavi generika,
ili mentalna, predodba odsustva sebe kojeg inae vidimo. Ova
je predodba na objekt smjetajue meditacije. Pokuavamo se
potpuno zbliiti s njom uporno jednousmjereno meditirajui na
nju to je dulje mogue.
Zbog toga to smo prianjali na nae inherentno postojee ja
od vremena bez poetka, i ljubili ga vie od bilo ega drugog,
doivljaj neuspjeha da se u meditaciji pronae sebe isprva moe
biti poprilino okantan. Neki ljudi razviju strah, mislei da su
postali potpuno nepostojei. Drugi osjeaju veliku radost, kao
da nestaje izvor svih njihovih problema. Obje su reakcije dobar
znak i ukazuju na ispravnu meditaciju. Nakon nekog vremena
100

uvjebavanje u putu bodhichitte

te e poetne reakcije jenjati, a na e se um smiriti u mnogo

uravnoteenije stanje. Tada emo moi meditirati na prazninu
sebe na smiren i kontroliran nain.
Trebali bismo dopustiti svome umu da se apsorbira u prostorunalik prazninu to je dulje mogue. Vano je zapamtiti da je na
objekt praznina, puko odsustvo sebe kojeg inae vidimo, a ne
puko nitavilo. Povremeno bismo trebali budnou provjeriti
svoju meditaciju. Ako nam je um odlutao na neki drugi objekt
ili smo izgubili znaenje praznine i usredotoili se na puko
nitavilo, trebali bismo se vratiti kontemplacijama kako bismo
prazninu sebe jo jednom jasno doveli umu.
Moda se pitamo: Ako ja kojeg inae vidim ne postoji, tko
onda meditira? Tko e ustati iz meditacije, razgovarati s drugima
i odgovoriti kada netko prozove moje ime? Iako nae ja koje
inae vidimo ne postoji, to ne znai da nae sebstvo uope ne
postoji. Mi postojimo kao puka imputacija. Nemamo problema
dokle god smo zadovoljni pukom imputacijom sebe. Moemo
misliti Ja postojim, Ja idem u grad, i tako dalje. Problem
se pojavljuje samo kada tragamo za sobom koje je neto drugo
od puke koncepcijske imputacije, ja ili naeg sebe. Na um
prianja na ja koje u konanici postoji, neovisno o koncepcijskoj
imputaciji, kao da neko realno ja postoji iza te oznake. Kada bi
takvo ja postojalo, mi bismo ga bili u stanju i pronai, ali vidjeli
smo da se ja ne moe pronai istraivanjem. Zakljuak nae
potrage bio je izriito nenalaenje sebe. Ta nenalaljivost sebe
je praznina sebe, krajnja priroda sebe. Ja koje postoji kao puka
imputacija je konvencionalna priroda sebe.
Kada tek spoznamo prazninu, to inimo koncepcijski, putem
generike predodbe. Kako nastavljamo meditirati na prazninu
uvijek iznova, generika predodba postupno postaje sve
transparentnija, dok potpuno ne iezne, a mi ugledamo prazninu
izravno. Ova e izravna spoznaja praznine biti naa prva potpuno
nepogrena svjesnost, ili neokaljani um. Sve dok izravno ne
101

moderni budizam

spoznamo prazninu, svi su nai umovi pogrene svjesnosti, zato

to se, zbog otisaka samoprianjajueg, ili istinski-prianjajueg
neznanja, svi njihovi objekti pojavljuju kao inherentno postojei.
Veina ljudi naginje prema ekstremu postojanja, mislei da,
ako neto postoji, mora postojati inherentno, pa tako pretjeruju
s nainom na koji stvari postoje, jer nisu zadovoljni s njima
kao pukim imenima. Drugi, pak, naginju prema ekstremu
nepostojanja, mislei da fenomeni ne postoje nikako ako ne
postoje inherentno, i tako pretjeruju s nedostatkom inherentnog
postojanja. Trebamo spoznati da, iako fenomeni nemaju
ni najmanjega traga postojanja sa svoje strane, oni postoje
konvencionalno kao puke pojavnosti valjanom umu.
Koncepcijski umovi koji prianjaju na nae ja i druge fenomene
kao na inherentno postojee su krive svjesnosti, ali ja ne tvrdim
da su sve koncepcijske misli krive svjesnosti i da ih stoga treba
odbaciti. Postoji puno ispravnih koncepcijskih umova koji su
korisni u naim svakodnevnim ivotima, poput koncepcijskog
uma koji pamti ono to smo radili juer, ili koncepcijskog uma koji
shvaa to emo raditi sutra. Ima takoer mnogo koncepcijskih
umova koje treba njegovati na duhovnom putu. Na primjer,
konvencionalna je bodhichitta u mentalnom kontinuumu
Bodhisattve koncepcijski um, zato to ona svoj objekt, veliko
prosvjetljenje, poima putem generike predodbe. tovie, prije
nego to moemo izravno spoznati prazninu nekoncepcijskim
umom, moramo je spoznati putem zakljunog saznavatelja,
koji je koncepcijski um. Promiljanjem razloga koji opovrgavaju
inherentno postojanje naem se umu pojavljuje generika
predodba odsustva, ili praznine, inherentnog postojanja. Ovo je
jedini nain na koji se u poetku praznina inherentnog postojanja
moe pojaviti naem umu. Zatim meditiramo na ovu predodbu
sa sve jaom i jaom koncentracijom, dok konano izravno ne
uoimo prazninu.
Neki ljudi kau da je nain meditiranja na prazninu
jednostavno isprazniti svoj um od svih koncepcijskih misli, i
102

uvjebavanje u putu bodhichitte

tvrde da pozitivne koncepcijske misli zatamnjuju um isto kao i

negativne, jednako kao to bijeli oblaci zaklanjaju Sunce isto kao
i crni. Ovaj je nazor potpuno pogrean, zato to se sama praznina
nee nikada pojaviti naem umu ako ne uloimo nimalo truda
u stjecanje koncepcijskog razumijevanja praznine, ve umjesto
toga pokuavamo potisnuti sve koncepcijske misli. Moda emo
uspjeti stei ivo iskustvo prostoru-nalik nitavila, ali to je samo
odsustvo koncepcijske misli to nije praznina, istinska priroda
fenomen. Meditacija na ovu nitavnost nam moe privremeno
umiriti um, ali ona nikada nee unititi nae zablude niti nas
osloboditi od samsare i njenih patnji.
PRAZNINA OSAM EKSTREMA
Ako se sakupe svi potrebni atmosferski uzroci i uvjeti, pojavit e
se oblaci. Ako su oni odsutni, oblaci se ne mogu formirati. Oblaci
potpuno ovise o uzrocima i uvjetima za svoj razvoj; bez njih oni
nemaju mo da se razviju. Isto vrijedi i za planine, planete, tijela,
umove i sve ostale proizvedene fenomene. Zbog toga to njihovo
postojanje ovisi o imbenicima van njih samih, oni su prazni od
inherentnog, ili neovisnog, postojanja i puke su imputacije uma.
Kontempliranje uenja o karmi djelima i njihovim
posljedicama moe nam pomoi da ovo shvatimo. Odakle
dolaze sva naa dobra i loa iskustva? Prema budizmu, ona
su rezultat pozitivne i negativne karme koju smo stvorili u
prolosti. Kao posljedica pozitivne karme, u naim se ivotima
pojavljuju privlani i ugodni ljudi, nastaju ugodni materijalni
uvjeti i mi ivimo u lijepom okoliu; ali kao posljedica negativne
karme, pojavljuju nam se neugodni ljudi i neugodne stvari.
Ovaj je svijet posljedica zajednike karme koju su stvorila bia
koja ga nastanjuju. Zbog toga to karma potjee iz uma ili
specifinije reeno iz naih mentalnih namjera moemo vidjeti
da svi svjetovi proizlaze iz uma. Ovo je slino nainu na koji se
pojavnosti javljaju u snovima. Sve to opaamo dok sanjamo
103

moderni budizam

rezultat je sazrijevanja karmikih potencijala u naem umu i

nema postojanja izvan naeg uma. Kada nam je um smiren i ist,
sazrijevaju pozitivni karmiki otisci i snovi koji se pojavljuju su
ugodni; ali ako nam je um uzrujan i neist, sazrijevaju negativni
karmiki otisci i javljaju se neugodne pojavnosti poput nonih
mora. Na slian su nain sve pojavnosti naeg svijeta jve
jednostavno dozrijevanje pozitivnih, negativnih ili neutralnih
karmikih otisaka u naem umu.
Jednom kada shvatimo kako stvari proizlaze iz svojih
unutranjih i vanjskih uzroka i uvjeta i kako nemaju svoje neovisno
postojanje, tada e nas jednostavno vienje ili razmiljanje o
proizvodnji fenomena podsjetiti na njihovu prazninu. Umjesto
da ojaavamo svoj osjeaj solidnosti i objektivnosti stvari,
poet emo stvari vidjeti kao oitovanja njihove praznine, bez
konkretnijeg postojanja od duge koja se javlja iz praznoga neba.
Ba kao to proizvodnja stvari ovisi o uzrocima i uvjetima,
tako o njima ovisi i raspadanje stvari. Na primjer, ako je na novi
automobil uniten bit emo nesretni zbog toga to prianjamo i na
automobil i na raspadanje automobila kao na istinski postojee;
ali ako bismo shvatili da je na automobil samo puka pojavnost
naem umu, poput automobila u snu, njegovo nas unitenje ne
bi uznemirilo. Ovo vrijedi za sve objekte nae vezanosti: ako
spoznamo da su i objekti i njihovi prestanci lieni istinskog
postojanja, nema osnove da postanemo uznemireni ako budemo
odvojeni od njih.
Sve funkcionirajue stvari naa okolina, uitci, tijelo, um i
mi sami se mijenjaju iz trena u tren. Oni su prolazni u smislu
da ne traju vie od trenutka. Knjiga koju itate u ovome trenutku
nije ista ona knjiga koju ste itali trenutak ranije, a moe postojati
samo zato to je knjiga trenutka prije prestala postojati. Kada
shvatimo suptilnu prolaznost da nae tijelo, na um, mi sami i
tako dalje ne obitavaju vie od trenutka, nee biti teko razumjeti
da su prazni od inherentnog postojanja.
104

uvjebavanje u putu bodhichitte

Iako se moemo sloiti s tim da su prolazni fenomeni prazni

od inherentnog postojanja, mogli bismo misliti da trajni fenomeni
postoje inherentno, budui da su nepromjenjivi i ne proizlaze
iz uzroka i uvjeta. Meutim, ak su i trajni fenomeni, poput
praznine i neproizvedenog prostora pukog odsustva fizike
zapreke ovisno-odnosni fenomeni, jer ovise o svojim dijelovima,
svojim osnovama i o umovima koji ih imputiraju; i stoga nisu
inherentno postojei. Iako je praznina krajnja stvarnost, ona nije
neovisna ili inherentno postojea, jer i ona takoer ovisi o svojim
dijelovima, svojim osnovama, i umovima koji je imputiraju. Ba
kao to zlatni novi ne postoji odvojeno od svoga zlata, tako
ni praznina naeg tijela ne postoji odvojeno od naeg tijela, zato
to je ona jednostavno odsustvo inherentnoga postojanja naeg
tijela.
Kada god nekamo idemo, razvijamo misao Ja idem, i
prianjamo na inherentno postojei in odlaenja. Na slian
nain, kada nas netko dolazi posjetiti, mislimo On dolazi, i
prianjamo na inherentno postojei in dolaenja. Obje su ove
koncepcije samoprianjajue i pogrene svjesnosti. Kada netko
odlazi, osjeamo da je istinski postojea osoba istinski otila, a
kada se vrati, osjeamo da se istinski postojea osoba istinski
vratila. Meutim, dolasci i odlasci osoba su poput pojavljivanja
i nestajanja duge na nebu. Kada god se uzroci i uvjeti za pojavu
duge sakupe, duga se pojavljuje, a kada se uzroci i uvjeti za
trajanje duge raspre, duga nestaje; ali duga ne dolazi odnekud,
niti ikamo odlazi.
Kada promatramo neki objekt, poput svoga ja, snano
osjeamo da je on pojedinaan, nedjeljiv entitet, i da je njegova
jednina inherentno postojea. U stvarnosti, meutim, nae ja
ima mnogo dijelova, poput dijelova koji gledaju, sluaju, hodaju
i misle, ili dijelova koji su, primjerice, uiteljica, majka, ki i
supruga. Nae ja imputirano je na skup svih tih dijelova. Kao
i svaki drugi pojedinani fenomen i on je jednina, ali njegova je
105

moderni budizam

jednina puko imputirana, kao i vojska koja je puko imputirana

na skup vojnika ili uma koja je imputirana na skup stabala.
Kada vidimo vie od jednog objekta, viestrukost tih objekata
smatramo inherentno postojeom. Meutim, ba kao to je i
jednina puka imputacija, tako je i mnoina samo imputacija uma
i ne postoji sa strane objekta. Na primjer, umjesto da na skup
vojnika ili stabala gledamo sa stanovita pojedinanih vojnika
ili stabala, mogli bismo na njih gledati kao na vojsku ili umu,
to jest, kao na skup jednina ili cjelinu, pa bismo u tom sluaju
promatrali jedninu umjesto mnoine.
U zakljuku, jednina ne postoji sa svoje strane zbog toga to
je ona samo imputirana na mnoinu njene dijelove. Na isti
nain ni mnoina ne postoji sa svoje strane jer je ona naprosto
imputirana na jedninu skup njenih dijelova. Stoga su i jednina
i mnoina puke imputacije koncepcijskoga uma i liene su
istinskog postojanja. Ako ovo jasno spoznamo, nema osnove
za razvoj vezanosti i ljutnje prema objektima, bilo u jednini ili
u mnoini. Skloni smo tome da projiciramo greke ili kvalitete
nekolicine na mnotvo, a onda razvijemo mrnju ili vezanost na
osnovi, primjerice, rase, vjere ili zemlje. Kontempliranje praznine
jednine i mnoine moe biti od pomoi pri smanjivanju takve
mrnje i vezanosti.
Iako proizvodnja, raspadanje i tako dalje postoje, oni ne postoje
inherentno ili istinski. Nai koncepcijski umovi samoprianjajueg
neznanja su ti koji na njih prianjaju kao na istinski postojee. Te
koncepcije prianjaju na osam ekstrema: inherentno postojeu
proizvodnju, inherentno postojee raspadanje, inherentno
postojeu prolaznost, inherentno postojeu trajnost, inherentno
postojee odlaenje, inherentno postojee dolaenje, inherentno
postojeu jedninu i inherentno postojeu mnoinu. Iako ti
ekstremi ne postoje, uslijed neznanja, mi uvijek prianjamo na
njih. Ove koncepcije ovih osam ekstrema lee u korijenu svih
drugih zabluda, a zbog toga to iz zabluda proizlaze okaljana
106

uvjebavanje u putu bodhichitte

djela koja nas dre zarobljenima u zatvoru samsare, ove su

koncepcije korijen samsare, ciklusa neistog ivota.
Inherentno postojea proizvodnja je ista kao proizvodnja koju
inae vidimo, i trebamo znati da ni jedna ni druga zapravo ne
postoje. Isto vai i za preostalih sedam ekstrema. Na primjer,
inherentno postojee raspadanje i unitenje koje inae vidimo su
jedno te isto, i trebamo znati da ni jedno ni drugo ne postoji.
Nai umovi koji prianjaju na ovih osam ekstrema su razliiti
vidovi naeg samoprianjajueg neznanja. S obzirom da je nae
samoprianjajue neznanje to to uzrokuje da proivljavamo
beskrajnu patnju i probleme, kada to neznanje trajno prestane
kroz meditaciju na prazninu svih fenomena, naa patnja ovog
ivota i svih bezbrojnih buduih ivota e trajno prestati i mi
emo ostvariti pravi smisao ljudskog ivota.
Tema osam ekstrema duboka je i zahtijeva podrobno
objanjenje i podue studiranje. Buddha ih je detaljno objasnio
u Sutrama savrenstva mudrosti; a u Temeljnoj mudrosti,,tumaenju
Sutri savrenstva mudrosti, Nagarjuna takoer iznosi mnoge
duboke i mone razloge kako bi, pokazujui kako su svi
fenomeni prazni od inherentnog postojanja, dokazao da osam
ekstrema ne postoje. Kroz analiziranje konvencionalnih istina,
on ustanovljava njihovu krajnju prirodu i pokazuje zato je
neophodno razumjeti i konvencionalnu i krajnju prirodu objekta
kako bi ga se moglo u potpunosti razumjeti.
KONVENCIONALNE I KRAJNJE ISTINE
to god postoji je ili konvencionalna istina ili krajnja istina, a
budui da se krajnja istina odnosi samo na prazninu, sve osim
praznine je konvencionalna istina. Na primjer, stvari poput kua,
automobila i stolova su konvencionalne istine.
Sve konvencionalne istine su lani objekti, zbog toga to se
nain na koji se pojavljuju i nain na koji postoje ne podudaraju.
Ako nam se netko ini prijateljski nastrojenim i ljubaznim, ali
107

moderni budizam

mu je stvarna namjera stei nae povjerenje kako bi nas pokrao,

rekli bismo da je on laan ili varljiv, jer postoji nesuglasje
izmeu onoga kako izgleda i njegove stvarne prirode. Slino,
objekti poput oblik i zvukova lani su ili varljivi, zbog toga
to se pojavljuju kao da postoje inherentno, ali su u stvarnosti
potpuno lieni inherentnoga postojanja. Zbog toga to se nain
na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji postoje,
konvencionalne se istine nazivaju varljivim fenomenima. Na
primjer, ini se da alica postoji neovisno o svojim dijelovima,
svojim uzrocima i o umu koji je poima, ali ona u stvarnosti
sasvim ovisi o tim stvarima. Zbog toga to se nain na koji se
alica pojavljuje i nain na koji ona postoji ne podudaraju, alica
je lani objekt.
Iako su konvencionalne istine lani objekti, one ipak zapravo
postoje zato to je um koji izravno poima konvencionalnu istinu
valjani um, potpuno pouzdani um. Na primjer, ona svijest koja
izravno opaa alicu na stolu valjan je saznavatelj zato to nas
nee zavarati ako pruimo ruku kako bismo podigli alicu
nai emo je tamo gdje je naa svijest oka vidi. U tom je pogledu
svijest oka koja zapaa alicu na stolu razliita od svijesti oka koja
pogreno zamjenjuje alicu iji odraz vidi u zrcalu sa stvarnom
alicom, ili od svijesti oka koja vidi fatamorganu kao vodu.
Premda je alica lani objekt, u praktinim je svrhama svijest
oka koja ju izravno opaa valjan, pouzdan um. Meutim, iako
ona jest valjani um, svejedno je pogrena svjesnost utoliko to se
alica tom umu pojavljuje kao istinski postojea. Ona je valjana
i nevarljiva s obzirom na konvencionalna svojstva alice njen
poloaj, veliinu, boju i tako dalje ali je pogrena s obzirom na
njenu pojavnost.
Ukratko, konvencionalni objekti su lani, jer iako izgledaju
kao da postoje sa svoje strane, u stvarnosti su puke pojavnosti
umu, poput stvari vienih u snovima. Unutar konteksta snova,
meutim, objekti sna imaju relativnu valjanost, a to ih razdvaja
od stvari koje uope ne postoje. Recimo da smo u snu ukrali
108

uvjebavanje u putu bodhichitte

dijamant i da nas netko upita jesmo li ga mi ukrali. Iako je taj

san puka tvorevina naeg uma, ukoliko odgovorimo s da
govorimo istinu, dok ako odgovorimo s ne, govorimo la.
Na isti nain, iako je u stvarnosti cijeli svemir samo pojavnost
umu, unutar konteksta iskustva obinih bia moemo razluivati
relativne istine od relativnih lanosti.
Konvencionalne istine mogu se podijeliti na grube
konvencionalne istine i suptilne konvencionalne istine. Moemo
razumjeti kako svi fenomeni imaju ove dvije razine konvencionalne
istine razmatrajui primjer automobila. Automobil sm,
automobil ovisan o svojim uzrocima i automobil ovisan o svojim
dijelovima su grube konvencionalne istine automobila. Nazivaju
se grubima zato to ih je relativno lako razumjeti. Automobil
koji ovisi o svojoj osnovi imputacije prilino je suptilan i nije
ga lako razumjeti, ali je jo uvijek gruba konvencionalna istina.
Osnova za imputaciju automobila su dijelovi automobila. Da
bismo pojmili automobil, dijelovi automobila moraju se pojaviti
naem umu; bez pojave tih dijelova nema naina da razvijemo
misao automobil. Iz tog su razloga dijelovi osnova za imputaciju
automobila. Mi kaemo Vidim automobil, ali, strogo govorei,
sve to uope vidimo samo su dijelovi automobila. Meutim,
kada razvijemo misao automobil uoavanjem njegovih
dijelova, mi vidimo automobil. Nema automobila koji je drugo
od svojih dijelova, nema tijela koje je drugo od svojih dijelova,
i tako dalje. Automobil koji postoji samo kao puka imputacija
milju je suptilna konvencionalna istina automobila. Ovo emo
shvatiti kad spoznamo da automobil nije nita vie od puke
imputacije od strane valjanoga uma. Ne moemo razumjeti
suptilne konvencionalne istine ako nismo razumjeli prazninu.
Kada temeljito spoznamo suptilnu konvencionalnu istinu,
spoznali smo i konvencionalnu istinu i krajnju istinu.
Strogo govorei, istina, krajnja istina i praznina su istoznane,
zbog toga to konvencionalne istine nisu prave istine ve lani
objekti. One su istine samo za umove onih koji nisu spoznali
109

moderni budizam

prazninu. Samo je praznina istina, zato to jedino praznina postoji

na nain na koji se pojavljuje. Kada um bilo kojeg osjetilnog
bia izravno opaa konvencionalne istine, poput oblik, one
se doimaju kao da postoje sa svoje strane. Meutim, kada um
Uzvienog bia izravno opaa prazninu, ne pojavljuje se nita
osim praznine; taj je um potpuno stopljen s pukim odsustvom
inherentno postojeih fenomena. Nain na koji se praznina
pojavljuje umu nekoncepcijskoga izravnog opaatelja tono se
podudara s nainom na koji praznina postoji.
Trebali bismo obratiti panju na to da, iako praznina jest krajnja
istina, ona nije inherentno postojea. Praznina nije odvojena
stvarnost koja postoji u pozadini konvencionalnih pojavnosti,
ve je prava priroda tih pojavnosti. Ne moe se odvojeno govoriti
o praznini, zbog toga to je praznina uvijek puki nedostatak
inherentnog postojanja neega. Na primjer, praznina naeg tijela
je odsustvo inherentnog postojanja naeg tijela, i bez naeg tijela
kao njene osnove ova praznina ne moe postojati. Kako praznina
nuno ovisi o osnovi, liena je inherentnog postojanja.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva definira
krajnju istinu kao fenomen koji je istinit za neokaljani um
Uzvienog bia. Neokaljani um je um koji izravno spoznaje
prazninu. Ovaj je um jedina nepogreiva svjesnost, a posjeduju
ga iskljuivo Uzviena bia. Zbog toga to su neokaljani umovi
sasvim nepogreivi, sve to je ovim umovima izravno opaeno
kao istinito je nuno krajnja istina. Kao suprotnost tome, sve
to se umom obinog bia izravno opaa kao istinito nuno nije
krajnja istina, zbog toga to su svi umovi obinih bia pogreni, a
pogreni umovi nikad ne mogu izravno opaati istinu.
Zbog otisaka koncepcijskih misli koje prianjaju na osam
ekstrema, sve to se pojavljuje umovima obinih bia izgleda
kao da je inherentno postojee. Samo je mudrost meditativne
uravnoteenosti koja izravno spoznaje prazninu neokaljana
otiscima ovih koncepcijskih misli. To je jedina mudrost koja
nema pogrenu pojavnost.
110

uvjebavanje u putu bodhichitte

Kada Uzvieni Bodhisattva meditira na prazninu, njegov

se ili njen um u potpunosti stapa s prazninom, bez ikakve
pojave inherentnog postojanja. On razvija potpuno istu,
neokaljanu mudrost koja je krajnja bodhichitta. Meutim, kada
ustane iz meditativne uravnoteenosti, zbog otisaka istinskog
prianjanja konvencionalni se fenomeni ponovno pojavljuju
njegovom umu kao inherentno postojei, a njegova neokaljana
mudrost privremeno postaje neoitovana. Samo Buddha moe
oitovati neokaljanu mudrost u isto vrijeme izravno opaajui
konvencionalne istine. Neuobiajena kvaliteta Buddhe je da
pojedini trenutak Buddhinoga uma spoznaje i konvencionalnu
istinu i krajnju istinu izravno i istovremeno. Postoje mnoge razine
krajnje bodhichitte. Na primjer, krajnja bodhichitta postignuta
tantrikom praksom mnogo je dublja od one koja se razvija samo
praksom Sutre, a vrhunska krajnja bodhichitta je bodhichitta
Buddhe.
Ako valjanim rezoniranjem spoznamo prazninu prvog
ekstrema, ekstrema proizvodnje, lako emo moi spoznati i
prazninu ostalih sedam ekstrema. Jednom kada smo spoznali
prazninu osam ekstrema, spoznali smo prazninu svih fenomena.
Stekavi ovu spoznaju, nastavljamo promiljati i meditirati
o praznini proizvedenih fenomena i tako dalje, i kako se nae
meditacije budu produbljivale osjetit emo kako se svi fenomeni
rastvaraju u praznini. Tada emo biti u stanju odravati
jednousmjerenu koncentraciju na prazninu svih fenomena.
Da bismo meditirali o praznini proizvedenih fenomena,
moemo misliti:
Ja koji sam roen, kroz uzroke i uvjete, kao ljudsko bie, sam
nenalaljiv, kad sebe traim mudrou unutar tijela i uma, ili
odvojeno od tijela i uma. To dokazuje da ja kakvog inae vidim,
uope ne postoji.
Nakon to ovako kontempliramo, osjeamo kako ja kojeg
inae vidimo nestaje, a mi opaamo prostoru-nalik prazninu
111

moderni budizam

koja je puka odsutnost sebe kojeg inae vidimo. Osjeamo kako

nam um ulazi u tu prostoru-nalik prazninu i jednousmjereno
tamo ostaje. Ova meditacija se zove prostoru-nalik meditativna
uravnoteenost na prazninu.
Ba kao to orlovi dok jedre silnim nebeskim prostranstvima
ne nailaze na zapreke i trebaju samo mali trud da bi odrali svoj
let, tako i napredni meditatori koji se koncentriraju na prazninu
mogu dugo vremena meditirati na prazninu uz vrlo malo truda.
Njihovi umovi jedre prostoru-nalik prazninom, nezaprijeeni
ijednim drugim fenomenom. Kada meditiramo na prazninu
trebali bismo pokuati oponaati ove meditatore. Jednom kada
smo pronali svoj objekt meditacije, puko odsustvo sebe kojeg
inae vidimo, trebali bismo se suzdrati od daljnje analize i
jednostavno umiriti svoj um u iskustvu ove praznine. S vremena
na vrijeme bismo trebali provjeriti kako bismo se uvjerili da nismo
izgubili ni jasnu pojavnost praznine ni prepoznavanje njenog
znaenja, ali ne bismo trebali provjeravati previe snano jer bi
nam to moglo poremetiti koncentraciju. Naa meditacija ne bi
smjela biti poput leta sitne ptiice, koja nikada ne prestaje mahati
krilima i koja stalno mijenja smjer, ve bi trebala nalikovati letu
orla, koji njeno jedri, uz samo povremeno prilagoavanje svojih
krila. Meditirajui na ovaj nain, osjetit emo kako nam se um
rastvara u praznini i postaje jedno s njom.
Ako smo uspjeni u ovome, onda smo tijekom meditacije
slobodni od oitovanog samoprianjanja. Ali ako, s druge strane,
provedemo itavo vrijeme provjeravajui i analizirajui, nikada
ne dozvoljavajui svom umu da se opusti u prostoru praznine,
neemo nikada stei ovo iskustvo i naa meditacija nee posluiti
umanjivanju naeg samoprianjanja.
Openito, trebamo poboljati svoje razumijevanje praznine
obimnim studiranjem, pristupajui joj s mnogo razliitih
strana i koristei mnoge razliite kutove gledanja i naine
zakljuivanja. Takoer je vano temeljito se zbliiti s jednom
potpunom meditacijom na prazninu kroz stalno promiljanje,
112

uvjebavanje u putu bodhichitte

tono razumijevajui kako koristiti rezoniranje da bi nas dovelo

do iskustva praznine. Zatim se moemo jednousmjereno
koncentrirati na prazninu i pokuati stopiti svoj um s njom, kao
da mijeamo vodu s vodom.
JEDINSTVO DVIJU ISTINA
Jedinstvo dviju istina znai da su konvencionalne istine, poput
naeg tijela, i krajnje istine, poput praznine naeg tijela, iste
prirode. Kad se nama pojavi neto kao, na primjer nae tijelo,
istovremeno se pojave i tijelo i inherentno postojee tijelo. To je
dvojna pojavnost, koja je suptilna pogrena pojavnost. Samo su
Buddhe slobodni od takvih pogrenih pojavnosti. Glavna je svrha
razumijevanja i meditiranja na jedinstvo dviju istina sprijeiti
dvojne pojavnosti pojavnosti inherentnog postojanja umu koji
meditira na prazninu tako omoguavajui naem umu da se
rastvori u prazninu. Jednom kada budemo mogli ovo uraditi,
naa e meditacija na prazninu postati vrlo mono sredstvo za
uklanjanje naih zabluda. Ako ispravno prepoznamo i negiramo
inherentno postojee tijelo, tijelo koje inae vidimo, i uz jaku
koncentraciju meditiramo na puku odsutnost takvog tijela,
osjetit emo kako se nae normalno tijelo rastvara u prazninu.
Razumjet emo da je prava priroda naeg tijela praznina i da je
nae tijelo puko oitovanje praznine.
Praznina je poput neba, a nae je tijelo poput nebeskog
plavetnila. Ba kao to je plavetnilo oitovanje samog neba i ne
moe biti razdvojeno od njega, tako je i nae plavetnilu nalik
tijelo jednostavno oitovanje neba svoje praznine i ne moe biti
razdvojeno od njega. Ako ovo spoznamo, kada se usredotoimo
na prazninu svoga tijela osjeamo da nam se smo tijelo rastvara
u svoju krajnju prirodu. Na ovaj nain moemo lako nadvladati
konvencionalnu pojavnost tijela u svojim meditacijama, a na se
um prirodno mijea s prazninom.
113

moderni budizam

U Sutri srca Bodhisattva Avalokiteshvara kae: Oblik nije

drugo do praznina. To znai da konvencionalni fenomeni, poput
naeg tijela, ne postoje odvojeno od svoje praznine. Kada s ovim
razumijevanjem meditiramo na prazninu naeg tijela, znamo da
je praznina koja se pojavljuje naem umu sama priroda naeg
tijela i da osim te praznine nema tijela. Meditiranje na ovakav
nain znatno e oslabjeti na samoprianjajui um. Kada bismo
zaista vjerovali da su nae tijelo i njegova praznina iste prirode,
nae bi samoprianjanje zasigurno postalo slabije.
Iako praznine moemo dijeliti sa stanovita njihovih osnova,
pa govoriti o praznini tijela, praznini ja, i tako dalje, zapravo su
sve praznine iste prirode. Ako gledamo deset boca, moemo
razluiti deset razliitih prostora unutar boca, ali u stvarnosti
su ti prostori jednake prirode; a ako razbijemo boce, prostori
postaju nerazluivi. Na isti nain, iako moemo govoriti
o praznini tijela, uma, ja, i tako dalje, u stvarnosti su one iste
prirode i nerazluive. Jedini nain na koji se mogu razluiti je
putem njihovih konvencionalnih osnova.
Postoje dvije glavne dobrobiti razumijevanja da su sve
praznine jednake prirode: u meditacijskom e nam se sjedenju
um mnogo lake stapati s prazninom, a u meditacijskoj emo
pauzi biti sposobni vidjeti sve pojavnosti kao jednaka oitovanja
njihovih praznina.
Dokle god osjeamo da postoji jaz izmeu naeg uma i praznine
da je na um ovdje, a praznina tamo na se um nee stopiti
s prazninom. Znanje da su sve praznine jednake prirode pomae
zatvoriti taj jaz. U obinom ivotu doivljavamo mnoge razliite
objekte dobre, loe, privlane, odbojne i nai se osjeaji prema
njima razlikuju. Zbog toga to osjeamo da razlike postoje sa
strane objekata, na um je neuravnoteen i mi razvijamo vezanost
prema privlanim objektima, odbojnost prema neprivlanim
objektima i ravnodunost prema neutralnim objektima. Veoma
je teko takav neujednaen um stopiti sa prazninom. Da bismo
stopili svoj um s prazninom moramo znati da su fenomeni, iako
114

uvjebavanje u putu bodhichitte

se pojavljuju u mnogim razliitim vidovima, svi u biti prazni.

Razlike koje vidimo samo su pojavnosti pogrenim umovima;
sa stanovita krajnje istine, svi su fenomeni jednaki u praznini.
Za kvalificiranog meditatora jednousmjereno apsorbiranog u
prazninu, ne postoji razlika izmeu proizvodnje i raspadanja,
prolaznosti i trajnosti, odlaenja i dolaenja, jednine i mnoine
sve je jednako u praznini i svi su problemi vezanosti, ljutnje
i samoprianjajueg neznanja rijeeni. U ovom iskustvu sve
postaje vrlo smireno i ugodno, uravnoteeno i skladno, radosno
i predivno. Nema vruine, nema hladnoe, nema nieg, nema
vieg, nema ovdje, nema tamo, nema sebe, nema drugog, nema
samsare sve je jednako u miru praznine. Ta se spoznaja zove
joga izjednaavanja samsare i nirvane, i detaljno je objanjena i
u Sutrama i u Tantrama.
Poto su sve praznine iste prirode, krajnja priroda uma
koji meditira na prazninu je iste prirode kao i krajnja priroda
njegovog objekta. Kada u poetku meditiramo na prazninu, na
um i praznina pojavljuju se kao dva odvojena fenomena, ali,
kada shvatimo da su sve praznine iste prirode, znat emo da je
taj osjeaj odvojenosti jednostavno iskustvo pogrenog uma. U
stvarnosti su, krajnje, na um i praznina jednakog okusa. Ako
primijenimo ovo znanje u svojim meditacijama, ono e nam
pomoi da sprijeimo pojavnost konvencionalne prirode naeg
uma i omoguit e naem umu da se rastvori u prazninu.
Stopivi svoj um sa prazninom, kada ustanemo iz meditacije
doivljavat emo jednako sve fenomene kao oitovanja njihove
praznine. Umjesto osjeaja da su privlani, odbojni i neutralni
objekti koje vidimo inherentno razliiti, znat emo da su oni u
biti iste prirode. Upravo kao to su i najslabiji i najei oceanski
valovi jednako voda, tako su i privlani oblici i odbojni oblici
jednako oitovanja praznine. Shvaajui ovo, na e um postati
uravnoteen i smiren. Mi emo prepoznavati sve konvencionalne
pojavnosti kao maginu igru uma i vie neemo snano prianjati
na njihove prividne razlike.
115

moderni budizam

Kada je Milarepa jednom jednu enu pouavao o praznini,

usporedio je prazninu s nebom, a konvencionalne istine s
oblacima i rekao joj neka meditira o nebu. Ona je slijedila njegova
uputstva s velikim uspjehom, ali je imala jedan problem dok
je meditirala o nebu praznine, sve bi joj nestalo i ona nije mogla
shvatiti kako fenomeni mogu konvencionalno postojati. Rekla je
Milarepi: Lako mi je meditirati o nebu, ali teko mi je ustanoviti
oblake. Molim te, naui me kako meditirati o oblacima. Milarepa
je odgovorio: Ako tvoja meditacija o nebu ide dobro, oblaci
nee biti problem. Oblaci se jednostavno pojavljuju na nebu
proizlaze iz neba i rastvaraju se natrag u nebo. Kako ti se bude
poboljavalo iskustvo neba, prirodno e shvatiti i oblake.
Na tibetanskom je rije i za nebo i za prostor namkha, iako je
prostor razliit od neba. Postoje dvije vrste prostora, proizvedeni
prostor i neproizvedeni prostor. Proizvedeni prostor je vidljivi
prostor kojega moemo vidjeti unutar sobe ili na nebu. Taj postor
moe postati mraan nou, a svijetao danju, a kako na ovaj nain
prolazi kroz promjene, on je prolazni fenomen. Karakteristino
svojstvo proizvedenog prostora je to da ne zaprjeuje objekte
ako u sobi ima prostora, tamo moemo bez zapreka postaviti
objekte. Slino, i ptice mogu letjeti nebeskim prostorom, jer nema
zapreka, ali ne mogu proletjeti kroz planinu! Stoga je jasno da
proizvedenom prostoru nedostaje, odnosno da je prazan od,
prijeeeg kontakta. Ovaj puki nedostatak, ili praznina, prijeeeg
kontakta jest neproizvedeni prostor.
Zbog toga to je neproizvedeni prostor puko odsustvo
prijeeeg kontakta, on ne prolazi kroz trenutnu promjenu i stoga
je trajan fenomen. Dok je proizvedeni prostor vidljiv i prilino
lako shvatljiv, neproizvedeni prostor je puko odsustvo prijeeeg
kontakta i dosta je suptilniji. Meutim, jednom kada shvatimo
neproizvedeni prostor bit e nam lake shvatiti prazninu.
Jedina je razlika izmeu praznine i neproizvedenog prostora
njihov objekt negacije. Objekt negacije neproizvedenog prostora
je prijeei kontakt, dok je objekt negacije praznine inherentno
116

uvjebavanje u putu bodhichitte

postojanje. Zbog toga to je neproizvedeni prostor najbolja

analogija za razumijevanje praznine, koristi se u Sutrama i
mnogim spisima. Neproizvedeni prostor je ne-potvrujui
negativni fenomen fenomen koji je spoznat umom koji puko
uklanja svoj negirani objekt ne spoznavajui drugi pozitivni
fenomen. Proizvedeni prostor je potvrdan, ili pozitivan, fenomen
fenomen koji je spoznat, a da um eksplicitno ne uklanja negirani
objekt. Vie detalja o ove dvije vrste fenomena moe se nai u
Novom Srcu mudrosti i Oceanu nektra.
PRAKSA PRAZNINE U NAIM SVAKODNEVNIM
DJELATNOSTIMA
U svojim svakodnevnim djelatnostima trebamo vjerovati kako
su sve pojavnosti iluzorne. Iako nam se stvari pojavljuju kao
inherentno postojee, trebali bismo upamtiti da su te pojavnosti
varljive i da stvari koje inae vidimo zapravo ne postoje. U Sutri
Kralj koncentracije, Buddha kae:
Mag stvara razne stvari
Kao to su konji, slonovi i tako dalje.
Njegove tvorevine zapravo ne postoje;
Treba znati da su sve stvari takve.
Zadnja dva retka ove strofe znae da kao to shvaamo da konji
i slonovi koje je stvorio mag, ne postoje, isto tako trebamo znati
da sve stvari koje inae vidimo, ne postoje.
Kada mag stvori iluzornog konja, konj se vrlo jasno pojavljuje
njegovom umu, ali on zna da je to samo iluzija. Doista, sama
pojavnost konja podsjea ga na to da nema konja ispred njega.
Na isti e nas nain, kad budemo veoma bliski s prazninom, sama
injenica da se stvari pojavljuju kao da su inherentno postojee
podsjeati na to da one nisu inherentno postojee. Stoga bismo
trebali razaznati da je sve to nam se pojavljuje u svakodnevnom
ivotu poput iluzije i da je lieno inherentnog postojanja. Na
117

moderni budizam

taj e se nain naa mudrost uveavati iz dana u dan, a nae e

samoprianjajue neznanje i ostale zablude prirodno slabjeti.
Izmeu meditacijskih sjedenja trebali bismo biti poput glumca.
Kada glumac igra ulogu kralja on se odijeva, govori i ponaa kao
kralj, ali cijelo vrijeme zna da nije pravi kralj. Na isti bismo nain
i mi trebali ivjeti i funkcionirati u konvencionalnome svijetu,
ipak uvijek imajui na umu da mi sami, na okoli i ljudi oko nas
koje inae vidimo, uope ne postoje.
Ako mislimo ovako, bit emo u stanju ivjeti u
konvencionalnome svijetu, ne prianjajui za njega. Postupat
emo s njime laka srca i imat emo dovoljno fleksibilan um da
na svaku situaciju odgovorimo na konstruktivan nain. Znajui
da je sve to se pojavi naem umu puka pojavnost, kada se
pojave privlani objekti neemo prianjati na njih i neemo razviti
vezanost, a kada se pojave neprivlani objekti ni na njih neemo
prianjati i razviti averziju ili ljutnju.
U Uvjebavanju uma u sedam stavki Geshe Chekhawa kae:
Misli da su svi fenomeni poput snova. Neke stvari koje vidimo
u svojim snovima su lijepe, a neke su rune, ali sve su one samo
puke pojavnosti naem umu sna. One ne postoje sa svoje strane
i prazne su od inherentnog postojanja. Isto je i s objektima koje
opaamo kada smo budni i oni su takoer puke pojavnosti
umu i lieni su inherentnog postojanja.
Svi su fenomeni lieni inherentnog postojanja. Kada gledamo
dgu, ona se pojavljuje kao da zauzima neko odreeno mjesto
u prostoru, i ini nam se kao da bismo, ako bismo traili, mogli
pronai i mjesto na kojemu ona dodiruje tlo. Meutim, znamo da
koliko god traili, nikada neemo moi pronai kraj duge, zato
to e, im stignemo na mjesto gdje smo vidjeli da duga dodiruje
tlo, duga ve nestati. Duga se pojavljuje jasno ako za njom ne
tragamo, ali kada je potraimo, nje nema. Svi su fenomeni poput
ovoga. Ako ih ne analiziramo, oni se pojavljuju jasno, ali kada
za njima analitiki tragamo pokuavajui ih izolirati od svega
ostalog, njih tamo nema.
118

uvjebavanje u putu bodhichitte

Kada bi neto postojalo inherentno, a mi to neto istraivali

odvajajui ga od svih ostalih fenomena, bili bismo u stanju to i
pronai. Meutim, svi su fenomeni poput dg ako za njima
tragamo, nikada ih neemo nai. U poetku, ovakva nam ideja
moe izgledati neugodnom i teko prihvatljivom, ali to je sasvim
prirodno. Uz veu bliskost, ovakvo e nam rezoniranje biti sve
prihvatljivije, a na koncu emo spoznati da je istinito.
Vano je razumjeti da praznina ne znai nitavilo. Iako stvari
ne postoje sa svoje strane, neovisno o umu, one postoje u smislu
da ih shvaa valjani um. Svijet kojeg doivljavamo kad smo budni
slian je svijetu kojeg doivljavamo kada sanjamo. Ne moemo
rei da stvari sna ne postoje, ali ako vjerujemo da postoje kao
neto vie od pukih pojavnosti umu, postojei negdje vani,
onda grijeimo, kao to emo otkriti kad se probudimo.
Kao to je ve objanjeno, nema boljeg naina da se doivi mir
uma i srea od razumijevanja i meditiranja na prazninu. Poto
je nae samoprianjanje to to nas dri zarobljenima u zatvoru
samsare i to je izvor sve nae patnje, meditacija na prazninu je
univerzalno rjeenje za sve nae probleme. To je lijek koji lijei
sve mentalne i tjelesne bolesti, i nektar koji udjeljuje vjenu sreu
nirvane i prosvjetljenja.
JEDNOSTAVNO UVJEBAVANJE U
KRAJNJOJ BODHICHITTI
Za poetak mislimo:
Moram postii prosvjetljenje da mogu biti od izravne dobrobiti
svakom ivom biu svaki dan. U tu svrhu u postii izravnu
spoznaju naina na koji stvari stvarno jesu.
S ovom bodhichitta motivacijom, kontempliramo:
Inae vidim svoje tijelo u njegovim dijelovima rukama, leima
i tako dalje ali ni pojedini dijelovi ni skup dijelova nisu moje
tijelo zato tu su to dijelovi mog tijela, a ne samo tijelo. No, nema
119

moderni budizam

mog tijela osim njegovih dijelova. Kad traim s mudrou moje

tijelo na ovaj nain, uviam da je moje tijelo nenalaljivo. To je
valjan razlog koji dokazuje da moje tijelo koje inae vidim uope
ne postoji.
Kroz kontempliranje ove stavke, pokuavamo opaziti puku
odsutnost tijela kojeg inae vidimo. Ova puka odsutnost tijela
kojeg inae vidimo je praznina naeg tijela, i meditiramo na ovu
prazninu jednousmjereno to due moemo.
Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i
meditaciju, a onda prijei na sljedei stupanj, meditaciju na
prazninu sebe. Trebamo kontemplirati i misliti:
Inae vidim sebe unutar svog tijela i uma, ali ni moje tijelo ni moj
um, ni zbir mog tijela i uma nisu moje ja, zato to su oni moje
vlasnitvo, a moje ja je vlasnik; a posjedovano i vlasnik ne mogu
biti jedno te isto. Meutim, nema sebe osim mog tijela i uma.
Traei sebe na ovaj nain, s mudrou, shvaam da je moje ja
nenalaljivo. To je valjan razlog koji dokazuje da moje ja koje inae
vidim uope ne postoji.
Kroz kontempliranje ove stavke pokuavamo opaziti puku
odsutnost sebe kakvog inae vidimo. Ova puka odsutnost sebe
kakvog inae vidimo je praznina naeg ja, i jednousmjereno
meditiramo na tu prazninu to je due mogue.
Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i
meditaciju, a zatim prijeemo na sljedei stupanj, meditaciju na
prazninu svih fenomena. Trebamo kontemplirati i misliti:
Ba kao to je sluaj s mojim tijelom i sa mnom, svi drugi fenomeni
su nenalaljivi kad ih traim s mudrou. To je valjan razlog koji
dokazuje da svi fenomeni koje inae vidim ili opaam uope ne
postoje.
Kroz kontempliranje ovih stavki pokuavamo opaziti puku
odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo. Ova
120

uvjebavanje u putu bodhichitte

puka odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo

je praznina svih fenomena. Stalno meditiramo na ovu prazninu
s bodhichitta motivacijom sve dok nismo u stanju jasno odrati
svoju koncentraciju jednu minutu, svaki put kad meditiramo
na nju. Naa koncentracija koja ima tu mogunost se zove
koncentracija smjetanja uma.
Na drugom stupnju, s koncentracijom smjetanja uma,
kontinuirano meditiramo na prazninu svih fenomena sve dok
nismo u stanju jasno odrati svoju koncentraciju na pet minuta
svaki put kad meditiramo na nju. Naa koncentracija koja ima ovu
sposobnost se zove koncentracija kontinuiranog smjetanja.
Na treem stupnju, s koncentracijom kontinuiranog smjetanja,
meditiramo kontinuirano na prazninu svih fenomena sve dok
nismo u stanju odmah se sjetiti svog objekta meditacije puke
odsutnosti svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo im
ga izgubimo tijekom meditacije. Naa koncentracija koja ima
ovu sposobnost zove se koncentracija opetovanog smjetanja.
Na etvrtom stupnju, s koncentracijom opetovanog smjetanja
meditiramo kontinuirano na prazninu svih fenomena sve dok
nismo u stanju jasno odrati koncentraciju cijelo meditacijsko
sjedenje, a da ne zaboravimo svoj objekt. Naa koncentracija koja
ima ovu sposobnost zove se koncentracija bliskog smjetanja.
Na ovom stupnju imamo vrlo stabilnu i jasnu koncentraciju
usmjerenu na prazninu svih fenomena.
Zatim, s koncentracijom bliskog smjetanja, kontinuirano
meditiramo na prazninu svih fenomena sve dok konano ne
postignemo koncentraciju smirenog obitavanja usmjerenu na
prazninu, koja uzrokuje da iskusimo specijalnu fiziku i mentalnu
podatnost i blaenstvo. S ovom koncentracijom smirenog
obitavanja razvit emo posebnu mudrost koja spoznaje prazninu
svih fenomena vrlo jasno. Ova mudrost se zove uzvieno
vienje. Kroz kontinuirano meditiranje na koncentraciju
smirenog obitavanja povezanu s uzvienim vienjem, naa
mudrost uzvienog vienja e se pretvoriti u mudrost koja
121

moderni budizam

izravno spoznaje prazninu svih fenomena. Ova izravna spoznaja

praznine je prava krajnja bodhichitta. U trenutku kad postignemo
mudrost krajnje bodhichitte, postajemo Uzvieni Bodhisattva.
Kao to je ve spomenuto, konvencionalna bodhichitta je prirode
suosjeanja, a krajnja bodhichitta je prirode mudrosti. Ove dvije
bodhichitte su kao dva krila ptice s kojima moemo odletjeti i
vrlo brzo dostii prosvijetljeni svijet.
U Savjetima iz Atishinog srca, Atisha kae:
Prijatelji, dok ne postignete prosvjetljenje, Duhovni vodi je
nezamjenjiv, stoga se oslanjajte na svetog Duhovnog vodia.
Na Duhovnog vodia se trebamo oslanjati sve dok ne
postignemo prosvjetljenje. Razlog za to je vrlo jednostavan.
Krajnji cilj ljudskog ivota je postii prosvjetljenje, a to ovisi o
kontinuiranom primanju posebnih Buddhinih blagoslova kroz
naeg Duhovnog vodia. Buddha je postigao prosvjetljenje
iskljuivo s namjerom da kroz svoje emanacije vodi sva iva
bia stupnjevima puta do prosvjetljenja. Tko je emanacija koja
nas sad vodi stupnjevima puta do prosvjetljenja? Jasno je da je
to na trenutni Duhovni vodi koji nas iskreno i ispravno vodi
putovima odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine,
dajui ta uenja i pokazujui praktian primjer nekoga tko
ih iskreno prakticira. S tim razumijevanjem, trebamo snano
vjerovati kako je na Duhovni vodi emanacija Buddhe, i razviti
i odrati duboku vjeru u njega ili nju.
Atisha takoer kae:
Dok ne spozna krajnju istinu, sluanje je nezamjenjivo,
stoga sluaj upute Duhovnog vodia.
ak i da pogreno vidimo dva Mjeseca na nebu, ta bi nas pogrena
pojavnost podsjetila da zapravo ne postoje dva Mjeseca, ve
jedan. Slino, ako nas kad vidimo inherentno postojee stvari
to podsjea da nema inherentno postojeih stvari, znai da
122

uvjebavanje u putu bodhichitte

je nae razumijevanje praznine, krajnje istine, ispravno. Dok

nae razumijevanje praznine nije savreno te da bi se zatitili
od zalaenja u jedan od dva ekstrema ekstrema postojanja i
ekstrema nepostojanja trebamo sluati, itati i kontemplirati
upute naeg Duhovnog vodia. Podrobnije objanjenje o
oslanjanju na naeg Duhovnog vodia nalazi se u knjizi Radostan
put do sree.
Sve kontemplacije i meditacije predstavljene u Prvom dijelu
ove knjige, od Dragocjenosti ljudskog ivota pa do Jednostavnog
uvjebavanja u krajnjoj bodhichitti trebale bi se prakticirati u
spoju s pripremnim praksama za meditaciju koje se nalaze u
Dodatku II: Molitve za meditaciju. Ove pripremne prakse e nam
omoguiti da proistimo svoj um, sakupimo zasluge i primimo
blagoslove prosvijetljenih bia, tako osiguravajui uspjenost
nae meditacijske prakse.

123

Arya Tara

Preispitivanje nae Lamrim

prakse

Prakticirajui stupnjeve puta osoba poetnog dosega, srednjeg

dosega i velikog dosega, moda smo razvili odreeno iskustvo
odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine, koji se zovu
tri glavna puta. Sada se trebamo preispitati da ustanovimo
jesu li naa iskustva odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora
praznine kvalificirana. Prosuujui svoj um, ako ocijenimo da
nam je vezanost za stvari ovog ivota i dalje ista kao i prije, to je
znak da nam je odricanje nekvalificirano; ako nam je samoljublje
koje vjeruje da su naa srea i sloboda vane, a zanemaruje sreu
i slobodu drugih isto kao i prije, to je znak da nam je bodhichitta
nekvalificirana; a ako nam je samoprianjanje koje prianja na nas,
nae tijelo i sve druge stvati koje inae vidimo, isto kao i prije, to
je znak da je nae razumijevanje praznine nekvalificirano.
Stoga trebamo uloiti veliki trud da se duboko zbliimo
s uvjebavanjem u odricanju, bodhichitti i ispravom nazoru
praznine. Trebamo kontinuirano prakticirati ove obuke sve dok
se naa vezanost, samoljublje i samoprianjanje ne smanje, a mi
budemo sposobni kontrolirati te zablude. Kad smo to ostvarili,
proli smo svoj ispit i zasluili poloaj velikog jogija ili jogini.

125

Nada
(prikazana u veliini u kojoj bi je trebalo vizualizirati)