Professional Documents
Culture Documents
Teorije Sistema Skripta Sve
Teorije Sistema Skripta Sve
Teorije Sistema Skripta Sve
UVOD
U genezi razvoja sistema razlikujemo etiri generacije razvoja teorije
sistema:
-
Ludvig fon Bertalanfi- teorija sistema kao filozofija 50-ih do 60-ih godina
jedno vrijeme tretirao kao filozofiju.
Grafikon prave ili krive linije kojima se prikazuje veza dva ili vie
elemenata i time grade strukturu sastavljenu od binarni relacija
Vrste grafikona:
Sistem preko ulaza i izlaza je povezan sa okolinom. Ulazne veliine moraju biti
kontrolisane u to veoj mjeri.
Nastajanje novoga znanja bi znailo slijedee: Nauka generalizira prilikom
izuavanja stvara nove metode, da se te metode provjeravaju u praksi (spiralno
stvaranje znanja) i da nakon provjere tih metoda u praksi da se nauka obogauje
za jedan stepen i da tako obogaena nauka sa veim potencijalom analizira nove
metode i postupke u praksi.
postojanje elemenata
postojanje veza- relacija
postojanje zajednike svrhe (cilja) postojanja
Fukcionie po odreenim pravilima
Relativno izolovana cjelina
Posmatrani sistem moe biti raslanjen na konaan broj dijelova, koje nazivamo
podsistemima sloenog sistema. Svaki od ovih podsistema sa svoje strane moe
se raslanjivati na vie manjih podsistema, dok se nakon konanog broja koraka
ne doe do takvih dijelova koje zovemo elementima sloenosti sistema.
Sistemska analiza
Sistemska analiza se vri radi poboljanja postojeeg i izgraivanja
novih sistema. Analize sistema se primjenjuje za izgradnju i poboljanje
sistema, a analizu sistema vre sistem analitiar.
Postoje tri kljune analize; tehnikih, ekonomskih i drutvenih sistema.
-
Crnom kutijom se moe smatrati bilo kakav objekat (sistem) u kome se odvijaju
odreene operacije koje su uslovljene dejstvom spoljanih ulaznih veliina na
objekat, a da pri tome mi ne raspolaemo informacijama na osnovu kojih bi mogli
Ulazne veliine
Svaka promjena u sistemu nastaje pod uticajem odreenih faktora bilo iz okoline,
bilo unutar samnog sistema. Prema tome, kretanje sistema, tj promjena njegovog
stanja uglavnom je uslovljeno uticajem spoljanjih djelovanja ili nastaje kao
rezultat procesa koji se zbivaju unutar sistema. Jedan isti sistem se moe
prouavati sa vie aspekata, to zavisi od toga koje crte sistema se stavljaju u
prvi plan. Stoga iz mnotva spoljanjih i unutranjih dejstava biraju se samo ona
koja bitno utiu na stanje sistema, odnosno na koordinate sistema od kojih zavisi
rjeenje postavljenog zadatka. Iz mnotva ulaznih dejstava izdvajamo samo ona
koja bitno utiu na ponaanje sistema i njih nazivamo ulaznim veliinama, a
elemente ili dijelove sistema kojima su pridruena ulazna dejstva nazivamo
ulaznim sistemima ili ulaz.
SKLOP A
ELEMENT
DEO 1 DEO 1
SKLOP B
ELEMENT
DEO 1
SKLOP C
ELEMENT
DEO 1
DEO 1
Osobine sistema:
-
Modeliranje sistema
-
Sistem i okolina
-
IZLAZ ULAZ
S1
IZLAZ
S2
ULAZ
......
IZLAZ
Sn
Princip
Princip
Princip
Princip
Princip
Princip
Princip
sloene stvarnosti
povezanosti i meusobnog djelovanja
neprekidnih promjena
poimanja funkcionalnog sklada
uticaja okoline na promjene oblika postojanja
strukturne analize sloenosti
internog uticaja u prostoru i vremenu
postojane/nepostojane
unutranje/spoljne
stacionarne
jednostavne/sloene
obostrane i dr.
Zakon zavisnosti
-
Simetrina zavisnost
Asimetrina zavisnost
Kruta i elastina zavisnost
Zakon razlike/jednakosti
-
Raspodjela razlika
Opti zakon =f(Qa) i =f(Qb) vai , gdje su Qa i Qb sistemi
Zakon promjene/stalnosti
-
Kvantitativne
Kvalitativne
Strukturalne
Pozicione
Spore i postepene
Brze i nagle
k-kvantitativne
promjene
q-kvalitativne
promjene
s-strukturalne
promjene
p-pozicione promjene
SISTEM
PROMJENA
PROMJENA
PROMJENA
PROMJENA
PROMJENA
NIVO APSTRAKTNOSTI
VREMENSKIH KOORDINATA
PROSTORNIH KOORDINATA
VELIINE STANJA
SVOJSTVA
OBLIKA POSTOJANJA
Karakteristike sistema
Prema S. Marjanoviu:
-
izolovanost
stabilnost
ravnotea
samoudesivost
odreenost
adaptivnost.
Si
Zona
Nedovoljne
Funkcionalni
izolovanosti
minimum
Nivo konkurentnosti
ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE
ELEMENTARNI
NOSIOCI
Egzistencionalni
minimum
ELEMENTARNE
FUNKCIJE
Neefikasno
funkcionisanje
Efikasno
funkcionisanje
Prema koncepciji S. Marjanovia, organizacija prima i daje
-
Stabilnost sistema
Ravnotea sistema
Ravnotea stanja moe u velikoj mjeri da oscilira oko stabilnosti ili tenzije,
ali nikad nije statina
Samoudesivost sistema
KLASIFIKACIJA SISTEMA
Sisteme moemo razvrstati prema slijedeim osnovnim
karakteristikama
-
Nain nastanka
Oblik postojanja
Aktivnosti
Ponaanje
Stabilnost
Nain organizovanja
Povezanost sa okolinom
Unutranji odnosi
Stepen otvorenosti
Kompleksnost
Zona
progesa
PREMA AKTIVNOSTI:
Pasivni sistemi koji zavise od nae akcije
Aktivni sistemi koji pripadaju dinamikog kategoriji
Dinamiki sistemi su sistemi iji se izlaz i funkcija mijenjaju u vremenu. Za
praktinu svrhu moemo sisteme posmatrati kao statike, ali zapravo takvi
sistemi ne postoje. Sistemi kod koji je mogua promjena stanja iz jednog u drugo,
pod uticajem spoljanjih i/ili unutranjih dfejstava u prelaznom reimu nazivaju
se dinamikim sistemima. Dinamiki sistem spada u kalsu tzv vremenskih
sistema. Za dinamiki sistem je neophodan pojam vremena. Ovo je vano ako
elimo da prognoziramo budui izlaz, a da pri tome obavezno se e baziramo na
njegovu predistoriju. Isto tako ako elimo da sagledamo stanje sistema u
razliitim momentima vremena, da utvrdimo da li se to stanje mijenja, i ako se
mijenja na koji nain. Kada govorimo o sanju sistema, onda nam se namee
pojam prostora stanja, tako da se dinamiki sistemi obavezno posmatraju u
vremenu i prostoru.
Stanje sistema se odreuje skupom vrijednosti promjenjivih veliina koje
odreuju njegovo ponaanje.
Deterministiki sistem kod kojeg se u svakom trenutku u potpunosti moe
identifikovati stanje sistema, i ako primjena odreene upravljake akcije ili ulaza
dovodi sistem u novo stanje koje se moe predvidjeti, onda se takav sistem zove
deterministiki (determinira odreen, opredjeljenm ogranien)
Deterministiki sistem je onaj sistem ije je ponaanje potppuno poznato. Takvi
sistemi su sastavljeni od elemenata izmeu kojih postoje strogo utvrene veze, a
njihova uzajamna dejstva su nam poznata, tako da kad poznajemo prethodno
stanje sistema i algoritam prerade informacije moemo predvidjeti slijedee
stanje sistema. Upravljanje deterministikim sistemima podrazumjeva postojanje
odreenog cilja i kriterija upravljanja. Pod ovim sistemima mislimo na realnematerijalne sisteme koji egzitiraju u odreenoj sredini. Jednom uspostavljeni
determinizam, vremenom se u manjoj ili veoj mjeri naruava, zavisnosti od
promjena okoline i pod utjecajem poremeajnih dejstava unutar smaog sistema.
Dakle ne postoji 100% deterministiki sistem.
Stanje sistema odreuje se skupom vrijednosti promjenjivih veliina koje
odreuju njegovo ponaanje.
Prema ponaanju
Deterministiki sistem kod kojeg se u svakom trenutku u potpunosti moe
identifikovati stanje sistema, i ako primjena odreene upravljake akcije ili ulaza
dovodi sistem u novo stanje koje se moe predvidjeti, onda se takav sistem zove
deterministiki (determinira odreen, opredjeljenm ogranien)
Deterministiki sistem je onaj sistem ije je ponaanje potppuno poznato. Takvi
sistemi su sastavljeni od elemenata izmeu kojih postoje strogo utvrene veze, a
njihova uzajamna dejstva su nam poznata, tako da kad poznajemo prethodno
stanje sistema i algoritam prerade informacije moemo predvidjeti slijedee
stanje sistema. Upravljanje deterministikim sistemima podrazumjeva postojanje
odreenog cilja i kriterija upravljanja. Pod ovim sistemima mislimo na realnematerijalne sisteme koji egzitiraju u odreenoj sredini. Jednom uspostavljeni
determinizam, vremenom se u manjoj ili veoj mjeri naruava, zavisnosti od
promjena okoline i pod utjecajem poremeajnih dejstava unutar smaog sistema.
Dakle ne postoji 100% deterministiki sistem.
U stohastiku grupu sistema spadaju sloeni sistemi, odnosno sistemi koji se
sastoje iz velikog broja uzajamno povezanih elemenata. esto stohastikim
sistemima zovemo sisteme koje nije mogue konkretno opisati matematikim
jezikom, bilo zbog toga to sistem ima veliki broj elemenata povezanih
meusobno na nama nepoznat nain ili zbog toga to nedovoljno poznajemo
prirodu pojava koje se zbivaju u samom sistemu, te ih stoga ne moemo
kvantitavino opisati.
Za sisteme sa stohastiim ponaanjem misli se na sisteme kod kojih se procesi i
promjene u njima odvijaju iz nedovoljno poznatih uzroka za nas. Za upravljanje
ovim sistemima neophodno je poznavanje vjerovatnoe nastanka odreenog
stajanja sistema u kojem sistem moe da se nae nakon sprovoenja neke akcije
(eksperimenta).
Prema stabilnosti:
Ravnoteno stanje je jednom postignuto konano stanje. Kad sistem uspostavi
ravnoteno stanje, onda tei da to stanje odri bez obzira na okolnosti koje
vladaju u okolini. Ako se sistem spoljanjim ili unutranjim dejstvom izvede iz
ravnotee stanja i ako se nakon prestanka djelovanja dih tejstava ponovo vraa u
ravnoteno stanje, onda je to stabilan sistem. Stabilni sistem ima odreeno
vrijeme ravnotee i ne mijenja poloaj i stanje bez djelovanje sile izvana,
Labilni sistem nakon djelovanja sile izvana se vraa u prvobitno stanje ponovo
pomou neke druge sile. Sistemi visoke entropije nee sami da se vrate. Procesi
labilnih sistema obino napreduju i mi ih po potrebi sami zaustavljamo.
samoorganizovani
organizovani iz vana
kombinovani
Tei se:
- samoorganizaciji
- samokontroli
samoregulaciji
Prema kompleksnosti
Jednostavni sistemi su sistemi sa dva elementa strukture (mali broj veza)
Sloeni sistemi imaju vie elemenata i veza. Svaka sloena pojava u prirodi ili
tehnici obiluje velikim brojem karakteristika, koje mogu biti predmet istraivanja.
Sloeni sistem je sistem koji moe da vri kako razmjenu materije, energije i
informacija sa drugin sistemima iz okoline otvoreni sistem) isto tako i
transfromaciju i prijenos energije, materije i informacija izmeu pojedinih dijelova
(podsistema) samog sistema, ime se osvaruje proces promjene stanja sistema
kretanje sistema.
KLASIFIKACIJA SISTEMA
Tradicionalni principi klasifikacije
-
Mikroprocesorski sistem
Sistem proizvodnje
Sistem upravljanja
Slika 9. Podjela sistema prema broju veza sa okolinom (Miki, . SISTEMI-struktura i upravljanje, 2007,
APEIRON B.Luka, str.45.)
Buldingova klasifikacija
Glavni kriterijum sloenost ponaanja sistema:
-
Nivo
Nivo
Nivo
Nivo
Prema okruenju:
otvoreni,
zatvoreni
-meuzavisnou ciljeva,
-logikom i organizacijom funkcionisanja,
-vertikalnim i horizontalnim odnosima i
-zahtevima dinamikog optimuma
5.5 Relacije
pojedinane
ukupne
globalne
parcijalne
institucionalne
latentne
manifestne
prema znaaju:
primarne
sekundarne
prema sadrini:
duhovne
materijalne
prema intenzitetu:
povremene
konstantne
1.
2.
3.
4.
5.
podsistemi,
subsistemi,
stanja sistema,
mikrosistemi,
elementi promjena stanja itd.
P sistem
S uva
D rezerve,
T a eksploatie okruenje;
sistem stagnira;
P radni
S potencijal
D sistema
T opada;
sistem troi iz rezerve dio svog stvaranja;
uizgradnji;
P sistem
D T
Sistem je parazit za okruenje;
ne postoji sistem koji ne troi materiju, energiju ili ne upotrebljava
P 0; S D T
S 0; P D T
D 0; T P S
T 0; D P S
gdje je
suma svih primanja- P
suma svih stvaranja- S
sumom svih davanja- D
sumom svih troenja- T
Razvijenost podsistema u strukturi sistema ima svoj optimum koji sistem nastoji
da odrava.
Podsistem koji se ne razvija paralelno sa cjelinom, svojim brzim razvojem izaziva
dezorganizaciju sistema (naruavanje povezanosti posistema i sistema) tj. rast
entropije.
Ukoliko se dio sistema razvija do te mjere da ugroava sistem esto taj dio
prekida vezu sa tom cjelinom i ukljuuje se u neku novu cjelinu.
Veze u sistemu mogu biti: serijske, paralelne, neposredne, povratne,
posredne i dr.
Razvoj tehnologije,nauke i tehnike esto rezultira razvojem cjeline na
raun djela.
Sistemi se mogu zaustavljati,obnavljati i nastavljati funkcionisati bez
opasnosti ugroavanja i naruavanja kontinuiteta.
OSNOVNI PRINCIPI STRUKTURE SISTEMA:
brojem ponaanja,
brojem povezivanja pojedinih elemenata,
nizom procesa koji se odigravaju.
Broj struktura:
S = 2v = 2n(n-1)
Broj veza:
v = n (n - 1)
Primjer:
n = 2, v = 2, S = 2
Funkcionisanje sistema:
-
dinaminost funkcionisanja,
nain ispoljavanja (funkcionalne manifestacuje),
trajanje,
izvjesnost,
stabilnost funkcionisanja itd.
Dinaminost:
-
nulti,
mala konstanta,
mala promjenljivost,
velika konstanta
velika promjenljivost.
Nain ispoljavanja:
-
pasivni,
Aktivni
Trajanje:
-
konano funkcionisanje,
beskonano funkcionisa.
Izvjesnost:
-
samoreguliui,
adaptivni,
samoobuavajui,
samorazvojni.
tehnoloki,
proizvodni,
poslovni.
postojanje
dostupnost
definisanje elemenata i njihovi funkcija
raspored funkcija po izvriocima
vremenski raspored funkcija
sankcije za odstupanje i devijaciju
hijerarhije odluivanja
informacije i definisane relacije
Kontinuitet funkcionisanja,
Efikasnost funkcionisanja,
faze pripremanja,
faze donoenja, i
Prema Optneru:
Sistemi kod kojih relacije izmeu elemenata mogu biti takve da jedan
elemenat posredno, preko drugih elemenata, utie sam na sebe, posjeduje
povratno dejstvo.
funkcionisanja kola
Kod prirodnih sistema dijelovi ne mogu ivjeti van organizma, dok je kod
vjetakih to mogue, pa i normalno; rasformiranjem jednog poslovnog
sistema elementi mogu da se prikljue drugom.
devijacija,
informacija,
regulator i
intervencija.
2.2 Entropija
Dok entropija raste, svemir i svi sistemi u njemu prirodno tee ka raspadu
u gubitku svog entiteta, odnosno da iz stanja organizacije i diferencijacije
preu u stanje jednoznanosti i haosa.
Upravljaki sistem takoe ima svoju entropiju koja je izraena prirodnom tenjom
ka raspadu sistema. U stanju minimalne entropije, efikasnost i labilnost
upravljakog sistema je maksimalna, to se ispoljava kroz prilagoenost
organizacionog sistema na upravljanje pomou ciljeva.
2.2.1 Teorija devijacija
Trokovi nikad nisu dovoljno niski i gubitak nikad dovoljno mali ako u
praksi svaka akcija odstupa od koncepcije, a time i svaki rezultat od
oekivanog.
mikrodevijacije,
minorne,
doputene,
nedoputene i
razorne devijacije.
Principe cilja,
Pricipi funkcionisanja.
Stanje sistema:
Kvalitativno stanje sistema
Kvantitativno stanje sistema
- nivo,
- samoregulacioni impuls
- ponaanje sistema.
decentralizovano upravljanje
centralizovano upravljanje
3. Upravljanje sistemima
Predmet izuavanja problema upravljanja je praenje odstupanja stvarnih
deavanja od predvienih, u mjeri koja se ne moe opravdati samo
sluajnim dogaajem.
Zajedniki zadatak rjeavanja problema upravljanja je pronalaenje
upravljakog koncepta na osnovu koga se pojavila kibernetika Norbert
Viner
Osnovna ideja kibernetike je u tome da se realan svijet sastoji od materije
i energije
Upravljanje je izbor akcije kao nosioca promjene, jer gdje nema akcije nema ni
poromjene, a gdje nema izbora nema ni adekvatnog upravljanja
Upravljanje predstavlja izbor dejstva na osnovu raspoloivih informacija u cilju
realizacije postavljenog programa, dok kibernetsko (optimalno) upravljanje
predstavlja minimiziranje odstupanja programskog djelovanja izmeu
optimalnog i realizovanog programa, jer ekstremizira funkciju cilja.
Radi potpunijeg shvatanja upravljanja sistemom uvodi se funkcija procjene koja
se moe nazvati pokazateljem kvaliteta upravljanja.
Objekt upravljanja se posmatra u jednoj amorfnoj sredini u kojoj je potrebno
profilisati upravljaku artikulaciju sa svim faktorima koji djeluju na sistem to se
moe prikazati na sledei nain:
1. Otvoreni
2. Zatvoreni
3. Kombinovani
Time je svakom elementu stanja sistema pridruen bar jedan elemenat njegove
promjene koji se nalazi u nekom ulaznom ili izlaznom toku, tako da se u
elementima stanja sistema sistema akumulira razlika ulaznih i izlaznih promjena.
Opisivanje stanja sistema kao skupa vrijednosti veliina koje odreuju njegovo
ponaanje:
P 1 q n
3.1.5.Sistem informacije
Znaaj informacija kroz istoriju,
Upotreba informacija danas:
~ procjenjivane varijanti mogueg razvoja budunosti,
~ predvianje funkcionisanja sistema...
Gledanje na budunost treba ograniiti samo na one nizove dogaaja koji su
znaajni za ciljeve sistema, koji omoguuju jasnu sliku kako o preduzimanju
promjena tako i o zadacima predvianja.
Upravljanje funkcionisanjem sistema i promjenama, prvenstveno zavisi od
broja i kvaliteta informacija, tako da ih treba neprestano proizvoditi, aurirati i
osvjeavati.
Razvrstavanje informacija prema pojedinim kriterijima, odnosno izgradnja
koncepcije sistema informacija kao baze informacionog sistema.
H x p ( x j ) ln p ( x j )
Rjeenje - prenoenje podataka o stanju sistema omoguava upotrebom
malog broja razliitih simbola tj. primjeni binarne azbuke.
Tako se pomou dvolanog niza duine m moe prenijeti o dogaaju iz N
moguih dogaaja gdje je:
N 2m
odnosno
m log 2 N
3.2. Modeliranje
3.2.1. Koncepcijske osnove modeliranja
Modeliranje znai formiranje modela realnih pojava i procesa ( fizikih,
biolokih, hemijskih i dr. ) i ispitivanje istih na modelima.
Modeliranje postupak u kome jedan sistem (original) prikazujemo
(modeliramo) drugim sistemom (modelom).
Izomorfnost i homomorfnost izmeu originala i modela.
Matematiki model predstavlja skup odnosa (jednaina, funkcija, nejednaina,
logikih uslova, operatora i dr.) koji definiu karakteristike stanja sistema zavisno
od poetnih uslova, parametara sistema i ulazno-izlaznog dejstva.
3.2.2.Modeli i metodologija modeliranja
Modeliranje je najire koriteni postupak ispitivanja pojava i procesa irokog
spektra .
Fiziko modeliranje se bavi procesima prirodnog oblika gdje se prave modeli
u obiku maketa npr. ( makete malih aviona koji bi izgledali kao veliki , ili
automobila ) . Fiziko modeliranje ima ogranienu primjenu koji se u veini
sluajeva zamjenjuje matematikim modeliranjem .
Matematiko modeliranje se bavi imaginacijom stvarnosti, a opisuje se
jezikom matematikih odnosa i simbola. Dobijeni model naziva se
imaginacijom realnosti (sqrt(-1)).
invarijantna
SISTEM (S)
POGONSKA SILA (Y) input vektor, tj.ulazno dejstvo
OPTEREENJE (Z) smetnje i otpori
INDIKACIJA REZULTATA (X) output vektor
U strukturi procesa
upravljanja vano
pitanje je pitanje
prioriteta u
procesu
funkcionisanja
sistema, a to se
regulie nainom i
karakterom
odluivanja
(demokratsko i
autokratsko).
Odluivanje moe
da se redukuje
ustaljivanjem
zaduenja i standardiziranjem pojedinih procedura, ali dio odluka se uvijek
formira na osnovu rezultata misaonog procesa i poloajnog autoriteta.
FR-faktor rad
Navedena zavisnost ,gdje izlazna stopa proizvodnje nije funkcija samo ulaza ,ve
opte produktivnosti i drugih promjena,moe se prestaviti sljedeom jednainom
elemenata promjene stanja sistema:
ISPR.K=(OISPR .JK) (FPR.K)
OISPR.KL=DELAY ( USPR.JK,VPR)
FPR.K=TABHL (TFPR,KPRR.K)
KPRR.K= (OISPR.JK) (PROD) / (RP.K-KDRP
-
gdje je:
ISPR-izlazna stopa pvoizvodnje
OISPR-oekivana izlazna stopa proizvodnje
VPR-vrijeme zadravanja proizvoda u proizdnji
FPR-faktor produktivnosti rada
TFPR-tabela faktora produktivnosti radnika
KPRR-kolinik proizvodnje i produktivnosti rada
PROD-produktivnost proizvodnog radnika
gdje su:
-
RP-radnici u proizvodnji
SZRP-stopa zapoljavanja radnika u proizvodnji
ORP-stopa naputanja i otputanja radnika iz proizvodnje
VPRP-vrijeme prijema im osposobljavanja radnika u proizvodnji
PSRP-prijemna stopa radnika za proizvodnju
ZR eljena reija
K- kapacitet
NK-narueni kapacitet
ZORK-eljena veza (odnos) reija i kapacitet
KDR- konstantni dio reije
raspolaganju
privrenost lanova organizacije cilju.
x(t)- ulaz
y(t) - odgovarajui izlaz
to - poetno stanje
- funkcija dvije promjenljive (t,T) koja opisuje osobine sistema.
3.2.11
pitanje determisanosti
mjerenje smetnji
U nizu sluajeva u praksi upravljanja obino se mogu pojaviti dva ili vie
parcijalnih kriterijuma efikasnosti upravljanja.
3.2.12
A i B - realne matrice
- U - upravljanje
3.2.13
Simulacioni modeli
Ako se od modela trai da opie nelinearne sisteme vieg reda, oni to nisu u
stanju ili su toliko kompleksni da je dobijanje analitikog rjeenja gotovo
nemogue.
Za iznalaenje rjeenja u takvim situacijama koristi se simulacioni model kao
sistem jednaina koje predstavljaju instrukcije za opisivanje ponaanja sistema.
Svi elementi sistema se dijele u dvije grupe, u prvoj grupi su elementi stanja
sistema koji u datim vremenskim momentima (J,K,L) imaju svoju vrijednost, a u
drugoj se nalaze elementi promjene stanja sistema kao vrijednosni izraz
promjena.
U primjeni postoji vie metoda formiranja simulacionog sistema kao to su Monte
Karlo, metod korak po korak (Foresterova metoda).
Jednaina stanja sistema se generalno prikazuje:
Teorija komunikacije
Teorija odluivanja
Teorija upravljanja
Sloenost
Stohastinost
Autoregulacija
Primjer metoda crne kutije pomou sistema S koji ima 4 ulazne i 3 izlazne
promjenljive
Prethodno je sainjen protokol iji je tabelarni pregled binarnih vrijednosti
prikazan na sljedei nain:
Nakon izvrene analize sintezom metode crne kutije i Karnoovih karata otkriva
se deterministika zakonitost ponaanja sistema.
Analogno pojmu crne kutije uveden je i pojam bijela kutija gdje su poznati
zakoni ponaanja i procesa u dinamikom sistemu, a obe navedene varijante
grafiki se mogu prikazati na sljedei nain:
samoupravljiv
samoregulacioni
samoorganizujui informacioni sistem
izvrna funkcija
funkcija kontrolisanja
informacije o parametrima i rezultatima
iniciranja odluka
priprema izbora alternativa
odluivanje kao bit upravljanja
provoenje i izvrenje.
Proizvodnja je skup proizvodnih procesa, tj. sloen objekt poslovnog sistema koji
se moe posmatrati i kao podsistem.
Ako se poe od troenja faktora proizvodnje tj., od koliine utroenog materijala
(m), koliine utroenih sredstava za rad (i), koliine utroenog rada (l) i koliine
proizvoda na izlazu (Q) tada funkcija proizvodnje ima sledei oblik:
Q=f(m, l, i ; a1........an)
gdje su ai parametri koji zavise od nivoa tehnologije i kvaliteta posmatranog
nivoa.
Posredno
Neposredno
Kombinovano.
Sa upravljakog aspekta:
-
mjerljivost oekivanja
mehanizmi mjerenja performansi rada postojeeg sistema
o
o
Upotreba EXS:
-
Metode prototipiranja
Prvi metod je poznat kao Tip I u sutini koncipiran je na jednom iterativnom
modelu (iterative model).
Drugi metod je poznat pod imenom Tip II prototip i koncipiran je na jednom
prolaznom modelu (throwawaway).
Faze ivotnog ciklusa Tip I metoda: edukacija i trening, projektno planiranje,
rapidnu odnosno kratka analiza, dizajn baze podataka, prototipne iteracije
(dizajn, kreiranje i testiranje), implementaciju i odravanje.
Procedura prototipiranja bez obzira na metod:
-
Metodologija prototipiranja
1. FAZA:
-
2. FAZA:
3. FAZA:
testiranje prototipa
4. FAZA : koritenje prototipa (Tip I ili Tip II) kao modela za izvedbu finalnog
sistema
4.3.2 Standardizacija
Savremeni aspekti kvaliteta poslovanja usvajanje normi, obrazaca i mjera,
uslova i zahtjeva koje treba da zadovoljava, tj. ispunjavanje normi za odreeni
proces, proizvod, usluge, materijal, sirovine, dokument, nalog, sistem
upravljanja, kriterije odluivnja itd.
Osnovni efekti standardizacije - racionalizacija rada i sredstava, unapreivanje
ekonomije i zaliha, potpunije korienje kapaciteta i fondova, olakano
servisiranje, ujednaavanje kvaliteta, zatita ljudi i dobara, funkcionisanje po
usvojnim principima, ujednaavanje uslova i metoda rada, olakanje razmjene
informacija i robe, internacionalizacija, unifikacija, tipizacija, standardi za
tehniko sporazumijevanje i poslovno omuniciranje, sistem upravljanja
poslovanjem (QES, EMS), metod kontrole, nain pakovanja, manipulacija itd.
Standard kao nauno-pravni dokument sadri precizno definisane zahtjeve koje
mora da ispuni odreeni izlaz iz sistema ili sam sistem.
ISO 9001:2000 zasniva se na sljedea etiri mega procesa koji definiu sistem
upravljanja kvalitetom:
-
Odgovornost rukovodstva
Upravljanje resursima
Realizacija proizvoda
Mjerenje, analiza i unapreivanje
Poslovnik o kvalitetu
Procedura i
Radna uputstva
liderstvo,
strateko planiranje,
fokus na kupce i trite,
menadment ljudskih resursa,
menadment procesa,
informisanja,
analiza i poslovni rezultat, odnosno trini domet, to
podrazumijeva da se kupcu uvijek isporuuje poboljana
vrijednost kao rezultat trinog uspjeha.
Iikava dijagram
Kontrolna karta
Pored sedam osnovnih pobrojanih alata kvaliteta, postoje i brojni drugi, od kojih
su vani: PDCA ciklus QFD, FMEA, brejnstorming, dijagram afiniteta, relacioni
dijagram, dijagram stabla, dijagram matrica, kontrola-analiza i dijagram veza.
5. Idealan sistem
Idealan sistem idealna predstava konkretnog sistema, funkcionie u idealnim
uslovima, bez trokova i smetnji, bez napora i gubitaka.
Slui kao smjernica za izradu stvarnog sistema.
Metod idealnog sistema se koristi za;
-
Tri dimenzije svakog sistema koje se realizuju u stavranju idealnog sistema su:
materijal, uinak, promjena.
Svaki sistem kao organizacionu jedinicu karakteriu: svrha i zadaci (Purpose),
sredstva (Resources), radni sistem (System).
Radni sistem se definie kao kombinacija ljudskih, materijalnih i operativnih
resursa unutar kojih ulaze informacije i na osnovu toga se pravi predstava nivoa
idealnosti sistema.
Utvrivanje funkcija
Odreivanje ogranienja
Automatizovanje procesa
6.3
Tehnoloki sistem