Professional Documents
Culture Documents
Razgovori Sa Ramanom
Razgovori Sa Ramanom
prakti~nim iskustvima samospoznaje, kao osnovnog uslova za spoznaju sveta, onoga {to jeste. U
tom pogledu su oni mnogo radikalniji i dublji od Sokratovih dijaloga, kao i od savremenih
egzistencijalista. I na hri{}anske dogmate i teologe, koji drskom plitkoumno{}u zameraju
indijskoj filozofiji i meditaciji da se okre}u 'ni{tavilu', kao hladan tu{ mogu delovati Ramanine
re~i: Ko vidi prazninu? Ti mora{ biti prisutan. Prisutna je svest koja svedo~i o praznini. Ne
postoji trenutak kada te nema. Ti postoji{ ~ak i kada nema sveta. Tvoje Sopstvo je ~ista
svest koja uvek jeste. ^ak i iskusni psihoterapeuti ostali bi bez re~i pred Ramaninom izjavom:
Du{a, um i ego su samo re~i. Ne postoje takva bi}a. Svest je jedina Istina. Stoga je
razumljivo za{to ni K. G. Jung nije smeo da ode do Ramane kada je bio u poseti Indiji
(1938. godine), mada su ga nagovarali. Zaista, {ta raditi sa ~ovekom koji nam tvrdi: Ro|enje
i smrt su samo ideje. One se odnose na telo ili um. Sopstvo postoji pre ro|enja ovog tela, i
osta}e i posle njegove smrti. Samo prosvetljen ~ovek mo`e iz li~nog iskustva videti da su ovo
izjave onoga ko je nadi{ao relativni svet i sjedinjen je sa apsolutnim - tako {to sve relativno
do`ivljava kao apsolutno.
Moglo bi se, najzad, pomisliti da je Ramana samo jedan od gurua, kojima obiluje Indija
(a, na `alost, i Zapad). I takva predstava o Ramani pada u vodu, on nije bio samo guru koji
je sedeo i govorio drugima {ta da rade; on je imao sve siddhije ili mo}i, ali i vi{e od toga,
imao je najvi{u spoznaju jer nikada nije namerno pokazivao mo}i. To je smatrao afirmacijom
ega pred publikom. Ipak, one su se de{avale: vi|an je na dva mesta istovremeno, nestajao je
pred o~ima ljudi, pokretom ruke o`iveo je de~aka koga je ujela kobra, a jedan posetilac,
baron von Valtheim-Ostrau, opisao je u svom dnevniku kako se Ramanino telo za vreme
meditacije pretvorilo u svetlosni oblik. Brojna su i svedo~anstva o njegovim {etnjama: tada bi
za njim spontano krenule u povorci mnoge `ivotinje iz okoline, i doma}e i divlje. Ipak, najve}e
i najlep{e svedo~anstvo njegovog duhovnog uticaja bilo je to {to su se, za vreme dok je `iveo
u pe}ini na bregu, mala deca iz sela spontano sama okupljala kraj njega, i mirno sedela u
njegovoj ti{ini. On niti je video sebe kao u~itelja, niti druge kao u~enike; za njega je guru
Stvarnost koja uvek jeste, i koja sve daje. Zato on potragu za guruom bezmalo poistove}uje sa
zabludom. Nikoga nije tra`io, niti se igde kretao iz sela u kome je `iveo, ali, njegovo bi}e i
ti{ina delovali su na svet ja~e od svih gurua onoga doba, i od tada se to dejstvo tiho uve}ava.
Zato su za prakti~are meditacije (samo za one koji imaju iskustvo unutarnje ti{ine) ovi
'Razgovori' pravi zlatni rudnik najpreciznijih instrukcija i najdetaljnijih razja{njenja puta ka
Sopstvu. Te{ko je na}i ~oveka koji je kao Ramana tako jasno svedo~io, svojim bi}em u ti{ini
mnogo vi{e nego re~ima, o Jedinoj Stvarnosti koja omogu}ava i svet, i Boga i ljude, a koja je
na{a su{tina; koja je uvek tu, iza svakodnevne budnosti, sanjanja i dubokog sna bez snova, kao
ve~no Prisustvo i Milost. Na{e telo je samo pogodno mesto kroz koje se ona ispoljava - zato
Ramana uporno ponavlja da nismo telo. Prepoznavanje Najvi{e Stvarnosti koja sve omogu}ava,
kao na{e Sopstvo, i preuzimanje odgovornosti za njenu aktuelizaciju kroz na{u celovitu li~nost,
kroz koju postajemo njeno oli~enje, cilj je `ivota i Novog doba u koje smo zakora~ili. Ramana
nam je taj cilj pokazao samim svojim bi}em i svakom re~ju je poga|ao njegov centar.
Okosnica njegovog, ina~e retkog, verbalnog nau~avanja jeste praksa samoispitivanja
formulisana kroz pitanje 'Ko sam ja?' To je, po Ramani, su{tina svih meditativnih praksi.
Meditacijom se napu{ta mno{tvo misli i pa`nja se svodi na samo jednu. Tada je um pod
kontrolom i postaje mogu}e sagledavanje onoga-koji-misli. Za razliku od ostalih meditacija,
pitanjem 'Ko sam ja?' (okretanjem pa`nje ka sebi) direktno dolazimo do njega. On je i cilj
svih meditacija. To je Ja. Iz njega nastaju sve misli. Kada ga sagledamo, vidimo da Ja ne
postoji kao entitet, koji je realan sam po sebi, ve} je i sam jedna misao, i to primarna. Tada
upadamo u ti{inu jer vidimo da nismo individue, da ni{ta nije na{e, ve} da samo apsolut jeste,
u bezvremenom savr{enstvu. Samoispitivanjem uvi|amo da nismo um koji se stalno menja, ve}
trajno bi}e, ono {to uvek biva, iza svih stanja svesti - budnosti, sanjanja i dubokog sna bivstvovanje nezavisno ~ak i od prisustva tela. Kada ovako osvestimo svoje bi}e, odnosno samo
postojanje, ono se postepeno pokazuje u novom svetlu; nije vi{e onakvo kakvo smo ga ranije
zami{ljali. Prestaje da biva ne{to {to je 'na{e', i pokazuje se kao apsolutno. Kako je na{a svest
2
suptilnija, jasnija i ~istija od utisaka na{e li~ne pro{losti (vasana), tako postojanje do`ivljavamo
na sve finijem nivou, gde se ono pokazuje kao jedinstvena svesna energija; sve dok ga ne
transcendiramo i u sebi otkrijemo beskraj apsolutnog, koji je nemanifestovani izvor svega. Njega
Ramana naziva Sopstvom. Osve{}enjem bi}a, na{eg tela i uma, vidimo da celina univerzuma
stvara svaki njegov atom i pokre}e ga u `ivot, vidimo da je sve {to individualno postoji
stvorila neka {ira celina, ili vi{a sila. Tada vidimo da mi nismo ni{ta individualno, ve} da smo
smisao, ishod, ~ista svest ili duh koji je svedok te individualne celine (tela, uma itd.); da je
na{a prava priroda ono {to sve omogu}ava i daje `ivot samim svojim svedo~enjem, odnosno,
svesno{}u - i nezavisno{}u od svega.
U svakom dijalogu on sagovornika navodi na ovaj proces samospoznaje, i gotovo svaki
sagovornik iznosi svoje strahove i sumnje u mogu}nost postojanja bez uma (ega). Ono najlep{e
u ovim 'Razgovorima' jeste Ramanino uveravanje da mi ve} postojimo bez uma (kao ~isto
bi}e); da je takvo postojanje jedino autenti~no; da treba imati poverenje u bivstvo koje sve
omogu}ava, pa i nas zajedno sa umom; da mi ve} jesmo ta celina koja sve stvara i radi, i da
nam zato nije potreban um da bismo postojali, ve} svest o onome {to uvek jeste. Ramana
nam ka`e da je bi}e (sat) ve} svesno (citt). Da nije tako, odakle bismo imali i ovu svesnost o
postojanju koju imamo u egu, i mi i sva `iva bi}a? Samo iz perspektive upletenosti u
mentalne sadr`aje izgleda da se nadila`enjem uma ne{to gubi; njegovim se nadila`enjem gubi
samo patnja i neznanje, ube|enja i svi mogu}i koncepti o `ivotu, a ne sam `ivot. Predajom
bi}u koje uvek biva dobijamo ono apsolutno - kad napustimo svoje individualno i relativno
postojanje, otu|eno i za~aureno na{om psihom. (Svi mentalni poreme}aji nastaju preteranom
identifikacijom sa umom, a ne njegovim 'gubitkom', kako psihijatri pogre{no misle. Du{evni
bolesnik je opsednut egom i umnim sadr`ajima, i sva psihoterapija (bi trebalo da) se sastoji u
pru`anju pomo}i da ih nadi|e. Tako|e, psihoza nije 'gubitak ega' ve} preterano ulaganje
energije u njega, tako da se ego deli i umno`ava. Ego se gubi samo u duhovnom
prosvetljenju, i nikako druga~ije.) Na kraju krajeva, i ne treba da 'izgubimo individualnost' ili
ego, jer u stvarnosti mi uop{te i nismo individue, to nikada nismo ni bili, niti }emo to ikada
mo}i da budemo. Samo smo mislili da jesmo, i svojim mislima smo sebe izdvajali iz stvarnosti.
Svo probu|enje je u prestanku ovakvog mi{ljenja.
Ramana nas stalno uverava da na{a ideja o sebi, ili misao 'ja' nije istinski identitet
bivstva, pravo Ja (ili, 'ja'-'ja', kako on jo{ izra`ava svest o bivstvu), ve} iluzija. ^isto bivstvo je
nepodeljeno jedno. Mi svojim umom, tj. egom, izdvajamo posebne oblike iz tog jedinstva i
dajemo im imena. Ti oblici i ta imena su ceo svet koji nam je poznat u svakodnevnom
`ivotnom iskustvu (maya), i oni sa~injavaju svu dramu `ivota, dok jedinstvo bivstva i ne vidimo.
Primarni oblik koji umom izdvajamo iz celine, jeste 'na{e' telo, a s njim je primarna ideja o
sebi, misao 'ja'. U slu~aju da na{ um omogu}ava `ivot i sve ostalo, ili da postojanje od njega
zavisi (a on sam sebi stvara ba{ takav utisak), tada bi gubitak uma bio tragi~an. Ali, stvar je
obrnuta, celina je stvorila nas i na{ um, pa zato gubitkom uma i individualnosti, njihovim
svesnim nadila`enjem, jedino postajemo ta celina, i ni{ta drugo. Kosmi~ka inteligencija, ili vi{a
sila, koja omogu}ava sav `ivot i nas, sigurno je daleko svesnija, savr{enija i mo}nija od na{eg
malog i neuroti~nog uma. (Zato treba da joj se predamo. To je bhakti.) Upravo zbog njegove
malenkosti i ograni~enosti ne mo`emo da spoznamo jednostavnu istinu da je kosmi~ka
inteligencija na{a prava priroda, i da je uvek prisutna u 'na{em' bi}u. (To je samospoznaja,
jnana ili |nana.) Nesvestan ~ovek misli da je on individua unutar celine, pored drugih
individua, dok probu|en vidi da samo celina jeste, i da je on sama celina, koja sadr`i prividne
individue. Po Ramani, individue su privid kao likovi koje sanjamo u snu.
Logika samospoznaje je krajnje jednostavna: ako je nas, svesne individue, stvorio
univerzum prirode, tada je taj univerzum daleko svesniji od nas. Tako|e, ako je mogao da
ovaploti nas, ovakve kakvi smo, mora da mu je mnogo lak{e da ovaploti i sebe, kao {to je to
u~inio u liku Kri{ne ili Isusa, i da nam iznese poruku o samospoznaji kao spoznaji celine
(Boga). U tome je jedinstvo puta samospoznaje i predaje: kada spoznamo ono {to jeste
(jnana), tada se i predajemo tome {to jeste (bhakti). Nema spoznaje bez prihvatanja onoga {to
3
se spoznalo. Ljubav i prihvatanje svega {to postoji jedini je na~in na koji se izra`ava duh koji
omogu}ava sve {to postoji, a koji je na{a su{tina.
Ovo se u praksi samoispitivanja (vichara) svodi na to da se najpre odvratimo od misli
okretanjem ka onome ko ih je svestan, ka 'ja' koje misli, i ~vrstim dr`anjem za njega otkri}e
nam se da ni 'ja' nije na{e, da ni mi nismo ni{ta sami po sebi, ve} je i to izraz jedne {ire
celine, i da samo celina jeste. Od svih indijskih svetaca samo je Ramana mogao da ka`e:
samadhi je ostati kao ~isto 'ja' i nakon prestanka svih misli, svu pa`nju treba usmeriti na
'ja', i ne ispu{tati je. On je znao da se ~isto 'ja', bez ikakvih objekata i sadr`aja, pretvara u
Jastvo (Sopstvo). To je jedini put. Zato nas Ramana podse}a da je ime Bo`ije 'Ja jesam'.
Ramana nam neumorno govori da mi u su{tini uvek jesmo celina bivstva, a ne
individualno telo, ali treba toga da budemo i svesni. Samo ako nismo svesni toga {to uvek
jeste, mi smo u gubitku. On ~esto koristi primer dubokog sna da bi nam stavio da znanja da
tada prirodno i spontano, ali nesvesno bivamo jedno sa celinom bi}a. Sav napor je u tome da
toga budemo uvek svesni, jer mi uvek postojimo, i za vreme sna. Stoga, biti svestan, tj.
prosvetljen, za Ramanu zna~i biti u autenti~nosti bivstva, u njegovoj aktuelizaciji. Svesno{}u
celina, ta~nije, duh koji celinu omogu}ava, postaje aktuelan - kroz na{e obli~je. Sve dotle on
postoji, ali bezli~no, kao uslov pukog postojanja svega. Njegova je te`nja da ne bude bezli~an i
da zadobije ljudsko, tj. konkretno oli~enje. Kada se prosvetli u ljudskom obli~ju, tada postaje
`iva, delatna ljubav koja svemu omogu}ava postojanje. Tada postojanje (sat) postaje prosvetljeno
postojanje (citt) i ~isto bla`enstvo (ananda). Stoga nadila`enjem uma i individualnosti ne
postajemo bezli~ni (kako zami{ljaju pseudointelektualci koji tako kritikuju budizam i vedantu),
nego tada apsolutno bivstvo kroz 'na{e' obli~je zadobija svoje autenti~no oli~enje: postaje
li~nost. Duh tek tako postaje 'Onaj koji jeste'. Napu{tanjem svoje individualnosti (sa~injene od
gomile se}anja, neuroza, i fikcija) mi omogu}avamo apsolutnom bivstvu da od bezli~nog
postojanja kroz na{e bi}e postane li~nost, tj. da postane aktuelno u svom najvi{em,
najkonkretnijem i najpotpunijem smislu. Ljudsko obli~je tada vi{e nije 'na{e', ve} je samo mesto
gde se ve~nost srela sama sa sobom, mesto iz koga izbija ljubav koja svemu omogu}ava da
bude. Hristova poruka da napustimo sve (individualno) i prvo tra`imo Carstvo Nebesko
(apsolutno) - jer }emo onda s njim dobiti sve, i ono {to smo napustili, zato {to apsolutno
sadr`i i omogu}ava sve relativno - ovde je tako jasno izra`ena kao da ju je sam Isus
obja{njavao.
Upravo zbog autenti~nosti Ramaninog svedo~enja o Stvarnosti, mo`emo ga razumeti samo
u skladu sa nivoom i kvalitetom sopstvene svesti. Na{a li~na zrelost je jedino oko s kojim se
ovi 'Razgovori' mogu ~itati. Pri tom se misli na onu odva`nu zrelost retkih pojedinaca kojom
se nadilazi prose~no `ivotarenje, i s kojom se, uz pomo} meditativne discipline i prakse, traga
za ve~nim smislom. Koliko je ovakvo oko transcendentalnog duha otvoreno u nama, toliko
}emo ovde jasnije videti sve suptilne detalje najve}ih istina, skrivene ~esto u najjednostavnijim
odgovorima. Moramo stoga upozoriti da je Ramana najdublji i najprecizniji onda kada je
najkra}i. To je zato {to su njegove re~i bile ispunjene duhovnom snagom njegovog prisustva.
Zato njihovo dana{nje ~itanje daje razli~ite efekte, naj~e{}e izgledaju apsurdne, siroma{ne i
{krte onima koji nemaju iskustvo prisustva transcendentalnog duha u sebi. Naro~ito }e biti
zbunjeni oni koji misle da ga imaju, ali koji u meditaciji tra`e sredstvo za uspe{nije
ispunjavanje svojih `elja i strasti, {to je u skladu sa savremenim trendovima, a ne drevni put
za nadila`enje smrtnog tela, uma, vremena i prostora, i predaju duhu koji sve omogu}ava, a
koji je na{a su{tina ili Sopstvo. Zato je to put prestanka i utrnu}a, a ne bilo kakvog
postignu}a. Ramana je bio oli~enje ovog drevnog puta, a ne modernih tehnika za instant
prosvetljenje.
Iako nam dana{nji na~in `ivota i kultura gotovo u potpunosti onemogu}avaju taj drevni
(i ve~ni) ideal ljudskog savr{enstva, a Hri{}anska crkva ga ~ak i satanizuje, sigurno je da
postoje pojedinci kojima je on potreban, uprkos svemu. Potreban je ~ak i onima koji ne znaju
da im je potreban, jer to je potreba za autenti~nim bivstvovanjem. Ramana ostvarenje takvog
ideala pru`a neposredno, samim svojim bi}em, bez ikakve ideologizacije i mitologije vezane za
4
jednu kulturnu tradiciju (iako se ~esto slu`i jezikom vedante, on ga prevodi u univerzalno
iskustvo). Time ga je u~inio univerzalnim i svima dostupnim. I to je izuzetno va`no naglasiti,
jer ostvarenje ideala autenti~nosti bivstvovanja (koji danas, zbog snage koju tehnologija daje
iluzijama i destruktivnim silama, nije filozofsko pitanje, ve} pitanje opstanka) nije mogu}e
posti}i na stari na~in, prema nekoj odre|enoj tradiciji, ve} na univerzalan i direktan na~in, koji
izvire iz same autenti~nosti bivstvovanja i zato je prihvatljiv svakom ~oveku. Univerzalna
dostupnost autenti~nosti bivstva oli~ena je Ramaninim krajnje jednostavnim svo|enjem njegovog
ostvarenja na direktno pitanje: 'Ko sam ja?' Sama veli~ina Ramanine pojave u~inila je da taj
drevni ideal ne bude proma{en ni zaboravljen u na{em otu|enom, tehnokratskom dobu. On ga
je izrazio tako direktno i sna`no da, zahvaljuju}i njemu, ni ubudu}e ne}e mo}i da bude
zaboravljen.
Izrazimo na kraju i na{u zahvalnost prevodiocu 'Razgovora' Ivanu Risti}u (Svami
Advaitananda), odli~nom poznavaocu Ramaninog u~enja, koji je iz Ramanasrama doneo
tekstove i poduhvatio se herojskog napora njihovog prevo|enja '92 god. u Austriji. To je bio
njegov kreativan odgovor na tada{nja destruktivna de{avanja.
Ivan Anti}
PREDGOVOR
Razgovori koji su prvobitno bili objavljeni u tri toma sada su izdati u prakti~noj
jednotomnoj ediciji. Nema sumnje da }e svi aspiranti {irom sveta ovo sada{nje izdanje prihvatiti
sa istim po{tovanjem i pa`njom kakvu je izazvalo i prethodno. Nije ovo knjiga koju treba ovla{
pro~itati i odlo`iti. Pokaza}e se, zasigurno, kao nepogre{ivi vodi~ sve ve}em broju hodo~asnika
u Svetlost Ve~itu.
Ne mo`emo biti dovoljno zahvalni [ri Munagali S.Venkataramiahu (sada Swami
Ramanananda Saraswati) za vo|enje zapisa o razgovorima, koji pokrivaju period od godine
1935. do 1939.
Privr`enici koji su imali sre}u da sretnu Bhagavana [ri Rmanu, pri ~itanju Razgovora,
se}a}e se spontano U~iteljevih re~i i sa ushi}enjem prizivati sopstvene misaone zapise. Uprkos
~injenici da je veliki Mudrac Aruna~ale najvi{e pou~avao }utnjom, ~inio je to i re~ima, lucidno
i bez zbunjivanja i zamra~ivanja uma slu{atelja. Tada bi se javljala `elja da se svaka izgovorena
re~ sa~uva za potomstvo.
No, treba biti zahvalan i za ono malo zapisanih iskaza. Vide}emo da Razgovori
osvetljavaju i U~iteljeva kasnija dela, do ~ijih se prevoda mo`e do}i, i mo`da je najbolje
prou~avati ih uporedo. [ri Rmanina u~enja nisu data uop{teno. Zapravo, mudrac nije dr`ao
predavanja ili diskurse, u pravom smislu re~i. To su, prvenstveno, bili odgovori na pitanja
aspiranata, koji su imali te{ko}a na svom spiritualnom putu i tra`ili za njih re{enje. Sli~ni
problemi se javljaju i u potrazi za Sopstvom, pa je, tako, i na~in njihovog re{avanja isti. Zbog
toga Mahr{ijevi odgovori poseduju kvalitet univerzalnosti.
Nisu svi bili u stanju da postave ispravna i podesno uobli~ena pitanja. Zato odgovori
gurua nisu bili samo usmereni na to da, kao u nekom ispitnom pismenom zadatku, pru`e
odgovor na zadatu temu. On je ~esto zalazio iza re~i i na taj na~in ispravljao i sama pitanja.
A kada su ona bila zaludna i bezna~ajna, nije smatrao da mora da zadovolji obi~nu
radoznalost ili podr`ava ljude u njihovim zabludama. Ipak, [ri Rmana nije ostavljao svog
sabesednika tamo gde bi ga zatekao. Jedan privr`enik je rekao: Sva na{a pitanja su
5
postavljena sa na{e ta~ke gledi{ta, a [ri Bhagavan na njih odgovara sa svoje. On ne samo da
odgovara na pitanja, ve} ih, tako|e, potkopava.
Razli~ita su stanovi{ta sa kojih se prilazi svecu. Skeptici i agnostici, teisti i ateisti, traga~i
za ~udesima i lovci na psihi~ke fenomene - svi su oni dolazili kod Mahr{ija. Tako je priroda
pitanja zavisila od onoga {to je najvi{e opsedalo njihovu svest. Veli~ina U~itelja je bila u
otklanjanju tih polaznih a nebitnih stanovi{ta ili interesovanja i pobu|ivanju ~e`nje u
privr`enicima za spoznavanje vrhunske Istine.
Posetioci A{rama su [ri Rmani ~esto postavljali pitanja o okultnim i psihi~kim mo}ima:
da li je dobro imati telepatske sposobnosti, nije li mo} da svoje telo u~inimo nevidljivim znak
zrele mudrosti? Mogu li se ~itati tu|e misli? U~itelj je uvek odgovarao da okultno i ~udesno
nije duhovno, i da su natprirodne mo}i pre prepreka nego pomo} na putu do Uzvi{enog
Duha.
Neke je zanimao fenomen smrti: [ta biva sa mrtvima? Mo`emo li da ih vidimo? [ri
Rmana je pou~avao da su svi ovi problemi neva`ni i da traga~ za istinom ne treba da se za
njih zanima. Jedna otmena dama, aristokratkinja, pitala je: Mahr{i, mo`emo li da vidimo
mrtve? U~itelj je odgovorio: Da. - Da li nam ih jogiji mogu pokazati? - Da, mogu. Ali,
nemojte od mene tra`iti da vam ih poka`em, jer ja ne mogu. - Da li ih vi vidite? U~itelj:
Da, u snovima.
Su{tina [ri Rmaninog u~enja je samoispitivanje. Umesto da pita{ o stotinu neva`nih
stvari, tra`i da spozna{ Sopstvo, pitaj 'Ko sam ja?'. Samoispitivanje bi trebalo da je najlak{i od
svih zadataka, ali je, ~ini se, najte`i, jer smo postali tu|i svom Sopstvu. Ono {to treba da se
u~ini je jednostavno - postati Sopstvo. Ovo je kona~na istina. To je na{e ve~no, prirodno i
priro|eno stanje. Zbog neznanja, mi se poistove}ujemo sa ne-ja. Najsuptilnija od svih
identifikacija je ona sa egom. Tragajmo za korenom ega. Odakle se pojavljuje ovo la`no ja?
Na kraju ispitivanja spozna}emo da se ego gubi, dopu{taju}i ve~nom Sopstvu da zablista.
Najbolja metoda je samoispitivanje: 'Ko sam ja?', to je najvi{a japa. To je istinska pranayama.
Misao 'Ja nisam telo' (naham) je izdisaj (rechaka); istraga 'Ko sam ja? (koham) je udisaj
(puraka); spoznaja 'Ja sam On' (soham) je zadr`avanje daha (kumbhaka). Plod samoistra`ivanja
je spoznaja da je sve Sopstvo i da ni~eg drugog nema. Za one koji slede ovu metodu, ni
jedna druga sadhana nije neophodna. ^ak i oni koji prihvate disciplinu devocije (bhakti)
dosti`u isti cilj. Ako svoj ego predamo bilo guruu, bilo Bogu, spozna}emo Sopstvo.
[ri Rmanina u~enja, kakva nalazimo u Razgovorima, done}e nadu svakome. Niko ne
treba da misli kako je li{en mogu}nosti spasenja. Neki stari posetilac iz Amerike rekao je,
jednom, U~itelju: Mahr{i, mislite li vi da smo nevaljali de~aci? U~iteljev odgovor je bio
karakteristi~an: Nemojte mi to re}i. No, vi ne treba da mislite da ste nevaljali de~aci. Ma
{ta da je u nama r|avo, bi}e sigurno odstranjeno, ~ak i ako samo slu{amo Mahr{ijeve mudre
re~i zapisane u knjizi koja je pred nama.
^itajmo je, jer }e nas pripremiti i dati nam mogu}nost za razumevanje U~iteljeve najvi{e
pouke, koja je bila upu}ena }utnjom.
Univerzitet u Madrasu
11. avgust 1958.
T.M.P. Mahadevan
UVOD
^etiri godine, koje su ovde obuhva}ene, predstavljaju dane kada je A{ram dostigao
vrhunac svoje slave. Mahr{ijevo zdravlje bilo je u celosti dobro i hol, u kojem je sedeo, bio
je i danju i no}u otvoren da prihvati svakoga. Posetioci su pristizali iz svih delova sveta, te{ko
da je bilo ijedne zemlje iz koje nisu dolazili u ovo ili ono vreme. Rat se svakako ispre~io
ovom prilivu, no, kako je vreme prolazilo, broj indijskih posetilaca se umnogome pove}avao.
Me|utim, ovi razgovori, od kojih mnogi vo|eni sa zapadnjacima, bili su naro~ito interesantni:
moderna tendencija ka materijalizmu i nereligioznosti, kojom se Zapad ~esto hvali, ovde je
nai{la na sebi ravnog protivnika. [ri Bhagavan je blistao poput sunca, pa su ~ak i oni, koji ga
nisu razumevali ili se nisu slagali s njegovim re~ima, bili fascinirani te nisu mogli da se
odupru zanosu izazvanog njegovim prisustvom.
Iako je [ri Venkataramiah bio potpuno kvalifikovan za ovo delo, pratiti [ri Bhagavana
nije bio lak zadatak, kada bi kona~no po~eo da govori. On je u tolikoj meri vladao temom da
mu nikada nije nedostajala nijedna re~, na kojem god jeziku se vodio razgovor; malo se
bele`aka moglo voditi, po{to su slu{aoci bili previ{e zauzeti u nastojanju da ne propuste ni
jednu izgovorenu re~, koje nije uvek bilo lako shvatiti. [ri Venkataramiah je slu`io i kao
prevodilac ljudima koji su dolazili u grupama i govorili engleski, po{to je [ri Bhagavan nerado
govorio tim jezikom, iako ga je znao dovoljno da je mogao ~itati engleske novine i ~asopise.
No, igrati ulogu prevodioca bio je jo{ te`i posao nego samo zapisivanje; tok re~i je bio toliko
postojan, da nije bilo intervala u kome bi se njihovo zna~enje moglo saop{titi vatrenom
pitaocu. ^esto su morali da zamole [ri Bhagavana da sa~eka, dok se njegove re~i ne prenesu
`udnom slu{aocu. Zato je lako zamisliti te{ko}e u sa~injavanju ovog zapisa; za taj zadatak je
bio kompetentan jedino neko ko je godinama sedeo uz stopala U~itelja i u potpunosti
apsorbovao njegovu filosofiju i na~in na koji ju je izlagao. Osoba idealna za ovo sre}no je
na|ena u [ri Venkataramiahu.
Priznajemo da jezik koji se ovde koristi nije uvek ugla|en; s obzirom na okolnosti
moralo se s tim ra~unati; on je bez sumnje mogao da bude ispravljen, ali je umnogome
ostavljen kakav je bio, po{to smo ose}ali da bi se na taj na~in izgubila spontanost koju u
ovom obliku poseduje. Mada su razgovori vo|eni na razli~itim ju`noindijskim jezicima, ve}ina ih
je zapisana na engleskom, dok je ostatak pisan na tamilskom ili telugu, a ovi odlomci su
prevedeni za potrebe knjige. Upotpunjene bele{ke ~esto su pokazivane pitaocima radi
verifikacije, dok je celina dobila `ig odobravanja samog [ri Bhagavana, po{to su mu zapisi
stalno davani na uvid nakon {to bi do{li u svesku, da ih odobri ili izvr{i potrebne izmene.
Tako, mo`emo biti sigurni da ovde imamo precizno u~enje U~itelja i ~itaju}i ga mi jo{ jednom
sedimo uz Njegova stopala u starom holu, ispijaju}i svaku re~ koja nam pada s njegovih usana,
razdragani njegovim osmehom, pokretom njegovih ne`nih ruku i vladanjem; jer, on je bio
istinski umetnik koji bi ~esto glumio deo pri~e koju je pripovedao da bi nas lak{e doveo do
razumevanja svoje misli.
Neki }e biti skloni da kritikuju ovu knjigu kao monotonu, me|utim, monotonija je ovde
promi{ljena, po{to se uvek donosi ne{to novo, ma koliko teme razgovora izgledale sli~ne. [ri
Bhagavan je uvek nagla{avao su{tinsku istinu koja je potrebna za oslobo|enje: da postoji samo
jedno Sopstvo i da ne postoji ni{ta drugo osim Sopstva. Znaj to, i sve drugo }e{ znati. Nikad
nije previ{e ovo ponavljati.
Intelektualno razumevanje ove ~injenice bez sumnje dovodi ~oveka na put, me|utim,
kada je put jednom zapo~et, tada mentalno znanje mora postati stvarno iskustvo. Da bi se
ne{to apsolutno poznavalo, a ne samo povr{no, to se mora i postati, ina~e je znanje
nepotpuno. Mi nismo nikad ni{ta drugo do Sopstvo, na {ta sam ve} ukazao, no, vezuju}i sebe
ograni~avaju}im neznanjem, egom, zaboravljamo posmatra~a i poistove}ujemo se s posmatranim.
No, {ta mi tu mo`emo? Navika je toliko dugove~na, kroz toliko ro|enja mislilo se na takav
na~in, vekovima je ona stvarana umom koji se na ovaj na~in sve vi{e i vi{e razvijao u
neznanju, te sada, i pored najbolje volje, nije sklon, gotovo da nije u stanju da se odmrsi iz
ropstva svetu igre koji je sam stvorio.
7
Ti si Sopstvo, ka`e on, ni{ta drugo do Sopstvo, sve drugo je samo predstava, pa, BUDI
Sopstvo, ovde i sada. Nema potrebe da neko be`i u {umu (manastir) ili se zatvara u sobu
(zbog meditacije); nastavi da obavlja{ svoje osnovne aktivnosti, ali ne smatraj sebe njihovim
izvr{iocem. Sopstvo je svedok, ti si To.
U ovim razgovorima je davan primer za primerom, na jeziku koji odgovara sva~ijem
ukusu i mentalitetu. Smo ~itanje knjige automatski ~oveka povla~i unutra, do izvora. Ono je
smo dovoljna sadhana. Nemoj da se obmanjuje{, ti si ve} To, nema ni~eg drugog da se
postigne, samo da se otkloni la`no poistove}enje, da se ograni~enje prepozna kao iluzorno.
Njegov metod za to je dobro poznat: samo-ispitivanje. Uvek i u svakoj prilici tra`i izvor
o~evidnog glumca, ega, i kada postigne{ ovaj cilj, ka`e nam On, ego }e svojom voljom nestati
i ni{ta ne}e preostati osim bla`enog Sopstva. No, ovo nije mesto na kojem bi se i{lo u detalje
metoda; oni koji su zainteresovani mogu lako da dobiju potrebne knjige iz [ri
Ramanasramama.
[ta bi se tu jo{ moglo re}i, osim saveta da svi ~itaju ovu knjigu i u~ine je delom sebe?
Da ni preko jedne re~i ne pre|u povr{no, da ni jedan razgovor ne odbace kao izli{an. Sve je
ovo ~isto zlato. I, jo{ jednom, ovde, pred nama, nalazimo ve~no `ivog [ri Rmanu Mahr{ija
kako nas u~i svojim jedinstvenim re~ima, radi na{eg dobra i ushi}enja.
Tokom pripreme ove knjige za {tampu na{li smo da prvi njen deo nije u hronolo{kom
redu, ali smo odlu~ili, radije nego da odlo`imo objavljivanje, da ne izmenimo sada{nji redosled,
po{to on ni na koji na~in ne remeti kontekst. Datumi su uklju~eni samo radi upu}ivanja i
garancije autenti~nosti.
[ri Ramanasramam,
1. januar 1955
Sadhu Arunachala
(Major A.W. Chadwick, O.B.E.)
NAPOMENA ZAPISIVA^A
U veoma kriti~nom i mu~nom periodu svog `ivota, ponizni privr`enik je potra`io
Prisustvo Bhagavana [ri Rmane Mahr{ija radi svog du{evnog mira i sa ljubaznim
dopu{tenjem sarvadhikariya, [ri Niranjanande Svamija, `iveo je u A{ramu. Traga~ je uzeo na
sebe da zapi{e, kad god se pru`i prilika, osve`avaju}e i prosvetljuju}e re~i U~itelja. Ovaj
zadatak je sam sebi nametnuo kako bi pro~istio svoj um i bolje razumeo duboke, suptilne re~i
[ri Bhagavana. Uskoro potom, sarvadhikari ih je slu`beno preuzeo za A{ram. Ove zapise koji
obuhvataju period od 1935. do 1939. god. uklju~ili smo u ove tomove knjige, s nadom da }e
nekim ~itaocima biti zanimljivi i korisni za duhovno traganje.
[ri Ramanasramam,
1. januar 1955.
ZAPISIVA^
NAPOMENA O PREVODU
U prevo|enju teksta na srpski jezik pridr`avali smo se me|unarodno ustanovljene
latini~ne transkripcije sanskrita, s tom razlikom {to su izostavljeni mnogobrojni i slo`eni
akcenatski znaci, jer ih nije bilo ni u originalu. Radi lak{eg izgovora zadr`ali smo neke
odoma}ene izraze ([iva, Kri{na, Upani{ade, [ri), a kod ostalih re~i suglasnik j treba izgovarati
kao mekano |, dok sh kao {, c kao }, i y kao j (kao u re~ima jnana, darshan, citta i yoga).
8
Iako je knjiga prepuna sanskrita, izostavljen je re~nik koji bi trebao da sleduje na kraju ovakve
knjige, zato {to u njoj ima toliko re~i, ne samo iz uobi~ajene filosofske terminologije, ve} i
mnogih drugih, da bi nam za njegovu izradu bio potreban pravi sanskritsko-srpski re~nik. Ali,
zato je za gotovo svaku re~ dato obja{njenje u samom tekstu, ili njeno zna~enje postaje jasno
iz konteksta. To je dobra okolnost koja }e ~itaoca navoditi na usvajanje jedinstvene sanskritske
terminologije, koja ~esto i nema odgovaraju}e re~i na drugim jezicima.
IZDAVA^
RAZGOVORI SA
[RI RAMANOM MAHAR[IJEM
15. maj 1935.
1. Lutaju}i monah (sannyasin) poku{ao je da razjasni svoju sumnju: Kako spoznati da je
vasceli svet Bog?
Mahar{i: Ako od svog vi|enja na~ini{ vi|enje mudrosti, na}i }e{ da je svet Bog. Ako
ne spozna{ Uzvi{enog Duha (brahmana),1 kako }e{ otkriti njegovo sve-pro`imanje?
2. Neko je pitao o prirodi opa`anja.
M: U kojem god da je neko stanju, njegova opa`anja u~estvuju u tom stanju.
Obja{njenje je da u budnom stanju (jagrat) grubo telo opa`a gruba imena i obli~ja; u svapni
(stanju snevanja) mentalno telo opa`a mentalne tvorevine sa njihovim mnogobrojnim imenima i
obli~jima; u sushuptiju (dubokom snu bez snova), po{to se gubi identifikacija sa telom, nema
opa`anja; na sli~an na~in, u transcendentalnom stanju identitet sa brahmanom postavlja ~oveka
u harmoniju sa svime i nema ni~ega odvojenog od njegovog Sopstva.
3. Postavljeno je pitanje o prirodi sre}e.
M: Ako ~ovek smatra da je njegova sre}a posledica spolja{njih ~inilaca i onoga {to
poseduje, razumno je zaklju~iti kako njegova sre}a mora rasti sa porastom poseda i opadati
srazmerno njihovom opadanju. Tako, ukoliko je li{en svojih poseda, njegova sre}a bi trebalo da
je ravna nuli. Koje je stvarno iskustvo ~oveka? Da li ono potvr|uje ovakvo vi|enje?
U dubokom snu ~ovek je li{en ose}anja posedovanja, uklju~uju}i tu i njegovo sopstveno
telo. Umesto da je nesre}an, on je sasvim sre}an. Svako `eli da spava ~vrstim snom. To zna~i
da je sre}a priro|ena ~oveku i da nije posledica spolja{njih uzroka. ^ovek mora da spozna
svoje Sopstvo kako bi otvorio skladi{te potpune sre}e.
4. Jedan obrazovani mladi} pitao je Mahar{ija: Za{to ka`ete da je srce na desnoj strani, kada
su biolozi na{li da je na levoj? Mladi} se raspitivao za izvor ove tvrdnje.
1
Bog Brahma i brahman ovde su, kao i u indijskoj filosofiji, razli~iti pojmovi. Brahma je vrhovni apstraktni Bog
koji vlada nad brahma-lokom, Brahminim svetom ili svetom brahmana. U hinduizmu je, uz [ivu i Vi{nua,
objedinjuju}i ~lan tog trojstva. Dok brahman u vedanti ozna~ava apsolut, univerzalni princip, sve. Tako|e ovde i
atman navodimo malim slovima i kurzivom jer ta re~ pre svega ozna~ava povratnu zamenicu 'sebe', dok u
filosofiji ozna~ava Jastvo ili Sopstvo, samosvojstvo, ~ovekovu duhovnu su{tinu. Ozna~ava individualnu manifestaciju
apsoluta (brahmana), koja nije ograni~ena individualno{}u, ono ve~no u ~oveku.
9
M: Upravo tako. Fizi~ki organ je na levoj strani; to se ne pori~e. Ali Srce o kome ja
govorim nije fizi~ko i nalazi se upravo na desnoj strani. To je moje iskustvo, i ja ne tra`im ni
jedan autoritet. Ipak, mo`ete na}i potvrdu u Malajalamskoj ajurvedskoj knjizi i u Sita
Upani{adi; i on je naveo izvod (mantru) iz ove druge i ponovio tekst (sloku) iz prve knjige.
5. G. M. Firdman (Frydman), in`enjer, komentarisao je na temu Milosti: Lutka od soli koja
se zaroni u more nije za{ti}ena nepromo~ivim mantilom.
Bilo je to veoma uspelo pore|enje te je zato pozdravljeno. Mahar{i je dodao:
Nepromo~ivi mantil je telo.
6. Jedan monah (sannyasi) je pitao kako da spre~i rastrojenost uma.
M: Ti vidi{ objekte kad zaboravi{ svoje Sopstvo. Ako se dr`i{ Sopstva, ne}e{ videti svet
objekata.2
7. Kad je postavljeno pitanje da li se okultne mo}i (siddhi) posti`u zajedno sa Svemo}i
(ishvaratva), kao {to se pominje u poslednjoj strofi Dak{inamurti A{takam, Mahar{i je rekao:
Naka se prvo postigne Svemo}, pa se onda mo`e postaviti ovo drugo pitanje.
8. Da li neko mo`e ste}i dobrobit od ponavljanja svetih slogova (mantra) koje sm primenjuje,
a da u to nije posve}en?
M: Ne. On mora biti opunomo}en i upu}en u ponavljanje takvih mantri. Mahar{i je
ovo ilustrovao slede}om pri~om: Jedan kralj je posetio svog ministra u njegovoj rezidenciji.
Tamo su mu rekli da je ministar zauzet ponavljanjem svetih slogova (japa). Kralj ga je sa~ekao
i, kad su se sreli, upitao ga koja je to japa bila. Ministar je rekao da je to najsvetija od svih,
gayatri. Kralj je po`eleo da ga ministar inicira, ali je ovaj priznao da za to nije kvalifikovan, i
tako je kralj japu nau~io od nekog drugog. Kad je kasnije sreo ministra ponovio je gayatri i
`eleo je da zna da li je ta~na. Ministar je rekao da je mantra ta~na, ali da njemu ne
odgovara. Pritisnut da to objasni, ministar je pozvao jednog slugu koji je bio blizu i naredio
mu da uhvati kralja. Ovaj nije poslu{ao. Ministar je vi{e puta ponovio nare|enje, ali sluga jo{
uvek nije poslu{ao. Kralj se razbesneo i naredio istom ~oveku da uhvati ministra, {to je ovaj
odmah i u~inio. Ministar se smejao i rekao da je ovaj incident obja{njenje koje je kralj
zahtevao. Kako? - upitao je kralj. Ministar je odgovorio: Nare|enje je bilo isto, izvr{ilac
tako|e, ali je autoritet bio razli~it. Kad sam ja naredio, nije bilo efekta; me|utim, kad si to
u~inio ti, efekat je bio trenutan. Sli~no je i sa mantrama.
9. Neko je pitao: Za{to se u spisima ka`e da je mudrac kao dete?
M: Dete i Mudrac (jnani ili |nani) su na neki na~in sli~ni. Dete zanimaju doga|aji
samo dok traju. Kada pro|u, ono prestaje da razmi{lja o njima. Dakle, o~igledno je da ne
ostavljaju nikakav utisak na dete i ne uti~u mentalno na njega. Isto tako je sa mudracem.
10. Jedan posetilac je pitao kako da do|e do samospoznaje prema uputstvima koji su dati u
Mahar{ijevom tekstu Istina otkrivena, u osmom stihu dodatka. Te{ko}a je bila u kontrolisanju
uma.
M: To treba izvesti kontrolom daha. Ako je upra`njavate sami, bez spolja{nje pomo}i,
um je pod kontrolom. Ina~e, um spontano dolazi pod kontrolu u prisustvu nadmo}ne snage. U
tome je zna~aj zajedni{tva s mudrim (sat-sanga).
11. Da li ikad mo`e da se okon~a sudbina (karma)?
M: Karme nose u sebi seme svog uni{tenja.
2
Misli se na svet objekata, odnosno na mo{tvo objekata koji ~ine 'svet', na vi|enje sveta kao razli~itog od
Sopstva, u dvojnosti subjekat/posmatra~ - objekat/posmatrano.
10
12. Jedan ~ovek je tra`io od Mahar{ija da mu ka`e ne{to. Kad ga je Mahar{i upitao {ta `eli
da zna, odgovorio je da ne zna ni{ta, a da `eli da ~uje ne{to od njega.
M: Ti zna{ da ne zna{ ni{ta. Prona|i to znanje. To je oslobo|enje (mukti).
6. januar 1935.
13. Gospo|a M. A. Pigo (Piggot), engleska dama koja je ~itala Traganje u tajnoj Indiji, do{la
je da vidi Mahar{ija. Jedan u~enik se ponudio da poslu`i kao prevodilac. U to vreme je bilo
mnogo posetilaca u sali, me|u kojima i neke dame sa svojom decom. Prostorija je bu~no
odjekivala. Kona~no je zavladala ti{ina. Iznenada smo Mahar{ija, za koga se ~inilo da se
zagledao u beskrajan prostor, ~uli kako ne`no ka`e: Majmun! Tada smo u vratima ugledali
bebu (koju majka nije videla budu}i da je sedela sa druge strane vrata) sa velikim majmunom
koji je stajao na svojim stra`njim nogama i milovao dete obema rukama ne nanose}i mu ni
najmanju povredu, oboje u miru Mahar{ijevog prisustva. Kada se za~uo Mahar{ijev glas,
majmun je jednim spretnim skokom nestao. Doga|aj je ostavio sna`an utisak na damu.
7. januar 1935.
Da li je za spoznaju potreban u~itelj? - bilo je prvo pitanje gospo|e Pigo.
M: Spoznaja je u prvom redu rezultat u~iteljeve milosti, a tek u drugom redu u~enja,
predavanja, meditacija itd. To su samo sporedna sredstva, dok je glavni i su{tinski uzrok
milost.
Posetilac: Koje prepreke ometaju spoznavanje Sopstva?
M: To su navike uma (vasane).
P: Kako prevazi}i mantalne navike (vasane)?
M: Spoznajom Sopstva.
P: To je za~aran krug.
M: Ego je taj koji postavlja takve te{ko}e, on stvara prepreke a zatim pati zbog
slo`enosti prividnih paradoksa. Prona|ite ko je taj koji ispituje i na}i }ete Sopstvo.
P: Koja su sredstva spoznaje?
M: U~enja u Spisima i u~enja spoznatih du{a.
P: Mogu li takva u~enja biti rasprave, predavanja i meditacije?
M: Da, to su sve samo sporedna sredstva, dok je u~iteljeva milost su{tinska.
P: Koliko je ~oveku potrebno vremena da je stekne?
M: Za{to to `elite da znate?
P: Da bih se nadala.
M: ^ak je i takva `elja prepreka. Sopstvo je uvek prisutno, nema ni~eg bez njega.
Budite Sopstvo pa }e `elje i sumnje nestati. To Sopstvo je svedok u stanju dubokog sna,
snova i u budnom stanju postojanja. Ova stanja pripadaju egu. Sopstvo prevazilazi ~ak i ego.
Zar za vreme dubokog sna niste postojali? Da li ste tada znali da spavate i da niste svesni
sveta? Tek u budnom stanju vi stanju dubokog sna pripisujete nesvesnost. Dakle, dok spavate i
kada ste budni svest je ista. Kad budete znali {ta je ova svest budnosti, zna}ete svest koja je
svedok ova tri stanja. Ta svest se mo`e prona}i ako se potra`i svest kakva je bila u toku
dubokog sna.
P: Ako je tako, ja }u zaspati.
M: Zaspite!
P: To je praznina.
M: Za koga postoji praznina? Prona|ite. Ne mo`ete sebe poricati ni u jednom trenutku.
Sopstvo uvek postoji i traje u sva tri stanja.
P: Da li treba da budem u snu i istovremeno budem u bdenju?
11
M: Da. Bdenje je stanje budnosti. Zato ovo stanje ne}e biti stanje dubokog sna, ve}
sanjanja. Ako po|ete za svojim mislima, one }e vas zavesti i na}i }ete se u beskrajnom
lavirintu.
P: Onda, zna~i, moram da idem unatrag, tragaju}i za izvorom misli.
M: Upravo tako; na taj na~in }e misli nestati, i osta}e samo Sopstvo. U stvari, za
Sopstvo ne postoji spolja i iznutra. To su tako|e projekcije ega. Sopstvo je ~isto i apsolutno.
P: To razumem samo intelektualno. Da li intelekt poma`e spoznaji?
M: Da, sve do odre|enog stupnja. ^ak i tada treba da uvidite da Sopstvo prevazilazi
intelekt - da bi se dostiglo Sopstvo, i on sm mora nestati.
P: Da li moja spoznaja poma`e drugima?
M: Da, sigurno. Ona je najbolja mogu}a pomo}. Me|utim, nema drugih kojima bi se
pomoglo, po{to spoznato bi}e vidi samo Sopstvo, isto kao {to zlatar vidi samo zlato u
razli~itom nakitu. Oblici i posebna obli~ja postoje samo kad se poistovetite sa telom. Me|utim,
kad prevazi|ete svoje telo, drugi nestaju zajedno sa va{om telesnom svesno{}u.
P: Da li je tako i sa biljkama, drve}em, itd.?
M: Da li one uop{te postoje odvojeno od Sopstva? Otkrijte to. Vi mislite da ih vidite.
Misao se projektuje iz Sopstva, van. Prona|ite odakle ona izranja. Misli }e prestati da izranjaju
i samo }e Sopstvo ostati.
P: Teoretski razumem, ali one jo{ uvek postoje.
M: Da. To je kao bioskopska predstava. Svetlost je na platnu, a senke koje prele}u
preko njega daju publici utisak da se odigrava neka drama. Sli~no tome, tako }e biti ako se u
istom filmu prika`e i publika. Posmatra~ i posmatrano }e onda biti samo platno. Primenite to
na sebe. Vi ste platno, a Sopstvo je stvorilo ego iz koga izranjaju misli koje se prikazuju kao
svet, drve}e, biljke itd., o kojima pri~ate. U stvari, sve to nije ni{ta drugo do Sopstvo. Ukoliko
vidite Sopstvo, na}i }ete da je ono sve, uvek i svuda. Ni{ta osim Sopstva ne postoji.
P: Da, ja jo{ uvek shvatam samo teoretski. Odgovori su ipak jednostavni, lepi i uverljivi.
M: ^ak je i misao 'ja ne spoznajem' prepreka. U stvari, jedino Sopstvo jeste.
8. januar 1935.
14. Jedan starac je u{ao u salu i seo. Mahar{i je ~itao Sharminu sanskritsku recenziju
Aruna~ala Ak{ara Manamalai (prva od pet himni Aruna~ali). Starac je blago upitao: Ka`e
se da je spoznaja izvan mogu}nosti iskazivanja; i da iskazi nikad ne uspevaju da opi{u
spoznaju. Kako to?
M: Ovo pitanje se pominje u Aruna~ala A{takam, u tre}em stihu, gde se postojanje
spoznaje prihvata kao dokazano, iako je njeno dokazivanje nemogu}e.
Uskoro zatim, ~ovek je pokazivao vidljive znake nekog emocionalnog do`ivljaja. Disao je
duboko i te{ko a zatim je ni~ice pao na pod ponizno se klanjaju}i i ustao je tek nakon
minut-dva. Neko vreme je ostao miran, a zatim je oti{ao. Bilo je o~igledno da je do`iveo neko
prosvetljenje. Tra`io je potvrdu od Mahar{ija, koji je dao pravi odgovor. Na{ao je potvrdu, te
je sa svoje strane ose}ajno obznanio bo`anski prenos.
15. Postavljeno je pitanje o jednom pasusu iz Upani{ada: Vrhunski Duh je suptilniji od
najsuptilnijeg i ve}i od najve}eg.
M: Um je prona{ao ~ak i strukturu atoma. Dakle, um je suptilniji od atoma. Ono koje
je iza uma, naime, pojedina~na du{a, je suptilnije od uma. Dalje, tamilski svetac Mani~ava{agar
je za ta~kice koje poigravaju u zraku sunca rekao da, ako svaka od njih predstavlja jedan
univerzum, onda ceo sun~ev zrak predstavlja Vrhunsko Bi}e.
19. januar 1935.
12
16. G. Daglas Ejnzli (Douglas Ainslie), sedamdesetogodi{nji engleski aristokrata, ne}ak biv{eg
guvernera Madrasa, pisac i pesnik, ranije ata{e pri britanskom poslanstvu u Atini, Parizu i
Hagu, do{ao je u Madras kao gost Vladinog doma. Posetio je Mahar{ija sa pismenom
preporukom Pola Brantona. Sutradan se vratio i ostao u sali ne{to manje od jednog sata.
Tokom oba dana nijedna re~ prakti~no nije bila izmenjena, samo se pogled sretao sa
pogledom.
Bio je suzdr`ane naravi; nije jeo sve do jedan posle podne a zatim ru~ao; ka`u da je
uve~e pio samo kafu sa biskvitima. Nikad se nije `enio. [etao je nekoliko milja dnevno, malo
govorio a pokreti su mu bili veoma graciozni. Imao je blag i dubok glas, dok su njegove re~i,
~inilo se, dolazile iz srca. Me|u njegove prijatelje ubrajali su se pokojni D`on Vudrof, Ser
Sarvepali Radakri{nan i Tomas, profesor sanskrita na Oksfordskom univerzitetu.
Izrazio je `elju da ~uje Vede. U ponedeljak je stiglo pismo iz Rige, i desilo se da su
se pitanja u njemu podudarala sa pitanjem u vezi `ivota pokojnih du{a i kako da im se
najbolje slu`i, koje je postavio evropski posetilac.
Pro~itan mu je odgovor koji je zatim poslat u Rigu. Ponovljene su u njegovom prisustvu
tamilske pesme Mahar{ija iz Istine otkrivene i Veda. Smatrao je da je recitovanje veli~anstveno.
Do{ao je slede}eg popodneva, i na ~u|enje ostalih, ispri~ao je Mahar{iju jedan do`ivljaj od
prethodne no}i. Bilo je to kao da je unutar sebe, u centru srca na desnoj strani, video ne{to
nalik elektri~noj svetlosti. Dodao je da je video kako tamo sija sunce. Mahar{i se malo
nasme{io i rekao da mu se pro~ita prevod Atmavidye (Samospoznaja), u kome se nalazi
tajanstveni iskaz da se spoznaja sastoji u dostizanju atmana (Sopstva), koje je prostranstvo
svesti, za razliku od prostranstva uma. Ovo obja{njenje je Ainsliea o~aralo.
Govore}i o njemu kasnije, Mahar{i je primetio: Zamislite samo ~oveka od sedamdeset
godina, koji nije izabrao da mirno `ivi u sopstvenoj ku}i od prihoda koji je sam stekao!
Koliko je samo odlu~nosti potrebno da bi se napustila rodna zemlja, po|e na pomorsko
putovanje od {est hiljada milja, suo~i se sa te{ko}ama dugog putovanja vozom u stranoj zemlji
~iji jezik ne poznaje, podvrgavaju}i se usamljeni~kom `ivotu, prepu{taju}i se surovostima tople
klime i okoline koja je potpuno razli~ita od one na koju je navikao. Mogao je da bude sre}an
kod svoje ku}e. Ovamo ga je dovela `udnja za unutarnjim mirom.
Upravo tako! Snagu njegove odluke dokazuje iskustvo prosvetljenja, koje je ovde do`iveo
za ~etiri dana.
Odgovor u vezi du{e pokojnika:
Sve dok se ~ovek poistove}uje sa grubim telom, misao, koja se materijalizuje kao gruba
manifestacija, za njega je nu`no stvarna. Po{to zami{lja da njegovo telo poti~e iz jednog
drugog fizi~kog bi}a, smatra da i ono drugo postoji isto toliko stvarno koliko i njegovo
sopstveno. Po{to je jednom ve} postojalo, ono zasigurno nad`ivljava smrt, po{to je potomak jo{
uvek ovde i ose}a da ga je ovo drugo rodilo. Pod ovim okolnostima, drugi svet je istinit. Du{i
pokojnika poma`u molitve koje joj se posve}uju. S druge strane, posmatrano na drugi na~in,
Jedina Stvarnost je Sopstvo iz koga se pojavio ego, koji u sebi sadr`i klicu sklonosti
(samskara) ste~enih u prethodnim ro|enjima. Sopstvo osvetljava ego, sklonosti i, tako|e, gruba
~ula, pri ~emu se sklonosti pojavljuju pred ~ulima kao da su materijalizovane u vidu univerzuma,
te ego, odraz Sopstva, mo`e da ih opa`a. Ego se poistove}uje sa telom i tako gubi iz vida
Sopstvo, a posledica ove nepa`nje je mra~no neznanje i beda sada{njeg `ivota. Ro|enje je ~in
izranjanja ega iz Sopstva i njegovog zaboravljanja Sopstva. Dakle, mo`e se re}i da je ro|enje
jedinke ubilo majku. Sada prisutna `elja da se ponovo zadobije majka je, u stvari, `elja da se
ponovo zadobije Sopstvo, {to je, u stvari, spoznaja samog sebe ili smrt ega; to je predaja
majci kako bi ona mogla da `ivi ve~no.
Onda je Mahar{i ~itao iz tamilske verzije Yoga vasishte pri~u o Dirgi Tapasiju, koji je
imao dva sina, Punju i Papu. Posle smrti roditelja mla|i sin je oplakivao njihovu smrt, a stariji
ga je te{io: Za{to oplakuje{ gubitak na{ih roditelja? Re}i }u ti gde su oni: oni su upravo u
nama, oni su mi. Iako je tok `ivota pro{ao kroz nebrojene inkarnacije, ro|enja i smrti,
zadovoljstva i patnje, kao {to reka u svom toku te~e preko stena, rupa, peskara, uzvi{enja i
13
ulegnu}a, tok je ostao nedirnut. Opet, zadovoljstva i patnje, ro|enja i smrti su kao podizanje i
spu{tanje talasa na povr{ini prividne vode u fatamorgani ega. Jedina stvarnost je Sopstvo iz
koga se ego pojavljuje i juri kroz misli koje se manifestuju kao univerzum u kome se majke i
o~evi, drugovi i ro|aci pojavljuju i nestaju. Oni nisu ni{ta drugo do manifestacija Sopstva, tako
da ne~iji roditelji nisu izvan Sopstva. Dakle, nema razloga za oplakivanje. Nau~i to, spoznaj i
budi sre}an.
24. januar 1935.
17. G. Evans-Venc (W.Y.Evans-Wentz), engleski nau~nik i istra`iva~ sa oksfordskog univerziteta,
do{ao je u posetu sa pismenom preporukom Pola Brantona.
Bio je umoran posle putovanja i tra`io da se odmori. U potpunosti je navikao na
indijski na~in `ivota po{to je ovu zemlju posetio vi{e puta. Nau~io je tibetanski jezik i
pomogao je u prevo|enju Knjige mrtvih i @ivota Milarepe, najve}eg tibetanskog jogija, i
tre}e knjige, Tajne nauke Tibeta.
Posle podne je postavio pitanja koja su se odnosila na jogu. @eleo je da zna da li je
ispravno ubijati `ivotinje, kao {to su tigrovi, jeleni itd., i koristiti ko`u za jogi~ke polo`aje
(asane).
M: Da li su tigar ili jelen izvan uma?
P: Ako je sve iluzija, onda se mogu oduzimati `ivoti?
M: Za koga postoji iluzija? Prona|i to! U stvari svako je 'ubica Sopstva' (atmahan)
svakog trenutka u svom `ivotu.
P: Koji je polo`aj (asana) najbolji?
M: Bilo koja asana, verovatno sukha asana (laki polo`aj ili polo`aj Buddhe). No, to nije
bitno za jnanu, Put Znanja.
P: Da li polo`aj ukazuje na temperament?
M: Da.
P: Koja su naro~ita svojstva i efekti tigrove ili jelenje ko`e?
M: Neki su ih otkrili i naveli u knjigama o jogi. Ona imaju veze sa sprovo|enjem,
odnosno nesprovo|enjem magnetizma. Ali to sve nije bitno za Put Znanja (jnana marga).
Polo`aj zapravo zna~i sme{tenost i postojanost u Sopstvu. To je unutarnji polo`aj. Drugi
upu}uju na spolja{nje polo`aje.
P: Koje vreme je najpogodnije za meditaciju?
M: [ta je vreme?
P: Ka`ite mi {ta je?
M: To je samo jedan koncept. Postoji samo Stvarnost. Kakva god mislite da jeste, ona
}e tako izgledati. Ako je zovete vremenom, ona je vreme. Ako je zovete postojanjem, ona je
postojanje. Ako je nazovete vremenom, vi je delite na dane i no}i, mesece, godine, sate,
minute. Vreme je bezna~ajno za Put Znanja. No, neka od ovih pravila i disciplina su dobri za
po~etnika.
P: [ta je jnana marga?
M: Koncentracija uma je put koji je zajedni~ki i jogi i Znanju. Joga cilja na sjedinjenje
jedinke sa univerzalnim, sa Stvarno{}u. Ta Stvarnost ne mo`e da bude nova. Ona mora
postojati ~ak i sada, i ona zaista postoji. Stoga, Put Znanja nastoji da otkrije kako je do{lo do
odvajanja (viyoge). Postoji odvojenost jedino od Stvarnosti.
P: [ta je iluzija (maya)?3
Iluzija u svakodnevnom smislu re~i zna~i ne{to {to nije opipljivo, materijalno ili objektivno. U smislu vedante
iluzija je upravo ono {to je opipljivo, materijalno ili objektivno. Objektivnost je samo posledica funkcionisanja uma
koji stvara dvojstvo posmatra~ - posmatrano, odnosno subjekat - objekat; Stvarnost je, me|utim, nepodeljena
Celina. Materija je samo svest koja je krajnje zgusnuta, gruba; dakle, ni{ta nije razli~ito od svesti, razlika je
prividna, iluzorna. Opipljivost je osobina koja se dobija kroz ~ulo dodira, a kao takvog ga interpretira um. Sva
14
M: [ta je navelo ubicu da po~ini zlo~in? Ista sila mu donosi kaznu. Dru{tvo ili dr`ava
su samo sredstvo u rukama te sile. Govorite o oduzimanju `ivota; {ta je sa bezbrojnim
`ivotima izgubljenim u ratovima?
P: Ba{ tako. Oduzimanje `ivota je u svakom slu~aju zlo. Da li su ratovi opravdani?
M: Za spoznatog, za onog ko ve~no prebiva u Sopstvu, gubitak jednog `ivota ili
nekoliko, ili svih `ivota na ovom ili na sva tri sveta, nema zna~aja. ^ak i ako se desi da ih
on sve uni{ti, nikakav greh ne}e dota}i takvu, ~istu du{u. (Mahar{i je citirao Bhagavad Gitu,
18. poglavlje, 17. stih: Onaj ko je oslobo|en ose}aja ega, ~iji je um neprivr`en, mada uni{tava
sve svetove, ne ubija niti je vezan posledicama svojih dela.)
P: Zar ~ovekova dela ne uti~u na njegova slede}a ro|enja?
M: Jeste li sada ro|eni? Za{to mislite o drugim ro|enjima? ^injenica je da nema ni
ro|enja ni smrti. Neka onaj ko misli da je ro|en razmi{lja o smrti i njenom izbegavanju.
P: Koliko je trebalo Mahar{iju da spozna Sopstvo?
M: Ovo pitanje je postavljeno zato {to se opa`aju ime i obli~je. To su opa`anja koja su
posledica poistove}enja Ja sa grubim telom.
Kada se Ja poistove}uje sa suptilnim umom, kao u snu, opa`anja su, tako|e, suptilna.
Me|utim, u toku dubokog sna, bez snova, nema opa`anja. Nije li Ja jo{ uvek postojalo? Da
nije, ne bi moglo da bude se}anja o tome da se spavalo. Koga je to bilo za vreme dubokog
sna? Dok je on trajao ne ka`ete da spavate. To ka`ete sada, u budnom stanju. Zato je Ja
isto za vreme budnosti, sanjanja i dubokog sna bez snova. Otkrijte Stvarnost koja le`i iza ovih
stanja, tj. Stvarnost koja le`i ispod njih. U tom stanju postoji samo Bi}e. Nema tebe, mene ili
njega; nema sada{njosti, pro{losti i budu}nosti. Ono je izvan vremena i prostora, izmi~e
izra`avanju.
Ono uvek postoji.
Kao {to drvo banane stvara izdanke na svom korenju, pre no {to donese plodove i
propadne, a ti izdanci, kada se presade, ~ine isto, tako je i prvobitni u~itelj iz davnina
(Dak{inamurti), koji je u ti{ini razjasnio dvoumljenja svojih u~enika, ostavio izdanke koji se
ve~no umno`avaju. Guru je izdanak tog Dak{inamurtija. Ovo pitanje se ne javlja ako je
Sopstvo spoznato.
P: Da li Mahar{i ulazi u nirvikalpa samadhi?
M: Kad su o~i zatvorene, to je nirvikalpa; kada su otvorene, to je savikalpa (stanje u
kojem postoji razilkovanje, a koje je ipak potpuna opu{tenost). Stanje koje je uvek prisutno je
prirodno stanje, sahaja.
26. januar 1935.
18. G. Evans-Venc je upitao:
Postoje jogiji sa okultnim mo}ima. [ta Mahar{i misli o njima?
M: Za mo}i se zna ako se o njima govori ili se pokazuju. Dakle, one postoje samo u
oblasti uma.
P: G. Branton pominje jednog jogija iz Madrasa za kojeg se ka`e da op{ti sa svojim
u~iteljem na Himalajima.
M: To nije ve}e ~udo od telepatije, koja je toliko poznata. Telepatija ne mo`e da
postoji bez onog ko ~uje, a vidovitost bez onoga ko vidi. U ~emu je razlika izme|u ~uvenja iz
daleka i izbliza? Bitan je jedino onaj koji ~uje. Bez onog ko ~uje, ne mo`e da bude ~uvenja.
Bez onog ko vidi, ne mo`e da bude vi|enja.
P: Dakle, `elite da se okrenem subjektu, a ne objektu.
M: Subjekat i objekat se javljaju tek kad se pojavi um. Um ih proizvodi, isto kao i
okultne mo}i.
P: Da li se manifestacije svetlosti mogu videti na bregu Aruna~ala?
M: Da.
16
P: Da li poseta svetim mestima, kao {to su planina Kaila{, Benares i druga, ima nekog
psihi~kog efekta?
M: Da.
P: Da li iz smrti u Benaresu sledi neka dobrobit?
M: Da, smisao }e biti jasan ako se shvate pravi Benares i prava smrt.
P: Ho}ete da ka`ete da su oni u Sopstvu?
M: Da.
P: Postoji li {est centara u telu i centri u svetu koji njima odgovaraju?
M: Da. To {to je u svetu, nalazi se i u telu; ono {to je u telu, nalazi se tako|e i u
svetu.
P: Da li je svetost Benaresa stvar verovanja, ili ona ima objektivnu stvarnost?
M: I jedno i drugo je stvarno.
P: Neke ljude privla~e odre|ena mesta hodo~a{}a, a ostale druga. Da li to zavisi od
njihovog temperamenta?
M: Da. Razmislite samo, kako ste se svi vi, koji ste se rodili na razli~itim mestima i
`ivite u drugim zemljama, okupili danas ovde. Koja sila vas je privukla ovamo? Ako shvatite
ovo, shvati}ete i onu drugu silu.
29. januar 1935.
19. G. Grant Daf (Grant Duff) je pitao: Gde su sme{teni pam}enje i zaborav?
M: U umu (citta).
30. januar 1935.
20. G. Evans-Venc: Da li je prosvetljenom ~oveku (jnaniju) potrebna samo}a?
M: Samo}a je u ~ovekovom umu. ^ovek mo`e da bude u najve}oj vrevi sveta i da
zadr`i mir uma; takav ~ovek je u samo}i. Neko mo`e da boravi u {umi, a da jo{ uvek nije u
stanju da kontroli{e svoj um. Za njega se ne mo`e re}i da je u samo}i. Samo}a je stanje
uma. ^ovek koji je privr`en `eljama, ne mo`e da na|e mir ma gde se na{ao; onaj bez
privr`enosti je uvek u samo}i.
P: Onda, zna~i, neko mo`e biti obuzet poslom, ali ako je slobodan od `elja, osta}e u
svojoj samo}i. Da li je tako?
M: Da. Rad koji se izvodi sa privr`eno{}u je ropstvo, dok rad koji se izvodi bez
privr`enosti nema uticaja na onog ko ga vr{i. On je u samo}i ~ak i dok radi.
P: Ka`u da na Tibetu ima mnogo svetaca koji ostaju u samo}i, a da su, uprkos tome,
od velike koristi za ~ove~anstvo. Kako je to mogu}e?
M: To je mogu}e. Spoznaja Sopstva je najve}a pomo} koja se mo`e darovati
~ove~anstvu. Zato se za svece ka`e da su korisni, mada ostaju u {umama. No, ne treba
zaboraviti da se u samo}i ne mora biti samo u {umi. U njoj se mo`e biti ~ak i u gradovima,
u vrevi svetovnih poslova.
P: Da li je potrebno da sveci `ive zajedno sa ljudima i budu im od koristi?
M: Sopstvo je jedina Stvarnost; svet i ostalo nisu. Spoznato bi}e ne vidi svet kao razli~it
od njega samog.
P: Onda, dakle, sve~eva spoznaja vodi uzdizanju ~ove~anstva, a da ono nije svesno toga.
Da li je tako?
M: Da. Pomo} je neprimetna, ali ipak postoji. Svetac poma`e ~itavom ~ove~anstvu, a da
ono to ne zna.
P: Zar ne bi bilo bolje da `ivi zajedno sa drugima?
M: Nema drugih sa kojima bi `iveo. Sopstvo je jedina Stvarnost.
P: Kada bi bilo stotinu ljudi koji su spoznali Sopstvo, zar to ne bi bila jo{ ve}a
dobrobit za svet?
17
M: Kad ka`ete 'Sopstvo', mislite na bezgrani~no, me|utim, kad tome dodate 'ljudi', vi
ograni~avate zna~enje. Postoji samo Jedno Bezgrani~no Sopstvo.
P: Da, da, razumem! [ri Kri{na ka`e u Giti da se rad mora izvoditi bez privr`enosti i
da je takav rad bolji od besposlenosti. Da li je to karma yoga?
M: Tako je re~eno da bi odgovaralo temperamentu slu{alaca.
P: Ljudi u Evropi ne razumeju da ~ovek koji je u samo}i mo`e biti koristan. Oni
zami{ljaju da samo oni koji rade mogu da budu korisni. Kada }e prestati ova zabluda? Da li
}e evropski um nastaviti da gaca po mo~vari ili }e spoznati Istinu?
M: Ne brinite za Evropu ili Ameriku. Gde su oni, osim u va{em umu? Spoznajte
Sopstvo i sve }e biti spoznato.
Ako sanjate i vidite nekoliko ljudi, a zatim se probudite i prizovete u se}anje svoj san,
da li }ete poku{ati da ustanovite da li su se i ti ljudi, iz va{eg sna, tako|e probudili?
P: [ta Mahar{i misli o teoriji kosmi~ke iluzije (maya)?
M: [ta je maya? To je samo Stvarnost.
P: Zar maya nije iluzija?
M: Mayom se ozna~ava manifestacija Stvarnosti. Zna~i, maya je samo Stvarnost.
P: Neki ka`u da je [ri [ankara~arja bio samo intelektualan, a ne i samospoznat. Da li
je to ta~no?
M: Za{to se brinete za [ankara~arju? Spoznajte svoje sopstveno Sopstvo. Neka se svako
brine za sebe.
P: Isus Hrist je le~io bolesne ljude. Da li je to bila samo okultna mo} (siddhi)?
M: Da li je Isus tada bio svestan da je le~io ljude? On nije mogao da bude svestan
svojih mo}i. Ima jedna pri~a koja govori o tome: Isus je jednom izle~io jednog slepog ~oveka.
Tokom vremena, ~ovek je postao zao. Kada ga je posle nekoliko godina sreo, Isus je primetio
njegovu zlobu i upitao ga za{to je takav. On je odgovorio da, dok je bio slep, nije mogao da
po~ini nijedan greh. Ali, nakon {to ga je Isus izle~io, postao je zao, te je tako Isus odgovoran
za njegovu zlobu.
P: Zar Isus nije bio Savr{eno Bi}e koje je posedovalo okultne mo}i?
M: On nije mogao da bude svestan svojih mo}i.
P: Da li bi bilo dobro da ih steknemo, takve kao {to su telepatija i sli~no?
M: Telepatija i radio omogu}uju ~oveku da vidi i ~uje iz daljine. Slu{anje i vi|enje su
potpuno isto. Da li ~ujemo iz daljine ili blizine, ne ~ini nikakvu razliku u slu{anju. Osnovni
~inilac je onaj-koji-~uje, subjekat. Bez onoga koji ~uje ili vidi, ne mo`e da bude slu{anja ili
vi|enja. To su funkcije uma. Okultne mo}i su, dakle, samo u umu. One nisu u prirodi
Sopstva. Ono {to nije prirodno, nego ste~eno, ne mo`e biti trajno i nije vredno napora.
One pokazuju pro{irenje mo}i. ^ovek poseduje ograni~ene mo}i, pa je nesre}an. On `eli
da pro{iri svoje mo}i da bi bio sre}an. Ali, razmotrimo da li }e biti tako? Ukoliko je neko sa
ograni~enim opa`anjem nesre}an, sa pro{irenjem opa`anja ose}anje nesre}e se mora srazmerno
uve}avati. Okultne mo}i ne}e nikom doneti sre}u, nego }e ga u~initi jo{ nesre}nijim!
[tavi{e, ~emu slu`e takve mo}i? Tobo`nji okultist ili jogin pokazuje mo}i da bi ga drugi
uva`avali. On tra`i priznanje, a ukoliko ga ne dobije, ne}e biti sre}an. Mora da bude drugih
koji }e ga priznati. On ~ak mo`e da nai|e na nekoga ko poseduje jo{ ve}e mo}i. To }e
izazvati zavist i u~initi ga nesre}nim. Ve}i okultist mo`e sresti jo{ ve}eg, sve dok ne do|e
neko ko }e ih oduvati u jednom trenu. To je najvi{i adept, a on je Bog, odnosno Sopstvo.
Koja je mo} stvarna? Da li je to pove}anje blagostanja ili postizanje mira? Ono {to
urodi mirom je najvi{e savr{enstvo (siddhi).
P: Ali, prose~ni ljudi u Evropi i Americi ne bi prihvatili takav stav i `eleli bi da im se
prika`u mo}i, da im se uputstva daju predavanjima.
M: Predavanja mogu da zabave pojedince nekoliko sati ne unapre|uju}i ih. S druge
strane, ti{ina je trajna i od dobrobiti je za ~itavo ~ove~anstvo.
P: Ali, ti{ina se ne shvata.
18
M: To nije bitno. Pod ti{inom se podrazumeva re~itost. Usmena predavanja nisu tako
re~ita kao ti{ina. Ti{ina je neprestana re~itost. Prvobitni u~itelj, Dak{inamurti, je uzor. On je
svoje u~enike pou~avao ti{inom.
P: Ali, tada je bilo takvih u~enika. To je bilo u redu. Sada je druga~ije. Oni se moraju
tra`iti i treba im pomagati.
M: To je znak neznanja. Mo} koja je stvorila vas, stvorila je svet. Ako mo`e da pazi
na vas, ona mo`e isto tako da pazi na svet.
P: [ta Bhagavan misli o 'izgubljenoj du{i', koju pominje Isus Hrist?
M: Razmislite {ta to ima da se izgubi. Ima li i~ega {to bi se moglo izgubiti? Ono {to
je bitno, to je samo ono {to je prirodno. To mora da bude ve~no i ne mo`e da bude
do`ivljeno kao novo. Ono {to se rodi, mora i da umre; ono {to se stekne, mora da se izgubi.
Da li ste vi ro|eni? Vi ve~no postojite. Sopstvo se nikada ne mo`e izgubiti.
P: Buddha preporu~uje osmo~lani put kao najbolji, kako se niko ne bi mogao izgubiti.
M: Da. To se u hinduizmu zove raja yoga.
P: Da li se joga preporu~uje za duhovnog tragaoca?
M: Joga poma`e kontroli uma.
P: Zar ona ne vodi do okultnih mo}i (siddhija), za koje se ka`e da su opasne, jer
odvla~e s prvog puta?
M: Ali, vi ste svoje pitanje izrazili re~ima 'duhovni tragalac'. Niste mislili na nekog ko
traga za mo}ima.
31. januar 1935.
21. G. Ellapa Chetiar, ~lan zakonodavnog Ve}a predsedni{tva Madrasa i uticajan Hindu, pitao
je: Za{to se ka`e da znanje, koje je ro|eno iz ~uvenja, nije ~vrsto, dok znanje ste~eno
kontemplacijom jeste?
M: S druge strane se ka`e da znanje koje nam drugi saop{te nije ~vrsto, dok ono
ro|eno iz ne~ije sopstvene spoznaje, jeste.
Tako|e se ka`e da ~uvenje koristi intelektualnom razumevanju, da meditacija ~ini
razumevanje jasnim, a da kontemplacija kona~no dovodi do spoznaje Istine.5 [tavi{e, ka`u da
svo takvo znanje nije ~vrsto ako nije jasno i ne prianja prisno, poput ogrozda na ~ovekovom
dlanu.
Ima onih koji tvrde da }e samo ~uvenje biti dovoljno, ako se osoba, kojoj je znanje
namenjeno, u prethodnim inkarnacijama ve} osposobila, tako da }e, ~im samo jednom ~uje
Istinu, spoznati i obitavati u miru, dok osoba koja nije tako osposobljena, mora da pro|e kroz
stupnjeve koji se gore navode, pre nego {to u|e u samadhi.
22. G|a Pigo se vratila iz Madrasa da bi nastavila svoju posetu. Postavila je pitanje u vezi
regulisanja ishrane.
P: Kakva ishrana se preporu~uje za sadaku (onog ko je anga`ovan u duhovnim
ve`bama)?
M: Satvi~ka hrana u ograni~enim koli~inama.
P: [ta je satvi~ka hrana?
M: Hleb, vo}e, povr}e, mleko.
P: Neki ljudi u severnoj Indiji jedu ribu. Da li to sme da se ~ini?
Mahar{i nije dao nikakav odgovor.
P: Mi, Evropljani, navikli smo na odre|enu ishranu; promena na~ina ishrane uti~e na
zdravlje i slabi um. Nije li potrebno odr`avati fizi~ko zdravlje?
M: I te kako je potrebno. Koliko je telo slabije, toliko um postaje ja~i.
P: Bez na{e uobi~ajene ishrane, zdravlje trpi i um gubi snagu.
5
Sravana, manana, nididyasana; stupnjevi spoznaje po tradicionalnoj jnani. Slu{anje istine sa usana gurua, njeno
razmatranje i uno{enje u njeno zna~enje.
19
Unqualified mo`e zna~iti 'neograni~en', 'apsolutan'; kao takav se koristi za prevo|enje termina advaita 'neograni~eni monizam', bez atributa, nemerljivih svojstava. Svaki smisao je ispravan i svi zajedno daju potpuniju
sliku onoga na {ta se ukazuje re~ju unqualified. Atributi su 'dodaci', upadhi, ~ijim se uklanjanjem dosti`e spoznaja
Onog koji je iza.
21
P: Za{to treba da se elimini{u objekti? Zar ne mo`e da se spozna Istina ~ak i ukoliko
se objekat uzme kakav jeste?
M: Ne. Uklanjanje objekta zna~i uklanjanje podvojenosti subjekta i objekta, kao zasebnih
identiteta. Objekat je nestvaran. Sve je (zajedno sa egom) objekat. Uklanjanjem nestvarnog,
Stvarnost preostaje. Kada se u`e pogre{no vidi kao da je zmija, dovoljno je da se odstrani
zabluda da bi se otkrila istina. Bez takvog uklanjanja ne}e osvanuti istina.
P: Kad i kako treba da do|e do nestanka objektivnog sveta?
M: Nestanak je potpun kad se ukloni relativni subjekat, a to je um. Um stvara i
subjekte i objekte, on je uzrok pojma dvojnosti. Dakle, on je uzrok pogre{nog ube|enja o
ograni~enom 'ja' i bede koja iz takve pogre{ne predstave sledi.
P: [ta je um?
M: Um je jedan oblik manifestacije `ivota. Balvan ili neka fina ma{ina ne nazivaju se
umom. @ivotna sila se manifestuje kao `ivotna aktivnost u koju spadaju i svesne pojave koje
su poznate kao um.
P: Kakav je odnos izme|u uma i objekata? Da li um dolazi u dodir sa ne~im {to je
razli~ito od njega, tj. sa svetom?
M: Svet se do`ivljava u stanju budnosti i sanjanja, on predstavlja predmet opa`anja i
mi{ljenja, a oba su mentalne aktivnosti. Da nema takvih aktivnosti, kao {to su misli pri
budnosti i sanjanju, ne bi bilo ni opa`anja ni zaklju~aka o nekom 'svetu'. U toku dubokog sna
nema takve aktivnosti i tada za nas ne postoje 'objekti' i 'svet'. Zato, 'stvarnost sveta' stvara
ego svojim ~inom pojavljivanja iz sna; tu stvarnost mo`e da poni{ti ili prevazi|e du{a koja se
svesno vra}a u stanje u kojem je bila za vreme dubokog sna (u stanje autenti~nog
bivstvovanja). Pojavljivanje i nestajanje sveta je kao kad pauk plete tananu mre`u i zatim je
uvla~i. 'Pauk' le`i iza sva tri stanja: budnosti, sanjanja i dubokog sna; takav pauk u ~oveku se
naziva atmanom (Sopstvo), dok se on u odnosu na svet (za koji se smatra da se ra|a iz
sunca), naziva brahman (Vrhunski Duh). 'Onaj u ~oveku je isti onaj koji je u suncu' (navod iz
Veda).
Dok je Sopstvo, odnosno Duh nemanifestovan i nedelatan, ne postoje relativni parovi; na
primer, subjekat i objekat. Ukoliko se krene dalje u ispitivanje kona~nog uzroka manifestovanja
uma, na}i }e se da je um samo manifestacija Stvarnosti, koja se ina~e naziva atman ili
brahman. Um se naziva sukshma sharira odnosno 'telom-misli', a jiva (|iva) je individualna
du{a. Jiva je bit individualnosti, jiva upu}uje na li~nost. Za misao, odnosno um, ka`e se da je
njena faza, odnosno jedan od na~ina na koji se jiva manifestuje - ni`a faza te manifestacije je
fizi~ki `ivot. Stoga se um uvek javlja u odnosu na ne-um, odnosno materiju, a nikad sam za
sebe. Zato um i materija koegzistiraju uzajamno.
26. P: Kako da otkrijemo prirodu uma, njegov kona~ni uzrok, odnosno noumenon ~ija je on
manifestacija?
M: Kad misli postavimo po redosledu njihovog zna~enja, misao 'ja' je od najve}e
va`nosti. Pojam, odnosno misao o li~nosti je, tako|e, koren, odnosno osnova svih drugih misli,
po{to svaki pojam ili misao izranja jedino kao ne~ija misao, i nije poznato njihovo postojanje
nezavisno od ega. Dakle, ego izvodi misaonu delatnost. Drugo i tre}e lice pojavljuju se jedino
uz prvo lice. Zato se ona javljaju samo posle pojave prvog lica, tako da se ~ini da se sva tri
lica pojavljuju i nestaju zajedno. Tragajte, zato, za kona~nim uzrokom 'ja', odnosno li~nosti.
Pojam 'ja' javlja se u utelovljenom egu, i treba da je povezan sa ne~ijim telom, odnosno
organizmom. Da li on poseduje neko mesto u telu, ili neki naro~iti odnos prema nekoj
posebnoj ta~ki, kao {to govor poseduje svoj centar u mozgu? Sli~no tome, da li 'ja' poseduje
neki centar u mozgu, krvi ili u utrobi? Vidimo da se misaoni `ivot nalazi oko mozga i
ki~menog stuba, dok se ovi ishranjuju iz krvi koja njima kru`i, donose}i im hranu i kiseonik u
odgovaraju}oj smesi, a koja se preobra`ava u materiju nerava. Zato se za vegetativni `ivot, koji
uklju~uje cirkulaciju, disanje, ishranu, odnosno `ivotnu silu, ka`e da je sr`, odnosno esencija
22
organizma. Tako se um mo`e smatrati manifestacijom te `ivotne sile, koja, opet, mo`e da se
shvati kao da boravi u srcu.
P: A sada, o uklanjanju uma i razvijanju intuicije na njegovom mestu; da li su oni dva
razli~ita stupnja sa mogu}im neutralnim podru~jem koje nije ni um ni intuicija? Ili odsustvo
mentalne aktivnosti nu`no povla~i sa sobom samospoznaju?
M: Za prakti~ara ne postoje dva razli~ita stupnja. Postoji neutralno podru~je spavanja,
kome, nesvestice, gubitka razuma, u kojem mentalne operacije ne postoje, ili ne preovla|uje
svesnost Sopstva.
P: Da razmotrimo ovo prvo: kako treba da se ukloni um, odnosno da se prevazi|e
relativna svesnost?
M: Um je po prirodi nemiran. Po~nite sa njegovim osloba|anjem od nemira; pru`ite mu
mir; oslobodite ga od rastrojenosti; ve`bajte ga da gleda unutra; u~inite od toga naviku; to se
~ini tako {to se spoljni svet ignori{e i na taj na~in odstranjuju prepreke duhovnom miru.
P: Kako se nemir odstranjuje iz uma?
M: Spolja{nji kontakti - kontakti sa objektima razli~itim od njega smog ~ine ga
nemirnim. Gubljenje zanimanja za ne-Sopstvo (vairagya) je prvi korak. Zatim slede navike
introspekcije i koncentracije. Njih karakteri{e kontrola spolja{njih ~ula, razvijanje unutra{njih
sposobnosti, a zavr{avaju se samadhijem (smirenim umom).
27. P: Kako se ovo posti`e?
M: Istra`ivanje prolazne prirode spolja{njih pojava vodi u nevezanost (vairagya). Zato je
prvi i najva`niji korak koji treba da se u~ini ispitivanje (vichara). Kada se ispitivanje nastavlja
automatski, ona rezultira prezirom prema bogatstvu, slavi, ugodnosti, u`ivanju. Misao 'ja' postaje
jasnija za ispitivanje. Izvor 'ja' je Srce - kona~ni cilj. Ukoliko, me|utim, tragaocu ne odgovara
praksa samoistra`ivanja (Vichara marga), on mora da razvija metod predanosti nekom idealu
(bhakti). To mo`e da bude Bog, guru, ~ove~anstvo uop{te, eti~ki zakoni, pa ~ak i pojam
lepote. Kada jedan od ovih ovlada pojedincem, ostale privr`enosti slabe, tj. razvija se be`eljnost
(vairagya). Privr`enost idealu istovremeno narasta i kona~no zagospodari poljem. Tako se razvija
koncentracija (ekagrata) istovremeno i neprimetno, sa ili bez vizija i direktne pomo}i.
Kada samoispitivanje i predanost nisu mogu}i, mo`e se poku{ati sa prirodnim sedativom,
pranayamom (regulisanjem daha). Ovo je poznato kao Yoga marga. Kada je `ivot u opasnosti,
celokupno zanimanje se skoncentri{e oko jedne ta~ke, spasavanja `ivota. Kada se dah zadr`ava,
um ne mo`e da dozvoli sebi da ska~e na svoje miljenike - spolja{nje objekte, pa to i ne ~ini.
Zato je um smiren sve dok se dr`i dah. Po{to je sva pa`nja okrenuta na dah i njegovo
regulisanje, druga zanimanja se gube. Opet, strasti su pra}ene nepravilnim disanjem, dok su
spokoj i sre}a pra}eni laganim i pravilnim disanjem. Iznenadna provala radosti je, u stvari, isto
toliko bolna kao i napad bolova, i oba su pra}ena uznemirenim disanjem. Stvarna sre}a je mir.
U`ivanja ne ~ine sre}u. Um se unapre|uje ve`bom i postaje finiji, kao {to se se~ivo brija~a
o{tri prevla~enjem po kai{u. Um je tada sposobniji da se uhvati u ko{tac sa unutarnjim i
spolja{njim problemima. Ukoliko prakti~arevom temperamentu ne odgovaraju prve dve metode, i
zbog odre|enih okolnosti (zbog starosti), ni tre}i metod, on mora da poku{a sa karma margom
(~injenjem dobrih dela, slu`bom dru{tvu). Njegovi plemeniti ose}aji postaju vidljivi i on ose}a
bezli~no u`ivanje. Njegovo malo 'ja' je manje samouvereno i ima priliku da razvije svoje dobre
osobine. Onda ~ovek postaje dobro pripremljen za jedan od tri prethodno navedena puta.
Tako|e, njegova intuicija se mo`e neposredno razviti samo ovim metodom.
P: Da li niz misli ili serija pitanja mogu da dovedu do autohipnoze? Treba li um da se
svede samo na jedan cilj, na analiziranje onog {to se ne mo`e analizirati, na osnovno, nejasno
opa`ano i neuhvatljivo 'ja'?
M: Da. To je zaista kao gledanje u prazno ili u blje{tavi kristal, ili u svetlost.
P: Mo`e li um da se u~vrsti u tome? Kako?
M: Ako je um rastrzan, brzo postavite pitanje: Kome se javljaju ove rastrzane misli?
Ovo vas brzo vra}a tom 'ja'.
23
M: Kad postoji po`eljna vrsta kontakta ili se}anje o njemu, ili kad postoji sloboda od
ne`eljenih kontakta ili se}anja o njima, ka`emo da postoji sre}a. Takva sre}a je relativna i
bolje ju je nazvati zadovoljstvom.
Me|utim, ~ovek `eli apsolutnu i trajnu sre}u. Ona ne obitava u objektima, ve} u
Apsolutu. Ona je mir, sloboda od patnje i zadovoljstva, ona je neutralno stanje.
P: U kom smislu je sre}a na{a stvarna priroda?
M: Savr{eno bla`enstvo je brahman. Savr{enstvo je bla`enstvo Sopstva. Ono jedino
postoji i svesno je. Do istog zaklju~ka se dolazi i metafizi~kim prosu|ivanjem i Putem
predanosti (bhakti marga).
Molimo se Bogu za bla`enstvo i primamo ga Njegovom milo{}u. Onaj ko daruje
bla`enstvo mora da je sm bla`enstvo i, tako|e, bezgrani~an. Zato, I{vara je li~ni Bog
neograni~ene mo}i i bla`enstva. Brahman je bla`enstvo, bezli~no i apsolutno. Ograni~ena ega,
kojima su izvori{te brahman i zatim I{vara, su u svojoj duhovnoj prirodi bla`enstvo smo.
Biolo{ki, odre|eni organizam funkcioni{e jer su date funkcije pra}ene sre}om. U`ivanje je to
{to poma`e na{em razvoju; hrana, ve`banje, odmor i kvaliteti dru{tvenosti. Psihologija (i
metafizika) u`ivanja je, mo`da, ovo: na{a priroda je prvobitno, potpuno bla`enstvo. Uzmite ovo
kao mogu}u postavku. Stvaranje je razbijanje na Boga i Prirodu (koja je maya ili prakrti). Ova
maya se sastoji iz dva dela: (para)-potporna su{tina i (apara)-pet elemenata, um, intelekt i ego.
Savr{enstvo ega se na jednoj ta~ki iznenada slama, pa se ose}a nedostatnost koja ra|a
`elju da se do|e do ne~eg, ili da se ne{to u~ini. Kad se taj nedostatak zale~i ispunjenjem date
`elje, ego je sre}an te se ponovo uspostavlja prvobitno savr{enstvo. Zato se za sre}u mo`e re}i
da je na{e prirodno stanje, odnosno su{tina. U`ivanje i bol su relativni i upu}uju na na{e
ograni~eno stanje, koje se kre}e u smeru zadovoljavanja `elje. Ako se zaustavi relativno
napredovanje i du{a se utopi u brahman - koji je po prirodi savr{eni mir - za tu du{u vi{e
nema relativnog u`ivanja i ona u`iva u savr{enom miru - bla`enstvu (ananda). Dakle,
samospoznaja je bla`enstvo; to je spoznavanje Sopstva kao bezgrani~nog duhovnog oka, a ne
vidovitost; to je najvi{a samopredaja. Samsara (pojavni, uslovljeni svet) je patnja.
P: Za{to onda postoji samsara - kreacija uslovljavaju}ih manifestacija - tako puna `alosti
i zla?
M: Bo`ja volja!
P: Za{to Bog to `eli?
M: To je neobja{njivo. Nikakav se motiv ne mo`e pripisati toj Snazi, nikakva `elja; ne
mo`e se ustanoviti nikakav cilj kome bi te`ilo to Jedino, Beskrajno, Svemudro i Svemo}no
Bi}e. Bog nije dodirnut aktivnostima koje se odigravaju u Njegovom prisustvu. Uporedite sunce
i zemaljske aktivnosti. Besmisleno je pripisivati odgovornost i motiv Jednom pre nego {to ono
postane mno{tvo. No, Bo`ja volja je u nalo`enom sledu doga|aja dobro re{enje za problem
slobodne volje. Ukoliko je um nemiran zbog nerazumevanja nesavr{ene i nezadovoljavaju}e
prirode onoga {to nam se doga|a, onoga {to ~inimo ili smo propustili da u~inimo, onda je
mudro odbaciti ose}aj odgovornosti i slobodne volje tako {to }emo sebe smatrati instrumentima
u rukama Svemudrog i Svemo}nog, da on ~ini i trpi kako `eli. On nosi sav teret i to nam
daje mir.
29. Jednom drugom prilikom, ve~e je bilo mirno i obla~no. Ki{a je povremeno rominjala, te je
bilo ne{to hladnije. Prozori sale A{ramama bili su zatvoreni i Mahar{i je, kao i obi~no, sedeo
na sofi. Obo`avatelji su sedeli licem prema njemu. Do{li su neki posetioci iz Kudalorea. Me|u
njima je bio podsudija u dru{tvu dve starije gospo|e. Podsudija je po~eo diskusiju o
prolaznosti svih zemaljskih stvari i postavio pitanje: Da li razlikovanje Stvarnosti od
Nestvarnosti smo po sebi ima mo} da nas dovede do spoznaje onog jedinog, Neuni{tivog?
M: Kako su ustanovili i spoznali svi istinski traga~i, postojanost u Vrhunskom Duhu
jedino nam mo`e dati znanje o njemu i njegovu spoznaju. Po{to smo To mi, i On je u nama,
svako razlu~ivanje mo`e samo da nas povede korak napred, ~ine}i da se osloba|amo i
26
podsti~u}i nas da prezremo prividno kao prolazno i da se ~vrsto dr`imo samo ve~ne Istine i
prisutva u njoj.
Razgovor je skrenuo na temu da li je nu`na bo`ija milost da bi se postigla njena
univerzalna mo}, odnosno, da li iskreno i naporno zalaganje du{e za njeno zadobijanje mo`e
smo po sebi da dovede do Onog odakle nema povratka uslovljenom `ivotu-i-smrti. Mahar{i je,
sa neopisivim osmehom koji je zasvetleo na Njegovom svetom licu, i koji je bio sveobuhvatan,
zra~e}i na grupu istomi{ljenika pred sobom, odgovorio sigurnim glasom, oven~an istinom:
Bo`anska milost je od su{tinske vrednosti za spoznaju. Ona ~oveka vodi spoznaji Boga. Ali,
takvom milo{}u je udostojen samo onaj koji je istinski po{tovatelj ili jogin, ko se `estoko i bez
prestanka bori na putu ka slobodi.
P: U knjigama o jogi pominje se {est centara, me|utim, za individualnu du{u (jivu) se
ka`e da obitava u srcu. Da li je tako?
M: Da. Za jivu se se ka`e da za vreme dubokog sna ostaje u srcu, a da je u mozgu
kad smo u budnom stanju. Ne treba smatrati da je Srce mi{i}na {upljina sa ~etiri komore koja
pumpa krv. Zaista, postoje navodi koji podr`avaju ovo gledi{te. Postoje i drugi, koji ka`u da je
ono grupa ganglija, odnosno nervnih centara oko tog podru~ja. Nas se ne ti~e koje je od ovih
gledi{ta ispravno. Nas ne zanima ni{ta {to je manje zna~ajno od nas samih. To zasigurno
imamo u sebi. O tome ne mo`e biti sumnje ni spora.
U Vedama i spisima Srce se koristi da bi se ukazalo na mesto odakle izvire ose}aj 'ja'.
Da li on izvire iz okruglog mi{i}a? On izvire u nama desno od sredine grudi, u sredi{tu na{eg
bi}a. 'Ja' nema lokacije. Sve je Sopstvo. Nema ni{ta osim toga. Tako se za Srce mora re}i da
je ono ~itavo na{e telo i ~itav univerzum, shva}en kao na{ identitet. Me|utim, da bismo
pomogli prakti~aru, treba da uka`emo na odre|eni deo univerzuma ili tela. Zato se na ovo
Srce upu}uje kao na sredi{te Sopstva. No, u stvari, mi smo svugde, mi smo sve {to jeste, i
nema ni~eg drugog.
P: Ka`e se da je bo`anska milost nu`na da bi se postigao ~ist, sabran um (samadhi).
Da li je tako?
M: Mi smo Bog. Vi|enje sebe kao Boga je smo po sebi bo`anska milost.
Mahar{i se sme{i i svi obo`avatelji se zajedno smeju.
P: Postoji, tako|e, bo`anska naklonost, koja je razli~ita od Bo`anske milosti. Da li je
tako?
M: Pomisao na Boga je bo`anska naklonost! On je po svojoj prirodi milost. Bo`anskom
milo{}u vi mislite o Bogu.
P: Nije li milost u~itelja rezultat bo`ije milosti?
M: Za{to praviti razliku izme|u njih? U~itelj je isto {to i Bog i nije razli~it od njega.
P: Kad se nastoji da se vodi ispravan `ivot i da se misli usredsrede na Sopstvo, ~esto
dolazi do pada i sloma. [ta tada treba da se ~ini?
M: Bi}e sve u redu na kraju. Ako postoji ~vrsta namera va{e odluke ona }e vas uvek
ponovo postaviti na noge nakon svakog pada i sloma. Postepeno }e se sve prepreke prevazi}i i
va{a struja }e postati ja~a. Na kraju }e sve biti u redu. Ono {to se zahteva je ~vrsta odluka.
30. G. N. Natesa Ajer (Natesa Iyer), lider Komore u jednom ju`noindijskom gradu, ortodoksni
brahman, pitao je: Da li su bogovi I{vara i Vi{nu i njihovi svetovi Kailasa i Vaikuntha
stvarni?
M: Stvarni su koliko i ti u tom telu.
P: Da li oni poseduju pojavnost, kao i moje telo? Ili su uobrazilja poput rogova zeca?
M: Oni zaista postoje.
P: Ako je tako, oni moraju biti negde. Gde su?
M: Osobe koje su ih videle ka`u da oni negde postoje. Zato mi moramo da prihvatimo
njihov stav.
P: Gde oni postoje?
M: U tebi.
27
P: Ja sam gre{nik. Ne izvodim religijske obrede. Ho}u li zbog toga imati bolna ponovna
ro|enja? Spasite me, preklinjem vas!
M: Za{to ka`e{ da si gre{nik? Tvoja vera u Boga je dovoljna da te spase ponovnih
ro|enja. Baci sav teret na Njega.
U Tiruvachagamu je re~eno: Mada sam gori od psa, ti si milostivo preuzeo na sebe da
me {titi{. Ti odr`ava{ ovu iluziju ro|enja i smrti. [tavi{e, da li sam ja osoba koja treba da
ispituje i sudi? Jesam li ja ovde Gospod? O, Maheshvara! Tvoje je da me kotrlja{ kroz tela
(ra|anjem i umiranjem) ili da me dr`i{ u~vr{}enog kraj svojih stopala. Zato, imaj vere i to }e
te spasti.
P: Gospodine, ja imam vere, ali, ipak, jo{ uvek nailazim na te{ko}e. Spopadaju me
slabost i vrtoglavica posle ve`bi koncentracije.
M: Kada se kontrola daha (pranayama) ispravno izvodi, pove}ava ~ovekovu snagu.
P: Ja sam zauzet svojim poslom, ali `elim da budem u neprekidnoj meditaciji. Da li }e
se to sukobiti?
M: Ne}e biti sukoba. Ako primenjuje{ oba i razvije{ svoju snagu, bi}e{ u stanju da ih
sledi{. Po~e}e{ na posao da gleda{ kao na san. Bhagavad Gita ka`e: [to je no} za sva bi}a,
to je bdenje za onoga ko je sebe ukrotio. [to je bdenje za ostale, no} je za mudraca kad je
progledao u ti{ini (pogl.2,69).
31. Jedan posetilac je pitao: [ta da radim da bih do{ao do oslobo|enja (moksha)?
M: Nau~i {ta je oslobo|enje.
P: Da bih ga postigao, treba li da vr{im bogoslu`enje?
M: Bogoslu`enje slu`i za kontrolu uma i koncentraciju.
P: Treba li da vr{im bogoslu`enje idola? Ima li u tome nekog zla?
M: Sve dok misli{ da si telo, u tome nema zla.
P: Kako iza}i iz kruga ro|enja i smrti?
M: Nau~i {ta to zna~i.
P: Treba li da napustim `enu i porodicu?
M: Kakvo zlo ti oni nanose? Prvo otkrij ko si ti.
P: Zar ~ovek ne treba da napusti `enu, blagostanje, dom?
M: Prvo nau~i {ta je samsara. Da li je sve to krug (samsara)? Zar nije bilo onih koji
su `iveli me|u ljudima i postigli oslobo|enje?
P: Koje su prakti~ne ve`be da bi se ono postiglo?
M: To zavisi od nivoa i prirode traga~a.
P: Ja vr{im bogoslu`enje idola.
M: Nastavi s tim. To vodi kontemplaciji uma. Budi jednousmeren. Sve }e iza}i na
dobro. Ljudi misle da je sloboda (moksha) negde tamo i da treba da se tra`i spolja. Oni
gre{e. Sloboda zna~i jedino znati Sopstvo u sebi. Usredsredi se i do}i }e{ do nje. Krug
ro|enja i smrti (samsara) jeste tvoj um.
P: Moj um je veoma nepostojan. [ta treba da radim?
M: U~vrsti svoju pa`nju na jednu stvar, bilo koju, i poku{aj da se dr`i{ nje. Sve }e biti
u redu.
P: Nalazim da je koncentracija te{ka.
M: Nastavi da ve`ba{. Tvoja koncentracija }e biti laka kao tvoje disanje. To }e biti
kruna tvojih napora.
P: Da li su apstinencija i ~ista hrana od koristi?
M: Da, sve je to dobro. (Tada se Mahar{i skoncentrisao i }ute}i gledao u prazninu,
pru`aju}i na ovaj na~in svoj li~ni primer.)
P: Da li mi je potrebna joga?
M: Pa {ta je ona nego sredstvo za koncentraciju?
P: Da li je dobro da se koristimo nekim sredstvima da bi koncentracija bila uspe{nija?
M: Uskla|ivanje daha i sli~ne ve`be su ta sredstva.
29
M: Ovo su tek fizi~ki fenomeni. Da li je to su{tina koja nas zanima? Zar ti nisi
Sopstvo? Za{to da brinemo o ne~emu drugom? Bavimo se su{tinom; ostale u~ene teorije
odbacimo kao beskorisne. Oni koji misle da je fizi~ko i{~ezavanje sloboda, gre{e. Ni{ta takvo
nije potrebno. Ti uop{te i nisi telo. [ta mari da li }e ono nestati na jedan na~in ili na drugi?
Nema velike koristi od takvih pojava. U ~emu se sastoji prednost ili mana? Jedino {to je
bitno jeste postignu}e Stvarnog. Glavna ~injenica je gubljenje 'ja', ne gubljenje tela.
Poistove}enje Sopstva sa telom je stvarno ropstvo. Napusti pogre{an ose}aj i intuicijom opazi
Stvarnost. To je jedino bitno. Ako rastvori{ zlatni ukras, da bi dobio smo zlato, {ta mari
kako je rastvoren, u celosti ili u delovima, odnosno, kog oblika je bio ukras? Sve {to treba da
te zanima je zlato. Mrtav ~ovek ne vidi svoje telo. Onaj koji pre`ivi razmi{lja o na~inu na koji
telo umire. Za spoznate ne postoji smrt, ni sa telom ni bez njega; spoznat ~ovek jednako je
svestan i tu ne vidi razlike. Za njega ni jedno stanje nije superiorno u odnosu na drugo. Za
posmatra~e sa strane, tako|e, telo onog ko je oslobo|en ne treba da bude bitno; brini svoju
brigu. Spoznaj Sopstvo; posle spoznaje bi}e dovoljno vremena da razmi{lja{ o tome koji ti
na~in smrti najvi{e odgovara. Pogre{no poistove}ivanje Sopstva sa telom je ono {to uzrokuje
ideju o prednostima. Jesi li ti telo? Da li si ga bio svestan dok si ~vrsto spavao pro{le no}i?
Ne! [ta je to {to sada postoji i {to te uznemirava? To je 'ja'. Oslobodi ga se i budi sre}an.
33. Jedan posetilac je pitao: Vrhunski Duh (brahman) je stvaran. Svet je iluzija - vode}i je
moto [ri [ankare. Ipak, drugi ka`u: Svet je stvarnost. [ta je istina?
M: Oba iskaza su ta~na. Oni se odnose na razli~ite stepene razvoja i izre~eni su sa
razli~itih ta~ki gledi{ta. Duhovni tragalac prvo ustanovljava da ono {to je stvarno, postoji uvek;
on elimini{e svet kao ne{to nestvarno, jer on se menja i zato ne mo`e biti stvaran ('ne to ne to', poznata formulacija iz Upani{ada). Tragalac tako dosti`e Sopstvo i tu nalazi jedinstvo
kao preovla|uju}e obele`je. Zatim, ono {to je prvo bilo odba~eno kao nestvarno, pokazuje se
kao deo jedinstva. Upijen u Stvarnost, svet je tako|e stvaran. U samospoznaji postoji samo
postojanje (Bi}e) i ni{ta drugo do postojanja (Bi}a). Opet, pojam Stvarnost koristi se u jednom
drugom smislu i neki mislioci uzimaju slobodu da njome ozna~avaju objekte. Ka`u da za
odra`enu Stvarnost va`e stepeni koji se imenuju:
(1) Vyavaharika satya (svakodnevni `ivot) - ja vidim ovu stolicu i ona je stvarna.
(2) Pratibhasika satya (iluzoran `ivot) - sklup~ano u`e stvara iluziju zmije. Pojava je
stvarna za ~oveka koji tako misli. Ova pojava se javlja u jednom odre|enom trenutku i pod
odre|enim okolnostima.
(3) Paramarthika satya (apsolutni `ivot) - Stvarnost je ono {to ve~no jeste i ne menja se.
Ukoliko se pojam Stvarnost koristi u {irem smislu (3), za svet se mo`e re}i da sadr`i u
sebi stepene svakodnevnog i iluzornog `ivota (1 i 2). Neki, me|utim, pori~u ~ak i stvarnost
prakti~nog `ivota (1) i smatraju da je to samo projekcija uma. Po njima je i to samo jedna
iluzija (kao pod 2).
Jogi Ramiah prepri~ava svoja iskustva
34. Sedenje u prisustvu Mahar{ija umiruje um. Obi~no sam bio u samadhiju po tri ili ~etiri
sata ukupno. Onda bih osetio da moj um dobija oblik i izranja iznutra. Stalnom ve`bom i
meditacijom, on je u{ao u Srce i istopio se u njemu. Zaklju~io sam da je Srce odmori{te
uma. Rezultat je bio mir. Kad se um upije u Srce, Sopstvo se spoznaje. To se moglo osetiti
~ak i na stupnju pripremne koncentracije (dharana).
Pitao sam Mahar{ija za kontemplaciju. Pou~io me je ovako: Kad ~ovek umre, pripremi
se pogrebna loma~a i telo se polegne na nju. Loma~a se zapali. Ko`a izgori, zatim meso, onda
kosti, sve dok se celo telo ne pretvori u pepeo. [ta posle toga preostaje? Um. Postavlja se
pitanje, koliko ih ima u ovom telu - jedan ili dvoje? Ukoliko ih je dvoje, za{to ka`emo 'ja', a
ne 'mi'? Dakle, postoji samo jedan. Odakle se on ra|a? Kakva je njegova prava priroda? Kad
tako ispitujemo, um nestaje. Ono {to tada preostaje uo~ava se kao 'ja'. Slede}e pitanje je 'Ko
31
sam ja?' Odgovor je samo Sopstvo. Ovo je kontemplacija. Ovako sam je ja izvodio. Ovim
procesom se uni{tava privr`enost telu. Ego se gubi i samo Sopstvo preostaje. Jedan od na~ina
za potapanje uma u Sopstvo je i zajedni{tvo sa velikima - sa adeptima joge. Oni su savr{eni
adepti u samadhiju. Uz njih je samospoznaja laka, prirodna i trajna. Oni koji sa njima `ive u
bliskosti i saose}anju, postepeno upijaju njihovu naviku samadhija (sabranosti pa`nje u Sopstvu).
35. Jedan u~eni posetilac upitao je Bhagavana o dvaiti i advaiti.
M: Poistove}enje sa telom je dvaita. Nepoistove}enje je advaita.
36. Jedna aristokratkinja, uva`ena dama, do{la je u posetu sa severa. U podne je stigao njen
privatni sekretar. ^ekala je neko vreme i upitala Mahar{ija, kad se posle ru~ka vratio u salu:
Mahar{i, mo`emo li mi da vidimo mrtve?
M: Da.
P: Mogu li jogiji da nam ih poka`u?
M: Da, oni mogu. No, nemojte od mene tra`iti da vam ih poka`em. Jer ja ne mogu.
P: Da li ih vi vidite?
M: Da, u snovima.
P: Mo`emo li putem joge da ostvarimo cilj?
M: Da.
P: Da li ste vi pisali o jogi? Postoje li knjige o toj temi, koje ste vi napisali?
M: Da.
Kad je oti{la, U~itelj je primetio: Da li smo poznavali svoje ro|ake pre no {to su se
rodili, da bi zato trebalo da ih znamo posle njihove smrti?
37. [ta je karma? - upitao je neko.
M: Ono {to je ve} po~elo da donosi plodove je klasifikovano kao prarabdha karma
(delanje iz pro{losti). Ono {to je u zalihama i kasnije }e doneti plodove, klasifikovano je kao
sanchita karma (nakupljeno delovanje). Ona je raznovrsna kao `itarice koje seljaci nabavljaju
trampom za zelje. Takvo `ito, dobijeno razmenom, sastoji se iz pirin~a, je~ma itd. Ne{to od
ovoga pluta na vodi, a ne{to potone. Ne{to od njega mo`e da bude dobro, ne{to je lo{e ili
osrednje. Kada najmo}nija od raznovrsne nakupljene karme po~inje da donosi plodove u
sada{njem `ivotu, ona se naziva prarabdhom tog ro|enja.
38. Kada je jedan od prisutnih posetilaca prvi put do{ao Bhagavanu, upitao je: Koji put vodi
do oslobo|enja? Mahar{i je odgovorio: Put kojim si upravo krenuo vodi do oslobo|enja.
22. septembar 1936
39. U razgovoru sa R. Se{agiri Raom, jednim posetiocem, Mahar{i je podvukao da jedino
samospoznati mudrac (atma jnani) mo`e da bude dobar karma jogi. Hajde da vidimo {ta }e
se desiti kada nestane ose}aj ~inila{tva. [ri [ankara je nalagao neaktivnost. No, nije li pisao
komentare i u~estvovao u raspravama? Nemoj se brinuti za ~injenje i ne~injenje. Spoznaj Sebe.
Onda }emo videti ~ije je to delanje. ^ije je? Neka se delanje izvr{i. Sve dok postoji ~initelj,
on mora da ubira plodove svog delanja. Ukoliko on sebe ne smatra ~initeljem, za njega ne
postoji delanje. On je asketa koji se odrekao svetovnog `ivota (sannyasin).
P: Kako se pojavio ego?
M: To nije nu`no znati. Znaj sada{njost. Ukoliko je ne zna{, za{to brine{ za druga
vremena?
Mahar{i je rekao odgovaraju}i na jedno pitanje: Da li je svet u tebi ili izvan tebe? Da
li on postoji nezavisno od tebe? Da li svet postoji da bi ti rekao 'Ja postojim'?
40. Brahmin je nastavio: Kako znamo da li je delanje na{e ili nije?
32
M: Ono je centar Sopstva. Sopstvo je centar svih centara. Srce predstavlja duhovni
centar, a ne fizi~ki.
P: Izraz 'jnana' ozna~ava ostvarenu spoznaju. Isti izraz se koristi i za metod. Za{to?
M: Jnana ozna~ava i metod, jer se on kona~no ostvaruje spoznajom.
P: Da li ~ovek treba da se posveti sticanju znanja, ma koliko da je ono nesavr{eno?
M: Ako je takva njegova sudbina (prarabdha).
U sedmom poglavlju, Ar|una pita da li je karma metod (sadhana). Kri{na odgovara da
jeste ako se vr{i bez ose}anja ~inila{tva.
Karma se, tako|e, odobrava u spisima koji pori~u karmu. Karma koju oni ne odobravaju
je ona koja se ~ini sa ose}anjem ~inila{tva. Ne napu{tajte karmu. To i ne mo`ete u~initi.
Napustite ose}aj ~inila{tva. Karma }e se nastaviti automatski. Ili }e karma spasti sa vas.
Ukoliko vam je prema prarabdhi dodeljena karma, ona }e biti zasigurno izvr{ena, hteli vi to ili
ne; ukoliko vam karma nije dodeljena, ona ne}e biti izvr{ena ~ak i ako se namerno anga`ujete
u njoj. \anaka, Suka i drugi, tako|e su bili delatni, ali bez ose}aja ~inila{tva (ega). Karma
mo`e da bude vr{ena za slavu, ili nesebi~no, za op{te dobro. ^ak i tada, ljudi `ele aplauz.
Zato je to, u stvari, sebi~no.
P: [ta je to jedno, koje, kada znamo, sve na{e sumnje razre{ava?
M: Znaj onog-koji-sumnja. Ako se dr`imo onog-koji-sumnja, sumnje se ne}e pojaviti.
Ovde je onaj-koji-sumnja transcendentalan. Da ponovimo, kad onaj-koji-sumnja prestane da
postoji, ne}e biti sumnji koje bi se javile. Odakle bi se javile? Svi su u spoznaji (jnana), svi
su oslobo|ene du{e (jivanmukta), samo nisu svesni toga. Sumnje se moraju iskoreniti. To zna~i
da onaj-koji-sumnja mora da bude iskorenjen. Ovde je um onaj-koji-sumnja.
P: Kojim se metodom to posti`e?
M: Istra`ivanjem 'Ko sam ja?'
P: Treba li da izvodimo ponavljanje mantre (japa)?
M: Za{to treba da misli{ 'Ja sam To'? Istra`uj, i misli }e se obustaviti. Ono {to jeste,
naime, Sopstvo, otkri}e se kao neizbe`ni ostatak.
P: Da li je hata-joga potrebna?
M: Ona je jedno od sredstava - ne zna~i da je uvek potrebna. Zavisi od osobe.
Samoistra`ivanje nadma{uje kontrolu disanja. U Yoga vasishti ^udala savetuje Sikidvaji
samoistra`ivanje kao na~in za ubijanje ega.
Stvarnost mo`e da se dostigne dr`anjem za pranu (vitalnu energiju) ili za svest (buddhi).
U prvom slu~aju to je hata-joga, u drugom samoistra`ivanje.
P: Da li posle spoznaje prosvetljen ~ovek (jnani) ima ikakvu individualnost?
M: Kako on mo`e da zadr`i individualnost?
Po obi~aju ~ak i roditelji savetuju koncentraciju i kontrolu disanja pre po~etka bilo
kakvog posla - svetovnog ili religijskog. To zna~i da koncentracija uma ostvaruje delo.
P: Ja meditiram neti-neti (navod iz Upani{ada, negacija koja zna~i: ne to, ne to - prim.
prir.).
M: Ne-to nije meditacija. Prona|i izvor. Mora{ neizostavno da do|e{ do izvora. La`no
'ja' }e nestati i spozna}e{ stvarno Ja. Bez njega la`no 'ja' ne mo`e da postoji.
24. septembar 1936.
42. G. Dankan Grinlis (Duncan Greenlees), javljaju}i se iz Madanapalija, pisao je:
Ako neko povremeno do`ivljava jasne bljeskove svesti, ~iji je centar van ega i za koju
se ~ini da je sveobuhvatna, bez uno{enja uma u filosofske koncepte, {ta bi nam Bhagavan
savetovao da ~inimo da bi postigli, zadr`ali i pro{irili te bljeskove? Da li praksa (abhyasa) pri
takvim iskustvima podrazumeva usamljivanje?
[ri Bhagavan je odgovorio: 'Spolja'. Za koga postoji spolja i iznutra? Oni mogu da
postoje samo dok postoje subjekat i objekat. Opet, za koga ovi postoje? Oba se ulivaju u
34
samo jedan subjekat. Pogledajmo ko je u subjektu. Istra`ivanje nas vodi do ~iste svesti iza
subjekta.
'Ego' je um. Ovaj um poseduje ograni~enja. Me|utim, ~ista svest je izvan ograni~enja i
dosti`e se istra`ivanjem koje je gore skicirano.
'Posti}i'. Sopstvo uvek postoji. ^ovek traga da bi uni{tio zablude o njegovom
nepostojanju.
'Zadr`ati'. Kada se jednom otkrije Sopstvo, vidi se da je ono ve~no ovde i sada. Nikad
se ne gubi.
'Pro{iriti'. Za Sopstvo ne postoji pro{irenje, po{to je ono ve~no, izvan sa`imanja i
{irenja.
'Usamljivanje'. Biti u Sopstvu je samo}a. Nema ni~eg odvojenog u Sopstvu. Povla~enje
mora da bude sa jednog mesta na neko drugo. Ni jedno ni drugo mesto nisu odvojeni od
Sopstva. Po{to je sve Sopstvo, takvo spolja{nje usamljivanje je nemogu}e i neuskla|eno sa
Stvarno{}u.
'Praksa' je istra`ivanje Sopstva.
28. mart 1935.
43. G. Rangamatan, I. C. S., kolekcionar iz Valorea, g. S. V. Ramanamurti i g. Ragavia,
posetili su A{ram. Gospodin Rangamatan je pitao: Pou~ite me ljubazno, kako se um mo`e
kontrolisati?
M: Postoje dva na~ina; prvi je da se vidi {ta je um. Onda um potone. Drugi je da se
u~vrsti pa`nja na ne~emu; onda um ostaje smiren.
Pitalac je ponovio pitanje da bi dobio bolje razja{njenje. Dobio je isti ali malo op{irniji
odgovor. Nije izgledao zadovoljan.
Gospodin Rangavia: Svetovni ljudi, kakvi smo mi, ose}aju neku vrstu bola, i ne znaju
kako da ga prevazi|u. Molimo se Bogu, pa ipak, jo{ nismo zadovoljni. [ta jo{ mo`emo da
u~inimo?
M: Verujte Bogu.
P: Mi se predajemo; ipak, jo{ uvek nema pomo}i.
M: Da. Ako ste se predali, morate da prihvatite volju bo`iju i da ne negodujete ako
nije po va{oj volji. Stvari mogu izgledati druga~ije nego {to jesu. Patnja ~esto dovede ljude do
vere u Boga.
P: Ali, mi smo svetovni ljudi. Tu su `ene, deca, prijatelji i ro|aci. Mi ne mo`emo
pore}i svoje postojanje i predati se Bo`anskoj volji, a da u sebi ne zadr`imo ne{to li~no.
M: To zna~i da se niste predali na pravi na~in. Morate da verujete samo Bogu.
Gospodin Ramanamurti: Svami, ja sam pro~itao Brantonovu knjigu Traganje u tajnoj
Indiji, i bio sam o~aran poslednjim poglavljem, u kome se ka`e da je mogu}e biti svestan a
da se ne misli. Ja znam da ~ovek mo`e da misli, a da ostane nesvestan fizi~kog tela. Mo`e li
~ovek da misli bez uma? Da li je mogu}e posti}i tu svest koja je iza misli?
M: Da. Postoji samo jedna svest koja traje u stanjima budnosti, sanjanja i dubokog sna.
U dubokom snu ne postoji 'ja'. Misao 'ja' se pojavljuje kada se probudimo i sa njom se
pojavljuje i svet. Gde je bilo ovo 'ja' dok smo spavali? Da li ga je bilo ili nije? Mora biti da
je postojalo, ali ne na na~in na koji ga sada ose}ate. Ovo sada je samo misao 'ja', dok je 'ja'
u dubokom snu stvarno Ja. Ono traje sve vreme (kao identitet samog bi}a - prim. prir.). Ono
je svest. Ako je spozna{, vide}e{ da je iza misli.
P: Da li mo`emo da mislimo bez uma?
M: Misli mogu da postoje, kao i sve druge aktivnosti, jer ne remete Vrhunsku svest.
P: Mo`e li neko da ~ita misli drugih?
U~itelj je, kao i obi~no, odgovorio da prona|e svoje Sopstvo pre nego {to po~ne da
brine za druge.
Gde su drugi, do u ~ovekovom sopstvenom Sopstvu. - rekao je U~itelj.
35
Sopstvo uvek prisutno, kako mo`e biti neznanja? Za koga postoji neznanje? Ovo je
protivure~no. Ali, takvi iskazi slu`e da vode ozbiljnog traga~a ispravnim putem. On nije
spreman da shvati jedinu Istinu, ako se ona iska`e jednostavnim re~ima, kao ni ti, ni ja, ni
ovi kraljevi... (navod iz Bhagavad Gite, 2.12.). [ri Kri{na je objavio Istinu, ali Ar|una nije bio
u stanju da je doku~i. Kasnije Kri{na jasno ka`e da ljudi Njega ograni~avaju na telo, dok, u
stvari, On niti je ro|en, niti }e umreti. Pa ipak, Ar|una tra`i ~itavu Gitu da bi mu Istina
postala jasna.
Vidi{, Sopstvo je Bi}e smo, a ne ovo ili ono {to biva. To je, jednostavno, Bi}e. Budi
ono - i nastupi}e kraj neznanju. Ispitaj za koga postoji neznanje. Ego se pojavljuje kad se
probudi{ iz sna. Za vreme dubokog sna ti ne ka`e{ da spava{ i da }e{ se sada probuditi, ili
da ve} dugo spava{. Ali, ti uvek postoji{. Tek kad si budan, ka`e{ da si spavao. Tvoja budnost
uklju~uje u sebe i san. Spoznaj svoje uvek postoje}e Bi}e. Ne brkaj ga sa telom. Telo je
posledica misli. Misli }e se igrati kao i obi~no, ali ti ne}e{ biti dotaknut. Nije te interesovalo
telo dok si spavao; u tom stanju mo`e{ ostati uvek.
Gospodin Ekanat Rao: Kako se takva aktivnost mo`e pomiriti sa zara|ivanjem za `ivot,
koje je nu`no za svetovne ljude?
M: Delanje ne stvara ropstvo. Ropstvo je samo pogre{no ube|enje ja sam delatelj.
Obustavi takve misli i pusti da telo i ~ula igraju svoju ulogu, neometani tvojim uplitanjem.
20. april 1935.
47.
Malajalski posetilac izrazio je svoju brigu za patnju sveta i mi{ljenje da
okolnostima 'traganje za Sopstvom' izgleda sebi~no. ^inilo mu se da je re{enje u
radu.
M: More nije svesno svojih talasa. Na sli~an na~in, Sopstvo nije svesno svog
Napomena: Ovo obja{njava {ta [ri Bhagavan podrazumeva pod traganjem
ega.
u ovakvim
nesebi~nom
ega.
za izvorom
48.
Jedan posetilac je upitao [ri Bhagavana: Vi ste Bhagavan. Zna~i, vi znate kada }u ja
do}i do spoznaje. Ka`ite mi kada }u postati prosvetljen?
[ri Bhagavan je odgovorio: Ako sam ja Bhagavan, za mene nema nikog drugog osim
Sopstva, dakle, ni prosvetljenih ni neprosvetljenih. Ako nisam, tada sam isti kao i ti, i znam
isto koliko i ti. Ni u kom slu~aju, dakle, ne mogu da odgovorim na tvoje pitanje.
24. april 1935.
49.
Neki ljudi su postavljali U~itelju pitanja koja su se kona~no stopila u jedno jedino, da
se 'ja' ne mo`e opaziti, ma koliko se oni trudili.
U~iteljev odgovor je bio uobi~ajen: Ko je taj koji ka`e da se 'ja' ne mo`e opaziti?
Postoji li jedno 'ja' koje je u neznanju, i jedno koje je neuhvatljivo? Postoje li dva 'ja' u
jednoj istoj osobi? Postavite sebi ovo pitanje. Um je taj koji ka`e da 'ja' ne mo`e da se
opa`a. Odakle je taj um? Upoznajte um. Na}i }ete da je on mit. Kralj \anaka je rekao:
'Prona{ao sam lopova koji me je tako dugo upropa{}avao. Sada }u sa njim da svr{im po
kratkom postupku. Onda }u biti sre}an.' Sli~no }e biti i sa drugima.
P: Kako znati to 'ja'?
M: 'Ja'-'ja' je uvek prisutno. Nema njegovog saznavanja. To nije novoste~eno znanje.
Ono {to je novo i nije ovde i sada, bi}e kratkotrajno. 'Ja' je uvek prisutno. Postoji prepreka
znanju i ona se zove neznanje. Odstranite neznanje i znanje }e zablistati. U stvari, ovo
neznanje, pa ~ak ni znanje, ne postoji za atman (Sopstvo). To su samo suvi{ni izra{taji koje
treba odstraniti. Zato se za atman ka`e da je iza znanja i neznanja. On ostaje kakav jeste prirodan. To je sve.
P: Nema vidljivog napretka, uprkos na{im nastojanjima.
37
M: O napretku mo`e biti govora samo kada se sti~e ne{to novo, dok je ovde u pitanju
odstranjivanje neznanja, a ne sticanje znanja. Kakav napredak mo`e da se o~ekuje u traganju
za Sopstvom?
P: Kako odstraniti neznanje?
M: Dok le`i{ u krevetu, ovde, u Tiruvanamalaiju, ti sanja{ da se nalazi{ u nekom
drugom gradu. Taj prizor je za tebe stvaran. Tvoje telo ostaje ovde, na tvom krevetu u sobi.
Da li jedan grad mo`e da u|e u tvoju sobu, i da li si mogao da napusti{ ovo mesto i ode{
negde drugde, ostavljaju}i telo ovde? I jedno i drugo je nemogu}e. Stoga je tvoje prisustvo
ovde, kao i vi|enje drugog grada, nestvarno. Oni se umu ~ine stvarni. 'Ja' iz sna se uskoro
izgubi, i tada jedno drugo 'ja' govori o snu. Ovo 'ja' nije bilo prisutno u snu. I jedno i drugo
'ja' su nestvarni. Postoji um koji sve vreme traje omogu}avaju}i pojavu svim tim prizorima.
Jedno 'ja' se javlja sa svakom mi{lju, a sa njenim nestankom i ono se izgubi. Svakog trenutka
se ra|a i umire mnogo 'ja'. Um koji traje jeste stvarni problem. To je lopov, po \anaki.
Prona|i ga, pa }e{ i ti biti sre}an.
50.
[ri Bhagavan je ~itao iz Prabudha Bharate Kabirovu izreku, da svi znaju kako se kapljica
utapa u okean, a da malo njih zna da se okean utapa u kap. To je vrhunska predaja
(parabhakti), rekao je on.
5. jun 1935.
51.
Jedan mladi Brahmin (25 god.), do{ao je u posetu U~itelju. Kada ga je ugledao, postao
je histeri~an i vikao je 'Sivoham, Aham Brahma Asmi', 'Ti si Bog', 'Ti si Parabrahman', 'Ti si
moj otac', 'O~e, izbavi me' itd. Kako je njegova histerija rasla, on se silno udarao u svoja
prsa obema rukama naizmeni~no, vi~u}i 'Sivoham, Sivoham'. Onda je opet histeri~no povikao,
{krgu}u}i: Ja }u zgaziti materijalizam, kao da je svojim zubima drobio materijalizam. Onda je
tra`io: Ili mi daj snage, ili mi daj snage, ili, ili, ili }u..., kao da }e sam sebe ugu{iti.
Kada su ga ostali ne`no udaljili, on je pao pred Bhagavana, govore}i: Tra`i}u uto~i{te
kraj stopala mog Oca. O~e! Ti si Parthasarthi, ja sam Ar|una. Mi }emo zgaziti materijalizam.
Kona~no su ga odveli iz Mahar{ijevog prisustva. Umio se, uzeo ne{to lako za osve`enje i tiho
sedeo u sali nekoliko sati. Nije ru~ao. Posle podne je imao jo{ jedan napad. Vikao je:
Odrubi}u glavu Kri{ni ako sada do|e ovamo. On me je savetovao da napustim svoj posao, ali
ne {titi moju majku. Ili neka on odse~e moju glavu.
Posle nekoliko sati mira, [ri Bhagavan je zatra`io od gospodina K.L.[arme da pro~ita
deo njegovog komentara na Anubandhu (dodatak uz ^etrdeset stihova). Su{tina je bila u tome,
da ljudi, u nemogu}nosti da sebi pomognu, zahtevaju bo`anske mo}i da bi stekli blagostanje.
Ovo li~i na pri~u o hromom ~oveku koji je pretio da }e savladati neprijatelja, samo ako mu
neko pomogne da stane na noge. Namera je bila iskrena, ali nerealna. ^uv{i to, mladi} je
iznenada sko~io na noge, pozdravljaju}i [ri Bhagavana i govore}i: O~e! O~e! Pogre{io sam.
Oprosti mi. Pou~i me. Osta}u pri onome {to ti ka`e{. Zatim se uve~e ponovo poklonio,
govore}i: Predajem se.
9. jun 1935.
52.
Jedan ~ovek iz Kokanade je pitao: Moj um ostaje ~ist dva ili tri dana, da bi zatim bio
mutan slede}ih nekoliko dana; i tako naizmeni~no. Za{to je tako?
M: To je sasvim prirodno; to je igra svetlosti (sattva), aktivnosti (rajas) i tame (tamas),
koji dolaze naizmeni~no. Nemoj da jadikuje{ zbog tamasa; ali, kada sattva nastupi, dr`i se nje
~vrsto i u~ini od toga najbolje {to mo`e{.
P: [ta je Srce?
M: To je sedi{te Sopstva (ako se tako mo`e re}i za njega).
P: Da li je to fizi~ko srce?
38
P: Za vreme dubokog sna, du{a napu{ta telo i obitava negde drugde. Kad se vrati, ja
se budim. Da li je tako?
M: [ta je to {to napu{ta telo?
P: Ona sila, mo`da.
M: Prona|i silu.
P: Telo je sa~injeno iz pet elemenata. [ta su elementi?
M: Ne znaju}i Sopstvo, kako mo`e{ da zna{ elemente?
Mladi} je sedeo neko vreme i, sa dopu{tenjem, oti{ao. U~itelj je kasnije primetio: Sve
je u redu. Delova}e.
23. jun 1935.
57.
[ri Bhagavan je rekao da je sushumna naziv koji se naj~e{}e upotrebljava u spisima.
Pojavljuju se i druga imena; na primer para, atma, amrita. Tako|e se ka`e da sushumna
postaje lina (utopljena u para). Zna~i, mo`e se re}i da para pripada terminologiji jnane
(samospoznaje), a sushumna jogi.
24. jun 1935.
Odgovor na jednu sumnju iz [ri Ramana Gite
Poglavlje XIV, stih 10 glasi: Sa daljim napredovanjem, mo`e uslediti nevidljivost. Takav
~ovek, budu}i da je postao jedino ~ista svest, blista kao siddha (svetac koji ima sve mo}i).
Poglavlje XVIII, poslednji stih glasi: Sjaj siddha prevazilazi na{u ma{tu, oni su jednaki
[ivi, oni jesu sm [iva, u svojoj mo}i da daju blagoslove.
Smisao je da sa samospoznajom sledi stvarni i neprekidni asketski napor (tapas).
Sazrevanjem ovakvog napora neki prosvetljeni (jnani) mogu da u~ine svoje telo neopipljivim i
nevidljivim. Oni su poznati kao siddhe.
Kasnije je dodao: Veli~ina siddha je nezamisliva. Oni su jednaki [ivi, i mogu ~ak davati
blagoslove. Tako je rekao [ri Bhagavan.
Postoji jedna Upani{adska mantra koja glasi: Onaj ko je `eljan oslobo|enja, mora da
slu`i samospoznatog Mudraca. Ovde se ne spominje siddha da bi se davali blagoslovi. To
mo`e da ~ini prosvetljeni (jnani). Opet, mantre: Obitava u sopstvenoj veli~anstvenosti i
brahman je beskrajan, izgleda}e zbunjuju}e ako se ~itaju sa gore navedenim slokama. Sve je
ovo brahman i Znalac brahmana postaje i sam brahman, pokazuju da je prosvetljeni
sveznaju}. Da li je onda razlika izme|u prosvetljenog i siddhe u tome da je ovaj drugi
sposoban da daje blagoslove, a prvi nije?
U tome je bila nedoumica. U~itelj je objasnio: Pitanja iz Gite su postavljena u
odre|enom duhu. Odgovori su u skladu s njim. Ljudi gledaju samo na telo i `ele, tako|e, i
mo}i (siddhi). Samospoznajom ve} ne mogu opstati nikakve mo}i, a kako bi se tek mogle na}i
iznad nje? Ljudi opsednuti mo}ima nisu zadovoljni svojom idejom o samospoznaji, pa uz nju
`ele i mo}i. Oni su spremni da zanemare vrhunsku radost samospoznaje i te`e mo}ima. Zbog
njih oni idu sporednim putevima, umesto kraljevskim, tako da }e se verovatno izgubiti na putu.
Samo da bi imali ispravno vo|stvo, i da bi se dr`ali kraljevskog puta, za mo}i se ka`e da
slede samospoznaju. U stvari, samospoznaja ve} sadr`i sve, tako da prosvetljeni ne}e na
nekakve mo}i protra}iti nijednu misao. Neka ljudi prvo do|u do samospoznaje, a onda neka
tra`e mo}i, ako tako budu hteli.
Ja sam rekao: Siddhiji se odnose na telo, zato {to se njihova ostvarenja ti~u tela.
Samospoznati i siddha nisu razli~iti. Blagoslovi, tako|e, uklju~uju postizanje Sopstva. Siddhiji
nisu samo ni`ega reda, ve} i najvi{eg.
Verski tekstovi imaju namenu da poslu`e u razli~itim uslovima. Njihov duh ostaje isti.
Ima jedno poglavlje u Lalasya Mahini o osmostrukim mo}ima. Tu [iva ka`e da njegov vernik
nikad ne tra}i ni jednu svoju misao na njih. Opet, [iva ka`e da On nikad ne blagosilja. @elje
42
obo`avatelja ispunjavaju se samo u skladu s li~nom sudbinom. Kad sam Bog tako ka`e, {ta tek
drugi mogu re}i? Da bi se pokazale mo}i, moraju postojati drugi, koji }e ih poznati. To zna~i
da nema samospoznaje u onome ko ih pokazuje. Zato mo}i nisu vredne ni jedne jedine misli.
Treba da se cilja samo na samospoznaju, samo ona treba da se dostigne.
Poglavlje XVII, 4. stih tamilskog prevoda [ri Ramana Gite je neta~an. [ri Bhagavan je
ukazao na neta~nost i ispravio ju je. Vaidarbhino pitanje je glasilo: U ve`bi se doga|a da se
misli naizmeni~no javljaju i nestaju. Da li je njihovo privremeno nestajanje samospoznaja? [ri
Bhagavan je otklonio sumnju na slede}i na~in:
Neki ljudi misle kako postoje razli~iti stupnjevi u samospoznaji. Intuicija o Sopstvu uvek
postoji, bilo svesno ili nesvesno. Oni raspravljaju o tome kako bi privremeno nestajanje misli
zato trebalo da bude direktno do`ivljeno, a ne posredno. Me|utim, samospoznaja donosi
gubitak patnje, dok se privremenim smirenjem uma to ne posti`e. Zbog toga, ka`u, mada je
direktno iskustvo, privremeno smirenje nije trajno; pojavljivanje podsvesnih utisaka (vasana) je
uzrok njegove nepostojanosti. Kad se podsvesni utisci uklone, samospoznaja postaje trajna i
donosi plodove.
Drugi ka`u da je privremeno smirenje uma posredno znanje. Kontemplacijom ono
postaje sve ~e{}e i du`e neposredno. Prepreka stalnosti neposredne spoznaje su podsvesni utisci.
Oni se nakon kontemplacije pojavljuju sa obnovljenom snagom. Moraju se dr`ati na oku. Takva
opreznost se sadr`i u svesnosti 'Ja nisam telo' i dr`anju za neposredno iskustvo koje je
do`ivljeno u toku sprovo|enja kontemplacije. Ova ve`ba se zove nididhyasana i ona bri{e
podsvesne utiske. Onda osvane stanje sahaje (kada smo u stvarnosti Bi}a, ili Sopstva, bez misli
i napora, kao u svom prirodnom stanju - prim. prir.). To je samospoznaja, sigurno.
Direktno iskustvo i kontemplacija ne mogu sami proizvesti gubitak patnje, i ne mogu se
smatrati oslobo|enjem (mokshom), po{to podsvesni utisci povremeno nadvladavaju tako ste~eno
znanje. Otud je ono slabo a postaje ~vrsto nakon {to su podsvesni utisci izbrisani
nididhyasanom (stalnom pa`njom o prirodi Bi}a).
[ri Ramana Gita, ponovo
Gospodin T.K.S. Ajer, jedan po{tovatelj, govorio je o ~akrama. [ri Bhagavan je rekao:
Jedino atman (Sopstvo) treba da se spozna. Spoznati Njega, zna~i spoznati sve ostalo. Shakti,
Ganapati, siddhiji, itd. obuhva}eni su time. Oni koji o tome govore, nisu spoznali atman.
Atman je u srcu i On je Srce smo. Manifestovanje je u umu. Mo`e se smatrati da prolaz
izme|u srca i mozga ide kroz sushumnu, odnosno kroz nerv bilo kog drugog imena. Upani{ade
ka`u para lina, {to zna~i da su sushumna i drugi kanali transcendentalni. Jogiji ka`u da se tok
koji se di`e do sahasrare (mozga) tamo i zavr{ava. To iskustvo nije potpuno. Radi
samospoznaje (jnane) on mora sti}i do srca. Srce je alfa i omega.
4. jul 1935.
[rimad Bhagavad Gita
Gospodin Ranganathan, I.C.S.:
Postoji jedan pasus u [rimad Bhagavad Giti: Samo li~na dharma je najbolja; tu|a
dharma je prepuna rizika. Kakvo je zna~enje ~ovekove dharme?
M: Ona se obi~no tuma~i kao du`nost i red u razli~itim kastama. Fizi~ka sredina se,
tako|e, mora uzeti u obzir.
P: Ako se posmatraju du`nosti u kastama, one postoje samo u Indiji. Nasuprot tome,
Gita treba da bude op{te primenljiva.
M: Kastinske du`nosti postoje u ovom ili onom obliku u svakoj zemlji. Va`no je da
~ovek treba da se dr`i jednog atmana i ne zastrani od njega. U tome je ~itava sr` ovoga.
Atma dharma je obitavanje u Sopstvu. Tada ne}e biti rastrzanosti u straha. Problemi
nastaju samo kada postoji neko naspram ~oveka. Ako se spozna da je Sopstvo smo jedinstvo,
58.
43
ne}e biti ni~eg naspram i stoga ni razloga za strah. ^ovek, kakav je sada, dovodi u konfuziju
du`nosti koje se ne ti~u Sopstva, sa du`nostima koje se odnose na Sopstvo i zato pati. Neka
spozna Sopstvo i obitava u njemu; straha i sumnji vi{e ne}e biti.
^ak i ukoliko se tuma~i kao kastinska du`nost, smisao je isti. Ova dharma donosi
plodove samo ako se vr{i nesebi~no. To zna~i da ~ovek mora uvideti da nije delatelj, ve} je
samo sredstvo Vi{e Sile. Neka Vi{a Sila ~ini ono {to je potrebno, a ja neka delam po njenom
vo|stvu. Delanje nije moje. Ako neko ovako dela i misli, u ~emu je problem? Bezna~ajno je
da li je to kastinska du`nost ili svetovna aktivnost.
Ovakve nedoumice su prirodne. Ortodoksna interpretacija ne mo`e da se uskladi sa
`ivotom modernog ~oveka koji mora da radi u razli~itim uslovima da bi pre`iveo.
Jedan ~ovek iz Pondi~erija se ubacio u re~: 'Napu{taju}i sve du`nosti, predaj se jedino
meni' (navod iz Bhagavad Gite, prim. prir.).
[ri Bhagavan: 'Sve' se odnosi na ne-Sopstvo; naglasak je na 'jedino'. Za ~oveka koji se
~vrsto dr`i tog 'jedinog', gde su sve te du`nosti? To zna~i: Budi utopljen u Sopstvo.
P: U~enje Gite je dato radi afirmacije delanja.
M: [ta Gita ka`e? Ar|una je odbio da se bori. Kri{na je rekao: Sve dok odbija{ da se
bori{, ti poseduje{ ose}aj ~inila{tva. Ko si ti da se suzdr`ava{ ili dela{? Napusti ose}aj
~inila{tva. Sve dok se taj ose}aj ne izgubi, ti mora{ da dela{. Tobom upravlja Vi{a Sila. Ti je
priznaje{ svojim odbijanjem da joj se pot~ini{. Umesto toga, prepoznaj Silu i budi njeno
sredstvo. Ako odbije{, bi}e{ silom primoran na to. Umesto da bude{ prinudni, budi njen
dobrovoljni delatelj.
Radije budi utemeljen u Sopstvu i delaj prema okolnostima bez pomisli o ~inila{tvu.
Onda te rezultati delanja ne}e doticati. To je mu`evnost i juna{tvo.
Tako je 'obitavanje u Sopstvu' su{tina i ujedno celina u~enja Gite. Kona~no, U~itelj je
sam dodao: Ukoliko bi ~ovek bio utemeljen u Sopstvu, ove sumnje se ne bi pojavile. One se
javljaju samo dok on jo{ nije utemeljen u Njemu.
P: Od kakve je koristi, onda, ovakav odgovor?
M: Re~i jo{ uvek imaju snage i svakako }e delovati u odgovaraju}e vreme.
Jedan Moulvi je pitao: Kako ~oveka obuzima san?
M: Onaj ko zna ko je budan na javi, on }e, tako|e, znati kako san nastupa. Ispitivanje
je mogu}e samo na javi, a ne u snu. Mora da je lak{e spoznati budno Sopstvo, od Sopstva
koje spava.
P: Ja znam kako sam se probudio, ali ne znam kako san dolazi. Svestan sam svog
budnog stanja. Na primer, ako bi neko uzeo moj {tap, ja bih ga spre~io, ali to ne mogu da
u~inim kada spavam i sanjam. Dokaz budnosti je o~igledan. No, koji je dokaz spavanja?
M: Tvoje neznanje je dokaz spavanja; tvoja svesnost je dokaz budnosti.
P: Budnost prepoznajem kad otvorim o~i. Ali, kako me obuzima san?
M: San te obuzima na isti na~in na koji te obuzima budnost.
P: Ali, ja ne opa`am da mi dolazi san na isti na~in kao {to opa`am svoju budnost.
M: Ne mari.
P: Molim vas, opi{ite mi {ta je san, bez davanja primera. San treba da se spozna sm
za sebe. Ja `elim stvarnu sliku sna.
M: Takva slika jeste sm san.
P: Da li je bolje posti}i spasenje kao o`enjen ~ovek, ili kao pustinjak?
M: Kako god ti misli{ da je bolje. Samo ga postigni.
P: Visvamitra nije posrnuo dok je bio u braku, me|utim, pao je kad je `iveo kao
pustinjak. Zar se to tako|e ne odnosi na sve ljude?
M: Visvamitra je bio isto tako ~ist kao pustinjak, kao i kad je bio o`enjen. Nije bilo
razlike. On je bio isto toliko ukaljan dok je bio o`enjen, kao i kad je bio pustinjak.
P: Da li je on bio Mudrac (rishi)?
M: Kad je bio ukaljan, nije bio Mudrac.
59.
44
62.
45
63. Jedan visoki oficir je pitao: Kad se mla|i unaprede u vi{i ~in od mene, um mi se
uznemiri. Da li }u ispitivanjem 'Ko sam ja?' mo}i da u takvim situacijama smirim um?
M: Da. Ba{ tako. Ispitivanje 'Ko sam ja?' okre}e um unutra i sti{ava ga.
P: Ja verujem u bogoslu`enje kipova (murti dhyana). Da li }e mi to pomo}i da
postignem spoznaju?
M: Sigurno da ho}e. Taj metod poma`e da se um skoncentri{e. Onda je um oslobo|en
drugih misli, a ispunjen je obli~jem na koje meditira. Sm um postaje to - i tako biva
potpuno ~ist. Onda se pitaj ko je obo`avatelj. Odgovor je Ja, tj. Sopstvo. Tako se, kona~no,
posti`e Sopstvo.
Sad postoji problem u tome {to ~ovek misli da je on ~initelj. To je gre{ka. Vi{a Sila je
ona koja ~ini sve, a ~ovek je samo sredstvo. Ako prihvati taj polo`aj, bi}e oslobo|en
problema; u protivnom }e se izlo`iti nevoljama. Uzmimo, na primer, figuru na tornju hrama.
Ona je tako na~injena da izgleda kao da nosi teret tornja na svojim ramenima. Njen polo`aj i
izgled prikazuju veliki napor podno{enja sveg tereta tornja. Ali, u stvarnosti, ona je deo tornja,
a samo je na~injena da izgleda kao da nosi toranj. Nije li to sme{no? Takav je ~ovek koji na
sebe preuzima ose}aj da ne{to ~ini.
Zatim je, za dobrobit posetioca, pro~itana verzija Uladu narpadu na malajalamskom
jeziku.
Kada ju je ~uo, upitao je: [ta je sa primedbom o ose}anju dvojnosti za vreme, i
jedinstva na svr{etku ve`banja?
M: Neki ljudi misle da se ve`banje mora otpo~eti sa predstavom dvojnosti. To se odnosi
na njih. Oni ka`u da postoji Bog, da ~ovek mora da ga slu`i i meditira o njemu, dok se
kona~no du{a ne utopi u Boga. Drugi ka`u da su Vrhunsko Bi}e i du{a ve~no odvojeni i da
se nikad ne utapaju jedno u drugo. Kako god na kraju bilo, nemojmo se uznemiravati oko
toga. Svi se sla`u u tome da du{a postoji. Neka ~ovek prona|e du{u, tj. svoje Sopstvo. Onda
}e biti vremena da se otkrije da li Sopstvo treba da se utopi u Vrhunsko, da li je njegov
deo, ili ostaje razli~it od njega. Nemojmo unapred da donosimo zaklju~ak. Dr`imo um
otvorenim, zaronimo u njega i prona|imo Sopstvo. Istina }e sama osvanuti nad tobom. Za{to
bi trebalo da odredi{ unapred da li je na kraju apsolutno jedinstvo, ograni~eno,7 ili je
dvojnost? To nema nikakve svrhe. Saznanje se sada vr{i logikom i intelektom. Intelekt dobija
svetlost od Sopstva (Vi{e Sile). Kako odra`ena i delimi~na svetlost intelekta mo`e predo~iti svu
prvobitnu svetlost? Intelekt ne mo`e da postigne Sopstvo. Kako onda mo`e da dozna njegovu
prirodu?
To je zna~enje primedbe.
P: Jedan od stihova ka`e da spisi, koji se u po~etku detaljno prou~avaju, na kraju nisu
ni od kakve koristi. U kom trenutku oni postaju beskorisni?
M: Kada se njihova su{tina spozna. Spisi su korisni da uka`u na postojanje Vi{e Sile
(Sopstva) i na~in njenog postizanja. Njihova su{tina nije ni{ta vi{e od toga. Kada se ona
prihvati, sve ostalo je beskorisno. Ali, oni su obimni jer su prilago|eni razvojnim fazama
traga~a. Tako, ~ovek koji se uzdi`e, nalazi da su podru~ja koja je pro{ao bila samo stepenice
ka vi{em stupnju. Ti stupnjevi koje je pro{ao sukcesivno postaju purvapaksha (argumenti koje
isti~e oponent), sve dok ne do|e do cilja. Kad do|e do cilja, on ostaje sam, i sve ostalo
postaje beskorisno. Na taj na~in sveti spisi postaju beskorisni. Mi ~itamo veoma mnogo. Da li
se se}amo svega {to smo pro~itali? No, da li smo zaboravili ono {to je bitno? Um upija ono
{to je bitno, a ostalo se zaboravlja. Tako je i sa svetim spisima.
^injenica je da ~ovek sebe smatra ograni~enim, i tu se javlja problem. Ideja je pogre{na.
On mo`e sam to da uvidi. U snu nije bilo sveta, nije bilo ega, neprilika. Ne{to se budi iz tog
radosnog stanja i ka`e 'ja'. Tom egu se javlja svet. Po{to je on samo jedna ~estica sveta, `eli
vi{e i dolazi u neprilike. Kako je ~ovek bio sre}an pre nego {to se pojavio ego! Pojavljivanje
ega je jedini uzrok sada{njih neprilika. Neka ide tragom ega sve do njegovog izvora i dosti}i
7
U ovom pogledu se razlikuju tri osnovna gledi{ta - filozofska pravca: prvi je advaita, drugi je visishtadvaita, a
tre}i je dvaita, odnosno ne-dvojstvo, ograni~eno ne-dvojstvo i dvojstvo kona~ne Stvarnosti.
46
}e to stanje radosti jedinstva s Bi}em, kao u snu bez snova. Sopstvo ostaje ve~no isto, ovde i
sada. Ne postoji ni{ta vi{e {to bi se postiglo. Po{to su gre{kom postavljena ograni~enja, javlja
se (pogre{na) potreba da se ona prevazi|u. To je sli~no desetorici budala koji su prelazili
reku. Kad su stigli na drugu obalu, prebrojali su se, i na{li da ih je samo devetoro. Uzbudili
su se i oplakivali nestalog desetog ~oveka. Kada je jedan putnik doznao razlog njihove `alosti,
sve ih je prebrojao i na{ao da ih je desetoro. Me|utim, svaki od njih je brojao ostale
propu{taju}i da izbroji sebe. Tada je putnik udarao jednog po jednog, govore}i im da izbroje
udarce. Izbrojali su do deset i bili su zadovoljni. Naravou~enije je da deseti ~ovek nije niko
nov. On je sve vreme bio tu, ali neznanje im je svima donelo patnju.
Opet, jedna `ena je nosila ogrlicu oko vrata, ali je na to zaboravila. Po~ela je da tra`i
i da se raspituje gde je. Njen prijatelj, videv{i ono {to je tra`ila, pokazao je na ogrlicu oko
njenog vrata. Opipala ju je rukama i bila je sre}na. Da li je ona ponovo do{la do ogrlice?
Ovde je, opet, neznanje izazvalo patnju, a znanje radost.
Sli~no je sa ~ovekom i Sopstvom. Ne postoji ni{ta {to bi se kao novo zadobilo.
Neznanje o Sopstvu je uzrok sada{nje bede; znanje o Sopstvu donosi sre}u.
[tavi{e, ukoliko se ne{to novo stekne, to podrazumeva njegovo prethodno odsustvo. Ono
{to je jednom bilo odsutno, moglo bi se ponovo izgubiti. Tako spasenje ne bi bilo trajno.
Spasenje je trajno samo zato {to je Sopstvo ovde i sada, i {to je ve~no.
Zato su sva ~ovekova nastojanja usmerena ka odstranjenju neznanja. Samo na izgled
mudrost se javlja kao nova. Ona je prirodna i ve~no prisutna.
Dok se posetilac opra{tao pozdravio je U~itelja i rekao: Ka`e se da je plen, koji je
pao u ralje tigra, zauvek izgubljen.
Mislio je na pasus iz Ko sam ja?, gde se s ovom metaforom tvdi da u~enik, koji je
jednom pao u polje U~iteljeve milosti, vi{e nikad ne mo`e vratiti svetu, kao {to ni plen ne
mo`e pobe}i iz ralja tigra.
64. [ri Bhagavana su izvestili o ne~ijoj smrti. Rekao je: Dobro je. Mrtvi su zaista sre}ni. Oni
su se oslobodili mu~nog dodatka - tela. Mrtvi ne pate. Pre`iveli pate za umrlim. Da li se ljudi
pla{e sna? Naprotiv, `udimo da zaspimo, a kad se probudimo, svako ka`e da je sre}an.
Pripremamo krevet za dobar san. Ako ~ovek umre dok je jo{ `iv, ne mora da pati zbog smrti
drugih. Njegovo postojanje mu je tada uvek jasno prisutno, sa ili bez tela, na javi, u snu i za
vreme dubokog sna. Za{to bi onda `eleo da se odr`avaju telesni okovi? Neka ~ovek na|e
svoje besmrtno Sopstvo i umre kao prolazna individua, i bude besmrtan i sre}an.
65. Posetilac: Da li se svet opa`a i posle spoznaje Sopstva?
M: Ko ovo pita? Onaj ko je spoznao ili ko nije spoznao Sopstvo?
P: Onaj ko nije spoznao.
M: Spoznaj kome se pitanje javlja. Zna}e{ odgovor na njega tek kad spozna{ onoga ko
ne zna, ako se pitanje uop{te javi. Da li svet ili telo ka`u sami da postoje? Da bi se videli
objekti, mora da postoji onaj-koji-vidi. Prvo na|i onog-koji-vidi. Za{to da se sad brine{ oko
toga {ta }e biti kasnije?
[ri Bhagavan je nastavio: Zar je va`no da li se svet opa`a ili ne? Da li ne{to gubi{
kad opa`a{ svet? I da li ne{to posti`e{ kad takvo opa`anje ne postoji u dubokom snu? Nije
bitno da li se svet opa`a ili ne.
Neprosvetljeni vidi da je prosvetljeni aktivan i to ga zbunjuje. Obojica opa`aju svet;
me|utim, njihov pogled se razlikuje. Uzmimo primer bioskopa. Postoje slike koje se kre}u na
platnu. [ta je to? To je samo platno. Ako slike i{~eznu, {ta preostaje? Opet, platno. Ovde je
isto tako. ^ak i ako se svet pojavljuje, pogledaj kome se on pojavljuje. Dr`i se su{tine 'ja'.
Ako jednom do|emo do su{tine, zar je onda va`no da li se svet pojavljuje ili nestaje?
Neprosvetljeni dr`i da je svet stvaran; prosvetljeni vidi svet samo kao ispoljavanje
Sopstva. Nije bitno da li se Sopstvo na taj na~in ispoljava, ili to vi{e ne ~ini.
47
M: Nema razlike. Kad ima misli, to je rastrojenost. Kad nema misli, to je meditacija.
Me|utim, meditacija je samo ve`ba (u pore|enju sa stvarnim stanjem mira).
Ona: Kako se ve`ba meditacija?
M: Dr`ite se dalje od misli.
Ona: Kako uskladiti rad i meditaciju?
M: Ko je taj koji radi? Neka onaj ko radi postavi to pitanje. Vi ste uvek Sopstvo. Vi
niste um. Um je taj koji pote`e ova pitanja. Rad se uvek odvija u prisustvu Sopstva. Zato rad
nije prepreka spoznaji. Ono {to ~oveka uznemirava jeste pogre{na identifikacija sa onim-kojiradi. Oslobodite se pogre{ne identifikacije.
Profesor: Da li je stanje nesvesnosti blizu Beskrajnoj Svesti.
M: Samo svest postoji i ni{ta drugo.
P: Ve} sama [ri Bhagavanova }utnja je mo}na sila. Ona dovodi do odre|enog duhovnog
mira u nama.
M: ]utnja je neprekidni govor. Glasan govor je prepreka tom drugom govoru, }utnji. U
}utnji, ~ovek je u bliskom kontaktu sa okolinom. Dak{inamurtijeva }utnja je uklonila sumnje
kod ~etiri mudraca. 'Istina se saop{tava }utnjom.' Ka`e se da }utnja sve obja{njava. Ona je
tako mo}na.
Organi govora su potrebni za glasan govor. Ali, ovaj drugi govor le`i iza misli. On daje
neizrecivu re~ ili transcendentalan govor.
P: Da li u spoznaji postoji znanje?
M: Odsustvo znanja je spavanje. U spoznaji postoji znanje, ali ovo znanje se razlikuje
od obi~nog znanja, koje se zasniva na razlikovanju subjekta i objekta. Ovo je apsolutno znanje.
Znanje ima dva vida: doslovno i sekundarno zna~enje.
P: ^ovek nalazi znanje u mislima.
M: Ba{ tako. On, tako|e, zamenjuje misli sa znanjem. Misli su aktivnost uma. Vi niste
um. Vi ste iza njega.
Dama: Ponekad se javlja neodoljiva `elja da se ostane u mislima o brahmanu.
M: To je dobro. Ona se mora negovati sve dok ne postane prirodno stanje. Onda
dovodi do ~ovekove autenti~nosti, do Sopstva.
Kasnije je [ri Bhagavan objasnio: Mi{ljenje se ~esto zamenjuje sa sve{}u. Ono je samo
pojava i deluje u podru~ju odra`ene svesti. Znanje le`i iza relativnog znanja i neznanja. Ono
nema oblik misli. U njemu nema subjekta i objekta.
Mi{ljenje pripada aktivnom umu. Smiren um je oslobo|en misli. Smiren um je svedok
aktivnog. On je, bez sumnje, istinita svest. Ipak se naziva smirenim umom, jer je znanje o
tome da si svedok, samo funkcija odra`ene svesti. Um je odraz (refleksija). Takvo znanje
podrazumeva um. No, sm je um nedelatan. Zato se naziva smirenim umom. To je stanje
Spoznatog (jivanmukte). Tako|e se ka`e da je njegov um mrtav. Zar to nije paradoks, da
Spoznati ima um i da je um mrtav? Ovo mora da se prizna u raspravi sa ljudima u neznanju.
Tako|e se ka`e da je sm brahman um Spoznatog. Kako se onda o njemu mo`e
govoriti kao o 'znalcu brahmana'? Brahman nikad ne mo`e biti neki objekat koji bi se znao.
Ovo je, me|utim, u skladu sa uobi~ajenim na~inom izra`avanja.
Pretpostavlja se da Spoznati poseduje smireni um. Ina~e - raspravljaju oni - kako bi
Spoznati `iveo i radio? Pojam smirenog uma je potreban kao ustupak mogu}nosti vo|enja
rasprave.
Smiren um je, zapravo, Apsolutna svest. Objekat o kome se svedo~i i sam svedok
kona~no se stapaju i preovladava samo najvi{a, Apsolutna svest. To nije stanje praznine ili
neznanja. To je autenti~nost Bi}a ili Sopstvo. Neki ka`u da se um pojavljuje pra}en odra`enom
sve{}u, drugi ka`u da se odraz prvi javlja pra}en umom. U stvari, oni postoje istovremeno.
Profesor je molio [ri Bhagavana da pro{iri svoju Milost ne njega i kada on uskoro
bude hiljadu milja daleko. [ri Bhagavan je rekao da su vreme i prostor samo pojmovi uma,
dok autenti~no Sopstvo le`i iza uma, vremena i prostora. Udaljenost ne igra nikakvu ulogu u
Sopstvu.
49
Dama, koja je bila s njim, ose}ala je veliko nezadovoljstvo {to mora da napusti U~itelja
i vrati se ku}i. U~itelj je rekao: Smatrajte se uvek u mom prisustvu. Tako }ete se ose}ati
dobro. Oti{li su posle sumraka.
69.
Govorilo se o univerzitetskim predavanjima gore spomenutog profesora. Predava~ je
nagla{avao potrebu za kontrolom ra|anja i diskutovao je o razli~itim mogu}nostima kako da se
~ovek u~ini odgovornim da bi kontrola ra|anja mogla da postane prirodna. ^uv{i to, U~itelj je
non{alantno primetio: Neka otkriju metod kako da ego umre.
24. juli 1935.
[ri Raju Sastrigal upitao je [ri Bhagavana o nadi, binduu i kali.
M: U vedanti~koj terminologiji oni su `ivotna energija, um i intelekt. U Tantrama se
ka`e da je nada suptilan zvuk sa svetlo{}u u sebi. Za ovu svetlost se ka`e da je telo [ive.
Kada se ona razvije i zvuk se sti{a, postaje bindu. Smisao je postati ispunjen svetlo{}u. Kala je
deo bindu.
70.
71.
HRONOLO[KI SLED U^ITELJEVOG BORAVKA
NA RAZNIM MESTIMA U TIRUVANAMALAIJU
God. 1896. Sti`e u Tiruvanamalai i boravi u prostorijama hrama, ispod drveta, u
podrumu, Patala Lingamu, ponekad u gopuramima.
Rane 1897. sklonili su ga u Gurumurtam. Osamnaest meseci boravi u svetili{tu i u
susednom mango-gaju.
Septembra 1898. boravi u Pavalakunruu.
Februara 1899. `ivi na bregu, u pe}inama, u pe}ini mango-drveta i pe}ini Virupaksha.
God. 1905., za vreme pusto{enja kuge, {est meseci boravi u Paciaman Koilu. Zatim
ponovo na bregu.
Januara, februara i marta god. 1908., boravi u Paciaman Koilu. Vra}a se ponovo na
breg.
God. 1916. Skandasramam.
God. 1922. izgra|en Ramana{ramam, na ju`nom obronku brega.
25. septembar 1935.
G. K. S. N. Ajer, slu`benik `eleznice, pitao je za japu.
M: Primenjivanje, se}anje pa meditacija su sukcesivni stupnjevi, koji se kona~no
zavr{avaju ne-voljnom i ve~nom japom. Onaj koji vr{i japu je Sopstvo. Od svih japa najbolja je
'Ko sam ja?'.
72.
M: Zar ~ovek ne nalazi neku vrstu mira dok meditira? To je znak napretka. Sa
nastavljanjem ve`be taj mir }e biti dublji i dugotrajniji. On }e dovesti do cilja. U Bhagavad
Giti, u XIV poglavlju, zavr{ni stihovi govore o onome ko je prevazi{ao gune. On je na
poslednjem stupnju. Na prethodnim stupnjevima su ne~isto bi}e, zatim podeljeno bi}e i ~isto
bi}e. Ne~isto bi}e je ono kojim prevladavaju rajas i tamas; podeljeno bi}e je stanje u kome se
stanje sattva afirmi{e povremeno; ~isto bi}e je zauvek nadi{lo rajas i tamas. Posle ovih
uzastopnih stupnjeva, dolazi stanje koje prevazilazi gune.
74. G. Fridman, in`enjer, pi{e u jednom od svojih pisama: Mahar{i nije sa mnom samo kada
mislim na Njega, ve} i onda kada ne mislim na Njega. Da nije tako, kako bih `iveo?
75. G. Grant Daf, biv{i diplomata, pi{e: ...Odajem po{tovanje Mahar{iju. Ne samo da mi se
On javlja u mislima kao odgovor na moja pitanja, ve} je, tako|e, i prisutan...
29. septembar 1935.
76. G. K. S. N. Ajer rekao je kako nije uveren da se duhovni `ivot mo`e pomiriti sa
svetovnim aktivnostima. U~itelj je, umesto odgovora, pro~itao nekoliko stihova iz Yoga vasishte.
(Smatra se da original sadr`i milione stihova, od kojih se sada u sanskritskom originalu nalazi
samo 32 000. On je sa`et na 6 000. i zove se Saghu Vasishta. Ovaj je kasnije preveden na
tamilski u 2 050. stihova).
P: Ako um nije usredsre|en na posao koji obavljamo, rezultati ne mogu biti
zadovoljavaju}i. Kako da um bude posve}en duhovnosti, a da se rad nastavi isto tako dobro?
M: Um je samo projekcija koja se iz Sopstva javlja u budnom stanju. U dubokom snu
ne ka`e{ ~iji si sin. ^im se probudi{ ka`e{ da si ti taj i taj, prepoznaje{ svet. Svet je samo
loka. Lokah=lokayate iti lokah (ono {to se opa`a je svet). Ono {to je vi|eno je loka ili svet.
Ko ga vidi? To je ego koji periodi~no tone i izranja. Me|utim, ti uvek postoji{. Zato je ono
{to le`i iza ega Svest-Sopstvo.
U dubokom snu um je potopljen, nije prevazi|en. Ono {to je potopljeno pojavi}e se
ponovo. Isto se mo`e desiti u meditaciji. Me|utim, um koji je prevazi|en, ne mo`e se pojaviti
iznova. Cilj jogija mora da bude njegovo trajno nadila`enje, a ne privremeno potapanje. U
miru meditacije nastaje privremeno potapanje, ali to nije dovoljno. Ona mora da se dopuni
drugim ve`bama za nadila`enje uma. Neki ljudi su u{li u samadhi sa nekom bezna~ajnom
mi{lju, i posle du`eg vremena probudili su se sa njom. U me|uvremenu, vi{e generacija je
pro`ivelo svoj `ivot u svetu. Takav jogi nije prevazi{ao svoj um. Njegovo trajno nadila`enje zna~i
ne smatrati ga odvojenim od Sopstva. ^ak i sad, um ne postoji (sam po sebi). Raspoznajte to.
Kako }ete to u~initi, ako ne u svakodnevnim aktivnostima. One se izvode automatski. Znajte
da um, koji ih izvodi, nije stvaran (sam po sebi), ve} je fantom koji proishodi iz Sopstva
(Celine). Tako se um trajno nadilazi.
77. Ukazuju}i na stih iz Biblije: Budi miran i znaj da sam ja Bog, 46. psalm, U~itelj je
na{ao u Knjizi propovednika: Postoji samo jedan i nema drugog i Srce mudrog je na desnoj
strani, a srce budale na levoj.
78. Jedan ~ovek iz Masule pitao je U~itelja: Kako spoznati Sopstvo?
M: Svako do`ivljava Sopstvo svakog trenutka u svom `ivotu.
P: Ali, mi Sopstvo ne spoznajemo tako.
M: Da. Sada{nje iskustvo je razli~ito od stvarnosti. Ono {to jeste, zamenjeno je onim
{to nije.
P: Kako prona}i atman (Sebe)?
51
53
[ta bi moglo biti konkretnije od Sopstva? Ono je u sva~ijem iskustvu, svakog trenutka.
Za{to bi trebalo poku{avati da se dosegne ne{to izvan, izostavljaju}i Sopstvo? Neka svako
poku{a da otkrije poznato Sopstvo, umesto da traga za ne~im nepoznatim izvan.
P: Gde treba da meditiram na Sopstvo? Mislim, na koji deo tela?
M: Sopstvo treba da se manifestuje. To je sve {to je potrebno.
Jedan obo`avatelj je blago dodao: Na desnoj strani grudi, tamo je Srce, sedi{te
Sopstva.
Drugi obo`avatelj: Iluminacija se nalazi u tom centru, kada se spozna Sopstvo.
M: Upravo tako.
P: Kako okrenuti um od sveta?
M: Ima li sveta? Mislim, odvojeno od Sopstva? Da li svet ka`e da postoji? Ti si taj
koji ka`e da on postoji. Prona|i sebe (atma) koji to ka`e.
16. oktobar 1935.
82. Postavljeno je pitanje o razlikama izme|u raznih oblika samadhija.
M: Kad su ~ula utopljena u tamu (tamas), to je dubok san; kada su utopljena u
svetlost (sattva), to je samadhi. Isto kao {to je putnik kad spava u kolima nesvestan kretanja,
stajanja ili isprezanja konja i zaprege, tako je i jnani u sahaja samadhiju nesvestan doga|aja,
budnosti, sna i dubokog sna. Ovde dubok san odgovara isprezanju konja. A samadhi odgovara
stajanju konja, po{to su ~ula spremna da deluju kao {to su i konji spremni za pokret posle
stajanja.
U samadhiju glava ne klone, po{to su ~ula prisutna, iako su neaktivna; dok glava u snu
pada, po{to su ~ula utopljena u tamu. U kevala samadhiju su aktivnosti (vitalne i mentalne),
budnost, dubok san i sanjanje samo potopljeni, i spremni da se pojave po ponovnom
postizanju stanja koje je druga~ije od samadhija. U sahaja samadhiju su vitalne i mentalne
aktivnosti, kao i tri stanja uni{teni da se vi{e nikad ne jave ponovo. Me|utim, drugi prime}uju
aktivnost jnanija, kao {to su jedenje, govor, kretanje itd. On sam nije svestan ovih aktivnosti,
dok su ih drugi svesni. One se odnose na njegovo telo, a ne na njegovo stvarno Sopstvo, i
autenti~nost (svarupa). Za sebe samog, on je kao uspavani putnik, ili dete koje jede spavaju}i
tako da toga nije ni svesno. Idu}eg dana ka`e da nije uop{te pilo mleka i da je oti{lo na
po~inak bez njega. ^ak i kad ga podsete, ne mogu da ga ubede u to. Isto tako je u sahaja
samadhiju.
Sushumna pare lina. Ovde sushumna upu}uje na tapo margu, dok para nadi upu}uje na
jnana margu.8
83. Pri~aju}i neke pri~e o bhaktama U~itelj je rekao kako je [ri Kri{na slu`io Eknatha
dvanaest godina, kako je Panduranga oslobodio Saku Bai iz ku}nog pritvora u kome je bila i
omogu}io joj da poseti Pandaharpur.
Onda se prisetio pojave misterioznog Moulvija na svom putu iz Madure u Tiruvanamalai
1896., kako se pojavio, govorio i iznenada nestao.
84. G. Grant Daf je pitao U~itelja da li je neki mungos do{ao sa njim u kontakt. U~itelj je
rekao: Da. Bilo je to prilikom Andre i Jayantija, ja sam `iveo gore na bregu, u
Skandasramamu. Kolone posetilaca su se iz grada penjale na breg. Jedan mungos, ve}i od
obi~ne veli~ine, zlatne boje (ne sive, koja je boja mungosa), bez ijedne crne mrlje na repu,
koja je ina~e uobi~ajena kod divljih mungosa, pri{ao je bez straha pored ove gu`ve. Ljudi su
mislili da je pitom i da pripada nekom iz mno{tva. @ivotinja je oti{la pravo do Palanisvamija,
8
Sushumna je provodnik nepolarizovane energije u jogi; dva glavna nerva suptilnog tela koja sprovode pozitivnu i
negativnu energiju - vitalnu i mentalnu - su pingala i ida; cilj joge je da energija (shakti) krene kroz sushumnu.
Joga je put pokore - tapo marga. O para nadi govori jnana marga (put spoznaje). Ona vodi svest u Sopstvo (para
- transcendentalan). Jnana ka`e da se um vra}a Sopstvu kroz ovaj nerv, procesom samoistra`ivanja.
54
koji se kupao u izvoru kraj pe}ine Virupak{a. On je pogladio stvorenje, mazio ga je. Ono ga
je pratilo u pe}inu, ispitivalo svaki kut i ugao i napustilo pe}inu da bi se pridru`ilo mno{tvu i
popelo do Skandasramama. Ja sam ga primetio. Svi su bili za~u|eni njegovom atraktivnom
pojavom i kretanjem bez imalo straha. Popelo se do mene, selo mi je u krilo i mirovalo tu
neko vreme. Onda se podiglo, osvrnulo se oko sebe i krenulo dole; obi{lo je oko celog
prostora, a ja sam ga pratio da ga ne bi povredili neoprezni posetioci ili paunovi. Dva pauna,
koji su tu `iveli, gledali su ga ljubopitljivo, dok je mungos prolazio non{alantno od mesta do
mesta i kona~no nestao me|u stenama na jugoistoku A{rama.
85. Isti gospodin je pitao U~itelja o materijalnoj vezi izme|u memorije i volje, i odnosu ovih
prema umu.
M: One su funkcije uma. Um je proizvod ega, a ego je iz Sopstva.
6. novembar 1935.
86. U~itelj je dao istinsko zna~enje hri{}anske vere ovako:
Hrist je ego.
Krst je telo.
Kad je ego razapet i umire, ono {to pre`ivljava je Apsolutno Bi}e (Bog), (up. 'Ja i
Otac moj smo jedno') i ovo uzvi{eno pre`ivljavanje se naziva Vaskrsenje.
87. Major A. V. ^edvik (Chadwick), odani engleski obo`avatelj, pitao je: Za{to je Isus
uzvikivao 'Bo`e moj! Bo`e moj!' dok su ga razapinjali?
M: To je moglo da bude s namerom da pomogne dvojici razbojnika koje su razapinjali
sa njim. Opet, jnani je postigao oslobo|enje ve} za `ivota, ovde i sada. Bezna~ajno je kako,
gde i kada napu{ta telo. Neki jnaniji izgledaju kao da pate, drugi da su u samadhiju, dok
neki, opet, nestaju pre smrti. No, to ne ~ini razliku u pogledu na njihovu jnanu. Takva patnja
je vidljiva samo za posmatra~a, a ne i za jnanija, po{to je ovaj ve} prevazi{ao pogre{no
poistove}enje Sopstva sa telom.
88. Isti gospodin je pitao: Kakav zna~aj ima Hrist za prosvetljenje Sv.Pavla?
M: Prosvetljenje je samo po sebi neuslovljeno, nije vezano za obli~ja. Kada je Sv.Pavle
postao svestan Sopstva, on je poistovetio prosvetljenje sa svesno{}u Hrista.
P: Ali, Pavle tada nije voleo Hrista.
M: Ljubav i mr`nja su nebitni. Bila je prisutna misao o Hristu. To li~i na Ravanin
9
slu~aj. Svesnost Hrista i samospoznaja su isto.
89. M: Karpura arati (ritualno paljenje kamfora)
vibhuti (sveti pepeo) je [iva (Apsolutno Bi}e), a
Postoje dve vrste vibhutija: para vibhuti i
Para je ono {to preostaje nakon {to svi ostaci
Bi}e.
Neprijatelj princa Rame (Ramayana), poglavar Rak{asa, (demona) stalno je mislio na Ramu. Tako je postigao
jnanu. To zna~i, mr`nja prema Rami koja ga je izgarala pokazala se nebitnom; bitna je ~injenica usredsre|enosti
uma (ekagratha), kao i 'misliti na Sopstvo' (atmacintanai).
55
prisustvo Svetog Duha. To }e re}i da je Bog Duh, da je ovaj Duh svuda prisutan, i da se
mora spoznati Sopstvo, a to je isto {to i spoznaja Boga.
91. Bengalski posetilac je pitao: Kako se kontroli{e um?
M: [ta naziva{ umom?
P: Kad sednem da bih mislio o Bogu, misli mi odlutaju na druge objekte. @elim da
kontroli{em te misli.
M: U Bhagavad Giti se ka`e da je lutanje priroda uma. ^ovek mora da uti~e na svoje
misli, kako bi one bile usmerene na Boga. Dugotrajnom ve`bom posti`e se kontrola i
postojanost uma.
Nepostojanost uma je slabost koja nastaje zbog ulaganja energije (volje) u razne misli.
Kada ~ovek natera um da se dr`i jedne misli, energija se ~uva i um postaje ja~i.
P: [ta je smisao snage uma?
M: Njegova sposobnost da se koncentri{e na jednu misao, a da ne bude rastrojen.
P: Kako se to posti`e?
M: Ve`bom. Obo`avatelj se koncentri{e na Boga; traga~, sledbenik jnana marge, tra`i
Sopstvo. Ve`ba je za obojicu podjednako te{ka.
P: ^ak i kada se uti~e na um, tako da se usmerava na traganje za Sopstvom, nakon
dugotrajne borbe um po~inje da obmanjuje ~oveka i on toga nije svestan jo{ neko vreme.
M: Tako to biva. U po~etku se um, posle du`ih perioda lutanja, vra}a traganju; treba
ve`banje nastaviti, da bi, kad nastupe kra}i periodi lutanja, kona~no prestao da luta. Tada se
manifestuje skrivena snaga (shakti). Sattvi~ki um je slobodan od misli, dok ih je rajasi~an
prepun. Sattvi~ki um se rastapa u Strujanje @ivota.
P: Mo`e li se izbe}i ulazak uma u mi{ljenje pri do`ivljaju Strujanja?
M: Da; postojanje Strujanja je primarno.10
7. novembar 1935.
92. Jedan posetilac je rekao: Neki ka`u da treba da se meditira samo na grube objekte:
Mo`e biti pogubno ako neprekidno tra`imo da ubijemo um.
M: Za koga je to pogubno? Mo`e li da bude nesre}e nezavisno od Sopstva?
Neprekinuto 'ja-ja' je bezgrani~ni okean; ego, misao 'ja' ostaje samo kao pena na
povr{ini vode, i naziva se jivom, tj. individualnom du{om. Mehuri} pene je, tako|e, voda; kad
pukne, on se samo pome{a sa okeanom. Kad mehur ostane, on je jo{ uvek deo okeana.
Nesvesno, ove jednostavne istine, bezbrojni metodi razli~itih naziva, kao {to su yoga, bhakti,
karma..., svaka, opet, sa razli~itim modifikacijama, podu~avaju se sa velikom ve{tinom i u
preciznim detaljima, samo da bi se namamili traga~i i zbunio njihov um. Isti je slu~aj sa
religijama, sektama i njihovim dogmama. Za{to sve one postoje? Samo da bi se spoznalo
Sopstvo. One su pomo} i ve`ba koja je potrebna da bi se spoznalo Sopstvo.
O objektima koji se opa`aju ~ulima, govori se kao o neposrednom znanju (pratyaksha).
Mo`e li i{ta da bude tako neposredno kao Sopstvo - ve~no prisustvo kome ne trebaju ~ula?
^ulno opa`anje mo`e da bude samo posredno znanje, a ne neposredno. Samo je ne~ija svest
neposredno znanje, {to je op{te iskustvo svakog i svih. Nikakva sredstva nisu potrebna da bi se
znalo svoje sopstveno Sopstvo (postojanje), tj. da bi se bilo svestan.
Jedna Bezgrani~na Nepodeljena Celina (plenum) postaje sebe svesna kao Ja. To je njeno
prvobitno ime. Sva ostala imena, na pr. OM, su naknadni izdanci. Oslobo|enje je samo ostati
svetan Sopstva. Mahavakya (vedski izraz) 'Ja sam brahman' je autoritet za ovo. Mada se Ja
uvek do`ivljava, ipak ~ovekova pa`nja treba da se privu~e k njemu. Samo tada osvane znanje.
Otuda postoji potreba za uputstvom Upani{ada i mudraca.
10
Primarno u odnosu na misli; misli mogu postojati ili ne, ali @ivotno Strujanje uvek postoji, 'pre' misli, odnosno,
'iza'.
56
9. novembar 1935.
93. Svako je svestan samo svog Sopstva. O, ~uda nad ~udima! Oni uzimaju ono {to nije, za
ono {to jeste, ili vide pojave nezavisno od Sopstva. Samo dok postoji onaj-koji-zna, postoje
razli~ita znanja (direktna, posredna, intelektualna itd.); nestane li onaj-koji-zna, ona se sva
izgube zajedno s njim; ona su verodostojna koliko i on.
94. Jedan ~ovek se molio U~itelju da mu oprosti grehe. Re~eno mu je da }e biti dovoljno da
pazi da ga njegov um ne uznemirava.
13. novembar 1935.
95. Major A. V. ^edvik je potegao slede}e pitanje:
G. Edvard Karpenter (Edward Carpenter), izvesni misti~ar, napisao je u jednoj knjizi da
je u nekim prilikama do`iveo Samospoznaju, i da su njeni efekti ponekad trajali i naknadno,
da bi se, zatim, postepeno gubili. Me|utim, [ri Ramana Gita ka`e kad se granthi (~vor,
ropstvo) jednom prese~e, prese~en je zauvek. U slu~aju ovog misti~ara, izgleda da je ropstvo
istrajalo ~ak i posle samospoznaje. Kako to mo`e biti?
U~itelj je citirao Kaivalyu:
U~enik se, po{to je spoznao sve-sjajno, jedinstveno, neprekinuto stanje Bi}a-SvestiBla`enstva, predao U~itelju i ponizno je molio da mu ka`e kako da se odu`i za U~iteljevu
milost. U~itelj je rekao:
'Moja nagrada se sastoji u tvom neprekidnom i nepodeljenom bla`enstvu. Nemoj da
isklizne{ iz njega'.
P: Kad se jednom iskusi Vrhunsko Bla`enstvo, kako se mo`e od njega odlutati?
M: O, da! To se de{ava. Sklonost koja za njega prianja od drevnih vremena, povu}i }e
ga van, i tako }e ga obuzeti neznanje.
P: Koje su prepreke da bi se ostalo postojano u neprekidnom i nepodeljenom
bla`enstvu? Kako se one mogu prevazi}i?
M: Prepreke su:
(1) Neznanje, koje je zaborav svog ~istog Bi}a.
(2) Sumnja, koja se sastoji u tome {to se ~ovek pita da li je u pitanju iskustvo
Stvarnog ili nestvarnog.
(3) Gre{ka, koja se sastoji u ideji 'Ja-sam-telo', i mi{ljenju da je svet stvaran. Ovo se
prevazilazi slu{anjem Istine, razmi{ljanjem nad njom i koncentracijom.
U~itelj je nastavio:
Ka`e se da je iskustvo prolazno ili trajno. Prvo iskustvo je prolazno, a koncentracijom
mo`e da postane trajno. U prvom slu~aju, ropstvo nije potpuno uni{teno; ostaje suptilno i
ponovo se uspostavlja za odre|eno vreme. No, u drugom slu~aju, ono je uni{teno u potpunosti,
da se nikad vi{e ne pojavi. Izraz yogabrastha (oni koji su pali iz joge) u [rimad Bhagavad Giti,
upu}uje na ovu prvu grupu ljudi.
P: Da li je, onda, slu{anje Istine namenjeno samo za retke pojedince?
M: Ovo se javlja u dva vida. Uobi~ajeni je da se ona ~uje od u~itelja, koji je
progla{ava i obja{njava. Me|utim, ono pravo je da se pitanje postavi samom sebi, da bi se
odgovor tra`io i na{ao u sebi kao neprekinuto 'ja-ja'.
Refleksija nad ovim iskustvom je drugi stupanj.
Ostati jednousmeren u njemu je tre}i stupanj.
P: Da li se prolazno iskustvo mo`e nazvati samadhijem?
M: Ne. Ono ~ini deo tre}eg stupnja.
P: Onda izgleda da je ~ak i slu{anje Istine ograni~eno na veoma retke.
57
M: Postoje dva tipa traga~a: kritopasaka i akritopasaka. Po{to je ovaj prvi ve} prevazi{ao
svoje sklonosti postojanom predano{}u i tako pro~istio svoj um, imao je neku vrstu iskustva, ali
ga nije doku~io; ~im se on posavetuje sa kompetentnim u~iteljem, dolazi do trajnog iskustva.
Drugom tipu traga~a potreban je veliki napor da dostigne ovakav zavr{etak. Kako }e mu
pomo}i slu{anje Istine, razmi{ljanje i koncentracija?
Oni uklju~e upasanu (najbli`i pristup Istini) i okon~a}e u samospoznaji.
^etvrti stupanj je kona~ni stupanj oslobo|enja. ^ak je i ovde na~injeno stepenovanje:
(1) Brahmavida (znalac brahmana)
(2) Brahmavid-vara
(3) Brahmavid-varya
(4) Brahmavid-varishta
Me|utim, svaki od njih je oslobo|en ve} za `ivota.
96. Major A. V. ^edvik: Kakve je prirode spoznaja Zapadnjaka koji iznose da su imali
bljeskove kosmi~ke svesti?
M: Ona je do{la kao bljesak i tako je i oti{la. Ono {to ima po~etak, mora, tako|e,
imati i kraj. Ona }e biti trajna sam kada se spozna ve~no prisutna svest. Svest je, uistinu,
uvek sa nama. Svako zna 'Ja jesam!' Niko ne mo`e pore}i svoje sopstveno postojanje. Onaj ko
je u dubokom snu, nije svestan; kada je budan, izgleda svestan. No, to je ona ista osoba.
Nema nikakve promene u onome ko je spavao i ko je sada budan. U dubokom snu on nije
bio svestan svog tela; nije bilo telesne svesnosti. U budnom stanju, on je svestan svog tela;
postoji telesna svesnost. Stoga, razlika le`i u pojavljivanju telesne svesnosti, a ne u nekoj
promeni u Stvarnoj Svesti. Telo i telesna svesnost izranjaju i potapaju se zajedno. Sve to
odgovara kazivanju da ne postoje ograni~enja u dubokom snu, dok u budnom stanju postoje.
Ova ograni~enja su ropstvo; ose}anje 'telo sam ja' je gre{ka. Ovaj la`ni ose}aj se mora
odbaciti. Stvarno Ja ve~no postoji. Ono je sada i ovde. Ono se nikada ne pojavljuje kao novo,
da bi ponovo nestalo. Ono {to jeste, mora biti ve~no. Ono {to se pojavljuje kao novo, bi}e
izgubljeno. Uporedite dubok san i budnost. Telo se javlja u jednom stanju, ali ne i u drugom.
Stoga }e telo biti izgubljeno. Svest je postojala pre i nad`ive}e telo. U stvari, nema nikoga ko
ne ka`e 'Ja jesam'. Pogre{na spoznaja 'ja sam telo' uzrok je svih nevolja. Ovo pogre{no znanje
mora se odbaciti. To je spoznaja. Spoznaja nije sticanje ni~eg novog, niti je ona nova
sposobnost. Ona je samo odstranjivanje svih kamufla`a.
Major ^edvik: Ja poku{avam da se otresem tela.
M: ^ovek se otrese svoje ode}e i ostaje sam i slobodan. Sopstvo je bezgrani~no inije
ograni~eno na telo. Kako se mo`emo otresti tela? Gde }emo ga ostaviti? Gde god da je, ono
je jo{ uvek njegovo.
Major ^edvik: (Smeh.)
M: Kona~na Istina je tako jednostavna. Ona nije ni{ta drugo do biti u iskonskom stanju.
Ovo je sve {to treba re}i.
Ipak, ~udo je da mora nastati toliko religija, verovanja, metoda i rasprava izme|u njih
itd., kako bi se pou~avala ova jednostavna Istina. O, {tete! O, {tete!
Major ^edvik: Ali, ljudi se ne}e zadovoljiti jednostavno{}u; oni `ele slo`enost.
M: Upravo tako. Po{to oni `ele ne{to slo`eno, privla~no i zbunjuju}e, do{lo je do
postojanja toliko religija i svaka od njih je tako slo`ena, i svaka vera u svim religijama ima
svoje pristalice i protivnike.
Na primer, jedan obi~an hri{}anin ne}e biti zadovoljan ukoliko mu se ne ka`e kako je
Bog negde u dalekim Nebesima koje mi, bespomo}ni, ne mo`emo dosti}i. Samo ga je Hrist
poznavao, i samo nas Hrist mo`e voditi. Bogoslu`i Hrista, i bi}e{ spasen. Ako mu se ka`e
jednostavna Istina Carstvo Nebesko je u tebi nije zadovoljan i na}i }e slo`ena i nategnuta
zna~enja u ovakvim iskazima. Samo zreo um mo`e doku~iti jednostavnu Istinu u svoj svojoj
ogoljenosti.
58
Major ^edvik je kasnije rekao da mu se javlja izvestan nehoti~an strah dok meditira.
On ose}a da se duh odvojio od grubog tela i ovaj ose}aj mu stvara strah.
M: Za koga postoji strah? To je sve posledica navike poistove}ivanja tela sa Sopstvom.
Ponavljanje do`ivljaja odvojenosti u~ini}e ga prisnim i strah }e nestati.
19. novembar 1935.
97. Neki g. Rama~andar, gospodin iz Ambale, upitao je gde je Srce i {ta je spoznaja?
M: Srce nije fizi~ko; ono je duhovno. Hridayam je sa~injeno od hrit i ayam, {to zna~i
'Ovo je centar'. Ono je to iz ~ega se ra|aju misli, na ~emu se odr`avaju i gde se rastvaraju.
Misli su sadr`aj uma i one uobli~avaju univerzum. Srce je centar svega. U Upani{adama se
ka`e da je brahman Yatova imani bhutani jayante (ono iz ~ega nastaju sva bi}a). To je Srce.
Brahman je Srce.
P: Kako spoznati Srce?
M: Ne postoji niko ko makar za trenutak ne uspeva da do`ivi Sopstvo. Jer, niko ne
tvrdi da je ikad osvojen od Sebe. On je Sopstvo. Sopstvo je Srce.
P: Ovo nije jasno.
M: U dubokom snu, ti postoji{; budan, ti tako|e postoji{. Isto Sopstvo postoji u oba
stanja. Razlika je samo u svesnosti i nesvesnosti sveta. Svet osvane sa umom i zalazi sa
umom. Ono {to osvane i zalazi nije Sopstvo. Sopstvo je razli~ito, ono daje umu da osvane,
odr`ava ga i rastvara. Dakle, Sopstvo je na~elo koje le`i ispod.
Kada vas pitaju ko ste, postavite ruku na desnu stranu prsa i ka`ete Ja jesam. Tako
vi nehotice ukazujete na Sopstvo. Sopstvo je, dakle, poznato. Me|utim, jedinka pati zato {to
me{a um i telo sa Sopstvom. Ova zbrka je posledica pogre{ne spoznaje. Uklanjanje pogre{nog
znanja je jedino {to je potrebno. To uklanjanje rezultira spoznajom.
P: Kako kontrolisati um?
M: [ta je um? ^iji je um?
P: Um stalno luta. Ne mogu da ga kontroli{em.
M: Lutanje u prirodi uma. Ti nisi um. Um iska~e i potapa se. On nije trajan, prolazan
je, dok si ti ve~an. Nema ni~eg osim Sopstva. Stvar je u tome da se obitava u Sopstvu. Ne
brini za um. Ako se tra`i njegov izvor, nesta}e, ostavljaju}i Sopstvo nedirnuto.
P: Dakle, ne treba da te`imo kontrolisanju uma?
M: Ne postoji um koji bi kontrolisao ako spozna{ Sopstvo. Kada um nestane, Sopstvo
zasija. Kod Spoznatog um mo`e da bude aktivan ili neaktivan, ali za njega postoji samo
Sopstvo. Jer, um, telo i svet nisu odvojeni od Sopstva. Oni izlaze iz Sopstva i potapaju se u
Njega. Oni ne postoje bez Sopstva. Da li oni mogu da budu ne{to drugo do Sopstvo? Budi
samo svestan Sopstva. Za{to brinuti za ove senke? Kakav je njihov uticaj na Sopstvo?
98. Bhagavan je dalje objasnio: Sopstvo je Srce. Srce je samoosvetljeno. Iz srca se ra|a
svetlost i sti`e u mozak koji je sedi{te uma. Svet se vidi umom, tj. odra`enom svetlo{}u
Sopstva. On se opa`a uz pomo} uma. Kada je um osvetljen, svestan je sveta. Kada on sam
nije tako osvetljen, nije svestan sveta. Ako se um okrene unutra prema izvoru svetla, obustavlja
se objektivisti~ko opa`anje i samo Sopstvo sija kao Srce.
Mesec sija zahvaljuju}i odra`enoj svetlosti sunca. Kada sunce za|e, mesec je koristan za
otkrivanje objekata. Kad sunce osvane, nikome ne treba mesec, iako je njegov bledi disk vidljiv
na nebu.
Tako je isto sa umom i Srcem. Um je koristan zbog svoje odra`ene svetlosti. Koristimo
ga za vi|enje objekata. Kada se um okrene unutra, izvor osvetljenja zasija sam po sebi, a on
ostaje taman i beskoristan poput meseca danju.
99. Jedan sannyasi je pitao: Ka`e se da je Sopstvo izvan uma, a da se spoznaja ipak posti`e
umom. Mano na manute, manasa na matam, i Manasaivedamaptavyam (Um ga ne mo`e misliti.
59
O njemu se ne mo`e misliti umom, a samo ga um mo`e spoznati.) Kako da se izmire ove
protivre~nosti?
M: Atman se spoznaje mruta manasom (mrtvim umom), tj. umom li{enim misli i
okrenutim unutra. Tada um vidi svoj izvor i postaje To. To nije opa`anje objekta od strane
subjekta.
Kada je prostorija mra~na, potrebna je svetiljka da je osvetli i o~i koje }e opa`ati
objekte. Me|utim, kada osvane sunce, nema potrebe za svetiljkom, a objekti se vide; da se
vidi sunce nije potrebna nikakva svetiljka, dovoljno je da okrenemo o~i prema samosvetle}em
suncu.
Sli~no je i sa umom. Da bi se videli objekti, potrebna je odra`ena svetlost uma. Da bi
se videlo Srce, dovoljno je da se um okrene prema njemu. Tada se um gubi, a Srce zasija.
100. Kasnije je [ri Bhagavan citirao nekoliko stihova iz Kaivalye i objasnio:
A
Vrhunsko
(Apsolutno znanje; svedok; svetlosno Sopstvo-sr`;
Srce; Sopstvo.)
Jedinka
(Jiva, onaj-koji-zna i sastoji se od vrttija, modifikacija uma,
i odra`ene svetlosti, u latentnom obliku.)
Unutra{nji intelekt i um-koji-izlazi
(Buddhi i manas koji se sastoje od vrttija i odra`ene svetlosti,
kao izdanka; to je antahkarana, unutarnji organ.)
Obrasci koji se uobli~avaju
kao objekti
i op{te znanje
zajedno ~ine svet kakav mi opa`amo.
B
Sopstvo (^isto Znanje)
Jiva (pramatr = onaj koji zna)
Intelekt i um
(pramana = opa`anje)
Obrasci vi|eni kao
objekti
Znanje
(phala caitanya)
Antahkarana
Unutarnji organ + odra`ena svetlost (jiva; pramatr)
za obrasce, zajedno sa umom, ka`e se da su
prameya = ono-{to-se-zna; od ovih, objekti su grubi,
a svetlost se naziva phala caitanya
D
U jivi unutarnji organ (antahkarana) se sastoji od:
Sattva
Rajas
Tamas
znanje
obrasci uma,
grubi objekti,
svetlost
intelekt, um
svet
Sli~no je i za kosmos:
Kosmi~ki um (Ve~no Bi}e)
Sattva
Ishvara
Gospod
univerzuma
Rajas
jedinka
jiva
Tamas
univerzum
E
Brahman=
Sat
Bi}e
koje se naziva
adhara=su{tina
Citt
Ananda
Svest
Bla`enstvo
koji se nazivaju visesha
=razlikovanje
zahvaljuju}i mayi
prirodno
univerzum
odnosno svet
ve{ta~ko
mno{tvo
objekata
Maya ne mo`e zamra~iti Sat, ali ona zamra~i Citt i Anandu ~ine}i da izgledaju kao da
su zasebni.
F
U`e
odgovara
Bi}u
Su{tini
u nejasnoj svetlosti
mayi
iluziji
ve{ta~ka zasebnost
kao {to je pokazano pod E
G
Sat = Bi}e = su{tina (adhara). Iz njega proishodi zasebnost, naime jiva, koja se
prekrivena neznanjem poistove}uje sa grubim telom. Ovde neznanje stoji za neispitivanje
Sopstva. Jiva je, u stvari, samo znanje; no, zahvaljuju}i neznanju, nastaje pogre{no poistove}enje
sa grubim telom.
H
Jo{ jednom, U~itelj je ovo ilustrovao primerom usijane ~eli~ne kugle (tapta-ayah-pindavat).
61
Pre pet godina je po~eo da prou~ava knjige o predanosti. Bhakta je [ri Kri{ne. Mo`e
da ose}a Kri{nu u svemu {to vidi. Kri{na mu se ~esto javljao i ~inio ga sre}nim, posao mu se
odvijao bez imalo napora sa njegove strane. Kao da je za njega sve ~inio sam Kri{na.
Kasnije je do{ao u kontakt sa Mahatmom koji mu je preporu~io da prou~ava vedantu i
oda se nirakara upasani, tj. predanosti bezobli~nom Bi}u. Od tada je pro~itao oko sedam
stotina knjiga o filozofiji i vedanti, uklju~uju}i i Upani{ade, Asthavakra, Avadhuta i [rimad
Bhagavad Gitu. Prou~avao je, tako|e, [ri Bhagavanova dela na engleskom, koja su ostavila jak
utisak na njega.
Jednom, kada je bio u ~eljustima smrti, ni jedna druga misao ga nije opsedala, osim da
nikad u svom `ivotu jo{ nije posetio [ri Bhagavana. Tako je do{ao ovamo u kratku posetu.
Molio je samo za dodir [ri Bhagavana i njegovu milost.
U~itelj mu je rekao: Atmaivaham gudakesa, tj. 'ja sam atman'; guru je atman i milost
je, tako|e, atman. Niko ne postoji bez atmana. On je uvek na{a su{tina. Nikakav spolja{nji
dodir nije potreban.
P: Razumem. Nije mi potreban telesni dodir.
M: Ni{ta nije tako prisno kao atman.
P: [ri Kri{na mi se ponovo javio pre tri meseca i rakao je: Za{to od mene tra`i{
nirakara upasanu? To zna~i samo sarva bhutesu ca atmanam sarva bhutani ca atmani (Sopstvo u
svemu i sve u Sopstvu).
M: To sadr`i celu istinu. ^ak je i to indirektno. U stvari, ne postoji ni{ta osim atmana.
Svet je samo projekcija uma. Um poti~e iz Sopstva. Dakle, samo atman je Jedino Bi}e.
P: Ipak ga je te{ko spoznati.
M: Nema ni~eg {to bi se spoznalo (atman se ne spoznaje spolja). To je nitya suddha
buddha mukta (ve~no, ~isto, svesno i oslobo|eno) stanje. Ono je prirodno i ve~no. Nema ni~eg
novog {to bi se postiglo. S druge strane, moramo da izgubimo svoje neznanje. To je sve.
Ovo neznanje mora da se sledi do svog izvora. Za koga postoji to neznanje? [ta je to
~ega smo nesvesni? Postoji subjekat i objekat. Takvo dvojstvo je karakteristika uma. Um je iz
atmana.
P: Da. Neznanje ne mo`e postojati samo. (On se kona~no predao govore}i: Isto kao
{to lekar zaklju~i {ta nije zdravo kod pacijenta i prema tome ga le~i, tako neka i [ri
Bhagavan u~ini sa mnom. Rekao je, tako|e, da je izgubio svo interesovanje za prou~avanje
knjiga i da iz njih u~i.
105. M: Yena asrutam srutam bhavati (Chandogya Upani{ada: ^ijom spoznajom sve {to je
nepoznato postaje znano?)
Madhavasvami, Bhagavanov pratilac: Da li u Chandogya Upani{adi postoji devet metoda
pou~avanja mahavakye (vedske izreke) 'Tat tvam asi'?
M: Ne. Nije tako. Postoji samo jedna metoda. Uddalaka je po~eo pou~avanje sa Sat eva
Somya... (Postoji samo jedno Bi}e...) ilustruju}i to [vetaketuovim postom.
(1) Sat, Bi}e u jedinki, postom postaje uo~ljivo.
(2) Ovo (sat) Bi}e je isto u svemu, kao med, sakupljen sa razli~itog cve}a.
(3) Nema razlike u Bi}u jedinki, kao {to je pokazano stanjem dubokog sna. Postavlja se
pitanje - ako je tako, za{to ga one nisu svesne kada spavaju?
(4) Zato {to se gubi individualnost. Preostaje samo Bi}e (sat). Ilustracija: reke koje se
gube u okeanu. Ako se gubi, da li postoji Bi}e?
(5) Sigurno - kao {to drvo koje se okre{e opet raste. To je siguran znak njegovog
`ivota. No, da li ono postoji ~ak i u tom uspavanom stanju?
(6) Da. Uzmimo primer soli i vode. Prisustvo soli u vodi je suptilno. Iako je nevidljivo
za oko, raspoznaju ga druga ~ula. Kako da spoznamo Bi}e? Koja su druga sredstva?
(7) Traganjem, kao {to je ~ovek ostavljen u {umi Gandahara ponovo do{ao do svog
doma.
63
P: Za{to Bog dopu{ta da bude patnje u svetu? Zar on ne bi trebao da svojom svemo}i
u~ini tome kraj jednim udarcem i ustanovi sveop{tu spoznaju Boga?
M: Patnja je na~in za spoznaju Boga.
P: Zar On ne bi trebao da to uradi druga~ije?
M: To je njegov na~in.
P: Da li su joga, religija i drugo lekovi za patnju?
M: Oni poma`u da prevlada{ patnju.
P: Za{to treba da postoji patnja?
M: Ko pati? [ta pati?
Nema odgovora! Kona~no je Jogi ustao molio za [ri Bhagavanove blagoslove za svoj
sopstveni rad i izrazio veliko `aljenje zbog svog brzog odlaska. Izgledao je veoma iskreno i
predano, pa ~ak i ganuto.
108. U nastavku dijaloga 105: Uddalaka je objasnio kako sve proishodi iz sat (kao {to je
ilustrovano dubokim snom).
Telo uzima hranu. Hrana zahteva vodu. Voda zahteva toplotu da bi se hrana varila.
(Teyo mulamanviccha.) To je sat parasyam devatayam (stapanje u jedno sa Bi}em). Ako smo
sat parasyam (stopljeni s Bi}em), kako to ne spoznajemo?
M: Isto kao {to med sakupljen sa razli~itog cve}a, ~ini masu medenog sa}a, i ne jedna
kap ne ukazuje na to odakle je sakupljena, tako stopljeni s Bi}em, u dubokom snu, smrti itd.,
ljudi ne raspoznaju svoje individualnosti. Oni nesvesno skliznu u to stanje. Ali, kada se
probude, ponovo zadobiju svoje individualne karakteristike.
P: Med, iako je sakupljen sa razli~itog cve}a, postaje masa i ne poseduje individualne
karakteristike. Ali, individualni delovi, tako|e, ne postoje u kapima i one se ne vra}aju svojim
izvorima, dok se pojedinci posle dubokog sna probude kao pre|a{nji pojedinci. Kako to?
M: Isto kao {to reke koje se uliju u okean izgube svoju individualnost, a vode se i
dalje isparavaju i kao ki{a vra}aju bregovima i kroz reke okeanu, tako pojedinci koji odu na
po~inak, izgube svoju individualnost, a ipak se nesvesno vrate kao pojedinci, prema svojim
pre|a{njim vasanama (individualnim iskustvima). Dakle, ~ak i u smrti Bi}e se ne gubi.
P: Kako to mo`e da bude?
M: Pogledaj kako drvo, ~ije su grane pose~ene, raste ponovo. Sve dok `ivotna sila nije
dirnuta, ono }e rasti. Sli~no tome, samskare (se}anja) se pri smrti potapaju u srce; ne nestaju.
One }e u pravo vreme ponovo izni}i iz srca. Tako se jive (individue) ponovo ra|aju.
P: Kako ~itav ovaj univerzum izni~e iz tih suptilnih samskara koje ostaju potopljene u
srcu?
M: Isto kao {to veliko banjanovo drvo iznikne iz maju{nog semena, tako ~itav univerzum
sa imenima i obli~jima iznikne iz srca.
P: Ako je poreklo Bi}e, za{to se ono ne ose}a?
M: U lutki je so vidljiva; u rastvoru je nevidljiva. Ipak se postojanje soli razaznaje po
ukusu. Sli~no tome, iako intelekt ne razaznaje Bi}e, ono se mo`e spoznati na drugi na~in,
transcendencijom uma.
P: Kako?
M: Isto kao {to onaj kome razbojnici zave`u o~i i ostave ga u d`ungli, tra`i svoj put
natrag i vra}a se ku}i, tako i neznalica (zaslepljen neznanjem) ispituje one koji nisu tako
zaslepljeni, tra`e}i svoj izvor i vra}a mu se.
P: Ako je tako, onda jnani i ajnani umiru na isti na~in. Za{to se jedan ajnani ra|a
ponovo, dok jnani ne?
M: Isto kao {to nevin ~ovek, satyabhisandha, nije ozle|en testom dodirivanja usijanog
~elika, a lopov jeste, tako sadbrahma satyabhisandha, tj. jnani ulazi u Bi}e (umire) svesno i
utapa se (u njegov apsolut), dok drugi ulaze (umiru) nesvesno, i zato se tako|e nesvesni
izbacuju u novi `ivot (inkarniraju).
65
raznolikosti. Intelekt nije Sopstvo, niti je odvojen od Sopstva. Samo je Sopstvo ve~no. Intelekt
je samo pojava. Govori se o razvoju raznolikosti kao razvoju intelekta. Intelekt je uvek
postojao. Dhata yatha parvam akalpayat (Stvoritelj je stvorio, isto kao ranije). Razmotri svoje
sopstveno stanje, dan za danom. U dubokom snu bez snova ne postoji intelekt, ali sada je
prisutan. Kod deteta ne postoji intelekt; on se razvija sa uzrastom. Kako se intelekt mo`e
razviti ako ve} nije postojao u latentnom stanju za vreme sna i kod deteta? Za{to i}i u
istoriju da bi se pou~avala ova temeljna istina? Nivo istinitosti istorije je samo nivo istinitosti
pojedinca.
113. Jedan Telugu gospodin se raspitivao o karma yogi. [ri Bhagavan je rekao da treba da se
pona{amo kao glumac na pozornici. U svakom delanju Bi}e postoji kao stvarnost koja le`i
ispod svega. Se}aj ga se i delaj. Pitao je za ~istotu uma - citta suddhi. [ri Bhagavan je
rekao da citta suddhi zna~i zauzeti se sa jednom mi{lju samo zbog isklju~ivanja svih drugih.
Ona se druga~ije naziva jednousmerenost uma. Ve`banje meditacije pro~i{}ava um.
23. decembar 1935.
114. Baron Von Veltheim-Ostran, iz Nema~ke, pitao je: Treba da postoji harmonija izme|u
spoznaje Sopstva i spoznaje sveta. One se moraju razvijati rame uz rame. Da li je to ta~no?
Da li se Mahar{i sla`e?
M: Da.
P: Iza intelekta, a pre svanu}a mudrosti, javi}e se slike sveta koje }e prolaziti pred
na{om sve{}u. Da li je tako?
[ri Bhagavan je ukazao na paralelan pasus u Dakshinamurti stotram, koji ozna~ava da su
slike poput odraza u ogledalu; i iz Upani{ada - kao {to je u ogledalu, tako je u svetu manasa
(uma), kao {to je u vodi, tako je i u svetu Gandharva; poput senke i su~eve svetlosti u
Brahmaloki.
P: Od 1930. u ~itavom svetu postoji duhovno bu|enje. Da li se Mahar{i sla`e?
M: Razvoj postoji prema tvom vi|enju.
Baron je dalje pitao, da li bi Mahar{i izazvao duhovni trans i dao mu poruku - koja je
neizreciva, ali ipak razumljiva.
Nije bilo odgovora.
25. decembar 1935.
115. G. M. Fridman: ^ak i u odsustvu `elje, u po~etku, za nas postoje neka ~udna iskustva.
Odakle ona dolaze?
M: @elja mo`da nije prisutna sada. Dovoljno je ako je postojala ranije. Iako si je sada
zaboravio, ona }e doneti plodove u odgovaraju}em trenutku. Tako se za jnanija ka`e da za
njega preostaje prarabdha. Naravno, ona postoji samo prema gledi{tu drugih.
116. P: Ka`e se da je jiva vezana karmom. Da li je tako?
M: Neka karma u`iva svoje plodove. Sve dok si onaj-koji-dela, ti si u`ivalac plodova.
P: Kako se osloboditi karme?
M: Pogledaj ~ija je to karma. Otkri}e{ da nisi onaj-koji-dela. Onda }e{ biti slobodan. To
tra`i bo`iju milost za koju treba da Mu se moli{, da Ga bogoslu`i{ i meditira{ na Njega.
Karma koja se de{ava bez napora, tj. nevoljno delanje, ne vezuje.
^ak i jnani dela, kakose vidi po njegovim telesnim kretnjama. Bez napora, odnosno bez
namere (sankalpe), ne mo`e biti karme. Zato, za svakog postoji sankalpa. Njih je dve vrste:
jedna koja vezuje (bandha-hetu) i druga koja ne vezuje (mukti-hetu). Ova prva se mora
odbaciti, dok se druga mora negovati. Nema ploda bez prethodne karme; nema karme bez
67
117. Jedan Cejlonjanin: Koji je prvi korak u spoznaji Sopstva? Molim vas, pomozite mi da ga
u~inim. Nema koristi u ~itanju knjiga.
Jedan drugi: Ovaj ~ovek tra`i ono {to svi mi `elimo.
M: Upravo tako. Da se Sopstvo mo`e na}i u knjigama, ono bi ve} bilo spoznato. [ta
mo`e da bude ve}e ~udo od toga, da Sopstvo tra`imo u knjigama? Mo`e li se ono na}i tamo?
Naravno, knjige su svoje ~itaoce podstakle da tra`e smisao postojanja i navele da
postave ovo pitanje i tra`e Sopstvo.
P: Knjige su potpuno beskorisne. Mogu se sve spaliti. Samo je govorna re~ korisna.
Samo milost je korisna.
Drugi su govorili prema svom vi|enju, dok se nisu kona~no vratili na prvobitno pitanje,
no [ri Bhagavan je ostao u ~utnji.
118. G. Ranga~ari, Telugu pandit u Vurhisovom koled`u u Valoreu, postavio je pitanje o
nishkama karmi. Nije bilo odgovora. Nakon nekog vremena, [ri Bhagavan je krenuo na breg i
nekoliko ljudi ga je pratilo, uklju~uju}i pandita. Na putu je le`ao bodljikavi {tap koji je [ri
Bhagavan uzeo; seo je i po~eo pa`ljivo da radi na njemu. Odsekao je bodlje, u~inio ~vorove
glatkim, ~itav {tap je izgla~ao grubim listom. Cela operacija je trajala oko {est sati. Svi su se
divili pojavi lepog {tapa na~injenog od bodljikave grane. U povratku se pred grupom pojavio
jedan mladi pastir. Bio je o~ajan jer je izgubio {tap. [ri Bhagavan je odmah dao de~aku novi
{tap koji mu je bio u ruci i nastavio dalje.
Pandit je rekao da je ovo bio prakti~an odgovor na njegovo pitanje.
119. Osim toga, u A{ramu je, u isto vreme, bilo ~etiri psa. [ri Bhagavan je rekao da ti psi
ne}e prihvatiti nikakvu hranu od koje on nije uzeo.11 Pandit je re{io da to ispita. Prosuo je
ne{to hrane pred njih; nisu hteli da je dirnu; onda je [ri Bhagavan, nakon nekog vremena,
stavio malo par~e od te hrane u svoja usta.12 Psi su odmah sko~ili na nju i halapljivo je
pojeli.
120. Kasnije je jedan ~ovek doneo dva pauna sa povezanim o~ima. Kada su pu{teni na
slobodu u Mahar{ijevom prisustvu, odleteli su na izvesnu daljinu. Doneli su ih natrag, ali su
opet odleteli. [ri Bhagavan je tada rekao: Beskorisno je nastojati da se dr`e ovde. Oni nisu
u svom umu zreli kao ovi psi. Koliko god su poku{avali da zadr`e paunove, ne bi ostajali ni
trenutka.
121. Razgovor izme|u U~itelja i dvojice muslimana, vo|en jednom prethodnom prilikom.
P: Da li Bog poseduje obli~je?
M: Ko to ka`e?
P: Pa, ako Bog nema obli~ja, da li je ispravno bogoslu`iti idole?
M: Pustimo sad Boga, po{to je on nepoznat. [ta je sa tobom? Da li ti ima{ obli~je?
P: Da. Ja sam ovo, i to, i to.
M: Onda, dakle, ti si ~ovek sa udovima, visok oko tri i po lakta, sa bradom itd. Da li
je tako?
P: Izvesno.
11
Tradicionalni obi~aj u Indiji je da se uzima hrana koja je prethodno ponu|ena bo`anstvu; zatim se ona deli i
naziva prasadam. Smisao je apsolutni prioritet Duha - Boga, odnosno Sopstva (za nedualistu); prvo neka uzme
On, odnosno prvo misli na Sopstvo, na Duh, a zatim daj telu {ta sledi.
12
U Asramu se jede sa poda, odnosno sa lista banane ili listova drveta koji su pri{iveni zajedno a stavljaju se
dole; to je drevan obi~aj. Stoga nije neobi~no da se hrana uzme sa poda. Poenta je u pona{anju pasa prema
staroindijskom pravilu bogopo{tovanja, odnosno predanosti guruu.
68
71
130. Lak{man Brahma~ari iz [ri Ramakri{nine Misije, pitao je: Kako ispitivanjem 'Ko sam
ja?', misao 'ja' mo`e da se uni{ti u ovom procesu, kada je i ona sama misao?
M: Kad su u {umi `ene rishija upitaje Situ, koji je bio njen suprug me|u rishijima
(ovde je sam Rama bio prisutan kao rishi), ona je poricala svakog ponaosob dok su ih
pokazivale, ali je samo pognula glavu kada su pokazale na Ramu. Njeno }utanje je bilo re~ito.
Sli~no tome, Vede su tako|e re~ite u 'neti-neti' (ne ovo - ne ono), a zatim ostaju neme.
Njihovo }utanje je Stvarno Stanje. Ovo je smisao izlaganja }utanjem. Kada se dosegne izvor
misli 'ja', ona se gubi i ono {ta preostaje je Sopstvo.
P: Patan|alijeve Yoga Sutre govore o poistove}enju.
M: Poistove}enje sa Vrhunskim je samo drugo ime za uni{tenje ega.
131. G. Suba Rao je upitao: [ta je mukha prana (glavna prana)?
M: To je ona prana iz koje izranjaju ego i prana. Ponekad se naziva kundalini. Svest se
nikada ne ra|a, ona ostaje ve~na. Ali, ego se ra|a; a isto tako i ostale misli. Zdru`ene s
apsolutnom sve{}u, one sijaju; druga~ije ne.
P: [ta je moksha (oslobo|enje)?
M: Mok{a je znati da nisi ro|en. Budi miran i znaj, ja sam Bog.
Biti miran zna~i ne misliti. O znanju, a ne mi{ljenju, je re~.
P: Ka`e se da postoji {est organa razli~itih boja u prsima, od kojih se za srce ka`e da
je za dva prsta udesno od sredi{nje linije. Ali, Srce je tako|e bezobli~no. Da li onda treba da
zami{ljamo da ima oblik i da meditiramo na njega?
M: Ne. Potrebno je samo ispitivanje 'Ko sam ja?' Ono {to postoji sve vreme, u toku
dubokog sna i u budnosti, isto je. Ali, u budnosti postoji nesre}a i nastojanje da se ona
odstrani. Kada te pitaju, ko se budi iz sna, ti ka`e{ 'ja'. Sada ti se nala`e da se ~vrsto dr`i{
ovog 'ja'. Ako se to u~ini, ve~no Bi}e }e se otkriti. Poenta je na ispitivanju 'ja', a ne na
meditaciji na sr~ani centar. Ne postoji ni{ta {to bi bilo unutra ili spolja. Oboje zna~e isto, ili
ni{ta.
Naravno, postoji tako|e meditacija na sr~ani centar. To je samo ve`ba, a ne ispitivanje.
Samo onaj koji meditira na srce, mo`e da ostane svestan kada um prestane da bude aktivan i
biva nepokretan; dok oni koji meditiraju na druge centre, ne mogu da budu svesni, nego
zaklju~uju da je um bio nepokretan tek kad on postane ponovo aktivan.
132. Jedan obrazovani ~ovek je pitao: Da li postoji Apsolutno Bi}e? Kakav je njegov odnos
prema relativnom postojanju?
M: Da li se oni me|usobno razlikuju? Sva pitanja i sve razlike ra|aju se samo u umu.
Um se ra|a sa budno{}u, a potapa se u dubokom snu. Sve dok postoji um bi}e takvih pitanja
i sumnji.
P: Mora da postoji vi{e nivoa u napredovanju i postizanju Apsoluta. Da li postoje
stepeni Stvarnosti?
M: Ne postoje stepeni Stvarnosti. Postoje stepeni iskustva za individuu (jivu), a ne
stepeni Stvarnosti. Ako bi se i{ta moglo ste}i kao novo, to bi se moglo, tako|e, izgubiti, dok
je Apsolut osnova svega, uvek je prisutan, ovde i sada.
P: Ako je tako, za{to sam ga ja nesvestan?
M: Za koga postoji nesvesnost? Da li ti Apsolut ka`e da je skriven pa si ga zato
nesvestan? Individua (jiva) je ta koja ka`e da ne{to zaklanja Apsolut. Prona|i za koga postoji
ta nesvesnost.
P: Za{to u savr{enstvu postoji nesavr{enstvo? Drugim re~ima, kako je Apsolut postao
relativan?
M: Za koga postoji ta relativnost? Za koga postoji to nesavr{enstvo? Apsolut nije
nesavr{en, i on to pitanje ne mo`e da postavi. Ni ono {to je nesvesno ne mo`e da postavi to
pitanje. Izme|u ova dva ne{to se pojavilo i to ne{to postavlja pitanja i ose}a ovu sumnju. Ko
je to? Da li je to onaj ko se sad pojavio? Ili je to onaj koji je ve~an?
72
Kada si savr{en, za{to se ose}a{ nesavr{en? To je u~enje svih religija. Kakva god
iskustva imao, onaj ko ih ima uvek je jedan isti.
'Ja' je savr{enstvo. Nema razlika za vreme dubokog sna. To je znak savr{enstva.
P: Ako sam savr{en, za{to to ne ose}am?
M: Ni nesavr{enstvo se ne ose}a u dubokom snu. Kada je 'ja' u snu savr{eno, za{to se
budno 'ja' ose}a nesavr{enim? Zato {to je onaj ko se ose}a nesavr{enim la`an izdanak,
razlikovanje od Bezgrani~nog - odvajanje od Boga.
P: Ja sam isti u sva tri stanja. Da li je ovaj ego potopio mene ili sam se ja zapleo u
njega?
M: Da li se i{ta pojavilo bez tebe?
P: Ja sam uvek isti.
M: Po{to ti to vidi{, zna~i da se on pojavio. Da li si ose}ao ovaj problem u dubokom
snu? [ta je sada novo?
P: ^ula i um.
M: Ko to ka`e? Da li onaj ko je spavao? Ako je tako, onda je to pitanje trebao da
postavi i u dubokom snu. Onaj-ko-je-spavao je nestao, sada govori neki la`ni izdanak koji se
izdvojio.
Da li se mo`e pojaviti i{ta novo, bez onoga {to je ve~no, savr{eno i {to sve omogu}ava?
Sama ovakva rasprava je ve~na. Nemoj se baviti njome. Okreni se unutra i u~ini kraj svemu
ovome. Raspravama nikad ne}e biti kraja.
P: Uka`ite mi milost koja ~ini kraj svim ovim neda}ama. Nisam do{ao ovamo da se
raspravljam. @elim samo da u~im.
M: Nau~i prvo {ta si; to ne zahteva svete spise ni obrazovanje. To je jednostavno
iskustvo. Stvarnost Bi}a je ovde i sada sve vreme. Ti si izgubio sebe pa tra`i{ vo|stvo drugih.
Smisao filozofije je da te okrene unutra, k sebi. Ako zna{ svoje Sopstvo, nikakvo te zlo ne
mo`e zadesiti. Po{to si me pitao, ja sam ti rekao.
Ego izranja samo iz tebe. Dr`i se sebe i ego }e nestati. Sve dotle mudrac }e govoriti
Postoji. Neznalica }e pitati Gde.
P: Sr` problema le`i u samospoznaji.
M: Da. Upravo tako.
133. Postoje dve {kole u Advaiti: 1) Drishti Srishti (istovremeno stvaranje) i 2) Sristhi drishti
(postepeno stvaranje).
Postoji tantri~ka Advaita, koja prihvata tri osnove: jagat, jivu i I{varu - svet, du{u i
Boga. Ova tri su, tako|e stvarna, ali stvarnost se ne zasniva na njima. Ona se prote`e iza. To
je tantri~ka Advaita. Stvarnost je bezgrani~na. Tri osnove ne postoje odvojeno od Apsolutne
Stvarnosti. Svi se sla`u da je Stvarnost Svepro`imaju}a; Tako I{vara pro`ima jivu, zato jiva ima
ve~no bi}e. Njeno znanje nije ograni~eno. Ona samo zami{lja ograni~eno znanje. U stvari,
njeno je znanje bezgrani~no. Njena granica je ]utnja. Ovu istinu je otkrio Dak{inamurti. Za
one koji jo{ uvek opa`aju ove tri osnove, ka`e se da su one stvarnosti. One su povezane sa
egom.
Istina, likovi bogova su opisani vrlo detaljno. To opisivanje samo ukazuje na kona~nu
Stvarnost. Ina~e, za{to je dat naro~it zna~aj svakom detalju? Razmisli. Lik je samo simbol.
Samo ono {to le`i iza imena i obli~ja je Stvarnost. Saiva Siddhanta i Vedanta imaju zajedni~ki
cilj u istoj Istini. Kako bi ina~e [ri [ankara~arja, najve}i predstavnik Advaite, mogao da peva
himne bogovima? O~igledno je to ~inio svesno.
Pitalac je ozbiljno izrazio, da se njegova vera u Saiva Siddhanntu, Vedantu, itd. poljuljala
nakon ~itanja Bahaisti~ke literature. Molim vas, spasite me, rekao je.
M: Spoznaj Sopstvo koje je sada i ovde; bi}e{ stamen i ne}e{ se kolebati.
P: Bahaisti ~itaju tu|e misli.
M: Da. To je mogu}e. Tvoje misli pro~itao je neko drugi. Mora da postoji neko ko }e
znati tvoj um. To je Istina koja je ve~no prisutna, a koju treba spoznati. Istina se ne koleba.
73
P: Uka`ite mi milost.
M: Milost jeste, ve~no: ona se ne daje. Za{to razmi{lja{ za i protiv Bahaullaha i drugih,
da li su inkarnacije ili ne{to drugo? Spoznaj Sebe. Smatraj sve Istinom. Smatraj i njega
Istinom. Da li on mo`e postojati pored Istine? Tvoja uverenja se mogu menjati, ali ne i
Istina.
P: Poka`ite mi istinu Siddhante.
M: Sledi njihova uputstva i ako tada bude{ imao neke sumnje, mo`e{ da pita{.
Prianjanje za ta uputstva odve{}e te samo do moune. Razike se opa`aju samo u spolja{njim
objektima. Ako sledi{ njihova uputstva, sve razlike }e se izgubiti. Kao {to niko osim kraljevog
sina ne mo`e da se zove princom, isto tako samo ono {to je savr{eno naziva se Savr{enstvom.
^ovek se ne sme zadovoljiti pukim u~eni{tvom, inicijacijom, obredom predaje i sli~no. To
su spolja{nje pojave. Nikada ne zaboravi istinu koja le`i ispod svih pojava.
P: Koji je zna~aj Dak{inamurtijeveg }utanja?
M: Mnogo je obja{njenja, koje su dali u~eni mudraci. Poslu`i se kojim god `eli{.
14. januar 1936.
134. Postavljeno je pitanje o Srcu.
[ri Bhagavan je rekao da treba
odigrati svoju ulogu. Sedi{te spoznaje je
iznutra.
P: Da li je Bhagavan ose}ao Srce
do`ivljaju.
M: Po~eo sam tu re~ da koristim
sam to sa svojim iskustvom.
74
136. Dr. G. H. Mes (Mees), mladi Holan|anin, bio je ovde nekoliko dana. Pitao je [ri
Bhagavana: Imam utisak da u dubokom snu do`ivljavam ne{to si~no samadhiju. Da li je
tako?
M: Budno 'ja' je ono koje postavlja pitanja - ne ono koje je u snu. Ako postigne{
stanje budnog sna, koje je isto {to i samadhi, dok si jo{ budan, sumnje se ne}e javljati.
Samadhi je na{e prirodno stanje. On je tok koji te~e ispod sva tri stanja. Ovo - to jest,
Ja - nije u tim stanjima, nego su ta tri stanja u Njemu. Ako do|emo do samadhija u budnom
stanju, on }e trajati i u dubokom snu. Razlika izme|u svesti i nesvesti pripada podru~ju uma,
koji prevazilazi stanje Stvarnog Sopstva.
P: Da li je budisti~ko gledi{te, da ne postoji neprekidan entitet koji odgovara idejama o
idividualnoj du{i, ispravno ili nije? Da li je to saglasno sa hindu predstavom, da se ego
reinkarnira? Da li je du{a neprekidan entitet, koji se uvek iznova reinkarnira, po hindu
doktrini, ili je to puka masa mentalnih tendencija - samskara?
M: Stvarno Sopstvo je neprekidno i nedirnuto. Ego koji se reinkarnira pripada ni`em
planu, naime mislima. On se prevazilazi samospoznajom.
Reinkarnacije su posledice la`nog izdanka. Zato ih budisti pori~u. Sada prisutno stanje je
posledica me{anja citt (svesnog) sa jadom (nesvesnim).
137. Lak{man Brahmacari iz [ri Ramakri{nine Misije je upitao: Mo`emo li sebe zamisliti kao
svedoka misli?
M: To nije prirodno stanje. To je samo jedna ideja (bhavana) - jedno sredstvo za
smirivanje uma. Sopstvo je ve~ni svedok, bilo da se to zami{lja ili ne. Nema potrebe da se
tako zami{lja, osim za ovu svrhu. Ali najbolje je ostati u svom Sopstvu.
138. Majsorski, finansijski sekretar, je pitao: Da li je Tajni put Pola Brantona koristan i za
nas, Indijce?
M: Da - za sve.
P: Telo, ~ula itd. nisu 'ja'. Ovo je zajedni~ko svima nama. Ali, kako to praktikovati?
M: Trojakom metodom koja se tu pominje.
P: Da li je kontrola daha neophodna za ispitivanje?
M: Ne sasvim.
P: 'Nastupa jedna praznina' - ka`e se u knjizi.
M: Da. Nemoj tu stati. Vidi za koga se pojavljuje praznina.
P: Ka`e se da za predane ne postoji praznina.
M: ^ak i tu, postoji latentno stanje, laya; um se budi posle nekog vremena.
P: [ta je iskustvo samadhija?
M: Ono je takvo kakvo jeste. Za posmatra~e mo`e li~iti na dreme`. ^ak i aspirantu se
mo`e tako ~initi u prvim iskustvima. Nakon nekoliko ponovljenih iskustava bi}e u redu.
P: Da li oni sti{avaju nadije (suptilne nerve) ili ih pobu|uju tim iskustvima?
M: Isprva su pobu|eni. Produ`enim do`ivljavanjem to postaje uobi~ajeno i ~ovek vi{e
nije pobu|en.
P: U sigurnom napredovanju ne treba da bude neprijatnosti. Pobu|enost je nespojiva sa
sti{anim bi}em i radom.
M: Um koji luta na pogre{nom je putu; samo predan um je na ispravnom putu.
19. jnuar 1936.
139. G. Ilapa ^etijar (Ellappa Chettiar) iz Salema, ~lan zakonodavnog saveta, pitao je: Da li
je dovoljno da um bude introvertan, ili treba da meditiramo na 'Ja sam brahman'?
M: Osnovno je da um postane introvertan. Budisti smatraju da je oslobo|enje sloboda
od toka misli 'ja'; dok mi ka`emo da taj tok proizilazi iz su{tine koja le`i spod njega, iz
jedine Stvarnosti.
75
Za{to bi tebali da meditiramo 'Ja sam brahman'? Samo poni{tenje 'ja' je Oslobo|enje.
Ono se mo`e posti}i samo tako {to uvek imamo pred svojim pogledom 'ja'-'ja'. Otuda
proizilazi potreba za ispitivanjem misli 'ja'. Ako se ne ostavi 'ja', tragaoc ne mo`e da ostvari
prazninu. Ina~e }e se meditacija zavr{iti snom.
Sve vreme postoji samo jedno Ja, ali ono {to se s vremena na vreme pojavljuje, je
pogre{na misao 'ja'; me|utim, intuitivno Ja uvek ostaje samoosvetljeno, ~ak i pre nego {to se
manifestuje.
Ro|enje grubog tela ne odgovara ro|enju samog ~oveka; s druge strane, ro|enje ega je
njegovo sopstveno ro|enje.
Za oslobo|enje ne preostaje ni{ta novo {to bi se postiglo. To je prvobitno stanje i
nastavlja se, tako|e, nepromenjeno.
140. P: [ta je stvarnost?
M: Stvarnost mora da bude uvek stvarna; ono {to uvek jeste. Ona nema obli~ja ni
imena. Ono {to le`i ispod njih je Stvarnost. Ona le`i ispod ograni~enja, a sama je
neograni~ena. Ona nije vezana. Ona le`i ispod nestvarnosti, a sama je stvarna. Stvarnost je ono
koje jeste. Ona je takva kakva jeste. Prevazilazi govor, neizreciva je; na primer, postojanje, nepostojanje, itd.
141. Isti gospodin je kasnije, nakon {to je naveo stih iz Kaivalye, upitao: Da li se jnana mo`e
izgubiti ako se jednom postigne?
M: Jnana, kada se jednom postigne, zahteva dosta vremena da se u~vrsti. Sopstvo
sigurno svako mo`e da iskusi, ali ne onako kako se zami{lja. Ono je samo takvo kakvo jeste.
Ovo iskustvo je samadhi. Isto kao {to vatra ne pe~e kada se zapva ili vr{e drugi rituali, dok
ina~e to ~ini, tako isto Sopstvo ostaje prekriveno vasanama, a otkriva se kada nema vasana.
Zbog promenljivosti vasana, jnani je potrebno vremena da se u~vrsti. Nepostojana jnana nije
dovoljna da zaustavi ponovna ra|anja. Jnana ne mo`e ostati postojana pored vasana. Istina je
da, u blizini velikog u~itelja, vasane prestaju da budu delatne, um biva nepokretan i rezultira
samadhi, sli~no vatri koja ne pe~e zbog izvo|enja rituala. Tako u~enik posti`e istinsko znanje i
ispravno iskustvo u prisustvu u~itelja. Da bi se u njemu ostalo nepoljuljano, potrebni su dalji
napori. On }e znati da je to njegovo stvarno Bi}e i tako }e biti oslobo|en jo{ za `ivota.
Samadhi sa zatvorenim o~ima je zasigurno dobar, ali se mora i}i dalje, sve dok se ne spozna
kako nedelanje i delanje nisu me|usobni protivnici. Bojazan zbog gubljenja samadhija kada smo
aktivni, znak je neznanja. Samadhi mora da bude sva~iji prirodan `ivot.
Postoji stanje koje je izvan na{eg napora i nedelatnosti. Dok njega ne spoznamo,
potreban je napor. Nakon {to okusimo to Bla`enstvo, makar samo jednom, nastoja}emo stalno
da ga opet zadobijamo. Nakon {to jednom iskusi Bla`enstvo Mira, nikom ne}e biti milo da
bude izvan njega ili da se drugim zanima. Za jnanija je podjednako te{ko da bude obuzet
mislima, koliko je za ajnanija te{ko da bude slobodan od njih.
Obi~an ~ovek ka`e da ne spoznaje sebe; on ima mnogo misli i ne mo`e da ne
razmi{lja.
Ni jedna vrsta aktivnosti ne doti~e jnanija; njegov um uvek ostaje u ve~nom Miru.
20. januar 1936.
142. G. Prakasa Rao iz Bezvade pita: Zar iluzija ne postaje nemo}na jo{ pre nego {to
rezultira poistove}enje s brahmanom (brahmakaravriti)? Ili ona traje ~ak i posle?
M: Kada se poni{te vasane, iluzija vi{e ne traje. U intervalu izme|u spoznaje identiteta i
poni{tenja vasana, postoja}e iluzija.
P: Kako svet mo`e da uti~e na nas ~ak i posle poistove}enja s brahmanom?
M: Uradi prvo, pa vidi. Onda }e{ mo}i da postavi{ ovo pitanje, ako bude potrebno.
P: Mo`emo li da ga znamo na isti na~in kao {to znamo svoj identitet?
76
postoji maya? Maya je ya ma (ono {to nije)14 . Ono {to preostaje je istinsko Sopstvo. Ako
ka`e{ da vidi{ objekte, ili ka`e{ da zna{ Stvarnu Jednotu, da li onda postoje dva Sopstva,
jedno koje spoznaje i drugo koje je objekat spoznaje. Niko ne}e priznati u sebi dva Sopstva.
^ovek koji se probudi, re}i }e da je bio u dubokom snu, ali da nije bio svestan. Ne ka`e da
je spava~ bio razli~it od ovog, sada prisutnog. Postoji samo jedno Sopstvo. Sopstvo je uvek
svesno. Ono je nepromenljivo. Nema ni~eg osim Sopstva.
P: [ta je astralno telo?
M: Zar ti nema{ telo u snu? Da li je ono razli~ito od tela koje zavaljeno le`i u
krevetu?
P: Da li mi pre`ivljavamo posle smrti? Da li astralno telo pre`ivi telesnu smrt?
M: Isto kao {to se iz snova probudi{ posle nekoliko novih iskustava, tako se i nakon
fizi~ke smrti nalazi drugo telo.
P: Ka`u da astralno telo `ivi ~etrdeset godina posle smrti.
M: U telu koje je sada prisutno, ti ka`e{ da je telo u snu astralno. Da li si to rekao
u telu u snu? Ono {to je sada astralno, onda bi se javilo kao stvarno; telo koje je sada
prisutno, prema tom gledi{tu i samo je astralno. Koja je razlika izme|u jednog i drugog
astralnog tela? Me|u njima nema razlike.
G. P. Branton: Postoje stepeni stvarnosti.
M: Re}i da je telo iz sna sada nestvarno, a da je ovo telo bilo nestvarno u snu, ne
ozna~ava stepene stvarnosti. U dubokom snu uop{te nema do`ivljaja tela. Postoji uvek samo
jedno, a to je Sopstvo.
145. G. P. Branton: Za{to religije govore o bogovima, raju i paklu?
M: Samo da bi u~inile da ljudi spoznaju da su ravni ovom svetu, a da je samo Sopstvo
stvarno. Religije su stvorene prema gledi{tu traga~a. Uzmimo za primer Bhagavad Gitu. Kada
je Ar|una rekao da se ne}e boriti protiv svojih ro|aka, svojih starijih, kako bi ih ubio i
zadobio kraljevstvo, [ri Kri{na je rekao: 'Ne samo da oni, ti i ja, nismo bili ranije, nego
nismo sada, niti }emo biti nadalje. Ni{ta nije ro|eno, ni{ta nije umrlo, i tako }e biti uvek.'
Kasnije, kada je razvio temu, rekav{i da je isto uputstvo dao Suncu, preko njega Ik{vakuu, itd.
Ar|una je izrazio sumnju: 'Kako to mo`e biti? Ti si ro|en pre nekoliko godina, a oni su
`iveli vekovima pre'. Tada Kri{na, razumev{i Ar|unino gledi{te, ka`e: 'Da. Bilo je mnogo mojih
i tvojih inkarnacija, ja ih znam sve, ali ti ih ne zna{.'
Takvi iskazi izgledaju protivre~ni, ali su ipak ispravni, s gledi{ta pitaoca. Hrist je tako|e
izjavio da je on bio pre Avrama.
P: Kakav je smisao takvih opisa u religijama?
M: Samo da uspostave Stvarnost Sopstva.
P: Bhagavan uvek govori s najvi{eg gledi{ta.
[ri Bhagavan (s osmehom): Ljudi ne}e da shvate jednostavnu istinu - istinu svog
svakodnevnog `ivota, iskustvo postojanja uvek prisutnog i ve~nog. Takvo bivstvo je istina
Sopstva. Ima li onda ikoga ko nije svestan Sopstva? Oni ne bi ~ak ni voleli da ga ~uju
(Sopstvo), ali `ude da saznaju {ta le`i iza - raj, pakao, reinkarnacija. Zato {to vole misteriju,
a ne golu istinu onoga {to jeste, religije im uga|aju, samo da bi ih dovele zaobilaznim putem
do Sopstva. Posle lutanja tamo-amo, mora{ se vratiti samom Sopstvu. Onda, za{to ne obitavati
u Sopstvu ve} sada i ovde?
Drugi svetovi zahtevaju Sopstvo kao posmatra~a ili spekulanta. Oni su uvek stvarni u
istom stepenu kao posmatra~ ili mislioc. Oni ne mogu da postoje bez posmatra~a. Zato, nisu
razli~iti od Sopstva. ^ak i neznalica vidi samo Sopstvo, kada gleda objekte. Ali on je smeten i
poistove}uje Sopstvo sa objektom, tj. sa telom i ~ulima, i igra se u svetu. Subjekat i objekat sve se utapa u Sopstvo. Nema posmatra~a, niti posmatranih objekata. Posmatra~ i posmatrano
su Sopstvo. Niti ima vi{e Sopstva. Sva su samo jedno Sopstvo.
14
Zanimljivo je da bi ime gospodara smrti, koji se po indijskoj tradiciji zove Jama, prema ovome zna~ilo Onajkoji-nije.
78
budu postojale ovakve sumnje, upitaj se 'Ko je taj koji sumnja? Ko je taj koji misli?' Na|i ga.
Ove sumnje }e nestati.
5. februar 1936.
154. Slede}eg dana, on je pitao za pranayamu.
M: Prema jnani pranayama je:
Na aham
Nisam ovo
izdah
Koham
Ko sam ja?
udah
Soham
Ja sam On
zadr`avanje daha
Ovo je vichara. Vichara dovodi do `eljenih rezultata.
Za onog ko nije tako napredan da bi se bavio njom, neka meditacija }e dovesti do
zadr`avanja daha i um tada prestaje da bude nemiran. Kontrola uma spontano dovodi do
kontrole daha; pre }e uslediti kevala kumbhaka (spontano zadr`avanje daha, bez obra}anja
pa`nje na udah i izdah).
Za onoga ko nije u stanju ni ovo da izvodi, prepisuje se regulisanje daha kako bi se
um u~inio spokojnim. Spokoj traje samo dok se kontroli{e dah. Dakle, on je prolazan. Jasno
je da cilj nije pranayama. On se pro{iruje na pratyaharu, dharanu, dhyanu i samadhi. Ti
stupnjevi se bave kontrolom uma. Takva kontrola postaje lak{a za onoga ko je ranije
upra`njavao pranayamu. Pranayama ga vodi do vi{ih stupnjeva, uklju~uju}i kontrolu uma. Stoga
je kontrola uma tako|e cilj joge.
Onaj ko je napredniji i}i }e, naravno, direktno na kontrolu uma, ne gube}i vreme u
praktikovanju kontrole daha. Prost razvoj pranayame, sam mo`e doneti siddhije za kojima mnogi
~eznu.
Upitan o tome da li postoje ograni~enja ishrane, [ri Bhagavan je odgovorio: Mita hita
bhuk (prihvatjiva hrana u umerenoj koli~ini). Kada su ga upitali o delotvornosti bhaktija, [ri
Bhagavan je rekao: Sve dok postoji vibhakti, mora da postoji bhakti. Sve dok postoji viyoga,
mora da postoji joga. Sve dok postoji dualnost moraju postojati Bog i obo`avaoc. Isto je tako
u vichari. Sve dok postoji vichara postoji i dualnost. Ali, utapanjem u izvor postoji samo
jedinstvo. Dakle, tako je i sa bhaktijem. Spoznajom Boga koji se obo`ava, bi}e samo jedinstva.
Na Boga se misli, tako|e, u Sopstvu i od strane Sopstva. Bog je, dakle, identi~an sa
Sopstvom. Ako se nekom ka`e da treba da ima bhakti za Boga, i on to tako i u~ini, to je u
redu. Ali, postoji druga vrsta ljudi, koji se okrenu okolo i ka`u: 'Postoje dvoje, ja i Bog. Pre
no {to spoznam dalekog Boga, daj da spoznam onog koji je neposredniji i bli`i', njemu se
mora pou~avati vichara-marga. U stvari, nema razlike izme|u bhakti i vichare.
155. Isti ~ovek je ponovo pitao o prirodi samadhija i o sredstvima za njegovo postizanje.
M: Kada onaj koji pita za prirodu samadhija i za metodu ulaska u njega, nestane,
nasta}e samadhi.
Maj. ^edvik: Ka`e se da je jedan pogled Mahatme dovoljan; da idoli, hodo~a{}a, itd.
nisu tako delotvorni. Ja sam ovde ve} tri meseca, ali ne znam koju sam dobrobit dobio
Mahar{ijevim pogledom?
M: Pogled ima pro~i{}avaju}e dejstvo. Pro~i{}enje se ne mo`e predstaviti. Isto kao {to je
komadu uglja potrebno dugo vremena da se zapali, a za komad }umura treba manje vremena,
dok se masa baruta odmah zapali, tako je i sa stupnjevima ljudi koji dolaze u kontakt sa
Mahatmama.
G. Koen (Cohen): Ja ulazim u meditaciju i sti`em do ta~ke koja se mo`e nazvati
mirom i kontemplativnim stanjem. [ta treba da bude slede}i korak?
M: Mir je samospoznaja. Mir ne treba da se remeti. Treba da te`imo samo miru.
P: Ali ja nisam zadovoljan.
M: Zato {to je tvoj mir privremen. Ako postane trajan tada je on samospoznaja.
82
9. februar 1936.
156. P: Da li je osamljenost korisna za ve`banje?
M: [ta podrazumeva{ pod osamljeno{}u?
P: Da se dr`im dalje od drugih.
M: Za{to bi to trebalo da se ~ini? To je podstaknuto samo strahom. ^ak i u
osamljenosti postoji strah od upada drugih i od toga da }e osamljenost biti ometena. [tavi{e,
kako u osamljenosti treba da se bri{u misli? Zar to ne treba da se u~ini u ovim okolnostima?
P: Ali um je sada uznemiren.
M: Za{to pu{ta{ um da ode? Osamljenost odgovara smirivanju uma. Ovo se mo`e izvesti
i u gu`vi. Osamljenost ne mo`e da izbri{e ni~ije misli. To ~ini ve`ba. Ta ista ve`ba se mo`e i
ovde primenjivati.
157. P: U potrazi za Sopstvom, traga~ se na odre|enom stupnju usmerava da dr`i um u
negativnom stavu, da bi u{la Milost. Kako negativno mo`e da donese pozitivan rezultat?
M: Sopstvo je uvek prisutno - ne treba da se posti`e ni{ta novo.
P: @elim da pitam, {ta se ~inilo u negativnom stavu ~ime se zaslu`ila Milost?
M: Da li postavlja{ ovo pitanje u nedostatku Milosti? Milost je na po~etku, u sredini i
na kraju. Milost je Sopstvo. Zbog pogre{nog poistove}enja Sopstva s telom, za gurua se smatra
da je telo. Ali sa guruovog gledi{ta, guru je samo Sopstvo. Sopstvo je samo jedno. On ka`e da
samo Sopstvo postoji. Zar onda Sopstvo nije tvoj guru? Odakle bi ina~e do{la Milost? Samo iz
Sopstva. Manifestacija Sopstva je manifestacija Milosti i obrnuto. Sve ove sumnje se javljaju
zbog pogre{nog vi|enja i kao posledica o~ekivanja ne~ega {to je ~oveku spolja{nje. Ni{ta
Sopstvu nije spolja{nje.
P: Sva pitanja su postavljena s na{e ta~ke gledi{ta, a [ri Bhagavanovi odgovori s
njegove. Ne samo {to dobijamo odgovore na pitanja, ve} su i na{a pitanja minirana.
11. februar 1936.
158. G. Fridman: \anaka je bio jnani, a ipak je vladao svojim podanicima. Zar delanje ne
zahteva aktivnost uma? Koje je razlo`no obja{njenje jnanijevog uma?
M: Ti ka`e{, '\anaka je bio jnani, a ipak je bio aktvan'. Da li \anaka postavlja ovo
pitanje? Pitanje je samo u tvom umu. Jnani nije svestan ni~ega pored Sopstva. On nema takve
sumnje.
P: Mo`da je to kao san? Isto kao {to mi govorimo o svojim snovima, tako oni misle o
svojim delanjima.
M: ^ak je i san u tvom umu. Ovo obja{njenje je, tako|e, samo u tvom umu.
P: Da, razumem. Sve je Ramana-maya - sa~injeno od Sopstva.
M: Ako je tako, ne}e biti dualnosti, niti razgovora.
P: Kada ~ovek spozna Sopstvo, mo`e delotvornije da pomogne svetu. Nije li tako?
M: Ako bi svet bio odvojen od Sopstva.
12. februar 1936.
159. G. Koen je `eleo da zna, da li je trans nu`an uslov za samospoznaju?
M: Ti si uvek u Sopstvu - sad, u transu, u dubokom snu, u spoznaji. Ako izgubi{
Sopstvo i poistoveti{ se s telom i umom, ~ini se da te ova stanja obuzmu, a tako|e izgleda
kao da je praznina u transu, dok si ti Sopstvo i ve~no prisutan.
P: [ri Aurobindo ka`e da se Svetlost koja obitava u glavi, mora dovesti dole, u srce.
M: Zar Sopstvo ve} nije u Srcu? Kako se svepro`imaju}e Sopstvo mo`e premestiti s
jednog mesta na drugo?
P: Da li je karma-yogi ili bhakta, tako|e podlo`an transu?
83
Pam}enje, tradicija. Literatura koja nije objava, ali je ipak dovoljno zna~ajna da bi bila po{tovana. Tu spada
literatura shastra. Dok je objava zabranjena `enama, {udrama i neiniciranoj deci, smriti im je pristupa~na.
84
M: Ako bude misli, one }e se materijalizovati. Ako nestanu, onda nema {ta de se
materijalizuje. [tavi{e, ako si ti fizi~ko bi}e, i svet je fizi~ki. Otkrij da li si fizi~ko bi}e.
P: Kako da budemod koristi za bo`iji svet?
M: Prona|i da li je Ja razli~ito od bo`anskog dela sveta. Mada ti sam nisi u stanju
sebi da pomogne{, tra`i{ od bo`anskog dela da ti pomogne da pomogne{ svetu. Bo`ansko te
usmerava i kontroli{e. Kuda ide{ u dubokom snu? Odakle izlazi{?
P: Ja sam pod uticajem dela i misli.
M: Misli i dela su isto.
P: Da li postoji neki na~in kako da se opa`aju nadfizi~ke pojave, na primer, an|eli
~uvari?
M: Stanje objekta zavisi od stanja posmatra~a.
P: Grupa posmatra~a vidi isto.
M: Zato {to iza svih njih postoji samo jedan posmatra~, a postoji raznolikost pojava. Da
li opa`a{ raznolikost u dubokom snu?
P: Vidimo Abrahama Linkolna koji je davno umro.
M: Da li postoji objekat bez posmatra~a? Iskustva mogu da budu stvarna. Objekti zavise
samo od posmatra~a.
P: Jedan moj asistent je ubijen u ratu. Devet godina posle njegove smrti, snimljena je
fotografija neke druge grupe ljudi. Njegova slika se javila na fotografiji. Kako to?
M: Verovatno su se misli materijalizovale Idi do korena toga.
P: Kako?
M: Ako je put spolja{nji, mogu}e je usmeravanje, ali on le`i unutra. Tra`i unutra.
Sopstvo je uvek spoznato. Mo`e se tra`iti ne{to novo, {to jo{ nije spoznato. Ali, Jasvo je u
tvom iskustvu.
P: Da, ja sebe spoznajem.
M: Sebe. Da li postoje dva - ja i sebe?
P: Ne mislim tako.
M: Ko je taj koji je spoznao ili nije?
P: Postoji samo jedno Sopstvo.
M: Pitanje mo`e da se javi samo ako ima dvoje. Napusti pogre{no poistove}ivanje
Sopstva sa ne-Sopstvom.
P: Mislim na vi{i stupanj svesti.
M: Nema stupnjeva.
P: Za{to ~ovek odmah ne do|e do prosvetljenja?
M: On sam je prosvetljenje. On osvetljava druge.
P: Da li se va{e u~enje razlikuje od u~enja drugih?
M: Put je jedan i spoznaja je samo jedna.
P: Ali ljudi govore o toliko mnogo metoda.
M: Zavisno od svog sopstvenog stepena umnosti.
P: [ta je joga?
M: Joga (jedinstvo) je za onoga ko je u viyogi (odvojenosti). Ali, postoji samo jedan.
Ako spozna{ Sopstvo, ne}e biti razlike.
P: Ima li delotvornosti u kupanju u Gangu?
M: Gang je u tebi. Ovaj Gang ne}e u~initi da ti bude hladno ili da drhti{. Kupaj se u
njemu.
P: Treba li povremeno da ~itamo Gitu?
M: Uvek.
P: Mo`emo li da ~itamo Bibliju?
M: Biblija i Gita su isto.
P: Biblija u~i da je ~ovek ro|en u grehu.
M: ^ovek je greh. U dubokom snu nije bilo ose}aja da smo ljudi. Telo-misao iznosi
ideju greha. Ro|enje misli je prvi greh.
85
Na drugo pitanje U~itelj je odgovorio: Svako vidi samo Sopstvo. Bo`anska obli~ja su
samo kao pena na vodi okeana Stvarnosti, ili kao slike koje se pokre}u na platnu.
P: Biblija ka`e da se ljudska du{a mo`e izgubiti.
M: Misao 'ja' je ego i on se gubi. Stvarno Ja je Ja sam To, Ja jesam.
P: Postoji konflikt u u~enjima Aurobinda i Majke.
M: Prvo pogledaj Sopstvo, a onda ukloni konflikte.
P: [ta je odricanje?
M: Odbacivanje ega.
P: Za ono nije u odbacivanju poseda?
M: I posednika.
P: Svet }e se izmeniti ako ljudi odbace svoje posede zbog dobrobiti drugih.
M: Prvo odbaci sebe, a onda misli na ostalo.
P: U odgovoru na jedno drugo pitanje, [ri Bhagavan je rekao: Metode se ~ine lake,
zavisno od prirode pojedinca. To zavisi od toga kako je on ranije ve`bao.
P: Zar ne mo`emo odmah do}i do spoznaje?
M: Spoznaja nije ni{ta novo. Ona je ve~na. Ne postavlja se pitanje trenutne ili
postepene spoznaje.
P: Da li postoji reinkarnacija?
M: Reinkarnacije mo`e biti ako si sada inkarniran. ^ak i sada, ti nisi ro|en.
Na jedno drugo pitanje:
M: Ego je koren svih bolesti. Odbaci ga i ne}e biti bolesti.
P: Ako se svi odreknu, da li }e biti prakti~nog sveta? Ko }e orati? Ko }e `njeti?
M: Prvo spoznaj, a zatim vidi. Pomo} kroz spoznaju prevazilazi svu pomo} kroz re~i,
misli i dela. Ako shvati{ svoju sopstvenu stvarnost, onda }e ti biti jasna stvarnost rishija i
u~itelja. Postoji samo jedan u~itelj, a to je Sopstvo.
P: Za{to u~itelji insistiraju na }utanju i prijem~ivosti?
M: [ta je }utanje? To je ve~na re~itost.
P: Koji je prijem~iv stav uma?
M: Ne biti uznemiren u umu.
P: Ima li koristi od zbli`avanja Amerike i Indije zdru`ivanjem inteligencije dveju zemalja,
recimo, razmenom profesora?
M: Do takvih ishoda }e do}i spontano. Postoji sila koja vodi sudbine nacija. Ova pitanja
se javljaju samo kad izgubi{ dodir sa Stvarno{}u. Da li je Amerika odvojena od tebe, ili
Indija? Dr`i se nje i vidi.
P: [ri Ramakri{na je pripremio Vivekanandu. Koja sila je iza toga?
M: Sila je samo jedna, u svakom.
P: Koja je priroda te sile?
M: Isto kao {to su opiljci ~elika privu~eni magnetom i sila je unutra, a ne spolja.
Ramakri{na je bio u Vivekanandi. Ukoliko misli{ da je Vivekananda telo, Ramakri{na je
tako|e jedno telo. Ali, oni nisu tela. Vivekananda ne bi mogao da u|e u samadhi, da
Ramakri{na nije bio u njemu.
P: Za{to ~ovek treba da pati kad ga ubode {korpion?
M: Koji je razlog pojave tela i sveta?
P: To je delo kosmi~kog uma.
M: Neka se kosmi~ki um brine za takva doga|anja. Ako pojedinac `eli da zna, neka
otkrije Sopstvo.
P: U vezi s jogijskim misterijama ispijanja {alitrine kiseline, gutanja otrova, hodanja po
vatri, itd.: Da li to treba pripisati stanju vibracija?
M: Neka fizi~ko telo pita o tome. Ti nisi telo. Za{to da brine{ o onome {to nisi. Kada
bi Sopstvo imalo neki oblik, ono bi moglo da trpi uticaj objekata. Ali, Sopstvo nema obik;
zato je imuno na kontakt sa stvarma.
P: [ta je zna~enje okeana ljubavi?
86
Visishta ili odre|en (na engleskom: qualified) ima smisao: brahman je u svemu, ali sa svojstvima ili osobinama,
zna~i s odre|enjima, dok po advaiti on je bez kvaliteta i apsolutan. Drugi smisao je: brahman je oli~en u svakom,
kao raznolik, jer je potpun, svekolik.
87
M: Zato {to misi{ da si telo, ti vidi{ drugog kao telo. Javlja se razlika u polu. Ali, ti
nisi telo. Budi pravo Sopstvo. Ono nema pola.
170. P: Da li jogi mo`e saznati svoje pro{le `ivote?
M: Da li poznaje{ svoj sada{nji `ivot tako dobro, da `eli{ da zna{ pro{li? Prona|i
sada{nji `ivot, onda }e ostalo do}i samo. ^ak i sa sada{njim, ograni~enim znanjem toliko
patimo. Za{to `eli{ da se optereti{ sa jo{ vi{e znanja, pa da jo{ vi{e pati{?
P: Da li post mo`e da pomogne spoznaji?
M: Ali, to je privremeno. Mentalni post je stvarna pomo}. Post nije sam sebi cilj. Rame
uz rame mora da ga prati duhovni razvoj. Potpuni post oslabljuje i um. Ne mo`e{ izvu}i
dovoljno snage za duhovno traganje. Zato, uzimaj umereno hranu i nastavi s ve`banjem.
P: Ka`u da nakon posta od mesec dana, posle deset dana um postaje ~ist i postojan i
ostaje takav zauvek.
M: Da, ukoliko se i duhovno traganje ispravno sprovodi za vreme posta.
171. Na jedno dugo pitanje U~itelj je odgovorio: Nabolji govor je govor srca srcu i slu{anje
srca srcem. To je najbolja upadesha.
P: Zar nije neophodno vo|stvo gurua?
M: Da li si odvojen od gurua?
P: Da li je bliskost korisna?
M: Da li misli{ na fizi~ku bliskost? [ta je u tome dobro? Bitan je samo um. Um mora
da se dovede u dodir.
28. februar 1936.
172. P: Koja je razlika izme|u meditacije (dhyana) i ispitivanja (vichare)?
M: Obe se svode na isto. Oni koji nisu spremni za ispitivanje, moraju da ve`baju
meditaciju. U toj ve`bi aspirant, zaboravljaju}i sebe, meditira 'Ja sam brahman', ili 'Ja sam
[iva'; tako nastavlja da se dr`i brahmana ili [ive. To }e se kona~no zavr{iti na preostalom
Bi}u kao brahmanu ili [ivi, koje }e spoznati kao ^isto Bi}e, to jest, Sopstvo.
Onaj ko se bavi traganjem i po~inje da se oslanja na sebe, pita: 'Ko sam ja?' i Sopstvo
mu biva jasno.
P: Da li }e se znanje koje je postignuto direktnim iskustvom, posle toga izgubiti?
M: Kaivalya Navanita ka`e da se ono mo`e izgubiti. Iskustvo koje se postigne dok nisu
iskorenjene sve vasane, ne mo`e biti postojano. Moraju se ulo`iti napori da se izbri{u vasane,
ina~e }e do}i do ponovnog ro|enja, posle smrti. Neki ka`u da direktno iskustvo sledi iz
slu{anja re~i svog u~itelja; drugi ka`u da dolazi iz refleksije; neki, pak, ka`u da dolazi iz
jednousmerenosti i, tako|e, iz samadhija. Iako ovo, na prvi pogled izgeda kao da je razli~ito,
kona~no sve to zna~i isto.
Znanje mo`e da ostane nepokolebivo samo nakon iskorenjivanja svih vasana.
29. februar 1936.
173. P: Gospode, kako se mo`e olabaviti stisak ega?
M: Time {to mu se ne dodaju nove vasane.
P: Nikakva japa nije oslabila stisak.
M: Kako to! On }e oslabiti i nestati kad bude trebalo.
2. mart 1936.
174. Dr. Hand, ameri~ki gospodin, pitao je: Postoje li dve metode za nala`enje izvora ega?
88
M: Ne postoje dva izvora, pa ne postoje ni dve metode. Ima samo jedan izvor i jedna
metoda.
P: Koja je razlika izme|u meditacije i ispitivanja Sopstva?
M: Meditacija je mogu}a samo ako se ego odr`ava. Postoji ego i objekat na koji se
meditira. Metoda je posredna. Dok je Sopstvo samo jedno. Kada se tra`i ego, tj. njegov izvor,
ego nestaje. Ono {to preostaje, je Sopstvo. Ovo je direktna metoda.
P: [ta onda treba da radim?
M: Da se dr`i{ Sopstva.
P: Kako?
M: ^ak i sada, ti si Sopstvo. Me|utim, ti nema{ ovu svest (ili ego) sa Apsolutnom
sve{}u. Ova pogre{na identifikacija je posledca neznanja. Neznanje nestaje zajedno sa egom.
Jedino treba izvr{iti ubijanje ega. Spoznaja ve} postoji. Nije potrebno nikakvo nastojanje da bi
se postigla spoznaja. Jer, ona nije ni{ta spolja{nje, ni{ta novo. Ona je uvek i svuda - tako|e
ovde i sada.
3. mart 1936.
175. G. N. Suba Rao je pitao: Visishtadvaite ka`u da je atma sakshatkara (samospoznaja)
priprema za paramatma sakshatkaru (spoznaju Boga). Izgleda da je te{ko}a prili~no velika.
M: [ta je atma sakshatkara? Ima li dve atme, tako da jedna drugu spoznaje? Nema dva
Sopstva. Prvo postigni atma sakshatkaru, a zatim prosudi {ta sledi.
P: Bhagavad Gita ka`e da postoji Bog ~ije je telo sa~injeno od svih du{a.
M: Svi se sla`u u vezi sa poni{tenjem ega. Hajde da se bacimo na posao u ta~ki o
kojoj se sla`emo. Nanajivatma
(razli~ite individualnosti) pominju i neke advaite. Sve je to
nebitno za na{e duhovno uzdignu}e. Prvo spoznaj Sopstvo, a zatim vidi {ta le`i iza.
7. mart 1936.
176. Dr. Hand je nameravao da sutra napusti a{ram, poseti Himalaje (Hardwar), vrati se
ovamo, ode u Bombaj i ukrca na brod za Egipat, Palestinu, Evropu i kona~no za svoju rodnu
zemlju, Ameriku.
Hteo je da ode do vrha brega i `eleo je da mu se [ri Bhagavan pridru`i. Trebalo je
da se [ri Bhagavan popne do visine koja bi mu odgovarala, a zatim da ga sa~eka kako bi se
na{li na odre|enom mestu. [ri Bhagavan se sme{io pitaju}i ga da li ~uo za iskustvo Dr.
Bislija.
Dr. Hand: On je moj prijatelj. Rekao mi je sve - divno! Ja sam stariji od vas
Mahar{i. Ali, nemojte me smatrati za autsajdera. Mogu da se popnem na breg kao de~ak.
Kada ste poslednji put i{li na vrh?
M: Otprilike pre 11 godina. [ta je rekao Dr. Bisli?
P: To je rekao u strogom poverenju. Re}i }u vam kad budemo sami.
Mahari{i se samo nasme{io.
P: Mahar{i! Da li ste svesni bratstva nevidljivih rishija?
M: Ako su nevidljivi, kako mogu da ih vidim?
P: U svesti.
M: U svesti nema ni~ega spolja{njeg.
P: Zar nema individualnosti? Bojim se da ne izgubim svoje individualno bi}e. Zar u
svesti ne postoji svesnost da smo ljudska bi}a?
M: Za{to se boji{ gubitka individualnosti? Kakvo je tvoje stanje u toku dubokog sna bez
snova? Da li si tada svestan svoje individualnosti?
P: Mogu}e je.
M: Ali, {ta je tvoje iskustvo? Da postoji individualnost, da li bi to bio dubok san?
P: To zavisi od interpretacije. [ta ka`e Mahar{i?
89
90
178. P: [ta je plamen koji je pomenut u Vichara Sangrahi? Ka`e se da je on atma jyoti, a
aspirant se usmerava da otkrije stvarnost koja je iza njega.
M: Vede pominju plamen. Tasyas sikhaya madhye paramatma vyavasthitah. Taj plamen
treba da se poistoveti sa ego - sve{}u.
11. mart 1936.
179. G. Fridman je ne{to pitao Svami Ramdasa, na {to je on odgovorio da za njega samog
vi{e ne}e biti ro|enja. In`enjer je istakao da ne treba da bude briga u vezi sa ponovnim
ro|enjem. Bi}e istog Rame, istog Ramdasa, istog traganja za Ramom i istog bla`enstva
spoznaje. Kakve zamerke mo`e biti u ponavljanju ove bo`anske igre? Ramdas je priznao da ne
mo`e biti zamerki, da bi to bio u`itak i igra. In`enjer je, dalje, rekao kako je Ramdas dodao
da je Ramdas prona{ao Ramu (Boga) stopljenog u njemu i sre}nog u tom sjedinjenju. Oni su
isti, jo{ uvek je postojao Ramdas, postojao je Rama, sjedinjenje, bla`enstvo. To je ve~no.
Rekav{i ovo, upitao je {ta bi [ri Bhagavan na to rekao.
M: Sve to je isto toliko stvarno kao i sada{nji doga|aji.
180. Kasnije, isti gospodin je rekao da je spavanje stanje zaborava, a da je budno stanje,
stanje aktivnosti uma. Um je u snu u potencijalnom stanju.
M: Ti nisi postojao u snu?
P: Da, jesam. Ali, u stanju zaborava. Mora postojati svedok zaborava i uma, koji ka`e
da sam ja neprekidno prisutan u oba stanja.
M: Ko je taj svedok? Govori{ o 'svedoku'. Mora biti objekta i subjekta da bi se
svedo~ilo. To su kreacije uma. Ideja o svedoku je u umu. Ako je postojao svedok zaborava,
da li je on rekao: 'Ja svedo~im zaboravu'? Ti si, sa svojim umom, tek sada rekao da mora
postojati svedok. Ko je bio svedok? Mora{ da odgovori{: 'Ja'. Ko je, opet, to 'ja'? Identifikuje{
se sa egom i ka`e{ 'ja'. Da li je ovaj ego-'ja' svedok? Um je taj koji govori. On ne mo`e biti
sam sebi svedok. Sa samonametnutim ograni~enjima ti misli{ da postoji svedok uma i zaborava.
Tako|e ka`e{: 'Ja sam svedok'. Onaj koji svedo~i zaboravu mora re}i: 'Ja svedo~im zaboravu'.
Sada prisutni um ne mo`e sebi pripisati tu osobinu.
^itav polo`aj postaje na taj na~in neodr`iv. Svest je neograni~ena. Kada postane
ograni~ena, ona prosto pripisuje sebi tu osobinu. U stvari, nema ~emu da se svedo~i. Sve je
jedno postojanje.
181. P: Yad gatva na nirvatante tad dhama paramam mama. [ta je ta dhama? Nije li to
apsolutno stanje koje je iza kosmi~ke svesti?
M: Jeste.
P: 'Na nirvatante' bi zna~ilo 'ponovo nepokriveno neznanjem'.
M: Da.
P: Ne sledi li zaklju~ak da oni koji dostignu kosmi~ku svest nisu izbegli kand`e
neznanja?
M: To je ono na {ta se misli kada se ka`e da sve loke (svi svetovi), ~ak i brahma loka
(nebeski svet) ne osloba|aju od ponovnog ro|enja. Vidi Bhagavad Gitu: 'Kad dostigne{ Mene
(atman), nema ponovnog ro|enja... Svi ostali su u ropstvu.' [tavi{e, sve dok misli{ da postoji
gati (kretanje) - kako podrazumeva re~ gatva (kada do|e{ do) - postoji i povratak (punavrtti).
Opet, gati podrazumeva tvoj purvagamanam (ro|enje). [ta je ro|enje? To je ro|enje ega.
Kada si jednom ro|en, ti ne{to dosti`e{; kada ne{to dosegne{, tada ima i povratka. Zato
odbaci svo to praznoslovlje! Budi ono {to jesi. Vidi ko si i budi Sopstvo, sobodno od ra|anja,
odla`enja, dola`enja i vra}anja.
P: Istina. Koliko god se ~esto ova istina ~uje, opet se obmanjujemo i zaboravljamo je.
M: Ba{ tako. Podse}anje je ~esto potrebno.
91
182. U toku dana nestala je jedna interesantna fotografija. ^inilo se da je [ri Bhagavan bio
zabrinut zbog toga. G. Fridman je pitao kako [ri Bhagavan gleda na sve to. [ri Bhagavan je
rekao: Pretpostavimo da sanja{ kako si me odveo u Poljsku. Onda se probudi{ i pita{ me:
'Sanjao sam to i to. Da li si i ti to isto sanjao i kako gleda{ na to?'
P: Ali, vi niste svesni doga|aja koji se de{avaju pred vama?
M: To su sve aktivnosti uma, i pitanja tako|e.
Onda je, jo{ jednom, [ri Bhagavan izneo epizodu o [ri Raminoj potrazi za Sitom.
Parvati je pitala [ivu, za{to Rama, Savr{eno Bi}e, jadikuje zbog gubitka Site. [iva je rekao da
je Rama jo{ uvek savr{en. Ako savr{enstvo treba da se ispita i u~ini jasnim, Parvati se mo`e
pred Ramom pojaviti kao Sita i videti {ta }e se dogoditi. Tako je i u~inila. Rama je ignorisao
njenu pojavu i dalje je zapomagao: 'Hej! Sita! Hej! Sita!' i nastavio je da se kre}e poput
slepca, ne prime}uju}i uop{te Parvati. (Upor. dijalog 218.)
13. mart 1936.
183. Jedan gospodin iz Bombaja je rekao: Postavio sam Majci u [ri Aurobindo Asramu
slede}e pitanje: 'Odr`avam svoj um praznim, ne javljaju se misli, tako da se Bog mo`e
pokazati u svom istinskom Bi}u. Ali, ne opa`am ni{ta.' Odgovoreno mi je u smislu: 'Stav je
ispravan. Sila }e se spustiti odozgo. To je direktno iskustvo.'
Zato je on pitao, {ta dalje treba da ~ini.
M: Budi ono {to jesi. Nema ni~ega {to bi se spu{talo ili manifestovalo. Sve {to je
potrebno jeste da se izgubi ego. Ono {to jeste, uvek jeste. ^ak i sad, ti si To. Nisi odvojen
od toga. Prazninu vidi{ ti. Ti mora{ da postoji{ da bi video prazninu. [ta ~eka{? Misao 'Ja
nisam video', o~ekivanje da vidi{ i `elja za dostizanjem ne~ega - sve je to delovanje ega. Pao
si u zamku ega. Ego ka`e sve ovo, a ne ti. Budi ti i ni{ta vi{e!
184. M: Zami{ljati muladharu na dnu, Srce u centru, i glavu na vrhu ili iznad svega ovog, to
je sve pogre{no. Jednom re~ju, misliti nije tvoja prava priroda.
185. M: U svetim tekstovima ~itamo slede}e:
'Izre~eno bez re~i.'
'Pokazano bez pokreta, kao i uvek.'
Koja je ta neizgovorena re~? To je samo Ti{ina, pranava ili mahavakya.17 One se tako|e
zovu Re~.
186. M: Mi ~itamo novine i ~lanke u njima, ali ne treba da marimo za znanjem bilo ~ega
drugog osim same hartije. Bavimo se sitnicama, a ne su{tinom. Su{tina na kojoj je sve ovo
{tampano je hartija, i ako znamo su{tinu, zna}emo sve ostalo (poput zida i {ara na njemu).18
P: Rekli ste da ono jedino {to postoji, jeste ono Stvarno. [ta je to jedino?
M: Ono jedino je Bi}e (sat), postojanje koje se javlja kao svet, predmeti koje vidimo i
kao mi sami.
P: [ta je atman? Postoji li kona~nost za atman?
M: Prvo nau~i {ta je atman. Kada to znamo, onda mo`emo da se pitamo da li on ima
kona~nost ili je nema. [ta ti naziva{ atmanom.
P: Jiva je atman.
M: Nau~i {ta je jiva. Koja je razlika izme|u jive i atmana. Da li je sama jiva atman, ili
da li postoji neka posebna stvar kao {to je atman? Postoji kraj onome {to posmatra{; ono {to
je stvoreno nosi sa sobom svoje uni{tenje ili kraj. Ono {to uistinu jeste, ne mo`e se
17
Ima ~etiri mahavakye: 1. 'To si ti', 2. 'Ja sam brahman', 3. atman je brahman i 4. prajnana (apsolutno znanje)
je brahman.
18
Da li je osniva~ima ge{talt psihoterapije bila poznata ova Ramanina izjava?
92
posmatrati. Ono je neprimetno. Moramo prona}i {ta je to {to se pojavljuje; njegovo uni{tenje
je kraj. Ono {to uistinu jeste, postoji zauvek. Ono {to se javlja kao novo, kasnije se gubi.
P: [ta se de{ava sa jivom posle ro|enja u ljudskom obli~ju?
M: Hajde da prvo vidimo ko smo. Ne razumemo ko smo, a sve dok to ne znamo,
nema mesta tom pitanju. (Bhagavan ovde o~igledno upu}uje na brkanje tela sa atmanom dehatma buddhi - {to je uzrok ove zabune sa idejama o smrti i ponovnom ro|enju, jer atman
nema ni ro|enja ni smrti, on je neokaljan elementima zemlje, vode, vatre i vazduha. Gita II,
11). [ta je to {to se rodilo? Koga zove{ ~ovekom? Ako, umesto {to tra`i{ odgovore na pitanja
o ro|enju, smrti i stanju posle smrti, postavi{ pitanje ko si ti i kako postoji{ sada, ova pitanja
se ne}e javljati. Ti si isti za vreme dubokog sna bez snova, u snovima i u stanju budnosti. Da
li je misao 'ja' jiva ili telo? Da li je to misao ili priroda? Ili je iskustvo da `ivimo na{a
priroda? (Gita II, 52)
P: Za{to je neophodna atma vichara (samoistra`ivanje)?
M: Ako ne sprovodi{ atma vicharu onda se u{unja loka vichara (istra`ivanje obektivnog
sveta). Tra`i se ono {to ne postoji, a ne ono {to je o~igledno. Kada jednom na|e{ ono {to
tra`i{, ispitivanje prestaje i ti po~iva{ u tome. Sve dok brkamo telo sa atmanom ka`emo da je
atman izgubljen i za nas se ka`e da ga tra`imo, no sam atman nikada nije izgubljen. On
ve~no postoji. Za telo se ka`e da je atman, zatim, postoji jivatman i paramatman i {ta sve ne.
Postoji hiljadu i jedna stvar koja se naziva atmanom. Traganje za atmanom je spoznaja onoga
{to je zaista atman.
SAMADHI: KEVALA I SAHAJA
187. P: Dr`im da je fizi~ko telo ~oveka utopljenog u samadhi nepokretno, {to je rezultat
naprekidne kontemplacije Sopstva. Ono mo`e da bude aktivno ili neaktivno. Um koji je fiksiran
u takvoj kontemplaciji ne}e biti dodirnut time {to su telo i ~ula nemirni. Uznemirenje uma ne
prethodi uvek fizi~koj aktivnosti. Drugi tvrde da fizi~ki nemir zasigurno spre~ava nirvikalpa
samadhi, ili neprekidnu kontemplaciju. Kakvo je va{e mi{ljenje? Vi ste pouzdan dokaz mog
stava.
M: Oboje ste u pravu; ti upu}uje{ na sahaja nirvikalpu, a drugi na kevala nirvikalpu. U
jednom slu~aju um le`i upijen u svetlost Sopstva (kao {to u dubokom snu le`i upijen u tamu
nesvesnosti). Subjekat razlikuje jedno od drugog: samadhi, pokretanje iz samadhija i aktivnosti
nakon toga. Nemir tela, vida, `ivotne sile i uma, opa`anje objekata i aktivnosti - sve je to za
njega prepreka.
U sahaji, me|utim, um se rastopio u Sopstvu i izgubio se. Zato razlike i prepreke koje
su pomenute, ovde ne postoje. Aktivnosti jednog takvog bi}a su poput hranjenja uspavanog
deteta, vidljive su za posmatra~a, ali ne i za subjekta. Ko~ija{ koji spava na svojim kolima
koja su u pokretu, nije svestan njihovog kretanja, zato {to je njegov um potopljen u tamu. Na
sli~an na~in sahaja jnani ostaje nesvestan svojih telesnih aktivnosti zato {to je njegov um mrtav
- rastopljen je u ekstazi bla`ene svesti Sopstva.
Dve re~i, kontemplacija i samadhi, kori{}ene su proizvoljno u pitanju.
Kontemplacija je prisilan mentalni proces, dok je samadhi izvan svakog napora.
SPAVANJE
1. um je `iv;
2. utopljen u
zaborav.
KEVALA
1. um je `iv;
2. utopljen u
svest;
3. poput kofe
sa u`etom,
ostavljene da
le`i u bunaru;
4. bi}e izvu~ena
SAHAJA
1. um je mrtav;
2. rastopljen u
Sopstvo;
3. poput reke
koja se ulila u
okean, izgubiv{i
identitet;
4. reka se ne
93
drugim krajem
u`eta.
mo`e vratiti iz
okeana.
188. M: Sr` uma je samo svest. Me|utim, kada ego njime dominira, on funkcioni{e kao
rasu|ivanje, mi{ljenje ili kao sposobnost ose}anja. Za Kosmi~ki um, koji nije ograni~en egom,
nema ni~eg {to bi bilo odvojeno od njega, i on je, zato, samo svestan. Na to se u Bibliji
misli kada se ka`e: 'Ja sam onaj koji jesam'.
Snaga uma, koji je pod vla{}u ega, je potkopana, i on je suvi{e slab da bi podneo
mu~enja koja mu donose misli. Um li{en ega je sre}an, kao u dubokom snu bez snova. Zato
je jasno da su bla`enstvo i patnja samo obrasci uma; ali, slab obrazac nije lako zameniti
jakim. Aktivnost je slabost i, posledi~no tome, patnja. Pasivnost je snaga i zato je bla`ena.
Uspavana snaga nije vidljiva i zato je beskorisna.
Kosmi~ki um, koji se manifestuje kod nekih retkih bi}a, u stanju je da izazove lan~ani
spoj individualnih (slabih) umova, sa univerzalnim (jakim) umom unutarnje riznice. To retko
bi}e se naziva guru ili manifestovani Bog.
19. maj 1936.
189. G. M. Oliver Lakom (Lacombe), srednjove~ni Francuz, koji je do{ao u posetu Indiji kao
delegat Instituta za Indijsku civilizaciju univerziteta u Parizu, stigao je iz Francuske Indije.
Pored ostalih, on je `eleo da se sretne i sa Mahar{ijem; do{ao je i ostao oko tri sata. ^itao
je na sanskritskom originalu Bhagavad Gitu, Upani{ade i Sutre sa komentarima [ri [ankare i
Ramanu|e.
Pitao je: Da li je Mahar{ijevo u~enje isto kao i [ankarino?
M: Mahar{ijevo u~enje je samo izraz njegovog sopstvenog iskustva i spoznaje. Drugi
nalaze da se ono podudara sa [ri [ankarinim.
P: Upravo tako. Da li se ono mo`e druga~ije uobli~iti, kako bi se iskazalo?
M: Spoznata osoba koristi svoj sopstveni jezik. Ti{ina je najbolji jezik.
P: [ta Mahar{i ka`e za hatha jogu i tantri~ke ve`be?
M: Mahar{i ne kritikuje ni jednu od postoje}ih metoda. Sve su dobre za pro}i{}enje
uma. Jer, samo je pro~i{}en um sposoban da doku~i metod i dr`i se ve`be.
P: Koja je najbolja od raznih joga: karma, jnana, bhakti ili hatha?
M: Pogledaj stih 10. Upadeshe sare. Obitavati u Sopstvu cilj je svih ovih pravaca i njihov
je smisao.
Mahar{i je dodao: U dubokom snu bez snova nema sveta, nema ega i nema nesre}e.
Ali, preostaje Sopstvo. U budnom stanju postoji sve ovo; ipak, i Sopstvo je prisutno. Treba
samo da odstranimo prolazna de{avanja da bi spoznali ve~no prisutnu bla`enost Sopstva. Tvoja
priroda je bla`enstvo. Otkrij ono na {ta je sve ostalo naneto, i tada }e{ biti ~isto Sopstvo.
P: Da. To odgovara shvatanju o odstranjenju ograni~enja radi otkrivanja ve~no prisutnog
Sopstva. To je ono {to ka`e [ankara. Nema postizanja niti gubljenja.
M: Ba{ tako. (U stranu:) On razume.
P: Kako treba da dela aspirant u svakodnevnom `ivotu?
M: Bez identifikacije sebe sa onim-koji-dela. Na primer, da li ste nameravali da posetite
ovo mesto dok ste jo{ bili u Parizu?
P: Ne!
M: Vidi{ kako dela{ bez namere da to ~ini{? Gita ka`e da ~ovek ne mo`e ostati bez
delanja. Svrha ne~ijeg ro|enja bi}e ispunjena, `eleli mi to ili ne. Neka se svrha ispuni.
P: Za{to se pominje tako mnogo metoda? Na primer, [ri Ramakri{na ka`e da je bhakti
najbolje sredstvo za spasenje.
M: To zavisi od stanovi{ta aspiranta. Prou~avao si Gitu. [ri Kri{na je rekao: Nije nikad
bilo vremena, kad mene, tebe i ovih kraljeva nije bilo; niti }e oni biti odsutni u budu}nosti.
Ono {to nije stvarno, nikad ne postoji. Ali ono {to je stvarno, nikada ne nestaje. Sve {to je
94
ikada bilo, sada postoji i uvek }e biti. Opet: Pou~io sam ovoj Istini Aditju; on je pou~io
Manua; itd. Ar|una je pitao: Kako to mo`e da bude? Ti si ro|en pre nekoliko godina, tek
nedavno. Kako si ti mogao da pou~i{ Aditju? [ri Kri{na je odgovorio: Da. Mi smo imali
vi{e ro|enja u pro{losti. Ja znam moja, dok ti tvoja ne zna{. Re}i }u ti {ta se desilo u tim
pro{lim ro|enjima.
Pogledaj! Taj Kri{na, koji je po~eo re~ima kako nije bilo mene, ni tebe, ni ovih
kraljeva, sada ka`e da je imao vi{e prethodnih ro|enja. Kri{na ne protivure~i sebi, mada se
tako ~ini. On se prilago|ava Ar|uninom gledi{tu i govori mu sa njegovog nivoa.
Postoji paralelan pasus u Bibliji, gde Isus ka`e: Pre nego {to je Avram bio, ja jesam.
U~enja mudraca su prilago|ena vremenu, mestu, ljudima i drugim okolnostima.
Posetilac je rekao da odlazi sa `aljenjem.
Mahar{i ga je prekinuo sa osmehom: Nema odla`enja i vra}anja. Francuz je naglo
shvatio i rekao: On je prevazi{ao vreme i prostor. Vratio se u Pondi~eri.
30. maj 1936.
190. U sali imamo vevericu ljubimicu, koja se obi~no povla~i u svoj kavez pre mraka. Ba{
kada je Mahar{i rekao da treba da ide na po~inak, posetilac, koji je proglasio kako je
postigao transcendentalnu svest, naredio je da treba da joj se ponudi voda, po{to je verovatno
`edna ove tople ve~eri. Njegovo uobra`enje da razume `ivotinje nije pobudilo reakciju. On je
ponovio zahtev. Posle nekoliko minuta ti{ine Mahar{i je rekao: Mo`da si ti `edan posle svoje
duge meditacije na vrelom suncu, na jo{ toplijim stenama i voleo bi da popije{ bokal vode.
P: Ba{ tako. Ja sam pio vode.
M: Veverica nije tako `edna. Izgleda da ti ose}a{ `e|, po{to si izvodio pokoru na
vrelini sunca. Za{to `e| pripisuje{ veverici?
Mahar{i je dodao: Primetio sam ga kako stoji na vrelim stenama, ali nisam `eleo da
ga uznemiravam, pa sam oti{ao. Ovi ljudi rade onako kako oni sami `ele.
P: To {to sam u~inio, nisam unapred smislio. To je bilo spontano.
M: O! Razumem! Sve {to mi drugi radimo, ~inimo sa namerom! Ti si, izgleda, sve
prevezi{ao!
P: Ovo nije bio prvi put, da sam tako ~inio. Vi sami me inspiri{ete i ~inite da izvodim
sve to. A sada me pitate za{to sam to ~inio. Kako to?
M: Razumem. Ti izvodi{ delanje pod mojom kontrolom. Onda plodovi, isto, treba da se
smatraju mojim, a ne tvojim.
P: Tako i jeste, bez sumnje. Ja ne delam po svojoj slobodnoj volji, ve} nadahnut vama.
Ja nemam svoju volju.
M: Dosta tih gluposti! Tako je negda govorio Durjodana (u Mahabharati):
janami dharmam nacha me pravritih,
janamjadharmam nacha me nivrttih.
kenapi devana hridi sthitena
yatha niyuktosmitatha karomi.
Koja je razlika izme|u vas dvojice?
P: Ne vidim razliku. Ali, ja nemam volju i delam bez nje.
M: Ti si se uzdigao visoko iznad uobi~ajenih normi. Mi ostali delamo sa li~nom voljom.
P: Kako, gospodine? Vi ste rekli u jednom od svojih dela, da delanje mo`e biti
automatsko.
M: Dosta! Dosta! Ti i taj drugi posetilac se pona{ate kao trascendentna bi}a! Obojica
se dobro u~eni. Vi{e ne treba da u~ite. Ne bih rekao sve ovo, da ovamo ne dolazite ~esto.
^inite kako vam volja. Ali, ove ekscentri~nosti po~etni~kog stupnja bi}e posle nekog vremena
spoznate u pravom svetlu.
P: Ali, ja sam u ovom stanju ve} toliko vremena.
M: Dosta!
95
dr`i{ ogledalo ispred sebe, da bi znao za svoje sopstveno bi}e? Svest je Ja. Spoznaj je, i to je
istina.
P: Pri ispitivanju porekla misli, postoji opa`anje 'ja'. Ali, ono me ne zadovoljava.
M: Sasvim ispravno. Opa`anje 'ja' je zdru`eno sa nekim obli~jem, mo`da sa telom. Ne
treba ni{ta da bude zdru`eno sa ~istim Sopstvom. Sopstvo je nezdru`ena, ~ista Stvarnost u ~ijoj
svetlosti sijaju telo, ego, i sve postoje}e. Kada se sve misli sti{aju, ~ista svest preostaje.
Upravo kada se budimo iz sna i pre nego {to postanemo svesni sveta, prisutno je ~isto
'ja'-'ja'. Dr`i se njega, a da ne zaspi{ i ne dozvili{ da te misli obuzmu. Ako se to ~vrsto dr`i,
onda ne mari ~ak ni ako vidimo svet. Posmatra~ ostaje nedodirnut pojavama.
197. Danas su stigle Gul i [irin Bajramd`i (Shirin Byramjee), dve Parsi gospo|e iz
Ahmedabada. Uve~e su rekle Mahar{iju: Bhagavan! Mi smo od detinjstva sklone duhovnom.
Pro~itale smo vi{e knjiga o filozofiji i privla~i nas Vedanta. Tako, ~itamo Upani{ade, Yoga
Vasishtu, Bhagavad Gitu. Poku{avamo da meditiramo, ali u na{oj meditaciji nema napretka. Ne
razumemo kako treba da se spoznamo. Da li bi ste nam ljubazno pomogli da do|emo do
spoznaje?
M: Kako meditirate?
P: Po~nem da se pitam 'Ko sam ja?', elimini{em telo kao ne 'ja', dah kao ne 'ja', um
kao ne 'ja' i nisam u stanju dalje da napredujem.
M: Pa, dotle i mo`e da ide intelekt. Tvoj proces je samo intelektualan. Zaista, svi spisi
pominju ovaj proces, da bi doveli traga~a do spoznaje Istine. Na Istinu se ne mo`e direktno
ukazati. Otud ovaj intelektualni proces.
Vidi{, onaj ko elimini{e sve {to nije 'ja', ne mo`e eliminisati 'ja'. Da bi se reklo 'ja
nisam to' ili 'ja sam to', mora da postoji to 'ja'. To 'ja' je samo ego ili misao 'ja'. Kad ova
misao izroni, izranjaju sve druge misli. Stoga je misao 'ja' koren misli. Ako se i{~upa koren,
sve druge misli su istovremeno iskorenjene. Zato, uo~i koren 'ja', upitaj sebe 'Ko sam ja?',
prona|i svoj izvor. Onda }e sve ovo nestati i ~isto Sopstvo }e ostati zauvek.
P: Kako to da uradim?
M: Ja postoji uvek - u dubokom snu, sanjanju i budnosti. Onaj u dubokom snu je isti
koji sada govori. Uvek postoji ose}anje Ja. Ina~e, da li pori~e{ svoje postojanje? Ne. Ka`e{ 'ja
jesam'. Prona|i ko jeste.
P: ^ak i ovako ne razumem. Ka`ete da je sada prisutno la`no 'ja'. Kako ga eliminisati?
M: Nema potrebe da se elimini{e la`no 'ja'. Kako 'ja' mo`e sebe da elimini{e? - Sve
{to treba da uradi{, je da prona|e{ njegovo poreklo i tamo da boravi{. Tvoji napori mogu i}i
samo dotle. Onda }e Ono-iza da se pobrine za sebe. Tamo si ti bespomo}na. Nikakvim
naporom ne mo`e to da se dosegne.
P: Ako sam Ja uvek ovde i sada, za{to to ne ose}am?
M: To je to. Ko je taj koji ka`e da se ne ose}a? Da li to ka`e pravo Ja ili la`no?
Ispitaj to. Otkri}e{ da je to la`no 'ja'. La`no 'ja' je prepreka. Ono treba da se odstrani, kako
istinsko Ja ne bi ostalo skriveno. Ose}anje da 'nisam spoznao' prepreka je za spoznaju. U
stvari, ono je ve} spoznato; vi{e nema ni~eg da se spozna. Ina~e, spoznaja }e biti nova; ona
do sada nije postojala, ona posle mora da se desi. Ono {to je ro|eno, to }e i umreti. Ako
spoznaja nije ve~na, onda ne vredi ni da je imamo. Stoga, ono {to tra`imo nije ono {to se
mora dogoditi kao novo. To je samo ono {to je ve~no, ali sada nam nije poznato zbog
prepreka; to je zapravo ono {to tra`imo. Sve {to treba da uradimo je da odstranimo prepreke.
Ono {to je ve~no, ne znamo kao takvo, zbog neznanja. Neznanje je prepreka. Prevazi|i ovo
neznanje i sve }e biti dobro.
Neznanje je identi~no s mi{lju 'ja'. Prona|i joj izvor i nesta}e.
Misao 'ja' je kao duh koji, iako nije opipljiv, osvane istovremeno s telom, razvija se i
nestane zajedno s njim.
Svest-tela je pogre{no 'ja'. Telo ne ka`e 'ja jesam'. Ti si ta koja
ka`e: 'Ja sam telo!' Prona|i ko je to 'ja'. Kada tra`imo njegov izvor, ono nestaje.
P: Da li }e, onda, biti bla`enstva?
98
19
Yoga citta vrtti nirodha (Patanj|ali I,2) Joga je odsustvo aktivnosti (talasa) uma. Um se u indijskoj misli poredi
sa vodenom povr{inom (jezero, okean); velika je sli~nost odnosa izme|u okeana i talasa na njegovoj povr{ini, i
uma sa mislima; najpre je potrebno sti{ati talase; zatim se na mirnoj povr{ini vode odra`ava sunce/Sopstvo;
sattvi~an, ~ist um odra`ava Sopstvo, Bi}e. Onda dolazi do spoznaje.
99
199. Gospo|e su kasnije postavile vi{e pitanja koja su se odnosila na njihovu nemo} da
spoznaju ve} postoje}e, ve~no Sopstvo. Znak spoznaje bilo bi bla`enstvo, koje one nisu osetile.
Mahar{i je rekao: Postoji samo jedna svest. Ali, mi govorimo o vi{e vrsta svesti, kao
{to su svest tela, i svest Sopstva. To su samo relativna stanja iste apsolutne svsti. Bez svesti,
vreme i prostor ne postoje. Oni se javljaju u svesti. To je poput platna na koje su ovi ba~eni
u vidu slika, i kre}u se kao u bioskopskoj predstavi. Apsolutna svest je na{a prava priroda.
P: Odakle izranjaju objekti?
M: Isto odakle i ti izranja{. Prvo spoznaj subjekta, a zatim pitaj o objektu.
P: To je samo jedan aspekt pitanja.
M: Subjekat obuhvata i objekte. Taj jedan aspekt je sveobuhvatan. Vidi prvo sebe, a
zatim vidi objekte. Ono {to nije u tebi, ne mo`e da se javi spolja.
P: Nemam zadovoljstva.
M: Zadovoljenje mo`e{ osetiti samo kada do|e{ do izvora. Ina~e postoji nemir.
P: Da li je Vrhunsko Bi}e sa ili bez osobina?
M: Prvo spoznaj da li si ti sa ili bez osobina.
P: [ta je samadhi?
M: Na{a sopstvena prava priroda.
P: Za{to je onda neophodan napor da se dostigne?
M: ^iji je to napor?
P: Mahar{i zna da sam ja u neznanju.
M: Da li ti zna{ da si u neznanju? Znanje neznanja nije neznanje.
Svi spisi postoje samo u svrhu ispitivanja da li postoje dve svesti. Iskustva dokazuju
postojanje samo jedne svesti. Mo`e li ta jedna da se podeli u dve? Da li se u Sopstvu ose}a
bilo kakva podela? Bude}i se iz sna, nalazimo sebe istog u budnom stanju, kao {to smo bili u
stanju dubokog sna. To je sva~ije iskustvo. Razlika je u tra`enju, u pogledu. Ova razlika se
ra|a zato {to zami{lja{ da si posmatra~, odvojen od iskustva. Iskustvo pokazuje da je tvoje
bi}e isto sve vreme.
P: Odakle je do{lo neznanje?
M: Neznanje ne postoji. Ono nikad ne nastaje. Svako je samo Znanje. Ali, Znanje ne
zasija lako. Odagnati neznanje je mudrost koja uvek postoji. Na primer, ogrlica koja je oko
vrata, iako se misli da je izgubljena; ili svaka od deset budala koja zaboravlja da ra~una sebe
i prebrojava samo druge. Za koga postoje neznanje i znanje?
P: Zar ne mo`emo da napredujemo od spolja{njeg ka unutarnjem?
M: Da li postoji takva suprotnost? Da li ose}a{ razliku spolja-unutra kada spava{? Ova
razlika postoji samo u pogledu na telo i ra|a se sa sve{}u tela ('ja'-misao). Takozvano stanje
budnosti je i smo iluzija.
Okreni svoje vi|enje unutra i tada }e ~itav svet biti prepun Vrhunskog Duha. Ka`e se
da je svet iluzija. Iluzija je, u stvari, Istina. ^ak i prirodne nauke, tragaju}i za poreklom
univerzuma, sti`u do neke prvobitne materije, suptilne, krajnje suptilne.
Bog je isti u onima koji ka`u da je svet stvaran i u njihovim protivnicima. Njihovi
pogledi se razlikuju. Ne treba da se zanosi{ takvim raspravama. Cilj je jedan isti za sve. Njega
tra`i.
200. G. Koen je `eleo obja{njenje izraza 'blje{tavo svetlo' koji je koristio Pol Branton u
poslednjem poglavlju Traganja u tajnoj Indiji.
M: Po{to iskustvo postoji samo putem uma, ono se isprva javlja kao bljesak svetlosti.
Mentalne predispozicije jo{ nisu uni{tene. Me|utim, u ovom iskustvu um deluje sa svojim
beskrajnim mogu}nostima.
100
Po~inak, ali u punoj svesti. U njemu i nema ni~eg osim svesti, odnosno, u njemu je sve {to je svest (^isto
Bi}e, bla`enstvo, ljubav, ispunjenje); u stvari, po{to je svest sve, {to i do`ivljavamo u ovom stanju, nema
razlikovanja. Sve je To.
101
Siddhe ka`u da onaj ko iza sebe ostavi svoje telo kao le{, ne mo`e posti}i oslobo|enje.
Oni se ponovo ra|aju. Samo oni ~ije se telo rastvori u prostoru, u svetlosti, ili tamo gde niko
ne vidi, posti`u oslobo|enje. Advaite [ankarine {kole ne idu dalje od samospoznaje, a to nije
kraj, ka`u siddhe.
Ima i drugih koji iznose svoje sopstvene omiljene teorije kao najbolje, na primer,
pokojni Venkatasvami Rao iz Kumbhakonama, Brahmananda Yogi iz Kadapa itd.
^injenica je: postoji Stvarnost. Nje se ne doti~u nikakve rasprave. Hajde da budemo
Stvarnost i ne zanosimo se besplodnim raspravama o njenoj prirodi.
15. jun 1936.
202. Punjabi, gospodin tu`nog izgleda, najavio se Mahar{iju, po{to ga je njemu uputio [ri
[ankara~arja iz Kamakotipitama, a dolazio je iz D`ale{var, kraj Purija, u D`aganatu. Bio je
svetski turista. Ve`bao je hatha jogu i kontemplaciju po smernici 'Ja sam brahman'. Kod njega
je nekoliko trenutaka preovla|ivala praznina, mozak mu se zagrejao i obuzimao ga je strah od
smrti. @eleo je vo|stvo Mahar{ija.
M: Ko vidi prazninu?
P: Ja znam da je vidim ja.
M: Svest koja gleda u prazninu je Sopstvo.
P: To me ne zadovoljava. Ja to ne mogu da spoznam.
M: Strah od smrti postoji samo po{to se pojavi 'ja'-misao. ^ije se smrti pla{i{? Za koga
postoji strah? Postoji poistove}enje Sopstva sa telom. Sve dok to postoji, bi}e straha.
P: Ali, ja nisam svestan svog tela.
M: Ko je taj ko ka`e da nije svestan?
P: Ne razumem.
Tada je od njega tra`eno da ta~no opi{e svoju metodu meditacije. Rekao je: 'Aham
brahmasmi' ('Ja sam brahman').
M: 'Ja sam brahman' je samo misao. Ko to ka`e? Sam brahman ne ka`e to. Za{to je
potrebno da se to govori? Ni pravo Ja ne ka`e to, jer ono ve~ito obitava kao brahman.
Govoriti to, je samo misao. ^ija je to misao? Sve misli su od nestvarnog 'ja', tj. od misli 'ja'.
Ostani bez misli. Sve dok postoji misao, bi}e i straha.
P: Kad nastavim da mislim o tome, dolazi do zaborava, mozak se zagreva i ja se
pla{im.
M: Da. Um je skoncentrisan u mozgu i zato u njemu ima{ ose}aj toplote. To je zbog
misli 'ja'. Sve dok postoji misao, bi}e i zaborava. Postoji misao 'Ja sam brahman'. Zaborav se
na nju nadovezuje; tada se pojavljuje misao 'ja' a istovremeno i strah od smrti. Zaborav i
misao postoje samo za misao 'ja'. Dr`i je, i nesta}e kao fantom. Ono {to preostaje je pravo
Ja. To je Sopstvo. 'Ja sam brahman' je pomo} u koncentraciji. Ona dr`i ostale misli po strani.
Odr`ava se samo ta jedna misao. Vidi ~ija je ta misao. Na}i }e{ da dolazi iz 'ja'. Odakle je
misao 'ja'? Ispitaj to. Misao 'ja' }e nestati. Vrhunsko Sopstvo }e zasijati samo. Nije potreban
dalji napor.
Kada ono pravo Ja ostane smo, ne}e govoriti 'Ja sam brahman'. Da li ~ovek stalno
ponavlja 'Ja sam ~ovek'? Ako ne sumnja u to, za{to bi se progla{avao za ~oveka? Da li iko
sebe brka sa `ivotinjom, pa da mora da ka`e: 'Ne, ja nisam `ivotinja; ja sam ~ovek'? Sli~no
tome, budu}i da je brahman ili Ja smo, nema nikoga da to osporava, pa nema ni potrebe da
se ponavlja 'Ja sam brahman'.
17. jun 1936.
203. G. Varma, finansijski sekretar Odeljenja za po{tu i telegraf u Delhiju, ~itao je Traganje u
tajnoj Indiji i Tajni put Pola Brantona. Izgubio je `enu sa kojom je sre}no `iveo jedanaest ili
dvanaest godina. Tra`io je utehu svom bolu, koju nije nalazio u knjigama; `eleo je da ih
102
uni{ti. Nije imao nameru da postavlja pitanja, samo je `eleo da ovde sedi i na|e utehu u
prisustvu Mahar{ija.
Mahar{i je govorio u neprekidnom toku misli ~iji je smisao bio slede}i:
Ka`e se da je `ena polovina tela. Zato je njena smrt veoma bolna. Ta bol je, me|utim,
posledica toga {to je vi|enje fizi~ko. Ona nestaje ako se sve vidi kao Sopstvo. Brhadaranyaka
Upani{ada ka`e: '@ena je draga zbog ljubavi Sopstva'. Ako su `ena i drugi poistove}eni sa
Sopstvom, kako }e se onda javiti bol? Uprkos tome, takve nesre}e potresu um i filosofima.
U dubokom snu smo sre}ni. Tada bivamo kao ~isto Sopstvo. To isto smo i sada. U snu
nije bilo ni `ene ni drugih, pa ~ak ni 'ja'. Sada su oni vidljivi i daju povoda zadovoljstvu ili
bolu. Za{to ne bi Sopstvo, koje je bilo bla`eno u dubokom snu, nastavilo svoju bla`enu
prirodu i sada? Jedina prepreka tome je pogre{no poistove}ivanje Sopstva sa telom.
Bhagavad Gita ka`e: 'Nestvarno ne postoji; stvarno nikada ne prestaje da postoji; istinu
o oba vide vidovnjaci bivstva'. 'Stvarno je ve~no stvarno, nestvarno je ve~no nestvarno.' 'On
nije ro|en, niti umire; po{to jeste, nikada ne prestaje biti; nero|en, ve~an, ve~no drevan, on
nije ubijen kada je telo ubijeno.' Prema tome, nema ni smrti, ni ro|enja. Budnost je ro|enje,
a spavanje je smrt.
Da li je `ena bila sa tobom kada si i{ao u kancelariju, ili kad si bio u dubokom snu?
Bila je odsutna. Bio si zadovoljan zbog pomisli da ona negde jeste, dok sada misli{ da je
nema. Razlika le`i u razli~itim mislima. To je uzrok bola. Bol postoji zbog misli o `eninom
nepostojanju. Sve zlo je od uma. Um stvara sebi bol, ~ak i kada postoji zadovoljstvo. I
zadovoljstvo i bol su mentalne tvorevine.
Opet, za{to oplakivati mrtve? Oni su oslobo|eni ropstva. Oplakivanje je lanac koji um
kuje da bi se vezao za mrtvog.
[ta ako je neko mrtav? [ta ako je neko stradao? Budi ti mrtav - budi sam uni{ten.
U tom smislu, nema bola zbog ne~ije smrti. [ta se podrazumeva pod ovom vrstom smrti?
Poni{tenje ega, dok je telo `ivo. Ako ego pre`ivljava, pla{imo se smrti. Oplakujemo tu|u smrt.
Ne treba to da ~inimo, ako umremo pre njih bude}i se iz sna ega, ubijanjem ego-ose}aja.
Iskustvo dubokog sna jasno nas u~i da se sre}a sastoji u tome da smo bez tela. Mudri,
tako|e, to potvr|uju govore}i o oslobo|enju nakon odbacivanja tela. Isto kao {to radnik koji
nosi tovar na svojoj glavi da bi zaradio platu, nosi teret nerado, odnosi ga na odredi{te i
kona~no ga se osloba|a sa olak{anjem i rado{}u, isto tako mudrac nosi ovo telo ~ekaju}i na
pravo i su|eno vreme da ga odbaci. Ako si sada oslobo|en polovine tereta, tj. `ene, zar ne bi
trebalo da bude{ zahvalan i sre}an zbog toga?
Ipak, ne mo`e{ da bude{ zbog svog materijalisti~kog pogleda na svet.
^ak i oni koji treba bolje da znaju, i koji su spoznali u~enje o oslobo|enju posle smrti,
veli~aju oslobo|enje sa telom i nazivaju ga nekom tajanstvenom silom odr`avanja tela ve~no
`ivim!
Ne}e biti bola ako se odbaci materijalno vi|enje da obitavamo kao Sopstvo. Oplakivanje
nije mera istinske ljubavi. Ono odaje ljubav prema objektu, samo prema njegovom obli~ju. To
nije ljubav. Istinska ljubav pokazuje sa sigurno{}u to da je objekt ljubavi u Sopstvu i da
nikada ne mo`e nestati. (Mahar{i je, u vezi sa ovim, citirao pri~u o Ahalaji i Indri iz Yoga
Vasishte.)
Ipak, istina je da bol u ovakvim prilikama mo`e da se ubla`i samo zajedni{tvom sa
mudrim.
18. jun 1936.
204. Mahar{i o samospoznaji: Koncept 'ja' je ego. Prosvetljenje 'ja' je spoznaja stvarnog
Sopstva. Ono ve~no svetli kao 'ja'-'ja' u intelektualnom omota~u. Ono je ~isto Znanje; relativno
znanje je samo koncept. Ako nema iskustva, koliko god suptilnog, ne mo`emo re}i: 'Spavao
sam sre}an'. Na{ intelekt nam govori o omota~u bla`enstva. Bla`enstvo sna je ljudima samo
103
koncept, isto kao i intelekt. Me|utim, koncept iskustva je krajnje suptilan u snu. Iskustvo nije
mogu}e bez istovremenog znanja o njemu (tj. relativnog znanja).
Uro|ena priroda Sopstva je bla`enstvo. Mora se priznati neka vrsta znanja, ~ak i pri
spoznaji vrhunskog bla`enstva. Za njega se mo`e re}i da je suptilnije od najsuptilnijeg.
Re~ vijnana (jasno znanje) koristi se da ozna~i i spoznaju Sopstva i znanje objekata.
Sopstvo je mudrost. Ona funkcioni{e na dva na~ina. Kada je zdru`eno sa egom, znanje je
objektivno. Kada je bez ega i kada je univerzalno Sopstvo spoznato, ono se tako|e naziva
vijnana. Re~ povla~i mentalni koncept. Zato ka`emo da samospoznati mudrac spoznaje svojim
umom, ali je njegov um ~ist. Opet, ka`emo da je vibriraju}i um ne~ist, a da je miran um ~ist.
^ist um je brahman. Stoga, sledi da brahman nije ni{ta drugo do um mudraca.
Mundakya Upani{ada ka`e: 'Spaznavatelj brahmana postaje brahman tj. Sopstvo'. Nije li
to sme{no? Spoznati ga i postati on? To su puke re~i. Mudrac je brahman - to je sve.
Mentalno funkcionisanje je potrebno da bi se saop{tilo njegovo iskustvo. Ka`e se da on
kontemplira beskrajno prostranstvo. Za Stvoritelja, Suku i druge se tako|e ka`e da ne prestaju
sa tom kontemplacijom. Ta 'kontemplacija je, opet, samo re~. Kako da se to kontemplira ako
se ne podeli (na subjekta i objekta kontemplacije)? Ako je nepodeljeno, kako je mogu}a
kontemplacija? Koju funkciju mo`e imati beskraj? Da li ka`emo da je reka, po{to se ulila u
okean, postala reka-kao-okean? Za{to onda treba da govorimo o kontemplaciji koja je postala
neprekinuta, kao o kontemplaciji beskraja? Tvrdnja se mora razumeti u duhu u kome je
na~injena. Ona ozna~ava utapanje u beskraj.
Prosvetljenje ili samospoznaja je sli~no tome. Sopstvo ve~no sija. Izraz podrazumeva
priznavanje funkcionisanja uma.
Bogovi i mudraci neprekidno i ve~no do`ivljavaju beskraj, i njihovo vi|enje ni jednog
trenutka nije pomra~eno. Posmatra~i pretpostavljaju da njihov um funkcioni{e; ali, u stvari, nije
tako. Ta pretpostavka je posledica ose}aja individualnosti onih koji izvode zaklju~ke. Nema
mentalnog funkcionisanja u odsustvu individualnosti. Individualnost i funkcije uma postoje
istovremeno. Jedna ne mo`e postojati bez druge.
Svetlost Sopstva se mo`e do`iveti samo u intelektualnom omota~u. Zato vijnana bilo koje
vrste (objekata ili Sopstva) zavisi od Sopstva koje je ~isto Znanje.
205. G. Koen je premi{ljao o prirodi Srca: da li 'duhovno srce' kuca; ako da, kako; ako ne
kuca, kako da ga osetimo?
M: Ovo Srce je razli~ito od fizi~kog srca; kucanje je funkcija fizi~kog. Ovo Srce je
sedi{te duhovnog iskustva. To je sve {to se o njemu mo`e re}i.
Isto kao {to dinamo obezbe|uje pokreta~ku snagu za ceo sistem osvetljenja, ventilatore
itd., tako prvobitna iskonska Snaga obezbe|uje energiju za kucanje srca, disanje itd.
P: Kako se ose}a svesnost 'ja'-'ja'?
M: Kao neprekidna svesnost Ja. To je, prosto, svest.
P: Mo`emo li je spoznati kada osvane?
M: Da, kao svest. Ti si to ~ak i sada. Ne}e biti gre{ke kada ona bude ~ista.
P: Za{to za meditaciju uzimamo jedno takvo mesto, kao {to je Srce?
M: Zato {to tra`ite svest. Gde mo`ete da je na|ete? Mo`ete li je dose}i spolja? Morate
je na}i u sebi. Zato ste usmeravani unutar sebe. Opet, Srce je smo sedi{te svesti, ili sma
svest.
P: Na {ta treba da meditiramo?
M: Ko je taj koji meditira? Prvo pitaj to. Ostani kao onaj-koji-meditira. Nema potrebe
za meditiranjem.
206. G. B. C. Das, profesor fizike na univerzitetu u Allahabadu, pitao je: Zar se intelekt ne
razvija i ne sazreva zajedno sa ~ovekovim sazrevanjem?
M: ^iji je intelekt? On je ~ovekov. Intelekt je samo sredstvo.
P: Da. Da li pre`ivljava njegovu smrt?
104
M: Za{to razmi{ljati o smrti? Pogledaj {ta se de{ava u tvom snu. Kakvo je tvoje
iskustvo tamo?
P: Ali, san je prolazan, dok smrt nije.
M: San je ono {to je izme|u dva budna stanja, te je i smrt ono {to je izme|u dva
uzastopna ro|enja. Oba su prolazna.
P: Mislim, kada se duh odvoji od tela, da li on nosi sa sobom intelekt?
M: Duh se ne odvaja od tela. Ima razli~itih tela. Pored grubog, tu je suptilno, kao {to
je u snovima ili dubokom snu. Intelekt se ne menja; tela se mogu razlikovati prema
okolnostima.
P: Onda je telo duha astralno telo?
M: Sada je intelekt astralno telo.
P: Kako to mo`e biti?
M: Za{to da ne? Izgleda da misli{ da intlekt ne mo`e biti ograni~en kao telo. To je
samo nagomilavanje izvesnih ~inilaca. [ta je drugo astralno telo?
P: Ali, intelekt je omota~.
M: Da. Bez intelekta ne opa`a se nikakav omota~. Ko je taj koji ka`e da postoji pet
omota~a? Nije li intelekt taj koji progla{ava da je tako.
207. Dubok san je samo stanje bez dvojnosti. Mo`e li tamo da opstane razlika izme|u jedinke
i Univerzalnih du{a? San podrazumeva zaborav svih razlika. Samo to ~ini sre}u. Pogledaj kako
ljudi pa`ljivo pripremaju svoje krevete da bi postigli tu sre}u. Meka posteljina, jastuci i sve
ostalo, namenjeno je da izazove dobar san, {to zna~i, da okon~a budnost. A ipak, mekan
krevet nije ni od kakve koristi u samom stanju dubokog sna. Ovo ukazuje na to da su svi
napori namenjeni samo okon~anju neznanja. Oni su beskorisni posle spoznaje.
208. M: Dovoljno je da se predamo. Predaja zna~i da se predamo prvobitnom uzroku sveg
Bi}a. Nemojte se obmanjivati zami{ljaju}i da je taj izvor neki Bog izvan vas. Va{ izvor je u
vama. Predajte mu se. To zna~i da treba da tra`ite izvor i stopite se s njim. Po{to zami{ljate
da ste izvan njega, postavljate pitanje: 'Gde je izvor?' Neki tvrde da {e}er ne mo`e da okusi
svoju sopstvenu slatko}u, i da je potreban neko ko }e ga oku{ati i u`ivati u njegovoj slatko}i.
Prema tome, tvrde oni, jedan pojedinac ne mo`e ujedno biti Vrhunsko i u`ivati u bla`enstvu
tog stanja; zato mora da se, s jedne strane, odr`i individualnost, a Bo`anska su{tina s druge,
da bi moglo uslediti u`ivanje! Zar je Bog besvestan poput {e}era? Kako se mo`emo predati a
zadr`ati svoju individualnost, radi vrhunskog u`ivanja? Dalje se ka`e da du{a slu`i Vrhovnom
Bi}u, kada dosegne bo`ansko i ostane u njemu. Mo`e li zvuk re~i 'slu`ba' zavarati Gospoda?
Zar on ne zna? Da li on ~eka na slu`bu ovih ljudi? Ne}e li on - ^ista Svest - odgovoriti
pitanjem: 'Ko si ti koji zami{lja{ da si odvojen od mene i da mi slu`i{?'
[tavi{e, oni pretpostavljaju da individualna du{a postaje ~ista osloba|anjem od ega, i
spremna da bude telo Gospoda. Dakle, Gospod je Duh, a pro~i{}ene du{e sa~injavaju njegovo
telo i udove! Mo`e li postojati du{a za du{e? Koliko ima du{a? Odgovor mora biti: 'Postoji
mnogo individualnih du{a, i jedna Vrhunska Du{a'. [ta je du{a u tom slu~aju? Ona ne mo`e
biti telo. Za ono {to preostane kada se sve ovo ukloni, moramo re}i da je du{a. Tako, ~ak i
kada se spozna du{a kao ono {to ne mo`e biti odba~eno, mora se spoznati postojanje
Vrhunske Du{e. U tom slu~aju, kako smo spoznali da je du{a kona~na stvarnost, ako smo
odbacili sve {to joj je strano? Ako je tako, du{a koju smo opisali kao neotu|ivu stvarnost, nije
istinska du{a. Sva ta konfuzija je posledica re~i 'du{a' (atma). Ista re~, atma, koristi se za
ozna~avanje tela, ~ula, uma, vitalnog na~ela, individualne du{e i Vrhunskog Bi}a. Ova {iroka
upotreba re~i dala je povoda ideji da }e individualna du{a (jivatma) sa~injavati telo Vrhunskog
(paramatma). 'Ja sam, o Ar|una, Sopstvo sme{teno u srcima svih bi}a'... Bhagavad Gita, X,20.
Stih kazuje da je Gospod atma (Sopstvo) svih bi}a. On ne ka`e: 'Sopstvo Jastava'. Ako se
utopi{ u Sopstvo ne}e preostati nikakve individualnosti. Posta}e{ sam izvor. U tom slu~aju, {ta
105
je predaja? Ko treba da se preda, {ta i kome? Ovo sa~injava predanost, mudrost i ispitivanje
(bhakti, jnana i vichara).
Izme|u Va{nava, tako|e, svetac Nammalvar ka`e: 'Bio sam u pometnji, prianjaju}i za 'ja'
i 'moje'; lutao sam ne znaju}i svoje Sopstvo. Spoznaju}i Sopstvo, vidim da sam 'ja' samo Ti, i
da je sve 'moje' samo Ti.'
Zato, vidite, predanost nije ni{ta vi{e do znati sebe. [kola Kvalifikovanog monizma,
tako|e, prihvata ovo. Ipak, dr`e}i se svoje tradicionalne doktrine, ostaju pri tvrdnji da su
jedinke deo Vrhunskog - njegovi udovi. Njihova tradicionalna doktrina tako|e ka`e da
individualna du{a mora da se pro~isti i onda preda Vrhunskom; ego je tada izgubljen, i ~ovek
ide u podru~ja Vi{nua, posle svoje smrti; a tada kona~no dolazi u`ivanje Vrhunskog (ili
Beskrajnog)!
Re}i da je neko odvojen od Prvobitnog izvora, je samo popu{tanje sebi (egu); dodati
kako neko, bez ega, postaje ~ist, a ipak zadr`ava individualnost samo da bi u`ivao u
Vrhunskom ili mu slu`io, je varljiva smicalica. Kakva je to dvoli~nost - prvo prisvojiti ono {to
je, u stvari, Njegovo, a zatim zahtevati da ga iskusimo ili mu slu`imo! Nije li sve ovo Njemu
ve} znano?
19. jun 1936.
209. G. B. C. Das, profesor fizike, pitao je o slobodnoj volji i sudbini.
M: ^ija je to volja? Mo`e{ re}i: 'Ona je moja'. Ti si izvan volje i sudbine. Budi takav
i prevazi}i }e{ ih obe. U tome je smisao pokoravanja sudbine slobodnom voljom. Sudbina se
mo`e pokoriti. Ona je rezultat pro{lih delanja. Zajedni{tvom sa mudrim pokoravaju se lo{e
te`nje. Tada gledamo na svoja iskustva sa ispravnog gledi{ta.
Ja sada postojim. Ja sam u`ivalac. Ja u`ivam u plodovima delanja. Bio sam u pro{losti i
bi}u u budu}nosti. Ko je ovo Ja? Kada se otkrije da je to Ja ^ista Svest izvan delanja i
u`ivanja, posti`u se sloboda i sre}a. Onda ne postoji napor, po{to je Sopstvo savr{eno i ni{ta
vi{e ne preostaje {to bi se postiglo.
Sve dok postoji individualnost, mi smo u`ivaoci ili po~inioci. Ali, kada je ona izgubljena,
bo`anska Volja preovladava i upravlja tokom svih de{avanja. Jedinku opa`aju drugi - oni koji
ne opa`aju bo`ansku silu. Ograni~enja i disciplina su za druge jedinke, a ne za oslobo|enog.
U nalozima spisa se podrazumeva da je slobodna volja dobra. Ona zna~i prevazila`enje
sudbine. To se ~ini mudro{}u. Vatra mudrosti pro`dire sva delanja. Mudrost se sti~e
zajedni{tvom sa mudrima, ili bolje, atmosferom koju on stvara.
210. ^ovek duguje svoje kretanje drugoj Sili, dok misli da sve ~ini sam - isto kao {to kljast
~ovek, koji se razme}e, ka`e da }e pobediti mo}ne neprijatelje samo ako ga neko podigne.
Delanje je podstaknuto `eljom; `elja se javlja samo posle svanu}a ega; taj ego ima svoje
poreklo u Vi{oj Sili od koje zavisi njegovo postojanje. On ne mo`e postojati bez nje. Za{to
onda blebetati: 'Ja ~inim, ja delam, ja izvr{avam'?
Samospoznato bi}e ne mo`e a da ne poma`e dobrobiti sveta. Smo njegovo postojanje
je najve}e dobro.
211. G. B. C. Das je pitao: Joga zna~i sjedinjenje. Pitam se ~ega sa ~ime?
M: Ta~no tako. Joga podrazumeva prethodno razdvajanje i zna~i potonje sjedinjenje
jednog sa drugim. Ko treba da se sjedini, sa ~ime? Ti si traga~ koji tra`i sjedinjenje sa ne~im.
To ne{to je odvojeno od tebe. Tvoje Sopstvo ti je blisko. Svestan si Sopstva (Sebe). Tra`i ga i
budi to. To }e se pokazati kao beskraj. Onda ne}e biti pitanja o jogi. Ko je razdvojen
(viyoga)? Otkrij to.
P: Da li je stenama i sl. dosu|eno da uvek to budu?
106
M: Ko vidi stene? Njih opa`aju tvoja ~ula, koja, s druge strane, tvoj um stavlja u
pokret. Stene su, dakle, u tvom umu. ^iji je to um? Pitalac to mora sam da otkrije. Ako se
otkrije Sopstvo, ovo pitanje se ne}e javiti.
Sopstvo nam je bliskije od objekata. Prona|i subjekta, a objekti }e se sami pobrinuti za
sebe. Razli~ite osobe vide objekte prema svojim gledi{tima, i tako nastaju sve ove teorije. Ali,
ko je onaj ko vidi objekte i spoznaje ove teorije? To si ti. Na|i svoje Sopstvo. Onda je kraj
ovim lutanjima uma.
P: [ta je um?
M: Gomila misli.
P: Odakle on poti~e?
M: Iz svesnosti Sopstva.
P: Onda misli nisu stvarne.
M: Nisu. Jedina stvarnost je Sopstvo.
212. Mahar{i je primetio:
Pradakshina (Hindu obred obila`enja oko objekta bogoslu`enja) zna~i 'Sve je u meni'. Za
istinsko zna~enje ~ina obila`enja oko Aruna~ale, ka`e se da je delotvorno kao krug na~injen
oko sveta. To zna~i da je ~itav svet sa`et u ovom bregu. Krug oko hrama Aruna~ale jednako
je dobar; a kretanje okolo-naokolo je isto tako dobro kao ovo poslednje. Dakle, svi su
sadr`ani u Sopstvu. Ribbhu Gita ka`e: 'Ja ostajem nepokretan, dok se bezbrojni univerzumi,
koji su koncepti moga uma, okre}u u meni. Ova meditacija je najvi{i obilazak (pradakshina).'
20. jun 1936.
213. G. B. C. Das je pitao, za{to se um ne mo`e okrenuti unutra, uprkos ~estim poku{ajima.
M: To se ~ini ve`banjem i bestrasno{}u, a to samo postepeno uspeva. Um, koji je tako
dugo bio krava naviknuta da se napasa kradomice na tu|im imanjima, ne navikava se lako na
svoju {talu. Koliko god je njen vlasnik mami so~nom travom i finim senom, ona isprva odbija;
zatim uzme malo; ali se njena uro|ena te`nja da odluta ponovo javi, i ona umakne. Kada je
vlasnik opet namami, ona po~inje da se privikava na {talu. Kona~no, ~ak i ako nije vezana,
ne}e odlutati. Sli~no je sa umom. Ako jednom na|e svoju unutra{nju sre}u, on ne}e lutati
spolja.
214. G. Ekanat Rao, ~esti posetilac, pitao je: Postoje li promene u kontemplaciji prema
okolnostima?
M: Da. Postoje. Povremeno postoji iluminacija i tada je kontemplacija laka; drugom
prilikom kontemplacija je nemogu}a, ~ak i u ponovljenim poku{ajima. Ovo je posledica
delovanja tri gune (kvaliteta u prirodi).
P: Da li na nju uti~u ne~ija delanja i okolnosti?
M: One ne mogu na nju uticati. Ose}anje ~inila{tva je ono {to ~ini smetnju.
22. jun 1936.
215. Mahar{i je ~itao G. U. Poupov (Pope) prevod Tiruvachakama i do{ao do stihova koji
opisuju jako ose}anje predanosti (bhakti), kao ne{to {to potresa ~itavo telo, rastapaju}i meso i
kosti. On je primetio: Mani~ava~agar je jedan od onih ~ije se telo kona~no rastopilo u
blje{tavoj svetlosti, ne ostavljaju}i le{ za sobom.
Jedan obo`avatelj je pitao, kako to mo`e biti.
Mahar{i je rekao da je grubo telo samo zgusnut oblik suptilne gra|e - uma. Kada se
um istopi i zasvetli u vidu svetlosti, telo u tom procesu nestaje. Nandanar je, tako|e, jedan od
onih ~ije je telo nestalo u blje{tavoj svetlosti.
107
Maj. ^edvik je istakao da je Eli{a nestao na isti na~in. @eleo je da zna, da li je takve
prirode bio i nestanak Hristovog tela iz groba.
M: Ne. Hristovo telo je bilo ostavljeno kao le{ koji je isprva bio polo`en u grob, dok
za ovim drugim nisu ostajali le{evi.
U toku razgovora Mahar{i je rekao da je suptilno telo sa~injeno od svetlosti i zvuka, a
da je grubo telo njegov zgusnuti oblik.
Profesor fizike je upitao, da li je mogu}e tu svetlost i taj zvuk opaziti ~ulima.
M: Ne. Oni su nat~ulni. To bi izgledalo ovako:
I[VARA
(univerzalno)
\IVA
(individualno)
grubo
univerzum
telo
suptilno
zvuk i svetlost
(nada, bindu)
um i prana
prvobitno
Atma (Sopstvo)
Param
(transcendentno)
Atma (Sopstvo)
Param
(transcendentno)
la`no 'ja' je prepreka tvom ispravnom znanju. Prona|i odakle izranja ovo la`no 'ja'. Onda }e
ono nestati. Bi}e{ samo ono {to jesi - apsolutno Bi}e.
P: Kako to u~initi? Nisam u tome uspeo do sada.
M: Tragaj za izvorom misli 'ja'. To je sve {to treba da se u~ini. Univerzum postoji
zahvaljuju}i misli 'ja'. Ako se ona okon~a, bi}e, tako|e, kraj patnjama. La`no 'ja' }e nestati
samo ako se tra`i njegov izvor.
Dr. Lohara je pitao za zna~enje jednog stiha iz Upadesha Sare.
M: Onaj ko je tada bio u snu, postoji i sada, budan. U snu je postojala sre}a, a u
budnosti se pojavila patnja. U snu nije bilo misli 'ja', a sada, kada si budan, postoji. Stanje
sre}e i odsustva misli 'ja' u snu opstaje bez napora. Cilj treba da bude ostvarenje tog stanja
upravo sada, u budnosti. To zahteva napor.
Dubok san
Budnost
Bez napora
Sre}a
Nema misli 'ja'
Nema sre}e
Misao 'ja'
Ostvari u budnom stanju ono stanje koje ima{ u dubokom snu, u~ini ga uvek svesnim, i
to je spoznaja. Napor je usmeren na ugu{enje misli 'ja', a ne na uvo|enje pravog Ja. Zato {to
je ono ve~no i ne zahteva napor sa tvoje strane.
223. Dr. Lohara: Za{to um ne potone u Srce ve} za vreme meditacije?
M: Telo koje pluta, ne}e odmah potonuti, ukoliko se ne primeni neki na~in da se to
dogodi. Kontrola daha sti{ava um. um mora da bude budan i da se nepopustljivo vr{i
meditacija, ~ak i kada je on miran. Onda um tone u Srce. Ili kao kad se telo koje pluta
natovari teretom i tako natera da potone. Na isti na~in }e zajedni{tvo sa mudrima u~initi da
um potone u Srce.
Takvo zajedni{tvo je i mentalno i fizi~ko. Krajnje vidljivo Bi}e (guru) potiskuje ga
unutra. On je tako|e u srcu traga~a, tako da privla~i njegov um, koji je bio okrenut spolja,
da se okrene unutra, u Srce.
Ovo pitanje se postavlja samo kada neko po~ne da meditira, i tu nailazi na te{ko}e.
Neka samo malo ve`ba kontrolu daha, i njegov um }e biti pro~i{}en. On sada ne tone u Srce
zato {to latentne te`nje stoje kao prepreke. One se uklanjaju kontrolom daha ili zajedni{tvom
sa mudrima. U stvari, um je uvek u Srcu, ali je }udljiv i kre}e se okolo zbog latentnih te`nji.
Kada se te`nje u~ine nedelotvornim, on }e biti miran, mirova}e.
Kontrolom daha um }e biti samo privremeno sti{an, po{to su te`nje jo{ uvek prisutne.
Ako se um preobrazi u Sopstvo, vi{e ne}e stvarati nevolje. To se posti`e meditacijom.
224. Jedan u~enik je pitao, kako da prepozna svoje prirodno, prvobitno stanje.
M: Apsolutna sloboda od misli je stanje koje je pogodno za takvo prepoznavanje.
Zapis iz bele`aka jednog pratioca
225. Kada su [ri Bhagavan i Rangasvami, jedan pratilac, bili na bregu, Bhagavan je primetio
da se u A{ramamu neko ljulja u stolici za ljuljanje, i rekao je pratiocu:
[iva je prepustio sve svoje posede Vi{nuu i lutao je po {umama, po divljini i
grobljima, `ive}i od hrane koju je sam isprosio. Prema njegovom vi|enju, neposedovanje
zauzima vi{e mesto na skali sre}e, nego posedovanje stvari.
P: [ta je to vi{a sre}a?
111
M: Biti slobodan od briga. Posedovanje stvara brige kao {to su njihovo ~uvanje,
kori{}enje itd. Neposedovanje ne nosi sa sobom nikakve brige. Zato se [iva odrekao svega u
korist Vi{nua i sam oti{ao sre}an.
Otarasiti se poseda je najvi{a sre}a.
3. juli 1936.
226. Posetilac iz Tirukoilura je pitao, da li }emo prou~avanjem svetih knjiga otkriti istinu.
M: To ne}e biti dovoljno.
P: Za{to?
M: Samo samadhi mo`e da je otkrije. Misli bacaju veo preko Stvarnosti i zato ona ne
mo`e biti jasna u stanjima razli~itim od samadhija.
P: Ima li u samadhiju misli? Ili nema?
M: Tada je prisutno samo ose}anje Ja jesam, i nijedna misao ne postoji.
P: Zar 'Ja jesam' nije misao?
M: 'Ja jesam', koje je li{eno ega, nije misao. To je spoznaja. Smisao ili zna~enje Ja je
Bog. Do`ivljaj 'Ja jesam' je prisustvo i nepokretnost u apsolutnom Bi}u.
4. juli 1936.
227. U~itelj je primetio: Po{to nam je bla`enstvo priroda, za{to nastavljamo da `udimo za
sre}om? Osloboditi se te `udnje je oslobo|enje. Spisi ka`u: 'Ti si To'. Pou~avanje tog znanja
je smisao spisa. Spoznaja mora biti tvoje otkrivanje ko si i obitavanje u tome, tj. u svom
Sopstvu. Ponavljati 'Ja sam To' ili 'nisam ovo', je samo gubljenje vremena. Za vrednog
u~enika, posao le`i unutar njega samog, a ne izvan.
Dok se Bhagavan spu{tao sa brega, jedan od radnika izvan A{ramama je prekinuo posao
i spremio se da se pokloni pred U~iteljem. Tada je U~itelj rekao:
Biti zauzet svojom du`no{}u je istinsko poklonjenje.
U~iteljev pratilac je pitao: Kako?
M: Izvoditi pa`ljivo svoju du`nost je najve}a slu`ba Bogu. (Onda je, sme{e}i se, u{ao u
hol.)
228. Za ru~kom je jedan posetilac iz Nelora zamolio U~itelja za mali komad hrane (prasad)
od njegovog obroka.
M: Jedi ne misle}i na ego. Onda }e to {to jede{ postati Bhagavanov prasad.21
Posle ru~ka U~itelj je nastavio {aljivo: Da sam ti dao zalogaj sa svog tanjira, svi bi
tra`ili po jedan zalogaj. [ta bi meni ostalo, ako bi podelio ~itav svoj obrok drugima? Vidi{ da
to nije predanost. Nema zna~aja u tome, da se jede zalogaj sa mog tanjira. Budi pravi
obo`avatelj.
8. juli 1936.
229. U 8 sati ujutro veverica-miljenica je ~ekala priliku da pobegne napolje. U~itelj je
primetio: Svi `ele da pojure napolje. Ali, nema granice izvan koje bi se iza{lo. Nema
ograni~enja slobode. Sre}a le`i unutra, a ne spolja.
20. juli 1936.
230. Posetilac: Mo`e li se spoznati Istina u~enjem svetih spisa i prou~avanjem knjiga?
21
Prasad zna~i 'hrana ponu|ena bo`anstvu'. Smisao je: zajedni{tvo sa Bogom, odnosno sa svecem ili sa mudracem;
dakle, svrha je duboko razumevanje kako je Sopstvo, Postojanje, na prvom mestu, a tek zatim dolaze materijalne
potrebe, prvo duh, a zatim sve ostalo {to je iz njega izvedeno.
112
M: Ne. Spoznaja se ne mo`e posti}i sve dok u umu postoje latentne predispozicije,
vasane. U~enje svetih spisa je i samo vasana. Spoznaja postoji samo u samadhiju.
231. Jedan posetilac je pitao: [ta je mouna (}utnja)?
M: Mouna ne zna~i }utati. Ona je ve~iti govor.
P: Ne razumem.
M: Stanje koje prevazilazi govor i misli je mouna.
P: Kako to stanje posti}i?
M: Dr`i se ~vrsto nekog koncepta i idi njegovim tragom unazad. Takva koncentracija
rezultira }utnjom. Kada ve`ba postane prirodna, ona }e se okon~ati u }utnji. Meditacija bez
mentalne aktivnosti je }utnja. Podjarmljivanje uma je meditacija. Duboka meditacija je ve~iti
govor.
P: Kako da obavljamo svetovne poslove ako se pridr`avamo }utnje?
M: Kada `ene hodaju sa }upovima vode na svojim glavama i }askaju sa svojim
drugaricama, one ostaju veoma pa`ljive, uma usredsre|enog na }upove. Sli~no, kada se mudrac
anga`uje u aktivnostima, one ga ne uznemiravaju, po{to mu um obitava u brahmanu.
232. Jednom drugom prilikom, U~itelj je rekao: Samo je mudrac istinski obo`avatelj.
233. P: Kakve su posledice Rama jape (ponavljanje imena Boga Rame)?
M: 'Ra' je Stvarnost. 'Ma' je um; njihovo sjedinjenje je plod Rama jape. Izgovaranje re~i
nije dovoljno. Uklanjanje misli je mudrost. To je Apsolutno Postojanje.
234. Muslimanski posetilac je pitao o asani (fizi~kom polo`aju).
M: Obitavanje u Bogu je jedini pravi polo`aj.
235. G. T. K. S. Ajer, u~enik, bio je uzbu|en zato {to je neko u gradu govorio o U~itelju s
omalova`avanjem. Nije uzvratio, ali se vratio uzbu|en. Zato je pitao U~itelja kojom kaznom
treba da bude ka`njen, po{to je propustio da ga brani.
M: Strpljenja, vi{e strpljenja; tolerancije, vi{e tolerancije.
236. Umro je kralj George V i dva obo`avatelja su raspravljali o tome u holu. Bili su veoma
utu~eni. U~itelj im je rekao: Ako neko umre ili je izgubljen, {ta to vama zna~i? Neka va{
ego umre, izgubite sebe, i tako postanite jedno sa ljubavlju.
237. Jedan ~ovek je doneo sa sobom srebrnog idola Subrahmanje i bakrene idole Vali i
Devajani. Rekao je [ri Bhagavanu: Bogoslu`im ih poslednjih deset godina, ali sam nagra|en
samo jadima. [ta da uradim sa njima? Kada sam pitao druge, oni su moje brige pripisali
nekoj gre{ci u sa~injavanju idola - na primer, razlici izme|u metala od kojih su napravljeni.
Da li je tako?
M: A da li su ti rekli da je pogre{no bogoslu`iti ih?
238. U odgovoru na jedno pitanje, Mahar{i je rekao: Postoji stanje gde re~i prestaju, a }utnja
preovla|uje.
P: Kako saop{tavati misli drugima?
M: To postoji samo ako postoji ose}anje dvojnosti.
P: Kako ste}i mir?
M: Mir je prirodno stanje. Um ometa unutarnji mir. Na{e ispitivanje je samo u umu.
Ispitaj um; on }e nestati.
Ne postoji entitet po imenu um. Zbog pojavljivanja misli, mi zami{ljamo da postoji i
ne{to odakle one nastaju. To zovemo um. Kada poku{amo da vidimo {ta je to, vidimo da ne
postoji ni{ta {to bilo um. Kada on i{~ezne, otkri}emo da mir ve~no postoji.
113
Sve nove pojave su osu|ene da nestanu. Sve {to je stvoreno, bi}e sigurno uni{teno.
Ve~no nije ro|eno, niti umire. Mi sada brkamo pojave sa stvarno{}u. Pojava nosi u sebi svoj
kraj. [ta je novo u tome {to se pojavljuje? Ako ne mo`e{ to da na|e{, predaj se bez rezerve
su{tini pojava; onda }e ono {to preostane biti stvarnost.
P: [ta se de{ava sa ~ovekom posle smrti?
M: U~estvuj u `ivoj sada{njosti. Budu}nost }e se pobrinuti za sebe. Ne brini o
budu}nosti. U spisima se obra|uje stanje pre stvaranja i proces stvaranja, da bi se znala
sada{njost. Kad ti ka`e{ da si ro|en, oni na to dodaju da te je Bog stvorio.
Ali, da li ti vidi{ Boga, ili bilo {ta drugo, u dubokom snu? Ako je Bog stvaran, za{to
ne svetli i u tvom snu? Ti uvek postoji{, sada, kao i u snu. Nisi razli~it od onoga u snu. Ali,
za{to treba da postoji razlika u izme|u ose}anja i do`ivljavanja ova dva stanja?
Da li si, dok si spavao, postavljao pitanje o svom ro|enju? Ili, kuda ide{ posle smrti?
Za{to misliti o svemu tome samo sada, u budnom stanju? Neka ono {to je ro|eno misli o
svome kraju, njegovom uzroku i kona~nim rezultatima.
[ta je ro|enje? Da li je to ro|enje misli 'ja', ili tela? Da li je 'ja' odvojeno od tela, ili
je istovetno s njim? Kako se pojavila ova misao 'ja'? Da li je misao 'ja' tvoja priroda, i da li
je i{ta drugo tvoja priroda?
P: Ko treba da postavi ova pitanja?
M: Ta~no - to je to. Svemu ovome nema kraja.
P: Da li, onda, treba da budemo u }utnji?
M: Sumnje prestaju da te mu~e kada se konfuzija (moha) prevazi|e.
P: Va{i iskazi odgovaraju prestanku vichare (ispitivanja).
M: Ako prestane atma vichara (samoispitivanje), nastaje loka vichara (ispitivanje sveta).
(Smeh u holu.)
Zauzmi se u samoispitivanju, onda }e ne-Sopstvo nestati. Preosta}e Sopstvo. To je
samoispitivanje Sopstva. Re~ Sopstvo je ekvivalentna umu, telu, ~oveku, pojedincu, Vrhunskom i
svemu ostalom.
239. G. M. Fridman: Neko zami{lja ne{to
Takve kreacije su mogu}e za Brahmu, Tvorca.
stvorenje, ~oveka?
M: Sve su to tvoje zamisli.
P: Kri{namurti ka`e da ~ovek treba da
samo splet okolnosti. Nema ni~eg iza 'ja'. ^ini
M: Da, da, neiskazivo.
P: Ne. Ali, ipak `elim da znam kako mogu da spoznam Sebe (Sopstvo). Da li postoji
neki metod koji tome vodi?
M: U~ini napor. Kao {to se bu{enjem bunara dolazi do vode, spoznaje{ i Sopstvo:
ispitivanjem.
P: Da. Ipak, neko brzo prona|e vodu, a drugi nailaze na te{ko}e.
M: Ali, ti ve} vidi{ vlagu na povr{ini. Ima{ maglovitu svest o Sebi (Sopstvu). Otkrij to.
Kada napor prestane, Sopstvo zasija.
P: Kako da se um izve`ba da gleda unutra?
M: Ve`bom. Um je inteligencija koja vodi svom sopstvenom uni{tenju (nadila`enju) i
manifestovanju Sopstva.
P: Kako da uni{tim (nadi|em) um?
M: Vodu ne mo`e{ u~initi suvom. Tra`i Sopstvo, i um }e biti uni{ten.
29. avgust 1936.
241. P: Kako da izbegnemo patnju?
M: Da li patnja ima oblik? Patnja je samo ne`eljena misao. Um nije dovoljno jak da
joj se odupre.
P: Kako da steknem takvu snagu uma?
M: Bogoslu`enjem.
P: Te{ko je razumeti meditaciju na Imanentnog Boga (prisutnog u svemu).
M: Pusti Boga. Dr`i se svog Sopstva.
P: Kako da radim japu (ponavljanje mantre)?
M: Postoji dva na~ina - grubo i suptilno ponavljanje mantre. Suptilno je meditacija na
mantru; ona daje snagu umu.
P: Ali, um nije spreman za meditaciju.
M: To je zato {to mu nedostaje snaga.
P: Molitva se obi~no obavlja mehani~ki, kao i ostale religijske du`nosti. Da li je to
korisno? Zar nije bolje raditi japu i ostalo samo ako nam je poznat smisao?
M: (]ute}i klima glavom.)
242. Jedan gospodin iz Gurajata pitao je [ri Bhagavana: Ka`e se da nam je posle smrti
prepu{ten izbor da li }emo prvo u`ivati plodove svojih dobrih dela, ili }emo podnositi plodove
lo{ih. Da li je tako?
M: Za{to postavljati pitanja koja se odnose na doga|aje posle smrti? Za{to pitati: Da
li sam se rodio? Da li `anjem plodove svoje pro{le karme?... Kad zaspi{ ne}e{ postavljati
takva pitanja. Za{to? Da li si sada razli~it od onog koji spava? Nisi. Za{to se ova pitanja
javljaju sada, a ne kada spava{? Otkrij to.
243. Sredove~an ~ovek, slaba{nog izgleda, do{ao je sa {tapom za {etnju u ruci, stavio ga ispred
Bhagavana, duboko se poklonio i seo kraj njega. Zatim je ustao i sa velikom ponizno{}u
ponudio {tap Bhagavanu, rekav{i da je od sandalovine. [ri Bhagavan je rekao da ga zadr`i za
sebe, po{to se ni{ta {to pripada Bhagavanu ne ~uva. Po{to je zajedni~ka svojina, ako ga neko
po`eli za sebe mo`e ga uzeti sa ili bez Bhagavanovog dopu{tenja. Onda }e darovatelj biti
povre|en. Darovatelj je nastavio da ponizno insistira. [ri Bhagavan se nije mogao odupreti ovoj
poniznoj dobronamernosti, te re~e: Zadr`i ga za sebe kao prasad od Bhagavana. Onda je
~ovek molio Bhagavana da prvo uzme {tap, a zatim da mu ga vrati sa blagoslovom. [ri
Bhagavan ga je primio, pomirisao, rekao da je dobar, klimnuo glavom i vratio ga govore}i:
^uvaj ga. On }e te uvek podse}ati na mene.
244. Maharani Saheba govorila je ne`nim i dubokim glasom, ali ipak sasvim razumljivo:
116
Mahar{i, sre}na sam {to vas vidim. Moje o~i su imale zadovoljstvo da vas vide, moje
u{i zadovoljstvo da ~uju va{ glas. Ja sam blagoslovena svime {to jedno ljudsko bi}e mo`e da
po`eli. - Glas njene visosti je zapeo. Uz veliki napor duha se sabrala i polako nastavila:
Imam sve {to ljudsko bi}e mo`e da po`eli... ali... ali... ja... ja... nemam duhovni mir... Ne{to
ga spre~ava... Mo`da moja sudbina...
Neko vreme je vladala ti{ina. Onda je Mahar{i progovorio na svoj uobi~ajeni ljupki
na~in:
U redu. Re~eno je ono {to je trebalo da se ka`e. Pa, {ta je sudbina? Ne postoji
sudbina. Predaj se, i sve }e biti dobro. Prepusti svu odgovornost Bogu. Nemoj sama nositi
teret. {ta ti, onda, mo`e sudbina?
P: Predaja je nemogu}a.
M: Da. Potpuna predaja je nemogu}a u po~etku. Delimi~na predaja je svakako mogu}a
za svakoga. Ona }e vremenom dovesti do potpune predaje. E, sad, ako je predaja nemogu}a,
{ta se mo`e u~initi? Ne nalazite duhovni mir, nemo}ni ste da ga ostvarite. To se mo`e posti}i
samo predajom.
P: Delimi~na predaja - pa, mo`e li ona ukinuti sudbinu?
M: O, da! Mo`e.
P: Zar sudbina nije posledica pro{le karme?
M: Kad se ~ovek preda Bogu, on }e se za to pobrinuti.
P: Po{to je to bo`ji opro{taj, kako Bog ukida sudbinu?
M: Sve je u njemu.
P: Kako mo`emo da vidimo Boga?
M: Okretanjem uma unutra. Kada je um okrenut unutra, Bog se manifestuje kao
unutra{nja svest o sebi.
P: Bog je u svemu, u svim objektima koje vidimo oko nas. Ka`e se da treba u svemu
da vidimo Boga.
M: Bog je u svemu, i u posmatra~u. Gde drugde da se vidi Bog? Spolja ga ne
mo`emo na}i. Treba da ga ose}amo unutra. Da bi se videli objekti, potreban je um. Opa`anje
Boga u njima je mentalno delovanje, a to nije stvarno. Unutra{nja svest, oslobo|ena uma,
ose}a se kao Bog.
P: Postoje, recimo, divne boje. U`ivanje je posmatrati ih. U njima mo`emo da vidimo
Boga.
M: To su sve mentalne koncepcije.
P: Postoji jo{ mnogo toga. Pomenula sam boje samo kao primer.
M: Sve je to mentalno.
P: Postoje, tako|e, telo, ~ula i um. Du{a ih sve koristi za spoznavanje.
M: Objekti, ose}anja, misli, to su sve mentalne koncepcije. Um se ra|a posle ra|anja
misli 'ja', odnosno, ega. Odakle se ra|a ego? Iz apstraktne svesti, odnosno, ~iste inteligencije.
P: Da li je to du{a?
M: Du{a, um i ego su samo re~i. Ne postoje takva bi}a. Svest je jedina Istina.
P: Onda, takva svest ne mo`e pru`ati nikakvo zadovoljstvo.
M: Njena priroda je bla`enstvo. Samo bla`enstvo postoji. Nema u`ivaoca koji }e u`ivati
u bla`enstvu. U`ivaoc i radost - oba se u njemu stapaju.
P: U obi~nom `ivotu postoje bol i zadovoljstvo. Da li mo`e da nam ostane samo
zadovoljstvo?
M: Zadovoljstvo se sastoji u okretanju i zadr`avanju uma unutra; bol nastaje kad da um
izbija napolje. Postoji samo zadovoljstvo. Odsustvo zadovoljstva se naziva bol. Sama na{a
priroda je zadovoljstvo - bla`enstvo (ananda).
P: Da li je to du{a?
M: Du{a i Bog su samo mentalne koncepcije.
P: Da li je Bog samo mentalna koncepcija?
M: Da. Da li misli{ na Boga kada si u dubokom snu?
117
signala koji je ozna~avao da je du{a u{la u Srce, i tako je osigurao njeno oslobo|enje. Ovo je
potvr|eno savr{enim mirom u njenom pogledu i stalo`enim crtama njenog lica.
15. septembar 1936.
248. [ri Bhagavan je rekao:
Kad i jnani (prosvetljen) ka`e 'ja sam telo', i ajnani (neprosvetljen) ka`e 'ja sam telo' u ~emu je razlika? 'Ja jesam' je istina. Telo je ograni~enje. Ajnani ograni~ava Ja na telo. Ja
ostaje nezavisno od tela u toku dubokog sna. Isto Ja je sada tu u budnom stanju. Iako se
zami{lja da je u telu, Ja je izvan tela. Pogre{an stav nije 'ja sam telo'. Ja ne ka`e tako. Telo
je besvesno i ne mo`e to da ka`e. Pogre{no je to {to se smatra da je 'Ja' ono {to nije. 'Ja'
nije besvesno. 'Ja' ne mo`e da bude inertno telo. Pokreti tela su obuhva}eni sa 'Ja', iz ~ega
sledi patnja. Bez obzira da li telo radi ili ne, 'Ja' ostaje slobodno i sre}no. 'Ja' ajnanija je
samo telo. U tome je sva gre{ka. 'Ja' jnanija uklju~uje telo i sve drugo. Jasno je da se
pojavljuje neki posredan entitet koji daje povoda pometnji.
G. Veidejanata Ajer, advokat, pita:
Ako jnani ka`e 'Ja sam telo', {ta mu se de{ava kada umre?
M: On se ~ak ni sada ne poistove}uje sa telom.
P: Ali, vi ste upravo rekli da jnani ka`e 'Ja sam telo'.
M: Da. Njegovo 'ja' uklju~uje telo, po{to za njega ne mo`e biti ni~eg odvojenog od 'ja'.
Ako telo otpadne, nema gubitka za 'ja'. 'Ja' ostaje isto. Ako se telo ose}a mrtvim, neka
postavi pitanje. Ono to ne mo`e jer je inertno. 'Ja' nikad ne umire i ne postavlja to pitanje.
Ko, onda, umire? Ko postavlja pitanja?
P: Za koga su, onda, sva u{enja (shastre)? Ona ne mogu biti namenjena stvarnom Ja.
Onom stvarnom ona nisu potrebna. ^udno je da mora postojati toliko u~enja za nestvarno.
M: Da, ta~no tako. Smrt je samo misao, ni{ta vi{e. Onaj koji misli stvara neprilike.
Neka nam on ka`e {ta se sa njim de{ava kada umre. Stvarno Ja je nemo. Ne treba da
mislimo 'ja sam ovo, ja nisam to'. Re}i 'ovo' ili 'ono' je pogre{no. To su ograni~enja. Samo je
'Ja jesam' istina. Ja je ti{ina. Ako neko misli 'ja sam ovo', a neko drugi misli 'ja sam ono',
dolazi do sukoba mi{ljenja iz kojeg nastaje tako mnogo religija. Istina ostaje kakva jeste, na
nju ne uti~u nikakvi stavovi, sukobi ili slaganja.
P: [ta je smrt? Nije li to osloba|anje od tela?
M: Zar ne `eli{ da ti se to dogodi u snu? [ta je, onda, lo{e u tome?
P: Ali, ja znam da }u se probuditi.
M: Da - opet misli. Postoji prethodna misao 'probudi}u se'. Misli vladaju `ivotom.
Sloboda od misli je na{a istinska priroda - bla`enstvo.
24. septembar 1936.
249. M: Postoje dve vrste neznanja:
1. Zaborav Sopstva
2. Prepreka spoznaji Sopstva
Za brisanje misli postoje sredstva. Misli su ponovne manifestacije predispozicija koje
ostaju u obliku semena; one omogu}avaju ra|anje mno{tva iz kojeg nastaju sve neprilike. Ta
sredstva su: slu{anje istine od u~itelja (sravana), itd.
Efekti sravane mogu da budu trenutni, i tada u~enik odmah spoznaje istinu. Ovo mo`e
da se desi samo veoma naprednom u~eniku. Ina~e, u~enik ose}a da nije sposoban da spozna
istinu, ~ak i ako je mnogo puta ~uje. ^emu to treba pripisati? Ne~isto}i u njegovom umu;
neznanju, sumnji i pogre{nom identitetu. To su prepreke koje treba da otklonimo.
(a) Da bi se neznanje potpuno odstranilo, on treba da ~uje istinu mnogo puta, sve dok
znanje o toj temi ne postane savr{eno.
121
(b) Da bi odstranio sumnje, on mora da misli na ono {to ~uje; njegovo znanje }e,
kona~no, biti oslobo|eno sumnji svake vrste.
(c) Da bi se odstranio pogre{an identitet Sopstva sa ne-Sopstvom (kao {to su telo, ~ula,
um i intelekt), njegov um mora da postane jednousmeren.
Kada je sve to ispunjeno, preprekama je kraj i nastaje samadhi, {to zna~i, vlada}e Mir.
Neki ka`u da nikada ne treba prestati sa slu{anjem, razmi{ljanjem i jednousmereno{}u.
Ostvarenje ne nastaje ~itanjem knjiga, nego samo neprekidnom ve`bom povla~enja uma.
Aspirant mo`e da bude kritopasaka ili akritopasaka. Prvi je spreman da spozna Sopstvo
ve} i sa najmanjim podsticajem - na njegovom putu stoji samo neka mala sumnja i ona se
lako odstranjuje ako ovaj samo jednom ~uje istinu od u~itelja. On trenutno posti`e stanje
samadhija. Pretpostavlja se da je on ve} bio upotpunio sravanu, mi{ljenje, u prethodnim
ro|enjima; to mu vi{e nije potrebno.
Onom drugom neophodna su sva ova sredstva; u njega se uvla~e sumnje ~ak i kad slu{a
vi{e puta; zato on ne sme da odbaci sredstva sve dok ne postigne stanje samadhija.
Sravana odstranjuje iluziju da je Sopstvo jedno sa telom. Mi{ljenje ~ini jasnim da je
Znanje Sopstvo. Jednousmerenost otkriva da je Sopstvo Beskrajno i Bla`eno.
27. septembar 1936.
250. Jedan obo`avatelj je pitao Mahar{ija za izvesne neprihvatljive stavove ~oveka kojeg
Mahar{i dobro poznaje.
On je rekao: Ja mu to dopu{tam. Ve} sam mu dopustio. Neka u~ini i vi{e. Neka ga
drugi slede. Samo neka me puste na miru. Ako mi zbog tih izve{taja ne do|e niko, smatra}u
to velikom uslugom. [tavi{e, ako je njemu stalo da objavi skandalozne knjige o meni, i ako
zaradi od njihove prodaje, to je zaista dobro. Takve knjige }e se prodavati jo{ i br`e i u
ve}em tira`u od ostalih. Pogledaj knjigu G|ice Mejo. Za{to i on to ne bi u~inio? On mi ~ini
veliku uslugu. (Dok je ovo govorio, smejao se).
29. septembar 1936.
Ponovo je bilo re~i o istoj temi kad je Mahar{i ostao sam. Izgleda da su se spremale
nevolje onom ~oveku koji je klevetao, zbog negove nepromi{ljenosti. Kada je to pomenuto,
Mahar{i je izgledao zabrinut za njegovu sigurnost i rekao je sa primetnim saose}anjem: ^ak i
kad mu se dopusti da na svoj na~in zara|uje novac, on ~ini sebi neprilike. Da se koristio
na{om popustljivo{}u i bio takti~an, moglo je iza}i na dobro. No, {ta mo`emo!
251. Aristokratkinja, veoma inteligentnog izgleda, mada zami{ljena, pitala je: Mahar{i, ~ula sam
za vas kao za najplemenitijeg i najdobrodu{nijeg ~oveka. Odavno sam `elela razgovor sa vama.
Jednom sam ve} bila ovde, sredinom pro{log meseca, ali nisam mogla da ostanem u va{em
svetom prisustvu onoliko koliko sam `elela. Budu}i da sam mlada `ena, smetalo mi je prisustvo
ljudi oko mene i zato sam brzo oti{la, po{to sam postavila jedno ili dva kratka pitanja. U
ovoj zemlji nema sveca kao {to ste vi. Sre}na sam jer imam sve {to `elim. Ali, ne posedujem
onaj duhovni mir koji donosi sre}u. Sada dolazim tra`e}i va{ blagoslov, kako bih mogla da ga
postignem.
M: Bhakti (predaja) }e ispuniti tvoju `elju.
P: @elim da znam kako da postignem taj duhovni mir. Budite ljubazni i posavetujte me.
M: Da - predanost i predaja.
P: Da li sam ja dostojna da budem obo`avatelj?
M: Svako mo`e da bude obo`avatelj. Duhovno putovanje je zajedni~ko za sve i niko
nije odbijen - bilo da je star ili mlad, mu{karac ili `ena.
P: To je ta~no ono {to `udim da znam. Ja sam mlada i doma}ica sam. Postoje du`nosti
doma}instva. Da li je predanost u skladu sa takvim polo`ajem?
122
M: Sigurno. [ta si ti? Ti nisi telo. Ti si ~ista svest. Doma}inski `ivot i svet su samo
pojave koje se javljaju na toj ~istoj svesti. Ona ostaje netaknuta. [ta te spre~ava da bude{ ono
{to jesi?
P: Da. Ja sam svesna pravca Mahar{ijevog u~enja. To je tra`enje Sopstva. Ali, i dalje u
meni ostaje sumnja da li je takvo tra`enje spojivo sa doma}inskim `ivotom?
M: Sopstvo je uvek prisutno. To si ti. Nema ni~eg osim tebe. Ni{ta ne mo`e da bude
odvojeno od tebe. Ne postavlja se pitanje o spojivosti i nespojivosti.
P: Bi}u odre|enija. Iako sam stranac, red je da priznam razlog moje zabrinutosti.
Blagoslovena sam decom. De~ak, dobar brahmachari, preminuo je u februaru. Bila sam
slomljena. Ose}ala sam odvratnost prema ovom `ivotu. @elim da se posvetim duhovnom `ivotu.
Ali, moje du`nosti kao doma}ice ne dopu{taju mi da vodim povu~en `ivot. Otuda moja
sumnja.
M: Povla~enje zna~i obitavanje u Sopstvu. Ni{ta vi{e. To nije napu{tanje jednog skupa
okolnosti i upu{tanje u drugi, pa ~ak ni napu{tanje konkretnog sveta i uklju~ivanje u mentalni
svet.
Ro|enje sina, i njegova smrt, vide se jedino u Sopstvu.
Seti se stanja dubokog sna. Da li si bila svesna da se ne{to de{ava? Kada bi sin ili
svet bili stvarni, ne bi li bili prisutni i u snu sa tobom? Ne mo`e{ pore}i svoje postojanje u
snu. Niti mo`e{ pore}i da si tada bila sre}na. Ti si ta ista osoba koja sada govori i sumnja.
Smatra{ da nisi sre}na. Ali, bila si sre}na u snu. [ta se u me|uvremenu dogodilo pa je sre}a
iz sna nestala? Pojavio se ego. To je ono {to je sa stanjem budnosti stiglo kao novo. U snu
nije bilo ega. Ro|enje ega se naziva ro|enje osobe. Nikakvo drugo ro|enje ne postoji. Ono
{to se rodilo, osu|eno je da umre. Ubij ego, i ne}e biti straha da }e se ponoviti smrt onoga
{to je ve} mrtvo. Sopstvo preostaje i posle smrti ega. To je bla`enstvo - to je besmrtnost.
P: Kako to treba u~initi?
M: Vidi za koga postoje ove sumnje. Ko je taj ko sumnja? Ko misli? To je ego. Dr`i
ga. Ostale misli }e odumreti. Ego ostaje ~ist; vidi odakle se pojavljuje. To je ~ista svest.
P: Izgleda te{ko. Mo`emo li napredovati putem predanosti (bhakti margom)?
M: To zavisi od individualnog temperamenta i sposobnosti. Predanost (bhakti) je isto {to
i samoistra`ivanje (vichara).
P: Mislim na meditaciju i ostalo.
M: Da. Meditacija se vr{i na neko obli~je. To }e oterati druge misli. Ona jedna misao
o Bogu nadvlada}e ostale. To je koncentracija. Tako je objekat meditacije isti kao kod
samoistra`ivanja.
P: Ali, mi ne vidimo Boga u konkretnom obli~ju?
M: Da. Bog se vidi samo u umu. Mo`e da bude vi|en kao konkretno obli~je. Ipak, to
je samo u umu obo`avatelja. Oblik i pojava manifestacije Boga odre|eni su umom
obo`avatelja. Ali, to nije ono kona~no, jer postoji ose}aj dualnosti.
To je kao snoliko vi|enje. Nakon {to se opazi Bog, po~inje samoistra`ivanje (vichara).
To se zavr{ava spoznajom Sopstva. Samoistra`ivanje je kona~na staza.
Naravno, za neke je samoistra`ivanje prakti~nije. Drugi nalaze da je bhakti (verska
predanost) lak{a.
P: Nije li vas G. Branton na{ao u Londonu? Da li je to bio samo san?
M: Da. On je imao viziju. Video me je u svom umu.
P: Zar nije video ovo konkretno obli~je?
M: Da, ipak, u svom umu.
P: Kako da dostignem Sopstvo?
M: Nema dostizanja Sopstva. Kada bi se ono trebalo dosti}i, to bi zna~ilo da nije sada
i ovde, ve} da treba da se stekne kao novo. Ono {to se kao novo stekne, to }e se i izgubiti.
Dakle, ne}e biti trajno. Ono {to nije trajno, nije ni vredno truda. Dakle, ja ka`em, Sopstvo se
ne dosti`e. Ti si Sopstvo. Ti si ve} To. ^injenica je da nisi svesna svog bla`enog stanja.
Neznanje se pojavi i navu~e veo preko ~istog bla`enstva. Nastojanja su usmerena samo na
123
uklanjanje ovog neznanja. Neznanje se sastoji u pogre{nom znanju. Pogre{no znanje se sastoji
u pogre{noj identifikaciji Sopstva sa telom i umom. Ovaj pogre{an identitet mora da nestane, i
preosta}e Sopstvo.
P: Kako to treba da se ostvari?
M: Ispitivanjem Sopstva.
P: To je te{ko. Mogu li ja spoznati Sopstvo, Mahar{i? Recite mi ljubazno. To izgleda
tako te{ko.
M: Ti si ve} Sopstvo. Zato je spoznaja svima zajedni~ka. Spoznaja ne poznaje razlike
me|u ljudima. Sama ova sumnja Mogu li ja da spoznam?, ili to ose}anje Ja nisam
spoznala, su prepreke. Budi slobodna i od njih.
P: Ali, mora da postoji iskustvo. Ako nemam iskustvo, kako da budem slobodna od ovih
mu~nih misli?
M: One su tako|e u umu. One postoje zato {to si se poistovetila sa telom. Ako
otpadne ovaj pogre{an identitet, nesta}e neznanje i otkri}e se Istina.
P: Da, ose}am da je to te{ko. Ima Bhagavanovih u~enika koji su imali njegovu Milost i
spoznali bez mnogo te{ko}a. @elim da i ja imam tu Milost. Budu}i da sam `ena i `ivim
daleko, ne mogu se poslu`iti Mahar{ijevim svetim prisustvom onoliko koliko bih `elela i toliko
~esto koliko bih htela. Mo`da ne}u biti u prilici da se vratim. Tra`im Bhagavanovu Milost.
Kad se vratim u moje mesto, `elim da se se}am Bhagavana. Kad bih samo mogla umilostiviti
Bhagavana da usli{i moje molitve!
M: Kuda ide{? Ne ide{ ti nikuda. ^ak i ako pretpostavimo da si telo - da li je tvoje
telo do{lo iz Laknova do Tiruvanamalaia? Prosto si sedela u kolima i jedno ili drugo prevozno
sredstvo se kretalo, dok najzad ne ka`e{ da si do{la ovamo. ^injenica je da nisi telo. Sopstvo
se ne kre}e. Svet se kre}e u Njemu. Ti si samo ono {to jesi, Sopstvo. Nema promene u tebi.
Stoga, ~ak i posle onoga {to izgleda kao tvoj odlazak odavde, ti si ovde, tamo i svuda. Samo
se prizori smenjuju.
[to se ti~e Milosti - ona je u tebi. Ako dolazi spolja, onda je beskorisna. Milost je
Sopstvo. Nikad nisi izvan Njenog delovanja. Ona je uvek prisutna.
P: Ho}u da ka`em da, kada se setim va{eg obli~ja, moj um treba da se u~vrsti i da
odgovor treba da do|e i od vas. Da ne treba da budem prepu{tena svojim individualnim
naporima koji su, posle svega, slabi.
M: Milost je Sopstvo. Ja sam ve} rekao: Ako se setite Bhagavana, na to vas je
nagnalo Sopstvo. Nije li Milost ve} prisutna? Ima li trenutka kada Milost ne deluje u tebi?
Tvoje se}anje je vesnik Milosti. To je odgovor, to je podsticaj, to je Sopstvo i to je Milost.
Nema razloga za brigu.
P: Da li mogu da radim duhovne ve`be iako sam jo{ uvek u samsari?
M: Da, sigurno. Tako treba da se }ini.
P: Nije li samsara prepreka? Zar svi sveti spisi ne savetuju odricanje?
M: Samsara je samo u tvom umu. Svet ne progovara re~ima: Ja sam svet. Ina~e bi
morao uvek postojati, i u tvom dubokom snu. Po{to ga u njemu nema, zna~i da nije trajan.
Ako nije trajan, nije ~vrst. Po{to nije ~vrst, Sopstvo ga lako pot~injava. Samo je Sopstvo
trajno. Odricanje je neidentifikovanje Sopstva sa ne-Sopstvom. Kad neznanje nestane, ne-Sopstvo
prestaje da postoji. To je pravo odricanje.
P: Za{to ste, onda, vi u mladosti napustili ku}u?
M: To je moja prarabdha (sudbina). Tok na{eg pona{anja u ovom `ivotu odre|en je
na{om prarabdhom. Moja je bila takva. Tvoja nije.
P: Treba li da se i ja odreknem?
M: Da ti je to bila sudbina, ne bi ni postavila to pitanje.
P: Zato treba da ostanem u svetu i radim duhovne ve`be. Pa, mogu li da do|em do
spoznaje u ovom `ivotu?
M: Na ovo pitanje je ve} dat odgovor. Ti si uvek Sopstvo. Ozbiljan napor nikad ne
zaka`e. Uspeh mora uslediti.
124
1. oktobar 1936.
253. G. F. G. Pirs: Bhagavan je izjavio (u Sad Vidya Anubhandam /dodatku/ u 36. sloki):
'Zaista, pre }e biti spaseni oni koji nisu u~eni, nego oni kojima, uprkos svoj u~enosti, ego jo{
nije uni{ten traganjem za Sopstvom.' Budu}i da je tako, da li bi Bhagavan mogao da
posavetuje {kolskog u~itelja (koji ose}a da je ovo ta~no), kako da sprovodi obrazovanje na
takav na~in da `elja za u~eno{}u i intelektualnim znanjem ne zamra~i traganje za Sopstvom,
koje je zna~ajnije. Da li bi ovo moglo da se spoji? Ako ne, od kog uzrasta i kako mladi ljudi
mogu na najbolji na~in da se podstaknu na traganje za pravom Istinom u sebi?
M: Osu|uju se gordost zbog u~enosti i `elja za priznanjem, a ne smo u~enje. Dobro
jeu~enje koje vodi traganju za Istinom i poniznosti.
(Molba istog posetioca: On je proveo dva veoma dragocena dana u fizi~koj blizini
Bhagavana Mahar{ija - koga nije video sedamnaest godina, kada ga je bio posetio na nekoliko
minuta na obronku brega. Njegove du`nosti ga teraju da odvede svoje telo ponovo daleko na
sever, i mo`da }e pro}i godine pre nego {to bude u mogu}nosti da do|e opet. On ponizno
moli Bhagavana da u~vrsti vezu sa njim i nastavi da mu poma`e svojom Milo{}u u traganju za
Sopstvom.
Mahar{i se na to ne`no nasme{io.)
254. G. Dankan Grinlis je citirao nekoliko stihova iz [rimad Bhagavatama: Vidi Sopstvo u
sebi samom kao ~ist etar u svim bi}ima, u svemu. Neposti|en, padni ni~ice pred ~ovekom
van kasti, kravom ili magarcem. Sve dok sebe ne opazi{ u svemu, bogoslu`i me telom i
umom. Sa ispravnim znanjem vidi sve kao brahman. Kada ovo jednom postane jasno, sve
sumnje su okon~ane i ti }e{ obitavati u Sopstvu. Zatim je postavio slede}a pitanja:
P: Da li je ovo ispravan put spoznaje Sopstva? Da li bi nekima bilo lak{e da ve`baju
da vide Bhagavana u svemu {to um sretne, nego da putem mentalnog ispitivanja tra`e
nadumno?
M: Da. Kad vidi{ Boga u svemu, da li misli{ o Bogu, ili ne misli{? Svakako treba da
dr`i{ Boga u svom umu da bi ga video svuda oko sebe. Dr`anje Boga u umu postaje
meditacija (dhyana). Meditacija je stanje koje prethodi spoznaji. Spoznaja je samo Sopstvo.
Meditacija mora tome da prethodi. Da li meditira{ na Boga ili Sopstvo, nije bitno. Cilj je isti.
Ali, ne mo`e{ da izbegne{ Sopstvo. @eli{ da vidi{ Boga u svemu, ali ne i u sebi. Ako je sve
Bog, zar to sve' ne uklju~uje i tebe? Po{to si sm Bog, je li ~udo da je sve Bog? I zbog
samog ve`banja mora postojati onaj koji posmatra i koji misli. Ko je taj?
P: Kroz poeziju, muziku, japu, bhajan, divne pejza`e, ~itanje o `ivotima duhovnih
velikana, ponekad mo`emo da do`ivimo istinsko ose}anje jedinstva svega. Da li je to ose}anje
dubokog bla`enog mira (u kojem nema mesta egu) ula`enje u Srce', o kojem govori
Bhagavan? Da li }e takvo ve`banje voditi u dublji samadhi i, kona~no, do potpune vizije
Stvarnosti?
M: Postoji sre}a koja nastaje kada se suo~imo sa prijatnim prizorima i sl. To je sre}a
koja je Sopstvu uro|ena. Sre}a nije strana i daleka. Zaranjate u ~isto Sopstvo u onim
prilikama koje smatrate ugodnim. To uranjanje otkriva samopostoje}e bla`enstvo. Ali, zbog
vezivanja ideja za njega, to se bla`enstvo pripisuje drugim stvarima ili doga|ajima. U stvari,
ono je u tebi. U ovakvim prilikama uranja{ u Sopstvo iako to ~ini{ nesvesno. Ako u~ini{
svesno, bi}e to Spoznaja. Ja `elim da svesno zaroni{ u Sopstvo, tj. u Srce.
255. P: Po{to je Sopstvo uvek prisutno, treba samo da budemo mirni. Da li je tako?
M: Ako mo`e{ da bude{ miran, a da se ne bavi{ ni~im drugim, to je jako dobro. Ako
to ne mo`e{, kako }e tvoj mir da bude koristan za spoznaju? Sve dok je neko obavezan da
bude aktivan neka ne prekida sa nastojanjem da spozna Sopstvo.
126
256. Postavljeno je pitanje o polo`aju ~oveka ~ija je spoznaja (jnana) slaba. Radilo se o tome
da li je njemu uskra}ena kevala nirvikalpa.
M: Kevala nirvikalpa se de{ava ~ak i u stanju oslabljenog uma.
P: Srednji i vi{i jnaniji se nazivaju jivanmuktama (oslobo|eni za `ivota). Kevala nirvikalpa
je u oslabljenom umu. Kuda odlazi onaj ~ija je spoznaja slaba?
M: On dolazi u sattvapatti (spoznaju), dok osrednji dolazi pod asamsakti, a vi{i pod
padarthabhavini. Ova podela na slab, osrednji i vi{i se odnosi na stepen prarabdhe (sudbine
odre|ene pro{lom karmom). Ako je ona jaka, on je slab; ako je srednja, i on je osrednji; ako
je veoma slaba, on je sposoban za transcendenciju.
Nema razlike u stanju samadhija ili u spoznaji (jnani) probu|enoga (jnanija). Klasifikacija
postoji samo sa gledi{ta posmatra~a.
P: Da li je tanumanasi (pro~i{}en um) isto {to i mumukshutva?
M: Ne. [est kvaliteta, razlikovanje, bestrasnost i mumukshutva prethode subhecshi. Prvi
stupanj sledi mumukshutvu, zatim sledi vicharana (traganje), pa pro~i{}en um. Direktno
opa`anje je u sattvapattiju (spoznaji).
Nema potrebe da se raspravlja o sli~nim stvarima. Jivanmukti i videhamukti se na
razli~ite na~ine opisuju kod raznih autora; za videhamukti se ka`e da se ponekad de{ava ~ak i
ako vidimo ~oveka sa telom. ^injenica je da je mukti (oslobo|enje) drugo ime za aham ('ja
jesam').
Sedam jnana bhumika (stupnjeva znanja) su: 1. Subheshca (`elja za prosvetljenjem); 2.
vicharana (slu{anje i razmi{ljanje); 3. tanumanasi (pro~i{}en um); 4. sattvapatti (samospoznaja),
5. asamsakti (nevezanost), 6. padarthabhavani (apsolutno neopa`anje objekata) i 7. turyaga (izvan
re~i).
Oni koji su postigli poslednje ~etiri bhumike se nazivaju Brahmavid, Brahmavidvara,
Brahmavidvarya i Brahmavidvarishta.
257. Jedan mladi} iz Dindigula govorio je [ri Bhagavanu o tome da je tokom svog boravka
od nekoliko dana nau~io da je sve {to treba da radi, ispitivanje 'Ko sam ja?'. @eleo je da zna
da li treba da se pridr`ava odre|enih pravila discipline, i postavio je pitanje: Gde treba da
radim ispitivanje? - misle}i pritom da li treba da radi u prisustvu gurua (u~itelja).
M: Ispitivanje treba da bude tamo gde je Ja.
P: Ljudi tra`e zadovoljstva u `ivotu. Ja mislim da nisu na pravom putu. [ri Bhagavan je
u~inio veliki asketski napor (tapas) i dostigao cilj. [ri Bhagavan, tako|e, `eli da svi postignu
cilj i voljan je da im u tome pomogne. Njegov tapas mora delovati na druge da lak{e
dostignu cilj. Oni ne moraju da se podvrgnu svim te{ko}ama kojima se [ri Bhagavan ve}
podvrgao. [ri Bhagavan je njihov put u~inio lakim. Nisam li u pravu?
Mahar{i se nasme{io i rekao: Da je tako, svako bi lako stigao na cilj, ali svi moraju
da rade za sebe.
258. Mladi} iz Majsorea dao je [ri Bhagavanu ispisan list hartije i ~ekao na odgovor. Pitao je
gde mo`e da na|e druge mahatme kojima bi mogao da pri|e radi vo|stva. Priznao je da je
napustio dom ne obavestiv{i o tome svoje roditelje, kako bi mogao da tra`i Boga kroz
mahatme. Istini za volju, on nije znao ni{ta o Bogu i o traganju za njim. Zato je `eleo da
vidi mahatme.
[ri Bhagavan je samo vratio list i rekao: Ja moram da odgovorim na sva pitanja. Ako
to ne u~inim, onda nisam velik.
De~ak je iskidao list i pru`io drugi na kojem je pisalo: Vi ste dobri prema vevericama
i ze~evima. Milujete ih kada vam pri|u, a prema ljudskim bi}ima ste ravnodu{ni. Eto, ja sam
napustio svoj dom i ~ekam ovde dve nedelje. Ve} nekoliko dana nisam jeo. Ja se borim. Ipak,
vi ne marite za mene.
M: Vidi{, ja nisam obdaren vidovito{}u. Bog mi nije priu{tio taj dar. [ta da radim?
Kako da odgovorim na tvoja pitanja? Ljudi me nazivaju Mahar{ijem i tako se pona{aju prema
127
meni. Ali ja sebe ne vidim kao Mahar{ija. Naprotiv, za mene je svako Mahar{i. Dobro je
kada ti, u tom uzrastu, nastoji{ da tra`i{ Boga. Koncentri{i se na njega. Radi svoj posao bez
o~ekivanja njegovih plodova. To je sve {to treba da ~ini{.
259. Nada, bindu i kala odgovaraju prani, umu i intelektu.
I{vara je iza nade (zvuka).
Nada i jyoti (svetlost) pominju se u yogi~koj literaturi. Ali, Bog je iza njih.
Krvotok, disanje i druge funkcije tela nu`no proizvode zvuk. Taj zvuk je spontan i
trajan. To je nada.
260. U Sandej Tajmsu su na{li jedan odlomak iz Pustinjaka u Himalajima. Odnosio se na
se}anje pro{lih `ivota. Pol Branton je u njemu pominjao budisti~ke metode postizanja te
sposobnosti. [ri Bhagavan je rekao: Postoje ljudi koji `ele da znaju sve o svojoj budu}nosti i
pro{losti, a ignori{u sada{njost. Teret pro{losti sa~injava sada{nju bedu. Poku{aj da se prisetimo
pro{lih `ivota je ~isto gubljenje vremena.
261. Bilo je govora o reinkarnaciji. Reinkarnacija Shakti Devi se sla`e sa ljudskim merilima
vremena, ali ne i poslednji slu~aj o kome se izve{tava. De~ak o kome je re~ sada ima sedam
godina. On se se}a svojih pro{lih `ivota. Ispitivanja pokazuju da je prethodno telo napustio pre
deset meseci. Postavilo se pitanje kako su stvari stajale {est godina i dva meseca pre smrti
prethodnog tela. Da li je du{a istovremeno zauzela dva tela?
[ri Bhagavan je istakao da je za de~aka to trajalo sedam godina, a za posmatra~a deset
meseci. Razlika postoji zbog ova dva razli~ita upadhija. (Posmatra~ je izra~unao da iskustvo
de~aka, koje je trajalo sedam godina, pokriva deset meseci njegovog sopstvenog vremena.)
[ri Bhagavan je ponovo uputio na Lilinu pri~u iz Yoga Vasishte.
262. Ovde Dr. Said, muslimanski profesor. Jedan njegov skepti~an prijatelj mu su suprotstavio
pitanjem: Kakvo ~udo izvodi tvoj Mahar{i? On je odgovorio da obi~ni ljudi koji nisu bolji
od `ivotinja postaju ljudi, i da smo mi, koji smo samo njegova deca, obdareni snagom
Mahar{ija. @eleo je da zna da li je njegov odgovor bio ispravan. Osve`avaju}i mir u nama je
najve}e ~udo. Mahar{i ga poseduje.
[ta to za nas zna~i? - pitao je onaj drugi. Ja sam odgovorio: Isti mir je podaren
svim posetiocima. G. Pol Branton je to pominjao u svojoj knjizi. Svako to neprekidno ose}a u
Mahar{ijevom prisustvu.
Ceo razgovor je prenet [ri Bhagavanu, sa slede}om primedbom: Parasurama je rekao da
je ose}ao neki unutarnji osve`avaju}i mir kada je na putu sreo Samvritu. Po tome ga je
prepoznao kao velikog sveca. Da li je taj mir jedini pokazatelj prisustva mahatme? Ima li
ne~eg drugog?
[ri Bhagavan je rekao: Madhva svetac Tatvarojar je komponovao bharani o svom
u~itelju Svarupanandi. Panditi su zamerili kompoziciji, govore}i da se takva namenjuje samo
nekome ko je (u bitci) ubio vi{e od hiljadu slonova, u bici dok je Svarupananda dokoli~ar koji
negde sedi a da se i ne zna za njega, i da nije zaslu`io takvu himnu. Tatvarojar je zatra`io
od njih da se okupe pred njegovim u~iteljem, kako bi se sami uverili da li on mo`e da ubije
hiljadu slonova odjednom. Ovi su to i u~inili. ^im su se pojavili pred njim, zanemeli su i
ostali u bla`enom miru nekoliko dana, bez ijednog pokreta. Kada su povratili svoja ~ula,
poklonili su se obojici, i u~eniku i u~itelju, rekav{i da su vi{e nego zadovoljni. Svarupanand je
nadvisio ratnike time {to je mogao da vlada egom svih, {to je mnogo te`i podvig od ubijanja
hiljadu slonova.
Mahar{i je rekao da je pouka jasna. Mir je pokazatelj prisustva mahatme.
20. oktobar 1936.
128
263. Dr. Said: [ri Bhagavan ka`e da je Srce Sopstvo. Psihologija ka`e da zloba, zavist i sve
strasti imaju sedi{te u srcu. Kako da se pomire ova dva iskaza?
M: ^itav kosmos je sadr`an u Srcu. Ove strasti su deo kosmosa. One su avidya
(neuvi|anje, neznanje).
P: Kako se pojavila avidya?
M: Avidya je kao maya (maya, iluzija, je 'ona koja nije'). Sli~no tome, ono {to nije je
neznanje. Zbog toga se ovo pitanje ne postavlja. Ipak, ono je postavljeno. Zato pitaj: ^ija je
avidya? Avidya je neznanje. Ona podrazumeva subjekat i objekat. Postani subjekat, i vi{e ne}e
biti objekta.
P: [ta je avidya?
M: Neznanje Sopstva. Ko ne zna Sopstvo? Mora biti da je Ja (ego) nesvesno Sopstva.
Nema dva Sopstva.
264. P: Da li Bhagavan vidi svet kao su{tinski deo sebe? Kako on vidi svet?
M: Samo Sopstvo jeste, i ni{ta drugo. Me|utim, ono se razlu~uje zbog neznanja.
Razlu~ivanje je trojako: 1. iste vrste, 2. razli~ite vrste, 3. kao delovi istog. Svet nije neko
drugo Sopstvo, sli~no Sopstvu. On nije razli~it od Sopstva, a nije ni deo Sopstva.
P: Zar svet nije odraz na Sopstvu?
M: Da bi bilo odraza, moraju postojati objekat i lik. Ali, Sopstvu se ne mogu pripisati
ove razli~itosti.
P: Zar, onda, Bhagavan ne vidi svet?
M: Koga podrazumeva{ pod Bhagavanom?
P: Du{u (jivu) koja je superiornija od mene.
M: Ako spozna{ svoju du{u, spozna}e{ i tu|u.
P: Ja ne `elim da se raspravljam. @elim da u~im. Molim vas, uputite me.
M: Raspravljanje je neizbe`no ako `eli{ da u~i{. Ostavi ovo po strani. Razmotri svoj
san. Da li si tada svestan ropstva i tra`i{ li na~in da se oslobodi{? Da li si tada svestan
samog tela? Ose}anje ropstva je povezano sa telom. Ina~e nema ropstva, nema materije koja
bi se vezala, i nema ko da bude vezan. Ovo se, me|utim, javlja kad si u budnom stanju.
Razmotri kome se to javlja.
P: Umu.
M: Posmatraj um. Ti mora{ biti iznad njega. Ti nisi um (zato {to mo`e{ da ga
posmatra{). Tada }e da preostane ve~no Sopstvo.
P: Da li [ri Bhagavan veruje u evoluciju?
M: Evolucija podrazumeva kretanje iz jednog stanja u drugo. Ako se ne priznaju
nikakve razlike, kako mo`e postojati evolucija?
P: Za{to [ri Kri{na ka`e: Posle vi{e ro|enja traga~ posti`e znanje i tako me spoznaje.
Mora postojati evolucija jednog stanja u drugo.
M: Kako po~inje Bhagavad Gita? Nije bilo ni mene, ni tebe, ni ovih vo|a... Zna~i,
nema ro|enja, nema smrti, nema sada{njosti kako je ti vidi{. Stvarnost je bila, jeste i bi}e.
Ona je nepromenljiva. Kasnije je Ar|una pitao [ri Kri{nu kako je mogao `iveti pre Aditje.
Tada je Kri{na, videv{i da ga je Ar|una poistovetio sa grubim telom, progovorio na
odgovaraju}i na~in. Uputstvo je namenjeno onom ko vidi razlike. U stvarnosti, za probu|enoga
(jnanija), nema ni ropstva ni oslobo|enja, ni za njega samoga, ni za druge.
P: Da li su svi ve} oslobo|eni?
M: Koji svi? Nema drugih. A nema ni oslobo|enja. Moglo bi ga biti samo kad bi bilo
ropstva. U stvari, nije bilo nikakvog ropstva, pa zato nema ni oslobo|enja.
P: Ali, da bi se evoluiralo kroz ro|enja mora se godinama ve`bati meditacija (abhyasa).
M: Ve`ba (abhyasa) postoji samo da bi se spre~ilo svako reme}enje mira u nama. Ne
radi se ni o kakvim godinama. Spre~i tu misao u ovom trenutku. Ti si uvek u svom
prirodnom (autenti~nom) stanju, ~inio abhyasu ili ne.
Jedan drugi ~ovek je pitao: Za{to u tom slu~aju svi ne spoznaju Sopstvo?
129
P: Postoje dve vrste `elja - osnovne i vi{e. Da li je na{a du`nost da ni`e preobrazimo
u vi{e?
M: Da.
P: Pa, Bhagavane, vi ste rekli da postoje tri sredstva, a jedno od njih je icca,
zadovoljenje prirodnih potreba bez vezivanja za telo. Ja tri-~etiri puta dnevno uzimam hranu i
u toj meri sledim telesne potrebe da sam optere}en telom. Postoji li stanje u kojem }u biti
li{en tela, tako da mogu da budem slobodan od brige oko telesnih potreba?
M: To je vezanost (raga, dvesha) koja je {tetna. Aktivnosti nisu same po sebi lo{e.
Nema ni~eg lo{eg u tome da li se jede tri ili ~etiri puta. Samo, nemoj re}i: '@elim ovu vrstu
hrane, a ne onu...'
Dalje, ti uzima{ te obroke kad si u budnom stanju, a za vreme spavanja ne jede{. Da
li te spavanje vodi oslobo|enju? Pogre{no je misliti da nas prosta neaktivnost vodi u
oslobo|enje (mukti).
P: Ka`e se da postoje sadeha mukti (oslobo|eni sa telom) i videha mukti (oslobo|eni
bez tela).
M: Nema oslobo|enja, nema ni oslobo|enih.
P: Zar hindu u~enja ne govore o oslobo|enju?
M: Oslobo|enje je sinonim za Sopstvo. Jivan mukti (oslobo|en za `ivota) i videha mukti
(oslobo|en posle otpadanja tela) postoje za neznalicu. Prosvetljeni (jnani) nije svestan ni
oslobo|enja ni ropstva. Ropstvo, oslobo|enje i stepeni oslobo|enja dati su neznalici da bi se
njegovo neznanje moglo odstraniti. Postoji samo sloboda, i ni{ta drugo.
P: Sve je to sa Bhagavanovog gledi{ta. Ali, {ta je sa nama?
M: Razlikovanje 'on' ili 'ja' je prepreka spoznaji.
P: Ali, ne mo`e se poricati da je Bhagavan na vi{em stupnju, dok smo mi ograni~eni.
Ho}e li Bhagavan u~initi da budem jedno s njim?
M: Da li si u snu bio svestan ograni~enja?
P: Ne mogu sada da prizovem stanje svog dubokog sna i da govorim o njemu.
M: Ne mora{. Ova tri stanja se smenjuju pred nepromenljivim Sopstvom. Mo`e{ se setiti
stanja dubokog sna. To je tvoje pravo stanje. Tada nije bilo ograni~enja. Ona su se javila
posle izranjanja misli 'ja'.
P: Kako posti}i Sopstvo?
M: Ne treba da se postigne Sopstvo, po{to si to ti.
P: Da. U meni postoji promenljivo i nepromenljivo Sopstvo. Postoje dva Sopstva.
M: Promenljivost je samo misao. Sve misli se javljaju po{to se pojavi misao 'ja'. Vidi
kome se misli javljaju. Onda }e{ ih nadi}i i one }e se smiriti. Mo`e se re}i da, prate}i trag
misli 'ja', dolazi{ do njegovog izvora i spoznaje{ savr{eno 'ja'-'ja'. 'Ja' je ime Sopstva.
P: Treba li da meditiram na 'Ja sam brahman' (aham brahmasmi)?
M: Svrha tog izraza nije u tome da se misli 'Ja sam brahman'. Aham ('ja') je svakome
poznato. Brahman u svakome obitava kao aham. Prona|i 'ja'. 'Ja' je ve} brahman. Ne mora{
to da misli{. Prosto, prona|i 'ja'.
P: Zar se u u~enjima ne pominje odbacivanje omota~a?
M: Po{to se javi misao 'ja', stvara se pogre{na identifikacija 'ja' sa telom, ~ulima, umom,
'ja' se pogre{no spaja sa njima, a istinsko 'ja' se gubi iz vida. Da bi se ~isto 'ja' odvojilo od
zaprljanog, pominje se ovo odbacivanje. Ali, to ne zna~i doslovce odbacivanje ne-Sopstva, ve}
pronala`enje stvarnog Sopstva.
Stvarno Sopstvo je beskrajno 'ja'-'ja'. 'Ja' je savr{enstvo. Ono je ve~no, nema ni po~etka
ni kraja. Ono drugo 'ja' se ra|a i umire. Ono nije trajno. Vidi za koga postoje promenljive
misli. Na}i }e{ da se javljaju po{to se pojavi 'ja' misao. Dr`i se misli 'ja', i ona }e se potopiti.
Sledi trag misli 'ja' do izvora, i osta}e samo Sopstvo.
P: Te{ko je to pratiti. Ja razumem teoriju. Ali, kakva je praksa?
M: Ostale metode su namenjene onima koji ne mogu da preduzmu ispitivanje Sopstva.
^ak i da bi se ponavljalo aham brahmasmi ili da se misli o tome, potreban je onaj ko to
131
radi. Ko je to? To je 'ja'. Budi taj 'ja'. To je direktan metod. Ostali metodi }e, tako|e, na
kraju dovesti svakoga do ispitivanja Sopstva.
P: Ja sam svestan 'ja'. Ipak, time moje nevolje nisu zavr{ene.
M: Tvoja misao 'ja' nije ~ista. Uprljana je spajanjem sa telom i ~ulima. Vidi za koga
postoje nevolje. Za misao 'ja'. Dr`i je. Onda }e se druge misli izgubiti.
P: Da, ali kako to treba da se radi? U tome je ~itava nevolja.
M: Misli 'ja', 'ja', 'ja'... i dr`i se te jedne misli isklju~uju}i sve druge.
23. oktobar 1936.
267. Govore}i o na{im prijateljima, `ivotinjama iz sale, [ri Bhagavan je citirao tamilski stih od
Avaija.
Kada je jednom stara dama prolazila, ~ula je nekog da slavi kambara (vrsta ptice).
Odgovorila je stihom koji zna~i:
Svaka vsta je divna na svoj na~in. [ta je veli~ina kambare kad se uporedi sa pticom
koja tako fino gradi svoje gnezdo, sa crvima koji stvaraju lak, p~elama koje grade sa}e,
mravima koji grade svoje gradove, paukom koji plete svoju mre`u?
Bhagavan je onda po~eo da opisuje njihove aktivnosti.
Dok je `iveo na bregu, video je kolibu sagra|enu od kamenja i blata, sa krovom od
slame. Ali, beli mravi su stalno pravili nevolje. Krov i zidovi su sru{eni kako bi se oslobodili
od blata koje im je davalo uto~i{te. [ri Bhagavan je video da su {upljine za{ti}ene kamenjem i
pretvorene u prave male gradove. Ovi su bili ogra|eni zidovima oblo`enim crnim melemom i
bilo je puteva koji su vodili do obli`njih gradova, koji su na sli~an na~in bili ome|eni crnim
zidovima. Na puteve su ukazivali ovi zidovi. Gradovi su bili puni rupa u kojima su mravi
`iveli. Ceo zid je bio nastanjen belim mravima koji su razarali krovni materijal.
[ri Bhagavan je tako|e posmatrao jednog pauka kako plete svoju mre`u i to opisao.
Vidimo ga kao ~vr{}uje svoju nit na jednom mestu, pa na drugom, pa na tre}em. Pauk se
kre}e du` niti, gore, dole, ide okolo-naokolo, i mre`a je zavr{ena. Ona je geometrijski
precizna.
Na sli~an na~in ose grade svoja gnezda od voska.
Tako, svaka `ivotinja ima svoju specifi~nu vrstu instinkta. Kambarova ve{tina ne treba da
se smatra ~udom, po{to je ona Bo`ja volja, kao {to je i u ostalim slu~ajevima.
268. Dr. Said: [ta je spasenje? [ta je Isus time mislio?
M: Spasenje za koga? I od ~ega?
P: Spasenje za pojedinca, od `alosti i patnji sveta.
M: ^ije su `alosti?
P: Uma.
M: Da li si ti um?
P: Sada }u da objasnim kako se pojavilo ovo pitanje. Meditirao sam. Po~eo sam da
mislim o Milosti koju je Hrist ukazao nekim obo`avateljima koji su dobili spasenje. Smatram
da je [ri Bhagavan isti. Nije li spasenje rezultat iste Milosti? Na to sam mislio kad sam
postavio ovo pitanje.
M: Da. Tako je.
P: Knji`ica 'Ko sam Ja?' govori o svarupa drishti (vi|enju su{tine). Onda, mora biti
posmatra~a i posmatranog. Kako se ovo mo`e izmiriti sa Kona~nim Jedinstvom?
M: Za{to pita{ za spasenje, oslobo|enje od `alosti? Onaj ko za njih pita tako|e vidi i
su{tinu. ^injenica je slede}a: Vi|enje (drishti) je svest. Ona sa~injava subjekat i objekat. Mo`e
li biti vi|enja bez Sopstva? Sopstvo je sve - i vi|enje ono {to se vidi.
P: Kako razlikovati ego od savr{enog 'ja'-'ja'?
M: Ono {to se javlja i nestaje je prolazno 'ja'. Ono koje nema ni po~etak ni kraj je
trajna 'ja' svest.
132
nekog de~aka. De~ak sada ima trinaest godina i u~i na Vladinoj visokoj {koli u selu kraj
Laknova. Kada je imao tri godine stalno bi kopao po raznim mestima; kada su ga pitali za{to
to ~ini, rekao je da poku{ava da prona|e ne{to {to je sakrio u zemlji. Kada je imao ~etiri
godine, u njegovoj ku}i se slavilo ven~anje. Pri odlasku, gosti su rekli da }e do}i na ven~anje
de~aka. Ali on se okrenuo i rekao: 'Ja sam ve} o`enjen. Imam dve `ene.' Kada su tra`ili da
ih poka`e, on je zamolio da ga odvedu do nekog sela, i tamo je pokazao na dve `ene. Tada
se saznalo da je pro{ao period od deset meseci izme|u smrti njihovog supruga i ro|enja ovog
de~aka.
Kada je ovo spomenuto, dama je pitala da li je mogu}e znati stanje nekog pojedinca
posle njegove smrti.
[ri Bhagavan je rekao: Neki se rode odmah posle, drugi nakon nekog vremena, manje
njih se ne rodi ponovo na ovoj zemlji, ve} kona~no posti`u spasenje na nekom vi{em
podru~ju, a veoma malo njih se oslobodi ovde i sada.
Ona: Ne mislim na to. Da li je mogu}e znati uslove u kojima se neko nalazi posle
svoje smrti?
M: Mogu}e je. Ali, za{to bi to poku{avali? Sve ~injenice su samo toliko istinite, koliko i
onaj ko ih saznaje.
P: Za nas su stvarni ro|enje jedne osobe, njeno postojanje i smrt.
M: Misli{ o drugima u odnosu na telo, zato {to si sebe pogre{no poistovetila sa telom.
Ni ti ni drugi niste telo.
P: Ali, sa mog sopstvenog nivoa razumevanja, ja smatram sebe i svog sina stvarnim.
M: Ne~ije ro|enje jeste ro|enje misli 'ja', a smrt te misli je smrt te 'osobe'. Kada se
javi misao 'ja', javi se pogre{no poistove}enje sa telom. Misle}i za sebe da si telo, i drugima
pridaje{ pogre{no zna~enje i poistove}uje{ ih sa telima. Isto kao {to se rodilo tvoje telo, raslo
je i nesta}e, misli{ da su se i drugi rodili, odrasli i umrli. Da li si mislila o svom sinu pre
njegovog ro|enja? Misao je do{la posle njegovog ro|enja i traja}e ~ak i posle njegove smrti.
On je tvoj sin samo toliko koliko misli{ o njemu. Kuda je oti{ao? Oti{ao je u izvor iz kojeg
je potekao. On je jedno s tobom. Sve dok ti postoji{, postoja}e i on. Ako prestane{ sebe da
poistove}uje{ sa telom, ova konfuzija }e nestati. Ti si ve~na. Kad to spozna{, otkri}e{ da su i
drugi tako|e ve~ni. Sve dok se ova istina ne spozna, bi}e uvek ovog bola zbog pogre{nih
zna~enja koja se ra|aju iz pogre{nog znanja i pogre{nog identiteta.
P: @elim da [ri Bhagavanovom Milo{}u steknem istinsko znanje.
M: Oslobodi se misli 'ja'. Sve dok je 'ja' `ivo, postoji bol. Kad 'ja' prestane da postoji,
ne}e biti bola. Razmisli o stanju dubokog sna!
P: Da. Ali, kada se okrenem od misli 'ja', javljaju se druge misli i uznemire me.
M: Vidi ~ije su to misli. Nesta}e. Njihov koren je u prostoj misli 'ja'. Dr`i se nje i
ostale }e nestati.
U~itelj je, opet, ukazao na pri~u o Punji i Papi, iz Yoga Vasishte, V pogl. 20, gde Punja
te{i Papu zbog smrti njihovih roditelja i okre}e ga spoznaji Sopstva. Dalje, stvaranje treba da
se razmatra iz dva svoja aspekta: Ishvara srishti (Bo`je stvaranje) i jiva srishti (stvaranje
pojedinca). Od ova dva, univerzum je prvi; a njegov odnos prema pojedincu, drugi. Ovaj drugi
daje povoda bolu i zadovoljstvu, nezavisno od prvog. Pomenuta je pri~a iz Pan~adasija. Bila su
dva mladi}a (koji su `iveli) u jednom selu u Ju`noj Indiji. Oti{li su na hodo~a{}e u Severnu
Indiju. Jedan od njih je umro. Onaj pre`iveli je odlu~io da se vrati tek posle nekoliko meseci,
dok ne zaradi ne{to novca. U me|uvremenu, sreo je jednog lutaju}eg hodo~asnika i zamolio ga
da prenese poruku o njemu i njegovom umrlom drugu u njihovo selo u Ju`noj Indiji. Ovaj je
to i u~inio, ali je gre{kom zamenio imena. Posledica je bila da su se roditelji mrtvog radovali
njegovoj bezbednosti, a roditelji `ivog su bili u `alosti. Stoga, bol i zadovoljstvo nisu posledica
~injenica, ve} mentalnih koncepcija. Za njih je odgovoran jiva srishti. Nadi|i pojedinca (jivu), i
ne}e biti bola ni zadovoljstva, a duhovno bla`enstvo }e ve~no trajati. Nadi|i individualnost
(jivu) zna~i obitavati u Sopstvu.
137
to odvija. Jedan ode, drugi do|e na njegovo mesto, ali se proces nastavlja. Ja ne `elim da se
skupljaju prilozi. Ali, ljudi ne obra}aju pa`nju na moj savet. Ne `elim da dajem nedelotvorne
savete. Zato ih ne proveravam. Po{to novac dolazi, posedi spontano narastaju.
P: Za{to se ne potpisujete svojim imenom?
M: Autor Samospoznaje dao je odgovor na ovo pitanje. Uostalom, po kojem imenu
treba da me znaju? Ne znam ni sam. Otkako sam do{ao ovde, ljudi su mi vremenom davali
vi{e imena. Ako bih se potpisivao jednim od njih, ne bi svi razumeli. Zato sam obi~no govorio
ljudima koji tra`e potpis da ~ak i kada bi ga nekome pokazali, on po pravilu ne bi verovao
da je to istina.
P: Verujem, ne dodirujete novac i drugo {to vam nude.
M: Ponekad mi stave vo}e u ruke. Ja ga dodirujem.
P: Ako prihvatate jednu vrstu ponude, za{to ne biste primili i novac?
M: Novac ne mogu da jedem. [ta da radim sa njim? Za{to bih uzeo ne{to sa ~im ne
znam {ta da radim?
P: Za{to se posetioci zadr`avaju u A{ramu?
M: Oni sigurno znaju za{to.
P: Pretpostavljam da nemate ni{ta protiv da neko do|e i ostane ovde.
M: Nemam.
P: Isto tako, nemate ni{ta protiv bilo kog trajanja njihovog boravka.
M: Nemam. Ako na|em za shodno, oti}i }u odavde. To je sve.
Bhagavanov obo`avatelj, advokat, pitao je da li mu je bilo naporno ju~era{nje ispitivanje
pred komisijom.
M: Nisam koristio svoj um, tako da nije bilo napora. Neka me ispituju hiljadu dana. Ne
marim.
16. novembar 1936.
282. P: Da li praksa (sadhana) tantre dovodi do samospoznaje?
M: Da.
P: Koje je najbolje bogoslu`enje u tantri?
M: Zavisi od temperamenta.
P: Kakvu ulogu igra kundalini u postizanju samospoznaje?
M: Kundalini se podi`e pri svakoj spoznaji. Kundalini je prana shakti (`ivotna energija).
P: Ka`e se da razli~ita bo`anstva borave u razli~itim ~akrama. Da li ih vidimo u toku
prakse (sadhane)?
M: Mo`emo da ih vidimo ako to `elimo.
P: Da li put samospoznaje vodi kroz samadhi?
M: To su sinonimi.
P: Ka`e se da guru mo`e u~initi da njegov u~enik spozna Sopstvo tako {to na njega
prenese deo svoje snage. Da li je to istina?
M: Da. Guru ne dovodi do samospoznaje. On prosto odstranjuje prepreke koje je
spre~avaju. Sopstvo je uvek prisutno.
P: Da li je za postizanje samospoznaje neophodan guru?
M: Sve dok tra`i{ samospoznaju guru je potreban. Guru je Sopstvo. Uzmi da je on i
stvarno Sopstvo, i tvoje individualno 'ja'. Nestanak razlike me|u njima, njihovog dvojstva, je
nestanak neznanja. Sve dok u tebi postoji dualnost, guru je potreban. Po{to se identifikuje{ sa
telom, misli{ da je i guru neko telo. Ti nisi telo, a nije ni guru. Ti si Sopstvo, a to je i guru.
Do ovog znanja se dolazi onim {to ti naziva{ samospoznajom.
P: Kako mo`emo znati da je neko zaista guru?
M: Po duhovnom miru koji {iri oko sebe, i po{tovanju koje za njega ose}amo.
P: Ako se ispostavi da je guru nepodoban, kakva }e biti sudbina u~enika koji imaju
bezuslovnu veru u njega?
141
Se}anje je, isto tako, relativno, po{to zahteva objekat koga se se}amo, i subjekta koji se
se}a. Kada nema dvojstva, ko }e se se}ati, i ~ega?
P: [ta se doga|a sa stvorenim egom kada telo umre?
M: Ego je misao 'ja'. U suptilnom obliku, on ostaje misao, dok u grubom vidu
obuhvata um, ~ula i telo. Oni nestaju u dubokom snu zajedno sa egom. Ali, Sopstvo uvek
postoji. Tako je i u smrti.
Ego nije bi}e nezavisno od Sopstva, koje bi smo moglo da se stvori ili uni{ti. On
deluje kao instrument Sopstva i povremeno nestaje. To zna~i, javlja se i nestaje. To se mo`e
smatrati ro|enjem i smr}u.
Relativno znanje pripada umu, a ne Sopstvu. Stoga je ono iluzorno i nije trajno. Uzmi,
na primer, nau~nika. On formuli{e teoriju o tome da je Zemlja okrugla, i krene da to doka`e
i ustanovi dokaz na sigurnoj osnovi. Kada zaspi, cela ideja nestaje. U njegovom umu ostaje
praznina. [ta mari da li }e svet ostati okrugao ili ravan kad on zaspi? Tako, vidi{ svu jalovost
takvog relativnog znanja.
Treba da odemo iznad tog relativnog znanja i obitavamo u Sopstvu. Istinsko znanje je
takvo iskustvo, a ne umno poimanje.
P: Za{to [ri Bhagavan ne ide i propoveda Istinu pred velikim brojem ljudi?
M: Otkud zna{ da ja to ne radim? Da li se propovedanje sastoji u tome da se popne{
na podijum i dr`i{ besedu ljudima okolo? Propovedanje je, prosto, saop{tavanje znanja. To
mo`e da se ~ini i u }utnji.
[ta ti misli{ o ~oveku koji jedan sat slu{a besedu i zatim odlazi, a da ona na njega
nije ostavila nikakav utisak koji bi izmenio njegov `ivot? Uporedi ga sa nekim drugim koji sedi
u svetom prisustvu (gurua) i posle nekog vremena ode potpuno izmenjenog pogleda na `ivot.
[ta je bolje: propovedati glasno bez efekta, ili sedeti tiho oda{ilju}i snagu intuicije koja }e se
poigrati sa drugima?
Opet, kako se javlja govor? Postoji apstraktno znanje (nemanifestovano). Iz njega se
javlja ego, koji daje povod mislima, a time re~ima. Tako imamo:
Apstraktno znanje
Ego
Misli
Re~i
Re~i su, stoga, praunuci prvobitnog izvora. Ako re~i mogu proizvesti efekat, koliko tek
mo}nije treba da bude propovedanje ti{inom! Prosudi sam.
286. P: Za{to ne mo`emo ostati u sushuptiju (stanju dubokog sna) toliko dugo koliko to
`elimo, i da budemo po svojoj volji u njemu, kao {to smo u budnom stanju?
M: Sushupti se nastavlja i u ovom stanju. Mi smo uvek u sushuptiju (u ~istom bivstvu).
Treba da u|emo u njega svesno i spoznamo ga u ovom stanju. Zapravo, nema ula`enja i
izla`enja iz njega. Postati ga svestan je samadhi. Neznalica ne mo`e dugo ostati u sushuptiju
zato {to ga priroda prisiljava da izroni iz njega. Njegov ego nije mrtav i javlja se ponovo. Ali
mudar ~ovek nastoji da ga razbije na njegovom izvoru. I za njega se on iznova javlja,
podstican prirodom, tj. prarabdhom. Zna~i, i kod prosvetljenog i kod neprosvetljenog izbija ego,
ali s tom razlikom {to kad se ego neprosvetljenog javi, on je nesvestan svog izvora, svog
sushuptija (~istog bivstva) dok sanja i dok je u budnom stanju; dok prosvetljeni, kada se njegov
ego javi, u`iva u svom transcendentalnom iskustvu svojim egom, znaju}i njegov izvor. Ovakav
ego nije opasan; on je kao izgorelo u`e, oblik mu je isti, ali je nemo}no da vezuje. Dr`e}i
svoj ego stalno na svom izvoru, on se rastapa u njemu, kao lutka od soli u okeanu.
P: [ri Ramakri{na ka`e da nirvikalpa samadhi ne mo`e trajati du`e od dvadeset jednog
dana. Ako dalje bude u njemu, osoba umire. Da li je tako?
M: Kada se prarabdha iscrpi, ego se potpuno rastapa ne ostavljaju}i ni jednog traga za
sobom. To je kona~no oslobo|enje. Ako se prarabdha ne iscrpi potpuno, ego }e se javljati u
svom ~istom obliku, ~ak i kod jivanmukta. Ipak, sumnjam u iskaz o maksimalnom trajanju od
143
dvadeset jednog dana. Ka`e se da ~ovek ne mo`e da `ivi ako posti trideset ili ~etrdeset dana.
Ali, imamo ljude koji su postili du`e, recimo, stotinu dana. To zna~i da za njih jo{ uvek
postoji prarabdha.
P: Kako je mogu}a spoznaja?
M: Postoji apsolutno Sopstvo iz kojeg izleti iskra kao iz vatre. Iskra se naziva 'ja' (ego).
Kad je ~ovek u neznanju, 'ja' se identifikuje sa nekim objektom u trenutku kad se on pojavi.
Ono ne mo`e da ostane nezavisno, bez zdru`ivanja sa objektima. Ovo zdru`ivanje je ajnana ili
neznanje, i njeno uni{tenje je cilj na{ih napora. Ako se njegova te`nja za objektivacijom ubije,
'ja' ostaje ~isto i stapa se sa izvorom (bivstvom). Pogre{no poistove}enje sa telom je
dehatmabuddhi (ideja 'ja sam telo'). Ono mora otpasti da bi usledili dobri rezultati.
P: Kako ga izbrisati?
M: Mi postojimo u sushuptiju (dubokom snu), ali nismo zdru`eni sa telom i umom. U
druga dva stanja (sanjanju i budnosti) smo zdru`eni sa njima. Ako smo sa telom, kako onda
mo`emo postojati bez njega u dubokom snu? Mo`emo sebe da odvojimo od onoga {to je za
nas spolja{nje, ali ne i od onoga {to je jedno sa nama. Tako, 'ja' nije jedno sa telom. Ovo
mora da se spozna u budnom stanju. Avasthatraya (tri stanja: budnost, sanjanje i dubok san
bez snova) treba da se prou~avaju samo da bi se postiglo ovakvo vi|enje.
'Ja' (ego) se do`ivljava u svojoj ~istoti u intervalima izme|u dva stanja ili dve misli. 'Ja'
je kao gusenica koja ispu{ta list tek kada se dohvati drugog. Njegova prava priroda se mo`e
prona}i kada nije u kontaktu sa objektima i mislima. Spoznaj ovaj interval uverenjem koje si
stekao prou~avanjem avasthatraye (tri stanja svesti).
P: Kako mi zaspimo i kako se budimo?
M: U sumrak koko{ka kvoca i pili}i do|u i sakriju se ispod njenih krila. Koko{ka onda
ode u gnezdo da preno}i sa pili}ima koje je ve} zbrinula. U zoru i koko{ka i pili}i izlaze.
Koka je ovde ego koji skuplja svoje misli (pili}e) i odlazi da spava. U zoru se svetlost {iri, u
sumrak se skuplja. Isto tako, kada se ego pojavljuje, on to ~ini sa celom svojom svitom. Kada
za|e, sve sa njim nestaje.
P: Kako izgleda sushupti?
M: U obla~noj no}i nije mogu}e ustanoviti nikakve objekte i vlada samo gusti mrak,
mada su o~i posmatra~a {irom otvorene. Sli~no, u dubokom snu posmatra~ je svestan
nepostojanja objekata.
Ka`e se da je [ri Bhagavan uzvratio jednoj osobi koja je radoznalo ispitivala: Kakav je
smisao ovog razgovora o istini i la`nosti u svetu koji je sam la`an?
27. novembar 1936.
287. Gospodin iz Punjaba, po zanimanju lekar, do{ao je sa svojom `enom u posetu Bhagavanu.
On je bio u sali kada je posle ru~ka do{ao [ri Bhagavan. Pitao je: Kako da meditiram?
Nemam duhovnog mira.
M: Mir je na{a prava priroda. Ona ne treba da se posti`e. Na{e misli treba da se
izbri{u.
P: Poku{avao sam da ih izbri{em, ali bez uspeha.
M: Metod iz Gite je jedini. Kada um odluta, vrati ga natrag da nastavi sa meditacijom.
P: Ja ne mogu da dovedem um u meditaciju.
Jedan drugi obo`avatelj: Kada se slon oslobodi, mlatara surlom tamo-amo i nemiran je.
Ako mu se d lanac, surla je dr`i i nije vi{e nemiran. Isto tako, um bez cilja je nemiran, sa
ciljem ostaje u miru.
P: Ne, ne, sve je to teorija. Ja sam ~itao mnogo knjiga, i ni~emu mi nisu koristile.
Prakti~no je nemogu}e skoncentrisati um.
M: Koncentracija je nemogu}a sve dok postoje predispozicije (samskare). One ometaju i
predaju (bhakti).
144
M: Zato {to samskare nisu uni{tene. Dok samskare ne prestanu da postoje, uvek }e biti
sumnje i zamene stvarnog sa nestvarnim. Svi napori su usmereni na uni{tenje sumnji i zabuna.
Da bi se to u~inilo, njihovi koreni se moraju sase}i. Njihovi koreni su samskare. Ve`banjem
koje nala`e guru, oni se u~ine nemo}nim. Guru to prepu{ta u~eniku, kako bi ovaj sam otkrio
da nema neznanja. Ovako izre~ena istina je na nivou ~uvenja Istine (sravana). Ona nije ~vrsta.
Da bi je u~inili postojanom, moramo da ve`bamo refleksiju (manana) i jednousmerenost
(nididhyasana). Ova dva procesa sagore samskare u semenu, tako da one postaju nemo}ne.
Neke izuzetne osobe steknu nepokolebljivo znanje ve} kad samo jednom ~uju Istinu. To
je zato {to su krthopasakah (napredni tragaoci zbog napora iz prethodnih `ivota), dok je
akrtopasakima (novim, neiskusnim traga~ima) potrebno vi{e vremena da postignu nepokolebljivo
znanje. Ljudi pitaju: Kako se uop{te pojavilo neznanje (avidya)? Moramo da im odgovorimo:
Neznanje se nikada i nije pojavilo. Ono nema stvarnog postojanja. Ono {to postoji je samo
vidya (znanje).
P: Za{to, onda, ja to ne spoznajem?
M: Zbog samskara. Me|utim, prona|i ko je taj ko ne spoznaje, i {ta je to {to se ne
spoznaje. Onda }e biti jasno da nema avidye (neznanja).
290. G. Sagarmal, Marvari, trgovac pamukom iz Bombaja, izgleda upu}en u Bhagavad Gitu.
Pitao je:
Bhagavad Gita ka`e: 'Nema ni~eg razli~itog od mene' a zatim: 'kao biseri nanizani na
konac'. Ako nema ni~eg osim [ri Kri{ne, kako se za svet mo`e re}i da je 'kao biseri na
koncu'?
M: To zna~i da sutra (ogrlica, niska bisera) i mani (dragulji) nisu odvojeni od Mene.
Nema maniganah (reda dragulja) bez niske (sutre) i nema ogrlice odvojeno od Mene. Sloka
nagla{ava jedinstvo, a ne mno{tvenost, koja je samo na povr{ini.
P: Jedinstva mo`e biti samo po utapanju u Bhagavana. Da, ali sve dotle mora biti
raznolikosti. To je samsara.
M: Gde smo sada? Da li smo odvojeni od Bhagavana? Samsara i mi, svi smo u
Bhagavanu.
P: Ali, to je iskustvo jnanija. Razlikovanje traje sve do svanu}a jnane. Zato, za mene
postoji samsara.
M: Samskara (nesvesni utisci i reakcije) je samsara (krug ro|enja i smrti).
P: U redu. Sve je Vasudeva - mi smo zaboravili ovu istinu. Zato se ne mo`emo da
se poistovetimo sa Bogom.
M: Gde si kad si u zaboravu?
P: Kao da sam u snu.
M: ^ijem snu?
P: U snu du{e (jive).
M: A ~ija je du{a?
P: Ona je paramatmina (Apsolutnog Sopstva).
M: Neka, onda, pita paramatma.
P: Razjasni}u svoju sumnju pomo}u jednog primera.
M: Ma, ko je taj koji ho}e da ilustruje sumnju i u~ini je jasnom? Direktno iskustvo,
pratyaksha, ne zahteva primere da bi se pojasnilo.
P: Postoji pratyaksha, ali i zaborav.
M: [ta je zaboravljeno i ko je taj ko je zaboravio?
P: Slu{ajte. Neko sanja, i svet snova nestaje po bu|enju.
M: Probudi se, isto tako, i iz sada{njeg sna.
P: Prakrti (priroda) je suvi{e mo}na.
M: Vidi purushu (duh). [ta ti onda mo`e prakrti?
P: Postoji ~vor (granthi) izme|u njih.
M: ^iji je to ~vor? Duha ili prirode? Ili oboje?
146
P: Brahmanov.
M: Onda brahman mora da pita, ili da bude upitan. Za koga postoji san? Ili ~vor? Ti
uvek ka`e{: 'Ja pitam'. Ko je taj 'ja'?
P: Ja ga ne opa`am.
M: 'Ja' je ve~no. Da je ono ne{to posebno, nestalo bi. Ono je Savr{enstvo. Zato ga ne
nalazimo kao objekat.
P: Ali, ja sam nesavr{en.
M: Za{to uvodi{ nesavr{enstvo? Za{to nisi savr{en? Da li si ose}ao nesavr{enstvo dok si
bio u dubokom snu? Za{to i sada ne ostane{ takav? Prevedi iskustvo dubokog sna u budnost i
bi}e{ u redu. 'Ono {to je no} za neznalicu, to je dan za mudraca.'
P: Da, ali samo za mudraca.
M: Ko je mudrac? Zar on nije ~ovek?
P: Zar vi ne ose}ate ako vas neko udari? Zar nema razlikovanja? Da li je to spoznaja
(jnana)?
M: ^ovek pod dejstvom hloroforma ili pi}a to ne ose}a. Da li je on jnani? Da li se
ose}anja i spoznaja me|usobno isklju~uju?
P: Postoji onaj koji vidi, vi|eno i vi|enje. To nisu obele`ja spoznaje.
M: U snu, u transu, u odsustvu uma, nema razlikovanja. Da li to naziva{ spoznajom?
[ta se de{ava u ovim stanjima? Da li je sada odsutno ono {to je u njima bilo prisutno? Ono
{to jeste, postoji ve~no. Razlika je posledica uma. Um je nekad prisutan, a nekad odsutan.
Nema promene u Stvarnosti. Stvarnost je ve~no bla`enstvo (ananda).
P: Bla`enstvo je proizvod ve`banja. Kakva je to ve`ba?
M: Praksa (sadhana) je ispitivanje da bi se prona{ao onaj kome se sve ove sumnje
javljaju.
P: To je ego (ahamkara).
M: Odakle se pojavljuje ahamkara?
P: Potrebno mi je vo|stvo da bih na{ao put.
M: U|i unutra i na|i put. Ne mo`e{ ga na}i spolja. Niti treba da ga tra`i{ spolja.
P: Nisam u stanju da tra`enjem na|em ego. Tu stajem.
M: Kako mo`e{ da ga na|e{? On nije odvojen od tebe. Ostavi se nenala`enja. Gde si
sada? Mo`e{ li da ka`e{ 'ja nisam'?
P: [ta sam ja, i kako?
M: Nemoj se brinuti za to. Neka ostane tako kako jeste. Za{to mari{ za to? Da li si
brinuo za celinu ili deo (samashti, vyashti) dok si spavao? Ista osoba je i sada prisutna. Ti si
isti, u dubokom snu kao i u budnosti.
P: Spavanje i budnost su razli~ita stanja sa razli~itim efektima...
M: Kakve to veze ima sa tobom? Sopstvo je isto, sve vreme.
P: Um nije postojan u meditaciji.
M: Kad god odluta, uvek ga vrati unutra.
P: Kada me patnja (dukha) savlada, ispitivanje je nemogu}e.
M: Zato {to je um previ{e slab. Oja~aj ga.
P: Kako?
M: Sat sang, Ishvara aradhana, pranayama (zajednica s mudrim, bogoslu`enje, kontrola
daha).
P: [ta se tada dogodi?
M: Uklanja se patnja. Na{ cilj je odstranjenje patnje. Sre}u ne mo`e{ da stekne{. Sama
tvoja priroda je sre}a. Bla`enstvo se ne sti~e kao ne{to novo. Sve {to se ~ini slu`i tome da se
nesre}a odstrani. Ove metode to ~ine.
P: Zajedni{tvo sa mudrim mo`e da oja~a um. Ali treba i da se ve`ba. Koja ve`ba mora
da se izvodi?
M: Da. I praksa je potrebna. Ve`banje zna~i odstranjivanje predispozicija (samskara).
Njen cilj nije sticanje ne~eg novog; on je ubijanje predispozicija.
147
Za atyasramu vidi Narada Parivrajaka Upani{adu, V, 1-15; Svetasvatara Up. VI, 21; Tejobindu Up. I, 47-48;
Suta Samhita - Mukti Kanda pogl. V, 9, 14-43; Sivamahatmya Khandu, V, 32, 37, 55.
148
Razlike postoje zbog uma. U snu nije bilo uma, a sada je on aktivan. Sopstvo postoji i kada
nema uma.
P: Mada se to razume, ne spoznaje se.
M: Do}i }e polako, meditacijom.
P: Meditacija se radi umom. Kako ona mo`e ubiti um da bi otkrila Sopstvo?
M: Meditacija zna~i dr`ati se jedne misli. Ta jedna misao dr`i po strani sve ostale misli.
Rasutost uma je znak njegove slabosti. Stalnom meditacijom on se osna`uje, ili, da tako
ka`emo: njegova slabost zbog misli koje stalno izmi~u ustupa mesto pozadini koja uvek postoji
i koja je slobodna od misli. Ovo prostranstvo li{eno misli je Sopstvo. Um u svojoj ~istoti je
Sopstvo.
[ri Bhagavan je u odgovoru prethodnom pitaocu rekao: Svako ka`e 'ja sam telo'. To je
iskustvo i mudraca i neznalice. Neznalica veruje da je Sopstvo ograni~eno samo na telo, dok
mudrac zna da telo ne mo`e da postoji bez Sopstva. Sopstvo je za njega beskraj koji sadr`i,
pored svega, i telo.
G. Bous je rekao da je ose}ao mir u njegovom prisustvu koji je trajao i neko vreme
posle susreta. Dodao je: Za{to mir nije trajan?
M: Taj mir je tvoja prava priroda. Protivre~ne ideje su samo nanosi na njemu. On je
istinski bhakti, istinska yoga, istinska jnana. Ti mo`e{ da ka`e{ da je ovaj mir postignut
ve`bom. Ve`bom se odbacuju pogre{ne predstave. To je sve. Mir tvoje istinske prirode je
ve~an. Ovi bljeskovi su samo znak otkrovenja Sopstva koje predstoji.
U odgovoru prvom pitaocu, Bhagavan je rekao: Srce je Sopstvo. Ono nije unutra ili
spolja. Um je njegova snaga (shakti). Po{to se um pojavi, pojavljuje se univerzum i u njemu
vidimo telo. Ali, sve je ovo sadr`ano u Sopstvu i oni ne mogu da postoje odvojeno od
Sopstva.
14. decembar 1936.
294. G. Parki: Kako treba da se meditira?
M: Meditacija je, zapravo, utvr|enost u Sopstvu. Ali, kada misli prolaze kroz um i
ula`emo napor da ih uklonimo, taj napor se obi~no naziva meditacijom. Biti u Sopstvu je tvoja
prava priroda. Budi ono {to jesi. To je cilj.
P: Ali, misli dolaze. Da li je na{ napor usmeren samo ka tome da se uklone misli?
M: Da. Po{to je meditacija samo jedna misao, druge misli se dr`e podalje. Meditacija je
negativna po efektu utoliko {to misli dr`i po strani.
P: Re~eno je 'utvrdi um u Sopstvu'. Ali, Sopstvo je nezamislivo.
M: Za{to uop{te `eli{ da meditira{? Zato {to to `eli{, ili zato {to ti je re~eno 'utvrdi
um u Sopstvu'? Za{to ne ostane{ kakav jesi, bez meditacije? [ta je tvoj um? Kada se sve
misli uklone, on postaje utvr|en u Sopstvu.
P: Ako je dat oblik, ja mogu na njega da meditiram i da uklonim druge misli. Ali,
Sopstvo je bezobli~no.
M: Za meditaciju na oblike ili konkretne objekte ka`e se da je dhyana, dok je
ispitivanje Sopstva vichara ili nididhyasana.
Obja{njavaju}i adyaropapavadabhyam (nano{enje ne-Sopstva na Sopstvo, i odstranjivanje
tih nanosa), [ri Bhagavan je istakao da prvo okre}e ~oveka ka Sopstvu; a da zahvaljuju}i
drugom, on zna da svet nije odvojen od Sopstva.
16. decembar 1936.
295. G. Natverlal Parek, Gujerati koji je poha|ao Me|unarodnu konferenciju religija kao
delegat iz Barode, do{ao je ovamo u posetu. On je dobro negovan mladi}, pa`ljiv i svestan
svojih vrlina. Dao je bele{ku koja je sadr`ala neka pitanja za [ri Bhagavana.
P: Preklinjem vas, pomozite mi da spoznam atma-paramatma-satcittanandu.
150
koga postoji budnost, bi}e ti jasno da za njega istog tako|e postoji i san. Ti si svedok
budnosti, sanjanja i dubokog sna, odnosno, oni prolaze pred tobom. Ova pitanja se javljaju
zato {to si sada izvan meditacije. Dr`i se meditacije i vidi da li }e se ona javiti.
23. decembar 1936.
298. Jedan posetilac je formulisao pitanje tako {to je rekao da je meditacija direktnija nego
ispitivanje, zato {to se ona dr`i istine, dok ispitivanje prosejava istinu od neistine.
M: Za po~etnika je meditacija na oblik lak{a i prihvatljivija. Njeno praktikovanje vodi do
samoispitivanja (atmavichare), koja se sastoji od prosejavanja Stvarnog od nestvarnog.
Koja je korist od dr`anja za istinu kada si ispunjen suprotstavljenim ~iniocima?
Samoispitivanje (atmavichara) direktno vodi spoznaji, odstranjuju}i prepreke koje te
navode da misli{ kako Sopstvo nije ve} prisutno.
24. decembar 1936.
299. G. T. K. S. Ajer, je pitao [ri Bhagavana o izvoru zvuka.
M: Op{te je mi{ljenje da para (zvuk) dolazi iz muladhare na dnu ki~me. Svi zvuci
po~inju od vaikhara (misaonog oblika) i sadr`ani su u pari, koja proishodi iz kundalini; a
kundalini nije razli~ita od Srca. U stvari, ~itava shadadhara ({estostruki centar) je sadr`ana u
Srcu.
Sushumna, sa svojim izvorom, kundalini, je sadr`ana u Srcu.
Posetilac je pitao o antarena taluke sendrayonih.
M: Indrayoni zajedno sa sushumna nadi sadr`ana je u pari.
25. decembar 1936.
300. Jedan mladi} koji je diplomirao nauke, ~eka ovde ve} ~etiri-pet meseci Milost, da mu
padne neko zaposlenje kao zrela jabuka sa drveta. Nije se uop{te trudio da obezbedi posao.
Ju~e je do{ao njegov brat da ga odvede roditeljima. Ali, mladi} je odbio da ide. Zamoljen je
[ri Bhagavan.
[ri Bhagavan je rekao: Ja ne govorim nikome da do|e, niti ga molim da ode. Svako
do|e kada mu je drago. On ka`e da u sali nalazi mir, a da tako|e `eli zaposlenje. O~igledno,
zaposlenje mora da prona|e u samoj sali, tako da njegov mir ne bude poreme}en. Mir nije u
sali. On je u po~ivanju u Sopstvu. Svugde se mo`e ste}i.
Nekoliko dana kasnije mladi} je odbacio svoju svetu nit (obele`je brahmana), i pojavio
se pred [ri Bhagavana drhte}i, {to je on kasnije pripisao svom bla`enstvu (ananda). [ri
Bhagavan mu je rekao da ne stvara naviku sedenja u sali pored njega, i poslao ga napolje.
Nastavio je: ^ak i pti}a roditelji {tite samo dok mu ne izrastu krila. Ne {tite ga ve~ito. Isto
je sa obo`avateljima. Pokazao sam put. Sada mora{ biti u stanju da ga sledi{ i na|e{ mir gde
god da se nalazi{.
Mladi} misli da mu je [ri Bhagavan dao upadeshu slede}im re~ima: Ja, tj. ego, mora{
da podjarmi{.
On je, me|utim, odbio ponudu da se zaposli u jednoj od mesnih {kola i misli da su
mu Breg, ili [ri Bhagavan dali mo}an posao. Kakav je to posao, svet }e saznati kasnije ka`e
on. On je tako|e predvideo dana{nja de{avanja jo{ pre nekoliko meseci, i rekao je to svojoj
majci i drugovima. Raduje se onome {to se de{ava.
[ri Bhagavan ga je, me|utim, uporedio sa jednim drugim ~ovekom, koji ni u kom smislu
nije bio na pravom putu. A de~ak ipak misli da je on Bhagavan u za~etku. Kasnije je
poludeo i umro.
153
301. Jedan gospodin je sa odu{evljenjem pri~ao neka od svojih iskustava koja je imao slede}i
uputstva [ri Bhagavana, i slu~ajno je spomenuo da su on i [ri Bhagavan ro|eni istog dana u
nedelji i da imaju isto ime...
[ri Bhagavan je ovo upotpunio govore}i: Isto Sopstvo je u obojici.
302. Mladi} iz Tri~ija pitao je [ri Bhagavana o navodu atyanta vairagyam (potpuna bez`eljnost)
u Upadesha manjari kao karakteristici zrelog u~enika. Nastavio je: [ta je vairagya? Nevezanost
za svetovne aktivnosti i `elja za spasenjem. Nije li tako?
M: Ko to ne poseduje?
Svi tra`e sre}u, ali zavedeni su verovanjem da je sre}a u zadovoljstvima koja su
zdru`ena s bolom. Takva sre}a je prolazna. Njihov pogre{an identitet daje im zadovoljstva
kratkog veka. Bol i u`ivanje se u svetu me|usobno smenjuju. Razlu~iti ono {to proizvodi sre}u
od onog {to proizvodi bol, i ograni~iti se samo na one aktivnosti koje donose sre}u, je
vairagya. [ta je to {to ne}e proizvesti bol? Aspirant to tra`i i time je zaokupljen. Ina~e, ~ovek
bi jednom nogom stajao u svetu, a drugom u duhovnim aktivnostima ne napreduju}i
zadovoljavaju}e ni na jednom polju.
Postavljeno je pitanje o ulozi gurua.
M: ^ovek ne mo`e sebi da pomogne i nalazi da je previ{e slab, pa stoga tra`i vi{e
snage u obli~ju gurua.
303. G. K. R. V. Ajer je zamolio da se bolje objasni nada (zvuk).
M: Onaj ko na njega meditira, ose}a to. Postoji deset vrsta nadija. Posle kona~nog
groma nade, sti~e se laya. To je ~ovekovo prirodno i ve~no stanje. Nada, jyoti i ispitivanje tako
dovode do iste ta~ke. (Ovi prvi su indirektni, dok je ispitivanje direktan put.)
P: Um se nakratko umiri, a zatim se ponovo pojavljuje. [ta da se radi?
M: Moramo se se}ati mira koji smo ~esto postizali i u drugim prilikama. Taj mir je
tvoje prirodno i trajno stanje. To se naziva 'tok'. To je tvoja prava priroda.
Nada (suptilni zvuci), fotizmi (vizije svetlosti i sl.) podrazumevaju postojanje trojstva:
subjekta, objekta opa`anja i ~ina opa`anja. Tok koji nastaje iz ispitivanja Sopstva je jedinstvo
ovog trojstva, bez razlika.
26. decembar 1936.
304. Dama iz [vajcarske je opisala [ri Bhagavanu fotizam koji je imala. Dok je sedela {irom
otvorenih o~iju, videla je kako lice [ri Bhagavana postaje poput kerubina i rastapa se u
veli~anstvene cvetove. Preplavila ju je ljubav prema tom detinjem licu.
M: Vizija je u tvom umu. Uzrok je tvoja ljubav. Pol Branton me je video kao divovski
lik; ti si me videla kao dete. Oba lika su vizije.
Dama je rekla: Pol Branton me je pitao da li sam ovde imala neko duhovno iskustvo,
i ja sam to porekla. Sada se desilo ovo.
M: Nemoj biti obmanjena vizijama.
P: Ako je neko miljama daleko, u Evropi, i prizove va{u pomo}...
M: Gde je Evropa? Ona je u tebi.
P: Ja sam do{la ovamo. Volela bih kada bi Mahar{i do{ao tamo. (Govore}i to, tiho se
smejala. Ti{ina, nekoliko minuta.)
M: Ti vidi{ fizi~ko telo i zato nalazi{ ograni~enja. Na ovom planu deluju vreme i
prostor. Sve dok razmi{lja{ o grubom telu, postoja}e razlike u vidu razli~itih tela. S druge
strane, me|utim, spoznaja stvarnog Mahar{ija umiri}e sve sumnje.
Da li si sada u Indiji? Ili je Indija u tebi? Ve} sada mora otpasti taj utisak da si u
Indiji. Indija je u tebi. Da bi to sebi dokazala, pogledaj svoj san. Da li si ose}ala da si u
Evropi ili u Indiji dok si spavala? A tada si, bez daljeg, postojala isto kao sada.
Prostor je u tebi. Fizi~ko telo je u prostoru, ali ne i ti.
154
Pol Branton je imao zatvorene o~i kada je video viziju, dok su tvoje, ka`e{, bile
otvorene.
P: Da. Ali, ja nikada nisam imala vizije, dok je on ekstrasens.
Posle nekog vremena pitala je da li je prednost ili mana imati ovakve vizije.
M: Prednost.
Mo`da si mislila o nekom detetu i ono se pojavilo u viziji...
P: Da, samo o [ivi - o njegovom detinjem licu...
M: To je.
P: Ali, [iva je uni{titelj...
M: Da. Patnji.
Posle nekog vremena, Bhagavan je nastavio: Uskoro }e{ oti}i da spava{. Kad se ujutru
probudi{, re}i }e{: 'Spavala sam dobro i bla`eno'. Ono {to se desilo u dubokom snu je tvoja
prava priroda. Ona se nastavlja i sada. Ina~e to ne bi bila tvoja prava priroda. Budi svesna
tog stanja uvek: to je [iva.
Da li mi imamo obli~je? Prona|i to pre nego {to bude{ mislila o [ivinom obli~ju. Da li
si postojala u dubokom snu? Da li si tada bila svesna nekog obli~ja? Da li si imala obli~je
dok si spavala? Postojala si kao i sada. 'Ja' koje je bilo u snu, prisutno je i sada. Prema
tvom iskustvu za vreme spavanja ti nisi bila telo. Isto to si i sada - dakle, bez tela si.
Bivaju}i bez tela, u snu si bila sre}na. Sada si isto to. Ono {to sve vreme opstaje, mora da je
jedina prava priroda. U snu nije bilo tela, ve} samo iskustva sre}e. To se i sada nastavlja.
Sopstvo je bestelesno. Tako, ako ti sada nema{ telo, mo`e li [iva da ima telo? Ako ti ima{
telo, i [iva ga ima. Ako ga ti nema{, nema ga ni on.
P: Za{to je on, onda, [iva?
M: {iva zna~i otelovljenje sre}e - povoljnosti.
Ona je bila veoma zadovoljna. Posle nekog vremena je oti{la.
305. Posetioci su me|usobno razgovarali i jedan od njih je rekao: Mi, koji smo dobro
upoznati sa na{im tradicionalnim u~enjima, nismo u stanju da ih sledimo (misle}i na
Bhagavanova). Kako mogu stranci, kojima na{i putevi nisu poznati, tako lako da slede [ri
Bhagavanovo u~enje?
^ini se da on saose}a sa njihovim nastojanjima da nas razumeju, uprkos svojim
nedostacima i neodgovaraju}em znanju.
[ri Bhagavan je kona~no primetio: Bolje je imati vizije nego ih nemati. Na taj na~in se
ljudi zainteresuju. Ne pose`u za drugim idejama; kad jednom ne{to zapo~nu, dr`e se toga.
Toliko o njihovim dobrim osobinama.
[ri Bhagavan je kasnije uputio na viziju [ivaprakasam Pilaija: Vizije nisu spolja. Javljaju
se samo u nama. Ako su spolja{nje, one moraju da postoje i kada posmatra~ nije prisutan.
Zato, {ta je garancija njihovog postojanja? Samo posmatra~.
306. P: Potrebno je ne{to konkretno na {ta bi se meditiralo. Kako da meditiramo na 'ja'?
M: Mi smo se ukorenili u obli~jima i zato zahtevamo konkretan oblik da bi na njega
meditirali. Na kraju }e preostati samo ono o ~emu meditiramo. Kada meditira{, druge misli
nestaju. Sve dok mora{ da meditira{, postoje druge misli. Gde si ti? Ti mo`e{ da meditira{
zato {to postoji{. Jer, meditant mo`e da meditira. Meditacije mo`e biti samo kad je on
prisutan. Meditacija odbija sve druge misli. Treba samog sebe da utopi{ u izvor. Svaki put
kada to ~inimo, kao u smrti, snu ili pri nesvestici, mi smo nesvesni. [ta je meditacija? Ona
je svesno utapanje u izvor. Onda }e strah od smrti ili nesvesti nestati zato {to si u stanju da
se utopi{ u izvor svesno.
Za{to se pla{iti smrti? Smrt ne mo`e da zna~i ne-bi}e. Za{to voli{ san, a smrt ne? Zar
sada ne misli{? Da li sada ne postoji{? Nisi postojao u snu? ^ak i dete ka`e da je spavalo
dobro i bla`eno. To je priznanje njegovog postojanja u snu, mada nesvesnog postojanja. Dakle,
svest je na{a prava priroda. Ne mo`emo biti nesvesni. Me|utim, ka`emo da smo u snu bili
155
nesvesni zato {to mislimo na ograni~enu svest, svest ega. Svet, telo i sve ostalo, tako su
ukorenjeni u nama da se ova relativna svest smatra za Sopstvo. Da li iko u snu ka`e da je
nesvestan? On to ka`e sada. To je stanje relativne svesti. Zato, on govori o relativnoj svesti, a
ne o apsolutnoj. ^ista, apsolutna svest je iza relativne svesti-i-nesvesti.
Vra}aju}i se, opet, Tiruvachagamu, [ri Bhagavan je rekao: Sva ~etvorica najve}ih svetaca
daju svoja iskustva u samoj prvoj strofi. 1. Nepodeljeno bogoslu`enje. 2. Nikad nepopu{taju}e
se}anje. 3. Nepostojanje misli. 4. Ega nema, Sopstvo jeste. Svi misle isto.
P: Ali, ova istina se ne spoznaje.
M: Bi}e spoznata kad do|e vreme. Dotle, postoji predanost (bhakti). 'Ni za tren ne
napu{ta{ moj um.' Da li te Bog napu{ta ijednog trenutka? Ti si taj koji dopu{ta svom umu da
odluta. Bog je uvek postojan. Kada je tvoj um stabilan, ti ka`e{: 'On ne napu{ta moj um ni
za trenutak.' Kako je to sme{no!
307. G. [amana iz Majsora pitao je [ri Bhagavana: Molim vas da objasnite aham sphuranu
(svetlost 'ja'-'ja').
M: 'Ja' se ne spoznaje u snu. Kada se probudimo, obi~no ga opa`amo udru`enog s
telom, svetom i ne-Sopstvom. Takvo zdru`eno 'ja' je aham vrtti (misao ili ideja o sebi, o 'ja').
Kada smo aham (Ja) predstavlja Sopstvo, to je aham sphurana. Ovo je prosvetljenom ~oveku
prirodno i samo ga on naziva Spoznajom, a vernika (bhakta), predano{}u Bogu (bhaktijem).
Mada je uvek prisutno, i u snu, ne opa`a se. Ne mo`e odmah da bude znano u snu. Prvo
mora da bude spoznato u budnom stanju, jer ono je na{a istinska priroda koja le`i ispod sva
tri stanja. Napor mora da se u~ini samo u stanju svakodnevne budnosti, i tu spozna Sopstvo.
Posle toga }e ono biti spoznato kao neprekidno Sopstvo, neprekidano budno{}u, sanjanjem i
dubokim snom bez snova. Tako, ono je neprekidno iskustvo (akhandakara vrtti). Re~ iskustvo
(vrtti) se koristi zbog nedostatka boljeg izraza. Ne treba doslovno da se shvati kao da je to
iskustvo. U tom slu~aju iskustvo bi nalikovalo reci-koja-je-okean, {to je apsurdno. Iskustvo je
kratkotrajno, ono je ograni~ena, usmerena svest; ili apsolutna svest prekinuta opa`anjima ~ula,
mislima. Iskustva su funkcija uma, dok neprekidna svest prevazilazi um. To je prirodno,
prvobitno stanje prosvetljenog, tj. oslobo|enog bi}a. To je neprekinuto iskustvo. Ono se
ispoljava kada relativna svest za|e. Misao 'ja' (aham vrtti) je prekinuta; svetlost 'ja'-'ja' (aham
sphurana) je neprekidna, stalna. Kada misli za|u, svetlost sama zasija.
31. decembar 1936.
308. Postavljeno je pitanje o nedodirljivosti.
[ri Bhagavan je rekao: Ne-Sopstvo je nedodirljivo. Socijalna nedodirljivost je izum
~oveka, dok je ova prirodna i bo`anska.
P: Treba li nedodirljivima dozvoliti da ulaze u na{e hramove?
M: O tome treba drugi da odlu~e.
Postavljeno je pitanje o avatarima Vi{nua.
M: Hajde da spoznamo na{ sopstveni avatar. Znanje o ostalim avatarima }e slediti iz
toga.
Opet, postavljeno je pitanje o I{vari.
M: Postojanje I{vare nastaje iz na{eg sopstvenog koncepta o I{vari. Hajde da prvo
vidimo ~iji je to koncept. Koncept postoji samo u odnosu na onoga ko razmi{lja. Prona|i ko
si ti, i drugi problemi }e se sami re{iti.
1. januar 1937.
309. P: Koja je razlika izme|u Aham brahmasmi (Ja sam brahman), i brahmaivaham (Ja sam
samo brahman)?
156
M: Prvo je pratyaksha vrtti (direktno iskustvo), dok je ovo drugo paroksha jnana
(indirektno znanje). Direktno po~inje spoznajom aham (Ja sam), dok indirektno po~inje time
{to se ~uje za brahmana, i da on ne mo`e da bude odvojen od Sopstva kada je ono spoznato.
310. G. Dankan Grinlis: Po{to sam u oktobru napustio ovaj A{ram, desetak dana bio sam
svestan kako me obavija Bhagavanov mir. Sve vreme dok sam bio zaposlen, struja tog mira
jedinstva tekla je ispod svega. Bilo je to skoro kao dvojna svest, kao kada smo napola usnuli
na dosadnom predavanju. Onda je ona potpuno izbledela i stare gluposti su zauzele njeno
mesto.
Posao ne ostavlja vremena za posebnu meditaciju. Da li je stalno podse}anje 'Ja jesam',
nastojanje da se to oseti za vreme rada, dovoljno?
M: Posta}e trajno kada um bude oja~an. Ponavljanje prakse ja~a um; a takav um je u
stanju da se dr`i jednog toka. Tada, bilo da si anga`ovan radom ili ne, tok ostaje nedirnut i
neprekidan.
P: Nije potrebno posebno meditirati?
M: Meditacija je tvoja uvek prisutna istinska priroda. Zove{ je meditacijom zato {to
postoje druge misli koje te uznemiravaju. Kada se ove misli odagnaju, ti ostaje{ sam, tj. u
stanju meditacije slobodan od misli; a to je tvoja prava priroda, koju sada poku{ava{ da
postigne{ tako {to dr`i{ druge misli po strani. Takvo dr`anje drugih misli po strani se sada
zove meditacijom. Kada ve`banje postane ~vrsto, prava priroda se pokazuje kao istinska
meditacija.
Druge misli se jo{ vi{e javljaju kada poku{ava{ da meditira{.
Odmah je nastao hor od pitanja ostalih.
[ri Mahar{i je nastavio: Da, sve vrste misli se javljaju u meditaciji. Ali, to je u redu.
Ono {to u tebi le`i skriveno, iznosi se van. Ako se ne pojave, kako mo`e{ da ih uni{ti{? Zato
se one spontano javljaju, kako bi se istrebile kada za to do|e vreme (u ovom procesu) i tako
da se oja~a um.
P: Ka`e se da je sve brahman?
M: Da, ali sve dok misli{ da je odvojeno, treba to da izbegava{. S druge strane, ako
na|e{ da je Sopstvo, nema potrebe da ka`e{ 'sve'. Jer, sve {to postoji je samo brahman. Nema
ni~eg osim brahmana.
P: Ribhu Gita govori o nerealnosti mno{tva objekata, dodaju}i na kraju da su svi oni
brahman i, kao takvi, realni.
M: Da. Kad ih vidi{ kao mno{tvo, oni su asat, tj. nerealni. Ali, kad ih vidi{ kao
brahman, oni su realni tako {to realnost dobijaju od svoje su{tine, brahmana.
P: Za{to onda Upadesha Sara govori o telu itd. kao o jadi, tj. neosetljivom?
M: Neosetljivi su utoliko {to ka`e{ da su telo i ostalo odvojeni od Sopstva. Ali, kada se
Sopstvo na|e, ovo telo i sve ostalo se nalaze u njemu. Posle toga, niko ne}e postaviti to
pitanje i niko ne}e re}i da su neosetljivi.
P: Ka`e se da je viveka razlu~ivanje izme|u Sopstva i ne-Sopstva. [ta je ne-Sopstvo?
M: U stvari, nema ne-Sopstva. Na-Sopstvo tako|e postoji u Sopstvu. Sopstvo je ono koje
govori o ne-Sopstvu, kada zaboravi sebe. Kada izgubi sebe, ono opa`a ne{to kao ne-Sopstvo,
koje, posle svega, nije ni{ta drugo do ono samo.
Rasprava me|u pristalicama razli~itih teorija postala je vru}a.
2. januar 1937.
311. M: 'Ja' koje izranja }e za}i. To je individualno 'ja', odnosno koncept 'ja'. Ono {to ne
izranja, ne}e ni za}i. Ono jeste i bi}e zauvek. To je univerzalno Ja, savr{eno Ja, ili spoznaja
Sopstva.
157
U 5.30 posle podne, dama iz [vajcarske se `alila [ri Bhagavanu da dobija glavobolju
ako produ`ava meditaciju jo{ neko vreme.
M: Ako se razume da su meditant i meditacija isto, ne}e biti glavobolje i sli~nih `albi.
P: Ali, oni su razli~iti. Kako da ih smatramo istim?
M: To je prema tvom gledi{tu. Postoji samo Jedno i nema razlika. Kada se meditira,
relativna svest nestaje. To nije poni{tenje, jer ra|a se apsolutna svest. Biblija sama ka`e:
'Carstvo nebesko je u tebi'. Ako za sebe smatra{ da si telo, postoji te{ko}a u razumevanju
ovog stava. S druge strane, ako zna{ ko si zaista, Carstvo nebesko, i sve ostalo je sadr`ano u
tvome istinskom Sopstvu. Oni su koncepti koji se javljaju po{to se javio ego. Drshtim
janamayeem krtva pasyet brahmanayam jagat. (Upravi svoj pogled unutra i u~ini ga apsolutnim.)
Sa tom apsolutnom sve{}u koju si spoznao, pogledaj napolje i spozna}e{ da univerzum nije
odvojen od spoznatog Apsoluta.
Ti govori{ o spolja{njem, zato {to je tvoj pogled usmeren spolja. U toj situaciji savetuje
ti se da pogleda{ unutra. Ovo unutra je relativno u odnosu na ono spolja koje tra`i{. U stvari,
Sopstvo nije ni spolja ni unutra.
Kada se govori o Nebu, neko misli da je ono gore ili dole, unutra ili spolja, po{to je
svako navikao na relativno znanje. Tra`imo samo objektivno znanje i otuda ove ideje.
Istinu govore}i, nema ni gore ni dole, ni unutra ni spolja. Ako su oni stvarni, onda
moraju biti prisutni i u dubokom snu bez snova. Jer, ono {to je stvarno, mora biti neprekidno
i stalno. Ose}a{ li 'unutra' i 'spolja' u snu? Naravno da ne.
P: Ne se}am se.
M: Da je to postojalo, se}ala bi se. Ali, ti priznaje{ da si tada postojala. Isto Sopstvo
sada govori. Sopstvo koje je bilo neizdiferencirano u snu, izdiferencirano je u sada{njem stanju
i vidi raznolikost. Stvarno Postojanje je Jedno jedino, li{eno objektivnog znanja. To je
apsolutna svest. To je stanje sre}e koje svi priznajemo. To stanje mora da se izvede u ovom
budnom stanju. Ono se naziva jagrat sushupti. To je mukti.
P: Ego je onaj koji se reinkarnira.
M: Da. Ali, {ta je reinkarnacija? Ego ostaje isti. Pojavljuju se nova tela koja ga imaju.
Ego se ne menja. On ne napu{ta jedno telo, pa tra`i i nalazi drugo. Samo vidi {ta se de{ava
~ak i tvom grubom telu. Pretpostavimo da ide{ u London. Kako }e{ to da uradi{? U|e{ u
prevozno sredstvo, ode{ do luke, ukrca{ se na parobrod i stigne{ u London za nekoliko dana.
[ta se desilo? Prevozna sredstva su se kretala, a ne tvoje telo. Ali, ipak }e{ re}i da si ti
putovala sa jednog kraja sveta na drugi. Kretanja prevoznih sredstava su pogre{no pripisana
tvom telu. Isto je i sa tvojim egom. Reinkarnacije su mu pogre{no pripisane. Na primer, {ta
se de{ava u snu? Da li ti ide{ u svet snova, ili se on de{ava u tebi? Sigurno, ovo drugo. Isto
je sa inkarnacijama. Ego sve vreme ostaje neizmenjen.
Opet, u tvom snu nema vremena i prostora. Oni su koncepti koji nastaju po{to se javila
misao 'ja'. Pre nego {to se javi misao 'ja', koncepti ne postoje. Stoga, ti si izvan vremena i
prostora. Misao 'ja' je samo ograni~eno 'ja'. Pravo Ja je neograni~eno, univerzalno, izvan
vremena i prostora. Oni su odsutni dok spavamo. Upravo kada se budimo iz sna, a pre nego
{to vidimo objektivni svet, postoji stanje svesnosti koje je tvoje ~isto Sopstvo. Ono mora biti
poznato.
P: Ali, ja ga ne spoznajem.
M: Ono nije objekat koji bi se mogao spoznati. Ti si to. Koga to ima da bi spoznao, i
{ta da spozna?
312. G. V. K. ^olkar, iz Pune: Ka`e se: 'Spoznaj sebe' i 'Vidi svoje pravo ja'. Kako se to
posti`e? Da li tako {to se sve vreme prosto i mehani~ki ponavlja mantra, ili tako {to se sve
vreme podse}amo za{to ponavljamo mantru?
M: Ti uvek automatski ponavalja{ mantru. Ako nisi svestan ajape (neizgovorenog pojanja)
koja se odvija ve~no, treba da se lati{ jape. Japa se radi sa naporom. Napor slu`i da se druge
misli odbiju. Onda japa postaje mentalna i unutarnja. Kona~no, spoznaje se njena ajapa i
158
ve~na priroda. Tako }e{ otkriti da se ona odvija i bez tvog napora. Stanje bez napora je
stanje spoznaje.
G. ^olkar je ponovo zahtevao prakti~na uputstva, mantru koja njemu odgovara.
M: Ona nije spolja{nja i zato ne mora da se tra`i drugde. Ona je unutra{nja i ve~na
je. Uvek je spoznata. Ali, ti ka`e{ da nisi svestan. Ona zahteva stalnu pa`nju. Nikakav drugi
napor nije potreban. Tvoj napor slu`i samo za to da ne dozvoli{ da te druge misli
uznemiravaju.
Osoba je bila zadovoljna odgovorom.
313. G. Grinlis: Bhagavan je ju~e rekao da }e se spolja{nji rad odvijati automatski dok smo
anga`ovani traganjem za 'Bogom u nama'. Opisano je u `ivotu [ri ]aitanje da je, dok je
tra`io Kri{nu (Sopstvo) za vreme svojih predavanja u~enicima, zaboravio gde je njegovo telo i
nastavio je da govori o Kri{ni. Ovo budi sumnju da se rad ne mo`e bezbedno prepustiti sebi.
Treba li da zadr`imo delimi~nu pa`nju na fizi~ki rad?
M: Sopstvo je sve. Sada te pitam: Da li si odvojen od Sebe (Sopstva)? Mo`e li posao
da se odvija odvojeno od Sopstva? I, da li je telo odvojeno od Sopstva? Ni{ta od toga ne
mo`e biti odvojeno od Sopstva. Sopstvo je univerzalno. Zna~i, svako delanje }e se odvijati, bez
obzira da li ti u njemu voljno u~estvuje{ ili ne. Rad }e se odvijati automatski. Biti u Sopstvu
zna~i biti u svim aktivnostima.
P: Posao mo`e da trpi ako ga ne obavljam.
M: Misli{ da si ti taj koji radi zato {to se identifikuje{ sa telom. Ali telo i sve njegove
aktivnosti, uklju~uju}i i rad, nisu odvojeni od Sopstva. [ta mari da li ti u~estvuje{ u radu ili
ne? Pretpostavimo da hoda{ od jednog mesta do drugog. Ne}e{ pratiti svaki pojedina~ni korak
koji na~ini{ hodaju}i. Nakon odre|enog vremena, me|utim, na|e{ se na svom odredi{tu. Vidi{
kako se rad, tj. hodanje, odvija bez tvoje pa`nje. Isto je sa drugim vrstama rada.
P: Onda je to kao hodanje u snu.
M: Ba{ tako. Dok dete ~vrsto spava, majka ga hrani. Dete jede hranu isto tako dobro
kao kada je budno. Ali, slede}eg jutra re}i }e majci: 'Mama, nisam jeo no}as'. Majka i svi
ostali znaju da jeste. Ali ono ka`e da nije. Ono nije bilo svesno, ali delanje se ipak odvijalo.
Somnambulizam je zaista dobra analogija za ovu vrstu delanja.
Uzmimo jedan drugi primer: Putnik je zaspao u kolima. Za vreme putovanja bikovi stoje
ili se kre}u, ili su ispregnuti iz jarma. On za ove okolnosti ne zna, ali se na|e na drugom
mestu kada se probudi. Bio je bla`eno nesvestan okolnosti putovanja, ali je njegovo putovanje
zavr{eno.
Isto je sa Sopstvom neke osobe. On spava u telu. Njegovo budno stanje je kretanje
bikova, njegov samadhi je njihovo stajanje, tj. on je svestan delanja, ali nije poistove}en sa
njim. Bikovi su upregnuti ali se ne kre}u. Njegov dubok san je potpuno privremeno odlaganje
aktivnosti, koje odgovara osloba|anju bikova iz jarma.
Jo{ jedan primer: U bioskopskoj predstavi se projektuju scene na platno. Ali, kretanje
slika ne uti~e na platno, niti ga menja. Posmatra~ obra}a pa`nju na slike i zanemaruje platno.
One ne mogu da postoje bez platna. Ipak se njegovo postojanje ignori{e. Isto tako, Sopstvo je
platno na kome se slike, naime zbivanja, odvijaju. Ljudi su svesni slika, a zanemaruju Sopstvo.
Ipak, oni nisu odvojeni od Sopstva. Bili mi svesni ili nesvesni delanja, ono }e se nastaviti.
P: U bioskopu postoji operater.
M: Bioskopska predstava se izvodi pomo}u neosetljivog materijala. Platno, slike i sijalica
su neosetljivi i zahtevaju operatera, svesnog zastupnika. U slu~aju Sopstva, ono je sama svest, i
zato je sadr`i u sebi. Ne mo`e biti posebnog operatera.
Posetilac je protestovao da on nije zamenio telo sa operaterom, {to se u odgovoru
podrazumeva.
M: Mislilo se na funkcije tela koje podrazumevaju potrebu za operaterom. Po{to je
prisutno telo, kao inertni objekat, potreban je operater, svesni zastupnik.
159
Ljudi misle da su individue (jive), pa je zato [ri Kri{na rekao da Bog obitava u Srcu
kao operater jiva. U stvari, nema individua ni operatera. Sopstvo obuhvata sve. Ono je platno,
slike, posmatra~, glumac, operater, svetlost i sve ostalo. Tvoje ograni~avanje Sopstva na telo i
zami{ljanje sebe kao u~esnika, odgovara zamisli posmatra~a da je glumac u bioskopskoj
predstavi. Zamisli glumca koji pita da li bi mogao da odglumi neku scenu bez platna. Tako je
sa ~ovekom koji razmi{lja o svom delanju kao odvojenom od Sopstva.
P: To je kao da tra`imo od gledaoca da igra u bioskopskoj predstavi. ^ini se da je
somnambulizam po`eljan.
M: Postoji verovanje da vrana okre}e samo jednu du`icu (iris) kroz oba oka da bi
videla neki objekat. Ima samo jednu du`icu, a dve o~ne duplje. Po svojoj `elji manipuli{e
vidom.
Ili, opet, slon ima samo jednu surlu, pomo}u koje di{e i obavlja druge radnje, kao {to
je pijenje vode.
Tako|e, ka`e se da zmije koriste isti ~ulni aparat za vid i sluh.
Sli~no tome, delanja i stanja zavise od na{eg gledi{ta. Budnost u toku spavanja ili
spavanje u toku budnosti, kao sanjanje spavanja ili sanjanje budnosti su otprilike isto.
P: Mi treba da radimo sa fizi~kim telom u budnosti, u fizi~kom svetu. Ako spavamo
dok radimo, ili radimo dok spavamo, posao ne}e biti dobro ura|en.
M: Dubok san nije neznanje; ono je tvoje }isto stanje. Budnost nije znanje; ono je
neznanje. U toku dubokog sna postoji potpuna svesnost; u budnosti potpuno neznanje. Tvoja
prava priroda pokriva oba i {iri se izvan njih. Sopstvo je izvan znanja i neznanja.
Dubok san, sanjanje i budnost su samo fenomeni koji prolaze pred Sopstvom. Oni se
odvijaju, bili mi svesni ili ne. To je stanje jnanija u kome se smenjuju stanja budnosti,
samadhija, dubokog sna i sanjanja kao kretanje bikova, njihovo zaustavljanje i odvezivanje, dok
putnik spava, kao {to je napred navedeno. Ova pitanja se javljaju sa gledi{ta ajnanija; ina~e se
ne bi javila.
P: Naravno da se ne mogu javiti Sopstvu. Koga bi tada bilo da ih postavi? Ali, na
`alost, ja jo{ nisam spoznao Sopstvo.
M: Upravo je to prepreka na tvom putu. Da bi spoznao Sopstvo, mora{ se osloboditi
ideje da si ajnani. Ti si Sopstvo. Da li je ikad bilo trenutka kada si bio bez Sebe (Sopstva)?
P: Dakle, radi se o eksperimentu sa somnambulizmom... ili sanjarenjem.
Bhagavan se smejao.
3. januar 1937.
Kapi nektara
314. U ju~era{njim odgovorima [ri Bhagavan je rekao da je Sopstvo ~ista svest u dubokom
snu, tako|e je ukazao na to da je vreme prelaza iz spavanja u budnost idealno za spoznaju
Sopstva. Tra`ili su od njega da to objasni.
[ri Bhagavan je milostivo odgovorio: Sopstvo je za vreme dubokog sna ~ista svest. U
fazi prelaska razvija se aham ('ja') bez idam ('ono'). Manifestuje se kao 'ja' i 'ono' u budnom
stanju. Individualno iskustvo postoji samo posredstvom 'ja'. Zato pojedinac mora ciljati na
spoznaju u smislu koji je naveden (tj. pomo}u 'ja' prelazne faze). Ina~e, iskustvo dubokog sna
mu ni{ta ne govori. Ako se spozna 'ja' u prelaznoj fazi, spoznajemo istinu i to nas vodi cilju.
Opet, ka`e se da je dubok san neznanje (ajnana). To je ta~no samo u odnosu na
pogre{no znanje koje preovladava budnim stanjem. U stvari, budno stanje je neznanje, a stanje
dubokog sna je potpuno znanje (prajnana).23 Prajnana je brahman, ka`u spisi. Brahman je
ve~an. Onaj-koji-do`ivljava dubok san zove se prajna. On je prajnanam u sva tri stanja.
Njegovo posebno zna~enje u dubokom snu jeste da je on pun znanja (prajnanaghana). [ta je
ghana? Postoje jnana i vijnana. Obe operi{u zajedno u svakom opa`anju. U budnosti je vijnana
23
Misli se na iskustvo ~istog ili apsolutnog bivstva, a ne na mentalno znanje. U nastavku teksta to se naziva
brahmanom.
160
pogre{no znanje, tj. neznanje (ajnana). Ono uvek postoji zajedno sa individualno{}u. Kada
postane jasno znanje (vispashta jnana), to je brahman. Kada je pogre{no znanje potpuno
odsutno, kao za vreme dubokog sna bez snova, onaj-koji-do`ivljava ostaje samo kao ~ista
prajnana. To je prajnanaghana. Aitareya Upani{ada ka`e da su prajnana, vijnana, ajnana i
samjnana, sve imena brahmana. Kako da se do`ivi onaj-koji-do`ivljava kada je on sa~injen od
samog znanja? Iskustvo je uvek sa vijnanom. Zato mora da se odr`i ~isto 'ja' prelazne faze,
kako bi imalo iskustvo prajnanaghane. 'Ja' budnog stanja je ne~isto i nije od koristi za to
iskustvo. Zato se koristi 'ja' prelazne faze, ili ~isto Ja. Kako da se spozna ovo ~isto Ja? Viveka
chudamani ka`e: 'On uvek svetli kroz intelektualni omota~'. Tripura rahasya i druga dela isti~u
da interval izme|u dve uzastopne misli predstavlja ~isto Ja.24 Zato, kada se dr`imo ~istog Ja
treba da imamo prajnanaghanu za cilj, i u tom nastojanju je prisutna mentalna aktivnost (vrtti).
Sve ovo ima svoje pravo i odgovaraju}e mesto, i istovremeno vodi spoznaji.
Opet, ~isto Ja je u Viveka chudamani opisano kao razli~ito od nebivstva (asat). Ovde je
nebi}e ukaljano, budno 'ja'. Asavilakashana zna~i bivstvo, tj, Ja dubokog sna. Ono je opisano i
kao razli~ito od bivstva (sat) i nebivstva (asat). Oba zna~e isto. Ono je tako|e svedok koji sve
vidi (asesha sakshin).
Ako je ono ~isto, kako se mo`e iskusiti pomo}u ne~istog 'ja'? Ka`emo: Spavao sam
bla`eno. Na{e iskustvo bila je sre}a. Da nije, kako bismo mogli da govorimo o ne~em {to
nismo iskusili? Kako smo iskusili sre}u u snu, ako je Sopstvo bilo ~isto? Ko je taj koji sada
govori o tom iskustvu? To je vijnanatma (Sopstvo u neznanju) i ono govori o prajnanatmi
(~istom Sopstvu). Kako to mo`e biti? Da li je ova vijnanatma bila prisutna u snu? Njen
sada{nji iskaz o iskustvu sre}e dopu{ta nam da zaklju~imo da je postojala u snu. Kako je,
onda, preostala? Sigurno ne kao u budnom stanju. Ona je bila tamo, ali veoma suptilna.
Krajnje suptilna vijnanatma do`ivljava sre}u prajnanatme pomo}u maya (obli~ja). Ona je kao
mese~ina koju vidimo ispod granja, gran~ica i li{}a drveta.
Suptilna vijnanatma prividno izgleda kao stranac za o~iglednu vijnanatmu sada{njeg
trenutka. Za{to treba da zaklju~imo o njenom postojanju u snu? Da li treba da poreknemo
iskustvo sre}e i zavr{imo sa ovim zaklju~ivanjem? Ne. ^injenica o iskustvu sre}e se ne mo`e
pore}i, po{to svi `udimo za snom i spremamo udoban krevet da bi u`ivali u dobrom snu.
Ovo nas navodi na zaklju~ak da su opa`atelj, opa`ano i opa`anje prisutni u sva tri
stanja, iako postoje razlike u njihovoj suptilnosti. U prelaznoj fazi Ja je ~isto po{to je 'ono'
potisnuto. Tada Ja preovladava.
Za{to sada ne spoznajemo to ~isto Ja, ili ga se bar ne se}amo? Zato {to ga jo{ nismo
upoznali. Ono se mo`e prepoznati samo ako se svesno postigne. Zato u~ini napor i postigni ga
svesno.
315. Jedan od pratilaca je pitao: [ri Bhagavan je rekao: 'Stvarnost i iluzija su jedno te isto.'
Kako to?
M: Tantristi i sli~ni njima osu|uju filozofiju [ri [ankare kao u~enje o iluziji (maya
vada), a da je ne razumeju ispravno. [ta on ka`e? On ka`e: 1. Brahman je stvarnost; 2.
univerzum je iluzija; 3. brahman je univerzum. On se ne zaustavlja kod drugog iskaza, ve} ga
dopunjava tre}im. Na {ta to on ukazuje? Univerzum se opa`a kao da je odvojen od brahmana
i to opa`anje je pogre{no. Protivnici isti~u njegovu ilustraciju sa u`etom i zmijom. To je
bezuslovno na-metanje (iluzije na stvarnost - upadhi). Kada se spozna istina o u`etu, iluzija o
zmiji zauvek je uklonjena.
Ali, oni bi trebalo da uzmu u obzir i uslovno na-metanje, fatamorganu. Ona ne nestaje
kada se spozna kao takva. Vizija postoji, ali vi{e ne tr~imo ka njoj zbog vode. [ri [ankara
mora da se shvati u svetlu obe ilustracije. Svet je iluzija. ^ak i kada se to spozna, on se i
dalje javlja. Moramo znati da je on brahman, a ne ne{to drugo.
24
Drugim re~ima, 'ja' je mislilac i posmatra~ svake misli, svesnost o mislima. Sopstvo je, za razliku od 'ja', svedok
i mislioca i mi{ljenja. Ovo se spoznaje jedino u meditaciji, a cilj meditacije je razlikovanje svedoka od posmatra~a,
Sopstva od 'ja'.
161
Ako se svet pojavljuje, kome se onda javlja? - pita on - Koji je tvoj odgovor? Mora{
re{i: Sopstvu. Ako ne, da li }e se svet pojaviti u odsustvu Sopstva koje ga opa`a? Stoga,
Sopstvo je stvarnost. To je njegov zaklju~ak. Pojave su stvarne kao Sopstvo, a odvojene od
njega su iluzije.
Pa, {ta ka`u tantristi i ostali? Oni ka`u da su pojave stvarne, po{to su deo stvarnosti u
kojoj se pojavljuju.
Nisu li ova dva stava ista? To je ono na {ta mislim kada ka`em da su stvarnost i
iluzija jedno te isto.
Protivnici nastavljaju: I u uslovnoj, i u bezuslovnoj iluziji, pojava vode u fatamorgani je
~ista iluzija, po{to ta voda ne mo`e da se koristi ni za {ta. Dok je pojava sveta druga~ija,
po{to je ona svrhovita. Kako se, onda, mo`e na~initi ovo pore|enje?
Neka pojava ne mora biti stvarnost samo zato {to ima neku svrhu. Uzmimo za primer
san. Tvorevine sna su svrhovite; one slu`e svrsi sna. Voda iz sna gasi `e| iz sna. Me|utim,
tvorevina iz sna se poni{tava u budnom stanju. Tvorevine budnosti se poni{tavaju u ostala dva
stanja. Ono {to nije stalno, ne mo`e biti stvarno. Ako je ne{to stvarno, onda mora uvek biti
stvarno, a ne samo za neko vreme, posle ~ega opet postaje nestvarno.
Tako je i sa magijskim tvorevinama. Javljaju se kao stvarne, a ipak su iluzorne.
Isto tako, univerzum ne mo`e biti stvaran sam po sebi, zna~i, odvojeno od Stvarnosti
koja ga omogu}ava.
316. Na bioskopskom platnu je vatra. Da li ona izgori platno? Vodopadi - da li oni okvase
platno? Oru|a - da li ona o{te}uju platno?
Zato se ka`e accedyoyam, adahyoyam, akledhyoyam. Vatra, voda itd. su pojave na platnu
brahmana (Sopstva) i nemaju uticaja na njega.
6. januar 1937.
317. G. Parki: Mnogi posetioci mi ovde ka`u da od vas dobijaju vizije ili misli. Ja sam tu
ve} mesec i po dana i jo{ nemam nikakvo sli~no iskustvo. Da li je to zato {to sam nedostojan
va{e milosti? Ako je tako, ose}am nemilost po kojoj ja, koji sam Vasi{takulotpana (roda
Vasi{te), ne treba da imam va{u milost, dok stranci koji dolaze iz daleka treba. Da li biste mi
ljubazno savetovali neku prayascittu (metod ispa{tanja) za odstranjenje ove nemilosti.
M: Vizije i misli zavise od stanja uma. One zavise od pojedinca, a ne od Univerzalnog
Prisustva. [to je jo{ va`nije, one su bezna~ajne. Ono {to je bitno je mir duha.
P: Mir duha je rezultat transa. Kako on nastaje?
M: Trans je samo odsustvo misli. To stanje preovladava u snu. Da li ti ono donosi
duhovni mir?
P: U dnevnim novinama koje izdaje A{ram, ka`e se da je trans neophodan.
M: Trans nije ne{to odvojeno od nas, kako bi se stekao kao ne{to novo. Tvoje prirodno
stanje se ispoljava u stanju transa.
P: Ali, ja ga ne ose}am.
M: ^injenica {to veruje{ u suprotno spre~ava te da ga oseti{.
P: Po{to nisam spoznao Sopstvo, ja ka`em da ne shvatam svoje stalno stanje transa.
M: To je samo ponavljanje. To je prepreka. Javlja se zato {to misli{ da si ti neSopstvo. To je pogre{no. Nemoj ne-Sopstvo da smatra{ za Sopstvo. Onda }e ti Sopstvo postati
o~igledno.
P: To razumem teoretski, ali ne i prakti~no.
M: Nema dva Sopstva, pa da jedno mo`e da govori o nespoznavanju drugog.
P: Za mene je to jo{ uvek samo teorija. Kako da do|em do transa?
M: Dejstvo transa je prolazno. Sre}a postoji samo dok on traje. Kada se iz njega izroni,
vra}aju se stare vasane (utisci). Ukoliko se vasane ne uni{te u sahaja samadhiju (samadhiju bez
napora) nema koristi od transa.
162
25
Ramana ~esto govori da mi nismo ni ro|eni. Pod tim misli da je ro|enje na{eg tela i uma, i njihovo
razlaganje, samo jedan bezli~an prirodni proces. U prirodi se odvijaju mnogi hemijski procesi koji od jednog
stanja dovode organizam do sasvim druga~ijeg stanja. @ivot fizi~kog tela mo`emo uporediti sa jednim segmentom
nekog hemijskog procesa, do kojeg su dovela prethodna stanja i koji }e izazvati naredna. On u potpunosti pripada
lancu biolo{kog procesa pre`ivljavanja. Poenta je u tome {to to nije na{a su{tina, Sopstvo - ono je
transcendentalno. To i Ramana stalno nagla{ava govore}i da mi nismo telo. Mi kao ljudska bi}a uistinu po~injemo
da postojimo tek u duhovnoj transcendenciji uslovljenih prirodnih procesa.
164
spre~avaju uobli~avanje likova, koliko je tek Tvoja Svetlost mo}na? Zato se ka`e da nema
ni~ega osim Jednog Bi}a, Tebe.
U ovoj strofi su}u{na ta~ka je ego. Si}u{na ta~ka je sa~injena od tame - ega koji se
sastoji od pritajenih te`nji. Kako se pojavljuje posmatra~, odnosno subjekat, ili ego, on se
pro{iruje na posmatrano, objekte, ili antahkarane (unutarnje organe). Svetlost mora biti mutna
kako bi omogu}ila pojavu ega. Na dnevnoj svetlosti u`e ne izgleda kao zmija. U potpunom
mraku u`e ne mo`e ni da se vidi. Tako nema ni mogu}nosti da bude zamenjeno za zmiju.
Samo u polutami, u sumraku, pod senkama, mogu} je privid da je u`e zmija. Sli~no, za ^isto
Zra~e}e Bi}e, pojava kao {to je ego mogu}a je samo u Njegovoj svetlosti rastvorenoj tamom
(difuznoj). Ova tama je druga~ije poznata kao Prvobitno Neznanje (Prvobitni greh). Svetlost
koja prolazi kroz nju se naziva Odra`ena Svetlost. Odra`ena Svetlost je po svojoj dobrobiti
op{te poznata kao ^ista Svest, I{vara ili Bog. I{vara je poznat po jedinstvu sa mayom. Drugim
re~ima, Odra`ena Svetlost je I{vara.
Drugo ime - ^ist Um - podrazumeva i ne~ist um. To je ra|asti~ki, ili aktivan um,
odnosno ego. On tako|e mo`e da bude projektovan samo iz prethodnog, ^istog Uma, putem
samo jednog odraza. Tako je ego proizvod druge po redu tame (avidya). Onda sledi tamasi~ki
ili tup um u obliku antahkarana (unutarnjih organa); on se pojavljuje kao svet.
Sa gledi{ta grubog tela mo`e se re}i da on spolja svetli kao svet, posredstvom mozga.
Ali, grubo telo je samo od uma. Za um se mo`e re}i da se sastoji od ~etiri unutarnja
organa, odnosno, od na~ela sa~injenog od misli, ili {estog ~ula. Ili, ako kombinujemo intelekt
sa egom, a svesnost sa umom (tj. sposobnost pam}enja sa sposobno{}u mi{ljenja), mo`emo
uzeti da se sastoji od dva dela (ega i uma). U ovom poslednjem slu~aju, vijnanatma
(individualni intelekt), ili ego, odnosno posmatra~ ~ini subjekat, a mentalni omota~, ili
posmatrano, objekat.
Stanja budnosti, sanjanja i dubokog sna poti~u od Prvobitnog Neznanja (mula avidya).
Um izlazi i uvla~i iskustva iz svojih modifikacija u stanju budnosti i sanjanja, a uvla~i se u
dubokom snu, isku{avaju}i obrasce maye. Jedinstvena sila upravlja svim aktivnostima jedinki i
univerzuma. Sve su to samo pojave koje prolaze kroz Odra`enu Svetlost, na univerzalnoj osnovi
Samozra}e~eg Bi}a.
Isto kao {to se u`e ne mo`e videti kao zmija na dnevnoj svetlosti, a u gustom mraku
ni samo u`e, tako se ni svet ne pojavljuje u stanju samadhija u kojem samo ^isto Bi}e svetli,
ili u dubokom snu, nesvesti itd. Samo u Odra`enoj Svetlosti (Svetlosti pome{anoj sa tamom, ili
znanju pome{anom sa neznanjem) mo`e se prividno pojaviti svet, ispoljiti se i biti rastvoren, ali
ne nezavisno od svog Izvora. Ni njegova raznovrsnost ne mo`e da postoji bez Stvarnosti,
prvobitnog Izvora. Tu se odvija igra u kojoj Jedno Jedino Bi}e postaje mnogostruko,
objektivizuje se (u vanjske predmete) a zatim uvla~i. Mora postojati shakti (Sila) koja to ~ini, i
to ~udesna! A ona ne mo`e da bude nezavisna od svog prekla. U samosvetle}em ^istom Bi}u
ova Sila ne mo`e da bude uo~ena. Ipak, njeno delanje je sveprisutno. Kako je to uzvi{eno!
Iz njenog uzvi{enog prvobitnog delanja (tj. sile koja vibrira) sledi odraz ispunjen sattvom;
iz njega rajasti~ki ego; zatim tamasi~ki misaoni oblici koji su op{te poznati kao znanje, ili
svetlost koja odgovara uveli~avaju}em so~ivu. Isto kao {to se ve{ta~ka svetlost projektuje na
platno kroz so~ivo, tako i Odra`ena Svetlost prolazi kroz misao (uveli~avanje) pre nego {to se
pro{iri kao svet izvan njega. Dalje, misao, koja je sama svest u semenom obliku, izgleda kao
da je prostranstvo spolja{njeg sveta. To je ta izuzetna Sila! Na ovaj na~in Bog (I{vara), jedinka
i svet su samo od Odra`ene Svetlosti, i za osnovu imaju samosvetle}e Jedno Bi}e.
Sad, {ta je ta miso 'ja' (ego)? Da li je to subjekat ili objekat u poretku sveta?
Zbog toga {to je svedok svih drugih objekata u stanju budnosti i sanjanja, ili mi bar
mislimo da jeste, moramo ga smatrati za subjekta. Me|utim, kada spoznamo ~isto Sopstvo, on
}e biti samo objekat.
^ija je ova misao 'ja' (ego)? Ovo ispitivanje ~ini vicharu.
Misao 'ja', isto kao i misao 'ono', proizilaze iz iste svetlosti. Prva nastaje od gune rajas,
a druga od gune tamas. Da bismo imali Odra`enu Svetlost (~istu sattvu), slobodnu od rajasa i
167
tamasa, ona mora da svetli kao 'ja'-'ja', neprekinuto mi{lju 'ono'. Ovo ~isto stanje nastupa na
trenutak izme|u spavanja i budnosti. Ukoliko ga produ`imo, to je kosmi~ka svest, ili ~ak I{vara
(bo`anska svest). To je jedini put ka spoznaji samosvetle}eg Vrhunskog Bi}a.
Opet, postoje dve vrste iskustava u dubokom snu kojih se se}amo posle bu|enja. To su:
spavao sam bla`eno i ni~eg nisam bio svestan. Iskustva su sre}a i neznanje. Tako, vidimo
Silu u obliku 1. avarane (tama) i 2. vikshepe (raznovrsnost). Um je rezultat vikshepe.
10. januar 1937.
Neka se}anja
324. 1. Dok je bio u Skandasramamu, [ri Bhagavan je video malu i duga}ku belu `abu, na
udaljenosti od oko 10 stopa. Gledao je u nju, a ona je gledala u njega. Iznenada, ona je
na~inila veliki skok i bacila se precizno u jedno Bhagavanovo oko, koje je on brzo zatvorio
tako da nije bio ozle|en.
2. Bila su dva pauna koja bi samozadovoljno {etala sa svojim perjem, ra{irenim kao
lepeza sa zlatnim {ljokicama. Jedna kobra je, tako|e, ~esto u~estvovala u zabavi i prolazila bi
izme|u njih podignute glave.
3. [ri Bhagavan ka`e da paun, ~im ugleda zelenog gu{tera, ide pravo do njega i krotko
postavlja svoj vrat dole pred njega. Gu{ter ga ugrize i ubija.
4. Rangasvami Ajengar je jednom bio na brdu. U blizini se na{ao leopard. On je bacio
kamen, a leopard se okrenuo ka njemu. Ijengar je pobegao da spase `ivot. [ri Bhagavan ga je
usput sreo i upitao {ta se doga|a. Ijengar je samo rekao 'leopard' i otr~ao dalje. [ri Bhagavan
je oti{ao tamo gde je bila zver, i ona je ubrzo oti{la. Sve se ovo de{avalo u vreme kuge.
Leopardi su obi~no slobodno tumarali oko hrama, ponekad u parovima ili ~ak u ve}em broju.
5. [ri Bhagavan je rekao: @abu ~esto porede sa yogijem. Ona dugo miruje, dok je
jedini znak `ivota ritmi~ko pokretanje ko`e na njenom vratu.
Opet, `abe mogu izuzetno dugo da ostanu umrtvljene. Ka`e se da progutaju svoj jezik.
Gutanje jezika je yogi~ka ve`ba. Tako se `ivot potisne. Yogi ne umire, ali jezik mora da mu
izvu~e neko drugi, kako bi se ponovo vratile `ivotne aktivnosti. ^udno je kako `aba sama
izvla~i progutani jezik i ponovo o`ivljava.
11. januar 1937.
6. Za vreme ~itanja Raghuveerana - Ramayane pisane u lakoj Malajalam prozi - nai{li
smo na pasus koji govori kako je Hanuman mentalno stigao na Lanku, pre nego {to je fizi~ki
pre{ao na to ostrvo. [ri Bhagavan je istakao ~injenicu da mentalni pristup ispunjava svrhu pre
nego {to to u~ini fizi~ka akcija.
7. [ri Bhagavan je ispri~ao slede}u sme{nu anegdotu: Ezhuta~an, veliki Malajalski svetac
i pisac, sakrio je kod sebe nekoliko riba kada je u{ao u hram. Neki njegov neprijatelj je o
tome izvestio sve{tenika hrama. Pretra`ili su ga i odveli kralju. Kralj ge je pitao: Za{to si
uneo ribu u hram? On je odgovorio: To nije moja gre{ka. Ja sam je sakrio pod svoju
ode}u. Drugi su je izlo`ili u hramu. Gre{ka je u izlaganju. Izmet u telu se ne smatra ne~istim,
ali kada se izbaci, smatra se ne~istim. Isto je i sa ovim.
12. januar 1937.
325. G. Rama Sastri, iz pokrajine Guntur, sastavio je osam sloka o [ri Bhagavanu i ~itao ih
je s puno ose}anja.
Zatim je Sastri zamolio za vo|stvo. Ja sam svetovan i nesposoban sam za put
samospoznaje. Svetovne stvari me uznemiravaju. Molim vas, posavetujte me {ta da radim.
M: Misli o Bogu. Njega ne uznemiravaju svetovne stvari. Ti i svet ste u njemu.
P: Mogu li da vr{im nama smaranu? Koju namu (ime) da uzmem?
168
P: Kako je sam Bog mogao da probudi demona i tako dovede do stalne borbe? Zar
priroda Boga nije ~ista dobrota?
M: Dobrota je samo relativna. Dobro uvek podrazumeva i zlo; oni uvek postoje zajedno.
Jedno je nali~je drugog.
327. Posetioci u sali su veoma pa`ljivo slu{ali. Jedan od njih, iskreni obo`avatelj Bhagavana,
toliko je bio impresioniran da je uskoro izgubio svest. Kasnije je ovako opisao svoje iskustvo:
Dugo sam se pitao gde po~inje 'tok', u telu ili drugde. Iznenada, moje telo je postalo
prozra~no, dok nije nestalo. Ispitivanje 'Ko sam ja?' nastavilo se vrlo jasno i sna`no. Preostao
je samo zvuk 'ja'-'ja'-'ja'. Postojalo je samo jedno {iroko prostranstvo i ni{ta drugo. Opa`anje
onoga {to se u sali de{avalo bilo je maglovito. Znao sam da ljudi ustaju za pozdrav na kraju
vedskog pojanja. @eleo sam da ustanem; misao me je brzo napustila. Opet sam bio izgubljen u
jedinstvenom prostranstvu. Iskustvo se nastavilo dok nisam ~uo glas [ri Bhagavana. Tada sam
se sabrao, ustao sam i pozdravio se. To ~udno ose}anje se nastavilo vi{e od pola sata. Ne
mogu da ga zaboravim. Jo{ uvek me obuzima.
[ri Bhagavan je slu{ao njegove re~i i ostao je u }utnji neko vreme. Nekoliko opaski
spustilo se sa njegovih usana:
Mo`e nam se u~initi da smo iza{li iz tela. Ali, smo telo nije ni{ta drugo do na{a
misao. Ne mo`e biti nikakvog tela u odsustvu misli; izla`enja ili ula`enja u odsustvu tela.
Me|utim, ose}aj izla`enja ostaje zbog navike.
Kada grd padne na povr{inu okeana, rastapa se i postaje voda, talas, pena u moru.
Sli~no, suptilni intelekt, koji se javlja kao si}u{na ta~ka (ego) iz Srca i naraste, kona~no se
povla~i i postaje jedno sa Srcem.
Iako mleko mo`e da bude {iroko kao more, mo`e{ li ga piti ustiju {irokih kao more?
Mo`e{ ga sisati samo kroz mali otvor bradavica na dojki.
Nanmalvar, Vai{navitski svetac, ka`e: Ti si smo moje Sopstvo. [ta to zna~i? Pre
nego {to sam spoznao Sebe, lutao sam tra`e}i Te. Sada, kada sam spoznao Sebe, vidim da si
Ti moje Sopstvo. Kako }e se ovo uklopiti u kvalifikovani nedualizam? Mora}e se ovako
objasniti: Pro`imaju}i moje sopstvo, ti obitava{ kao antaryamin (Imanentno Bi}e). Tako, ja sam
deo tvog tela, a ti si njegov vlasnik (sariri).
Kada jednom odbacimo svoje sopstveno telo, po{to mi nismo ni bili to telo, za{to bismo
postali telo nekog drugog (bo`je)? Ako na{e telo nije Sopstvo, nisu ni druga tela. Pristalice
kvalifikovanog nedualizma26 misle da je individualnost neophodna da bi se moglo do`iveti
bla`enstvo. Individualnost, tj. 'ja'-stvo ne treba da se izgubi. Aha! Sopstvo nije telo, ali tvoja
individualnost postaje deo Boga! Nije li to apsurd?
Ili, ako si se predao Bogu, vi{e nisi svoj, nego njegov. Ako je njemu potrebno telo,
neka on na|e sebi neko. Ne mora{ ti da ka`e{ da je on vlasnik jednog tela.
17. januar 1937.
328. Jedan gospodin iz Evrope je po~eo odmerenim re~ima i govorio je jasno i polako: Za{to
ljudi treba da budu uhva}eni u stvari ovoga sveta I zbog toga trpe nevolje? Zar ne treba da
budu slobodni? Ako su u duhovnom svetu, ima}e ve}u slobodu.
M: Svet je samo duhovan. Govori{ o ovom svetu kao o fizi~kom, a o drugom kao o
duhovnom, zato {to poistove}uje{ sebe sa fizi~kim telom. Me|utim, ono {to jeste, samo je
duhovno.
P: Da li rastelovljene du{e, tj. duhovi, imaju dublji uvid i u`ivaju ve}u slobodu?
M: Govori{ o rastelovljenim du{ama kao o duhovima, zato {to poistove}uje{ sebe sa
telom. Iz ovih ograni~enja, ti govori{ o njihovim ogani~enjima i ho}e{ da zna{ njihove
26
U~enje Ramanu|e, po kome individualne du{e i materija realno postoje, iako u okviru brahmana, tj, Boga,
kome je sve pot~injeno. Po tome se razlikuje od [ankarinog nedualizma (advaita) u kome ni~eg nema realnog
osim brahmana.
170
sposobnosti. ^ak i rastelovljene du{e imaju suptilna tela. Ina~e ne bi rekao 'rastelovljene du{e'.
'Rastelovljene' zna~i 'biti oslobo|en ovog grubog tela'. Zato {to im pridaje{ individualnost, oni
su usredi{teni u svojim suptilnim telima. Njihova ograni~enja odgovaraju njihovom sopstvenom
stanju. Isto kao {to ti ose}a{ teret svojih ograni~enja, tako i oni ose}aju teret svojih. Ono na
{ta ja mislim pod duhom i duhovnim svetom jeste apsolutan duh, a ne relativan (individualan).
Ako spozna{ sebe kao apsolutni duh, vide}e{ da je ovaj svet samo duhovan, i da nije fizi~ki.
P: Da li su njihova tela prolazna kao {to su na{a? Da li se reinkarniraju?
M: Ova pitanja se javljaju zato {to misli{ za sebe da si telo. Ovo telo ima ro|enje i
smrt, i kada otpadne, javlja se drugo telo; i to se zove reinkarnacija. Ali, da li si ti telo? Ako
na|e{ da nisi ovo telo, nego duh, bi}e{ slobodan od grubih i suptilnih tela i tada ne}e biti
ograni~enja. Gde je svet, fizi~ki ili duhovni, kada nema nikakvih ograni~enja? Kako }e se javiti
pitanje reinkarnacije?
Opet, razmotri to sa jedne druge ta~ke gledi{ta: Ti sam sebi stvara{ telo sna, i dela{ sa
njim u snu. Kada se probudi{, za to telo ka`e{ da je la`no. U ovom trenutku misli{ da si ovo
telo, a ne telo iz sna. U svom snu si za ovo telo smatrao da je la`no. Prema tome, kao {to
vidi{, ni jedno od ovih tela nije stvarno. Zato {to su oba stvarna samo neko vreme, a zatim
postaju nestvarna. Ono {to je stvarno, mora biti uvek stvarno. Ali, ti ka`e{ 'ja'. Ova svest 'ja'
je prisutna kroz sva tri stanja. Nema u njemu promene. Ono je jedino {to je stvarno. Tri
stanja su nestvarna. Postoje samo za um. Um je taj koji ti ometa vi|enje tvoje su{tine. Tvoja
su{tina je apsolutni duh. To je bio slu~aj u tvom dubokom snu bez snova. Ograni~enja uo~ava{
u ostala dva stanja. Zbog ~ega postoji razlika? Nije bilo uma za vreme spavanja bez snova, ali
on postoji za vreme sanjanja i stanja budnosti. Ose}anje ograni~enja je delovanje uma. [ta je
um? Prona|i to. Ako ga tra`i{, nesta}e, zato {to i ne postoji u stvarnosti. On je sa~injen od
misli. Nestaje sa prestankom misli.
P: Da li tada ja preostajem?
M: Kakvo je bilo tvoje iskustvo u dubokom snu bez snova? Nije bilo misli, uma, a ipak
si postojao.
P: Kada nastojim da meditiram, nisam u stanju to da ~inim zato {to mi um luta. [ta
da radim?
M: Tvoje pitanje daje i odgovor. Prvo, u prvom delu svog pitanja ka`e{ da poku{ava{
da se koncentri{e{, ali ne uspeva{. 'Ja' zna~i Sopstvo. Na {ta se koncentri{e{? U ~emu gre{i{?
Ima li dva Sopstva, pa da se jedno koncentri{e na drugo? Koje Sopstvo se sada `ali na
neuspeh? Ne mo`e biti dva Sopstva. Postoji samo jedno Sopstvo. Ono ne mora da se
koncentri{e.
Ali, za{to onda nema sre}e - pita{. [ta je to {to te spre~ava da ostane{ kao apsolutni
duh koji si bio u dubokom snu? Ti sam priznaje{ da je to um koji luta. Prona|i um. Ako
prestane njegovo 'lutanje', na}i }e{ da je Sopstvo tvoja svest o sebi, koja je ve~ni duh. Ona je
iznad znanja i neznanja.
P: Ja naporno radim i nalazim malo vremena da praktikujem koncentraciju. Ima li tome
leka? Da li je kontrola daha dobro sredstvo?
M: Prana i um dolaze iz istog izvora. Do izvora se mo`e do}i kontrolom daha ili
posmatranjem uma. Ako ovo drugo ne mo`e{ da uradi{, kontrola daha }e bez sumnje biti
korisna. Regulisanje daha se posti`e posmatranjem njegovog kretanja.
Ako se um posmatra, misli prestaju. Nastaje mir i to je tvoja istinska priroda. Kralj
\anaka ka`e: Sada sam na{ao razbojnika (tj. um) koji me je plja~kao. Odmah }u da ubijem
tog lopova. Ometanje od strane misli se do`ivljava kao naru{avanje mira Sopstva. Ometanje je
um. Kada ono prestane, ka`e se da je um pobegao. Sopstvo ostaje kao nedirnuta su{tina.
Jedna druga osoba: Um mora ubiti um.
M: Da, ako bi bilo uma. Traganjem za njim otkriva se njegovo nepostojanje. Kako se
mo`e ubiti ne{to {to ne postoji?
P: Da li je mentalno ponavljanje mantre bolje od usmenog?
171
Dami je tada re~eno za tekst 'Ko sam ja?' Pristala je da ga pro~ita pre nego {to
postavi [ri Bhagavanu druga pitanja.
332. P: [ta su 'tri praznine' na Tamilu?
M: 1. Tat = I{vara turiya
2. tvam = jiva turiya
3. asi = asi turiya
Turiya je supstrat stanja budnosti, sanjanja i dubokog sna.
P: Prva dva su mi jasna. [ta je tre}e?
M: Za budnost se ka`e da je sve-pro`imanje. Za san se ka`e da je sve-osvetljenost. Za
dubok san se ka`e da je savr{enstvo (ananta). Ono {to le`i ispod svih je asi-turiya.
P: To je tako ~udno!
M: Da li je to sve? Nema granica raspravama. Slu{aj, ka`u da je velika izreka Tat tvam
asi op{te poznata. Druga, koja sadr`i pet re~i, Tat tvam asi ati nijam, je najtajnija velika
izreka, koju je Dak{inamurti pou~avao u ti{ini. Pet re~i stvaraju sebi odgovaraju}ih pet stanja.
Opet, pogledaj Vichara Sagaru. Autor razlikuje adharu od adhisthane. Po njemu, u`e je
uvek adhara, i kada izgleda kao zmija, i kada tako ne izgleda. U`e je adhisthana zbog toga
{to izgleda druga~ije nego {to zaista jeste, to je op{te (samanaya adhisthana). Opet, sama
njegova pojava kao zmije je visesha adhisthana. Onda se postavlja pitanje: adhisthana jive je
jedna; adhisthana I{vare je druga; kako ove dve mogu postati jedna adhisthana? On odgovara
da za obe adhisthane postoji ista adhara.
Nadalje, on govori o vi{e khyatija:
1. asat-khyati: dok je u`e prisutno, pojavljuje se zmija koja tu nije prisutna.
2. sat-khyati: postoji samo u`e koje izgleda kao zmija.
3. atma-khyati: dok u`e ostaje neprepoznato, se}anje na zmiju, koju smo ranije videli,
stvara iluziju.
4. akhyati: potpuno nestvarno.
5. anayatha-khyati: mentalna predstava zmije koja se projektuje i vidi kao da je zmija
pred nama.
6. anirvachaniya-khyati: neobja{njivo.
On tu postavlja pitanje: Ukoliko je svet ma koji od ovih, bilo da je iluzoran, bilo da je
nerealan, on mora biti rezultat prethodnog iskustva. On je morao biti realan u odgovaraju}e
vreme; ako je jednom bio stvaran, mora uvek biti stvaran.
On na to odgovara: Iskustvo ne mora nu`no da bude stvarno; ako neko nije video
pravu zmiju, nego samo njenu sliku i tako stvorio sebi predstavu o njoj, on mo`e gre{kom da
misli da vidi zmiju a ne u`e. Tako, svet ne mora biti stvaran.
Za{to gubiti vreme u takvim polemikama? Samo okreni um unutra, i provedi vreme
korisno.
U jedninstvu individualnog i Vrhunskog, Vrhunsko je rekla-kazala, a individualno je
direktno do`ivljeno. Mo`e{ imati koristi samo od direktnog iskustva. Zato vidi ko si ti.
Za{to se onda pominje Bog (I{vara)?
Zato {to ti vidi{ svet i `eli{ da zna{ kako je on nastao. Ka`u da ga je stvorio Bog.
Ako zna{ da je on stvorio tebe i sve drugo, tvoj um je u izvesnoj meri zadovoljen, i biva
manje nemiran nego ina~e. Ali, to nije spoznaja. Nje mo`e biti samo ako spozna{ sebe. To je
Savr{enstvo ili spoznaja.
Da zaklju~imo sa polemikom. Autor Vrtti Prabhakare tvrdi da je prou~io 350.000 knjiga
pre nego {to je napisao ovu. Koja je korist od toga? Da li one mogu dovesti do spoznaje
Sopstva? Vichara Sagara je prepuna logike i tehni~kih izraza. Da li ovi glomazni tomovi mogu
da poslu`e nekoj stvarnoj svrsi? Me|utim, neki ljudi ih ~itaju, i onda tra`e mudrace samo da
vide da li mogu da odgovore na njihova pitanja. Da ih ~itaju, da otkriju nove sumnje i da ih
zatim re{avaju, to je za njih izvor zadovoljstva. Znaju}i da je to ~isto gubljenje vremena,
mudraci ne podr`avaju takve ljude. Podr`i ih jednom, i tome ne}e biti kraja.
173
Bhashye su komentari izvornih dela, sutri ili Upani{ada. Oni su ~esto obimniji od dela koja komentari{u.
174
ja?'
Afirmacija
je
M: Sve dok tra`i{ kako da spozna{, daje se ovaj savet (ispitivanje) da bi na{la svoje
Sopstvo. Tvoje tra`enje metoda ukazuje na tvoju odvojenost.
P: Nije li bolje re}i 'Ja sam Vrhunsko Bi}e', nego pitati 'Ko sam ja?'
M: Ko potvr|uje Vrhunsko Bi}e? Mora biti nekoga ko }e to u~initi. Prona|i ga.
P: Nije li meditacija bolja od ispitivanja?
M: Meditacija podrazumeva mentalnu imaginaciju, dok je ispitivanje traganje za
Stvarno{}u. Meditacija se bavi objektima, a ispitivanje samim subjektom.
P: Mora postojati nau~an pristup ovom predmetu.
M: Izbegavati nestvarno i tra`iti Stvarnost je nau~no.
P: Mislim, mora da postoji postepena eliminacija, prvo uma, zatim intelekta, onda ega.
M: Samo je Sopstvo stvarno. Sve drugo je nestvarno. Nema uma ni intelekta odvojeno
od tebe.
Biblija ka`e: Budi miran i znaj, ja sam Bog. Smirenje je jedino sredstvo koje je
potrebno za spoznaju Sebe kao Boga.
P: Ho}e li Zapad ikada razumeti ovo u~enje?
M: Ne postavlja se pitanje vremena i prostora. Razumevanje zavisi od zrelosti uma. [ta
mari da li neko `ivi na Istoku ili na Zapadu?
[ri Bhagavan je uputio damu na nekoliko strofa u Istini otkrivenoj i na Thayumanavar.
Ona se povukla.
Kasnije je [ri Bhagavan rekao da je ~itava Vednata sadr`ana u dva biblijska iskaza: Ja
sam to, ja jesam i Budi miran i znaj, ja sam Bog.
G. K. S. N. Ajer, slu`benik `eleznice, rekao je [ri Bhagavanu da autor Kosmi~ke svesti
smatra da je ostvarenje mogu}e samo u odre|enom `ivotnom dobu.
M: Da li neko ka`e: U tom `ivotnom dobu ja }u po~eti da postojim? On je uvek
sada i ovde. Takve izjave vode na stranputicu zato {to ljude dovode do ube|enja da ne mogu
spoznati Sopstvo u ovoj inkarnaciji, i zato moraju da iskoriste priliku u slede}oj. To je sve
apsurdno.
339. U vezi sa Shiva Visishtadvaitom (tj. Saiva Siddhantom), [ri Bhagavan je rekao:
Garudoham bhavana - 'Ja sam Garuda' - ne}e od nas na~initi Garudu. Sve jedno, otrovno
dejstvo zmijskog ugriza (delovanje maye) se zale~i. Isto je i sa koncepcijom Shivoham bhavana
('Ja sam [iva'). Ne}emo se preobraziti u [ivu, ali se dokraji~avaju pora`avaju}i uticaji ega. Ili
osoba ostaje ~ista, mada zadr`ava individualnost, {to zna~i da je spremna da sa~injava deo
[ivinog tela. Postaju}i takva, ona mo`e da u`iva Vrhunsko bla`enstvo. To je oslobo|enje, ka`u
Saiva Siddhantini. To samo zavarava njihovu ljubav prema individualnosti, i nije ni na koji
na~in istinsko iskustvo oslobo|enja.
340. G. Bous je po~eo: Po{to se vrati svest o telu...
M: [ta je svest o telu? Prvo nam to reci. Ko si ti bez te svesti? Nalazi{ telo zato {to
postoji svest o telu koja nastaje iz misli 'ja', a koja se, opet, ra|a iz svesti.
Svest - misao 'ja' - svest o telu - telo.
Svest postoji uvek, i ni~eg drugog nema do svesti. Ono {to sada smatra{ da je telesna
svest jeste posledica nano{enja nestvarnog na stvarno. Ako postoji samo svest i ni{ta osim nje,
onda postaje jasno zna~enje iskaza iz Brhadaranyaka Upani{ade da su 'svi dragi zbog ljubavi
Sopstva'.
Postavlja se pitanje za{to, u tom slu~aju, postoje samoubistva. Za{to to ljudi ~ine? Zato
{to su nesre}ni i `ele da okon~aju svoju nesre}u. Oni to prakti~no ~ine okon~avaju}i
zdru`enost sa telom koje predstavlja svu nesre}u. Jer, mora biti nekoga ko }e ubiti telo. On
je, stoga, razli~it od tela i pre`ivljava njegovu smrt. To je Sopstvo.
341. G|a D`enings: [ri Bhagavan ka`e da je Ostvarenje sloboda od tiranije misli. Zar misli
nemaju svoje mesto u poretku stvari, mo`da na nekom ni`em planu?
178
M: Misli se ra|aju iz misli 'ja', koja sama dolazi iz Sopstva. Tako se Sopstvo
manifestuje kao 'ja' i ostale misli. [ta mari da li ima misli, ili ih nema?
P: Da li su dobre misli korisne za Ostvarenje? Nisu li one pravi posrednici za spoznaju,
iako ni`eg stupnja?
M: Da, na taj na~in. One mogu dr`ati po strani lo{e misli. Ali, one same moraju da
nestanu pre Ostvarenja.
P: Zar kreativne misli nisu jedan aspekt Ostvarenja, i zato korisne?
M: Korisne su samo na prethodno naveden na~in. Sve one moraju da nestanu u
Sopstvu. Misli, dobre ili lo{e, vode te dalje, a ne bli`e, zato {to je Sopstvo bliskije od misli.
Sopstvo si ti, dok su misli strane Sopstvu.
P: Dakle, Sopstvo kona~no upija svoju kreaciju koja je pomogla njegovu spoznaju. Dok
je civilizacija, {to je pogre{no, obo`ava i tako odvaja i dovodi do 'kratkog spoja' svoje
sopstvene kreacije, koje su pomogle njenom razvoju.
M: Zar ti nisi odvojena od misli? Zar ne postoji{ bez njih? A da li one mogu da
postoje bez tebe?
P: Da li civilizacija uop{te, lagano, ali sigurno, napreduje u smeru samospoznaje?
M: Civilizacija je u poretku stvari. Ona }e se na kraju, u ostvarenju Sopstva, rastvoriti
kao i sve drugo.
P: Da li je istan~an duh primitivnog ~oveka bli`i Ostvarenju od duha civilizovanog
~oveka, kojim upravlja intelekt i misao?
M: Spoznat ~ovek mo`e da izgleda kao divljak, ali divljak nije spoznat ~ovek.
P: Da li je ispravno misliti da je sve {to nam se de{ava dodeljeno od Boga i, zato,
uvek dobro?
M: Naravno. No, Bog i svi drugi, nisu odvojeni od Sopstva. Kako se mogu roditi misli
o njima, kada obitava{ kao Sopstvo?
P: Da li je 'predaja' prihvatanje svih fizi~kih nametljivaca, kao {to su mravi, komarci,
zmije, i spremnost tj. pristajanje da budemo povre|eni od njih?
M: [to god da je, da li je to odvojeno od tebe, posmatra~a, ili onog-koji-misli?
Parsi dama me|u posetiocima se ume{ala: Ako nismo odvojeni, da li, onda, ne ose}amo
ubode mrava?
M: Koga ubada mrav? To je telo. Ti nisi telo. Sve dok se poistove}uje{ sa telom, vidi{
mrave, biljke i sve drugo. Ako ostane{ kao Sopstvo, nema drugih, odvojenih od Sopstva.
P: Telo ose}a bol od uboda.
M: Ako ga telo ose}a, neka ono pita. Neka se telo brine za sebe. Kakve to ima veze
sa tobom?
Dama iz Amerike, opet: Da li potpuna predaja zna~i da sva buka i smetnje u na{oj
sredini, ~ak i za vreme meditacije, mora da se prihvati? Ili treba da tra`imo pe}inu u
planinama radi samo}e? Zar Bhagavan nije to u~inio?
M: Nema odla`enja ni dola`enja. Za Sopstvo se ka`e da nije dodirnuto elementima, da
je beskrajno, ve~no. Ono ne mo`e da se kre}e. Za njega ne postoji mesto u koje bi oti{lo.
P: Ali, u procesu nala`enja Sopstva, da li je ovo tra`enje spolja{njih pogodnosti
opravdano?
M: Gre{ka le`i u poistove}ivanju Sopstva sa telom. Dok se ta gre{ka ne ukloni, smetnje
ne}e nestati. Ako bi Bhagavan bio telo, mogli biste da pitate to telo. Me|utim, shvatite onoga
koga oslovljavate kao Bhagavana. On nije telo. On je Sopstvo.
Onda je ona uputila na ~lanak u Harijanu, gde se navodi da je sve Bog, i da ni{ta ne
pripada pojedincu.
M: Sve; pojedinac, Bog i sve je samo Sopstvo.
Onda je pro~itala neke stihove engleskog pesnika [elija (Shelley), i pitala da li je on
bio ostvarena du{a.
Unutar pe}ine ~ovekovog duha, bez tragova,
Na prestolu je lik, tako silno jasan
179
348. P: U nekim prilikama ljudi i stvari preuzimaju neodre|en, gotovo providan oblik, kao u
snu. Prestajemo da ih posmatramo spolja, ali smo pasivno svesni njihovog postojanja, a da
nismo aktivno svesni nikakvog sopstva. U umu postoji duboki mir. Da li je on, u takvim
prilikama, spreman da zaroni u Sopstvo? Ili je ovo stanje nezdravo, rezultat autohipnoze? Da
li ono treba da se podr`i kao sredstvo sticanja privremenog mira?
M: Postoji svest u umu istovremeno sa mirom; to je stanje kome treba da se te`i.
^injenica da je pitanje ovako uobli~eno, bez spoznavanja da je to Sopstvo, pokazuje da stanje
nije postojano, ve} je nastupilo slu~ajno.
Re~ 'zaranjanje' ukazuje na te`nju za izla`enjem, kada um treba da se odvrati i okrene
unutra, u smislu da zaroni ispod nivoa spolja{njih stvari. Ali, kada preovla|uje duboki mir, i
kada nema reme}enja svesnosti, gde je tada potreba za zaranjanjem? Ako se to stanje ne
prepozna kao Sopstvo, napor koji je na to usmeren mo`e se nazvati 'zaranjanje'. To stanje se
onda mo`e ozna~iti kao pogodno za ostvarenje, ili 'zaranjanje'. Tako su dva poslednja pitanja
u pasusu nepotrebna.
P: Um nastavlja da se ose}a pristrasnim prema deci, verovatno zato {to je njihov lik
nekada koristio za personifikaciju bo`anskog. Kako mo`e da se preraste ova privr`enost?
M: Dr`i se Sopstva. Za{to misliti o deci i o reakciji prema njima?
P: Ova tre}a poseta Tiruvanamalaiju izgleda kao da je u meni poja~ala ose}anje egoizma
i meditaciju u~inila te`om. Da li je to bezna~ajna, prolazna faza, ili je to znak da ubudu}e
treba da izbegavam takva mesta?
M: To je uobrazilja. Ovo mesto, i sva druga mesta su u tebi. Takve uobrazilje moraju
da prestanu, kako mesta vi{e ne bi imala ni{ta sa aktivnostima uma. ^ak ni tvoja sredina nije
ti po volji; ono {to te okru`uje, postoji samo po sebi. Mora{ se uzdi}i iznad toga, a da se
sama u to ne uplete{.
[RI [ANKARIN PUT SPASENJA
PUTEM RAZLU^IVANJA
Zapis [ri Mahar{ija
349. U teku}em izdanju Vizije objavljen je slede}i zapis koji je preveo G. S. Kri{na. To je
uvod koji je napisao [ri Ramana Mahar{i za svoj prevod [ri [ankarinog Viveka Chudamani ili
Dragulj razlikovanja.
Svako bi}e na svetu `udi da uvek bude sre}no, bez ikakve primese patnje; i `eli da se
oslobodi telesnih tegoba, koje nisu u njegovoj istinskoj prirodi. Dalje, svako neguje najve}u
ljubav za sebe samog - a ova ljubav nije mogu}a bez sre}e. U dubokom snu, iako je li{en
svega, ~ovek do`ivljava iskustvo sre}e. Ipak, zbog neznanja o stvarnoj prirodi svog bi}a, koja je
sre}a sma, ljudi posr}u u prostranom okeanu materijalnog postojanja, i deluju prema
pogre{nom uverenju da se put do sre}e sastoji u sticanju zadovoljstava ovog i drugog sveta.
SIGURAN VODI^: Ali, avaj! Sre}a koja je bez primese patnje se ne spoznaje. Upravo
iz tog razloga, da bi ukazao na pravi put do sre}e, Gospod [iva je uzeo obli~je [ri
[ankara~arje, napisao komentare Trojstva ustanova (Prasthana Traya) Vedante, koje veli~aju
savr{enstvo ovog bla`enstva, i prikazao ga li~nim primerom u `ivotu. Ovi komentari su,
me|utim, od male koristi za one strasne tragaoce koji su se namerili na spoznaju bla`enstva
oslobo|enja, a ne poseduju u~enost kako bi ih prou~avali.
Za takve je [ri [ankara otkrio su{tinu komentara u ovoj kratkoj raspravi, Dragulju
razlikovanja, obja{njavaju}i do u detalje ono {to moraju da znaju tragaoci za oslobo|enjem,
usmeravaju}i ih pri tome na istinski i direktan put.
U^ENOST NE]E POMO]I: [ri [ankara otvara temu zapa`anjem kako je odista te{ko
posti}i ljudsko ro|enje, i da ~ovek, kada ga je ve} postigao, treba da se bori za spoznaju
bla`enstva oslobo|enja, koje je istinska priroda njegovog bi}a. Ovo bla`enstvo se spoznaje samo
jnanom, odnosno, spoznajom, a jnana se posti`e samo kroz vicharu, ili postojano ispitivanje. Da
182
bi nau~io metod ovog ispitivanja, ka`e [ankara, ~ovek treba da tra`i milost gurua, i zatim
nastavlja opisom osobina gurua i njegovog u~enika (sishye), i kako u~enik treba da pristupi
svom u~itelju i slu`i ga. On dalje nagla{ava da je ~ovekov sopstveni, individualni napor
su{tinski ~inilac za spoznaju bla`enstva oslobo|enja. Puko knji{ko znanje ne}e nikada uroditi
ovim bla`enstvom. Ono se mo`e spoznati samo putem ispitivanja ili vichare, koja se sastoji od
sravane ili predane pa`nje poukama gurua, manane ili duboke kontemplacije, i nididhyasane ili
negovanja postojanog dr`anja u Sopstvu.
TRI PUTA: Tri tela - fizi~ko, astralno i kauzalno - su ne-Sopstvo i nestvarna su.
Sopstvo ili Ja je potpuno razli~ito od njih. Kada se ono {to nije Sopstvo name}e na Sopstvo,
nastaje neznanje, i to je uistinu ropstvo. Po{to iz neznanja nastaje ropstvo, iz Znanja (jnane)
nastaje oslobo|enje. Saznati ovo znanje od gurua je sravana.
Odbaciti ova tri tela koja se sastoje od pet omota~a (fizi~ki, vitalni, mentalni, spoznajni
i omota~ bla`enstva) kao ne-Ja i suptilnim ispitivanjem Ko sam ja? izvu}i - kao {to se
sredi{nja vlat trave ne`no izvla~i iz svog pr{ljena - ono {to je razli~ito od sva tri tela, i postoji
kao ono jedno i univerzalno u srcu kao aham ili Ja, a ozna~ava se re~ju tvam (u iskazu tat
tvam asi - To si ti). Ovaj proces suptilnog ispitivanja je manana ili duboka kontemplacija.
BLA@ENSTVO: Svet imena i obli~ja je samo dodatak Bi}u ili brahmanu, i po{to nije
od njega razli~it, odbacuje se kao takav i potvr|uje se kao ni{ta drugo do brahman. Uputstvo
gurua u~eniku, izreka Tat tvam asi, koja progla{ava identitet Sopstva i Vrhunskog, je upadesha.
U~eniku se tada nala`e da ostane u bla`enstvu aham-brahman - Ja i apsoluta. Ipak, stare
te`nje uma naviru, zbijene i jake, i ~ine prepreku tom stanju bla`enstva. Ove te`nje su trojake,
a egoizam, koji je njihov koren, buja u svesti koja je okrenuta van, u svet razlika, koja je
uzrokovana snagama vikshepe ili rasipanja (zbog rajasa) i avarane ili prekrivanja (zbog tamasa).
POTAPANJE UMA: ^vrsto utvrditi um u srcu sve dok se ove snage ne uni{te, i
neprekidnom budnom pa`njom probuditi istinitu i jendorodnu te`nju, koja je osobina atmana i
izra`ena je izrekom aham brahmasmi (Ja sam brahman) brahmaivaham (Samo brahman sam ja),
naziva se nididhyasana ili atmanusandhana, tj. stalnost u Sopstvu. Ovo se ina~e naziva bhakti,
yoga i dhyana.
Atmanusandhana se poredi sa bu}kanjem jogurta da bi se dobio maslac. Um se poredi
sa motkom za bu}kanje, srce sa jogurtom, a ve`ba stalnosti u Sopstvu sa procesom bu}kanja.
Isto kao {to se bu}kanjem jogurta izvla~i maslac, a trenjem pali vatra, tako se neprekidnom
postojano{}u u Sopstvu, neprekidnom kao gusti mlaz ulja, stvara prirodno nepromenljivo stanje
nirvikalpa samadhija koji spremno i spontano dobavlja ono direktno, neposredno, nesputano i
univerzalno opa`anje brahmana, koje je istovremeno Znanje i Iskustvo, i koje prevazilazi vreme
i prostor.
BEZGRANI^NO BLA@ENSTVO: To je samospoznaja; i pri tom se preseca
hridayagranthi, odnosno ~vor srca. La`ne obmanutosti neznanjem, drevne zlehude te`nje uma,
koje ~ine ~vor srca, su uni{tene. Sve sumnje su odagnane i ropstvo u karmi je raskinuto.
Tako je [ri [ankara opisao samadhi u svom Dragulju razlikovanja, odnosno
transcendentalnu svest, koji je bezgrani~no bla`enstvo oslobo|enja, iznad sumnje i dualnosti, i
istovremeno ukazao na sredstva za njegovo postizanje. Spoznati stanje oslobo|enja od dvojnosti
je jedini smisao `ivota. I samo onaj ko ga je postigao je jivanmukta (onaj ko je oslobo|en za
`ivota), a ne onaj ko poseduje samo teoretsko razumevanje o tome {ta je cilj ljudskog `ivota.
KONA^NA SLOBODA: Tako definisani jivanmukta progla{ava se slobodnim od okova
trojake karme (sanchita, agama i prarabdha). U~enik koji je postigao ovo stanje iznosi svoje
li~no iskustvo. Oslobo|eni je uistinu slobodan da dela kako mu godi i, kada napusti ovo
smrtno obli~je, posti`e oslobo|enje i ne vra}a se ovom ro|enju koje je smrt.
[ri [ankara ovako opisuje spoznaju koja podrazumeva dvojako oslobo|enje, tj, jivanmukti
i videhamukti, na koje se gore upu}uje. Pored toga, u ovoj kratkoj raspravi, napisanoj u obliku
dijaloga izme|u gurua i njegovog u~enika, on je razmotrio mnoge zna~ajne teme.
6. februar 1937.
183
sa~injava supstrat svega {to se de{ava. Ona je jedina Istina. Smo tvoje bivstvo. Tri stanja se
javljaju kao pojave koje po njoj teku, i utapaju se u nju. Dakle, one su nerealne.
Slike u bioskopskoj predstavi su samo senke koje prolaze preko platna. Senke omogu}uju
da vidimo slike; kre}u se napred-nazad; menjaju se iz jedne u drugu; zato su nestvarne, dok
platno sve vreme ostaje neizmenjeno. Isto je i sa nama: pojava sveta, unutra i spolja, samo je
prolazan fenomen koji nije nezavisan od na{eg Sopstva. Samo navika da na tu pojavu gledamo
kao da je stvarna i sme{tena spolja, odgovorna je za zaklanjanje na{eg istinskog bivstva i
prikazivanje drugih. Kada se na|e uvek prisutna, jedina Stvarnost, Sopstvo, sve druge nerealne
stvari nestaju, ostavljaju}i za sobom saznanje da nisu ni{ta drugo do Sopstvo.
Turiya je samo drugo ime za Sopstvo. Iako znamo za stanja budnosti, sanjanja i
dubokog sna, nismo svesni na{eg Sopstva. Ipak, Sopstvo je sada i ovde, ono je jedina
Stvarnost. Nema ni~eg drugog. Sve dok traje identifikacija sa telom, svet izgleda kao da le`i
negde izvan nas. Samo spoznaj Sopstvo i ne}e vi{e biti tela ni sveta.
354. Dama iz Amerike, Teozof: Na koji na~in mogu da pristupim bli`e svom u~itelju?
M: Koliko si sada daleko od njega?
P: Ja sam daleko od njega. Ali `elim da mu se pribli`im.
M: Ako prvo spozna{ svoje Sopstvo, onda }e{ mo}i da otkrije{ koliko je neko drugi
daleko. Ko si ti sada? Da li si li~nost?
P: Da, ja sam li~nost.
M: Da li je li~nost nezavisna od Sopstva?
P: Ponekad.
M: Kada?
P: Ho}u da ka`em, imam neke bljeskove stvarnosti, a nekad ih nemam.
M: Ko je svestan tih bljeskova?
P: Ja, mislim, moja li~nost.
M: Da li je ta li~nost svesna, budu}i da je odvojena od Sopstva?
P: Kog Sopstva?
M: Za koje soptvo ti smatra{ da je li~nost?
P: Ni`e sopstvo.
M: Onda ja ho}u da pitam, da li je ni`e sopstvo, koje je nezavisno od vi{eg Sopstva,
svesno vi{eg Sopstva?
P: Da, ponekad.
M: Ko upravo sada ose}a da je udaljen od u~itelja?
P: Vi{e Sopstvo.
M: Da li vi{e Sopstvo ima telo i ka`e da je u~itelj daleko od njega? Da li ono govori
kroz tvoja usta? Da li si ti odvojena od njega?
P: Mo`ete li me ljubazno posavetovati kako da uve`bam sebe da budem svesna {ta
radim, ~ak i kad sam bez tela, kao u snu?
M: Svesnost je tvoja priroda. U dubokom snu ili u budnosti, ona je ista. Kako bi ona
mogla iznova da se stekne?
P: Ali, ja se ne se}am {ta sam i kako radila u svom snu.
M: Ko je to ko ka`e: Ne se}am se?
P: Ja sad ka`em.
M: I tada si postojala; za{to ne ka`e{ tako i u snu?
P: Ne se}am se {ta govorim u snu.
M: Ka`e{: Ja znam, ja se se}am - u budnom stanju. Ova ista li~nost ka`e: Nisam
znala, nisam se se}ala u snu. Za{to se ovo pitanje ne pojavljuje u snu?
P: Ja ne znam {ta se de{ava u snu. Zato sada i pitam.
M: Pitanje se ti~e faze spavanja, pa tamo treba i da se postaviti. Ono ne doti~e fazu
budnosti, i nema vidljivog razloga za to pitanje.
185
Problem je u transcendentalnoj prirodi Sopstva. Potrebno je iskustvo transcendentalne, ili ciste svesti da bi se
nadi{lo poistovecenje sa telom, i otkrila svoja vecna i apsolutna su{tina, Sopstvo.
186
Pratilac blago mrmlja: Ni{ta. Ostavlja tamo betele i ne{to nespretno petlja.
M: Ja to ne `elim. (Pratilac ne~ujno seda na pod.) [ri Bhagavan: Svakog dana kasturi
pilule, jedna za drugom. Boca }e se isprazniti, i poru~i}e jo{. Ja to ne `elim.
Obo`avalac ve{to okrivljuje 'olla podridu', koja je slu`ena za ru~ak, za nepromenjeno
zdravlje [ri Bhagavana.
M: Ne, ne, ona je bila dobra. Dobro pripremljena.
Ti{ina: iska{ljavanje i podrigivanje. Posle nekoliko trenutaka pratilac nestaje, i vra}a se sa
bocom u ruci. Prilazi bli`e Bhagavanu i pru`a mu pilulu, govore}i: Pilula od zrna kumine.
[ri Bhagavan blago mrmlja: Ona sadr`i limunov sok. Limunov sok nije dobar za ovo.
Obo`avalac Rangasvami Ajengar se u me|uvremenu potpuno vratio iz meditacije i gleda u njih.
Pratilac jo{ uvek dr`i ispru`enu ruku sa pilulom. [ri Bhagavan nastavlja: Da li treba da se
sa`va}e?
Rangasvami Ajengar: Ne mora da se `va}e, mo`e da se sisa dok se ne rastopi u
ustima. Pratilac brzo prihvata: Da, da, treba samo da se sisa.
M: Daj je njemu. - Pokazuje na Rangasvami Ajengara - Neka je on `va}e ili sisa. Ja je
ne `elim.
Pratilac se razo~aran vra}a i ~u~ne na pod; ponovo ustaje.
M: E-e! [ta radi{? Ne}u.
Pratilac odlazi do kutije sa lekovima, mrmljaju}i: Kasturi pilula, ona }e biti efikasna.
[ri Bhagavan: Bi}e mi i bez nje uskoro dobro. Nemoj da je vadi{. E-e! Ostavi je tamo. Ne}u
da je uzmem, radio ti {to god `eli{. Pratilac se opet sme{ta na pod i sve ostaje u ti{ini,
pred odlazak na spavanje.
13. februar. 1937.
359. Oko 7.30h, posle doru~ka, [ri Bhagavan se penje na Breg. Padananda dolazi i pada pred
njim ni~ice, zatim ustaje i ka`e: Dobro je. Dobio sam darshanvrati}u se. [ri Bhagavan,
sme{e}i se: Od koga darshan? Za{to ne ka`e{ da si ti meni dao darshan?
Oko 9h jedan obo`avalac iz Pune (G.Parki) pozdravlja [ri Bhagavana i ~ita ashtaku,
mole}i [ri Bhagavana za Milost. Delo se zavr{ava molitvom za brzo oslobo|enje, i obo`avatelj
je nagla{ava.
M: Mukti, tj. oslobo|enje, nije ne{to {to }e se tek ste}i. Ono postoji ve~no, sada i ovde.
P: Ja se sla`em, ali ga ne do`ivljavam.
M: Iskustvo je ovde i sada. Niko ne mo`e da porekne svoje Sopstvo (Sebe).
P: To zna~i postojanje, a ne sre}u.
M: Postojanje-sre}a-Bi}e. Re~ mukti (oslobo|enje) je tako uznemiruju}a. Za{to bi ga
neko tra`io? On veruje da postoji ropstvo, i zato tra`i oslobo|enje. Ali ~injenica je da nema
ropstva, postoji samo sloboda. Za{to mu dati ime i zatim ga tra`iti?
P: To je istina, ali mi smo u neznanju.
M: Samo otkloni neznanje. To je sve {to treba da se uradi.
14. februar 1937.
360. Aristokrata iz Laknova je pisao Polu Brantonu da je njegova `ena izgubila duhovni mir
koji je bila stekla kada je posetila [ri Bhagavana. @eleo je da [ri Bhagavan bude milostiv, i
u~ini da ona ponovo stekne mir.
Kada su ga to zamolili, [ri Bhagavan je rekao: Jednom postignuti mir se gubi zbog
slabosti uma.
361. Mudaliar Svami, sin dame koja svakog dana donosi [ri Bhagavanu bhiskshu, ispri~ao je
interesantan doga|aj:
188
Dok je [ri Bhagavan boravio u pe}ini Virupak{a, on i Mudaliar Svami su zajedno oti{li
do mesta koje se nalazilo iza sada{njeg Skadasramama. Tamo je bila stena visoka oko petnaest
stopa. Kod jednog procepa je stajala pastirica i plakala. [ri Bhagavan ju je upitao za{to je
tu`na. Rekla je: Pla~em jer je jedna moja ovca upala u ovaj procep. [ri Bhagavan se tamo
spustio, stavio ovcu na rame, uzverao se i predao devojci ovcu. Mudaliar Svami je rekao da bi
to za svakoga bio opasan i te`ak poduhvat.
362. G. Subaramia, profesor sa koled`a u Neloreu, pitao je za mukti.
M: Sva pitanja koja se odnose na mukti su neprihvatljiva zato {to mukti zna~i
oslobo|enje od ropstva, a to podrazumeva da ropstvo sada postoji. Ne postoji ropstvo, pa zato
ne postoji ni mukti.
P: U~enja (shastre) govore o njemu i njegovim stupnjevima.
M: U~enja nisu namenjena mudrima, jer njima ona nisu potrebna; neznalice ih ne `ele.
Samo se mumukshe intersuju za shastre. To zna~i da shastre nisu potrebne ni mudrima, ni
neznalicama.
P: Ka`e se da je Vasi{ta bio jivanmukta, a da je \anaka bio videhamukta.
M: Za{to da govorimo o Vasi{ti i \anaki? [ta je sa nama?
Danas je bilo mnogo posetilaca. Dvojica su u prisustvu [ri Bhagavana govorila o
Ganapati Muniju. [ri Bhagavan je sa nekoliko re~i komentarisao njihov razgovor:
1) Neki ka`u da su jnana i upasana dva krila kojima treba odleteti u mukti. [ta je
jnana? [ta je upasana? Jnana je uvek prisutna. Tako|e, ona je i kona~ni cilj. Kada se ~ini
napor, naziva se upasana. Kada nema napora, naziva se jnana, i isto je {to i mukti.
2) Posle me|usobnog raspravljanja, jedan od posetilaca je rekao: Neka nadmo}na sila
mora nam pomo}i da odbacimo spolja{nje objekte.
[ri Bhagavan je odgovorio: Ko opa`a spolja{nje objekte? Da li oni ka`u da postoje?
Ako je tako, neka onda svet ka`e da postoji. Opet, ako je svet projekcija unutra{njeg, onda se
mora uo~iti da se projektuje zajedno sa mi~lju 'ja'. U ovom slu~aju 'ja' je osnova, i kada se
ona spozna, spoznaje se i sve ostalo.
3) Neki ka`u da je Ganapati Muni govorio kako je mogao da ode ~ak u Indra Loku, u
koju je Indra bezuspe{no poku{avao da u|e i na|e 'ja'.
[ri Bhagavan je dodao da je Ganapati Muni hteo da ka`e kako je lako napredovati, ali
da je nemogu}e i}i unatrag.
Zatim je [ri Bhagavan primetio: Koliko god neko daleko oti{ao, on je tamo gde jeste.
Kako je onda mogu}e kretanje unatrag? Ova istina se sadr`i u mantri Isha Upani{ad.
4) Na pitanje kako je Ganapati Muni postao asu kavi (nadahnuti pesnik), [ri Bhagavan
je odgovorio: Ka`e se da se pojavio [iva dok se Ganapati Muni podvrgavao tapasu, i dao mu
da pije mleko ili med, posle ~ega je postao asu kavi.
363. Evropljanin, G. Dauel, poslanik sekretarijata za finansije pri vladi u Madrasu, stigao je sa
svojom `enom oko podne, i ostao u sali do 3.30h posle podne.
Dama je pitala: Duhovne vo|e sa Zapada ka`u da se duhovni centar nalazi u Indiji.
Da li ima kontakta me|u duhovnim vo|ama Indije? Da li je mogu} kontakt izme|u duhovnih
vo|a Istoka i Zapada?
M: [ta podrazumeva{ pod 'duhovnim centrom'?
P: Duhovni centar je sedi{te duhovnih vo|a.
M: [ta podrazumeva{ pod 'duhovnim vo|ama'?
P: Zapad se nalazi u krizi. Nauka je mnogo napredovala. Njena otkri}a se koriste za
stvaranje destruktivnih snaga. Postoji pokret koji `eli da te snage u~ini konstruktivnim. Takvo
preobra}anje donelo bi dobrobit svetu. Vo|e ovog pokreta su spasitelji.
M: Za nas su 'duhovne vo|e' oni koji su 'duhovni', nasuprot 'fizi~kim'. Duh je
neograni~en i bezobli~an. Takav je i duhovni centar. Postoji samo jedan takav centar. Nalazio
se on na Istoku ili Zapadu, on ne mo`e da se odredi u prostoru. Budu}i neograni~en, on u
189
sebe uklju~uje vo|e, ljude, svet, konstruktivne i destruktivne sile. Ne postoji razlika. Ti govori{
o kontaktu zato {to o duhovnim vo|ama misli{ kao o utelovljenim bi}ima. Duhovni ljudi nisu
tela, oni nisu svesni svojih tela. Oni su samo duh, bezgrani~an i bezobli~an. Izme|u njih i svih
ostalih uvek postoji jedinstvo; ta, oni obuhvataju sve.
Duh je Sopstvo. Ako se spozna Sopstvo, ova pitanja se uop{te ne}e mo}i pojaviti.
G|a D`inara|adasa iz Ajdara: Samospoznaja se ~ini tako laka, ali je ipak te{ko da se
ostvari u praksi.
M: [ta mo`e da bude lak{e? Sopstvo ti je bli`e od svega ostalog. Ako se ono te{ko
spoznaje, ho}e li biti lako da se spozna ne{to {to je udaljeno i odvojeno?
P: Samospoznaja je tako iluzorna. Kako mo`e da se u~ini trajnom?
M: Sopstvo nikada ne mo`e da bude iluzija. Ono je jedina Stvarnost. Ono {to se
pojavljuje, nesta}e, i zato je prolazno. Sopstvo se nikada ne pojavljuje i ne nestaje, i zato je
ve~no.
P: Da, to je istina. Znate li da teozofi u meditaciji tra`e u~itelja koji bi ih ih vodio?
M: U~itelj je unutra. Svrha meditacije je da odstrani neznanje, pogre{no uverenje da je
u~itelj spolja. Ako je on stranac ~iji se dolazak o~ekuje, onda mora i da nestane. Kakva je
korist od takvog, prolaznog bi}a?
Me|utim, sve dok misli{ da si pojedinac, ili da si telo, potreban je u~itelj, i on }e se
pojaviti u telu. Kada ova pogre{na identifikacija nestane, otkri}e{ da je u~telj Sopstvo.
U Kaivalyi postoji stih:
Moj Gospode! Ti si ostao kao moje unutra{nje Sopstvo, {tite}i me u svim mojim
proteklim inkarnacijama. Sada si se, svojom Milo{}u, manifestovao kao moj u~itelj, i otkrio
sebe kao Sopstvo.
Samo pogledaj {ta se de{ava u dubokom snu. Nema ega, nema Indije, nema tragaoca,
u~itelja; a ipak ti jesi - i to sre}na.
Ego, Indija, tragaoci, pojavljuju se sada; ali oni nisu odvojeni niti nezavisni od tebe.
Zbog izbornih praznika do{la je velika grupa posetilaca, a neki od njih su se uklju~ili u
raspravu.
Jedan je pitao za reinkarnaciju.
M: Reinkarnacija postoji samo dok postoji neznanje. Inkarnacija ne postoji sada, niti je
ranije postojala, niti }e je biti u budu}nosti. Ovo je istina.
P: [ta je ego-jastvo?
M: Ego-jastvo se pojavljuje i nestaje i prolazno je, dok je stvarno Jastvo trajno. Iako si
ti trajno Jastvo, ipak se iz neznanja pogre{no poistove}uje{ sa ego-jastvom.
P: Kako je nastala ova gre{ka?
M: Proveri da li gre{ka postoji.
P: Treba da sublimi{emo ego-jastvo u istinsko Sopstvo.
M: Ego-jastvo uop{te ne postoji.
P: Za{to nam, onda, donosi nevolje?
M: Ko do`ivljava nevolje? I nevolja je uobra`ena. Nevolje i u`ivanja postoje samo za
ego.
P: Za{to je svet obavijen neznanjem?
M: Brini za sebe. Pusti svet da brine za sebe. Spoznaj svoje Sopstvo. Ako misli{ da si
telo, postoja}e i materijalni svet. Ako si duh, sve }e biti samo duh.
P: To }e biti dobro za pojedince. Ali {ta }e biti sa ostalima?
M: Prvo to u~ini, pa }e{ videti da li }e se pitanje opet pojaviti.
P: Da li postoji avidya?
M: Za koga ona postoji?
P: Za ego-jastvo.
190
M: Da, za ego. Odstrani ego, i avidya }e da nestane. Tra`i ga, i ego }e da nestane.
Osta}e samo stvarno Sopstvo. Ego koji propoveda neznanje se ne}e pokazati. U stvarnosti
nema avidye. Sva u~enja postoje da opovrgnu postojanje avidye.
P: Kako se pojavio ego?
M: Ego ne postoji. Da li, ina~e, priznaje{ postojanje dva Sopstva? Kako mo`e biti avidye
kada nema ega? Ako po~ne{ da ispituje{, avidya, koja ni sada ne postoji, pokaza}e se kao
takva, nepostoje}a, ili }e{ re}i da je odletela.
Neznanje pripada egu. Za{to misli{ o egu i pati{? Opet, {ta je neznanje? To je ono {to
ne postoji. Me|utim, `ivot u svetu zahteva pretpostavku o avidyi. Avidya je samo na{e
neznanje, i ni{ta vi{e. Ona je nepoznavanje ili zaboravljanje Sopstva. Mo`e li pored sunca da
bude tame? Isto tako, mo`e li da bude neznanja pred samodokazanim i samoosvetljenim
Sopstvom? Ako spozna{ Sopstvo, ne}e biti neznanja, tame, ni patnje.
Um je taj koji ose}a nevolju, patnju. Tama nikada ne odlazi, niti dolazi. Kada sija
sunce, nema tame. Isto tako, ako prona|e{ Sopstvo, otkri}e{ da avidya ne postoji.
P: [ri Ramakri{na i drugi u~itelji su praktikovali koncentraciju.
M: Koncentracija i sve ostale tehnike slu`e za prepoznavanje odsustva, tj. nepostojanja
neznanja. Niko ne mo`e da porekne svoje bi}e. Bi}e je znanje, tj. svesnost. Ta svesnost
podrazumeva odsustvo neznanja. Zbog toga svako prirodno prihvata nepostojanje neznanja. Ipak,
za{to postoji patnja? Zato {to misli{ da si ovo ili ono. To je pogre{no. Postoji samo 'Ja
jesam', a ne 'Ja sam to i to', ili, 'Ja sam takav i takav'. Kada je postojanje (Bi}e) apsolutno,
sve je u redu; kada je upojedinjeno, pogre{no je. To je cela istina.
Pogledaj kako svako priznaje da jeste. Da li neko treba da gleda u ogledalo da bi znao
da postoji? Njegova svest ga nagoni da prizna svoje postojanje, ili bi}e. Ali, on ga brka sa
telom. Za{to treba da bude tako? Da li je on svestan tela u snu? Ne; a, ipak, on ne prestaje
da postoji u snu. On u njemu postoji, iako bez svesti o telu. Kako zna da postoji u snu? Da
li mu je sada potrebno ogledalo da bi otkrio svoje sopstveno bi}e? Samo budi svestan, i u
tvojoj svesti }e se jasno pokazati tvoje bi}e.
P: Kako da spoznamo Sopstvo?
M: 'Znati Sopstvo' zna~i 'Biti Sopstvo'. Mo`e{ li da ka`e{ da zna{ Sopstvo? Ako ne
mo`e{ da vidi{ svoje o~i, a nema{ ogledalo da u njega pogleda{, ho}e{ li da porekne{
postojanje svojih o~iju? Isto tako, ti si svestan Sopstva, iako ono nje opredme}eno. Ili, da li
pori~e{ svoje Sopstvo zato {to ono nije predmet? Kada ka`e{: Ne mogu da spoznam Sopstvo,
to zna~i odsustvo pojmova relativnog znanja, po{to si se toliko navikao na relativno znanje da
se sa njim identifikuje{. Takav pogre{an identitet je inscenirao te{ko}u nespoznavanja Sopstva,
koje je o~igledno, zato {to Ono nije objektivizirano. I ti pita{: Kako da spoznam Sopstvo?
Te{ko}u ti stvara usredsre|ivanje na 'Kako?' Ko treba da spozna Sopstvo? Mo`e li telo da ga
spozna?
Neka telo odgovori. Ko ka`e da si sada svestan tela?
Da bi iza{le u sustret ovakvom neznanju, shastre formuli{u teoriju o Bo`joj leeli ili kridi
(tj. igri). Ka`e se da se Bog ispoljava kao um, ~ula i telo, da bi se igrao. Ko si ti, da ka`e{
kako je ova igra za tebe nevolja? Ko si ti, da raspravlja{ o Bo`jim delima?
Tvoja du`nost je da bude{, a ne da bude{ ovo ili ono. U 'Ja sam to ja jesam' se sadr`i
~itava istina. Metoda se svodi na 'budi miran'. [ta zna~i mir? On zna~i 'poni{titi sebe'. Zato
{to je svaki oblik ili lik uzrok nevolje. Odbaci predstavu 'Ja sam to i to'. Na{e shastre ka`u:
Ahamiti sphurati (ono svetli kao 'ja').
P: [ta je sphurana (sijanje)?
M: (Aham, aham) 'Ja-ja' je Sopstvo. (Aham idam) 'Ja sam ovo' ili 'Ja sam to' je ego.
Sijanje je uvek prisutno. Ego je prolazan. Kada 'ja' postoji samo kao 'ja', to je Sopstvo. Kada
se projektuje ka ne~em drugom i ka`e 'ovo', to je ego.31
31
Ovde je izneta su{tina meditacije. U svom uobi~ajenom, relativnom, iskustvu, subjekat, Ja, obuzet je
projektovanjem sebe u objekte, najpre u misli a zatim i u svet ~ija slika zavisi od misli. Meditacija je proces
~i{}enja subjekta od misli. Kada Ja ostane ~isto, bez misli i ikakvih objekata, tada pokazuje svoju transcendentalnu
191
365. Po{to je [ri Bhagavan nastavio razgovor o ovoj temi, jedan posetilac je pitao kako da
prevazi|e identifikaciju Sopstva sa telom.
M: [ta je sa umom?
P: U njemu preovla|uje neznanje.
M: Otkud zna{ da si u snu u neznanju? Da li si postojao u snu, ili nisi?
P: Ne znam.
M: Da li pori~e{ da postoji{ u snu?
P: Zaklju~ujem da postojim.
M: Na osnovu ~ega zaklju~uje{ da postoji{?
P: Na osnovu sposobnosti razmi{ljanja i sticanja iskustava.
M: Da li je za iskustvo neophodno razmi{ljanje? (Smeh.)
P: Da li je meditacija analiti~ka ili sinteti~ka?
M: Analiza i sinteza se ti~u intelekta. Sopstvo prevazilazi intelekt.
366. Pre odlaska, u 3.30h popodne, G|a Dauel je postavila pitanje o zna~enju neti-neti.32
M: Sada postoji pogre{na identifikacija sa telom, ~ulima, itd. Ako ih pori~e{, to je netineti. Ovo se mo`e u~initi tako {to }e{ se dr`ati za ono {to ne mo`e biti odba~eno. Samo to
je iti (To).
21. februar 1937.
367. Marathi dama, slu~ajni posetilac, upravo se spremala za odlazak, i bila je gotovo na ivici
pla~a. Pitala je: Ja znam da je nemogu}e posti}i mukti u jednom `ivotu. Da li, ipak, u ovom
`ivotu mogu da postignem duhovni mir?
U~itelj je veoma blago gledao u nju i rekao, ne`no se osmehuju}i: @ivot i sve ostalo
je u brahmanu. Brahman je ovde i sada. Ispitaj to.
P: Ve} vi{e godina meditiram. Ipak, moj um nije postojan i ne mogu da ga navedem
da istraje u meditaciji.
M: (Opet je postojano gledao u nju i rekao:) U~ini to sada, i sve }e biti u redu.
368. Desetogodi{nja devoj~ica, ~ija je majka nau~ni prou~avalac sanskrita na univerzitetu u
Madrasu, u pratnji G. Morisa Fridmana srela je oko podneva [ri Bhagavana na Palakothuu
(deo A{rama gde su `iveli sadhui). [ri Bhagavan joj se obi~no dobrodu{no osmehivao. Ona ga
je pitala: Za{to postoji patnja?
M: Zbog karme.
P: Ko ~ini da karma donosi plodove?
M: Bog.
P: Bog ~ini da pravimo karmu i daje lo{e plodove za lo{u karmu. Da li je to
pravedno?
[ri Bhagavan se gotovo nasmejao, ona mu se jako dopadala. Kasnije, kad su se vratili u
salu, naveo ju je da ne{to pro~ita. Od tada je posmatra.
22. februar l937.
369. Ovde boravi stariji par, Marathi gospodin i njegova `ena. Tihi su i jednostavni. Oboje su
se oprostili sa suzama, a gospodin je jecaju}i izgovorio molitvu za [ri Bhagavanovu Milost. [ri
Bhagavan je zurio u njega blago otvorenih usta, koja su pokazivala niz belih zuba. I u
njegovim o~ima su svetlucale suze.
32
koja
ozna~ava
193
negaciju
svega
{to
je
objektivno,
isticanje
370. [ri Bhagavan je bio u {tali. Kra}e vreme je posmatrao kako ljudi rade. Neko je do{ao i
rekao da ga u sali ~eka veliki broj posetilaca. [ri Bhagavan je rekao svojim mirnim tonom:
Da, da, vi radite svoj posao, a ja }u da radim svoj. Ljudi ~ekaju. Moram da idem. Tada je
oti{ao.
23. februar 1937.
371. Tri ~oveka iz Andre do{la su u posetu [ri Bhagavanu. Jedan od njih je pao na kolena i
pitao: Ja radim hathayogu, naime, basti, dhauti, neti, itd. U zglobu mi je otvrdnuo jedan krvni
sud. Da li je to posledica yoge?
M: Krvni sud bi se stvrdnuo i pod drugim okolnostima. On ti sada ne ~ini vi{e
neprilika nego {to bi to ~inio ina~e. Hathayoga je proces ~i{}enja. Pranayame ti tako|e poma`u
da postigne{ duhovni mir.
P: Mogu li da radim pranayamu? Da li je to korisno?
M: Pranayama je sredstvo za kontrolu uma. Samo, ne sme{ kod nje da ostane{. Mora{
da napreduje{ do pratyahare, dharane, dhyane i samadhija. Potpun rezultat se posti`e na kraju.
Neko drugi iz grupe je pitao: Kako se prevazilaze po`uda, bes, sklonost ka sticanju,
konfuzija, gordost i zavist?
M: Dhyanom.
P: [ta je dhyana?
M: Dhyana je dr`anje za jednu misao i odbacivanje svih drugih.
P: Na {ta treba da se meditira?
M: Na {to god ti je drago.
P: Ka`e se da su [iva, Vi{nu i Gajatri jednako delotvorni. Na koga treba da
meditiram?
M: Na onog koga najvi{e voli{. Svi su jednako delotvorni. Ali treba da se dr`i{ jednog.
P: Kako da meditiram?
M: Koncentri{i se na onog koga najvi{e voli{. Ako preovla|uje jedna jedina misao, sve
ostale }e se odbiti i na kraju nestati. Sve dok postoji mno{tvo, postoje i r|ave misli. Kada
preovlada objekat ljubavi, polje ispunjavaju samo dobre misli. Zato se dr`i samo jedne. Dhyana
je najva`nija ve`ba.
[ri Bhagavan je ne{to kasnije nastavio:
Dhyana je dobra. ^im zapo~ne{ meditaciju, sakupi}e se gomila misli i poku{ati da istopi
onu jednu koje se dr`i{. Dobra misao mora ve`bom postepeno da oja~a. Kada ona postane
jaka, ostale misli }e biti saterane u beg. U meditaciji se uvek vodi ova kraljevska bitka.
@elimo da se oslobodimo patnje. Za to je potreban duhovni mir, {to zna~i odsustvo
uznemirenosti, koja nastaje zbog svakojakih misli. Duhovni mir se posti`e samo dhyanom.
P: Za{to je, onda, potrebna pranayama?
M: Pranayama je namenjena onima koji ne mogu direktno da kontroli{u misli. Ona je
kao ko~nica kod kola. Ali, kao {to sam ranije rekao, ne treba sa njom da zavr{imo, ve} da
napredujemo do pratyahare, dharane i dhyane. Po{to plodovi dhyane sazru, ~ak }e i bez
pranayame um biti pod kontrolom. Asane (polo`aji) poma`u pranayamu, koja, za uzvrat, poma`e
dhyanu, a posledica je duhovni mir. U ovome je smisao hathayoge.
Kasnije je [ri Bhagavan nastavio:
Kada se dhyana dobro utemelji, ona se ne mo`e napustiti. Ona }e automatski da se
nastavi ~ak i kada si zauzet nekim poslom, igrom ili u`ivanjem. Traja}e i u snu. Dhyana mora
tako duboko da se ukoreni da ti postane prirodna.
P: Koji rituali ili delanja su potrebni za razvijanje dhyane?
M: Sama dhyana je delanje, ritual i napor. Ona je najja~i i najmo}niji od svih napora.
Nikakav drugi napor ti nije potreban.
P: Nije li potrebna japa?
194
M: Nije li dhyana vak (govor)? Za{to je njemu potrebna japa? Ako se postigne dhyana,
ne}e biti potrebe ni za ~im drugim.
P: Da li je korisna zakletva }utanja?
M: Zakletva je samo zakletva. Ona mo`e do izvesne mere da pomogne dhyanu. Ali
~emu koriste zatvorena usta, ako dozvoli{ umu da di`e uzbunu? Ako je um zaokupljen
dhyanom, ho}e li biti potrebe za govorom?
Ni{ta nije tako dobro kao dhyana. Ako delamo zbog zakletve na }utnju, koja je onda
korist od zakletve?
P: [ta je jnana-marga?
M: Toliko dugo to ve} govorim. [ta je jnana? Jnana je spoznaja Istine. To se posti`e
dhyanom. Dhyana ti poma`e da se dr`i{ istine do isklju~enja svih misli.
P: Za{to se spominje toliko Bogova?
M: Telo je samo jedno. Ipak, koliko ono funkcija ima? Izvor svih funkcija je samo
jedan. Isto je tako i sa Bogom.
P: Za{to ~ovek pati?
M: Patnja nastaje zbog mno{tva misli. Ako se misli centriraju oko jedne pojedinosti,
ne}e biti patnje, ve} sre}e. Tada ne}e biti prisutna ~ak ni misao 'Ja ne{to ~inim.' Ni kraji~kom
oka ne}emo gledati na rezultate delanja.
372. P: U Atma Vidya Vilasi i nekim drugim delima spominju se grcanje, jecanje, suze
radosnice. Da li se to de{ava u samadhiju, pre, ili posle njega?
M: Sve su to znaci najsuptilnijih obrazaca uma (vrtti). Oni ne mogu da postoje bez
dualnosti. Samadhi je stanje savr{enog mira, i u njemu svemu tome nema mesta. Posle izlaska
iz samadhija, se}anje na to stanje daje povoda ovakvim pojavama. U bhakta margi (putu
predanosti) ovo su glasnici samadhija.
P: Da li se to doga|a i na putu jnane?
M: Mogu}e je. U vezi toga ni{ta nije odre|eno. Zavisi od prirode ~oveka. Kada se
individualnost potpuno izgubi, ovakve pojave vi{e ne}e biti mogu}e. One se manifestuju kada je
prisutan i najmanji trag individualnosti. O ovome su govorili Mani~ava~agar i drugi sveci. Oni
ka`u da suze teku spontano i da se ne mogu zaustaviti. Iako su svesni suza, oni ih ne mogu
spre~iti. Ja sam imao to iskustvo dok sam boravio u pe}ini Virupak{a.
P: O stanju sna se govori kao o iskustvu bla`enstva. Ipak, kada ga se se}amo, kosa na
glavi nam se ne kostre{i. Za{to se to njima de{ava kada se se}aju stanja samadhija?
M: Samadhi zna~i budno spavanje (jagrat sushupti). Bla`enstvo je neodoljivo a iskustvo
veoma jasno. U snu je druga~ije.
P: Mo`emo li, onda, re}i da u snu nema ni sre}e ni nesre}e, tj. da je iskustvo
negativno, a ne pozitivno?
M: Ali, se}anje je pozitivno - ka`e se: Bla`eno sam spavao. Zna~i da u snu mora
postojati iskustvo sre}e.
P: Da li bla`enstvo zna~i samo odsustvo nesre}e, ili je ono ne{to pozitivno?
M: Pozitivno je. Nestanak nesre}e i nastanak sre}e se de{ava istovremeno.
P: Da li je, mo`da, se}anje na sre}u iz sna nejasno, pa zato nema grcanja i ostalih
znakova?
M: Bla`enstvo samadhija je savr{eno jasno iskustvo, i se}anje je isto takvo. Iskustvo sna
je druga~ije.
28. februar l937.
373. U novoizgra|enom kupatilu, od 9.15 do 9.30h, H.H. (His Highness) je nasamo razgovarao
sa [ri Bhagavanom. Poklonio se, spustio glavu na njegova stopala i rekao:
^itao sam o [ri Bhagavanovom `ivotu i odavno `elim da se sa njim sastanem. Zbog
okolnosti u kojima `ivim, ovu `elju nisam mogao lako da ispunim, niti mogu da ostanem ovde,
195
kao {to to drugi u~enici ~ine. Po{to }u ostati samo petnaest minuta, moli}u samo za Va{u
Milost. (Na odlasku, H.H. se na isti na~in oprostio od [ri Bhagavana, i poklonio mu dva
{ala, a u kancelriji ostavio ne{to novca.)
13. mart l937.
374. Njegova Visost Maharajah sa suprugom Maharani, stigli su vozom u Tiruvanamalai u 8h
ujutru. A{ram su posetili u 4.15h posle podne. Svi posetioci, ~ak i obo`avaoci koji su redovno
dolazili, `alosnom gre{kom su bili izba~eni iz sale u kojoj je sedeo [ri Bhagavan, a oblasni
poglavar mu je predstavio kraljevsku grupu. Bili su prisutni dva pomo}nika, li~ni sekretar Nj.
Veli~anstva Maharajaha, nekoliko slu`benika dr`ave Travancore i advokat Majlaporea. Razgovor
je po~eo tako {to je oblasni poglavar govorio o manasu, koncentraciji, Realizaciji, smislu
kreacije. Njeno Veli~anstvo je postavilo neka pitanja, izra`avaju}i pritom izvesne sumnje, koje je
[ri Bhagavan razjasnio. Nj. V. Maharjah je tako|e u~estvovao u razgovoru. Razgovor se vodio
na tamilu malajalamu.
Za vreme posete kraljevske porodice Travancorea, Njegova Visost se pokazao kao veoma
obrazovan, okretan, i te~no je govorio malajalam, tamil i engleski. Ve}inu pitanja postavila je
Njena Visost. Jedno od pitanja bilo je:
P: Koji je smisao kreacije?
M: Da d povoda pitanju. Prona|i odgovor na ovo pitanje i kona~no obitavaj u
vrhunskom ili, bolje, prvobitnom izvoru svega, Sopstvu. Ispitivanje }e se pretvoriti u traganje za
Sopstvom i, po{to se ne-Sopstvo izdvoji, Sopstvo }e se spoznati u svoj svojoj ~istoti i sjaju.
P: Kako treba da se zapo~ne ispitivanje?
M: Sopstvo je zajedni~ko svima, pa je i po~etak traganja isti za sve.
P: Odakle treba da krene neko ko je na mom stupnju razvoja?
M: Za svakog postoji neka metoda upasane ili jape. Ako se ona obavlja sa svom
ozbiljno{}u i potrebnom istrajno{}u, automatski }e dovesti do ispitivanja Sopstva.
(Zapisiva~ nije bio prisutan, a ove je dijaloge zabele`io jedan od pratilaca [ri
Bhagavana.)
21. mart l937.
375. Sredove~ni kanarski posetilac pitao je o akarmi (ne-delanju).
M: Sve {to neko radi posle gubitka ega je akarma.
376. Obrazovani Telugu posetilac je sastavio pesmu u slavu [ri Bhagavana. Po{to ju je
pro~itao, stavio je kraj njegovih stopala i poklonio se. Posle nekog vremena zamolio je za
upadeshu.
M: Upadesa je sadr`ana u Upadeshi Saram.
P: Ali, va`no je verbalno i li~no uputstvo.
M: Kada bi bilo ne~eg novog, {to je prethodno bilo nepoznato, upadesha bi bila korisna.
Ovde ona slu`i za smirenje uma i osloba|anje od misli.
P: To izgleda nemogu}e.
M: Ali to je ve~no i prvobitno stanje svih ljudi.
P: U na{em svakodnevnom aktivnom `ivotu to stanje se ne zapa`a.
M: Svakodnevni `ivot nije odvojen od Ve~nog Stanja. Sve dok se zami{lja da je on
razli~it od duhovnog `ivota, bi}e ovakvih te{ko}a. Ako se duhovni `ivot razume ispravno,
shvati}emo da aktivan `ivot od njega nije razli~it.
Mo`e li um da se spozna umom koji na njega gleda kao na objekat? Mora da se tra`i
i do|e do izvora mentalnih funkcija. To je Stvarnost.
Ne znamo Sopstvo jer se upli}u misli. Ono se spoznaje kada se misli povuku.
P: Samo jedan od milion ljudi sledi sadhanu do kraja. (Bh. Gita, VII 3.)
196
M: Kad god se nemirni um zatalasa, tada i tamo ga povuci i obuzdaj. (Bh. Gita, VI
26.) Videti um umom (manasa mana alokya), nala`u Upani{ade.
P: Da li je um upadhi (nametanje nestvarnog na Stvarnost)?
M: Da.
P: Da li je vidljvi svet (drisya) realan (satya)?
M: Realan je u onoj meri u kojoj je realan i posmatra~ (drashta). Subjekat, objekat i
opa`anje ~ine trojstvo (triputi). Stvarnost postoji za ovo trojstvo. Ono se pojavljuje i nestaje,
dok je istina ve~na.
P: Ovaj triputi sambhava je prolazan.
M: Da. Kad prepoznamo Sopstvo ~ak i u prolaznim stvarima, na}i }emo da su
nepostoje}e ili, bolje, neodvojene od Sopstva; one }e istovremeno postojati i dalje.
22. mart 1937.
377. Sredove~ni posetilac iz Andre: Ka`e se da je ~ovek bo`anski. Za{to, onda, do`ivljava
tugu?
M: Bo`anstvenost se odnosi na su{tinsku prirodu. @alosti poti~u od Prakrti.
P: Kako treba da prevazi|emo tugu?
M: Nalaze}i bo`anstvenost u ~oveku.
P: Kako?
M: Ve`bom.
P: Kakvom ve`bom?
M: Meditacijom.
P: Za vreme meditacije um nije postojan.
M: Ako se ve`ba, bi}e u redu.
P: Kako da se um u~ini postojanim?
M: Tako {to se oja~a.
P: Kako ga oja~ati?
M: On ja~a satsangom (dru{tvom mudraca).
P: Treba li da se molimo, i sli~no?
M: Da.
P: [ta je sa onim koji ne ose}a tugu?
M: On je savr{eni yogi. O njemu ne treba postavljati pitanja.
P: Ljudi zbog katastrofa, gladi, zemljotresa, opovrgavaju postojanje Boga. Kako da se
postavimo prema njihovim argumentima?
M: Odakle poti~u oni koji raspravljaju?
P: Oni ka`u, iz 'Prirode'.
M: Neki to nazivaju 'Prirodom', neki 'Bogom'.
P: Treba li da se obezbedimo za 'crne dane', ili treba, zbog duhovnog napredovanja, da
`ivimo u neizvesnosti?
M: Bog brine za sve.
27. mart 1937.
378. U toku razgovora sa jednim posetiocem iz Andre, [ri Bhagavan je citirao (Bhagavad
Gitiu, gl. VI,35):
Nema sumnje, um je nestalan,
neukrotiv. Ali mo`e se obuzdati stalnom ve`bom,
odvra}eno{}u od ~ulnosti.
[ri Bhagavan je citirao jo{ jednom, da bi objasnio vairagyu:
197
P: Molim vas, recite mi kako ste vi to otkrili. Ja ne}u biti u stanju da sam to
prona|em. 'Ja' je rezultat biolo{kih sila. @elim da znam kako ga U~itelj otkriva.
M: Da li se ono pronalazi samom logikom? Nau~na analiza postoji zbog intelekta.
P: Prema J. C. Bousu, priroda ne ~ini nikakvu razliku izme|u crva i ~oveka.
M: [ta je priroda?
P: Ona je sve {to postoji.
M: Kako zna{ da postoji?
P: Pomo}u mojih ~ula.
M: 'Moja' podrazumeva da ti postoji{. Ali ti govori{ o tu|em postojanju. Ti mora{
postojati da bi govorio o 'mojim ~ulima'. Ne mo`e biti 'mojeg' bez 'mene'.
P: Ja sam jedno jadno stvorenje. Dolazim da pitam vas, velikog u~itelja, {ta je ovo
postojanje. Nema nikakvog naro~itog zna~enja u re~i postojanje. On postoji, ja postojim, i drugi
postoje. [ta s tim?
M: O ~ijem god postojanju govorio, to otkriva tvoje sopstveno postojanje. Postojanje je
tvoja priroda.
P: Nema ni~eg neobi~nog u postojanju bilo ~ega.
M: Kako to da bolje zna{ za postojanje ne~eg drugog, nego za svoje sopstveno?
P: ^ega novog ima u postojanju bilo ~ega? U va{oj knjizi ~itam da je jedino pitanje
koje ~ovek treba sebi da postavi, pitanje 'Ko sam ja?' Ja `elim da znam 'Ko ste vi?' Na
primer, ja imam svoj odgovor. Ako neko ka`e isto, i jo{ milion drugih to potvrdi, postojanje
Sopstva }e postati verovatno. @elim potvrdan odgovor na pitanje, a ne igru re~i.
M: Na ovaj na~in ti si u najboljem slu~aju na nivou verovatno}e.
P: Da. Nema ni~eg izvesnog. ^ak ne postoji dokaz da je postojanje Boga apsolutno
izvesno.
M: Ostavi Boga na miru. [ta je sa tobom?
P: @elim potvrdu Sopstva.
M: Tra`i{ potvrdu od drugih. Iako svakog oslovljava{ sa 'ti', sebe oslovljava{ sa 'ja'.
Potvrda je mogu}a samo od 'ja'. Uop{te ne postoji 'ti'. Svi su sadr`ani u 'ja'. Sopstvo je uslov
da se znaju drugi. Bez subjekta ne postoje drugi.
P: Ovo, opet, nije ni{ta novo. Bio sam sa Ser C. V. Ramanom, i on mi je rekao da
teorija o nastanku mirisa mo`e da se objasni pomo}u teorije o nastanku svetlosti: miris vi{e ne
mora da se obja{njava izrazima iz hemije. Sada postoji ne{to novo; to je napredak. To je ono
na {ta mislim kada ka`em da nema ni~eg novog u stavovima koje sada ~ujem.
M: 'Ja' nikada nije novo. Ono je uvek isto.
P: Da li ho}ete da ka`ete da ne postoji napredak?
M: Napredak se opa`a umom koji izranja. Kada je um introvertiran i kada se tra`i
Sopstvo, sve je mirno.
P: [ta biva sa naukom?
M: Sve se zavr{ava u Sopstvu. Sopstvo je njihova kona~nost.
(Bilo je pet sati posle podne; [ri Bhagavan je napustio salu, a gospodin je oti{ao na
stanicu.)
381. In`enjer iz Bengala, G. Bous, pitao je za zna~enje poslednje strofe Atma Vidye (Znanja
Sopstva). [ri Bhagavan je objasnio na sede}i na~in:
Postoji opa`ajni svet, opa`anje je samo privid. Da bi se opa`alo, potrebni su svetlost i
prostor. Postojanje i svetlost se pojavljuju istovremeno sa umom. Na taj na~in su fizi~ko
postojanje i osvetljenost deo mentalnog postojanja i osvetljenosti. Poslednje nije apsolutno,
po{to se um pojavljuje i potapa. Osnova uma je Sopstvo koje je samodokazano, tj. njegovo
postojanje i samoosvetljenost su o~igledni. To je apsolutno bi}e koje traje i u dubokom snu,
budnosti i stanju sanjanja.
Svet se sastoji od raznolikosti, koja je funkcija uma. Um svetli odra`enom svetlo{{}u, tj.
svetlo{}u koja se odra`ava od Sopstva. Isto kao {to se slike u bioskopskoj predstavi vide samo
199
pri difuznoj, tj. ve{ta~koj svetlosti, ali ne i na jasnoj, dnevnoj svetlosti ili u dubokoj tami, tako
se i slike sveta mogu opa`ati samo pri difuznoj, tj. odra`enoj svetlosti Sopstva, kroz tamu
avidye (neznanja).
In`enjer je rekao da to razume intelektualno.
M: Zato {to sada, dok razmi{lja{ o ovome, tobom vlada intelekt, tj. kada si budan tebe
{~epa intelekt.
Kasnije je dodao da je za spoznaju neophodna Milost.
M: Milost je Sopstvo. Ona se ne manifestuje zato {to preovla|uje neznanje.
Manifestova}e se sa pojavom sraddhe (poverenja).
Sraddha, Milost, Svetlost, Duh, sve ovo je identi~no Sopstvu.
5. april l937.
382. Obrazovan i povu~en Telugu gospodin pitao je [ri Bhagavana za manolayu.
[ri Bhagavan je rekao da se sve sadr`i u Upadeshi Saram, ~iji je primerak ovaj dr`ao u
rukama.
P: [ta je um?
M: Otkrij {ta je.
P: On je samkalpa vikalpatmaka (sa~injen od misli koje se smenjuju).
M: ^ijih sankalpa (misli)?
P: Sankalpa ima prirodu uma.
M: O ~emu je sankalpa?
P: O spolja{njim stvarima.
M: Upravo tako. Da li je to tvoja priroda?
P: To je priroda uma.
M: Kakva je tvoja priroda?
P: Suddha Chaitanya (^ista Svetlost Svesti).
M: Za{to, onda, brine{ o sankalpi i ostalom?
P: Ka`e se da je um promenljiv i nestalan.
M: Na istom mestu se tako|e ka`e da um treba da se introvertira i natera da se utopi
u Sopstvo; da to mora dugo da se ve`ba, i da ve`ba mora da se nastavi sve dok se um
potpuno ne utopi u Sopstvo.
P: Potrebna mi je prasad, tj. Milost, da to ostvarim.
M: Ona je uvek sa tobom. Sve {to se od tebe zahteva je da ne brka{ sebe sa
ekstravertiranim umom, ve} da obitava{ u Sopstvu. To je prasad.
Gospodin se pozdravio i povukao.
383. Svami Lokesananda, sannyasi, pitao je [ri Bhagavana da li za jivanmuktu postoji
prarabdha.
M: Ko pita? U kome se ovo pitanje oblikovalo? Da li je jivanmukta taj koji pita?
P: Ne, ja jo{ uvek nisam mukta.
M: Za{to onda ne pusti{ da jivanmukta sam pita?
P: Ja sumnjam.
M: Upravo tako. Sumnja ajnani, a ne jnani.
P: [ri Bhagavnovo obja{njenje u~enja da ne postoji ni~eg novog je ta~no. Ipak, da li ga
druge {kole prihvataju?
M: U Advaita vadi postoje tri na~ina pristupanja ovom pitanju.
1) U Ajatavadi se ka`e da ne postoji uni{tenje, stvaranje, ne postoji onaj ko je vezan,
ne postoji sadhaka, ne postoji onaj ko `udi za oslobo|enjem, ne postoji oslobo|enje. To je
najvi{a Istina. (Mandukya Karika, II-32.)
2) Drishti Srishtivada ka`e da je stvaranje trenuta~no (simultano). Dva prijatelja spavaju
jedan do drugog. Jedan od njih sanja da su zajedno oti{li u Benares. Kada se probudi, pri~a
200
svom prijatelju kako su obojica bila u Benaresu. Ovaj drugi to pori~e. Sa stanovi{ta prvog, ova
tvrdnja je istinita, a poricanje tvrdnje je istinito sa stanovi{ta drugog.
3) Srishti Drishtivada je jasna. (Postepeno stvaranje i znanje o tome.)
Ka`e se da postoje prarabdha, agami i sanchita karma. Zbog toga mora da postoje
kartritva (delanje) i karta (delatelj). Karma (delanje) ne mo`e da se odnosi na telo, jer je ono
besvesno i postoji samo dok traje dehatma buddhi (ideja 'ja sam telo'). Kada ~ovek prevazi|e
dehatma buddhi, postaje jnani. Bez ove ideje (identifikacije sa telom), ne mo`e da postoji ni
delanje ni delatelj. Zbog toga jnani nema karmu. Ovo je njegovo iskustvo, bez kojeg ne bi bio
jnani. Me|utim, jedan ajnani identifikuje jnanija sa njegovim telom, {to jnani ne ~ini. Zbog
toga ajnani zaklju~uje da je jnani aktivan, i pita da li na njega uti~e prarabdha karma.
Spisi ka`u da je jnana vatra koja sagoreva svu karmu (sarvakarmani). Sarva (sve) se
tuma~i na dva na~ina: 1) da uklju~uje prarabdhu, i 2) da je isklju~uje. Primer za prvi slu~aj:
Ako umre ~ovek koji je imao tri `ene, da li }e dve od njih biti udovice, a tre}a ne? Sve tri
}e biti udovice. Tako je i sa prarabdhom, agami i sanchita karmom. Kada nema delatelja,
nijedna od ovih vi{e ne mo`e da opstane.
Drugo obja{njenje je dato samo da bi zadovoljilo onog koji pita. Ka`e se da sva karma
sagori i da preostaje samo prarabdha, i da telo nastavlja da vr{i svoje funkcije, zbog ~ega se i
rodilo. To je prarabdha. Ali, sa stanovi{ta jnanija, postoji samo Sopstvo koje se manifestuje u
svoj toj raznolikosti. Telo i karma ne postoje izvan Sopstva, pa zato na njega delanje ne vr{i
nikakav uticaj.
P: Da li jnani ima ideju o dehatma buddhi (ideja ja-sam-telo)? Ako, na primer, [ri
Bhagavana ubode neki insekt, ho}e li on to osetiti?
M: Oseti}e, ali ujedno postoji i dehatma buddhi. Ono postoji i za jnanija i za ajnanija,
samo {to ajnani misli dehaiva atma (ja sam samo telo), dok jnani zna da sve poti~e od
Sopstva (atmanayam sarvam), ili, 'sve ovo je brahma' (sarvam khalvidam brahma). Ako se pojavi
bol, neka ga bude. I on je deo Sopstva. Sopstvo je poorna (savr{eno).
Delanje jnanija se samo tako naziva, ali ono nema efekta (ne stvara karmu). Po pravilu,
delanje se urezuje u ~oveka kao samskara. Toga mo`e biti samo dok je um plodan, kao kod
ajnanija. Jnani je ve} nadi{ao um. Zbog njegove prividne aktivnosti, zaklju~uje se da postoji
um, ali da ne daje ploda, kao kod ajnanija. Zato se ka`e da je um jnanija brahman. Brahman,
izvesno, nije ni{ta drugo do um jnanija. Na takvom tlu vasane ne mogu da daju plodove.
Njegov um je jalov, slobodan od vasana.
Me|utim, po{to se u njegovom slu~aju priznaje postojanje prarabdhe, mora se
pretpostaviti i postojanje vasana. Ako postoje, postoje samo zbog u`ivanja (bhogahetu). To zna~i
da delanje donosi dve vrste plodova, jedne, da se u njima u`iva, i druge, koji ostavljaju utiske
u umu u obliku samskara, i koje }e se manifestovati u slede}im ro|enjima. Po{to je jnanijev
um neplodan, ne mo`e da bude hrana za semenje karme. Njegove vasane prosto same sebe
iscrpljuju, i zavr{avaju samo u u`ivanju (bhogahetuka karma). U stvari, njegova karma je vidljiva
samo za ajnanija. On sam ostaje nedelatan. Ne do`ivljava telo kao odvojeno od Sopstva. Kako,
onda, za njega mo`e da postoji oslobo|enje (mukti), ili ropstvo (bandha)? On je izvan oba.
On nije vezan karmom ni sada, niti }e ikada biti. Za njega ne postoje ni jivanmukta ni
videhamukta.
P: Iz ovog se mo`e zaklju~iti da je najbolji jnani koji je sagoreo sve vasane, i da je on
neaktivan, kao klada ili kamen.
M: Ne, to nije nu`no. Vasane ne uti~u na njega. Nije li vasana ako neko ostane kao
klada ili kamen? Ovo je stanje sahaje.
384. Poveo se razgovor o vasanama. [ri Bhagavan je rekao da dobre i lo{e te`nje (suvasana i
kuvasana) deluju istovremeno - ne mogu da postoje jedna bez druge. Mo`e se dogoditi da
jedne preovla|uju. Treba negovati dobre te`nje (suvasana), ali se i one, na kraju, moraju
uni{titi jnanom.
201
toga da li Bog ima obli~je, ili ga nema? Otkrij da li ti ima{ obli~je. Tada }e{ mo}i da
razume{ Boga.
P: Ja prihvatam da sam bez obli~ja.
M: U redu. Ti nema{ obli~je u snu, ali se u budnom stanju identifikuje{ sa obli~jem.
Otkrij koje je tvoje pravo stanje. Kada se ovo ispituje, shvata se da ne postoji obli~je. Ako
pomo}u tvoje jnane spozna{ da si ti sam bezobli~an, ne bi li trebalo da dopusti{ da, uz
pomo} te iste koli~ine jnane, razume{ da je i Bog bezobli~an?
P: Ali, Bog ima svoj svet.
M: Kako se pojavljuje svet? Kako se mi pojavljujemo? Kada ovo bude{ znao, zna}e{ i
Boga. Zna}e{ da li je on [iva, ili Vi{nu, ili neko drugi, ili svi zajedno.
P: Da li je i nebo (raj) u transcendentnom Sopstvu?
M: Gde bi drugde bili transcendentalno Sopstvo i nebo, do u tebi.
P: Nebo se nekome pojavljuje i bez njegove volje.
M: Da li se ovaj svet pojavljuje po tvojoj volji?
Pitalac nije odgovorio ni na jedno pitanje.
M: Samodokazano Ja, ignori{u}i Sebe (Sopstvo), luta okolo, `ude}i da spozna ne-Sopstvo.
Kakav apsurd!
P: Ovo je Samkhya yoga. Ako se krene od nje, kako se ona, kao vrhunac svih drugih
yoga, mo`e razumeti? Zar joj ne prethodi bhakti?
M: Nije li [ri Kri{na Gitu zapo~eo Samkhyom?
P: Da. Sada razumem.
386. U @ivotu [ri Ramakri{ne se ka`e kako je Ramlal, jedan idol, o`iveo. Da li je to istina?
M: Mo`e{ li da objasni{ o`ivotvorenost tvoga tela? Da li je kretanje onog idola
tajanstvenije od kretanja ovog tela?
P: Metal se ne kre}e sam od sebe.
M: Nije li telo le{? Verovatno bi kretanje le{a smatrao misterijom, zar ne?
387. Tri osobe su do{le u kratku posetu. Najstarija od njih je pitala: U Puranama se navodi
jedan proces kreacije, a u Upani{adama drugi. Koji od njih je istinit?
M: Ima ih mnogo, i oni slu`e da uka`u kako kreacija ima uzrok; da bi mogao da se
na|e uzrok, mora se ustanoviti tvorac. Te`i{te je na svrsi teorije, a ne na procesu kreacije.
[tavi{e, kreaciju neko opa`a. Nema objekata bez subjekta, tj. ne dolaze objekti i govore da
postoje, ve} si ti taj koji ka`e da objekti postoje. Zato su objekti ono {to posmatra~ u njima
vidi. Oni ne postoje nezavisno od subjekta. Otkrij {ta si ti, i onda }e{ da razume{ {ta je svet.
To je cilj ove teorije.
P: Du{a je samo mali deli}, dok je kreacija tako ogromna. Kako da je spoznamo?
M: Deli} (kreacije) govori o ogromnoj kreaciji; gde je tu protivre~nost?
388. [ri Bhagavan je kasnije nastavio:
U spisima i nauci postoji tako mnogo teorija. Da li su one otkrile i{ta kona~no? One
to ne mogu. Za brahmana se ka`e da je suptilniji od najsuptilnijeg, prostraniji od
najprostranijeg. Anu je si}u{an atom. Sve se zavr{ava suptilnim opa`anjem. Suptilnost pripada
suptilnom (sukshma) telu, tj. umu. Iza uma postoji Sopstvo. Najve}e stvari su, dakle, koncepti,
a koncepti pripadaju umu. Iza njega postoji Sopstvo. Zato je Sopstvo suptilnije od
najsuptilnijeg.
Mo`e da postoji bezbroj teorija stvaranja. Sve se one prostiru spolja. Za njih ne}e biti
ograni~enja, po{to su vreme i prostor neograni~eni. Me|utim, one postoje samo u umu. Otkrij
{ta je um, i prevazi}i }e{ i vreme i prostor, i spozna}e{ Sopstvo.
Kreacija se obja{njava nau~no ili logikom zarad na{eg zadovoljstva. Ali, ima li u
obja{njenjima ne~eg kona~nog? Takva se obja{njenja zovu karma srishti (postepeno stvaranje).
Suprotno, drishti srishti (simultana kreacija, ili stvaranje u jednom trenutku), je yugapad srishti.
203
Bez posmatra~a nema vidljivih objekata. Otkrij ko je posmatra~, i kreacija }e biti u njemu.
Za{to tra`iti spolja i u beskraj nastavljati sa obja{njenjima?
389. [ri Bhagavan je rekao o poklonima: Za{to donose poklone? Da li su mi oni potrebni?
Guraju mi ih u ruke ~ak i ako ih odbijem. Za{to? Ako ih primim, mora}u da se povinujem
njihovim `eljama. To je kao mamac za pecanje ribe. Da li je ribaru stalo da nahrani ribu?
Ne, njemu je stalo da se njome nahrani.
Sannyasi, Svami Lokesananda, je pitao: [ta se podrazumeva pod jnanom i vijnanom?
M: U zavisnosti od konteksta, ove re~i mogu da imaju razli~ito zna~enje. Jnana=samanya
jnana, ili ~ista svest. Vijnana=Visesha jnana. Visesha mo`e da bude: 1) svetovna (relativno
znanje), i 2) transcendentalna (samospoznaja).
Um je neizostavno u visesha; on modifikuje ~istotu apsolutne svesti. Tako, vijnana
predstavlja intelekt i omota~ koji ga sa~injava, tj. relativno znanje. U ovom slu~aju jnana je
zajedni~ka (samanya) i te~e kroz vijnanu, samjnanu, prajnanu, ajnanu, mati, dhirti - razli~ite
obrasce saznanja (Aitareyopanishad, poglavlje 3), ili je jnana paroksha (o kojoj se samo ~ulo), a
vijnana je aparoksha (direktno opa`anje), kao u jnana vijnana triptami, onom koji je potpuno
zadovoljan jnanom i vijnanom.
P: Kakav je odnos izme|u brahmana i Boga?
M: Kada se odnosi na svet, brahman je Bog.
P: Da li je mogu}e da se govori sa Bogom, kao {to je to ~inio [ri Ramakri{na?
M: Ako mo`emo da razgovaramo jedan sa drugim, za{to, onda, ne bismo na isti na~in
govorili i sa Bogom?
P: Za{to nam se to ne de{ava?
M: To zahteva ~istotu i snagu uma, i ve`banje meditacije.
P: Da li }e Bog mo}i da se vidi ako se ispune ti uslovi?
M: Takve manifestacije su isto toliko stvarne koliko i ti sam. Drugim re~ima, kada se
identifikuje{ sa telom, kao u budnom stanju, ti vidi{ grube objekte; kada si u suptilnom telu
ili na mentalnom planu, kao u snu, vidi{ objekte koji su tako|e suptilni; kada nisi
identifikovan, kao u dubokom snu bez snova, ne vidi{ ni{ta. Kakvi }e biti objekti koje vidimo,
zavisi od nivoa svesti posmatra~a. Isto va`i i za vizije Boga.
Ako se dugo ve`ba, oblik Boga na koji se meditira }e se pojaviti u snu, a mo`e se
zatim pojaviti i u budnom stanju.
P: Da li je to stanje spoznaje Boga?
M: ^uj {ta se jednom, pre mnogo godina, dogodilo.
Postojao je jedan svetac po imenu Namdev. On je mogao da vidi Vithobu, da se sa
njim igra i razgovara kao {to i mi to mo`emo me|usobno. Najvi{e vremena je provodio u
hramu igraju}i se s Vithobom. Namdev je zatra`io od Gora Kumbhara (sveca-grn~ara) da
iskoristi svoju ve{tinu kojom proverava kvalitet pe~enih }upova, i otkrije koji je od okupljenih
svetaca ispravno pe~ena glina. Gora Kumbhar je uzeo svoj {tap i u {ali ne`no udarao svakog
po glavi, kao da ih proverava. Kada je stigao do Namdeva, ovaj se iznenada pobunio; svi su
se smejali i galamili. Namdev se razbesneo i potra`io Vithobu u hramu. Vithoba je rekao da
sveci to najbolje znaju. Ovaj neo~ekivani odgovor je jo{ vi{e razo~arao Namdeva.
Rekao je: Ti si Bog. Ja se sa tobom igram i razgovaram. Ima li ne{to vi{e {to ~ovek
mo`e da postigne?
Vithoba je bio uporan: Sveci znaju.
Namdev: Reci mi da li postoji i{ta stvarnije od tebe?
Vithoba: Mi smo postali toliko bliski, da moj savet ne bi na tebe imao uticaja. Potra`i
u {umi sveca-prosjaka, i spoznaj istinu.
Namdev je potra`io sveca kojeg mu je Vithoba spomenuo, ali nije bio o~aran sveto{}u
ovog ~oveka. Bio je nag i prljav, le`ao je na podu, dok su mu stopala po~ivala na lingi ({to
je bilo zabranjeno). Namdev se pitao kako ovaj mo`e da bude svetac. Svetac mu se, me|utim,
nasme{io i upitao: Vithoba te poslao ovamo? Za Namdeva je ovo bilo veliko iznena|enje, i
204
sada je bio ne{to vi{e sklon da poveruje u njegovu svetost. Zato ga je upitao: Ka`e se za
tebe da si svetac. Za{to, onda, obe{}a{~uje{ lingu? Svetac je odgovorio: Ja sam, zaista,
previ{e slab i star da bih se pona{ao po pravilima. Molim te, podigni moje noge i postavi ih
tamo gde nema linge. Namdev tako i postupi, i premesti sve~eva stopala na drugo mesto. Ali
i tamo je ispod njih bila linga. Gde god bi smestio njegova stopala, ispod njih bi se odmah
pojavila linga. Namdev, kona~no, stavi njegova stopala na sebe, i sam se pretvori u lingu. Tako
je Namdev shvatio da je Bog imanentan i, nau~iv{i istinu, ode. Stigao je ku}i i nekoliko dana
nije odlazio u hram. Vithoba ga je potra`io kod ku}e i upitao za{to nije dolazio u hram da
vidi Boga. Namdev je rekao: Ima li mesta gde On nije?
Pouka je jasna. Vizije Boga imaju svoje mesto ispod nivoa samospoznaje.
390. P: Kad ~itam dela [ri Bhagavana, nalazim da se za ispitivanje ka`e da je metoda za
samospoznaju.
M: Da. To je vichara.
P: Kako treba da se radi?
M: Mora{ da prihvati{ postojanje svog Sopstva. Ja sam je spoznaja. Slediti nit do
spoznaje je vichara. Vichara i spoznaja su isto.
P: Nije mi jasno. Na {ta treba da meditiram?
M: Za meditaciju je potreban objekat na koji se meditira, dok u vichari nema objekta,
ve} samo subjekta. U tome je razlika izme|u meditacije i vichare.
P: Da li je dhyana jedan od delotvornih metoda za postizanje samospoznaje?
M: Dhyana je koncentrisanje na objekat. Ona ostvaruje svrhu tako {to dr`i podalje
raznolike misli i u~vr{}uje um na jednu, koja pre spoznaje tako|e mora da nestane. Ali
spoznaja nije ne{to {to treba da se stekne. Ona je ve} prisutna, samo je prekrivena slojem
misli. Sva na{a nastojanja su usmerena na otklanjanje ovog sloja, posle ~ega se otkriva
spoznaja.
Ako se istinskim tragaocima savetuje da meditiraju, mnogi od njih }e oti}i zadovoljni
ovim savetom. Ali, neki bi mogli da pitaju: Ko sam ja, koji meditira na objekat? Takvima se
mora re}i da na|u Sopstvo. To je kona~no. To je vichara.
P: Da li }e vichara da deluje i bez meditacije?
M: Vichara je proces, a tako|e i cilj. 'Ja sam' je cilj i kona~na Stvarnost. Dr`ati se 'Ja
sam' uz napor je vichara. Samospoznaja je kada to postane spontano i prirodno.
391. Sannyasi Svami Lokesananda postavio je i pitanje o samadhiju.
M: 1) Dr`ati se Stvarnosti je samadhi.
2) Dr`ati se Stvarnosti uz napor je savikalpa samadhi.
3) Utopiti se u Stvarnost i ostati bez svesti o svetu je nirvikalpa samadhi.
4) Utopiti se u neznanje i ostati nsvestan sveta je spavanje. (Glava klone, {to se u
samadhiju ne de{ava.)
5) Ostati u prvobitnom, ~istom, prirodnom stanju svesno i bez napora je sahaja
nirvikalpa samadhi.
P: Ka`e se da onaj ko ostane u nirvikalpa samadhiju 21 dan, nu`no mora da napusti
svoje telo.
M: Samadhi zna~i za}i iza dehatma buddhi (ideje ja-sam-telo), a logi~no je da iz ovog
sledi ne-identifikovanje tela sa Sopstvom.
Ka`e se da postoje osobe koje su upijene u stanje nirvikalpa samadhija vi{e od hiljadu
godina.
392. Svami Lokesananda nastavio je sa novom serijom pitanja.
P: Ka`u da pre spoznaje mora da se podigne kundalini, i da njegovo bu|enje stvara
ose}aj toplote. Da li je to ta~no?
205
M: Yogiji to zovu Kundalini shakti. To je isto {to i vrtti u obliku Boga (Bhagavatakara
vrtti) za bhakte, i vrtti u obliku brahmana (brahmakara vrtti) za jnanije. Ona mora da prethodi
spoznaji. Mo`e se re}i da se pri tom do`ivljava ose}aj toplote.
P: Za kundalini se ka`e da ima oblik zmije, a vrtti ne mogu da imaju oblik.
M: Ka`e se da je kundalini jnana marge Srce, koje se opisuje na razli~ite na~ine: kao
mre`a nadija, da ima oblik zmije, ili je kao pupoljak lotosa.
P: Da li je ovo srce isto {to i fizi~ko srce?
M: Ne, [ri Ramana Gita ga defini{e kao poreklo misli 'ja'.
P: Ali, ja sam ~itao da se nalazi na desnoj strani grudi.
M: Sve to slu`i da pomogne meditaciju. Ima knjiga koje se bave sa {est centara, i
mnogim drugim centrima, unutra{njim i spolja{njim.33
Srce je jedno od mnogih centara. Ali, ono nije neophodno. Ono je samo izvor misli 'ja'.
To je kona~na istina.
P: Mo`emo li smatrati da je izvor antahkarana (unutra{nji organ)?
M: Unutra{nji organi se klasifikuju na slede}i na~in: 1) Znanje-jnana: 2) Um-manas; 3)
Intelekt-buddhi; 4) Memorija-citta; i 5) Ego-ahankara; neki govore samo o poslednja ~etiri;
drugi pominju samo dva, naime: 1) manas, um, i 2) ahankaru, ego; drugi, opet, ka`u da je
antahkarana samo jedna, a ~ije razli~ite funkcije stvaraju utisak mno{tva, pa otuda i njena
razli~ita imena. Srce je, tako, izvor antahkarane.
Postoji telo, koje je besvesno; postoji Sopstvo, koje je ve~no i samoosvetljeno; izme|u
njih se pojavljuje ego, kojeg znamo pod razli~itim imenima: um (manas), intelekt (buddhi),
memorija (citta), ego (ahankara), snaga (shakti), `ivotno strujanje (prana). Tra`i svoj izvor;
traganje te samo po sebi dovodi do Srca. Antahkarane su samo ideje (kalpana) koje slu`e da
se objasni suptilno telo (sukshma sharira). Fizi~ko telo sa~injeno je od elemenata: zemlje,
vazduha, vatre, vode i etra; ono je besvesno. Sopstvo je ~isto i samoosvetljeno, i zbog toga
samo po sebi o~igledno. Da bi se ustanovio odnos izme|u njih, govori se o suptilnom telu,
sa~injenom od suptilnih aspekata pet elemenata, s jedne strane, i odra`ene svetlosti Sopstva, s
druge. Na ovaj na~in, suptilno telo, koje je isto {to i um, je i svesno i besvesno, tj. abhasa.
Opet, igrom ~istog kvaliteta (sattva gune) i njegovim uticajem na elemente, njihov sjaj (sattva
aspekat) manifestuje se kao um (manas) i ~ula (jnanendriya); igrom rajasa (aktivni kvalitet),
raja (aktivan) aspekt se manifestuje kao `ivot (prana) i delatni organi (karmendriya); igrom
inertnosti (tamas), tama (tama) aspekat manifestuje se kao grubi oblici tela, itd.
P: Ali, umu se pripisuju ova tri kvaliteta.
M: Da. U sattvi (~istom kvalitetu) postoji ~istota (sattva), aktivnost (rajas u sattvi) i,
tako|e, inertnost (tamas u sattvi); Suddha sattva je sasvim ~ista; mirsa (me{ana sattva) je
kombinacija sattve sa drugim kvalitetima. Sattva kvalitet samo podrazumeva da sattva preovla|uje
nad druga dva kvaliteta.
Kasnije je [ri Bhagavan nastavio: Zamr{eni splet filosofija razli~itih {kola, ka`u,
razja{njava probleme i otkriva Istinu. Ali, u stvari, samo stvara konfuziju tamo gde ona ne
33
mora da postoji. Da bi se bilo {ta shvatilo, mora da postoji Sopstvo. Sopstvo je o~igledno.
Za{to ne ostati kao Sopstvo? Za{to treba da se obja{njava ne-Sopstvo?
Uzmimo, na primer, Vedantu: ka`u da postoji petnaest vrsta prane. U~enik mora da
pamti sva njihova imena i funkcije. Kad se vazduh udi{e, naziva se prana; kada se izdi{e, zove
se apana; kada operi{e sa indriyama, naziva se druga~ije. ^emu sve ovo? Za{to klasifikovati,
davati imena, nabrajati funkcije, i sve ostalo? Nije li dovoljno znati da jedna prana obavlja sav
posao?
Antahkarana misli, `eli, razmatra, i svaka od ovih funkcija se pripisuje umu, intelektu.
Da li je neko video prane ili antahkarane? Imaju li one neko stvarno postojanje? To su samo
koncepti. Kada i gde }e se ti koncepti okon~ati?
Razmotri slede}e:
^ovek spava. Kada se probudi, ka`e da je spavao. Postavlja se pitanje za{to on ne ka`e
da spava, dok spava. Odgovara se da je on utopljen u Sopstvo i ne mo`e da govori, kao i
~ovek koji je zaronio u vodu da dohvati ne{to sa dna. Ronilac ne mo`e da govori dok je
ispod vode; kada kona~no na|e ono {to je tra`io, on izranja na povr{inu i govori. Kako ovo
da se objasni?
Po{to je u vodi, ako bi poku{ao ne{to da ka`e, voda bi mu u{la u usta ~im bi ih
otvorio. Nije li to jednostavno? Ali, filosof nije zadovoljan ovom jednostavnom ~injenicom. On
dalje obja{njava da je vatra bo`anstvo koje vlada govorom; da je ona neprijatelj vode i da
zbog toga govor ne mo`e da funkcioni{e! Ovo se naziva filosofijom, i svi u~enici se trude da
sve to nau~e. Nije li to ~isto gubljenje vremena? Opet, ka`e sa da Bogovi vladaju udovima i
~ulima ~oveka (vyshti). Oni su udovi i ~ula Virata (samashti). Zatim idu dalje i obja{njavaju
Hiranyagarbhe, itd. Za{to treba da se stvara konfuzija, pa da se zatim obja{njenjem otkloni?
Ah! Sre}an je ~ovek koji se nije upleo u ovu zbrku!
Ja sam zaista bio sre}an {to se nikad nisam upustio u to. Da jesam, verovatno nigde ne
bih stigao - bio bih u ve~itoj zbrci. Moje purva vasane (ranije te`nje) su me dovele direktno
do ispitivanja 'Ko sam ja?' To je zaista bila sre}a!
11. april l937.
393. U martovskom broju 'Prabuddha Bharate' (~asopis Ramakri{ninog Reda), nalazi se kratak
~lanak o duhovnim iskustvima Sv. Tereze. Bila je predana kipu Madone, i do`ivela je
bla`enstvo kada je pred njom Madona o`ivela. Da li je to bila saktipata (preno{enje Milosti)?
M: O`ivljavanje kipa ukazuje na dubinu meditacije (dhyana bala). Saktipata priprema um
za introverziju. Postoji proces koncentracije uma na svoju sopstvenu senku, i ona posle izvesnog
vremena o`ivljava i daje odgovore na pitanja koja joj se postave. To je mogu}e zahvaljuju}i
snazi uma ili dubini meditacije. Sve {to je spolja{nje, prolazno je. Takve pojave mogu za neko
vreme da pru`e radost, ali trajni mir, shanti, se posle toga ne ostvaruje. On se sti~e samo
odstranjivanjem avidye (neznanja).
394. P: Kako da se umiri um?
M: Tako {to se umom posmatra um. Ako se um u~vrsti na Sopstvo, dovodi se pod
njegovu kontrolu.
P: Da li za ostvarenje ovog postoji neka yoga ili tehnika?
M: Samo }e vichara (ispitivanje) pomo}i.
395. P: Kako da se postigne Poorna brahman? Koja metoda najvi{e odgovara jednom grihasti?
M: Upravo si rekao poorna, savr{enstvo. Da li si ti odvojen od poorne? Ako jesi, da li
je to poorna? Ako nisi, kako se to pitanje javilo? Znanje o tome da je brahman poorna i da
ti od njega nisi odvojen, je kona~no. Spoznaj to, i otkri}e{ da ti nisi ni grihasta, niti bilo koje
ograni~eno bi}e.
P: [ta su tattve?
207
Ponovno ro|enje zna~i nezadovoljstvo sada{njim stanjem, i `elju za ro|enjem tamo gde
ne}e biti nezadovoljstva. Po{to se ro|enja odnose na telo, nemaju uticaja na Sopstvo. Sopstvo
ostaje ~ak i kada telo nestane. Nezadovoljstvo je posledica pogre{ne identifikacije Ve~nog
Sopstva sa prolaznim telom. Telo je nu`an dodatak ega. Ako se ego ubije, otkriva se ve~no
Sopstvo u svom potpunom sjaju.
Telo je krst. Isus, sin ~ove~ji, je ego, ili ideja 'ja sam telo'. Kada se on razapne, iznova
se ra|a u Slavi, kao Sopstvo - Hristos, Sin Bo`ji!
Odbaci ovaj `ivot, ako `eli{ da `ivi{.
397. P: Mogu}nost ne-postojanja uvek izaziva strah koji se odnosi na telo. U snu nismo svesni
tela. Sna se ne pla{imo, ~ak nas nesanica zabrinjava, a smrti se u`asavamo. Za{to postoji ova
razlika?
M: @elja za snom i strah od smrti postoje kada je um aktivan (kada ih zami{lja), a ne
u samim tim stanjima. Um zna da telesno bi}e opstaje i da }e se posle bu|enja ponovo
pojaviti. Zato san nije pra}en strahom, ve} se od njega o~ekuje u`ivanje ne-telesnog postojanja.
Me|utim, um nije siguran da }e se ponovo pojaviti posle takozvane smrti, i zbog toga je se
u`asava.
14. april 1937
398. Dandapani, obo`avatelj koji `ivi u a{ramu a trenutno je na putovanju po severnoj Indiji,
poslao je izvod iz 'Modern Psychological Review' (Savremeni psiholo{ki pregled), u kojem se
ka`e da se dinami~ki centar Srca nalazi na desnoj strani grudi, a ne na levoj, dok se fizi~ki
organ nalazi na levoj.
Sledio je razgovor o ovoj temi.
M: Yoga marga govori o {est centara koji se ve`bom moraju dosti~i i prevazi}i, da bi se
do{lo do sahasrare, gde se nalazi nektar besmrtnosti. Yogiji ka`u da se ualzi u paranadi, koji
po~inje u sakralnom pleksusu (predeo krsta), dok jnaniji ka`u da taj nadi polazi iz Srca.
Pomirenje izme|u ova dva prividno suprotstavljena stava se posti`e tajnom naukom, koja jasno
odre|uje da yogi~ki paranadi po~inje u muladhari, a jnana paranadi u Srcu. Istina je da treba
da se u|e u paranadi. Yogi~kom ve`bom se ide odozdo nagore, luta svuda okolo sve dok se
ne postigne cilj; jnana abhyasom se ~ovek sme{ta direktno u centar.
P: Da li je para pra}ena sa pasyanti?
M: Ti govori{ o vaku, koji se deli na: 1) para, 2) pasyanti, 3) madhyama, 4) vaikhari.
Vak je prana shakti, dok je um tejorupa ili citt shakti. Shakti je manifestacija nemanifestovanog
uzroka.
Yogiji pridaju najve}u va`nost uzdizanju u sahasraru, tj. u mo`dani centar lotosa sa
hiljadu latica. Neki yogiji ka`u da postoje i drugi centri, jo{ vi{i, kao 100.000 (100)-lati~ni, i
100.000.000 (108) lati~ni. Hajde da ih zasad ostavimo po strani. Oni isti~u tvrdnju iz spisa da
`ivotna energija ulazi u telo kroz fontanelu i ka`u da, po{to je na taj na~in do{lo do viyoge
(odvojenosti), mora na obrnut na~in da se postigne yoga (jedinstvo). Zato, da bismo okon~ali
viyogu, ve`bama yoge moramo da sakupimo pranu i u|emo u fontanelu. Jnaniji isti~u da yogi
prihvata postojanje tela i njegovu odvojenost od Sopstva, i preporu~uje napor kroz ve`be yoge,
radi ponovnog sjedinjenja.
U stvari, telo je u umu, ~ije je sedi{te mozak, koji funkcioni{e uz pomo} svetlosti
pozajmljene iz drugog izvora, {to i sami yogiji potvr|uju svojom teorijom o fontaneli. Jnaniji
dalje raspravljaju: ako je svetlost pozajmljena, ona mora poticati iz svog sopstvenog izvora. Idi
pravo do izvora i nemoj da zavisi{ od sporednih izvora. ^eli~na kugla nastaje u vatri iz mase
usijanog ~elika. Kad prestane dejstvo vatre ona se ohladi ali, da bi se ponovo sjedinila sa
masom iz koje je nastala, mora da se rastopi u vatri. Isto tako, uzrok razdvajanja mora da
postane ~inilac ponovnog sjedinjenja.
209
Opet, da bi se stvorio odraz nekog lika, mora da postoji izvor (lik) i sredstva, kao {to
su kofa sa vodom i sunce. Da bi odra`avanje prestalo, mora}emo ili da prekrijemo povr{inu
vode, {to, prema yogijima, odgovara dostizanju fontanele, ili da je isu{imo, {to se naziva tapas
(Tapo brahmeti - tapas je brahman). To zna~i, treba da u~inimo da misli, odnosno aktivnosti
mozga, prestanu. Ovo je jnana marga.
Me|utim, sve ovo va`i ako se prihvati da je jiva odvojena od Sopstva, ili brahmana. No,
da li su odvojeni? 'Ne'- ka`u jnaniji. Ego je, naprosto, pogre{na identifikacija Sopstva sa neSopstvom, {to se pokazuje primerom kada se bezbojni kristal stavi ispred obojene pozadine.
Iako bezbojan, kristal, zbog pozadine, izgleda crven. Ako se obojena pozadina ukloni, kristal }e
zablistati u svoj svojoj prvobitnoj ~istoti. Tako je i sa Sopstvom i antahkaranama.
Ovaj primer nije sasvim adekvatan, jer je Sopstvo izvor ega i nije od njega odvojen, kao
{to je odvojena obojena pozadina od kristala. Po{to mu je izvor u Sopstvu, sam ego prosto
mora da se satera, kako bi se utopio u svoj izvor.
Centar ega i njegova sr` nazivaju se Srce, koje je isto {to i Sopstvo.
Jedan gospodin je pitao da li yogiji, dosti`u}i anahatu, spoznaju centar Srca, {to na
druga~iji na~in ~ine i jnaniji.
M: Anahata je isto {to i centar Srca. Za{to treba da lutaju do sahasrare? Pitanje se
javlja zbog ose}anja odvojenosti koje u nama istrajava. Mi nikada nismo udaljeni od centra
Srca. I pre nego {to stigne{ do anahate, ili po{to je pro|e{, ti su uvek samo u centru. Bilo
da to razume{ ili ne, ti nisi udaljen od centra. Dok ve`ba{ yogu ili vicharu, ti uvek ostaje{
samo u centru.
P: [ta treba da bude na{a sadhana (ve`ba)?
M: Sadhana je za sadhaku ono {to je sahaja za sidhu. Sahaja je prvobitno stanje, tako
da sadhana odgovara odstranjenju prepreka spoznaji ove stalno prisutne istine.
P: Da li je koncentracija uma jedna od sadhana?
M: Koncentracija ne zna~i misliti na jednu stvar. Naprotiv, ona je otklanjanje svih misli
koje ometaju sagledavanje na{e prave prirode. Svi na{i napori usmereni su samo na podizanje
vela neznanja. Sada ti se ~ini da je te{ko savladati misli. U preporo|enom stanju }e{ na}i da
je te`e dozvati misli. Jer, ima li i~ega na {ta treba da mislimo? Postoji samo Sopstvo. Misli
mogu da funkcioni{u samo dok postoje objekti. Ali, ako objekata nema, kako uop{te mogu da
se jave misli?
Navika nas nagoni da verujemo kako je te{ko prestati sa stvaranjem misli. Ako se
zabluda otkrije, niko vi{e ne}e biti takva budala da se nepotrebno napre`e misle}i.
P: Da li je Milost delotvornija od abhasye?
M: Guru ti, jednostavno, poma`e da otkloni{ neznanje. Da li ti on uru~uje Spoznanju?
P: Mi smo u neznanju.
M: Ve} samim tim {to ka`e{ da si u neznanju, ti si mudar. Da li je lud onaj koji to
za sebe ka`e?
Guruova Milost je kao ruka koja se pru`a da ti pomogne da iza|e{ iz vode, ili da ti
olak{a odstranjivanje neznanja.
P: Ona je kao lek protiv bolesti avidye?
M: ^emu slu`i lek? Tome da bolesnika vrati u prvobitno stanje zdravlja. [ta zna~i ovaj
razgovor o guruu, Milosti, Bogu? Dr`i li te guru za ruku i ne{to ti {apu}e na uho? Ti
zami{lja{ da je on poput tebe. Po{to misli{ da si telo, misli{ da je i on telo i da mo`e sa
tobom da u~ini ne{to opipljivo. On radi iznutra. Kako se zadobija guru? Bog, koji je
imanentan, sa`ali se u svojoj Milosti na predanog obo`avaoca i manifestuje se kao bi}e, u
skladu sa zamislima obo`avaoca. Obo`avalac misli da je ~ovek, pa o~ekuje odnos sli~an onom
me|u ljudima. Ali guru, koji je Bog, ili inkarnirano Sopstvo, radi iznutra, poma`e ~oveku da
uvidi svoje zablude, vodi ga pravim putem sve dok ne spozna Sopstvo u sebi.
Posle takve spoznaje u~enik ose}a: Ranije sam bio tako zabrinut. Posle svega, ja sam
Sopstvo, isto kao i ranije, ni~im dodirnut; gde je onaj koji je bio nesretan? Nema ga nigde.
210
[rimad Bhagavad Gita ka`e to isto na druga}iji na~in: Nas dvojica ne postojimo samo
sada, ve} smo uvek bili.
P: Da li guru preuzima konkretan oblik?
M: [ta misli{ pod 'konkretan'? Postavlja{ ovo pitanje zato {to poistove}uje{ svoje bivstvo
sa svojim telom. Otkrij da li si telo.
Gita ka`e: Param bhavam ajanantah (Bh. Gita, IX-11) - oni koji ne mogu da razumeju
transcendentalnu prirodu ([ri Kri{ne) - su budale, obmanjene neznanjem.
U~itelj se pojavljuje da odagna to neznanje. Kako Thajumanavar ka`e, on se pojavljuje
kao ~ovek da bi odagnao neznanje ~oveka, kao {to se jelen koristi kao mamac za lov na
divlje jelene. U~itelj treba da se pojavi u telu da bi izbrisao na{e neznanje koje ima oblik
ideje 'Ja sam telo.'
15. april 1937.
399. In`enjer iz Bengala, g. Bous, pro~itao je Gaudapada Karike i Indijsku filosofiju S.
Radakri{nana, i postavio je slede}e pitanje:
P: Ima li neke su{tinske razlike izme|u iskustva sanjanja i budnog stanja?
M: Ka`e se da postoji razlika zato {to su tvorevine iz snova kratkotrajne u odnosu na
one iz budnog stanja. Razlika je prividna, ne i su{tinska.
P: Da li je budno stanje nezavisno od postoje}ih objekata?
M: Da je tako, objekti bi morali da postoje i bez posmatra~a; to zna~i da bi objekat
trebalo da ka`e da postoji. Da li on to ~ini? Na primer, da li krava koja je pred tobom ka`e
da se kre}e? Ili ti sam ka`e{: Ovde je krava. Objekti postoje zbog posmatra~a koji ih
zapa`a.
P: Gaudapada u Mandukya Karika ka`e da, sa gledi{ta Stvarnosti-Apsoluta, nema razlike
izme|u ova dva stanja.
M: Naravno da nema.
P: Verujem da i Bhagavan tako ka`e. Prof. Radakri{nan u svojoj Indijskoj filosofiji ka`e
da [ri [ankara u Komentarima Brahma Sutre pravi razliku izme|u ova dva stanja. Da li je to
zaista tako? Ako jeste, {ta to zna~i? Kako sa gledi{ta Stvarnosti mo`e biti nekog razlikovanja?
Bi}e razlikovanja sve dok um postoji u bilo kom obliku. Ali, mo`e li da bude nekakvog
razlikovanja sa gledi{ta atmana, ne-dualnog brahmana?
M: San postoji za onog koji ka`e da je budan. U stvari, sa gledi{ta Apsoluta, budnost i
sanjanje su jednako nestvarni.
P: Da li u u~enju ~iste Advaite ima mesta evoluciji, kreaciji ili manifestaciji? [ta je sa
teorijom vivarte, prema kojoj se brahman pojavljuje kao svet, ne zaboravljaju}i pritom svoju
su{tinsku prirodu, kao {to se u`e pojavljuje kao zmija?
M: Postoje razli~iti pristupi pomo}u kojih se dokazuje nerealnost univerzuma. Primer sna
je jedan od njih. U spisima se iscrpno razmatraju java, san i spavanje bez snova (jagrat,
svapna i sushupti), kako bi mogla da se otkrije stvarnost koja le`i iza njih. Svrha ovoga nije
nagla{avanje razlika izme|u ta tri stanja. Svrha se mora jasno imati u vidu.
Oni ka`u da je svet nerealan. U kom stepenu je nerealan? Da li kao sin jalove majke,
ili kao cvet na nebu? - Prazne re~i bez ikakve veze sa ~injenicama. A svet je ~injenica, ne
samo prazna re~. Odgovor je da je svet uobrazilja koja zastire Jedinu Stvarnost, kao {to nam
se od u`eta u mraku ~ini da je zmija.
Ali, u ovom slu~aju, pogre{na identifikacija prestaje ~im nam neko uka`e da je u pitanju
zmija. Kada je u pitanju svet, ona opstaje i posle spoznaje da je nerealan. Za{to? Isto tako,
iluzija vode u fatamorgani traje i posle spoznaje da je u pitanju fatamorgana. Tako je i sa
svetom. Iako znamo da je nestvaran, on se i dalje manifestuje.
Ali, ne}emo o~ekivati da nam voda iz fatamorgane utoli `e|. ^im neko spozna da je to
fatamorgana, odbaci}e je kao beskorisnu, i ne}e tr~ati za njom da bi do{ao do vode.
212
P: Nije tako i sa pojavom sveta. ^ak i ako se vi{e puta proglasi da je la`an, ~ovek ne
mo`e da izbegne zadovoljenje svojih svetovnih `elja. Kako svet mo`e da bude la`an?
M: To je kao kad ~ovek zadovoljava svoje `elje u snovima kreacijama iz snova. Postoje
objekti, postoje `elje, i postoji zadovoljenje. Kreacija iz snova je isto toliko smislena kao svet
na javi, a ipak je ne smatramo stvarnom.
Tako, vidimo da svaki od ovih prikaza na svoj na~in slu`i za utvr|ivanje stupnjeva
nestvarnosti. Spoznati mudrac kona~no progla{ava da se u preporo|enom stanju svet na javi
vidi kao isto toliko nestvaran, kao i svet iz sna vi|en sa gledi{ta budnog stanja.
Svaki prikaz treba da bude shva}en u svom odgovaraju}em kontekstu; ne treba da ih
izu~avamo kao da su izolovani. Svaki je beo~ug u lancu. Smisao svega toga je da se um
tragaoca usmeri na jedinstvenu Stvarnost, koja iza njih le`i.
P: Da li takva razlika postoji u filosofijama [amkare i Gaudapade, u {ta u~eni profesor
`eli da nas uveri?
M: Razlike postoje samo u na{oj uobrazilji.
P: Gospodin Radhakri{nan pi{e:
Op{ta ideja koja pro`ima Gaudapadino u~enje, da su ropstvo i oslobo|enje, individualna
du{a i svet, nestvarni, nagone o{tre kriti~are da primete kako teorija koja nema ni{ta bolje da
ka`e, do da nestvarna du{a poku{ava da izbegne nestvarnom Vrhunskom Dobru, mo`e i sama
da bude nestvarna. Jedno je re}i da je nepromenljiva stvarnost, koja se izra`ava u
promenljivom univerzumu, ne gube}i pritom svoju prirodu - misterija, a sasvim drugo odbaciti
~itav promenljivi univerzum kao puku fatamorganu. Ako treba da igramo igru `ivota, mi to
ne}emo mo}i da ~inimo sa uverenjem da je to predstava, i da su sve nagrade u njoj sama
ni{tavnost. Nikakva filosofija se ne mo`e dosledno dr`ati takve teorije, a da ostane u miru sa
samom sobom. Najve}a osuda takve teorije je da smo obavezni da se bavimo objektima, ~ije
postojanje i vrednost u teoriji neprekidno pori~emo. To samo pokazuje da postoji ne{to drugo
{to uklju~uje i nadilazi svet, ali ne implicira da je svet san.
M: Kao {to je ve} re~eno, svrha ~itave filosofije je da uka`e na Stvarnost koja le`i
ispod stanja budnosti, sanjanja i dubokog sna, i ispod individualnih du{a, sveta i Boga.
Mogu}a su tri vi|enja:
1) Vyavaharika: ~ovek vidi svet u svoj njegovoj raznolikosti, naslu}uje tvorca, i veruje u
sebe kao subjekta. Dakle, sve se to svodi na tri osnove, na javu, individualnost i Boga, jagrat,
jivu i I{varu). On saznaje o postojanju Tvorca i poku{ava da ga doku~i, kako bi stekao
besmrtnost. Ako se neko na takav na~in izbavi iz ropstva, svi ostali }e postojati na isti na~in
kao i pre, i oni treba da postignu svoje sopstveno izbavljenje. On manje ili vi{e priznaje
Jedinu Stvarnost koja le`i ispod svih tih pojava, koje su posledica igre, maye. Maya je bo`ja
energija (shakti I{vare), odnosno, aktivnost Stvarnosti. Tako da se postojanje razli~itih du{a,
objekata, ne sukobljava sa gledi{tem advaite.
2) Pratibhasika: jagrat, jivu i I{varu opa`a samo jedan posmatra~. Oni nemaju nikakvog
postojanja nezavisno od njega. Tako, postoji samo jedna jiva, bila ona pojedinac ili Bog. Sve
drugo je, naprosto, mit.
3) Paramarthika: tj. ajatavada (doktrina ne-stvaranja), koja ne priznaje 'drugo'. Ne postoji
ni stvarnost, niti njeno odsustvo, ne postoji traganje ni postizanje, ne postoji ropstvo ni
oslobo|enje.
Zatim se pojavljuje pitanje za{to sve shastre govore o Gospodu kao Tvorcu. Kako
stvorenje kao {to si ti mo`e da stvori Tvorca, i da raspravlja o tome da su fizi~ki svet,
individue i Bog (jagrat, jiva i I{vara) samo mentalni koncepti?
Odgovor je slede}i:
Ti zna{ da je tvoj otac iz ovog fizi~kog sveta mrtav, i da je pro{lo vi{e godina od
njegove smrti. Me|utim, ti ga vi|a{ u svojim snovima i prepoznaje{ kao svog oca od koga si
ro|en, i koji ti je ostavio nasledstvo. U ovom slu~aju Tvorac je u stvorenom. Ili, sanja{ da
slu`i{ kralja i da pripadap{ poretku kraljevstva. ^im se probudi{, svi oni nestaju, ostavljaju}i za
213
sobom tebe samog. Gde su bili svi oni? Samo u tebi. Ista analogija mo`e da se primeni i u
drugom slu~aju.
P: Kako se u pomenutoj Vyavahariki uvodi maya?
M: Maya je samo bo`ija sila (I{vara-shakti), ili aktivnost Stvarnosti.
P: Za{to se aktivira?
M: Kako ovo pitanje mo`e da se pojavi? Ti sam si njome obuhva}en. Da li si ti
odvojen od te univerzalne aktivnosti, kako bi mogao da postavi{ ovo pitanje? Ista Sila stvara
ovu sumnju, kako bi, kona~no, sve sumnje mogle da nestanu.
P: Svet snova nije svrhovit kao fizi~ki svet, po{to ne ose}amo da su `elje zadovoljene.
M: Nisi u pravu. I u snu postoje glad i `e|. Mogao si pre spavanja tako dobro da se
najede{, da ti je ~ak preostalo hrane i za sutra. Ipak, u snu mo`e{ da oseti{ glad. Hrana koju
si pojeo pre spavanja ti ne}e pomo}i. Tvoja glad iz sna mo`e da se utoli samo hranom iz
sna. @elje iz snova se zadovoljavaju samo kreacijama iz snova.
P: Mi se u budnom stanju se}amo svojih snova, ali ne i obrnuto.
M: Opet nisi u pravu. U snu se identifikuje{ sa onim koji sada govori.
P: Ali, kad smo budni, mi se se}amo sanjanja, a u snu se ne se}amo budnog stanja.
M: Snovi su kombinacija budnosti i spavanja (jagrata i sushuptija). Oni su posledica
samskara iz budnog stanja. Zato se sada se}amo snova. Samskare se ne stvaraju u snovima;
zbog toga nismo istovremeno svesni snova i jave. Ipak, svako se se}a ~udne zbrke iz snova.
Pitamo se da li sanjamo, ili smo budni. Ispitujemo i zaklju~ujemo da smo budni. Kada se
zaista probudimo, nalazimo da je sve to bio samo san.
400. Prilikom jednog drugog razgovora, [ri Bhagavan je rekao: Fotizmi (pojave svetlosti) samo
daju dra` meditaciji, i ne predstavljaju ni{ta vi{e.
16. april 1937.
401. G. Kri{namurti iz Andre je pitao: Na koji objekat treba da fiksiramo pogled kada
sprovodimo tapas? Na{ um je u~vr{}en na objekat koji koristimo.
M: Koja je svrha tapasa?
P: Samospoznaja.
M: Upravo tako. Tapas zavisi od zrelosti osobe. Za kontemplaciju je potrebno obli~je.
Ali to nije dovoljno. Jer, mo`emo li neprekidno da gledamo na murti (idol)? Zato meditacija
na obli~je mora da bude pra}ena japom. Japa poma`e da se um u~vrsti na oblik, ona je kao
pomo} ~ulu vida. Rezultat ovih napora je koncentracija uma, koja vodi cilju. Mi postajemo ono
{to mislimo. Neki se zadovoljavaju imenom obli~ja (mantrom). Svako obli~je mora da ima ime.
To ime simboli{e sve kvalitete Boga. Neprekidna japa odbija sve druge misli i u~vr{}uje um.
To je tapas. Tapas o kojem pita{ je jednousmerenost uma.
Pitanje {ta je tapas si postavio da bi znao ~emu slu`i. On (tapas) }e se uobli~iti onako
kako odgovara svrsi.
P: Da li su telesne strogosti tapas?
M: Mogu da budu jedan od vidova tapasa. One slu`e za postizanje vairagye (stanje bez
`elja, razmak od objekata).
P: Video sam ~oveka koji je celog `ivota dr`ao podignutu ruku.
M: To je vairagya.
P: Za{to ~ovek treba da nanosi zlo telu?
M: Ti misli{ da se radi o nano{enju zla, ali to je zavet, i za tog ~oveka to je
postignu}e i u`ivanje.
Dhyana mo`e da bude spolja{nja i unutra{nja. Japa je va`nija od spolja{njeg oblika. Ona
mora da se radi sve dok ne postane prirodna. Po~inje se sa ulaganjem napora i nastavlja sve
dok ne postane spontana. Kada postane prirodna, naziva se Realizacija.
214
Japa mo`e da se radi ~ak i kada smo u nekom poslu. Ono {to jeste, jedina je
Stvarnost. Ona mo`e da ima oblik jape, mantre, vichare, ili bilo koje druge ve`be. Na kraju }e
se svaka od njih rastvoriti u Jednu Jedinu Stvarnost. Bhakti, vichara, japa su samo razli~iti
oblici na{ih nastojanja da nestvarno dr`imo podalje. Sada je nestvarno prava opsesija. Stvarnost
je na{a istinska priroda. Mi gre{imo {to istrajavamo u nestvarnom, tj. u mislima i svetovnim
aktivnostima. Na{i napori se sastoje u tome da ih dr`imo podalje od sebe. Kada ovo prestane,
otkriva se Istina. To se radi tako {to se misli samo na Stvarnost. Iako je ona na{a istinska
priroda, izgleda kao da mi samo mislimo na Stvarnost. U stvari, ono {to ~inimo je uklanjanje
prepreka sa puta koji vodi otkrivanju na{eg istinskog Bi}a. Meditacija ili vichara su na taj
na~in povratak na{oj pravoj prirodi.
P: Da li }e na{i napori sigurno dati rezultate?
M: Realizacija je na{a priroda. Ona nije ne{to novo {to treba da se postigne. Ono {to
je novo, ne mo`e da bude ve~no. Zato nema potrebe da se pitamo da li }emo izgubiti ili
dobiti Sopstvo.
402. Govore}i o mozgu i Srcu, [ri Bhagavan je ispri~ao jedan doga|aj iz davno pro{lih dana:
Kavjakantha Ganapati Muni je jednom tvrdio da je mozak najzna~ajniji centar, a [ri
Bhagavan je tvrdio da je centar Srca zna~ajniji. Bilo je i drugih koji su pratili raspravu. Posle
nekoliko dana, [ri Bhagavan je primio pismo od jednog maldog ~oveka, N. S. Aruna~alama, u
kojem se nalazila kratka pesma o toj temi, pisana na engleskom. De~ak se jo{ nije bio upisao
u vi{u {kolu.
Pesma je bila zna~ajna zbog svoje poetske imaginacije. [ri Bhagavan, Kavjakantha i
ostale osobe koje su bile uklju~ene u raspravu, predstavljene su kao Srce, mozak i telo, a
zatim kao sunce, mesec i zemlja. Svetlost sunca se odra`ava sa povr{ine meseca, i zemlja biva
osvetljena. Sli~no, mozak deluje pomo}u svesti koju dobija od Srca, i tako telo biva za{ti}eno.
Ovo [ri Bhagavanovo u~enje na}i }emo u Ramana Giti. Srce je nava`niji centar iz kojeg
vitalnost i svetlost zra~e na mozak, i tako mu omogu}avaju da funkcioni{e. Vasane, koje su
zadr`ane u Srcu u svom najsuptilnijem obliku, kasnije teku do mozga, koji ih reflektuje jako
uve}ane, a sve to odgovara na~inu na koji se projektuje film u bioskopskoj predstavi. Zato se
za svet ka`e da je samo bioskopska predstava.
[ri Bhagavan je jo{ dodao:
Da su vasane u mozgu, a ne u Srcu, one bi bile uni{tene ako bi se odsekla glava, tako
da vi{e ne bi bile mogu}e reinkarnacije. Ali, to nije tako. Sopstvo o~igledno ~uva vasane u
svojoj neposrednoj blizini, tj. unutar sebe, u Srcu, isto kao {to tvrdica dr`i svoje blago pored
sebe, uvek na dohvat ruke. Tako da je mesto gde se nalaze vasane Srce, a ne mozak (koji je
samo pozornica na kojoj se vasane odigravaju, a koje su do tog trenutka bile iza kulisa).
17. april 1937.
403. Povodom ~lanka iz Modern Psyhological Review, raspravljalo se o tome da li bi neki
instrumenti mogli da otkriju centar Srca, i da li bi bilo mogu}e da oni zabele`e iskustvo
adepta na duhovnom putu. Posle raznih komentara, [ri Bhagavan je rekao: U doga|aju koji
se pominje u Samospoznaji, ka`e se da sam tada bio nesvestan i da su nastupili simptomi
smrti. Ja sam sve vreme bio svestan. Mogao sam da osetim kako je funkcija fizi~kog srca
prestala, a u isto vreme i nesmanjenu aktivnost centra Srca. Ovo stanje trajalo je oko ~etvrt
sata.
Pitali smo da li su neki od u~enika imali priliku da osete [ri Bhagavano Srce na desnoj
strani, stavljanjem ruke na njegove grudi. [ri Bhagavan je rekao: Da.
(G. Visvanata Ajer, Narajana Redi i drugi, rekli su da su osetili [ri Bhagavanov centar
Srca kad su stavili ruke na desnu stranu njegovih grudi.)
Jedan obo`avatelj je primetio da ako ruke mogu da osete i lociraju centar Srca, onda
to sigurno mogu i precizni tehni~ki instrumenti.
215
P: Ka`e se da je Srce na desnoj strani, na levoj, ili u sredini grudi. Kako da meditiram
na Hridayu pored toliko razli~itih mi{ljenja?
M: Ti jesi, i to je ~injenica. Dhyana ide iz tebe, u tebi je, ti je radi{. Ona mora da se
doga|a tamo gde si ti. Ne mo`e da bude izvan tebe. Dakle, ti si centar dhyane, a to je Srce.
Me|utim, mesto mu se odre|uje u odnosu na telo. Ti zna{ da jesi. Gde si ti? Ti si u
telu, nisi izvan njega. Iako pro`ima{ ~itavo telo, priznaje{ da postoji centar iz kojeg izranjaju i
u koje uranjaju sve misli. ^ak i kada bi ti amputirali udove, ti bi postojala, samo bi ti
nedostajala neka od ~ula. Zbog toga se mora priznati postojanje centra. On se zove Srce. Srce
nije samo centar, ve} i Sopstvo. Srce je samo drugo ime za Sopstvo.
Sumnje nastaju samo kada ga identifikuje{ sa ne~im fizi~kim, opipljivim. Spisi ga
nesumnjivo opisuju kao izvor 101 nadija, itd. U Yoga Vasishtha Chudali se ka`e da je kundalini
sa~injena od 101 nadija, i tako poistove}uju jedno s drugim.
Srce nije zamisao, nije objekat meditacije. Ali, ono je sedi{te meditacije; Sopstvo ostaje
sasvim samo. U Srcu mo`e{ da vidi{ telo, svet. Nema ni~eg odvojenog od njega. Dakle, svaki
oblik napora sme{ten je upravo tamo.
18. april 1937.
404. Jedan posetilac-namernik je pitao: [ta je nishta? Kako pogled treba da se usmeri izme|u
obrva?
M: Kako mi ne{to vidimo? Postoji svetlost koja nam objekte ~ini vidljivim. Tvoje pitanje
treba da glasi, kako ta svetlost postaje vidljiva.
P: Koje zna~enje ima centar izme|u obrva?
M: On se pominje kako bi se reklo: Nemoj da vidi{ svojim (fizi~kim) o~ima.
P: ^emu slu`i regulisanje daha?
M: Kontroli uma.
Posle nekoliko trenutaka, [ri Bhagavan je nastavio: Um funkcioni{e i kao svetlost (koja
obelodanjuje objekte), i kao objekat. Ako nestanu objekti, osta}e samo svetlost.
P: Ali, mi moramo da znamo da takva svetlost postoji.
M: Vi|enje ili poimanje nije mogu}e bez tog svetla. Kako si u snu ne~eg svestan? Na{a
svesnost o objektima je mogu}a i u snu zato {to i u njemu postoji svetlost. Svetlost je
neizostavno sredstvo za omogu}avanje vi|enja. To je o~igledno iz na{e svakodnevnice. Od svih
svetlosti, sun~eva je najzna~ajnija. Otuda spisi govore o sjaju milion Sunaca.
P: Svetlost se javlja kada prstima pritisnemo o~ne kapke.
Drugi posetilac: ^emu koristi vi|enje te svetlosti?
M: Koristi nam da ne zaboravimo cilj. Ve`ba nam poma`e da odvratimo pa`nju od
drugih preokupacija.
Objekat ili svetlo se zapa`aju zato {to postoji subjekat koji zapa`a. Kako na subjekta
uti~e vi|enje ili nevi|enje objekata? Ako se vidi svetlost, tj. opa`atelj, odnosno svest, ne}e se
videti nikakvi objekti. Preosta}e samo ~ista svetlost, tj. Svest.
P: Za{to je, onda, potrebno da reguli{emo dah?
M: Kontrola ili regulisanje daha slu`i za kontrolisanje uma, kako ne bi odlutao.
P: Da li ono slu`i samo kontroli uma?
M: Nije dovoljno samo da se vidi svetlost; potrebno je da um bude zaokupljen nekom
jednostavnom aktivno{}u, kao {to nam se pokazuje na primeru slonove surle i lanca.
P: Koliko vremena je potrebno da se postigne Chintamani (nebeski dragulj koji ispunjava
sve `elje vlasnika)?
M: Takav primer se nalazi u Yoga Vasishti. Chintamani ozna~ava Stvarnu prirodu
Sopstva. Pri~a te~e ovako:
Jedan ~ovek je sprovodio tapasyu kako bi zadobio Chintamani. Dragulj je na misteriozan
na~in pao u njegove ruke. On je pomislio da to ne mo`e da bude Chintamani, po{to su
njegovi napori bili suvi{e bezna~ajni i kratkotrajni da bi zadobio dragulj. Odbacio ga je i
216
nastavio tapas. Ne{to kasnije, jedan sadhu je pored njega stavio bru{eni brilijantski kami~ak.
Ovog je privukao njegov izgled, ali je uvideo da nije mogao da mu ispunjava `elje, kako je
ranije pretpostavljao. Tako, Sopstvo, budu}i u nama inherentno, ne treba da se tra`i na
drugom mestu.
Jednog slona je njegov ~uvar ~esto razdra`ivao. Jednom se desilo da je ~uvar pao sa
slona. Slon je smesta mogao da ga ubije, ali nije to u~inio. Me|utim, kasnije je ~uvar u {umi
iskopao duboku jamu i ubio slona.
Ovom pri~om je Chudala ilustrovao Sikhidhvajinu gre{ku. On je imao vairagyu jo{ u
vreme dok je vladao kraljevstvom, i mogao je da spozna Sopstvo samo da je gurnuo vairagyu
do ta~ke u kojoj ona ubija ego. On to nije u~inio, ve} je oti{ao u {umu, jer je bilo vreme za
tapas, ali ipak nije napredovao ~ak ni posle osamnaest godina tapasa. Postao je `rtva svoje
sopstvene kreacije. Chudala mu je savetovao da odbaci ego i spozna Sopstvo, {to je u~inio, i
tako postigao oslobo|enje.
Iz Chudaline pri~e postaje jasno da vairagya pra}ena egom nije ni od kakve vrednosti,
dok u odsustvu ega sva posedovanja ne igraju vi{e nikakvu ulogu.
19. april 1937.
405. Jedan ozbiljan, po{tovan gospodin pitao je o [ri Chakri.
M: Ona ima duboko zna~enje. Postoje 43 ugla na kojima su upisana sveta slova. Moliti
se nad njima je metoda koncentracije uma. Um je navikao da luta spolja. To se mora spre~iti
i okrenuti ga unutra. On ima naviku da se vezuje za imena i obli~ja, po{to svi spolja{nji
objekti imaju imena i obli~ja. Od tih imena i obli~ja se stvaraju mentalni koncepti, s ciljem da
se um odvrati od spolja{njih objekata i natera da ostane okrenut unutar sebe. Svi idoli,
mantre, yantre, imaju svrhu da zaposle um dok je u introvertnom stanju, kako bi vremenom
mogao da stekne koncentraciju. Tad se automatski posti`e uzvi{eno stanje.
20. april 1937.
406. G. Koen, u~enik koji ovde boravi, poslednjih nekoliko dana je razmi{ljao o knjizi koja se
zove Nirvana, i koju je napisao istaknuti teozof. Autor tvrdi da dosti`e nirvanu svake no}i
posle odlaska na spavanje. Tvrdi da vidi svog U~itelja i druge U~itelje teozofije kao sjajne
svetlosti u okeanu svetlosti nirvane. Pitao je [ri Bhagavana kako je to mogu}e, budu}i da
u~enje Advaite tvrdi kako je iskustvo nirvane isto {to i iskustvo ~iste svesti Bi}a.
M: Nirvana je savr{enstvo. U savr{enom stanju nema ni subjekta ni objekta; nema ni~eg
{to bi se moglo videti, osetiti, znati. Vi|enje i znanje su funkcije uma. U nirvani nema ni~eg
osim bla`enstva ~iste svesti 'Ja jesam'.
P: Kako, onda, mo`e istaknuti vo|a Teozofskog dru{tva, koji tvrdi da poseduje vidovitost
visokog stepena, da hvali autora za, kako ka`e, ispravan i `iv opis nirvane, i za{to je
Teozofsko dru{tvo toliko obuzeto idejom 'Slu`be'?
M: Pa, teozofija i drugi sli~ni pokreti su dobri, jer ~ine ~oveka nesebi~nim i pripremaju
ga za najvi{u istinu. Slu`ba, kao {to su molitve, jape, pa ~ak i posao koji se vr{i u ime Boga,
vode najvi{em cilju - samospoznaji.
P: Ali, posle koliko vemena? I za{to neko ko je spreman za Apsolutno znanje treba da
se dr`i relativnog znanja?
M: Sve se de{ava u svoje vreme. Onaj ko je spreman za Apsolutno znanje, na neki
na~in }e morati da za njega ~uje i da ga sledi. On }e spoznati da je vi|enje Sopstva
(atmavidya) najvi{a od svih vrlina i, tako|e, zavr{etak putovanja.
Kad su ga pitali o razlici izme|u spolja{njeg i unutra{njeg nirvikalpa samadhija, u vezi sa
razgovorom 391, u~itelj je rekao:
217
SE]ANJA
409. Jedan sredove~an ~ovek se poklonio pred Bhagavanom, koji ga je upitao kako je. Posle
nekoliko minuta [ri Bhagavan je rekao da je ovo jedina osoba koju je o{amario, i ispri~ao
jedan doga|aj od pre tridesetak godina.
[ri Bhagavan je `iveo u Mualippal Tirthi. Neki Jada Svami je `iveo u susedstvu
(Mamarathu Guhai). ^ovek koji je sedeo pred Mahar{ijem je tada imao oko osam godina i
zbijao {ale na ra~un svih, ~ak i na ra~un [ri Bhagavana. Jednog dana je oti{ao do njega i
rekao da Jada Svami tra`i kofu vode. Ne ~ekaju}i dozvolu, de~ak uzme kofu i ponese je.
Palanisvami, pratilac, nije bio prisutan. Zato je [ri Bhagavan po{ao za de~akom do mesta gde
je boravio Jada Svami. Dok Bhagavan jo{ nije bio stigao, de~ak je ovom rekao da mu
Brahmanasvami (Ramana) {alje kofu vode. Jada Svami je bio za~u|en! Posle nekoliko minuta
stigao je i Mahar{i i, ~uv{i {ta se dogodilo, podigao ruku da o{amari de~aka, ali um mu to
nije dozvolio. U sebi se lomio, ali je ipak odlu~io da nesta{ko zaslu`uje {amar, i to je i
u~inio.
410. Postoji jedan stih na tamilu, koji je ispevao Avai. U stihu se prana obra}a stomaku:
O, stoma~e! Kako je te{ko s tobom iza}i na kraj! Nisi u stanju da gladuje{ kada nema
hrane, niti je mo`e{ pojesti vi{e, kako bi imao i za sutra! Uze}e{ samo ono {to `eli{, i kada
`eli{. Zato si ti za mene izvor neprilika. Nikada mi ne daje{ mira.
[ri Bhagavan je izvr{io izmenu, tako da se stomak obra}ao prani: O, prano! Kakav si ti
izvor neprilika za mene! Nikada mi ne daje{ mira, ve} me uvek iznova puni{ hranom. Tako je
te{ko s tobom iza}i na kraj.
Dok je ovo govorio, [ri Bhagavan se smejao. ^esto ka`e da ga teraju da jede vi{e nego
{to mu ~ini dobro.
21. maj 1937.
411. [ri Bhagavan je govorio o obredu ven~anja me|u Brahminima, i rekao da Kasiyatra
predstavlja mlado`enju kao vairagi-purushu. Zato je ispravno da mu se da kanya (devica), kako
bi vodio `ivot doma}ina. Zaklju~ak je da samo vairagi mo`e da bude dobar doma}in.
412. [ri Bhagavan je jednog hladnog dana sedeo na bregu sa prekr{tenim rukama na grudima,
kako bi se za{titio od hladno}e. Nai{ao je jedan posetilac iz Andre; razbio je kokosov orah i
prosuo hladan sok na [ri Bhagavanovu glavu, kao za ritual abhisheka; [ri Bhagavan je bio
iznena|en.
413. Jedan posetilac je rekao:
Dok radim nama-japu, posle jednog ili vi{e sati zapadnem u stanje sli~no snu. Kada se
probudim, setim se da je moja japa prekinuta. Tada je nastavljam.
M: Kao san. To je u redu. To je prirodno stanje. Zato {to si sada zdru`en sa egom,
ti smatra{ da je prirodno stanje ne{to {to prekida to {to radi{. Iskustvo mora da se ponavlja
sve dok ne spozna{ da je to tvoje prirodno stanje. Onda }e{ shvatiti da je i japa spolja. Ipak,
ona }e se obavljati automatski. Sada sumnja{ jer si pogre{no identifikovan.
Japa (ponavljanje mantre) zna~i dr`ati se jedne misli dok sve duge ne nestanu. To je
smisao jape; ona vodi u meditaciju (dhyanu), koja se zavr{ava samospoznajom.
414. Obo`avatelj, g. G. V. Subaramia, napisao je nekoliko zanimljivih kratkih pesama. Neke od
njih se odnose na dete. [ri Bhagavan je rekao da Bog postaje dete, a dete Bog. To zna~i da
su samskare u detetu jo{ pritajene, tako da je njegova nevinost potpuna. Kada se one uni{te,
~ak i odrastao ~ovek ponovo postaje dete, i na taj na~in ostaje kao Bog.
Autor je rekao: Dete stvara doma}u atmosferu.
219
[ri Bhagavan: Da. Deca su uvek 'kod ku}e'. Mi smo tako|e tamo, ali sanjamo i
uobra`avamo da smo van ku}e.
[ri Bhagavan je dodao: Ja sam u Dakshinamurti Stotri re~ 'mladi}' (yuva) zamenio re~ju
'dete' (bala). ^ini mi se da ona vi{e odgovara.
Biti ponovo ro|en zna~i ponovo postati dete. Pre nego {to postignemo jnanu, moramo
ponovo da se rodimo, da ponovo otkrijemo prirodno stanje.
415. [ri Bhagavan je pro~itao neke stihove iz predgovora tamilsko-tamilskom re~niku, koji
veli~aju ovaj jezik. Na veoma interesantan na~in je objasnio neke reference. Od tri na~ina za
ustanovljavanje superiornosti {aivizma nad |ainizmom, prvi se odnosi na Tirujnanasambandara,
koji dolazi na dvor da isceli kralja Pandja. Po{to je kralju tek dvanaest godina, kraljica je
zabrinuta zbog njegove mladosti. Tirujnanasambandar je umiruje stihom koji govori da je kralj,
iako krhk, i vi{e nego samo protivnik velikoj grupi |aina. Dok je ~itao stih, [ri Bhagavan se
gu{io i nije mogao da nastavi.
Drugi test je izveden sa listom cadjana koji vatra nije mogla da zapali; u tre}em, listovi
cadjana su se opirali toku reke (Tiruvedakaman).
[ri Bhagavan je ispri~ao pri~u o Bogu I{vari, koji je u liku starca prosio hranu; kad je
jeo, bio je mladi}, a kao beba spasao `enu-obo`avateljku, i sve to u jednom trenutku.
Jo{ je jednom istakao da izrazi 'beba, ludak, duh' (Balonmattapisachavat) opisuju stanje
jnanija. Bebi (bala) se ovde daje prednost.
416. [ri Bhagavan je rekao da se Kamba Ramayana sastoji od 12.000 stihova, a Valmikijeva
verzija od 24.000. Kambinu mogu da razumeju samo u~eni. Tulasidas je slu{ao jednog
tamilskog sveca koji mu je recitovao Kamba Ramayanu na hindu jeziku, a kasnije je napisao
svoju ~uvenu Ramayanu.
417. Knjiga o Meher Babi, Savr{eni U~itelj, objavljena je 1937. godine. Dogodio se incident
kada je brodski oficir savetovao nevoljnom slu`beniku, zadu`enom za doseljenike, da dozvoli
Babi i njegovoj pratnji da se iskrcaju u njujor{koj luci (SAD). Kada je jedan iz grupe po{ao
da mu se zahvali, nije ga nigde mogao na}i.
Incident je zabele`en kako bi se ostavio utisak o ~udima koja se de{avaju u korist
Babe. Pro~itali su odlomak [ri Bhagavanu. On je rekao: Da, da, i, {ta s tim?
P: Da li je to bilo ~udo?
M: Mo`da. No, nije li slu`benik za doseljenike smatrao da mu je oficir nadre|en, ~ija
je nare|enja morao da po{tuje? U svemu tome postoji namera. Ako ~ovek iz Babine grupe
nije mogao da ga na|e - to je moglo da se dogodi iz vi{e razloga.
418. Kada su ga pitali da li je ~itao Kamba Ramayanu, [ri Bhagavan je rekao: Ne. Nisam
ni{ta ~itao. Sve moje obrazovanje se svodi na ono {to sam nau~io pre ~etrnaeste godine.
Otada nisam imao sklonosti prema u~enju i ~itanju. Ljudi se ~ude kako ja govorim o
Bhagavad Giti, itd. Govorim o onome {to sam ~uo. Ja nisam ~itao Gitu, niti sam se s mukom
probijao kroz komentare o njenom zna~enju. Kad ~ujem neku sloku, meni je njeno zna~enje
jasno, i ka`em ga. To je sve, nema ni~eg drugog. Isto je i sa ostalim mojim navodima. Oni
dolaze prirodno. Ja spoznajem da je Istina izvan mo}i govora i intelekta. Za{to bih, onda,
usmeravao um da ~ita, shvata i ponavlja strofe? Njihov smisao je spoznaja Istine. Kada je
smisao postignut, prou~avanje vi{e ni~emu ne koristi.
Neko je primetio da ne bi danas bilo sveca, da je [ri Bhagavan bio sklon prou~avanju.
M: Verovatno su sve moje studije bile zavr{ene u pro{lim `ivotima, pa sam bio
prezasi}en. Zato sada ne postoji samskara koja bi me vodila u tom pravcu.
419. U nedelji pre Mahapuje (3. jun 1937), stizalo je mnogo posetilaca, uklju~uju}i i ro|ake [ri
Bhagavana. Me|u njima bila je i jedna starija dama, udovica Subbiera, u ~ijoj ku}i je `iveo [ri
220
Bhagavan kada je avgusta l896. napustio dom. Kada ju je [ri Bhagavan video, o`ivela su stara
se}anja.
Se}ao se kako ga je prilikom nekog praznika zamolila da joj pomogne pri pripremanju
modake (poslastica), ali se on dvoumio i kona~no odbio, zato {to bi za tu priliku morao da
svu~e svoju ode}u i ostane samo u koupini (komad sukna oko bedara), ~ega se stideo. Ujak i
njegova `ena su ga izgrdili. Sada je ujakova `ena ponizno i stidljivo rekla: Da. Nije ~udo da
neko, kome je bilo su|eno da dostigne ovakvo stanje, nije mogao da radi tako ponizan
posao.
[ri Bhagavan je primetio: Po{to sam tada odbio da nosim koupinu, sada za kaznu
moram da je nosim stalno.
Dama se se}ala kako je [ri Bhagavan nekoliko dana neprekidno patio od glavobolje.
[ri Bhagavan je rekao: Da, da! Bilo je to mesec dana pre nego {to sam napustio
Maduru. To nije bila glavobolja, ve} neopisiva agonija, koju sam tada potiskivao; ovo su,
me|utim, bili spolja{nji simptomi koji se, kako sam ve} rekao, bili posledica glavobolje. Se}am
se kako si bila zabrinuta zbog moje 'glavobolje'. Svakoga dana si mi trljala ~elo nekim
melemom za rane. Moja agonija je trajala sve dok nisam napustio Maduru i stigao na ovo
mesto.
420. Advokat iz Cuddalorea je citirao:
Tamo ne sija ni sunce, ni mesec, ni zvezde, ni munja. Kako tamo mo`e da svetli
vatra? Svi ovi svetlosni izvori svetle samo Njegovom Svetlo{}u. Njegovom Svetlo{}u svi oni
sijaju! Pitao je {ta zna~i 'Njegovom Svetlo{}u'. Da li svi svetle pomo}u Njegove Svetlosti, ili u
Njegovoj Svetlosti?
M: Postoji samo On. On i njegova svetlost su isto. Nema pojedinca koji bi opa`ao
druge stvari, po{to su opa`atelj i opa`ano samo On sam. Sunce i mesec svetle. Kako? Da li ti
oni govore da svetle, ili neko izvan njih ka`e da oni svetle?
P: Naravno, ja ka`em da svetle.
M: Zato oni svetle zbog tebe. Ipak, potrebna je svesnost da bi znao da oni svetle. Ta
svesnost je tvoje Sopstvo, ili ti. Dakle, ti, ili tvoja svest, su isto {to su On i njegova Svetlost,
~ijom svetlo{}u svetli i sve ostalo.
P: Da li je ta svetlost kao svetlost sunca?
M: Ne. Svetlost sunca je besvesna. Ti si je svestan. Ona izgoni tamu i omogu}ava
zapa`anje objekata. Svesnost je Svetlost koja ~ini da se zapa`aju i svetlost i tama. Tama ne
mo`e da postoji pored sun~eve svetlosti, ali mo`e da preostane u Svetlosti Svesti. Na sli~an
na~in, ova svest je ~isto Znanje, u kojoj svetle i znanje i neznanje.
P: Ako je sve Bog, za{to ~ovek zbog svojih dela pati? Zar nije On pokrenuo delanja
zbog kojih ~ovek pati?
M: Onaj koji misli da je delatelj, jeste onaj koji pati.
P: Ali, delanje podsti~e Bog, a ~ovek je samo njegovo sredstvo.
M: Ovu logiku primenjujemo samo kada patimo, a ne i kada se radujemo. Ako ovo
ube|enje uvek preovla|uje, ne}e biti ni patnje.
P: Kada }e patnja da prestane?
M: Ne}e da prestane sve dok se ne izgubi individualnost. Ako su dobra i lo{a dela
Njegova, za{to misli{ da su u`ivanja i patnje samo tvoji? Onaj koji ~ini dobro ili zlo je isti
onaj koji u`iva u zadovoljstvu ili trpi patnju. Pusti da se to samo doga|a, i nemoj sebi da
pripisuje{ patnju.
421. Kunju Svami, obo`avalac koji ovde boravi, ispri~ao je komentar [ri Mahar{ija u vezi sa
razbojni~kim napadom na A{ram 1923. godine.
Neki u~enici su pitali za{to se dozvoljava da razbojnici mu~e ~ak i sadhue, i za{to
sadhui ne brane sebe i one koji zavise od njih.
221
[ri Bhagavan je primetio: Bilo je rishija, kao {to je Visvamitra, koji bi mogli da stvore
jedan paralelan svet, da su to `eleli. @iveli su u vreme kada i Ravana, koji je prouzrokovao
patnju mnogima, pa ~ak i Siti i Rami. Nije li Visvamitra svojim okultnim mo}ima mogao da
uni{ti Ravanu? Iako je to mogao da u~ini, ostao je u miru. Za{to? Mudraci su svesni onoga
{to se de{ava, ali de{avanja ne ostavljaju nikakav utisak na njihov um. ^ak bi i potop za njih
predstavljao sitnicu; oni ne mare ni za [ta.
7. jun 1937.
422. Posetilac iz Guntura, Dr. Venkata Rao, pitao je: Guru tra`i od svojih u~enika da ~ine
stvari koje su u suprotnosti sa eti~kim na~elima. U~enik, koji je prihvatio U~itelja, `eleo bi da
mu ugodi, ali ga ose}aj morala u tome spre~ava. [ta u takvim okolnostima treba da radi?
(Nema odgovora.)
Bi}u jasniji. Guru je tra`io od svog u~enika da ne{to ukrade, a ovaj to nije u~inio.
U~itelj je tada rekao: '@eleo sam da proverim da li si se potpuno predao, ili si zadr`ao svoju
individualnost. Sada je istina jasna.' Da li je guru postupio ispravno?
(Jo{ uvek nema odgovora.)
Neko je primetio:
Postoje ljudi o kojima ne smem da sudim. Ipak, ne mogu a da se ne upitam da li oni
zaslu`uju da ih nazivamo guruima. Ako bi to zaista bili, ne bi tako ne{to tra`ili od svojih
u~enika.
M: Ali, ~ovek je rekao da je to bila provera.
P: Da li zahtev treba da se ispuni?
M: Stav, koji si malopre izneo, sadr`i odgovor na tvoje pitanje.
Obe osobe su u isti mah upitale: Takav postupak je neprihvatljiv. Treba li da se
izvr{i?
M: Pitanje bi trebalo da se postavi guruu. On je odgovoran za nastalu situaciju.
423. Jedan mladi} je pitao: Nastojim da oja~am snagu volje, ali ne uspevam. [ta treba da
radim?
(Nema odgovora.)
P: Do{ao sam ovde pre tri godine, i tada je [ri Bhagavan rekao kako je snaga volje
neophodna za snagu uma. Jo{ od tada `elim da je oja~am, ali ne uspevam.
(Nema odgovora.)
P: Za sve ovo vreme, ~etiri ili pet puta mi se dogodilo da nazadujem. To me je
prili~no razo~aralo. Moje poku{aje uvek prati strah od neuspeha. Zbog toga gubim
samopouzdanje, a to ve} unapred osu|uje moje napore na poraz. U stvari, ne posti`em
nikakav uspeh, a ni{ta toliko ne osuje}uje moje napore kao poraz.
(Nema odgovora.)
P: Da li je snaga volje neophodna za uspeh? Trebalo bi da ona dovede do uspeha.
(Nema odgovora.)
P: Poku{avam da oja~am volju. Posle svih ovih godina, ja sam jo{ na po~etku. Ne
napredujem.
(Nema odgovora.)
P: Kako se osna`uje volja?
M: Ti zami{lja{ da sna`na volja osigurava uspeh. Sna`na volja treba da se shvati kao
sna`an um, koji }e ti omogu}iti da se na isti na~in suo~ava{ i sa uspehom, i sa porazom. Ona
ne garantuje siguran uspeh. Za{to bi ne~ija nastojanja uvek bila pra}ena uspehom? Uspeh
izaziva aroganciju, a ona ko~i duhovni napredak. Opet, neuspeh ~oveku otvara o~i za njegova
ograni~enja i priprema ga za predaju. Samopredaja je isto {to i ve~ita sre}a. Zato treba da se
trudimo da postignemo ravnote`u uma u svim okolnostima. To je snaga volje. Uspeh i poraz
su rezultat prarabdhe, a ne snage volje. Neko mo`e da ~ini samo dobra i plemenita dela, a da
222
ipak do`ivljava poraze. Neko drugi mo`e da ~ini suprotno, a da ipak uvek postigne uspeh. To
ne zna~i da ovaj ima sna`nu volju, a da je prvi nema.
P: Zar se u knjizi Istina otkrivena (Ulladu Narpadu) ne ka`e da je svet proizvod uma?
M: Da.
P: Zar iz toga ne sledi da osna`en um dovodi svet pod kontrolu?
M: Um svojim spolja{njim aktivnostima omogu}ava pojavu sveta. Takve aktivnosti osipaju
snagu uma. Njegova snaga le`i u okretanju ka samom sebi, uz obustavljanje spolja{njih
aktivnosti.
P: Jedan idiot ne mo`e da broji ni do deset. Njegov um sigurno ne luta kao um onog
koji misli. Da li je idiot bolji ~ovek?
M: Ko ka`e da je on idiot? Tvoj um koji luta to ka`e.
P: Da li se snaga volje posti`e obustavljanjem misli?
M: Pre tako {to }emo se ograni~iti na samo jednu misao. Na kraju }e i ona nestati,
ostavljaju}i za sobom ~istu Svest. U tome poma`e koncentracija.
P: Zna~i, to se posti`e tako {to se um usmeri i koncentri{e? ^ovekova li~nost s tim
nema ni{ta.
M: Li~nost je koren spolja{njih aktivnosti. Ona mora da se potopi, kako bi se postiglo
najvi}e dobro.
424. U razgovoru sa jednim obrazovanim ~ovekom koji je pitao za Purushu i Prakrti, [ri
Bhagavan je rekao:
Purusha i Prakrti su samo ra~vanje Vrhunskog. O njima se govori zato {to u~enik ima
duboko ukorenjen ose}aj dualnosti. Ista Gita ka`e i to da Purushottama le`i iza Purushe i
Prakrti.
P: [ta su para-nadi, sushumna nadi i Srce?
M: Ali, sushumna se rastvara u para (Sushumnatu pareleena). Za Srce se obi~no misli da
je mi{i}ni organ koji se nalazi na levoj strani grudi. Modern Psychological Review govori o
fizi~kom organu na levoj strani, i o centru Srca na desnoj. Biblija ka`e da je srce budale na
levoj strani, a u mudrog ~oveka na desnoj. Yoga Vasishta ka`e da postoje dva srca; jedno je
samvit, a drugo je krvni sud.
P: [ta je anahata?
M: Anahata je ~akra koja se nalazi iza srca. Ona je samvit. Lalita Sahasranama ima
anahata chakrasthayai namo namah (Pozdrav sr`i koja se nalazi u anahati) i mantru Hrit (u
Srcu). Tako postaje jasno da anahata nije isto {to i hrit.
425. M: Snaga volje, i svega ostalog, posti`e se praksom (abhyasa).
P: Zar uspeh ne zavisi od guruove Milosti?
M: Da, zavisi. Nije li i sama tvoja ve`ba posledica te Milosti? Plodovi su rezultati
ve`banja i javljaju se spontano. Postoji jedan stih u Kaivalyi, u kojem se ka`e: O, guru! Ti si
uvek bio uz mene, tokom tolikih inkarnacija si me posmatrao i odre|ivao mi puteve, sve dok
se nisam oslobodio. Kad se pojavi povoljna prilika, Sopstvo se spolja manifestuje kao guru;
ina~e je uvek unutra i ~ini ono {to je potrebno.
12. jun 1937.
426. G. Das, sa univerziteta u Allahabadu, je pitao: Da li uobi~ajena ishrana uti~e na na{
duhovni razvoj? Mislim, da li ona ima pozitivan ili negativan uticaj na duhovnost?
M: Da. Satvi~ka hrana u umerenoj koli~ini poma`e duhovni razvoj.
P: Kakav na~in `ivota treba da vodi grihi, tj. svetovan ~ovek, da bi mu bio od najve}e
duhovne pomo}i?
M: Dhyana ili bhakti, koje zna~e isto.
P: [ta je su{tina izgovaranja imena Bo`jeg? Kako pomiriti dve slede}e ideje:
223
Kao {to se plod ankola koji otpadne sa drveta opet sjedinjuje sa drvetom, i kao {to
magnet privla~i komad gvo`|a, tako se i misli, posle pojavljivanja, gube u svom prvobitnom
izvoru. Ovo je bhakti. Prvobitan izvor misli su Stopala Gospoda I{vare. Ljubav prema Njegovim
Stopalima je Bhakti. (61)
2. Plod bhakti:
Gusti oblak bhakti, koji se stvara na transcendentalnom nebu Stopala Gospodnjih, daruje
ki{u bla`enstva (ananda), i ispunjava jezero uma do prelivanja. Du{a tek tada, posle stalne
seobe bez ispunjenja, nalazi ispunjenje svoje svrhe. (76)
3. Gde da se usmeri bhakti?
Predanost bogovima, koji imaju svoj po~etak i kraj, mo`e dati samo plodove koji i sami
imaju po~etak i kraj. Da bismo bili u ve~nom bla`enstvu, na{a predanost mora da bude
usmerena ka Njegovom izvoru, Stopalima ve~no bla`enog Gospoda. (83)
4. Bhakti mora da bude iskustvo, ne samo re~:
Kako mogu logika i sve polemike da budu od stvarne koristi? Kako te ghatapate
(omiljeni primeri logi~ara) mogu spasti kada si u nevolji? Za{to, onda, sebe iscrpljivati
razmi{ljanjem i diskusijama? Prestani da ve`ba{ glasovne organe i nanosi{ im bol. Misli o
Stopalima Gospoda, i ispijaj nektar! (6)
5. Besmrtnost je plod Predanosti:
Kada se pred Smrti pojavi onaj koji je u srcu u~vrstio Stopala Gospoda, Smrt se priseti
svog pro{log pogubnog susreta sa Markandejom, i pobegne.
Svi ostali bogovi bogoslu`e samo [ivu, spu{taju}i svoje krunisane glave na Njegova
Stopala. Takvo spontano bogoslu`enje je samo u [ivinoj prirodi.
Boginja Oslobo|enja, Njegova pratilja, ve~no ostaje deo Njega. (65)
6. Ako je prisutna Predanost, uslovi postojanja ne mogu da uti~u na jivu. Koliko god
tela bila razli~ita, samo je um izgubljen u Stopalima Gospoda. Bla`enstvo se preliva! (10)
7. Uvek neuporedivo bla`enstvo:
Bilo gde, bilo kako, samo dozvoli da se um rastopi u Vrhunskom. To je yoga! To je
bla`enstvo! Ili yogi, ili utelovljeno bla`enstvo! (12)
8. Karma yoga je, tako|e, Bhakti:
Bogoslu`iti Boga cve}em ili drugim objektima, je sumnjivo. Ostavi samo jedan cvet, tvoje
srce, kraj stopala [ive, i ostani u Miru. Ne znati ne{to tako jednostavno, i lutati okolo! Kakva
beda! (9)
9. Ova Karma yoga okon~ava ~ovekovu samsaru:
Kakvim god na~inom `ivota (asrama) `iveo obo`avatelj, ako samo jednom na Njega
pomisli, [iva }e ga osloboditi tereta samsare i preuzeti ga na Sebe. (11)
10. Predanost je jnana:
Predanost je kada se um izgubi u [ivinim Stopalima. Gubljenje neznanja! Znanje!
Oslobo|enje! (91)
16. decembar. 1937.
429. Iz Bangalorea je do{lo nekoliko dama. Jedna od njih je pitala: Sa na{eg stanovi{ta, svet
je sa~injen od razli~itosti. Kako da prevazi|emo ove razli~itosti i doku~imo Jednu Su{tinu
svega?
M: Razlike su posledica ose}anja ~inila{tva (kartritva). Ako se unu{ti koren, bi}e uni{teni
i plodovi. Zato se odrekni ose}anja ~inila{tva; razlike }e nestati, a otkri}e se su{tinska
stvarnost.
Da bi se odbacilo ose}anje ~inila{tva, mora se tra`iti i prona}i ko je taj koji ne{to ~ini.
Vichara (samoispitivanje) je metoda kojom se to posti`e.
22. decembar 1937.
226
430. Jedan Marathi gospodin je pitao: ^itao sam mnogo o samospoznaji; radim japu, puju;
~ini mi se da ni~im nisam zadovoljan; da li bi [ri Bhagavan bio ljubazan da me vodi?
M: [ta je to {to tra`i{? Svako tra`i sre}u. Dok spavamo, ona je na{a svakodnevna
sudbina. Uvedi to stanje sre}e i u budno stanje. To je sve.
P: Ne razumem. Kako to treba da se ~ini?
M: Put je atma vichara.
P: ^ini se da je za mene suvi{e te{ka, neopipljiva. Ako ose}am da sam nespreman za
ovu metodu ispitivanja, {ta treba da radim?
M: Vo|stvo je prisutno. Na tebi je da se njime koristi{.
25. decembar l937.
431. Jedan Telugu gospodin je ustao i pitao: Ka`e se da je um ~ist kada se sve njegove
vasane izbri{u. To je, dakle, izvesno. Ako postoji ne{to {to treba da se postigne, nije li to,
onda, dualizam?
M: Neka se prvo um o~isti. Ako se ovo pitanje i posle toga nametne, tada mo`e da se
potra`i odgovor.
26. decembar l937.
432. Posetilac iz Andre je pitao: [ta je san?
M: Do`ivljava{ ga svake no}i.
P: @elim ta~no da znam {ta je, kako bih ga razlikovao od samadhija.
M: Kako mo`e{ da doku~i{ {ta je san, ako si budan? Odgovor je da utone{ u san i
otkrije{ {ta je.
P: Ali ja na takav na~in ne mogu da ga doku~im.
M: Ovo pitanje mora{ da postavi{ u snu.
P: Ali ja tada nisam u stanju da ga postavim.
M: Dakle, to je san.
[ri Bhagavan je iza{ao na par minuta. Kada se vratio, isti ~ovek je pitao:
Vidimo da samospoznati jnaniji jedu i ~ine sve {to i ostali. Da li oni na isti na~in
do`ivljavaju stanje sanjanja i spavanja?
M: Za{to `eli{ da zna{ kakvo je stanje jnanija i drugih? [ta dobija{ time {to ne{to zna{
o drugima? Mora{ da spozna{ svoju sopstvenu prirodu.
[ta misli{, ko si ti? O~igledno misli{ da si telo.
P: Da.
M: Zbog toga misli{ da je i jnani telo koje vidi{ i kome pripisuje{ delanja. Zbog toga i
postavlja{ ovakva pitanja. Jnani ne pita da li ima stanja spavanja i sanjanja. On sam ne
sumnja. Ti sumnja{. Ovo te mora uveriti da su tvoje pretpostavke pogre{ne. Jnani nije telo.
On je univerzalno Sopstvo.
Spavanje, sanjanje, samadhi, to su stanja ajnanija. Sopstvo je slobodno od svega toga.
Ovo je odgovor i na prethodno pitanje.
P: @eleo sam da saznam kakvo je stanje sthita prajnate (utemeljeno znanje).
M: Shastre nisu namenjene jnaniju. Njemu nisu potrebna razja{njenja. Zagonetke postoje
za ajnanija. Shastre su samo njima namenjene.
P: Spavanje je stanje neznanja, a vi to tvrdite i za samadhi.
M: Jnana je izvan znanja i neznanja. O tom stanju se ne mo`e govoriti. Ono je
Sopstvo.
433. G. Tomas, profesor sanskrita na oksfordskom Univerzitetu, predsedavao je Konferencijom
za Orijent u Trivandrumu, i na proputovanju za Kalkutu posetio [ri Bhagavana. On je stariji
gospodin, {irokog ~ela i mirnog opho|enja. Govori polako i blago. Pokazuje veliko
227
P: Da li znate engleski?
Bio je podstaknut da nastavi:
P: Da li ste Vi spoznali svoje Sopstvo?
[ri Bhagavan se nasme{io o rekao: Samo napred, nastavi.
P: Da li ste do`iveli nirvikalpa samadhi? Da li je neophodno da mudraci uti~u na svoju
okolinu?
Drugi ~ovek je pitao: Da li [ri Bhagavan mo`e da nam pomogne da spoznamo Istinu?
M: Pomo} uvek postoji.
P: Onda nema potrebe da se postavljaju pitanja. Ja ne ose}am tu ve~no prisutnu
pomo}.
M: Predaj se, i na}i }e{ je.
P: Ja sam uvek kraj Va{ih stopala. Ho}e li nam Bhagavan dati neku upadeshu? Kako
druk~ije mogu da dobijem pomo}, ako `ivim na udaljenosti od {esto milja?
M: Satguru je unutra.
P: Ja `elim vidljivog gurua.
M: Taj vidljivi guru ka`e da je unutra.
P: Mogu li da se prepustim milosti satgurua?
M: Da. Uputstva su ti potrebna smo dok se ne preda{.
P: Da li je potrebno da se meditira u odre|eno vreme?
M: Meditacija zavisi od snage uma. Ona mora biti neprekidna, ~ak i kada si u nekom
poslu. Odre|eno vreme je potrebno po~etnicima.
P: Da li }e satguru (Ramana) polo`iti ruku na moju glavu, i tako me uveriti u svoju
pomo}? Bi}u osna`en u veri da }e njegovo obe}anje biti ispunjeno.
M: Zatim }e{ da tra`i{ priznanicu, i podne}e{ tu`bu ako bude{ uobrazio da pomo} ne
sti`e. (Smeh.)
P: Gospodine, mogu li da se pribli`im? (Radi blagoslova.)
M: Takve sumnje ne treba da te mu~e. One protivre~e tvom stavu o predaji. Satguru je
uvek na tvojoj glavi.
P: Do predaje dolazi posle ulaganja napora.
M: Da, ona se tako posle nekog vremena usavr{i.
P: Da li je u~itelj neophodan zbog uputstava?
M: Da, ako `eli{ da nau~i{ ne{to novo. Ali, ovde treba da se odu~i{.
P: Ipak, u~itelj je neophodan.
M: Ve} si dobio ono {to tra`i{, tako da ti nikakv u~itelj nije potreban.
P: Da li tragaoci imaju nekakve koristi od ~oveka koji je spoznao?
M: Da. On ti poma`e da se oslobodi{ obmane da nisi spoznat.
P: Pa, recite mi, kako?
M: Na~ini postoje samo zato da se u~enik oslobodi hipnoze.
P: Oslobodite me hipnoze. Recite mi koju metodu da sledim.
M: Gde si sada? Kuda treba da ide{?
P: Ja znam da 'ja jesam', ali ne znam {ta sam ja.
M: Ima li, onda, dva 'ja'?
P: Ono moli za odgovor.
M: Ko to ka`e? Da li onaj koji jeste, ili onaj koji ne zna {ta je?
P: Ja jesam, ali ne znam {ta, ni kako.
M: 'Ja' uvek jeste.
P: Da li 'ja' podle`e nekom preobra`aju, recimo smrti?
M: Ko je svedok preobra`aja?
P: ^ini mi se da govorite o jnana yogi. Ovo je jnana yoga.
M: Da, jeste.
P: Ali, predaja je bhakti yoga.
M: Obe su isto.
230
Posle izvesnog vremena, ~ovek je nastavio: Zna~i, treba da zaklju~im da sam ja Svest, i
da se ni{ta osim mog postojanja ne de{ava.
M: Jedna je stvar do}i do takvog zaklju~ka razmi{ljanjem, a druga biti u to uveren.
Drugi posetilac je nastavio sa pitanjima: Ja }u da ~ekam tri meseca da vidim da li }e
da stigne pomo}. Mogu li sada da dobijem potvrdu?
M: Da li neko ko se predao treba da tra`i potvrdu?
^etiri posetioca su se povukla. Prvi je nastavio da govori: Ispunite svoje obe}anje.
(Smeh u sali.)
Jo{ je dodao: Bog mi je dao dovoljno za hleb i maslac, i ja sam sre}an. Uz to bih
`eleo i duhovni mir. Zbog toga to tra`im.
29. decembar 1937.
435. Pitanja su postavljale dve dame i dva gospodina sa Cejlona.
P: Da li ste vi spoznali Boga? Ako jeste, u kom obliku?
M: Ko to preostaje, da bi mogao da vidi Boga? Trebalo bi pitati da li je neko spozano
sebe.
P: Ja sam spoznao sebe.
M: Po{to ka`e{ da si spoznao Sopstvo, da li je 'ja' razli~ito od Sopstva?
P: Sopstvo koje ja znam istovetno je sa telom. Ako je Sopstvo razli~ito od tela, neka
mi Bhagavan ka`e kako da ga vidim odvojenog od tela. On je spoznao Boga. On mo`e da
me u~i.
M: Za{to Sopstvo treba da se odvoji od tela? Neka telo ostane kakvo jeste.
P: Rastelovljena du{a mo`e da vidi kroz sva tela.
M: Ima li tada drugih? Postoji li tada tvoje sopstveno telo? Seti se sna. Ti u snu ni ne
zna{ da ima{ telo. Ipak, ti postoji{. Da li si tada pomo}u ovog ili drugih tela opa`ao svet?
Ipak ne mo`e{ da porekne{ da si postojao. Da bi se video svet, mora da postoji subjekat, i
taj subjekat mora da bude ograni~en. Ako je neograni~en, kao Sopstvo, kako mo`e da bude
drugih?
P: Da li je Bog ograni~en?
M: Ostavi Boga na miru. Da li je tvoje Sopstvo bilo ograni~eno dok si spavao?
P: Zna~i da smrt mora da bude najvi{e stanje.
M: Da. Mi sada `ivimo u smrti. Oni koji su ograni~ili neograni~eno Sopstvo, na taj
na~in su izvr{ili samoubistvo.
P: Ka`ete da treba da se skoncentri{emo na Sopstvo. Kako to da se uradi?
M: Ako se to pitanje razre{i, sva }e biti razre{ena.
P: Ka`ete, spoznaj sebe. Kako spoznati Sebe?
M: Ti zna{ da si ti telo.
P: Raja yoga dovodi do spoznaje pomo}u tela, ~ula, a [ri Bhagavan savetuje spoznaju
pomo}u mi{ljenja. Ovo je jnana yoga.
M: Kako mo`e{ da misli{ bez tela?
P: Bog ne misli.
M: Za{to si onda pitao: U kom ste obliku videli Boga?
P: Bog mora da se oseti ~ulima.
M: Zar ti ne ose}a{ Boga?
P: Da li svi uvek ose}aju Boga?
M: Da.
P: [ta je, onda, spoznaja?
M: Spoznaja je osloboditi se obmanutosti da nisi spoznat.
P: Ne mogu da doku~im u ~emu je stvar.
Oti{li su posle fotografisanja.
231
M: Ti razli~iti izrazi imaju samo jedno zna~enje. Razlikuju se prema stupnju napretka
pojedinca. Be`eljnost, Spoznaja, sve to zna~i isto; tako|e, ka`u, 've`ba i be`eljnost'. Za{to
ve`ba? Zato {to obrasci uma, kada se potope jednom, izranjaju opet; potope se i opet
izranjaju itd.
P: Bespo~etne predispozicije (vasane, za koje se ka`e da nemaju po~etka) teraju nas da
~inimo zlo. Bez jnane, ove predispozicije ne mogu da nestanu. Ali, jnana izgleda gotovo
nemogu}na. Ispa{tanje ne mo`e okon~ati svu karmu, jer, koliko }e ispa{tanja biti potrebno!
Pogledajte gde }emo sti}i! Sve izgleda te{ko, gotovo nemogu}e. ^ini se da je jedini lek za sve
zajedni{tvo sa Mudracima.
M: [ta treba da se u~ini? Stvarnost je samo Jedna. Kako ona mo`e da se spozna?
Dakle, spoznaja je iluzija. ^ini se da je ve`banje neophodno. Ko }e da ve`ba? Kada tra`imo
~initelja, ~injenje i sredstva se gube.
[tavi{e, ako Spoznaja nije prisutna sada i ovde, kako ona mo`e biti od neke koristi, ako
se postigne kao ne{to novo? Ono {to je trajno, mora ve~no biti prisutno. Mo`e li da bude i
novoste~eno, i trajno?
Spoznaj ono {to je prisutno ovde i sada. Mudraci su tako ~inili i jo{ uvek ~ine tako.
Otuda, ka`u da izgleda kao da je novoste~ena. Kada je jednom prekrije neznanje i posle se
otkrije, Stvarnost izgleda kao da je novo ste~ena. Ali, ona nije nova.
P: Karma, bhakti, yoga i jnana i njihove dalje podele samo zbunjuju um. ^ini se da je
jedino ispravno {to treba raditi, slediti re~i predaka. ^ega treba da se dr`im? Molim vas,
recite mi. Ne mogu da prou~im sve objave i tradicionalne tekstove (shruti i smrti), oni su tako
obimni. Zato, molim vas da me posavetujete.
Nema odgovora.
440. P: Bez logike, bez u~enih izraza, molim vas da me uputite na put do Bla`enstva Sopstva.
Neka to bude samo guruova Milost.
M: Imaj jasnu ideju onoga {to tra`i{. Ko tra`i da postigne, i {ta? Zatim pitaj za metod.
P: Bla`enstvo se povremeno manifestuje, ali sam ja nemo}an da ga opi{em. Ponekad
postoji iluminacija, no, da li je to Stvarnost? Ako jeste, kako da je u~inim trajnom? Metod
mora da je jednostavan. Molim vas, objasnite mi to, bez logike, u~enih rasprava i mistifikuju}ih
re~i.
Nema odgovora.
Jedan drugi posetilac je pitao: Molim vas, recite mi koji je metod najefikasniji od svih,
molitva Bogu, u~iteljeva Milost, ili koncentracija uma.
M: Jedan je posledica drugog. Svaki od njih vodi do slede}eg stupnja. Oni ~ine
neprekinut sled. Bog, guru i Sopstvo nisu razli~iti. Oni su jedno te isto. Zato metode ne nude
izbor.
441. G. Panalal, ICS, visok Vladin ~inovnik iz Alahabada, njegova `ena, visoko obrazovana
dama, i G. Brid`narajan, sudija u penziji, bili su u jednonedeljnoj poseti. Ve~e pre odlaska,
`eleli su da se njihove sumnje razjasne. Njihova sumnja je bila:
Imali smo velikog mudraca za gurua. On nam je savetovao da koristimo ime Hari,
govore}i da je ono sve, i u svemu; da nije potreban napor za usredsre|ivanje uma.
Koncentracija }e do}i sma, ako istrajemo sa Harinamom. I mi to ~inimo. Guru je preminuo.
Ose}ali smo se kao brod bez kormilara nasred okeana. Zabrinuti da li }emo na}i sigurnog
vodi~a, ~uli smo i ~itali o vama i tako smo po`eleli da do|emo ovamo. Na{a `elja je
ispunjena posle dve godine `udnje. Kada smo do{li i ~uli [ri Bhagavana, shvatili smo da on
u~i atma-vicharu (traganje za Sopstvom). Ovo je metod spoznaje (jnana marga), dok nas je
drugi u~itelj u~io bhakti margi (metod predanosti). [ta sada treba sa radimo? Da li treba da
napustimo stari metod i po~nemo sa ovim? Ako ga jednom promenimo, da li }emo se mnogo
puta menjati, zavisno od u~itelja koje sre}emo? Kakav napredak mo`e da se na~ini takvim
stalnim promenama? Molimo vas da odstranite ovu na{u sumnju i blagoslovite nas.
233
443. Jedan posetilac je pitao: Primer ogledala odnosi se samo na ~ulo vida. Svet se opa`a i
ostalim ~ulima. Da li se nerealnost mo`e da se ustanovi i u odnosu na ostala `ula?
M: Lik na bioskopskom platnu izgleda kao da posmatra ~itav svet. Koja je stvarnost iza
subjekta i objekta u toj istoj predstavi? Iluzorno bi}e posmatra iluzorni svet.
P: Ali, ja sam svedok predstave.
M: Sigurno jesi. Ti i svet ste isto toliko realni kao lik iz predstave i svet u njoj.
444. Jedan posetilac, advokat: Um postaje svestan sveta pomo}u ~ula. Kada su ~ula aktivna,
ne mo`emo a da ne ose}amo postojanje sveta. Kako karma yoga mo`e da bude od koristi
~istoj svesti?
M: Svet se preko ~ula opa`a umom. Svet je od uma. Posmatra~ vidi um i ~ula kao da
su u Sopstvu, a ne odvojeni od njega. Ako posrednik (um) ostane nedirnut delanjem, postaje
sve pro~i{}eniji, sve dok ne spozna Sopstvo.
9. januar 1938.
445. Obja{njavaju}i strofu iz Aksharamanamalaija, [ri Bhagavan je rekao da je mouna najvi{i
oblik upadeshe. Ona ozna~ava 'ti{inu' kao u~itelja, u~enika i ve`ba~a. Tri sannyasina, koji su
bila u poseti [ri Bhagavanu, po~ela su diskusiju.
P: Ako ostanemo u }utnji, kako }e se odvijati delanje? Kakva je uloga karma yoge?
M: Hajde da prvo shvatimo {ta je karma, ~ija je, i ko je ~initelj. Analiziraju}i ovo i
ispituju}i istinu, bi}emo silom naterani da obitavamo kao Sopstvo, u miru. Uprkos tome,
delanje }e se odvijati i dalje.
P: Kako }e se delanje dalje odvijati, ako ja ne delam?
M: Ko pita ovo? Sopstvo ili neko drugi? Da li se Sopstvo zanima za delanje?
P: Ne, nije Sopstvo. To je neko drugi, razli~it od njega.
M: Dakle, jasno je da se Sopstvo ne zanima za delanja, i pitanje se ne postavlja.
P: Sla`em se.
Neko je pitao: Kakvo je stanje spoznatog ~oveka? Da li on ne dela?
M: Pitanje podrazumeva da onaj koji ga postavlja nije spoznat. Za{to se ti bavi{
drugima? Tvoja du`nost je da brine{ za sebe i ne pita{ za druge.
P: Spisi ga dr`e za ideal.
M: Sigurno. On je ideal. Treba da spozna{ Sopstvo. ^ak i ako bih sada opisao njegovo
stanje, ti bi to razumeo samo prema svojoj sposobnosti razumevanja. Ti priznaje{ da je tvoja
sposobnost ograni~ena. Spisi ka`u da stanje spoznaje ne prima nikakva ograni~enja. Dakle,
jedini na~in kako da razume{ njegovo stanje, je da spozna{ Sopstvo i do`ivi{ ga. Ako se posle
toga javi ovo pitanje, na}i }e{ odgovor.
Jedan drugi posetilac je pitao: U po~etnoj strofi Upadesha Sare, navedeno je devet
razlika izme|u svesnog i besvesnog (citt i jada).
M: Upadesha odgovara gledi{tu onoga koji je slu{a. Nema istine u besvesnome (jada).
Jedna celovita svest (citt) sma preovla|uje.
24. januar 1938.
446. G. Grant Daf je bio u sali. [ri Bhagavan je navodio neka nova izdanja, me|u kojima i
Maha Yogu. Tako|e je primetio da bi G. G. D., po{to je ~itao Sat Darshana Bhashyu, bio
iznena|en zbog razli~itog gledi{ta Maha Yoge. Obe `ele da predstave [ri Bhagavanovu filosofiju;
ali, one se toliko razlikuju da Maha Yoga, zapravo, osu|uje ovu drugu.
Neko je citirao ~udnovatu tvrdnju Sat Darshana Bhashye, da se individualnost zadr`ava
~ak i posle gubljenja ega. [ri Bhagavan je primetio:
235
[ta da se radi? Upani{ade ka`u: Brahmavid brahmaiva bhavati ('Ko brahmana spozna,
postaje brahman'). U jedno vreme postoji vi{e od jednog Brahmavida (onih koji su spoznali
brahman). Da li su svi oni isti? Zar nisu odvojeni? Tako neki pitaju. Oni gledaju samo na
tela. Ne gledaju na spoznaju. Nema razlike u spoznaji Brahmavida. To je Istina. Ali, kada se
pitanje postavi sa gledi{ta tela, odgovor nu`no mora da bude: Da, oni su razli~iti. Ovo je
uzrok pometnje.
G. Grant Daf: Buddhisti pori~u svet; Hindu filosofija prihvata njegovo postojanje, ali
ka`e da je nerealan. Da li sam u pravu?
M: Razlika u vi|enju postoji samo usled razli~itih uglova posmatranja.
P: Ka`u da [akti stvara svet. Da li je znanje o nerealnosti rezultat skidanja vela maye?
M: Svi prihvataju kreaciju [akti. Koja je priroda stvoriteljke? Ona mora da bude u
skladu sa prirodom kreacije. Stvoriteljka je iste prirode kao i njena kreacija.
P: Postoje li stepeni iluzije?
M: Iluzija je i sma iluzorna. Nju mora da vidi neko ko je izvan nje. Da li taj
posmatra~ mo`e da bude podvrgnut iluziji? Mo`e li on, tada, da govori o stepenima iluzije?
U bioskopskoj predstavi scene teku preko platna. ^ini se da vatra sagoreva zgrade u
pepeo. ^ini se da voda razara brodove. Ali, platno na koje se slike projektuju ostaje
nesa`e`eno i suvo. Za{to?
Zato {to su slike nerealne, a platno je realno.
Opet, odrazi prolaze po ogledalu. Ali, ogledalo nije ni na koji na~in dotaknuto
kvalitetom i kvantitetom odraza na njemu.
Tako je svet pojava na Jedinstvenoj Stvarnosti, koja ni na koji na~in nije dotaknuta
svetom. Stvarnost je samo jedna.
Diskusija o iluziji nastaje zbog razli~itih uglova posmatranja. Promeni svoj ugao
posmatranja u jnanu, i na|i da je univerzum samo brahman. Budu}i da si sad u svetu, ti vidi{
svet kao takav. Idi izvan njega, i on }e nestati - samo }e Stvarnost svetleti.
447. [ri Bhagavan je rekao kako je svetac Namah [ivaja, koji je prethodno `iveo na Aruna~ali,
sigurno prolazio kroz prili~ne te{ko}e. Jer, on je ispevao pesmu koja govori: Bog isku{ava
obo`avatelja strogim bo`jim sudom. Pera~ udara platno o kamen ne da bi ga pokidao, nego
samo da bi ostranio prljav{tinu.
25. januar 1938.
448.
KNJI@EVNI PREVOD NAMDEVOVE
FILOSOFIJE BO@ANSKOG IMENA
I. Ime gusto pro`ima nebo, najni`a podru~ja i ~itav univerzum. Ko mo`e re}i do kojih
dubina ni`ih svetova i do kojih nebeskih visina se Ono prostire? Neznalice podle`u 84 lakha
(vrstama ro|enja), ne znaju}i su{tinu postojanja. Namdev ka`e da je Ime besmrtno. Obli~ja su
neprebrojna, ali Ime je sve to.
II. Smo Ime je obli~je, a obli~je smo je Ime. Nema razlike izme|u Imena i obli~ja.
Bog se manifestovao i preuzeo je Ime i obli~je. Otuda postoji ime, koje su Vede ustanovile.
Pazi, nema mantre iznad Imena. Oni koji ka`u druga~ije su neznalice. Namdev ka`e da je Ime
sm Ke{ava (Vi{nu). Ovo je poznato samo predanim obo`avateljima Gospoda.
III. Svepro`imaju}a priroda Imena mo`e da se shvati samo kada ~ovek prepozna svoje
'ja'. Ako ne prepozna svoje sopstveno ime, nemogu}e je da do|e do svepro`imaju}eg Imena.
Kada sebe zna, onda svuda nalazi Ime. Videti Ime kao da je razli~ito od Imenovanog, stvara
iluziju. Namdev ka`e: Pitaj svece.
IV. Niko ne mo`e da spozna Ime sticanjem znanja, meditacijom ili askezom. Predaj se
prvo kraj stopala gurua i nau~i istinu da 'Ja sam' jeste to Ime. Po{to na|e{ izvor tog 'ja',
utopi svoju individualnost u tu jednotu, koja je samopostoje}a i li{ena svake dvojnosti. Ono
236
koje se prostire iza dvaite i dvaitatite, to Ime se pojavilo kao tri sveta. Ime je Parabrahman
sm, u kome nijedno delanje ne nastaje iz dvojnosti.
Kad je [ri Bhagavan ovo pro~itao, do{ao je neki muzi~ar u hol i po~eo da peva
Tjagarajine Kirtane na Telugu (jeziku). U jednom kirtanu se ka`e: Prona|i izvor
transcendentalnog zvuka (mooladhara shabda) rone}i duboko kao lovac na bisere. A jedna
druga pesma je glasila: Kakva je korist od tapasye za ~oveka koji je ovladao svojim umom?
Napusti ideju 'ja-sam-telo' i spoznaj: 'ja nisam; Ti si sve'.
Ovu pesmu je preveo G. G. D., koji se tada nalazio u sali.
G. G. D. je pitao: Da li je neophodno kontrolisati svoj dah? [ta se de{ava sa
~ovekom koji nije praktikovao kontrolu daha?
M: Kontrola daha samo poma`e da se zaroni duboko. Isto tako uspe{no mo`e da se
zaroni i uz pomo} kontrole uma. Kada se ovlada umom, automatski se ovlada i disanjem. Ne
mora to da se postigne kontrolom daha; kontrola uma je dovoljna. Kontrola daha se
preporu~uje ~oveku koji ne mo`e direktno da vlada svojim umom.
Naham - Ja nisam ovo - odgovara rechaki (izdah).
Koham - Ko sam ja? (traganje za ja) - odgovara puraki (udah).
Soham - On sam ja; (Sopstvo smo) - odgovara kumbhaki (zadr`avanje daha).
Dakle, ovo su funkcije pranayame.
Opet, formule su:
Na-Aham (Nisam)
Ka-Aham (Ko-sam)
Sa-Aham (On-sam)
Precrtaj predlo{ke i dr`i se zajedni~kog imenioca u svakoj od njih. To je Aham-'ja', to
je su{tina ~itave materije.
Kasnije se [ri Bhagavan osvrnuo na pesme i rekao je: Tjagaraja je u pravu. Treba da
se vlada umom. Javlja se pitanje: [ta je um? On sm odgovara na njega u slede}em
dvostihu, govore}i da je to ideja 'ja-sam-telo'. Slede}e pitanje je, kako se posti`e kontrola. On
ponovo odgovara, govore}i: Potpunom predajom. Spoznaj da 'ja nisam, i da je On sve'.
Pesma je dobra i sveobuhvatna. On tako|e pominje i drugi metod, naime, kontrolu daha.
31. januar 1938.
449. Po{to je G. G. D. oti{ao, bilo je re~i o njegovoj poseti asramamu. [ri Bhagavan je
primetio: Neka [akti privla~i ljude u ovaj centar sa svih strana sveta. Jedan obo`avatelj je
brzo i dosetljivo primetio: Ta [akti nije razli~ita od [ri Bhagavana. [ri Bhagavan je odmah
odgovorio: Koja [akti me je prvobitno povukla ovamo? Ista [akti povla~i i ostale.
[ri Bhagavan je bio, na na{u radost, raspolo`en pa je ispri~ao slede}e pri~e.
I. Bio jedan kralj koji je imao odanu kraljicu. Ona je bila obo`avatelj [ri Rame, i
`udela je da i njen suprug bude njegov obo`avatelj. Jedne no}i, ona ~u kralja da mumla ne{to
u snu. Prinese svoje uho bli`e njegovim ustima i ~u kako se re~ 'Rama' neprekidno ponavlja,
poput jape. Ona bi odu{evljena, i slede}eg dana naredi ministru da odr`i svetkovinu. Kralj,
imaju}i udela u svetkovini, upita svoju `enu za obja{njenje. Ona mu ispri~a sve {to se desilo i
re~e da je svetkovina zahvalnost Bogu za ispunjenje njene davna{nje `arke `elje. Kralju,
me|utim, nije bilo drago {to se njegova predanost otkrila. Neki ka`u da je, po{to je na taj
izdao Boga, sebe smatrao nedostojnim Njega, i zbog toga izvr{io samoubistvo. To zna~i da ne
treba da poka`emo svoju pobo`nost. Mi mo`emo da smatramo da je kralj rekao kraljici da ne
pri~a o njegovoj pobo`nosti, i da su zatim sre}no `iveli zajedno.
II. Thondaradipodi Alvar (Bhaktangrirenu): Onaj koji se o~arava u pra{ini stopala
obo`avatelja. Obo`avatelj (koji se ovako zvao) dr`ao je par~e zemlje na kojoj je gajio tulasi
(miri{ljavo drvo), pravio od njega vence njima i kitio Boga u hramu. Ostao je ne`enja i
po{tovali su ga zbog njegovog `ivota i pona{anja. Jednog dana, dve sestre, koje su `ivele od
237
prostitucije, prolazile su kraj ba{te i sele pod drvo. Jedna od njih re~e: Kako je odvratan moj
`ivot kada treba da kaljam svoje telo i duh svakoga dana. @ivot ovog ~oveka je najpo`eljniji.
Druga na to odgovori: Kako ti zna{ njegov um? Mo`da on nije tako dobar kao {to izgleda.
Mo`da su njegove telesne funkcije silom kontrolisane, a duh mo`da bu~i od buntovnih misli.
Niko ne mo`e da kontroli{e tako lako svoje vasane, kao {to mo`e fizi~ki sklop.
Prva re~e: Akcije su samo pokazatelji uma. Njegov `ivot pokazuje da je njegov duh
~ist.
Druga re~e: Ne mora tako da bude. Njegov um jo{ nikad nije bio isku{an.
Prva ju je izazivala da isku{a njegov um. Ova prihvati. Druga je `elela da je ostavi
samu, sa samo par krpica na sebi. Prva od sestara se vratila ku}i, ostavlju}i drugu samu u
ode}i od tankog vela. Kako je ova ostala pod drvetom, izgledala je skru{eno i ponizno. Svetac
ju je primetio i posle nekog vremena joj je pri{ao. Pitao je zbog ~ega izgleda tako skru{eno.
Ona je pokajni~ki molila za opro{taj zbog svog dotada{njeg `ivota, rekla je da `eli da vodi
~istiji i dostojanstveniji `ivot, i zavr{ila molitvom upu}enom njemu da prihvati njenu poniznu
slu`bu u ba{ti, i slu`bu njemu samom. On ju je savetovao da ode svojoj ku}i i vodi normalan
`ivot. Ali, ona se tome protivila. Tako ju je zadr`ao kod sebe da zaliva tulasi biljke. Ona je
sa odu{evljenjem prihvatila posao i po~ela da radi u ba{ti.
Jedne ki{ne no}i, `ena se na{la ispod strehe kolibe u kojoj je bio svetac. Njena ode}a
je bila potpuno mokra i drhtala je od hladno}e. U~itelj ju je pitao za{to je u tako jadnom
stanju. Rekla je da je njeno mesto izlo`eno ki{i i da je zbog toga tra`ila skloni{te ispod
strehe, i da }e se povu}i ~im ki{a prestane. On joj je rekao da u|e u kolibu i kasnije
savetovao da promeni ode}u. Nije imala ni{ta suvo, tako da joj je ponudio ne{to od svoje.
Ona ju je obukla, i kasnije je molila da joj dopusti da mu masira stopala. Pristao je.
Kona~no, zagrlili su se.
Slede}eg dana vratila se ku}i, jela izda{no i obukla finu ode}u. Nastavila je dalje da
radi u ba{ti.
Ponekad bi ostajala dugo kod svoje ku}e. Kasnije je ovaj ~ovek po~eo da je tamo
pose}uje, sve dok kona~no nije po~eo da `ivi sa njom. Ipak, on nije zanemarivao ba{tu, ni
svekodnevne vence za Boga. Njegova promena na~ina `ivota izazvala je skandal. Onda Bog
odlu~i da ga vrati njegovom starom na~inu `ivota, pa uze obli~je samog odanog sveca. Pojavio
se kod nje i tajno joj ponudio bogat poklon, narukvicu.
Njoj je bilo veoma milo i sakrila ju je ispod jastuka. On je posle toga nestao. Sve ovo
je kri{om posmatrala slu{kinja.
Otkriveno je da nedostaje ornament iz hrama. Sve{tenik je o nestanku izvestio vlasti.
Ovi su raspisali primamljivu nagradu za svakoga ko mo`e da d informaciju za nala`enje
izgubljenog predmeta. Slu{kinja je tu informaciju dala i zatra`ila nagradu. Policija je prona{la
ornament i uhapsila prostitutku, koja je rekla da ga je dobila od obo`avatelja. Sa onim
~ovekom su posle tog doga|aja grubo postupali. Natrprirodni glas je tada rekao: Ja sam to
u~inio. Ostavite ga na miru.
Kralj i svi ostali su bili iznena|eni. Bacili su se ni~ice kraj stopala ~oveka i oslobodili
ga. On je, zatim, vodio bolji i dostojanstveniji `ivot.
III. Kaduveli Sidar je bio ~uven kao veoma uzdr`an pustinjak. @iveo je od suvog li{}a
koje je palo sa drveta. Kralj te oblasti je ~uo za njega, video ga i obe}ao nagradu onome ko
bude isku{ao njegovu vrednost. Jedna bogata dama je pristala da to u~ini. Preselila se blizu
pustinjaka, i pona{ala se kao da mu slu`i. Ne`no mu je podizala komadi}e pappadama (jelo)
zajedno sa suvim li{}em. Kada je po~eo da ih jede, ona je po~ela da ostavlja i druge vrste
ukusne hrane zajedno sa suvim li{}em. Kona~no, on je uzimao finu, ukusnu hranu, koju mu je
ona davala. Postali su bliski i rodilo im se dete. Ona je o tome izvestila kralja.
Kralj je hteo da zna da li ona mo`e da poka`e njihov odnos pred javno{}u. Ona je
pristala, i predlo`ila plan. Po njemu, kralj je obznanio da }e dama prirediti javnu predstavu
plesa, i pozvao je ljude da dodju. Oni su se okupili, a do{la je i ona, ali je pre toga dala
detetu dozu leka i ostavila ga kod ku}e, ostaviv{i sveca da o njemu brine,
238
Dok je ples bio na vrhuncu, dete je kod ku}e plakalo za svojom majkom. Otac je uzeo
bebu u naru~je i po{ao je na predstavu. Ona je razdragano plesala. Nije mogao da joj pri|e
sa detetom. Ona ih je primetila. Upravo kad se pribli`ila mestu gde je svetac stajao, na{la je
na~ina da jednim plesnim pokretom oslobodi narukvicu sa noge. Ne`no je podigla stopalo i on
joj je zakop~ao narukvicu. Publika se smejala i vikala. Ali, on je ostao nedirnut. Ipak, da bi
pokazao svoju vrednost, otpevao je Tamilsku pesmu sa slede}im zna~enjem: Da bih bio
pobednik, neka nestane moj gnev! Oslobodi}u um kada on srlja napred. Ako je istina da ja i
danju i no}u spavam potpuno svestan svog Sopstva, neka se ovaj kameni idol raspukne na dva
dela i raspadne!
U istom trenu, kamen (idol) se raspukao uz glasni prasak. Ljudi su bili zaprepa{}eni.
[ri Bhagavan je nastavio.
Tako se on pokazao kao nepokolebljivi jnani. Ne treba da nas obmanjuje spolja{nja
pojava jnanija. O tome-Vedantachudamani-V.181.
Zna~enje tog poglavlja je slede}e:
Iako jivanmukta zdru`en sa telom mo`e, zbog svoje prarabdhe, izgledati kao da pada u
neznanje, ili je u znanju, on je uvek ~ist kao etar (akasha - prostor) koji je i sm uvek ~ist,
bilo da je prekriven gustim oblacima ili pro~i{}en strujama vetra. On uvek prebiva u Sopstvu,
kao odana `ena koja u`iva samo sa svojim suprugom, iako mu uga|a onim {to od drugih
dobija (igrom sre}e, kao {to je odre|eno njenom prarabdhom). Iako ostaje }ute}i kao neznalica,
njegova neaktivnost je posledica dualizma koji podrazumeva vaikhari vak (izgovaranje re~i)
Veda. Njegova }utnja je najvi{i izraz realizovane ne-dvojnosti, koja je, posle svega, ceo istinski
sadr`aj Veda. Iako daje uputstva svojim u~enicima, on se ne postavlja kao u~itelj, jer je u
potpunosti ube|en da su u~itelj i u~enik puki sporazum ro|en iz iluzije (maya) i, stoga,
nastavlja da koristi re~i (kao akasvani). Ako, s druge strane, on nepovezano gun|a poput
ludaka, to je zbog toga {to je njegovo iskustvo neiskazivo, kao re~i ljubavnika u zagrljaju. Ako
su njegove re~i tako brojne i te~ne kao kod govornika, one predstavljaju se}anja na njegova
iskutstva, jer je on nepokretno ne-dvojno Jedno bez ijedne `elje koja ~eka na ispunjenje. Iako
mo`e da se u~ini da je skrhan patnjom, kao i svaki drugi ~ovek u nesre}i, on u stvari samo
pokazuje ispravnu ljubav i sa`aljenje prema ~ulima koja je kontrolisao pre nego {to je spoznao
da su ona samo instrumenti i manifestacije Vrhunskog Bi}a. Kada izgleda da je izrazito
zainteresovan za ~uda sveta, on se samo ruga neznanju ro|enom iz zablude. Ako se ~ini da se
predaje seksualnim zadovoljstvima, moramo smatrati da u`iva u ve~no-uro|enom Bla`enstvu
Sopstva, koje, razdvajaju}i sebe na individualno Sopstvo i univerzalno Sopstvo, u`iva ushi}enje
njihovog ponovnog sjedinjenja, ponovo sti~u}i svoju prvobitnu prirodu. Ako izgleda srdit, on
misli dobro gre{nicima. Sva njegova delanja treba da shvatimo samo kao bo`anske manifestacije
na ljudskom planu. Ne treba da se ra|a ni najmanja sumnja o njegovom oslobo|enju dok je
jo{ u `ivotu. On `ivi samo za dobro sveta.
[ri Bhagavan je sada upozorio slu{aoce da ne gre{e nipoda{tavaju}i jnanija zbog
njegovog prividnog pona{anja, i opet je naveo pri~u o Parik{itu. On je bio mrtvoro|eno dete.
@ene su plakale i molile [ri Kri{nu da ga spase. Prisutni mudraci su se ~udili kako }e Kri{na
da spase dete od delovanja strela (apandavastra) Asvatthame. Kri{na re~e: Ako dete dodirne
neko ko je u ve~nom celibatu (nityabrahmachari), ono }e o`iveti. ^ak se ni Suka nije usudio
da dodirne dete. Po{to nije na{ao nikog me|u ~uvenim svecima koji bi bio dovoljno hrabar da
to u~ini, Kri{na je pri{ao i dodirnuo ga je sam, govore}i: Ako sam ja u ve~nom celibatu
(nityabrahmachari), neka ovo dete o`ivi. Dete je po~elo da di{e i kasnije izraslo u Parik{ita.
Samo pogledajte kako je Kri{na, okru`en sa 16.000 gopija (obo`avateljki) - brahmachari!
To je ~udo jivanmukte! Jivanmukta je onaj koji ne vidi ni{ta odvojeno od Sopstva.
Ako, me|utim, neko svesno nastoji da prika`e siddhije, do`ive}e samo poraze.
3. februar 1938.
239
450. G|ica Umadevi, Poljakinja, koja se preobratila u Hinduizam, pitala je [ri Bhagavana: Ja
sam jednom ranije rekla [ri Bhagavanu da sam imala viziju [ive, otprilike u vreme kada sam
se preobratila u Hinduizam. Jedno sli~no iskustvo mi se desilo ponovo u Courtallamu. Ove
vizije su trenuta~ne, ali su bla`ene. @elela bih da znam kako se one mogu u~initi trajnim i
neprekidnim. Bez [ive, nema `ivota u onome {to vidim oko sebe. Tako sam sre}na da mislim
o njemu. Molim vas, recite mi, kako za mene njegova vizija mo`e da postane ve~na.
M: Govori{ o viziji [ive. Vizija je uvek vizija nekog objekta. To podrazumeva postojanje
subjekta. Vrednost vizije je ista kao vrednost posmatra~a.36 Pojavljivanje podrazumeva i
nestanak. Sve {to se pojavljuje, mora i da i{~ezne. Vizija nikada ne mo`e biti ve~na. Ali, [iva
je ve~an.
Pratyaksha vizija [ive ukazuje na postojanje o~iju koje je vide; buddhija (intelekta) koji
le`i iza vida; posmatra~a iza buddhija i vida; i kona~no, svesnosti koja le`i ispod posmatra~a.
Pratyaksha (vizija) nije tako stvarna kao {to mi zami{ljamo da jeste, zato {to nije bliska i
uro|ena; ona nije neposredna. Ona je rezultat vi{e faza svesnosti koje jedna drugu slede. Od
njih se sama Svest ne menja. Ona je ve~na. Ona je [iva. Ona je Sopstvo.
Vizija podrazumeva posmatra~a. Posmatra~ ne mo`e da porekne postojanje Sebe
(Sopstva). Ne postoji ni jedan trenutak kada Sopstvo kao Svest ne postoji; niti posmatra~ mo`e
da ostane bez Svesti. Ova Svest je Ve~no Bi}e i Jedino Bi}e. Posmatra~ ne mo`e da vidi
sebe. Da li on pori~e svoje postojanje zato {to ne mo`e da vidi sebe o~ima pratyakshe (u
viziji)? Ne! Dakle, pratyaksha ne zna~i videti, nego biti.
Biti, zna~i spoznati. Otud 'Ja sam onaj koji jesam'. 'Ja sam' je [iva. Ni{ta drugo ne
mo`e da postoji bez njega. Sve ima svoje postojanje u [ivi i postoji zbog [ive.
Zato, ispituj 'Ko sam ja?'. Zaroni duboko unutra i obitavaj kao Sopstvo. To je [iva kao
bivstvo. Nemoj o~ekivati da ti se ponavljaju njegove vizije. Ti ne mo`e{ da postoji{ bez [ive.
[iva se ve~no spoznaje ovde i sada. Ako misli{ da ga nisi spoznala, to je pogre{no. To je
prepreka spoznaji [ive. Odbaci i tu misao i spoznaja }e do}i.
P: Da. Ali, kako da to postignem {to je br`e mogu}e?
M: Ovo je prepreka spoznaji. Mo`e li da postoji pojedinac bez [ive? ^ak i sada, On je
ti. Ne postavlja se pitanje vremena. Kada bi postojao i trenutak ne-spoznavanja, moglo bi da
se postavi pitanje spoznaje. Ali, kako stvari stoje, ti ne mo`e{ da bude{ bez njega. On je ve}
spoznat, ve~no spoznat, i nikad nije ne-spoznat.
Predaj mu se i pokori se njegovoj volji, bilo da se on pojavljuje ili nestaje. ^ekaj
njegovu volju. Ako od njega tra`i{ da ~ini ono {to ti `eli{, onda to nije predaja, nego
nare|enje njemu. Ne mo`e{ da ima{ njegovu pokornost, i jo{ da misli{ da si se ti predala. On
zna {ta je najbolje, i kada i kako da to u~ini. Prepusti potpuno sve njemu. Teret uje Njegov;
ti vi{e nema{ nikakvih briga. Sve tvoje brige pripadaju njemu. To je predaja. Ovo je bhakti.
Ili, ispituj kome se javljaju ova pitanja. Zaroni duboko u Srce i ostani kao Sopstvo.
Jedan od ova dva puta stoji otvoren za aspiranta.
[ri Bhagavan je, tako|e, dodao: Nema bi}a koje nije svesno, samim tim, koje nije [iva.
Ne samo da je on [iva, nego tako|e i sve drugo ~ega je on svestan ili nije svestan. Ipak, on
u ~istom neznanju misli da vidi univerzum u svojim razli~itim obli~jima. Ali, ako vidi Sopstvo,
on nije svestan svoje odvojenosti od univerzuma; u stvari, njegova individualnost i sve druge
jedinke nestaju, iako preostaju u svom obli~ju. [ivu vidimo kao univerzum. Ali, posmatra~ ne
vidi smu pozadinu. Seti se ~oveka koji vidi samo tkaninu, ali ne i pamuk od kojeg je
na~injena; ili ~oveka koji vidi slike koje se kre}u na platnu u bioskopskoj predstavi, a ne vidi
smo platno, koje je pozadina; ili, opet, ~oveka koji vidi slova koja ~ita, ali ne i papir na
kojem su ona napisana. Objekti su, tako, Svest i obli~ja. Ali, obi~na osoba vidi objekte u
univerzumu, a ne [ivu u ovim obli~jima. [iva je Bi}e koje preuzima na sebe ova obli~ja i
Svest koja ih vidi. To zna~i, [iva je pozadina koja le`i iza objekta i subjekta, i to, opet, [iva
u Po~inku ili Delatni [iva, ili [iva i [akti, ili Gospod i univerzum. [to god da se ka`e da je,
36
to je samo Svest, bilo da je u po~inku, bilo u delanju. Koga to ima, koji nije svestan? Onda,
ko nije spoznat? Kako se onda mogu javljati pitanja o sumnji u spoznaju, ili o `elji za njom?
Ako 'ja' za sebe nisam pratyaksha, onda mogu da ka`em da [iva nije pratyaksha.
Ova pitanja se javljaju zato {to si ograni~ila Sopstvo na telo, samo tada se javljaju ideje
unutra i spolja, subjekat i objekat. Objektivne vizije nemaju bitne vrednosti. ^ak i ako ve~no
traju, one ne mogu da zadovolje osobu. Uma ima [ivu uvek sa Sobom (Uma=Parvati, [akti).
Oboje zajedno ~ine Ardhanarisvaru. Ipak, ona je `elela da spozna [ivu u njegovoj pravoj
prirodi. Radila je tapas. U svojoj dhyani, videla je jarko svetlo. Pomislila je: Ovo ne mo`e
biti [iva, jer je unutar granica moje vizije. Ja sam ve}a od ove svetlosti. Zato se vratila
tapasu. Misli su i{~ezle. Ti{ina preovladala. Ona je tada spoznala da je ~isto Bi}e [iva po
svojoj istinskoj prirodi.
Muruganar (obo`avatelj) je citirao jedan Apparov stih:
Da bi Tvoja Milost odstranila moju tamu i podarila mi svetlost, mora da deluje samo
kroz mene.
[ri Bhagavan je naveo stih Mai~ava~agara:
Radimo bhajanu i ostalo. Ali, mi nismo ni videli ni ~uli za one koji su Tebe videli.
Niko ne mo`e videti Boga, a da zadr`i individualnost. Posmatra~ i posmatrano se sjedinjuju u
jedno Bi}e. Nema onoga koji poima, nema poimanja, niti ima pojmljenog. Sve se utapa samo
u Jednog Vrhunskog [ivu!
4. februar 1938.
451. G. S. S. Surjanarajana Sastri, rektor na filosofskom univerzitetu u Madrasu, stigao je ove
ve~eri. Imao je jednu sumnju za koju ka`e da je otklonjena ~itanjem [arminog komentara uz
Znanje Jastva. Sumnja je bila:
Kako svet mo`e da bude imaginacija ili misao? Misao je funkcija uma. Um je sme{ten
u mozgu. Mozak se nalazi u lobanji ljudskog bi}a, koje je samo si}u{an, mali deo univerzuma.
Kako, onda, mo`e univerzum da se sadr`i u }elijama mozga?
[ri Bhagavan je odgovorio: Sve dok se um smatra za entitet kakav je tu opisan, bi}e i
sumnji. No, {ta je um? Hajde da razmotrimo. Vidimo svet kada se um probudi iz sna. On
dolazi posle misli 'ja'. Podi`e se glava. Dakle, um je postao aktivan. [ta je svet? Objekti koji
se prostiru u prostoru. Ko je taj koji ih spoznaje? Um. Nije li um, koji spoznaje prostor, sam
prostor (akasha)? Prostor je fizi~ki etar (bhootakasha). Um je mentalni etar (manakasha), koji
je sadr`an unutar transcendentnog etra (chidakasha). Um je, stoga, na~elo etra, akasha tattva.
Budu}i da je on na~elo znanja (jnana tattva), metafizi~ari ga identifikuju kao etar (akasha).
Smatraju}i da je etar (akasha), ne}e biti te{ko izmiriti prividne protivre~nosti u pitanju. ^ist
um (suddha manas) je etar (akasha). Dinami~ki i tupi vidovi (rajas i tamas) deluju kao grubi
objekti, itd. Tako, ~itav univerzum je samo mentalan.
Opet, uzmimo ~oveka koji sanja. On ide da spava u sobi ~ija su vrata zatvorena, tako
da ni{ta ne mo`e da ga ometa dok spava. On ima sklopljene o~i dok spava, tako da ne vidi
nijedan objekat. Ipak, kada sanja, on vidi ~itavo podru~je u kojem ljudi `ive i kre}u se, i sebe
me|u njima. Da li je ova panorama u{la kroz vrata? Ona mu se prosto otkrila od strane
njegovog uma. Da li je to u mozgu onoga koji spava, ili u mozgu osobe iz sna? To je u
mozgu spava~a. Kako on mo`e da dr`i ovo prostranstvo u svojim si}u{nim }elijama? Ovo mora
da objasni stav da je ~itav univerzum puka misao ili serija misli.
Jedan Svami je pitao: Ja imam zubobolju. Da li je to samo misao?
M: Da.
P: Za{to ne mogu da mislim da nemam zubobolju, i tako se izle~im?
M: Kada je zadubljen u druge misli, ~ovek ne ose}a zubobolju. Kada spava, ne ose}a
zubobolju.
P: Ali, zubobolja ostaje nepromenjena.
241
[ri Bhagavan je onda istakao da je na{e sopstveno zlo ako u nekom drugom vidimo
zlo. Razlikovanje dobra i zla je poreklo greha. Na{ sopstveni greh se odra`ava spolja i onda
ga, zbog neznanja, pripisujemo drugome. Najbolji put za svakoga je da dostigne stanje u kojem
se ne javlja takvo razlu~ivanje. Da li u svom snu vidi{ dobro ili zlo? Da li ne postoji{ u snu?
Budi u budnom stanju ista kao {to si u dubokom snu, obitavaj kao Sopstvo i ostani
neukaljana onim {to se de{ava okolo.
[tavi{e, koliko god ih vi savetovali, va{i slu{aoci se ne}e popraviti. Budite smi ispravni i
tihi. Va{a ti{ina }e imati vi{e efekta nego va{e re~i i dela. To je razvijanje snage volje. Onda
svet postaje Carstvo Nebesko, koje je u vama.
P: Ako treba da se povu~emo iz sveta, za{to, onda, postoji svet?
M: Gde je svet i gde odlazi onaj koji se povu~e? Da li odleti avionom izvan svemira?
Da li je to povla~enje?
Ovo je ~injenica: Svet je samo jedna ideja. [ta ti ka`e{ - da li si ti u svetu, ili je on u
tebi?
P: Ja sam u svetu. Ja sam njegov deo.
M: To je pogre{no. Ako svet postoji odvojeno od tebe, da li on dolazi da ti ka`e da
postoji? Ne, ti vidi{ njegovo postojanje. Vidi{ ga kada si budna, a ne kada spava{. Ako bi
postojao nezavisno od tebe, on bi to morao da ti ka`e, a ti bi ga morala biti svesna ~ak i u
svom snu.
P: Postala sam ga svesna u svom jagratu (budnom stanju).
M: Da li postaje{ svesna sebe, a zatim sveta? Ili postane{ svesna sveta, a zatim sebe?
Ili istovremeno postaje{ svesna oba?
P: Moram re}i, istovremeno.
M: Da li si postojala ili nisi, pre nego {to si postala sebe svesna? Da li priznaje{ da
tvoje postojanje traje sve vreme, i pre nego {to postane{ svesna sveta, i posle toga?
P: Da.
M: Ako sma uvek postoji{, za{to u snu nisi svesna sveta, ako on postoji odvojeno od
Sopstva?
P: Ja postajem svesna i sebe i sveta.
M: Dakle, postaje{ svesna sebe. Ko postaje svestan koga? Ima li dva Sopstva?
P: Ne.
M: Dakle, vidi{ da je pogre{no pretpostaviti da postoje periodi kada nema svesnosti.
Sopstvo je uvek svesno. Kada 'ja' identifikuje sebe kao posmatra~a, onda vidi objekte. Stvaranje
subjekta i objekta je stvaranje sveta. Subjekti i objekti su kreacije u ^istoj Svesti. U
bioskopskoj predstavi vidi{ kako se slike kre}u preko platna. Kad si obuzeta slikama, nisi
svesna platna. Me|utim, slike ne mogu da se vide bez platna koje je iza. Svet ovde predstavlja
slike, a Svest platno. Svest je ~ista. Ona je isto {to i Sopstvo koje je ve~no i nepromenljivo.
Oslobodi se subjekta i objekta, i preosta}e samo ^ista Svest.
P: Ali, za{to je ~isti brahman postao I{vara i manifestovao univerzum, ako nije to
nameravao?
M: Da li ti je to rekao brahman ili I{vara? Ti ka`e{ da je brahman postao I{vara, itd.
Isto tako, ovo nisi rekla u svom snu. Samo kad si budna govori{ o brahmanu, I{vari i
univerzumu. Stanje budnosti (jagrata) je dvojstvo subjekta i objekta - zbog pojavljivanja misli.
To su, dakle, kreacije tvojih misli.
P: Ali, svet postoji za vreme mog sna, iako ga ja nisam svesna.
M: Koji je dokaz da on postoji?
P: Drugi su ga svesni.
M: Da li ti to ka`u dok spava{, ili ti u snu postaje{ svesna drugih koji vide svet?
P: Ne, ali Bog je uvek svestan.
M: Pusti Boga na miru. Govori za sebe. Ti ne zna{ Boga. On je samo to {to ti misli{
o njemu. Da li je on odvojen od tebe? On je ta ^ista Svest u kojoj se sve ideje formiraju.
Ti si ta Svest.
243
244
456. Na svaki na~in tra`i dru{tvo svetaca; ali nemoj da sa njima ostaje{ neograni~eno vreme.
Poslovica 'blizina ra|a prezir' va`i ~ak i u ovom slu~aju - pi{e Svami Ramdas u jednom
~lanku u Viziji.
Duhovni rast, bez sumnje, uveliko zavisi od odgovaraju}eg dru{tva. Zato se smatra da
je dru{tvo svetaca od su{tinske va`nosti za tragaoca za istinom. Me|utim, iz toga ne sme da
se shvati da tragaoc treba stalno da prianja za njih.
On mo`e kra}e vreme da ostane sa njima u kontaktu, i, stekav{i na taj na~in inspiraciju
i vo|stvo, potpuno se probudi za svesnost Stvarnosti koja u njemu obitava. Za njega bi bilo
dobro da se rastane od sveca pre nego {to se umanji ili nestane svetlost i nadahnu}e koje je
primio.
Piscu ~lanka su li~no poznati mnogi slu~ajevi, a za neke je samo ~uo ili ~itao o njima,
koji dokazuju da stalno obitavanje u dru{tvu svetaca ne samo da je ohladilo odu{evljenje i
aspiraciju tragaoca, nego ih je pretvorilo u podrugljivce i skeptike. Za sadhaku }e pad od vere,
~istote i aspiracije, zna~iti nezamislivu {tetu.
Mlada biljka koja raste u senci velikog drveta ne}e razviti snagu i porasti. Njen rast }e
biti patuljast, zgr~en i neskladan. Ali ako se ista ta biljka posadi na otvoreno tle, gde je
direktno izlo`ena olujama, vru}ini, hladno}i i drugim izazovima promenljivog vremena, ona
mora da izraste u mo}no drvo koje crpi hranu i iz neba i iz zemlje.
Ova analogija sa biljkom zgodno prikazuje zaustavljanje razvoja tragaoca koji je privr`en
samo spolja{njoj personalnosti jednog sveca, i sve svoje dane provodi u bliskom zajedni{tvu sa
njim. Zbog toga je inicijativa za slobodan izraz njegovih jedinstvenih duhovnih mogu}nosti
ometena u razvoju. On propu{ta da neguje temeljne kvalitete nu`ne za njegov napredak:
neustra{ivost, oslanjanje na sebe, i istrajnost. Veliki Vodi~, koji treba da kontroli{e njegov um,
govor i telo, treba da bude svemo}ni Duh, koji je u njemu. Njegov cilj je da se preda ovom
Duhu i postane smo njegovo otelovljenje. Stajati na svojim sopstvenim nogama, boriti se i
rasti svojom sopstvenom snagom i iskustvom, i kona~no se predati u ruke Bogu zahvaljuju}i
svojim sopstvenim nastojanjem, dovodi do istinskog oslobo|enja i mira.
Iz onoga {to je re~eno, ne sme se zaklju~iti da se veli~ina i delotvornost dru{tva
Obogotvorenih du{a stavlja pod sumnju. Takav kontakt je najefikasnije sredstvo za brzu
duhovnu evoluciju du{e. Zapravo, Milost svetaca je neprocenjiva pomo} za sadhanu - bez nje,
aspirant je kao ptica koja o~ajni~ki udara svojim krilima o {ipke kaveza, vapijuci za slobodom.
Sveci su izbavitelji i osloboditelji. Hindu koncepcija sveca podrazumeva da je on otelovljenje
smog Boga. Zato, slavi ga, stekni retku dobrobit od njegovog dru{tva, slu`i ga iskrenog i
~istog srca, slu{aj predano njegove re~i uputstva i trudi se da se po njima i pona{a{, i postigni
najpotpunije znanje o Istini za kojom traga{. Ali, nemoj tra`iti da ostane{ vezan za njegovu
li~nost i izgubi{ duhovne darove koje si od njega pridobio prvim kontaktima.
Ovaj odlomak je pro~itan [ri Bhagavanu. On je slu{ao i ostao u }utnji. Zamolili su ga
da ka`e da li kontakt sa svecima mo`e da bude opasan (u gornjem smislu). [ri Bhagavan je
onda citirao Tamilski stih koji ka`e da kontakt sa guruom treba da se odr`ava sve do
videhamuktija (do rastelovljenja). Opet, on je pitao, gde je satpurusha (~ovekova
transcendentalna su{tina). On je unutra. Onda je naveo jedan drugi stih, sli~nog zna~enja:
O, U~itelju, bio si u meni tokom svih mojih pro{lih inkarnacija, i manifestovao si se
kao ljudsko bi}e samo da bi govorio jezikom koji ja razumem, i vodio me.
12. februar 1938.
457. Govori se da je g|a Rozita Forbs u Indiji. [ri Bhagavan je rekao: Istra`iva~i tra`e sre}u
u nala`enju retkosti, otkrivanju novih zemalja i podvrgavanju rizi~nim avanturama. Oni vole
uzbu|enja. No, gde se zadovoljstvo nalazi? Samo unutra. Zadovoljstvo ne treba tra`iti u
spolja{njem svetu.
13. februar 1938.
245
458. [ri Bhagavan je rekao da se savetuje ideja nedvojnosti, ali ne advaita u delanju. Kako }e
neko nau~iti advaitu, ako ne na|e u~itelja i primi uputstva? Zar tada ne postoji dvojnost? U
tome je smisao.
14. februar 1938.
459. Citirajuci monolog Aleksandra Selkirka, [ri Bhagavan je rekao: Sre}u samo}e ne}emo
na}i na skrovitim mestima. Nju mo`emo da do`ivimo ~ak i u najve}oj gu`vi. Sre}u ne treba
da tra`imo ni u samo}i, ni u gu`vi. Ona je u Sopstvu.
17. februar 1938.
460. Posmatraju}i Mesec pre izlaska Sunca, [ri Bhagavan je primetio:
Pogledaj Mesec i oblak na nebu. Nema razlike u njihovoj briljantnosti. Mesec izgleda
samo kao deli} oblaka. Um jnanija je kao ovaj Mesec pre zore. Prisutan je, ali ne svetli sm
po sebi.
18. februar 1938.
461. [ri Bhagavan je pregledao pisma koja su danas stigla, i pro~itao je jedno:
De~ak, Brahmin, koji je radio u doma}instvu, oti{ao je da spava, kao i obi~no. U snu
je kriknuo. Kada se probudio, rekao je da je osetio kako njegova prana izlazi iz tela kroz usta
i nozdrve. Zato je kriknuo. Ubrzo posle toga otkrio je da je mrtav i da je njegova du{a
odneta u Vaikunthu, gde je bio Bog Vi{nu okru`en drugim bogovima i obo`avateljima, sa
katakteristi~nim vai{navitskim obele`jem na ~elu. Vi{nu je rekao: Ovaj ~ovek je trebalo da
bude doveden ovamo sutra u dva sata. Za{to ste ga doveli sada? De~ak se tada probudio i
ispri~ao svoje iskustvo. Slede}eg dana, u dva sata, je preminuo.
19. februar 1938.
462. G|a Dar je bila nestrpljiva da pita ne{to i dobije pomo} od [ri Bhagavana. Pri{la mu je
kolebaju}i se, i sa blago{}u prepri~ala svoje nevolje: Moji poku{aji koncentracije trpe poraz
zbog iznenadnih drhtaja srca i prate}eg te{kog, kratkog i ubrzanog disanja. Zatim moje misli
isto tako navale svom `estinom, i um postaje nesavladiv. U okolnostima kad sam zdrava,
uspe{nija sam, i sa dubokom koncentracijom umiri se i moje disanje. Dugo sam bila `eljna da
do|em do dobrobiti blizine [ri Bhagavana, kako bi moja meditacija kona~no postala uspe{nija,
i tako sam do{la ovamo posle prili~nog napora. Ovde sam se razbolela. Nisam mogla da
meditiram i zato sam se ose}ala depresivno. Na~inila sam odlu~an napor da koncentri{em svoj
um, iako me je ometalo kratko i ubrzano disanje. Iako je moja meditacija delimi~no uspe{na,
nisam zadovoljna. Pribli`ava se vreme kada }u morati da napustim ovo mesto. Ose}am se zbog
toga sve depresivnije. Ovde nalazim ljude koji sti~u mir meditiranjem u holu; me|utim, ja
nisam blagoslovena takvim mirom. Ve} samo to deluje na mene deprimiraju}e.
M: Ova misao: 'Ja nisam u stanju da se koncentri{em' je i sma prepreka. Za{to treba
da se javi?
P: Mo`e li neko da ostane bez misli, koje se javljaju sva dvadeset~etiri sata? Da li ja
treba da se odreknem meditiranja?
M: [ta su, opet, 'sati'? To je koncept. Svako tvoje pitanje je podstaknuto jednom mi{lju.
Tvoja priroda je mir i sre}a. Misli su prepreke spoznaji. Na{a meditacija ili koncentracija
je namenjena tome da se oslobodimo prepreka, a ne da postignemo Sopstvo. Da li iko postoji
odvojeno od Sebe? Ne! Progla{ava se (u spisima) da je istinita priroda Sopstva mir. Ako isti
mir nije prona|en, nenala`enje je samo jedna misao koja je strana Sopstvu. Meditaciju
246
ve`bamo samo da bismo se oslobodili ovih stranih, nametnutih uobrazilja. Dakle, misao mora
da se ugu{i ~im se pojavi. Kadad god se javi neka misao, nemoj da te ona zavede. Postaje{
svesna tela kada zaboravi{ Sopstvo. No, mo`e{ li da zaboravi{ Sopstvo? Kada si Sopstvo, kako
ga mo`e{ zaboraviti? Moralo bi da postoje dva Sopstva, da bi jedno moglo da zaboravi drugo.
To je apsurd. Zato, Sopstvo nije u depresiji; nije nesavr{eno; ono je ve~no sre}no. To
suprotno ose}anje je puka misao koja, u stvari, nema snage u sebi. Budi slobodna od misli.
Za{to neko treba da poku{ava da meditira? Budu}i da smo Sopstvo, ostajemo ve~no spoznati;
samo budi slobodna od misli.
Misli{ da ti tvoje zdravlje ne dopu{ta da meditira{. Mora{ da ide{ tragom ove depresije
i sledi{ je do njenog nastanka. Ona je nastala zbog pogre{ne identifikacije tela sa Sopstvom.
Bolest nije bolest Sopstva. Ona pripada telu. No, telo ti ne dolazi da ti ka`e da je
zaposednuto bole{}u. Ti si ta koja to ka`e. Za{to? Zato {to si se pogre{no poistovetila sa
telom.
Telo je samo misao. Budi to {to zaista jesi. Nema razloga da bude{ poti{tena.
Pozvali su damu, i ona se povukla. Pitanja su se dalje postavljala kako sledi:
P: [ri Bhagavanovi odgovori nam ne dopu{taju da i dalje postavljamo pitanja, ne zato
{to nam um postaje miran, nego zato {to nismo u stanju da raspravljamo o temi. Na{e
nezadovoljstvo nije od pomo}i. Da bi nas napustile na{e fizi~ke slabosti, moraju nas napustiti
mentalne. I jedne i druge nas napuste kada nas napuste misli. Misli ne odlaze bez ulaganja
napora. Napor nije mogu} uz sada{nju slabost uma. Potrebna je Milost da um postao sna`an.
Milost mora da se manifestuje tek posle predaje. Zato se sva pitanja, pametna ili ne, svode na
to da molimo [ri Bhagavana za Milost.
M: (Sme{i se i ka`e:) Da.
P: Ka`e se da je predaja bhakti. Ali, znamo da [ri Bhagavan daje prednost ispitivanju
Sopstva. Zbog toga je slu{alac zbunjen.
M: Predaja mo`e da ima efekta samo ako se izvr{i sa punim znanjem. Takvo znanje
dolazi posle ispitivanja. Ono se zavr{ava predajom.
P: Znanje Vrhunskog Bi}a javlja se tek posle prevazila`enja individualnog jastva. To je
jnana. Gde je potreba za predajom?
M: Upravo tako. Nema razlike izme|u jnane i predaje. (Sme{i se).
P: Kako onda da pitalac bude zadovoljen? Jedina alternativa koja je ostavljena je
zajedni{tvo sa mudrim, ili predanost Bogu (satsanga ili Ishvara bhakti).
M: (Sme{io se i rekao:) Da.
21. februar 1938.
463. U toku razgovora, [ri Bhagavan je sa uva`avanjem govorio o uslugama Palanisamija i
Ajasamija - svojih ranijih pratilaca.
Rekao je da su oni podigli u ba{ti dve primitivne platforme, koje su zaposeli on i
Palanisami; bile su veoma udobne. Bile su na~injene od slame i isprepletenog bambusa, i bile
su ~ak i udobnije od ove sofe ovde. Palanisami je, obi~no, prolazio uzanom stazicom izme|u
redova bodljikave kru{ke, da bi iz Kiznatura doneo hranu koju je svake ve~eri isprosio. Iako je
[ri Bhagavan bio protiv, Palanisami se dr`ao tog obi~aja. On je bio oslobo|en pohlepe i
vezanosti bilo koje vrste. Zaradio je ne{to novaca slu`bom u Strejts Setlments (biv{a britanska
kolonija koja se sastojala od Singapura, Penanga, Malake i Labuana) i dao je na ~uvanje svoje
malo u{te|evine, od koje je uzimao kada bi se ukazala potreba. Ponudili su mu udoban `ivot
u rodnom selu, {to je on odbio i nastavio je da do kraja `ivi sa [ri Bhagavanom.
Ajasami je radio za nekog Evropljana u Ju`noj Africi; bio je ~ist, aktivan i sposoban. U
to vreme je bio u stanju da vodi i deset asramama. I on je bio slobodan od svake vezanosti i
pohlepe. Bio je odan Palanisamiju, ~ak su bili prisni. On je bio sposobniji od Palanisamija.
247
Anamalai je prvi put posetio Mahar{ija u pe}ini Virupak{a. Kasnije je oti{ao u Kovilur i
prou~avao neke Tamilske spise. Vratio se u Skandasramam. Umro je u januaru 1922. u svojoj
29-toj godini. U me|uvremenu je komponovao 36 stihova na Tamilu, punih zra~enja i topline.
[ri Bhagavan ih je pro~itao i ukratko objasnio njihovo zna~enje.
5. mart 1938.
464. Pro~itan je pasus iz Aruna~ala Mahatme (Slava Aruna~ale). Odnosio se na Pangunija
(hromog mudraca) kome su se noge iscelile milo{}u [ri Aruna~ale. [ri Bhagavan je onda
ispri~ao pri~u o ~oveku kojeg je video kada je bio u Gurumur-thamu. Bio je to neki Kupu
Ajer. Nije mogao da koristi noge, pa nije mogao ni da hoda. Jednom je bio na putu za
Vettavalam, kre}u}i se na svojim malim kolicima. Iznenada se pred njim pojavio jedan starac i
rekao: Ustani i hodaj. Za{to se vu~e{ na svojim oduzetim nogama. Kupu Ajer je bio
uzbu|en i van sebe. Nevoljno je ustao i hodao slobodno. Po{to je hodaju}i pre{ao kra}e
rastojanje, okrenuo se da vidi stranca koji je u~inio da prohoda. Ali, nije video nikoga.
Ljudima, koji su bili iznena|eni videv{i ga kako hoda, ispri~ao je {ta se dogodilo. Svaki stariji
~ovek u gradu mo`e da bude svedok isceljenja Kupu Ajera.
Opet, jednu devoj~icu iz Devoja~ke {kole su uhvatili u zamku i oplja~kali joj dragulje.
Iznenada se pojavio jedan starac, izbavio ju je, otpratio do ku}e i zatim nestao. ^esto se
de{avaju takvi tajanstveni doga|aji u Tiruvanamalaiju.
6. mart 1938.
465. [ri Bhagavan je penzionisanom sudiji Visokog suda objasnio neke momente iz Upadesha
Saram:
(1) Meditacija treba da ostane u neprekidnom toku. Ako je neprekidna, naziva se
samadhi ill kundalini shakti.
(2) Um mo`e da bude pritajen i utopi se u Sopstvo; on nu`no mora ponovo da izroni;
kada izroni, nalazimo sebe istim kakvi smo bili i ranije, zato {to su u ovom stanju prisutne
mentalne predispozicije u pritajenom obliku, koje }e se pod pogodnim uslovima ponovo
manifestovati.
(3) Opet, aktivnosti uma mogu potpuno da se uni{te. Ovakav um se razlikuje od
prethodnog po tome {to se u ovom slu~aju vezanosti izgube, tako da se vi{e nikada ne}e
pojaviti. Iako ~ovek vidi svet posle stanja samadhija, svetu }e pridavati njegovu pravu vrednost,
kao pojavi Jedne Stvarnosti. Istinsko Bi}e mo`e da se spozna samo u samadhiju; ono {to je
bilo u njemu, tu je i sada. Dr`i se toga, to je tvoje prirodno stanje Bi}a. Bivanje u samadhiju
mora voditi do njega. Ina~e, koja bi bila vrednost nirvikalpa samadhija, u kojem ~ovek ostaje
nepokretan kao panj? On mora iz njega nu`no da izroni pre ili kasnije, i suo~i se sa svetom.
Ali, u sahaja samadhiju on ostaje nedotaknut svetom.
Tako mnogo slika prolazi preko bioskopskog platna - vatra sve sagori; voda sve potopi;
ali, platno ostaje nedirnuto. Scene su samo pojave koje prolaze ostavljaju}i platno kakvo je i
bilo. Isto tako, pojava sveta prosto prolazi pred jnanijem, ostavljaju}i ga nedirnutog.
Mo`e{ re}i da ljudi nalaze bol ili zadovoljstvo u pojavama sveta. To je zbog predstava
koje se name}u na svet. To ne mora da bude tako. Ve`ba se sa ovim ciljem pred o~ima.
Ve`banje ~ini jedno od ova dva smera: predanost ili znanje. ^ak i oni nisu cilj (sami
po sebi). Mora se posti}i samadhi; on se mora neprekidno ve`bati, sve dok ne usledi sahaja
samadhi. Onda vi{e ne preostaje ni{ta da se radi.
466. G. Vaidjalingam, slu`benik Nacionalne banke: U meditaciji nestaje manifestacija i onda
nastaje ananda. Ona kratko traje; kako je u~niti trajnom?
M: Izgaranjem predispozicija.
P: Nije li Sopstvo samo svedok (sakshimatra)?
248
M: 'Svedok' je pojam koji je primenljiv ako postoji neki objekat koji bi se video. To je,
onda, dvojstvo. Istina le`i iza oba. U mantri sakshi cheta kevalo nirgunascha, re~ sakshi mora
da se razume kao sannidhi (prisustvo) bez kojeg ne mo`e biti ni~ega. Vidi kako je Sunce
neophodno za dnevne aktivnosti. Sunce, me|utim, ne ~ini deo svetskog delanja, koje se, opet,
ne mo`e odigrati bez njega. Ono je svedok delanja. Tako je i sa Sopstvom.
7. mart 1938.
467. Yogi Ramiah: Sva delanja su mogu}a zahvaljujuci [akti. Koliko daleko ona se`e? Mo`e
li da izazove ne{to bez na{eg sopstvenog napora?
M: Odgovor na pitanje zavisi od toga koje zna~enje dajemo Puru{i. Da li je on ego, ili
Sopstvo?
P: Puru{a je svarupa (~ovekov autenti~an oblik, duhovna su{tina).
M: Ali, ona ne mo`e da izvr{i nikakav napor (prayatna).
P: Jiva je taj koji obavlja prayatnu.
M: Sve dok istrajava egoizam, potrebna je prayatna. Kada egoizam prestane, aktivnost
postaje spontana. Ego dela u prisustvu Sopstva. On ne mo`e da postoji bez Sopstva.
Sopstvo svojom [akti ~ini od univerzuma ono {to on jeste, a ipak, ono smo ne dela.
[ri Kri{na ka`e u Bhagavad Giti: Delanje se odvija, a ja nisam onaj-koji-dela. Iz Mahabharate
je jasno da je on izazivao ~udesna dela. Ipak, on ka`e da nije onaj-koji-dela. Kao Sunce i
delanje u pojavnom svetu.
P: On nema abhimanu (vezanost), dok je individua (jiva) ima.
M: Da. Budu}i da je vezan, ~ovek dela i tako|je ubira plodove. Ako plodovi odgovaraju
njegovoj `elji, on je sre}an; ina~e }e biti jadan. Sre}a i jad su posledica njegove vezanosti.
Ako bi se delanje vr{islo bez vezivanja, ne bi bilo i{~ekivanja ploda.
P: Da li delanje mo`e da se odvija spontano, bez individualnog napora? Zar ne treba
da kuvamo svoju hranu, da bi je potom pojeli?
M: Atman dela kroz ego. Svako delanje je posledica napora. Dok dete koje spava,
majka ga hrani. Dete jede hranu, a da nije potpuno budno, i zatim pori~e da je za vreme
spavanja jelo. Me|utim, majka zna {ta se dogodilo. Sli~no, jnani dela nesvesno. Drugi ga vide
kako dela, a on sam to ne zna. 'Vetar duva iz straha od Njega.' To je poredak stvari. On
sve dodeljuje, a svemir se po tome pona{a pa, ipak, on to ne zna. Zato se on naziva Velikim
^initeljem. Svako utelovljeno bi}e (ahankari) je vezano nyamom. ^ak ni Brahma ne mo`e da
je prekr{i.
(Ovaj obozavatelj je kasnije objasnio smisao svog pitanja. On ~uje [ri Bhagavana kako
ka`e da se svet odvija, a da individualnim `eljama Bo`anska Volja izlazi u susret. Ali, on
nalazi da [ri Bhagavan budi Asramite oko 4 ujutru da bi ubrali povr}e za kari (sos). On je
`eleo da razjasni svoju sumnju zbog li~ne dobrobiti, a pitanje nije bilo namenjeno za diskusiju.)
10. mart 1938.
468. Dok je [ri Bhagavan izlazio iz jedne kolibe, ~ulo se Vedsko pojanje. [ri Bhagavan nam
je na to skrenuo pa`nju i primetio je:
U Taittriya Upani{adi se za Njega tako|e ka`e da je od zlata, itd. [ta to sve zna~i?
Iako se za Sunce i ostala svetlosna tela ka`e da su samoosvetljena, ona ne svetle sama po
sebi, ve} svetlo{cu Vrhunskog Bi}a. Sve dok se za njih ka`e da su odvojena od brahmana,
njihova 'Samoosvetljenost' je svetlost brahmana. Sve ove mantre koje govore o Suncu, govore
samo o brahmanu.
469. Yogi Ramiah je pitao: U~enik pristupa u~itelju radi prosvetljenja. U~itelj ka`e da
brahman nema osobina, nema boju, nepokretan je. Zar on tada ne govori kao pojedinac? Kako
249
u~itelj mo`e da izbri{e neznanje u~enikovo, ako ne govori tako? Da li re~i u~itelja kao
pojedinca va`e kao Istina?
M: Kome bi u~itelj trebalo da govori? Kome on daje uputstvo? Da li on vidi ikoga
razli~itog od Sopstva?
P: Ali, u~enik moli u~itelja za razja{njenje.
M: Istina, ali, da li ga u~itelj vidi kao razli~itog od sebe? Neznanje u~enika le`i u
nepoznavanju ~injenice da su svi Samospoznati. Mo`e li iko da postoji odvojeno od Sopstva?
U~itelj prosto ukazuje na to da neznanje le`i u ovome, i stoga ne stoji odvojeno kao da je
neki pojedinac.
[ta je Realizacija? Videti Boga sa ~etiri ruke, kako dr`i {koljku, to~ak, palicu? ^ak i
ako se pojavi Bog u tom obli~ju, kako }e se time izbrisati neznanje u~enika? Istina mora da
postane ve~na spoznaja. Direktno opa`anje je ve~no prisutno Iskustvo. Sam Bog je poznat kao
'Onaj koji se direktno opa`a' (pratyaksha). To ne zna~i da se on pojavljuje pred obo`avateljem
kao {to je opisano gore. Ako Realizacija nije ve~na, od nje nema nikakve koristi. Mo`e li
pojava sa ~etiri ruke da bude ve~na realizacija? Ona je pojavna i iluzorna. Mora da postoji
posmatra~. On je jedini realan i ve~an.
Neka se Bog pojavi kao svetlost milion Sunaca: da li je to direktno opa`anje
(pratyaksha)? Da bismo to videli, potrebne su o~i, um, itd. Samo je posmatra~ pratyaksha. Sva
druga opa`anja su tek sekundarno znanje. Sada{nja predstava tela kao 'ja' je tako duboko
ukorenjena, da se vizija pred o~ima smatra pratyakshom, a ne sam posmatra~. Niko ne `eli
spoznaju zato {to nema nikoga ko nije spoznat. Da li iko mo`e re}i da nije ve} spoznat, ili
da je odvojen od Sopstva? Ne. O~igledno je da su svi spoznati. Ono {to ~oveka ~ini
nesre}nim, je `elja da primenjuje natprirodne mo}i. On zna da to sam ne mo`e. Zato `eli da
se Bog pojavi pred njim, dodeli mu sve svoje mo}i, a da sam ostane u pozadini. Jednom
re~ju, Bog treba da se odrekne svoje mo}i u korist tog ~oveka.
P: Za mahatme, kao {to je [ri Bhagavan, ispravno je da govore tako otvoreno. Vi
smatrate da je Istina laka i za sve ostale, po{to vas ne napu{ta. Ipak, obi~an svet ima stvarne
te{ko}e.
M: Onda, da li neko ka`e da nije Sopstvo?
P: Hteo sam da ka`em da niko drugi nema smelosti da tako otvoreno izlo`i stvari kao
Mahar{i.
M: Kakva je to hrabrost, re}i onako kako jeste?
470. Jedna grofica iz Evrope, koja je ve~eras odlazila, tra`ila je da njoj i njenoj porodici d
blagoslov.
M: Ne odlazi{ nikada od Prisustva Duha, kao {to zami{lja{. Prisustvo Duha je svuda.
Telo se kre}e sa mesta na mesto; ono ipak ne napu{ta Prisustvo Duha. Tako, niko ne mo`e
da izmakne pogledu Vrhunskog Prisustva. Zato {to vi jedno telo poistove}ujete sa [ri
Bhagavanom, a drugo sa sobom, nalazite dva odvojena bi}a i govorite o odla`enju odavde.
Gde god da odete, ne mo`ete da me napustite.
Da to ilustrujemo: Slike se kre}u na bioskopskom platnu; no, da li se platno samo
kre}e? Ne. Prisustvo je platno; ti, ja, i ostali su slike. Pojedinci mogu da se kre}u, ali Sopstvo
ne.
471. P: Za avatare se ka`e da su veli~anstveniji nego samospoznati jnaniji. Maya ih ne doti~e
od samog ro|enja. Manifestuju se bo`anske mo}i; za~inju se nove religije; itd.
M: Kako je jedan avatar razli}it od jnanija, ili, kako mo`e da postoji jedan avatar kao
razli~it od univerzuma?
P: Ka`e se da je oko skladi{te svih obli~ja, uho svih zvukova, itd. Jedan Chaitanya
(Svest) operi{e u svemu. Nikakvo ~udo nije mogu}e bez pomo}i ~ula (indriya). Kako uop{te
mo`e biti ~uda? Ako se ka`e da prevazilaze ljudsko razumevanje, takve su i kreacije u
snovima. Gde je, onda, tu ~udo?
250
jnanija
je
apsurdno.
Ina~e
se
osporava
da
253
Um, ego, intelekt, su sve razli~ita imena za jedan jedini unutra{nji organ (antahkarana).
Um je samo skup misli. Misli mogu da postoje samo za ego. Zato su sve misli pro`ete egom
(aham). Prona|i odakle se ra|a 'ja', i ostale misli }e nestati.
P: Ono {to preostaje ne mo`e da bude 'ja', nego ^ista Svest.
M: Upravo tako. Po~ne{ da tra`i{ sre}u. Analizom na|e{ da je jad prouzrokovan
mislima. One se zovu um. Poku{avaju}i da kontroli{e{ um, tra`i{ 'ja' i fiksira{ se u Bi}u-SvestiBla`enstvu.
Jedan drugi obo`avatelj: [ta je, onda, um?
M: Um je svest koja je sebi postavila ograni~enja. Prvobitno si neograni~en i savr{en.
Kasnije, preuzme{ ograni~enja i postaje{ um.
P: Onda je to avarana (prekrivanje). Kako se to de{ava?
M: Za koga postoji avarana? Ona je isto {to i avidya (neznanje), ego ili um.
P: Avarana zna~i zatamnjenje. Ko je zamra~en? Kako dolazi do toga?
M: Smo ograni~enje je zamra~enje. Nikakva pitanja se ne}e ra|ati ako se prevazi|u
ograni~enja.
16. mart 1938.
474. Bilo je re~i o Srcu. [ri Bhagavan je rekao: Yoga shastre govore o 72.000 nadija, o
stojednom nadiju, itd. Drugi posti`u pomirenje ovih tvrdnji tako {to ka`u da ima stojedan
glavnih nadija, koji se dalje dele na 72.000 nadija. Neki pretpostavljaju da se ovi nadiji {ire iz
mozga, neki da se {ire iz srca, a neki, iz dna ki~me. Govore o paranadiju, za koji se ka`e da
se podi`e iz osnove ki~me kroz shushumnu do mozga, i silazi u srce. Drugi ka`u da se
shushumna zavr{ava u Pari (u paranadiju).
Neki od njih savetuju realizaciju u glavi (sahasrara); neki izme|u obrva; drugi, u
solarnom pleksusu. Ako realizacija odgovara dostizanju paranadija, moglo bi se u}i u njega iz
Srca. Me|utim, yogi je zaokupljen pro~i{}avanjem nadija; onda se budi kundalini, za koju se
ka`e da se podi`e iz dna ki~me I sti`e do glave. Poslednji korak koji se kasnije savetuje
yogiju, je da si|e u srce.
Vede ka`u: Srce je poput lotosa ili pupoljka okrenutog nadole. Postoji sjajna ta~ka
kao atom, kao vrh nelju{tenog pirin~a. Ta ta~ka je kao plamen, a u njenom centru je
sme{ten transcendentni brahman. Koje je to Srce? Da li je to srce fiziologa? Ako jeste,
fiziolozi }e znati najbolje.
Srce Upanushada se tuma~i kao Hridayam, sa zna~enjem: Ovo je centar. To zna~i da on
je tamo gde se um ra|a i zalazi. To je sredi{te Spoznaje. Kada ja ka`em da je to Sopstvo,
ljudi zami{ljaju da je u telu. Kada pitam gde Sopstvo ostaje u snu, oni izgleda da misle da je
u telu, ali da je tada nesvesno tela i njegove okoline, kao {to je ~ovek u mra~noj sobi.
Takvima je potrebno da se ka`e da je sedi{te Spoznaje negde u telu. Ime tog centra je Srce,
ali ne treba ga brkati sa organskim srcem.
Kada neko sanja, on stvara sebe i okolinu. Kasnije sve to uvla~i u sebe. Jedno postaje
mno{tvo, zajedno sa posmatra~em. Na isti na~in, u budnom stanju jedno postaje mno{tvo.
Objektivni svet je, zapravo, subjektivan. Neki astronom otkriva novu zvezdu na neizmernoj
udaljenosti i obznanjuje da njenoj svetlosti treba vi{e hiljada godina da stigne do zemlje. Pa,
gde je, u stvari, ta zvezda? Nije li u posmatra~u? Me|utim, ljudi se ~ude kako predstava
nekog ogromnog tela ve}eg od Sunca, koje je na takvoj udaljenosti, mo`e da bude sme{tena u
mo`danim }elijama mozga jednog ~oveka. Svemir, veli~ine i paradoks, sve je to samo u umu.
Kako to tamo postoji? Samim tim {to ih ti postaje{ svestan, mora{ da prihvati{ i svetlost koja
ih osvetljava. Ove misli su odsutne u snu, ali se javljaju kada se probudi{. Dakle, ova svetlost
je prolazna, ona ima poreklo i kraj. Svesnost 'ja' je trajna i neprekidna. Ona, dakle, ne mo`e
da bude svetlost o kojoj je bilo re~i. Ona je razli~ita, ali nema samostalno postojanje. Zato,
ona mora biti odra`ena svetlost. Tako, svetlost u mozgu je reflektovano znanje ili reflektovano
postojanje. Istinito znanje ili postojanje je centar koji se zove Srce (Hridaya). Ono se reflektuje
254
u glavi kada se probudimo iz sna, i tako glava vi{e ne le`i ni~ice, nego se podi`e. Odatle se
svest {iri po ~itavom telu, i tako nametnuto 'ja' funkcioni{e kao budno bi}e.
^ista svetlost u mozgu je suddha manas (~ist um), koji kasnije biva ukaljan, malaina
manas, onakav kakav obi~no sre}emo.
Sve ovo je, ma|utim, sadr`ano u Sopstvu. Telo i njegove kopije (suptilna tela) su u
Sopstvu. Sopstvo nije ograni~eno telom, kao {to se obi~no pretpostavlja.
16. mart 1938.
475. [ri Mahar{i je pro~itao ~lanak iz novina: [umski ~uvar, naoru`an pu{kom, i{ao je kroz
d`unglu i primetio dve sjajne ta~ke u gusti{u. Kada je pri{ao bli`e da bi video {ta je to,
na{ao se o~i u o~i sa ogromnim tigrom, na nekoliko jardi udaljenosti od njega. Bacio je svoju
pu{ku i po~eo da se moli. Tigar je ustao i polako oti{ao ne ozlediv{i ga.
21. mart 1938.
476. Dr. Stenli D`ons, hri{}anski misionar, posetio je Mahar{ija. On pi{e knjige i dr`i
predavanja. Upravnik je dva A{rama u severnoj Indiji. Bio je u dru{tvu jednog gospodina i
dve dame. Sada pi{e knjigu 'Na Indijskom putu' i `eli da se sretne sa duhovnim velikanima u
Indiji, da bi mogao da sakupi materijal za knjigu. @eleo je da zna kako su indijski mudraci
`iveli i kakva su bila njihova iskustva bo`anskog. Zato je postavljao pitanja. (Ovo je samo
kra}i deo intervjua.)
P: U ~emu se sastoji va{e traganje? [ta je cilj? Koliko ste napredovali?
M: Cilj je isti za sve. No, recite mi, za{to treba da tragate za ciljem? Za{to niste
zadovoljni sada{njim uslovima?
P: Zna~i, nema cilja?
M: Nije tako. [ta te navodi da tra`i{ cilj? To je pitanje na koje ti treba da odgovori{.
P: Ja imam svoje ideje o ovim temama. @elim da ~ujem {ta Mahar{i ima da ka`e.
M: Za Mahar{ija nema sumnji koje bi on `eleo da razjasni.
P: Pa, ja smatram da je cilj spoznaja vi{eg uma ni`im umom, tako da Carstvo Nebesko
mo`e da se ostvari ovde na zemlji. Ni`i um je nepotpun i mora se u~initi savr{enim
spoznajom vi{eg uma.
M: Dakle, vi prihvatate ni`i um koji je nepotpun i koji tra`i spoznaju vi{eg, kako bi
mogao da postane savr{en. Da li je taj ni`i um odvojen od vi{eg uma? Da li je nezavisan od
njega?
P: Isus Hrist je doneo Carstvo Nebesko dole na Zemlju. Ja smatram da je On
personifikacija Carstva. Ho}u da svako spozna to isto. On je rekao: Ja sam gladan gla|u
drugih ljudi, itd. Me|usobno saose}anje u u`ivanju i bolu je Carstvo Nebesko. Ako se to
Carstvo univerzalizuje, svako }e saose}ati sa svima ostalima.
M: Ti govori{ o razlikama izme|u ni`eg i vi{eg uma, u`ivanja i bola. [ta biva sa ovim
razlikama u tvom snu?
P: Ali, ja `elim da budem potpuno budan.
M: Da li je ovo tvoje stanje potpuna budnost? Nije. To je samo san u tvom dugom
snu. Svi spavaju i sanjaju o svetu, predmetima i delima.
P: Ovo je sve vedantizam, nemam od toga koristi. Postoje}e razlike nisu imaginarne.
One su realne. No, {ta je ta stvarna budnost? Mo`e li nam Mahar{i re}i {ta on nalazi da je
ona?
M: Stvarna budnost le`i iza tri stanja: budnosti, sanjanja i dubokog sna bez snova.
P: Ja sam zaista budan i znam da nisam u snu.
M: Stvarna budnost le`i izvan plana razlikovanja.
P: Koje je, onda, stanje sveta?
M: Da li ti svet dolazi i ka`e 'ja postojim'?
255
P: Ne. Ali, ljudi u svetu mi govore da je svetu potrebna duhovna, socijalna i moralna
regeneracija.
M: Ti vidi{ svet i ljude u njemu. Oni su tvoje misli. Mo`e li svet da postoji bez tebe?
P: Ja sa ljubavlju ulazim u njega.
M: Pre nego {to tako u|e{, da li stoji{ odvojeno?
P: Ja sam identifikovan sa njim, a ipak stojim odvojeno. Sada sam do{ao da pitam
Mahar{ija i ~ujem njega. Za{to on meni postavlja pitanja?
M: Mahar{i je odgovorio. Njegov odgovor je u ovome: Stvarna budnost ne uklju~uje
razlike.
P: Mo`e li takva spoznaja biti univerzalizovana?
M: Gde su tu razlike? U stvarnoj budnosti nema pojedinaca.
P: Da li ste vi postigli cilj?
M: Cilj ne mo`e biti ni{ta {to je odvojeno od Sopstva, niti mo`e biti ne{to {to je
postignuto kao novo. Ako bi tako bilo, taj cilj ne bi bio trajan i stalan. Ono {to se javlja kao
novo, to }e i nestati. Cilj mora biti ve~an i unutarnji. Na|i ga u sebi.
P: Ja `elim da znam va{e iskustvo.
M: Mahar{i ne tra`i prosvetljenje. Pitanje je beskorisno za pitaoca. Da li sam ja
spoznao ili nisam, kakve to ima veze sa pitaocem?
P: Nije tako. Sva~ije iskustvo poseduje ljudsku vrednost u sebi i mo`e se podeliti sa
ostalima.
M: Pitalac mora sam da re{i problem. Pitanje je najbolje kada je usmereno prema sebi.
P: Ja znam odgovor na pitanje.
M: Daj nam ga.
P: Pre dvadeset godina mi je pokazano Carstvo Nebesko. To je bilo samo Bo`jom
Milo{}u. Ja nisam ulo`io napor u to. Bio sam sre}an. @elim da to univerzalizujem,
moralizujem i socijalizujem. Istovremeno, `elim da ~ujem Mahar{ijevo iskustvo Bo`anskog.
G|a D`inara|adasa se ne`nim glasom uklju~ila u razgovor: Mi se svi sla`emo da je
Mahar{i doneo Carstvo Nebesko na Zemlju. Za{to ga terate da odgovara na va{a pitanja koja
se odnose na njegovu spoznaju? Vi treba da je tra`ite i da je postignete.
Pitalac ju je slu{ao, pomalo se prepirao i ponovo se vratio svojim pitanjima Mahar{iju.
Posle jednog ili dva lakomislena pitanja, Major ^edvik je progovorio strogim glasom: 'Carstvo
Nebesko je u tebi', ka`e Biblija.
P: Kako da to spoznam?
Major ^edvik: Za{to tra`i{ od Mahar{ija da to spozna za tebe?
P: Ne tra`im.
Major ^edvik: Carstvo je u tebi. Ti treba da ga spozna{.
P: Ono je unutra samo za one koji ga spoznaju.
Major ^edvik: Biblija ka`e u tebi, i ne daje uslove za to.
Pitalac je osetio da njegov razgovor ve} previ{e traje i povukao se, zahvaljuju}i
Mahar{iju i drugima.
477. G|a D`inara|adasa: Kako da budemo u stanju da se se}amo istine koju do`ivljavamo u
snovima?
M: Tvoje sada{nje budno stanje, tvoji snovi i tvoja `elja da ih zapamti{, to su sve misli.
One se javljaju tek po{to se javio um. Zar nisi postojala u odsustvu uma?
P: Da, jesam.
M: Dakle, ~injenica tvog postojanja je tvoja Spoznaja.
P: Razumem intelektualno. Istinu ose}am samo u povremenim bljeskovima. Nije trajna.
M: Takve misli gu{e stanje tvoje ve~ne Spoznaje.
P: Buka i vreva gradskog `ivota nije srodna Spoznaji. Skloni{ta u d`ungli daju potrebnu
ti{inu i samo}u.
256
Ramana ~esto govori da je svet u nama, ili da ne postoji nezavisno od nas. To zna~i da je smo postojanje
jedno bez dvojstva. Na subatomskom i atomskom nivou nema nikakvih razlika izme|u objekata (na pr. izme|u
na{eg prsta i papira koji dr`imo u ruci), nema nikakvih granica me|u njima, cela priroda je nepodeljeno jedno.
Um (ego) je taj koji sebe do`ivljava kao ne{to posebno, i na osnovu svoje posebnosti vidi i druge objekte kao
posebne. On daje imena svakom obliku, i ta imenovana obli~ja (nama rupa) su svet u kome `ivimo. Zato bez
misli nema objektivnog sveta, ve} samo jednog, ~istog bi}a, koje je na{e Sopstvo. (Prim. I.A.)
257
Svako je Sopstvo, uistinu bekrajno. No, svako gre{kom smatra da je telo Sopstvo. Da bi
se ne{to znalo, potrebno je osvetljenje. Takav osvetljuju}i posrednik mo`e da bude samo u
obliku svetlosti koja, me|utim, osvetljava fizi~ku svetlost i tamu. Tako da ta druga Svetlost le`i
iza pojavne svetlosti i tame. Ona sama nije ni svetlost ni tama, ali se ka`e da je Svetlost, zato
{to osvetljava obe. Ona je, tako|e, bezgrani~na i obitava kao Svest. Svest je Sopstvo, kojeg je
svako svestan. Niko nije udaljen od Sopstva. Dakle, svako je spoznat. No, kakva je to misterija
da niko ne zna za ovu osnovnu ~injenicu i `eli da spozna Sopstvo? Ovo neznanje postoji zbog
toga {to se telo pogre{no smatra za Sopstvo. Sada se spoznaja sastoji u osloba|anju od ove
pogre{ne ideje, da nismo spoznati. Spoznaja nije ni{ta novo ste~eno. Ona mora da bude ve}
prisutna, kako bi mogla da bude trajna. Ina~e, Spoznaja nije vredna truda.
Po{to se odstrani pogre{an ose}aj 'ja sam telo' ili 'ja nisam spoznao', preosta}e samo
Vrhunska Svest ili Sopstvo, {to se, me|utim, zove Spoznaja u sada{njem stanju znanja. No,
istina je da je Spoznaja ve~na i da je ve} prisutna, sada i ovde.
Kona~no, Spoznaja odgovara eliminaciji neznanja, ni vi{e, ni manje.
P: Moje zanimanje zahteva da boravim u svom mestu. Ne mogu da ostanem u blizini
sadhua. Mogu li ja da imam spoznaju, iako mi moje okolnosti spre~avaju sat sangu (zajedni{tvo
sa mudrim)?
M: Sat (stvarnost) je aham pratyaya saram (Sopstvo svih jastava). Sadhu je to Sopstvo
jastava. On je prisutan u svemu. Da li iko mo`e postojati bez Sopstva? Ne. Dakle, niko nije
udaljen od sat sange.
30. april 1938.
483. G. Sitaramija, posetiliac: [ta u Patanj|alijevim Yoga Sutrama zna~i samyama?
M: Jednousmerenost uma.
P: Ka`e se da sa takvom samyamanom u Srcu nastaje citta samvit. [ta to zna~i?
M: Citta samvit je atma jnana, Znanje Sopstva.
484. P: Ja mislim da su celibat i inicijacija, ~ak i za doma}ina, preduslovi za uspe{no
samoispitivanje. Da li sam u pravu?
Ili, mo`e li doma}in da se pridr`ava celibata, a samo u odre|enim prilikama da zatra`i
inicijaciju od u~itelja?
M: Prvo ustanovi ko su `ena i mu`. Onda se ova pitanja ne}e javljati.
P: Da li mo`emo da zaustavimo mentalne aktivnosti i po~nemo sa ispitivanjem 'Ko sam
ja?', ako smo zauzeti drugim aktivnostima? Nije li to u suprotnosti?
M: Ova pitanja se javljaju samo u odsustvu snage uma. Kako se mentalne aktivnosti
umanjuju, njegova snaga raste.
P: Da li teorija karme zna~i da je svet rezultat akcije i reakcije? Ako je tako, }ije to
akcije i reakcije?
M: Sve do Spoznaje bi}e karme, akcije i reakcije; posle Spoznaje ne}e biti ni karme ni
sveta.
485. P: Kad radim atmavicharu (ispitivanje Sopstva), ja zaspim. [ta je tome lek?
M: Radi mama-sankirtanu (pevaj ime Boga).
P: To je nemogu}e u snu.
M: Istina. Treba da nastavi{ sa ve`bom dok si budan. Mora{ joj ponovo prionuti, odmah
po{to se probudi{. Spava~ ne mari za atma vicharu. Zna~i, on ne mora ni{ta da ve`ba. Budno
jastvo je `eli, i zato mora ono da je obavlja.
U toku razgovora, [ri Bhagavan je nastavio: Um je ne{to tajanstveno. On se sastoji od
sattve, rajasa i tamasa. Ova dva poslednja daju povoda nastanku vikshepe (mentalna raspr{enost,
neusredsre|enost). U aspektu sattve on ostaje ~ist i neukaljan. Tada, zna~i, nema misli i on je
identi~an sa Sopstvom. Um je kao akasha (etar). Isto kao {to u akashi postoje objekti, tako
260
postoje objekti i u umu. Akasha je duplikat uma, a objekti duplikat misli. Niko ne mo`e da
se nada da }e izmeriti univerzum i prou~iti pojavnost. To je nemogu}e, zato {to su objekti
mentalne tvorevine. Izmeriti ih isto je kao poku{avati da nogom stanemo na glavu svoje senke.
[to dalje idemo mi, to dalje ide i senka. (Ovde je [ri Bhagavan ispri~ao vi{e slu~ajeva u vezi
sa senkom, uklju~uju}i obesne {ale sa majmunima i ogledalom.) Dete vidi svoju senku i
poku{ava da uhvati glavu senke. Kako se saginje i ispru`a ruku, glava se udaljava. Dete se
bori sve strastvenije. Majka ga gleda i, sa`aliv{i se, uzima dete za ruku, stavlja je na njegovu
glavu i ka`e mu da pogleda kako je ruka uhvatila glavu senke. Isto je sa istra`iva~em u
neznanju, koji `eli da izu~ava svemir. Svemir je samo jedan objekat stvoren umom i njegovo
postojanje je u umu. On ne mo`e da se meri kao neki spolja{nji entitet. Moramo da
spoznamo Sebe (Sopstvo), da bismo spoznali svemir.
Opet, ljudi ~esto pitaju kako se kontroli{e um. Ja im ka`em: Poka`ite mi um i onda
}ete znati {ta da radite. ^injenica je da je um samo gomila misli. Kako mo`e{ da ga satre{
pomo}u misli o njegovom satiranju ili samo `eljom? Tvoje misli i `elje su nerazdvojivi deo
uma. Samo }e{ da oja~a{ um stvaranjem novih misli.
Zato je ludo nastojati da se um ubije pomo}u uma. Jedini na~in da se to u~ini je na}i
njegov izvor i dr`ati se njega. Um }e tada sam po sebi da izbledi. Yoga u~i citta vrtti nirodha
(smirenje aktivnosti uma). Ali, ja ka`em, atma vichara (Samoispitivanje). Ovo je prakti~an put.
Citta vrtti nirodha nastupa u snu, nesvesti i gladovanju. ^im se uzrok povu~e, dolazi do
ponovne provale misli. Od kakve je to, onda, koristi? U stanju obamrlosti postoji mir i nema
jada. Ali, kada se obamrlost odstrani, ponovo dolazi jad. Dakle, nirodha je beskorisna i ne
mo`e da bude od trajne dobrobiti.
Kako, onda, mo`e dobrobit da postane trajna? Tako {to }e se na}i uzrok jada. On je
posledica prisustva objekata. Kada oni nisu prisutni, ne}e biti spontanih misli i tako }e jad biti
izbrisan. Kako }e objekti prestati da postoje? je slede}e pitanje. Spisi i mudraci ka`u da su
objekti samo mentalne tvorevine, da nemaju samostalnog postojanja. Ispitaj to i ustanovi
istinitost ovog iskaza. Rezultat }e biti zaklju~ak da je objektivni svet u subjektivnoj svesti.
Sopstvo je, tako, jedina Stvarnost koja pro`ima i prekriva svet. Po{to nema dualnosti, ne}e se
pojaviti nikakve misli koje bi remetile tvoj mir. Ovo je Spoznaja Sopstva. Sopstvo je ve~no, te
je i njegova Spoznaja ve~na.
U toku razgovora, [ri Bhagavan je razjasnio jo{ neke teme:
Abhyasa se sastoji od povla~enja u Sopstvo svaki put kada si uznemiren mislima. Ona
nije koncentracija ili uni{tenje uma, nego povla~enje u Sopstvo.
Dhyana, bhakti, japa, su sredstva pomo}u kojih se mno{tvo misli zadr`ava spolja.
Preovla|uje jedna jedina misao, koja se na kraju tako|e rastapa u Sopstvu.
Pitalac je naveo da njegov um umire od gladi za idejama u vezi spoznaje, i pitao je
kakvo je iskustvo tog stanja. Pro~itao je pasus g. Brantona u kome se ka`e da je to neopisivo.
To je bio odgovor. On se opet usudio da zaklju~i da to mora biti kao kada se gleda u
neposrebreno ogledalo, dok sada{nje iskustvo odgovara gledanju u posrebreno ogledalo.
[ri Bhagavan je rekao da je to kao ogledalo koje gleda u drugo ~isto ogledalo, tj., ne
postoje odrazi.
2. maj 1938.
486. G. Ganapatram: Kako da prona|em 'Ko sam ja?'?
M: Postoje li dva Sopstva, pa da jedno mo`e da na|e drugo?
P: Sopstvo mora da bude samo jedno, koje se sastoji iz dva aspekta, 'ja' i sankalpe (tj.,
onoga-koji-misli, i misli).
Posle nekog vremena, on je nastavio:
Molim vas, recite mi kako da spoznam 'ja'. Da li treba da radim japu 'Ko sam ja?'?
M: Ne misli se ni na kakvu japu te vrste.
P: Treba li da mislim 'Ko sam ja?'?
261
M: Spoznao si da se javlja misao 'ja'. Dr`i se misli 'ja', i na|i njen izvor.
P: Mogu li da znam na koji na~in?
M: U~ini kao {to ti je sada re~eno i vide}e{.
P: Ne razumem {ta treba da radim.
M: Kada bi to bilo ne{to objektivno, na~in bi mogao objektivno da se poka`e. Ovo je
subjektivno.
P: Ali, ja ne razumem.
M: Kako! Ne razume{ da postoji{?
P: Molim vas, poka`ite mi na~in.
M: Da li je potrebno pokazati put do unutra{njosti tvoje sopstvene ku}e? To je u tebi.
P: [ta mi savetujete da radim?
M: Za{to uop{te treba ne{to da radi{, i {ta treba da radi{? Samo budi tih. Za{to ne bi
radio tako? Svako mora da dela u skladu sa svojim sopstvenim stanjem.
P: Molim vas, recite mi {ta meni odgovara. @elim da ~ujem od vas.
Bez odgovora.
487. Jedna engleska dama, mlada `ena, do{la je ovamo odevena u muslimanski sari. O~igledno
je bila u Severnoj Indiji i srela se sa Dr. G. H. Mesom.
[ri Bhagavan je ~itao stih 'Crno sunce' iz jubilarnog broja 'Vizije', koji je napisao Svami
Bharatananda. Posle nekoliko minuta, G|ica J. je pitala:
Iz ovog stiha se sti~e se mo`e zaklju~iti da treba da meditiramo sve dok se ne
utopimo u stanje svesti. Da li vi mislite da je to ispravno?
M: Da.
P: I}i }u dalje, i pita}u: Da li je ta~no da neko treba svesnom voljom da u|e u to
stanje, iz kojeg nema povratka?
Nema odgovora. Zvono za ru~ak.
Poslepodne.
P: [ta je cilj Samospoznaje?
M: Samospoznaja je kona~ni cilj i ona je sama sebi svrha.
P: Mislim, koja je korist od Samospoznaje?
M: Za{to treba da tra`i{ Samospoznaju? Za{to nisi zadovoljna svojim sada{njim stanjem
i ne ostane{ takva? O~igledno je da si nezadovoljna sada{njim stanjem. Ako spozna{ Sopstvo,
nezadovoljstvu }e biti kraj.
P: [ta je ta Samospoznaja, koja odstranjuje nezadovoljstvo? Ja `ivim u svetu i u njemu
se vode ratovi. Mo`e li Samospoznaja to da okon~a?
M: Da li si ti u svetu? Ili je svet u tebi?
P: Ne razumem. Sigurno da je svet oko mene.
M: Govori{ o svetu i o doga|ajima u njemu. Oni su samo ideje u tebi. Ideje su u
umu. Um je u tebi. Dakle, i svet je u tebi.
P: Ne razumem vas. ^ak i ako ne mislim o svetu, on jo{ uvek postoji.
M: @eli{ li da ka`e{ da svet postoji odvojeno od uma, i da mo`e da postoji i u
odsustvu uma?
P: Da.
M: Da li svet postoji u dubokom snu?
P: Postoji.
M: Da li ga tada vidi?
P: Ne, ali drugi, koji su budni, ga vide.
M: Da li si ovoga svesna u snu? Ili sada postaje{ svesna znanja drugih?
P: Postajem svesna u budnom stanju.
M: Zna~i, govori{ o znanju iz budnog stanja, a ne o iskustvu sna. Prihvata{ postojanje
sveta dok si u stanju budnosti i sanjanja, jer su oni tvorevine uma. U toku dubokog sna, um
262
se uvla~i i tada je svet u stanju semena. On se ponovo manifestuje kada se probudi{. Tada se
pojavljuje Ego, koji se poistove}uje sa telom, i vidi svet. Dakle, svet je mentalna tvorevina.
P: Kako to mo`e biti?
M: Zar u snu ne stvara{ jedan svet? Budno stanje je tako|e du`i, razvu~en san. Iza
iskustava budnosti i sanjanja mora da postoji posmatra~. Ko je taj posmatra~? Da li je to
telo?
P: Ono to ne mo`e da bude.
M: Da li je to um?
P: Mora biti da je tako.
M: Ali, ti postoji{ u odsustvu uma.
P: Kako?
M: U dubokom snu.
P: Ne znam da li onda postojim.
M: Ako nisi postojala, kako to da se se}a{ ju~era{njih iskustava? Da li je mogu}e da je
postojao prekid u kontinuitetu 'ja' za vreme spavanja?
P: Mo`e biti.
M: Ako je tako, onda neki D`onson mo`e da se probudi kao Benson. Kako }e se
ustanoviti identitet pojedinca?
P: Ne znam.
M: Ako ovaj argumenat nije jasan, prati jednu drugu smernicu. Ti priznaje{ 'dobro sam
spavala', 'ose}am se osve`ena posle dubokog sna'. Dakle, spavanje je bilo tvoje iskustvo. Onaj
koji je imao to iskustvo sada identifikuje sebe sa 'ja' onoga koji govori. Zna~i, mora da je ovo
'ja' postojalo i u snu.
P: Da.
M: Dakle, 'ja' je bilo u snu; ako je svet tada bio prisutan, da li je rekao da postoji?
P: Ne. Ali, svet mi sada govori o svom postojanju. ^ak i da poreknem njegovo
postojanje, mogu da se udarim o stenu i povredim nogu. Ozleda dokazuje postojanje stene, a
time i sveta.
M: Sasvim ta~no. Stena ozle|uje nogu. Da li noga ka`e da stena postoji?
P: Ne, 'ja' ka`em.
M: Ko je ovaj 'ja'? Kao {to smo malopre videli, to ne mo`e da bude ni telo, ni um.
Ovo 'ja' je onaj koji do`ivljava iskustvo budnosti, sanjanja i dubokog sna. Tri stanja su
promene koje nemaju uticaja na individuu. Iskustva su kao slike koje prelaze preko
bioskopskog platna. Pojavljivanje i nestajanje slika nema uticaja na platno. Isto tako, tri stanja
se smenjuju, ostavljaju}i Sopstvo netaknuto. Stanja budnosti i sanjanja su tvorevine uma. Tako,
Sopstvo sve obuhvata.
Znati da Sopstvo ostaje sre}no u svom savr{enstvu, je Samospoznaja. Korist od nje le`i
u spoznaji Savr{enstva, i time, sre}e.
P: Mo`e li sre}a Samospoznaje da bude potpuna ako ne doprinosi sre}i sveta? Kako
neko mo`e da bude tako sre}an, kada se vodi rat u [paniji, u Kini? Zar nije sebi~no ostati
Samospoznat, a da se ne pomogne svetu?
M: Ukazano ti je na Sopstvo koje prekriva univerzum i tako|e ga pravazilazi. Svet ne
mo`e da postoji odvojeno od Sopstva. Ako se spoznaja jednog takvog Sopstva nazove
sebi~no{}u, ta sebi~nost, onda, mora da prekriva i ~itav svet. To nije ni{ta sramno.
P: Zar spoznat ~ovek nastavlja da `ivi isto kao i nespoznato bi}e?
M: Da, s tom razlikom {to spoznato bi}e ne vidi svet kao da je odvojen od Sopstva,
on poseduje istinito znanje i unutra{nju sre}u svog savr{enstva, dok neka druga osoba vidi svet
odvojeno, ose}a nesavr{enstvo i jadna je. Ina~e, njihove fizi~ke delatnosti su sli~ne.
P: Zna~i, i spoznato bi}e zna da se u svetu vode ratovi, isto kao i svaki drugi ~ovek.
M: Da.
P: Kako on, onda, mo`e da bude sre}an?
263
4. maj 1938.
489. Jedna druga grupa posetilaca je pitala za metod Spoznaje. U odgovoru, [ri Bhagavan je
naveo: Po~etniku se savetuje da se dr`i uma i da ga ispituje. No, posle svega, {ta je um? On
je projekcija Sopstva. Vidi za koga se on javlja i odakle se pojavljuje. Na}i }e{ da je korenuzrok misao 'ja'. Idi dublje: misao 'ja' nestaje i ostaje prisutna beskrajno {iroka svest 'ja'. To
se ina~e naziva Hiranyagarbha. Kada ona sebi postavi ograni~enja, javlja se kao pojedinac.
490. Dama iz Engleske je `elela da vodi privatan razgovor sa [ri Bhagavanom. Po~ela je: Ja
se vra}am u Englesku. Napusti}u ovo mesto ve~eras. @elim da kod ku}e do`ivim sre}u
Samospoznaje. Naravno, to nije lako na Zapadu, ali, bori}u se. Na koji na~in da je steknem?
M: Kada bi Spoznaja bila ne{to {to je izvan tebe, moglo bi se ukazati na neki put koji
odgovara tvojim sposobnostima. Onda bi bilo povoda i za pitanja da li se mo`e spoznati i, ako
mo`e, za koje vreme. No, Spoznaja je smo Sopstvo. Ne mo`e{ da bude{ bez Sopstva. Sopstvo
je uvek spoznato. Samo, ti ne prepoznaje{ tu ~injenicu. Spoznaju sad zamra~uje prisutna ideja
sveta. Svet sada vidi{ izvan sebe, tako da ideja povezana sa njim zamra~uje tvoju stvarnu
prirodu. Sve {to je potrebno je da prevazi|e{ ovo neznanje, i Sopstvo }e se tada otkriti.
Nikakav naro~it napor nije potreban da bi se spoznalo Sopstvo. Svi napori su usmereni na
eliminisanje sada{nje zamra~enosti Istine.
@ena nosi ogrlicu oko vrata. Ona zaboravi na nju, uobrazi da ju je izgubila i nervozno
je svuda tra`i. Ne na{av{i je, ona se raspituje kod svojih prijatelja da li su je negde videli, sve
dok jedan od njih ljubazno ne poka`e na njen vrat i ka`e joj da opipa ogrlicu. @ena u~ini
tako i sre}na je {to je ogrlica na|ena. Opet, kada sretne druge prijatelje, ovi je pitaju da li je
prona{la izgubljenu ogrlicu. Ona im odgovara, 'da', kao da je bila izgubljena, i kasnije
prona|ena. Njena sre}a kada ponovo otkriva ogrlicu oko vrata je ista kao da je prona|ena
neka izgubljena stvar. U stvari, ona je nije nikad izgubila, niti ju je ponovo na{la. Ali, ipak,
bila je ranije jadna, a sada je sre}na. Isto je i sa spoznajom Sopstva. Sopstvo je uvek
spoznato. Spoznaja je sada zatamnjena. Kada se skine veo, osoba se ose}a sre}na zbog
ponovnog otkri}a ve~no-spoznatog Sopstva. Ve~no prisutna Spoznaja izgleda kao da je nova.
Sad, {ta ~ovek treba da radi da bi prevazi{ao sada{nje neznanje? Da bude `eljan da
stekne istinito znanje. Kako ova `udnja raste, pogre{no znanje }e se smanjivati, sve dok
kona~no ne nestane.
P: Jednog dana ste rekli da za vreme dubokog sna ne postoji svesnost. Me|utim, ja
sam u nekim retkim prilikama svesna ~ak i u tom stanju.
M: Sad, od ova tri ~inioca, svesnosti, spavanja i znanja o njima, prvi je nepromenljiv.
Ta svest, koja je pojmila spavanje kao stanje, sada, u budnom stanju, tako|e vidi svet. Stanje
spavanja je negacija sveta. Svet mo`e da se pojavi i nestane, {to zna~i, mo`emo da budemo
budni ili da spavamo, ali svesnost time ne}e biti dodirnuta. Stanja budnosti, sanjanja i dubokog
sna prelaze preko jedne neprekinute celine. Budi ta svest ~ak i sad. To je Sopstvo - to je
Spoznaja - postoji mir - prisutna je sre}a.
Dama se zahvalila Mahar{iju i povukla se.
7. maj 1938.
491. G. Ki{orelal Ma{ruvala, predsednik Gandhi Seva Sangha, pitao je: Kako bramacharya
treba da se praktikuje da bismo mogli uspe{no da `ivimo po njenim pravilima?
M: To je pitanje snage volje. Satvi~ka hrana, molitve, su korisna sredstva.
P: Mladi ljudi su stekli lo{e navike. Oni `ele da ih prevladaju i tra`e na{ savet.
M: Potrebna je mentalna refoma.
P: Mo`emo li da im savetujemo neku naro~itu vrstu ishrane, ve`be?
M: Postoje neki lekovi. Yogi~ke asane i satvi~ka hrana su tako|e korisni.
265
P: Neki mladi ljudi su se zavetovali na brahmacharyu. Kasnije se, nakon desetak godina
kaju zbog propu{tenog vremena. Da li pod takvim okolnostima treba da ohrabrujemo mlade
ljude da se zavetuju na brahmacharyu?
M: Ovo pitanje se ne}e pojaviti ako brahmacharya bude prava.
P: Neki mladi ljudi se zavetuju na brahmacharyu, a ne znaju {ta ona podrazumeva.
Kada na|u da je te{ko sprovesti je u `ivot, tra`e na{ savet.
M: Oni ne moraju da se zavetuju, mogu da poku{aju bez zaveta.
P: Da li je naishtika brahmacharya (do`ivotni celibat) su{tinska sadhana za
Samospoznaju?
M: Sma Spoznaja je naishtika brahmacharya. Zavet nije brahmacharya. @ivot u
brahmanu je brahmacharya, i to nije nasilan poku{aj da se ona uspostavi.
P: Ka`e se da kama (`elja, po`uda), krodha (bes), nestaju u prisustvu satgurua. Da li to
ta~no?
M: Ta~no je. Kama i krodha moraju da nestanu pre Samospoznaje.
P: Ali, nisu svi guruovi u~enici na istom stepenu napretka. Ima propusta u nekim
slu~ajevima. Ko je za to odgovoran?
M: Ne postoji veza izme|u Samospoznaje i individualnih predispozicija (samskara). Nije
uvek mogu}e `iveti prema guruovom idealu.
P: Da li strasti uti~u na Spoznaju?
M: Nastojanje da se o~istimo }e biti spontano kada se pribli`imo Spoznaji.
P: Da li je neophodno sprati sve ne~istote pre Spoznaje?
M: Spoznaja }e ih isprati.
P: Gandhi je ~esto zbunjen kada na|e da su njegovi bliski u~enici krenuli pogre{nim
putem. On se pita kako se to moglo dogoditi, i misli da je to zbog njegovih propusta. Da li
je tako?
M: ([ri Bhagavan se nasme{io i odgovorio je posle nekoliko minuta): Gandhi se tako
dugo borio da sebe u~ini savr{enim. Svi ostali }e biti kako treba, u odgovaraju}e vreme.
P: Da li je hinduisti~ko vi|enje reinkarnacije ispravno?
M: Nije mogu} definitivan odgovor na ovo pitanje. Ovo vi|enje ima i jake i slabe
strane. Pori~e se ~ak i sada{nje ro|enje - natvevaham jatu nasam (Bhagavad Gita). Mi nikada
nismo ro|eni, itd.
P: Da li je individualnost bez po~etka?
M: Ispituj i vidi da li uop{te postoji neka individualnost. Postavi to pitanje po{to re{i{
problem. Mammalvar ka`e: U neznanju sam ego smatrao sobom, me|utim, sa pravim znanjem
ega nema nigde, i preostaje{ samo ti kao Sopstvo. I monisti i dualisti se sla`u po pitanju
neophodnosti Samospoznaje. Hajde da to prvo uradimo, pa }emo posle raspravljati o usputnim
sporovima. Ne mo`emo se samo na osnovu teoretskih razmatranja opredeliti za advaitu ili
dvaitu. Ako se spozna Sopstvo, pitanje se uop{te ne}e ni pojaviti. ^ak ni Suka nije imao
poverenja u svoju brahmacharyu, dok je [ri Kri{na bio u nju siguran. Samospoznaja se
ozna~ava sa tako mnogo imena: satya, brahmacharya. Ono {to je u stanju Spoznaje prirodno,
uzima se kao put, smernica, pravila duhovnog puta dok ne budemo u tom stanju. Ideja 'ja
sam telo' }e zgasnuti samo kada do|e do Samospoznaje. Njenim zgasnu}em ugasi}e se vasane i
sve vrline }e preostati zauvek.
P: Ka`e se da ~ak i kod jnanija pre`ivljavaju samskare.
M: Da. One su bhoga hetu (vode samo sticanju iskustava), a ne bandha hetu
(sputanosti).
P: Ovu ~injenicu ~esto zloupotrebljavaju obmanjiva~i koji se prave da su sadhui, a vode
gre{an `ivot. Oni ka`u da je to prarabdha (ostatak pro{le karme). Kako da razlikujemo varalice
od pravih sadhua?
M: Onaj ko je odbacio ideju da je onaj-koji-dela, ne}e ponavljati: 'Ovo je moja
prarabdha'. Ka`e se 'Jnaniji vode druga~iji `ivot' radi dobrobiti drugih. Oni to ne mogu da
koriste za obja{njenje svog `ivota i pona{anja.
266
(Posle nekoliko minuta, [ri Bhagavan je primetio u vezi slabosti tela G. Ki{orelala.)
G. Ki{orelal: Ja sam astmati~ar. Nikada nisam bio jak. Ni kao beba nisam odrastao,
kako se ka`e, na maj~inom mleku.
M: Um je kod tebe jak, a telo je slabo.
P: Hteo sam da ve`bam raja yogu. Nisam mogao zbog moje fizi~ke nespremnosti. Um je
tako|e po~eo da luta s pokretima tela.
M: Ako se um dr`i nepokretan, neka telo menja svoj polo`aj koliko ho}e.
P: Nije li to hendikep za po}etnika?
M: Treba da se u~ini napor, uprkos hendikepima.
P: Naravno. Ali, on }e biti samo trenutan.
M: Ideja 'trenutan' je samo jedna od mnogih drugih ideja. Sve dok misli opstaju, i ova
ideja }e se javljati ponovo. Koncentracija je na{a sopstvena priroda. Sada je potreban napor;
ali on nestaje posle Samospoznaje.
P: Ka`e se da je to interval izme|u dva pokreta uma (dve misli).
M: Ovo je, isto tako, posledica aktivnosti uma.
Posetilac je popustio i rekao da kada god je mislio da je otkrio ne{to originalno,
kasnije bi otkrio da je ve} bio predupre|en.
[ri Bhagavan je ukazao na to da sve ostaje spremno u obliku klice, i zato ni{ta ne
mo`e da bude novo.38
8. maj 1938.
492. U paranici koju je pokrenuo hram protiv Vlade u vezi vlasni{tva nad Bregom, [ri
Bhagavan je pozvan kao svedok. Ispitivala ga je komisija. U toku glavne rasprave [ri Bhagavan
je rekao da [iva obitava u tri oblika: (1) kao parabrahman (2) kao linga (ovde, kao Breg) i
(3) kao siddha. (Brahma Rupa: Linga Rupa; Siddha Rupa.)
Postoje neke Tirthe na Bregu. Kao Mulaipal Tirtha i Pada Tirtha, za koje se ka`e da su
potekle od ili za Virupak{i Devara i Guha Namasivajara.39 Postoji i Rghabha Tirtha. Sve su
dobrom stanju.
[iva se prvobitno pojavio kao stub Svetlosti. Kad su mu se molili, Svetlost je nestala i,
pretvoriv{i se u Breg, manifestovala se kao linga. I jedno i drugo je [iva.
Mahar{i je rekao: Zgrade ili asramami su iznikli oko mene. Ja nisam za njima `udeo.
Nisam tra`io, niti sam spre~io njihovu izgradnju. Znao sam da se dela odvijaju, bilo da ih ja
`elim, ili ne. Tako sam zaklju~io da se ona moraju desiti, i zato, nisam rekao 'ne'.
Pitanje: Da li sada{nji sarvadhikari40 treba da bude va{ nastavlja~?
M: Samo uprava. (U duhovnom smislu nije nikog imenovao, tj. nastavljanje ovde zna~i
samo nadgledanje.)
Pitanje: Da li sada on upravlja a{ramom?
M: On ga prosto nadgleda. Ostali isto tako rade svoj posao.
18. maj 1938.
493. Posetilac iz Andre: [ta }e mi pomo}i da u~vrstim pa`nju na Va{a Sveta Stopala?41
M: Misao: 'Da li sam ikada udaljen od Stopala?'
P: Kako da u~vrstim ovu misao?
M: Tako {to }e{ oterati od sebe druge misli koje deluju protiv nje.
38
Ovo je tvrdnja sistema Samkhya, da sve {to je ispoljeno u prirodi ima svoj uzrok; da su uzrok i posledica
samo skriveno ('savijeno'), i otkriveno (ispoljeno) stanje jednog istog; da svi uzroci simultano postoje u prirodi, a
da su sve posledice samo njihovo 'otvaranje', sukcesivno ispoljavanje tokom vremena. (Prim. I.A.)
39
Tirtha je hramski bazen, sa 'svetom vodom'.
40
Zvani~ni upravnik asramama.
41
Izraz koji koriste bhakte. Izra`ava poniznosti pred uzvi{eno{}u bo`anstva kome se predajemo.
267
494. [ri Bhagavan je prelistao celu knjigu gospo|ice Paskaline, 'Okreni se prema Istoku', i o
njoj govorio ~itav sat. Rekao je da je pisana sa prepuno iskrenih ose}anja. Stil je jednostavan,
i zavr{ava se se}anjem na Njega. Mo`e se ukazati na nekoliko gre{aka, kako bi se ispravile u
slede}im izdanjima. Nandanar ^aritra je dva puta ponovljen u pogre{nom ube|enju da se taj
slu~aj odigrao u dvema razli~itim prilikama. Prithvi, Ap, linge su pogre{no locirane. [ri
Bhagavan misli da je knjiga dobro napisana. On tuma~i 'Okreni se prema istoku' kao 'Okreni
se prema izvoru Svetlosti'. Ova knjiga je dobar dodatak knjizi g. Brantona.
29. maj 1938.
495. Brahmin iz Ko~ina, profesor na koled`u u Ernakulamu, vodio je zanimljiv razgovor sa [ri
Bhagavanom. [ri Bhagavan mu je savetovao predaju Bogu. Posetilac je dao kratak opis jednog
slu`benika ICS. Gospodin je, dok je bio student, bio ateista ili agnostik. Sada je veoma
pobo`an i ova promena je iznenadila svakog ko ga je znao od ranije. Vredne su zabele{ke
neke od tema razgovora:
Posetilac je rekao: ^ovek mora da postane zasi}en ispunjavanjem `elja, pro nego {to ih
se odrekne. [ri Bhagavan se sme{io i upao u re~: Vatra se, na taj na~in, mo`e ugasiti isto
kao kad bi na plamen sipao alkohol. (Svi se smeju). [to se `elje vi{e ispunjavaju, tim dublje
postaju samskare (vezanosti za utiske). One moraju da oslabe, pre nego {to prestanu da se
potvr|uju. One }e oslabiti ako se suzdr`avamo, a ne ako se gubimo u `eljama.
P: Kako se one mogu oslabiti?
M: Znanjem. Zna{ da nisi um. @elje su u umu. Takvo znanje nam poma`e da ih
kontroli{emo.
P: Ali, ne mo`emo da ih kontroli{emo u prakti~nom `ivotu.
M: Svaki put kada poku{a{ da postigne{ zadovoljenje `elje, shvata{ da je bolje da
odustane{. [ta je tvoja prava priroda? Kako ikada mo`e{ to da zaboravi{? Budnost, sanjanje i
dubok san su samo faze uma. One ne pripadaju Sopstvu. Ti si svedok ovih stanja. U
dubokom snu bez snova otkriva se tvoja prava priroda.
P: Ali, nama se ka`e da ne zaspimo za vreme meditacije.
M: To je omamljenost od koje se mora{ braniti. To spavanje, koje se smenjuje sa
budno{}u, nije pravo spavanje. Ona budnost koja se smenjuje sa snom, nije prava budnost. Da
li si sada budan? Nisi. Od tebe se zahteva da se probudi{ za svoje pravo stanje. Ne treba da
pada{ u la`ni san, niti da ostaje{ la`no budan. [ta to zna~i? Zna~i da ne treba da padne{ ni
u koje od ovih stanja, nego da usred njih obitava{ u svojoj pravoj neukaljanoj prirodi.
P: Stanja pripadaju samo na{em umu.
M: ^ijem umu? Dr`i ga i vidi.
P: Um ne mo`e da se uhvati. On je taj koji sve ovo stvara. On se poznaje samo po
svojim delima, a ne u svojoj pravoj prirodi.
M: Ba{ tako. Ti vidi{ boje sprektra. One zajedno ~ine belu svetlost. Me|utim, kroz
prizmu se vidi sedam boja. Isto tako, jedno jedino Sopstvo se rastvara u tako mnogo ~inioca:
um, svet, telo. Sopstvo se vidi kao um, telo ili svet. To zna~i da ono mo`e da postane bilo
{ta, zavisno od toga kako ga opa`a{.
P: Ovo je te{ko sprovesti u praksu. Ja }u da se dr`im Boga, i preda}u mu se.
M: To je najbolje.
P: Kako mogu da obavljam svoje du`nosti bez vezanosti? Tu su moja `ena, deca. Ja
moram da obavljam svoju du`nost prema njima. Za to je potrebno ose}anje privr`enosti. Da li
sam u pravu?
M: Kako obavlja{ svoj posao na koled`u?
P: (Smeje se.) Za platu.
M: Ne zbog toga {to si vezan, nego prosto, kao du`nost.
P: Ali, moji |aci o~ekuju od mene da ih volim.
268
P: Ako nikakav napor nije potreban, da li stanje praznine uma koje se u~ini trajnim,
mo`e da se nazove stanjem spoznaje?
M: Napor je potreban sve dok postoji um. Stanje praznine je bilo i ostalo ta~ka
prelamanja u svim filosofijama.
P: Da li postoji ne{to kao {to je pratyakshabhava u stanju spoznaje, ili se spoznaja samo
ose}a ili do`ivljava kao smo Bi}e ili smirenje du}e?
M: Pratyaksha je samo Bi}e, i ona nije ose}anje i sl.
P: Gornja pitanja se javljaju tragaocu sve dok ne spozna da je on sm ono {to tra`i.
M: Istina. Vidi da li si ti tragalac. Sopstvo se ~esto pogre{no smatra za onog-koji-zna.
Zar Sopstvo nije prisutno u dubokom snu, tj., neznanju? Zna~i da je Sopstvo iza onog-koji-zna
i znanja. Ove sumnje su u okviru uma. Ako govorimo sa ove ta~ke gledi{ta, svrha uputstva je
da neguje ~istotu uma, a kada rajas i tamas izbri{u, onda postoji samo sattva-um. Tako se 'ja'
gubi u sattvi.
Jnana chakshus ne zna~i da je u pitanju organ opa`anja, kao {to su drugi ~ulni organi.
Telepatija itd. nisu funkcije jnana chakshus. Sve dok postoje objekat i subjekat, radi se samo o
relativnom znanju. Jnana le`i iza relativnog znanja. Ona je apsolutna.
Sopstvo je izvor subjekta i objekta. Po{to sada preovla|uje neznanje, uzimamo kao da je
subjekat izvor. Subjekat je spoznavatelj i ~ini jedno iz trojstva ~ije komponente ne mogu da
postoje nezavisno jedna od druge. Dakle, subjekat, ili spoznavatelj ne mo`e biti kona~na
Stvarnost. Stvarnost le`i iza subjekta i objekta. Kada se spozna, onda vi{e ne}e biti mesta za
sumnju.
^vor srca je prese~en; sumnje su upokojene. To se naziva pratyaksha, a ne ono na {ta
ti misli{. Samo avidya nasa (uni{tenje neznanja) je Samospoznaja. Samospoznaja je samo
eufemizam za eliminisanje neznanja.
12. juli 1938.
501. Mladi Majsorac (Majsore, grad u Andri) je pitao: Kako sam ja stekao ovo telo?
M: Ti govori{ o 'ja' i o 'telu'. Oni su u me|usobnom odnosu. Zna~i da ti nisi telo.
Ovo pitanje se ne javlja telu, zato {to je ono inertno. Postoji jedno stanje kada nisi svestan
tela, naime, u dubokom snu. Tada se ne javlja ovo pitanje. Ipak, ti postoji{ u snu. Kome se,
sada, javlja pitanje?
P: Egu.
M: Da. Telo i ego se zajedno pojavljuju i nestaju. Postoji jedno stanje kada nisi
zdru`en sa egom: u dubokom snu. Sada si zdru`en sa egom. Koje je od ova dva tvoje stvarno
stanje? Ti si prisutan u snu, i isti ti si prisutan i sada. Za{to sada treba da se javlja sumnja,
a nije se javila tada? U pravu si kada ka`e{ da se ona javlja egu. Ti nisi ego. Ego je izme|u
Sopstva i tela. Ti si Sopstvo. Prona|i poreklo ega i vidi da li }e preostati sumnje.
[ri Bhagavan je dodao posle par minuta:
Odgovor }e prema shastrama biti da je telo prisutno zbog karme. Postavlja se pitanje
kako se pojavila karma? Moramo da odgovorimo: 'Iz prethodnog tela', i tako u beskraj.
Direktna metoda napada je da ne zavisimo od nevidljivih hipoteza, nego da pitamo: '^ija je to
karma?' Ili, '^ije je telo'? Zato sam ja odgovorio na ovaj na~in. Ovo je korisnije.
14. avgust 1938.
502. Sjt. Ra|endra Prasad i Sjt. Jamnalal Baja sa ostalima, su u poseti [ri Mahar{iju.
16. avgusta Sjt. J.B. je postavio pitanja:
Kako da se um postojano odr`ava ispravnim?
M: Sva `iva bi}a su svesna svoje okoline i zato se mora u svima njima naslutiti intelekt.
Istovremeno, postoji razlika izme|u ~ovekovog intelekta i intelekta `ivotinja, zato {to ~ovek ne
samo {to vidi svet kakav jeste i pona{a se u skladu s njim, nego tra`i ispunjenje `elja i nije
271
zadovoljan postoje}im stanjem stvari. U svom nastojanju da ispuni svoje `elje, on pro{iruje
svoju viziju nadaleko i na{iroko, a ipak se vra}a nezadovoljan. Tada po~inje da misli i
zaklju~uje.
@elja za trajno{}u sre}e i mira nagove{tava takvu trajnost u njegovoj sopstvenoj prirodi.
Stoga, on tra`i da prona|e i ponovo stekne svoju sopstvenu prirodu, tj., Sopstvo (Sebe). Kada
to na|e, sve je na{ao.
Takvo unutra{nje traganje je put koji treba da se stekne ~ovekovim intelektom. Intelekt
sm spoznaje, posle stalne prakse, da je njegovo funkcionisanje omogu}eno nekom Vi{om
Silom. On sm ne mo`e da dostigne tu Silu. Zato, na odre|enom stupnju, prestaje da
funkcioni{e. Kada intelekt tako prestane da funkcioni{e, Vrhunska Sila preostaje, sasvim sma.
To je Spoznaja; to je kraj; to je cilj.
Na ovaj na~in nam postaje jasno da je smisao intelekta da spozna svoju zavisnost od
Vi{e Sile i nesposobnost da je dostigne. Tako, on mora da pona|e sebe, pre nego {to se cilj
postigne.
P: Navedena je sloka koja zna~i: 'Ja ne `elim Kraljevstvo, itd., `elim samo da mogu
Tebe da slu`im zauvek, i u tome le`i moje najve}e zadovoljstvo.' Da li je to ispravno?
M: Da. Sve dok postoji objekat koji je odvojen od subjekta (tj. dualnost), postoji
prostor za kamu (`elju, po`udu). Ne mo`e biti nikakve `elje, ako nema objekta. Stanje bez
`elja je moksha. U snu nema dualnosti, i nema ni `elje. Dok u budnom stanju postoji
dualnost, postoja}e i `elja. Zbog dualnosti se javlja `elja za sticanjem objekta. To je um koji
izlazi, koji je temelj dualnosti i `elje. Ako znamo da je Bla`enstvo niko drugi do Sopstvo, um
ostaje okrenut unutra. Ako se postigne Sopstvo, sve `elje se ispunjavaju. To je moksha.
Ovde je J.B. poku{ao da objasni kako ono na {ta je mislio pod sadbuddhi nije isto {to
i buddhi. To zna~i onaj um koji se ~vrsto dr`i za dobro, za ispravno, i za izabrani put. On je
`eleo da zna kako mo`e da se zadobije takva postojanost.
M: Gubljenje individualnosti je ono {to se tra`i za postizanje najvi{eg cilja. Intelekt se
{iri zajedno sa individualno{}u. Gubljenje individualnosti je mogu}e samo posle nestanka
buddhija, dobrog ili lo{eg. Stoga se ne postavlja ovo pitanje.
P: Pa, ipak, moramo da znamo {ta je ispravno, izabrati pravi put, praktikovati ispravnu
dharmu i ~vrsto ih se drhati. Ina~e smo izgubljeni.
M: Istinska snaga se razvija kada se dr`imo ispravne smernice, i ne odstupanemo od
nje.
P: Susre}emo se sa te{ko}ama. Kako da steknemo snagu koja je neophodna da se
prevazi|u prepreke koje nam stoje na putu?
M: Sredstvima predanosti i dru{tvom mudraca.
P: Upravo je bilo pomenuto gubljenje individualnosti, kao preduslov mokshe. Sad se kao
metodi nala`u predanost i zajedni{tvo sa mudrima. Nije li u njih uklju~ena individualnost, kao
'ja sam bhakta', 'ja sam u satsangi'?
M: Tragaocu se ukazuje na metod. Tragalac sigurno nije u takvoj meri izgubio svoju
individualnost. Ina~e se pitanje metoda ne bi javilo. Ukazuje se na put koji }e dovesti do
gubljenja individualnosti tragaoca. Zna~i da je to podesno.
P: Da li je `elja za rajem ispravna?
M: Takva `elja bez sumnje zapo~inje li~nim interesom. No, prakti~ni rad za postizanje
tog cilja postepeno pro{iruje vidike, tako da se pojedinac utapa u ono {to sve omogu}ava.
Takvo utapanje individualnosti je po`eljno, i karma koja se na to odnosi je nishkama
(nesebi~na, bestrasna).
P: Ako ~ovek posle duge borbe i u`asnih `rtava postigne raj, nije li opravdano da on
tada u`iva u rezultatu, i da je njime odu{evljen?
M: On je morao u toku svog rada da se preda Vi{oj Sili ~iju mo} mora da ima u
svesti, i da je nikada ne izgubi iz vida. Kako onda mo`e da se odu{evljava? On ne treba ~ak
ni da mari za rezultate svojih delanja. Tek tada }e karma postati nesebi~na.
P: Kako se za onoga koji radi mo`e osigurati nepogre{iva ~estitost?
272
M: Ako se on predao Bogu ili guruu, Sila kojoj se predao }e ga voditi ispravnim
putem. On vi{e ne mora da se brine o ~estitosti i putu. Sumnja }e se roditi samo ako
propusti da se pokori u~itelju u svim detaljima.
P: Ima li neke Sile na zemlji koja svojim obo`avateljima mo`e da podari Milost, tako
da jaki mogu napredovati, kako bi radili za zemlju i postigli raj?
([ri Mahar{i je ostao u }utnji. On je kasnije rekao da je to zna~ilo da ima).
P: Da li je tapasya drevnih mahatmi ove zemlje na raspolaganju za dobrobit sada{njih
stanovnika?
M: Jeste, ali se ne sme prevideti ~injenica da niko ne mo`e smatrati sebe jedinim koji
je u`iva. Svi jednako dele dobrobit. (Posle pauze:) Da li je sada{nje bu|enje po~elo bez takve
spasonosne Milosti? (Misli se na nacionalno bu|enje. Tada je [ri Bhagavan rekao da pre
njegovog dolaska u Tiruvanamalai, 1896. dodine, u Indiji nije bilo ni jedne jasne politi~ke
misli. Samo je Dadabhai Nauroji bio postao M.P.)
Posle kratke pauze, J.B. je rekao: [ri Ra|endra Prasad je tako plemenit i nesebi~no
radi za zemlju, da je svom radu `rtvovao veoma unosnu karijeru. Zemlji je potreban. A ipak,
on nije dobrog zdravlja i uvek je slab i pati. Za{to treba da bude surovosti prema tako
velikom sinu zemlje?
([ri Mahar{i se samo sme{io dobrostivim osmehom.)
17. avgust 1938.
503. Jedan gospodin iz Amerike, J. M. Lori boravi u A{ramu ve~ oko dva meseca. Pitao je:
Ve~eras odlazim. Bolno mi je da se odvojim od ovog mesta. Ali moram da se vratim u
Ameriku. Molim za poruku od U~itelja. U~itelj me razume bolje nego {to ja sam sebe
razumem. Zato molim za poruku koja }e me odr`ati kada sam daleko od U~itelja.
M: U~itelj nije izvan tebe, kao {to, ~ini se, zami{lja{. On je unutra, on je, u stvari,
Sopstvo. Prepoznaj ovu istinu. Tra`i u sebi i tamo ga na|i. Onda }e{ stalno biti u zajedni{tvu
sa njim. Poruka je uvek prisutna; ona nikada nije nma; ne mo`e te nikada napustiti; niti se
ti ikada mo`e{ udaljiti od U~itelja.
Tvoj um izlazi van. Zbog te tendencije, on vidi objekte kao da su spolja, a isto tako i
U~itelja. Ali, istina je druga~ija. U~itelj je Sopstvo. Okreni um unutra i otkri}e{ da su objekti
unutra. Vide}e{, isto tako, da je U~itelj onaj koji je smo tvoje Sopstvo, i da nema ni~eg
osim njega.
Prihvatio si da su objekti izvan tebe zato {to se poistove}uje{ sa telom. No, da li si
telo? Nisi. Ti si Sopstvo. Tamo su svi objekti i ~itav univerzum. Ni{ta ne mo`e uma}i Sopstvu.
Kako, onda, mo`e{ da ode{ od U~itelja, koji je tvoje smo Sopstvo? Pretpostavimo da se tvoje
telo kre}e s jednog mesta na drugo; da li se ikada udaljuje od tebe smog (tvog Sopstva)?
Isto tako, ti nikada ne mo`e{ da ostane{ bez U~itelja.
G. Lori je bio dirnut odgovorom, iako je ve} bio dobro upoznat sa U~iteljevim
pogledima. Bilo je ~ak vrlo o~igledno da je dirnut. Molio se da Milost U~itelja ostane uz
njega.
[ri Bhagavan: Po{to je U~itelj Sopstvo, Milost je neodvojiva od tvog Sopstva.
G. L. je sa velikom toplinom pozdravio [ri Mahar{ija, pitaju}i da li bi za njega bilo
mogu}e da spozna Istinu.
M: Da li postoji i jedan trenutak kada nisi spoznao Sopstvo? Mo`e{ li ikada da bude{
odvojen od Sebe (Sopstva)? Ti si ve~no To.
P: Vi ste veliki U~itelj koji razliva radost i bla`enstvo na ~itav svet. Va{a ljubav je
uistinu bezgrani~na, kada ste izabrali da obitavate na svetu u ljudskom obli~ju! Ali, ja `elim da
znam da li neko obavezno mora da spozna Sopstvo pre nego {to postane koristan za svoju
zemlju i po~ne da vodi ljude.
M: Spoznaj Sopstvo, i sve ostalo }e do}i samo.
273
'super-umu',
'Psihi~kom'
505. Babu Ra|endra Prasad je rekao: Do{ao sam ovamo sa dopu{tenjem Mahatme Gandhija i
moram uskoro da mu se vratim. Da li bi [ri Bhagavan mogao da mi da neku poruku za
njega?
274
M: Adhyatma shakti (Sila Sopstva) radi u njemu i vodi ga. To je dovoljno. [ta je jo{
potrebno?
19. avgust 1938.
506. Obja{njavaju}i uvodni stih Sat vidye [ri Bhagavan je rekao: Sat (Bi}e) je citt (svesnost,
znanje); citt je, tako|e, sat; ono {to jeste, je samo jedno. Ina~e bi znanje o svetu i o svom
bi}u bilo nemogu}e. Ono ozna~ava i bi}e i svesnost. Me|utim, oboje su jedno te isto.
Nasuprot tome, da je ono sat, a ne i citt, takav sat bi bio samo besvestan (jada). Da bi se
spoznao, bio bi potreban jedan drugi citt; a takav citt koji je razli~it od sat, ne mo`e da
postoji (Sat=postojanje). A on mora da postoji. Ako sad uzmemo da je citt sat, po{to je sat
besvestan, i citt bi bila besvesna, {to je apsurdno. Opet, da bi se spoznao, potreban je drugi
citt, {to je, tako|e, apsurdno. Stoga su sat i citt (bivstvo, ~isto postojanje i svesnost) jedno te
isto.
22. avgust 1938.
507. Neki Arja Samad`ist iz Bangalorea i njegov prijatelj, posetili su [ri Mahar{ija. Pitao je:
[ta je smisao yogi~ke prakse? Da li ona doprinosi li~noj ili op{toj dobrobiti?
M: Yoga zna~i sjedinjenje dva entiteta. [ta su oni? Ispitaj. Smisao ili dobrobit postoje u
odnosu na neki centar. [ta je on? Ispitaj.
P: Treba li da bude kastinskih razlika?
M: Ko je taj koji vidi takvo razlikovanje? Prona|i to.
P: Vidim da se ono po{tuje u ovom A{ramu. Verovatno ga se drugi pridr`avaju bez [ri
Bhagavanog pristanka.
M: Ko si ti da govori{ o drugima? Da li si primetio druge u dubokom snu?
P: Ja sam sada individua. Mo`da u snu ne vidim druge, ali ih sada vidim.
M: Nema sumnje u to. Ali, onaj koji sada vidi i onaj koji ih u snu ne vidi, je jedan
isti. Za{to sada treba da prime}uje{ razlike i bude{ uznemiren? Budi kao {to si bio u snu.
P: To ne mo`e da bude tako. Ja ih sada vidim, dok ih u snu ne vidim. To ne menja
postoje}e stanje stvari.
M: Da li objekti postoje u odsustvu subjekta?
P: Njihovo postojanje je nezavisno od subjekta.
M: Da li si ti taj koji ka`e da postoje, ili oni do|u da tebi objave svoje postojanje?
P: Ja znam da postoje.
M: Dakle, to je samo tvoje znanje o njima. Njihovo postojanje nije apsolutno.
P: ^ak i da ja ne znam za njih, oni }e i dalje da postoje.
M: Da li tvrdi{ da oni postoje u odsustvu tvog znanja o njima? (Smeh.)
P: Brahman je u u svemu jednak. U njemu ne mo`e da bude nikakve razlike.
Razlikovanje kasti je suprotno najvi{em na~elu.
M: Za{to uvla~i{ brahman? On ne do`ivljava nikakav bol. Neka onaj koji ga ima nastavi
da se bori za svoju stvar.
P: Vi ste mahatma. Vi ne mo`ete da prihvatite kaste. Ali, kako ljudi ovde mogu da
name}u takve razlike?
M: Da li sam ja tebi rekao da sam jnani ili mahatma? Ti to sam ka`e{. Niti sam se ja
`alio na nepravdu po pitanju kasti.
P: Paramatma je ista u svima.
M: Za{to spominje{ sva ova imena? Ona mogu da se brinu za sebe. Nije im potrebna
tvoja pomo}.
P: I Mahatma Gandhi prihvata jednakost.
M: Gandhi nije ovde.
P: Aurobindo ne potvr|uje kaste. Da li ih vi potvr|ujete?
275
M: [to se ti~e Aurobinda, pitaj ga ti. [to se ti~e mog mi{ljenja, kakve ono veze ima s
tobom? Kako }e ono koristiti tebi? Da li ti ima{ neko mi{ljenje o ovom pitanju? Samo ono
}e imati uticaja na tebe, a ne mi{ljenje drugih.
P: Ja ne odobravam kastinski sistem. Mahatmino mi{ljenje je va`no jer nas on vodi.
@elim da blagoslovite moje napore.
M: Mahatma ti je rekao da tra`i{ i na|e{ svoje Sopstvo. Ti ne}e{ to da radi{, ali tra`i{
njegove blagoslove.
P: Ja poku{avam da sledim uputstva. Ali, razlikovanje koje ~ine kaste je bolno. Ono
mora nestati.
M: Kome ono nanosi bol?
P: ^lanovima zajednice...
M: Ti si taj koji to ka`e. Ima zemalja gde ne postoje razlike po kastama. Da li su one
oslobo|ene neprilika? Vode ratove, borbe koje prouzrokuju uni{tenje obeju strana. Za{to tamo
ne le~i{ od zla?
P: I ovde ima neprilika.
M: Razlike uvek postoje, ne samo izme|u ljudskih bi}a, nego i izme|u `ivotinja, biljka.
Ne mo`e se menjati stanje stvari.
P: Sada ne govorimo o `ivotinjama i ostalom.
M: Za{to da ne? Kada bi one mogle da govore, dr`ale bi do ravnopravnosti sa tobom i
raspravljale bi o tvojim stavovima ne manje `u~no nego {to ~ine ljudska bi}a.
P: Ali, mi tu ne mo`emo ni{ta. To je Bo`je delo.
M: Ako je to Bo`je delo, onda je ovaj drugi deo tvoje delo, da li je tako?
P: To je razlikovanje me|u ljudima.
M: Ti ne mora{ da prime}uje{ te razlike. U svetu postoji raznovrsnost. Jednakost se
provla~i kroz raznovrsnost. Sopstvo je u svima isto. Nema razlike u duhu. Sve razlike su
spolja{nje i povr{ne. Ti prona|i Jedinstvo i budi sre}an.
Bol raznovrsnosti se prevazilazi rado{}u opa`anja jedinstva. [tavi{e, kralj mo`e da se
preru{i u slugu. To ne ~ini razliku u li~nosti.
P: Ja se ne protivim razlikama. Ali, dr`anje do nadmo}nosti je pogre{no.
M: Postoje razlike u udovima jednog tela. Kada ruka dodirne nogu, ona nije
oskrnavljena. Svaki od udova izvodi svoju funkciju. Za{to se protivi{ razlikama?
P: Ljudi ose}aju nepravdu u razlikovanju ljudi po kastama. Ono se mora iskoreniti.
M: Ti mo`e{ da stigne{ individualno do stanja gde se takve razlike ne opa`aju, i biti
sre}an. Kako mo`e{ da se nada{ da }e{ reformisati svet? ^ak i ako poku{a{, ne mo`e{ da
uspe{. Kavjakanta Ganapati [astri se ponudio da inicira Harijane pomo}u mantri, i na~ini od
njih Brahmine. Ali Harijani nisu `eleli da prihvate ovu ponudu. To pokazuje da su oni sami
obuzeti kompleksom inferiornosti. Odstrani prvo taj kompleks, pre nego {to poku{a{ da
reformi{e{ druge.
[tavi{e, za{to ide{ na mesta gde se te razlike po{tuju i time sebi nanosi{ bol? Za{to ne
tra`i{ mesta gde se ne po{tuju i tamo bude{ sre}an?
Gandhi tako|e nastoji da stvori jednakost. On se tako|e bori protiv barijere kompleksa
inferiornosti koji vlada ni`im slojevima. On ne mo`e da nametne drugima svoje gledi{te.
Pridr`ava se nenasilja. Tako stvari ostaju kakve jesu.
P: Mi moramo da radimo da odstranimo svaki trag kastinskim razlikama.
M: Onda, ~ini to. Ako bude{ uspeo u svetu, onda vidi da li }e ovde ostati razlike.
P: Ovo mora da bude prvo mesto gde `elim da sprovedem refomu.
M: Za{to se toliko napre`e{ da izvede{ refome? Idi da spava{ i vidi da li postoje
razlike. Tamo }e{ izbrisati trag razlikama bez ikakvog napora. (Smeh).
24. avgust 1938.
508. Jedan indijski slu`benik I.C.S. je nekoliko sati bio u sali. Pitao je:
276
^itavo obja{njenje je namenjeno samo posmatra~u sa strane. Sam jnani nikada ne}e
postaviti takva pitanja. On zna iz svog iskustva da nije vezan nikakvom vrstom ograni~enja,
nikakvim telom.
P: [ta je 'kona~no oslobo|enje' prema ovom obja{njenju?
M: Suptilno telo odgovara ~istoj svetlosti koju do`ivljavamo odmah posle bu|enja, pre
nego {to se javi ego. To je Kosmi~ka svest. To je samo svetlost koja je reflektovana iz Srca.
Kada reflektovanje prestane i ostane samo Prvobitna Svetlost u Srcu, to je kona~no
oslobo|enje.
P: Ali, Yoga vasishta ka`e da je um jivanmukte nepromenljiv.
M: Tako i jeste. Nepromenljivi um je isto {to i ~ist um. Ka`e se da je jnanijev um ~ist.
Yoga vasishta tako|e ka`e da brahman nije niko drugi do jnanijev um. Dakle, brahman je samo
~ist um.
P: Da li }e opis brahmana kao sat-citt-anande odgovarati ovom ~istom umu? Jer, i on
sam }e biti uni{ten u kona~nom oslobo|enju.
M: Ako prihvatimo ~ist um, onda i Bla`enstvo (ananda) koje do`ivljava jnani mora da
se prihvati kao reflektovano. Ova refleksija se kona~no mora utopiti u Prvobitno. Zato se
stanje jivanmukte poredi sa odrazom ~istog ogledala u drugom ~istom ogledalu. [ta }emo na}i
u takvom odrazu? ^istu akashu (etar). Sli~no, jnanijevo reflektovano Bla`enstvo (ananda)
predstavlja pravo Bla`enstvo.
Ovo su samo re~i. Dovoljno je da neko postane antarmukhi (okrenut unutra). U~enja
(shastre) nisu potrebna umu koji je okrenut unutra. Ona su namenjena ostalima.
514. G. Mek Ajver, obo`avatelj koji ovde stalno boravi, pitao je [ri Bhagavana da li da ode u
[vajcarsku, jer ga je jedan guru pozvao tamo. [ri Bhagavan je rekao: Neka Sila ga je ovamo
dovela i ona ga vodi u Evropu. Neka se on uvek se}a da je svet samo projekcija uma, a um
je u Sopstvu. Gde god da se telo kre}e, um se mora dr`ati pod kontrolom. Telo se kre}e, ali
ne i Sopstvo. Svet je unutar Sopstva, to je sve.
17. septembar 1938.
515. P: U ju~era{njem obja{njenju se ka`e da odstranjenje avarane rezultira poni{tenjem
kauzalnog tela (karana sharire). To je jasno. Ali, za{to se smatra da otpada i grubo telo?
M: Postoje dve vrste vasana: bandha hetu (koje uzrokuju ropstvo) i bhoga hetu (koje
daju samo u`ivanje svih iskustava). Jnani je prevazi{ao ego i zato su svi uzroci ropstva van
dejstva. Tako je bandha hetu okon~an i prarabdha (pro{la karma) preostaje kao bhoga vasana
(da omogu}ava iskustva). Zato se ka`e da samo sukshma sharira pre`ivljava jnanu. Kaivalya
ka`e da se sanchita (pro{la, ste~ena) karma okon~ava istovremeno sa ra|anjem jnane; da agami
(karma koja se sada skuplja) vi{e ne deluje, jer ne postoji ose}anje ropstva; da }e se
prarabdha iscrpsti samo iskustvom (bhoga). Tako se poslednja okon~ava kada istekne vreme, a
tada i grubo telo otpadne zajedno s njom. (sukshma sharirom).
Tri tela (sharira traya) i tri karme (karma traya) su obi~ne fraze namenjene nasla|ivanju
onih koji se raspravljaju. Nijedna nema uticaja na jnanija.
Aspirantu se nala`e da na|e ko je on. Ako to u~ini, on se ne}e zanimati za
raspravljanje o ovakvim pitanjima. Na|i Sopstvo, i po~ivaj u Miru.
22. septembar 1938.
516. Postavilo se pitanje da li je svet stvaran ili je nestvaran, posto sami advaitini potvr|uju
oba stava. [ri Bhagavan je rekao da je nestvaran ako se posmatra kao odvojen od Sopstva, a
stvaran, ako se posmatra kao Sopstvo.
25. septembar 1938.
280
517. Bilo je re~i o dvema slokama iz Yoga Vasishte, gde se pominje spiritizam u mlechcha
desai. G. Mek Ajver je rekao da crna magija preovla|uje na Zapadu vi{e nego {to je poznato.
Pisac se tada setio kako je Pol Branton jednom rekao da se bojao neke `ene zbog njene veze
sa crnom magijom.
[ri Bhagavan je pitao da li je gospodin ~itao Devikalottam. Zatim je rekao da se u njoj
osu|uje crna magija. Dodao je i da takvim ve`bama ljudi sami sebe osu|uju na propast.
Avidya (neznanje) je i samo zlo, i ~ini da ~ovek izvr{i samoubistvo. Za{to onda ovom zlu treba
dodati jo{ i crnu magiju?
P: Kakav lek mo`e da pomogne `rtvi crne magije?
M: Bhakti (predanost Bogu).
P: Izgleda da je neodupiranje jedini lek za sve vrste zla, kao {to je kleveta.
M: Upravo tako. Ako te neko zloupotrebi ili ozledi, lek nije ni u vra}anju milog za
drago, niti u otporu. Samo ostani tih. Ova ti{ina }e doneti mir ozle|enom, ali }e napada~ biti
nemiran sve dok ne bude prinu|en da ozle|enome prizna svoju gre{ku.
Ka`u da je crna magija bila kori{}ena protiv najve{ih svetaca Indije, jo{ od davnina.
Askete iz {ume Daruka su je koristili protiv samog [ive.
Onda se razgovor okrenuo na brahmaloku.
[ri Bhagavan je rekao da je brahmaloka isto {to i atmaloka. Opet, brahmaiva lokah je
brahmalokah ('sam Brahma je to podru~je') i Brahma je atma. Dakle, brahmaloka je samo
Sopstvo.
Loka i aloka zna~e isto. Ona su isto {to je andamillakkan u Ulladu Narpadu. Lokyate iti
lokah (Ono {to se vidi je loka).43
27. septembar 1938.
518. G. V. Gupta, Telugu pandit, ovde je u poseti. [ri Bhagavan je rekao u toku razgovora:
Ahamkriti (ego) nije isto {to i aham. Ovo potonje je Vrhunska Stvarnost, dok je prva ego.
On se mora prevazi}i, pre nego {to se spozna Istina. Vrhunsko Bi}e je nemanifestovano, a
prvi znak manifestovanja je Aham Sphurana (svetlost 'ja'). Brhadaranyaka Upani{ada ka`e: aham
nama abhavat (On je postao imenovan sa 'ja'). To je prvobitno ime Stvarnosti.
Pandit je pitao o delovanju Milosti. Da li to guruov um deluje na um u~enika, ili ne{to
drugo?
M: Najvi{i oblik Milosti je }utnja (mouna). Ona je i najvi{a upadesha.
P: Vivekananda je tako|e rekao da je ti{ina najglasniji oblik molilve.
M: To je ta~no za ti{inu u~enika. Guruova ti{ina je najglasnija upadesha. Ona je i
najvi{i oblik Milosti. Sve druge dikshe (inicijacije), kao sparsa, chakshus se izvode iz moune
(ti{ine). One su, tako, sekundarne. Mouna je primaran oblik. Ako je guru u }utnji, um u~enika
se sam od sebe pro~i{}ava.
P: Da li je na mestu da se neko moli Bogu ili guruu kada je pogo|en svetovnim
patnjama?
M: Bez sumnje.
519. M: Mahavakye i njihova tuma~enja vode raspravama koje se ne mogu okon~ati i dr`e um
u~enika anga`ovan spolja. Da bi se um okrenuo unutra, ~ovek mora direktno da se smesti
(smiri) u 'ja'. Onda je kraj spolja{njim aktivnostima i preovladava savr{en Mir.
Kasnije su pred [ri Bhagavanom pro~itali jedan pasus iz Yoga Vasishte, koji ukazuje na
inicijaciju pogledom i inicijaciju dodirom.
[ri Bhagavan je primetio: Dak{inamurti je bio u }utnji kada su mu pri{li u~enici. To je
najvi{i oblik inicijacije. On uklju~uje u sebe sve ostale. U drugim inicijacijama mora da se
43
Loka doslovno ozna~ava 'osvetljeni prostor', vidljivi prostor, (bilo koji) svet koji se opa`a. (Prim. I.A.)
281
ustanovi odnos subjekat-objekat. Ako nema ova dva, kako da jedan gleda na drugog, ili ga
dodirne? Mouna diksha je najsavr{enija; ona zamenjuje gledanje, dodirivanje i u~enje. Ona }e
na sve na~ine pro~istiti ~oveka i utemeljiti ga u Stvarnosti.
520. Jedan gospodin iz Australije (G. Loumen) je tu u poseti. ^ini se da prou~ava Hindu
sistem filosofije. Po~eo je govore}i da veruje u jedinstvo, da je jiva jo{ u iluziji, itd.
M: Kakvo je to jedinstvo u koje veruje{? Kako individualna du{a (jiva) mo`e sebi na}i
mesta u njemu?
P: Jedinstvo je Apsolut.
M: Ne mo`e biti mesta za individuu (jivu) u Jedinstvu.
P: Ali, individua nije spoznala Apsolut i zami{lja da je odvojena.
M: Jiva je odvojena zato {to mora da postoj da bi ne{to zami{ljala.
P: Ali, ona je nerealna.
M: Neka nerealna stvar ne mo`e proizvesti efekte. To je kao da ka`e{ da si ubio neku
`ivotinju ze~jim rogom. Zecu ne rastu rogovi.
P: Vidim apsurdnost. Ali, ja govorim sa fizi~kog plana.
M: Ti ka`e{ 'ja'. Ko je taj 'ja'? Ako njega prona|e{, kasnije mo`e{ da ka`e{ ~ija je
iluzija.
Malo kasnije, [ri Bhagavan je pitao:
Ti ka`e{ da si sada na fizi~kom planu. Na kojem si planu u toku dubokog sna?
P: Ja mislim da sam i tada na fizi~kom planu.
M: Ka`e{: 'Ja mislim'. To zna~i da ti to govori{ sada, kada si budan. U svakom slu~aju,
ti prihvata{ da postoji{ u dubokom snu, zar ne?
P: Da, ali ja onda ne funkcioni{em.
M: Zna~i, postojao si u dubokom snu. Ti si tada bio isti ovaj koji sada postoji? Jesi li?
P: Da.
M: S tom razlikom {to nisi funkcionisao u dubokom snu. Ili bolje, ti si zdru`en sa
sposobno{}u mi{ljenja u budnom stanju, a u snu si odvojen. Nije li tako?
P: Jeste.
M: Koja je, onda, tvoja prava priroda? Da li ona zdru`ena sa mi{ljenjem, ili ona bez
njega?
P: Sada vidim. Ali, ja nisam bio svestan svog bi}a u snu.
M: To ka`e{ sada. Ne ka`e{ to u snu. Ili mo`da pori~e{ svoje bi}e (smo postojanje u
snu)?
P: Ne.
M: To potvr|uje da ti postoji{ u oba stanja. Apsolutno Postojanje je Sopstvo. Ti si,
dakle, svestan Postojanja. To postojanje je, dakle, svest (sat je citt). To je tvoja prava priroda.
P: Ali, misaona svesnost je nu`na ~ak i za spoznaju.
M: Ta svesnost je namenjena eliminaciji svakog mi{ljenja.
P: Zbog svog neznanja, ja ne spoznajem Apsolutno Postojanje-Svest.
M: Ko je 'ja'? ^ije je neznanje? Odgovori na ova pitanja }e sami biti dovoljni da
poka`u da si ve} spoznat. Ima li ikoga ko pori~e svoje sopstveno postojanje? I da li iko mo`e
re}i da nije postojao u snu? Ovako se ^isto Postojanje priznaje. Priznavanje tako|e
podrazumeva svest. Dakle, svi ljudi su spoznati. Uop{te nema ljudi u neznanju.
P: Da, razumem. Ali, imam jedno malo pitanje. Stanje Spoznaje je stanje be`eljnosti.
Ako je ljudsko bi}e be`eljno, ono prestaje da bude ljudsko.
M: Ti priznaje{ svoje postojanje u snu. Onda nisi funkcionisao. Nisi bio svestan nijednog
grubog tela. Nisi sebe ograni~io na ovo telo. Tako da nisi mogao na}i ni{ta {to je odvojeno
od tvog Sopstva.
Sada, u budnom stanju, nastavlja{ da postoji{ kao to isto Postojanje, s tim {to su tome
dodata ograni~enja tela. Ova ograni~enja ~ine da vidi{ druge objekte. Otuda se javlja `elja.
Me|utim, stanje be`eljnosti u snu nije te bilo u~inilo manje sre}nim nego {to si sada. Nisi
282
ose}ao nikakav nedostatak. Nisi u~inio sebe jadnim time {to nisi zadovoljavao `elje. No, sada
se bavi{ `eljama, zato {to si ograni~en na ovaj ljudski sklop. Za{to `eli{ da zadr`i{ ova
ograni~enja i nastavlja{ da se bavi{ `eljama?
[ri Bhagavan je nastavio:
Da li ti telo ka`e da postoji{? Izvesno, to je ne{to {to je izvan tela, a {to ostaje
svesno. [ta je to?
Ho}e{ li re}i da je to 'ja', misle}i na ego, koji se ra|a istovremeno sa bu|enjem
pojedinca iz sna? Neka bude tako. Telo nije svesno. Apsolut ne govori. Ego govori. U snu ne
`udimo za oslobo|enjem. Aspiracija se ra|a tek u budnom stanju. Funkcije budnog stanja su
funkcije ega koji je jednozna~an sa 'ja'. Prona|i ko je ovo 'ja'. Kada bude{ tako ~inio i
obitavao kao 'ja', sve ove sumnje }e se razjasniti.
28. septembar 1938.
521. Neki ~lanovi kongresa uru~ili su Mahar{iju slede}a pitanja:
1. Koliko dugo je Indiji su|eno da podnosi ropstvo?
2. Nisu li sinovi Indije dali dovoljno `rtava za njeno oslobo|enje?
3. Da li }e Indija do}i do slobode za `ivota Mahatme Gandhija?
Nije dat kategori~an odgovor na gornja pitanja. [ri Bhagavan je prosto primetio:
Gandhi se predao Bo`anskom i dela prema tome, bez sebi~nog interesa. On se ne obazire na
rezultate, nego ih prihvata kakvi god da se poka`u. Takav mora da bude stav nacionalnih
radnika.
P: Da li }e rad biti krunisan uspehom?
M: Ovo pitanje se javlja zato {to se pitalac nije predao.
P: Zna~i li, onda, da ne treba da mislimo i radimo za blagostanje zemlje?
M: Prvo se pobrini za sebe, a ostalo }e prirodno da sledi.
P: Ja ne govorim o li~noj koristi, ve} o blagostanju zemlje.
M: Prvo se predaj, pa vidi. Sumnje se javljaju jer nema predaje. Stekni snagu predajom
i onda }e{ na}i da se tvoja okolina unapredila do onog stepena snage koju si ti stekao.
P: Zar ne treba da znamo da li }e na{e delanje biti vredno napora?
M: Sledi Gandhijev primer u radu za nacionalnu stvar. 'Predaja' je nalog.
Slede}i listi} je tako|e uru~en [ri Bhagavanu:
Nas ~etvorica smo iz Kurga. Vra}amo se iz Delhija, gde nas je poslao Curgski komitet
da kao poslanici u~estvujemo u radnom odboru Indijskog nacionalnog kongresa. Budite ljubazni,
i uputite neku poruku narodu Kurga i Curgskom oblasnom komitetu.
Kada je uru~en i ovaj list, [ri Bhagavan je rekao da isti odgovor va`i i u ovom slu~aju.
Poruka se sadr`i u re~i 'Predaja'.
29. septembar 1938.
522. Jedan posetilac je rekao [ri Bhagavanu:
Ja `elim znanje.
M: Ko `eli znanje?
P: Ja ga `elim.
M: Ko je taj 'ja'? Prona|i 'ja', i zatim vidi koje znanje }e ti jo{ biti potrebno.
2. oktobar 1938.
523. Poseban voz sa hodo~asnicima je dovezao vi{e posetilaca iz Bengala. Jedan od njih je
rekao da je ~itao knjigu g. Pola Brantona i da je jo{ od tada `udeo da vidi [ri Bhagavana.
Pitao je:
Kako da prevazi|em svoju strast?
283
M: Na|i njen koren i onda }e ostalo biti lako. (Kasnije:) [ta su strasti? Po`uda, bes,
itd. Za{to se one javljaju? Zbog sklonosti ili odbojnosti prema objektima koje vidi{. Za{to se
objekti projektuju pred tobom? Zbog tvoje avidye, tj. neznanja. Neznanja ~ega? Sopstva. Zna~i,
ako prona|e{ Sopstvo i obitava{ u njemu, ne}e biti problema zbog strasti.
(Kasnije:) Opet, {ta je uzrok strastima? @elja da se bude sre}an ili u`iva u zadovoljstvu.
Za{to se javlja `elja za sre}om? Zato {to je sma tvoja priroda sre}a, i prirodno je da joj
te`i{. Ove sre}e nema nigde, osim u Sopstvu. Nemoj je tra`iti drugde, nego tra`i Sopstvo i
obitavaj u njemu.
Jo{ jednom: opet, ta sre}a koja je prirodna samo se ponovo otkriva, tako da ne mo`e
biti izgubljena. Dok je sre}a koja se ra|a iz drugih subjekata spolja{nja, i zato se lako gubi.
Stoga, ona nije trajna, pa nije vredna da je tra`imo.
Dalje, ne treba da se ohrabruje `udnja za u`ivanjima. Ne mo`emo da ugasimo vatru
sipaju}i na nju benzin. Poku{aj da se privremeno zadovolji `udnja kako bi se strasti kasnije
potisnule, je prosto sme{an.
Postoje, bez sumnje, i drugi metodi za savladavanje strasti. To su (1) regulisana ishrana,
(2) post, (3) ve`be yoge, (4) lekovi. Me|utim, njihovo delovanje je prolazno. ^im se zapreka
ukloni, strasti se ponovo javljaju sa jo{ ve}om snagom. Jedini na~in da ih prevazi|emo je da
ih izbri{emo. To se radi tako {to se prona|e njihov izvor, kao {to je malopre obja{njeno.
524. Jedan drugi hodo~asnik je pitao:
Ja sam ~ovek koji ima porodicu. Da li je mogu}e da oni koji `ive u porodici do|u do
oslobo|enja i, ako jeste, na koji na~in?
M: Pa, {ta je porodica? ^ija je to porodica? Ako se prona|u odgovori na ova pitanja,
ostala se re{avaju sama od sebe. Reci mi: Da li si ti u porodici, ili je ona u tebi?
Posetilac nije odgovorio. Onda je [ri Bhagavan nastavio sa svojim ispitivanjem: Ko si
ti? U tebi se sadr`e tri aspekta `ivota, naime, budnost, sanjanje i stanje dubokog sna. U snu
nisi bio svestan porodice i vezivanja za nju, i tako se ova pitanja tada nisu javljala. Ali, sada
si svestan porodice i vezivanja, i zbog toga tra`i{ oslobo|enje. No, ti si sve vreme ista osoba.
P: Ispravno je da tra`im oslobo|enje, zato {to ja sada ose}am da sam u porodici.
M: U pravu si. Ali, razmotri i reci: Da li si ti u porodici, ili je ona u tebi?
Jedan drugi posetilac je upao: [ta je porodica?
M: To je to. To mora da se zna.
P: Tu je moja `ena, a tu su i deca. Oni zavise od mene. To je porodica.
M: Da li ~lanovi porodice vezuju tvoj um? Ili se ti vezuje{ za njih? Da li oni dolaze
da ti ka`u: 'Mi smo porodica. Budi sa nama.'? Ili ih ti smatra{ za svoju porodicu, i da si
vezan za njih?
P: Ja smatram da su oni moja porodica i ose}am se vezanim za njih.
M: Upravo tako. Zato {to misli{ da je ta-i-ta tvoja `ena, i da su ti-i-ti tvoja deca, ti
misli{ i da si za njih vezan.
Ove misli su tvoje. One samo tebi duguju svoje postojanje. Ti mo`e{ da se bavi{ tim
mislima, ili da ih napusti{. U prvom slu~aju se radi o ropstvu, a u drugom o oslobo|enju.
P: Nije mi to sasvim jasno.
M: Ti mora{ da postoji{ da bi mogao da misli{. Mo`e{ da misli{ ove misli, ili neke
druge. Misli se menjaju, ali ti ne. Pusti prolazne misli da odu, a ti se dr`i nepromenljivog
Sopstva (Sebe). Misli stvaraju tvoje ropstvo. Ako se napuste, do}i }e do oslobo|enja. Ropstvo
nije spolja{nje. Zato ne treba da se tra`i spolja{nji lek za njega. Ti mo`e{ da izabere{ da
misli{, i tako se vezuje{, ili prestane{ da misli{, i bude{ slobodan.
P: Ali, nije lako ne razmi{ljati.
M: Ne mora{ da prestane{ da misli{. Samo misli o korenu misli; tra`i ga, i na|i.
Sopstvo svetli samo po sebi. Kada se ono na|e, misli prestaju same od sebe. To je
oslobo|enje od ropstva.
P: Da. Sada razumem. Sada sam to nau~io. Da li je guru neophodan?
284
M: Sve dok sebe smatra{ za pojedinca, potreban ti je guru da ti poka`e da nisi vezan
ograni~enjima, i da je tvoja priroda da si slobodan od njih.
525. Jedan drugi posetilac je pitao:
Delanje je ropstvo. Ne mo`e se ostati bez neke vrste aktivnosti. Tako se ropstvo i dalje
razvija. [ta treba da ~inimo u tim okolnostima?
M: Treba da se pona{amo na takav na~in da ne ja~amo ropstvo, nego da ga slabimo.
To je nesebi~no delanje.
4. oktobar 1938.
526. Jedan posetilac je pitao [ri Bhagavana:
Ljudi daju Bogu neka imena i ka`u da je ime sveto i da njegovo ponavljanje podaruje
prednosti. Mo`e li to da bude istina?
M: Za{to ne? Ti ima{ ime na koje se odaziva{. Ali, tvoje telo se nije rodilo sa tim
imenom ispisanim na sebi, niti je ikome reklo da ima to i to ime. Pa, ipak, tebi je dato ime,
i ti se na njega odaziva{, zato {to si se poistovetio sa tim imenom. Stoga, ime ozna~ava ne{to,
i to nije puka fikcija. Sli~no tome, Bo`je ime je delotvorno. Ponavljanje imena zna~i se}anje
na to {to ono ozna~ava. Otuda ono donosi prednosti.
No, ~ovek nije izgledao zadovoljan. Kona~no je `eleo da se povu~e i molio je za [ri
Bhagavanovu Milost.
{ri Bhagavan ga je sada pitao kako bi puki zvuci koji ga uveravaju u Milost, mogli da
ga zadovolje, ako ne bi imao vere.
Obojica su se smejali i posetilac se povukao.
4. oktobar 1938.
527. Grupa uglednih dama iz Kurga je bila u sali.
Jedna od njih je pitala: Ja sam primila mantru. Ljudi me pla{e govore}i da ona mo`e
da izazove nepredvidljive posledice ako se ponavlja. Ona je samo pranava. Zato tra`im savet.
Smem li da je ponavljam? Imam prili~nu veru u nju.
M: Sigurno, ona treba da se ponavlja sa verom.
P: Da li }e ona delovati sama po sebi? Ili, da li bi ste mi ljubazno dali jo{ neka
uputstva?
M: Cilj ponavljanja mantre je da se spozna da se to isto bez napora ve} odvija u nama.
Usmeno ponavljanje postaje mentalno, a mentalno se kona~no otkriva kao ve~no. Ta mantra je
stvarna priroda osobe. I to je stanje spoznaje.
P: Mo`e li se na taj na~in posti}i bla`enstvo samadhija?
M: Ponavljanje mantre postaje mentalno i kona~no se otkriva kao Sopstvo. To je
samadhi.
P: Molim Vas, uka`ite mi Milost i oja~ajte me u mojim naporima!
13. oktobar 1938.
528. Sredove~ni ~ovek iz Andre je pitao: Da li je misao na Boga neophodna da bi se na{
pogled fiksirao (odnosno, da bi se um u~inio jednousmerenim)?
M: Koja je ve`ba u pitanju?
P: Fiksiranje pogleda.
M: Zasto?
P: Da bih stekao koncentraciju.
M: Ve`ba daje dovoljno posla o~ima; ali, gde je u procesu ve`be posao za um?
P: [ta treba da radim za to?
285
samog iz ovog ili onog razloga. A Durjodhuana ~ak nije mogao da na|e ni jednu jedinu
dobru osobu na svetu. Svako odra`ava svoju sopstvenu prirodu.
532. P: Zar nema ni jednog na~ina da se izbegnu patnje sveta?
M: Ima samo jedan na~in, i on se sastoji u tome da se ni pod kojim okolnostima ne
izgubi svoje Sopstvo iz vida.
Jedini lek za sve bole{tine sveta je ispitivati 'Ko sam ja?'. To je, tako|e, savr{eno
bla`enstvo.
533. Ubrzo posle objave u novinama da }e Ghandi u zatvoru u Jervadi postiti dvadesetjedan
dan, dva mladi}a su do{la [ri Bhagavanu. Bili su veoma uzbu|eni. Rekli su: Mahatma }e
postiti dvadesetjedan dan. Mi ho}emo dopu{tenje od [ri Bhagavana da otr~imo gore do
Jervade, tako da i mi mo`emo da postimo dok i on. Molimo vas, dopustite nam to. @urimo
da idemo. Rekav{i to, bili su ve} spremni da izjure. [ri Bhagavan se nasme{io i rekao:
Dobar je znak {to imate takva ose}anja. Ali, {ta sada mo`ete u~initi? Steknite snagu koju je
Gandhi ve} stekao svojom askezom. Uspe}ete kasnije.
534. [ri Bhagavan je ~esto imao obi~aj da ka`e: Ti{ina je najvi{a re~itost. Mir je najvi{a
aktivnost. Kako? Zato {to osoba ostaje u svojoj su{tinskoj prirodi i tako pro`ima sve oblasti
Sopstva. Tako, on mo`e uvesti bilo koje sile u igru kada god i gde god je to potrebno. To je
najvi{i siddhi.
Anamalai je pitao: Ka`e se da su Namadev, Tukaram, Tulsidas i drugi videli Maha
Vi{nua. Kako su ga videli?
M: Na koji na~in? Na upravo isti na~in, na koji ti mene vidi{ sada, i ja tebe. I oni su
Vi{nua videli samo na ovaj na~in.
(On ovo zapisuje i kada je ~uo odgovor, digla mu se kosa na glavi i obuzela ga je
velika radost.)
535. Amamalai Svami je jednom pitao: Kako neko mo`e slu`iti Boga dok je zauzet
svakodnevnim radom?
[ri Bhagavan nije odgovorio. Pro{lo je deset minuta. Do{lo je nekoliko devojaka da
primi [ri Bhagavanov darshan. Po~ele su da pevaju i igraju. Njihova pesma je glasila: 'Mi
}emo da bu}kamo mleko, ne gube}i pomisao na Kri{nu.'
[ri Bhagavan se okrenuo prema Svamiju i rekao da je stigao odgovor na njegovo
pitanje. Ovo podse}anje se naziva bhakti, yoga i karma.
536. Osoba koja je upijena u ideju 'ja sam telo' je najve}i gre{nik i samoubica. Do`ivljaj 'ja
sam Sopstvo' je najve}a vrlina. I samo jedan trenutak dhyane u tom smislu je dovoljan da
uni{ti svu (sanchita) pro{lu karmu. On deluje kao sunce pred kojim se raspr{uje tama. Ako
neko uvek obitava u dhyani, da li i jedan greh, ma koliko da je u`asan, mo`e da pre`ivi
njegovu dhyanu?
537. Jednom je [ri Bhagavan rekao: @elja sa~injava mayu, a be`eljnost je Bog.
538. Amamalai Svami je pitao: Koja je ta~na razlika izme|u svetovne aktivnosti i meditacije
(dhyane)?
M: Nema razlike. To je kao imenovati jednu te istu stvar dvema razli~itim re~ima na
dva razli~ita jezika. Vrana ima dva oka, ali samo jedan iris, koji se kotrlja u jedno od o~iju,
kako ona `eli. Slon surlu koristi za disanje i za pijenje vode. Zmija vidi i ~uje uz pomo}u
jednog istog organa.
288
539. Kada se [ri Bhagavan uspinjao uz breg, Svami je pitao: Da li zatvaranje ili otvararnje
o~iju za vreme meditacije ~ini neku razliku?
M: Ako stoji{ na odre|enoj udaljenosti kad udari{ gumenom loptom u zid, lopta }e
odsko~iti i vratiti se tebi. Ako stoji{ blizu zida, lopta se odbija i be`i daleko od tebe. ^ak i
kad su o~i zatvorene, um sledi misli.
540. Amamalai Svami je jednom pitao: U meditaciji ima vi{e u`ivanja nego u ~ulnim
u`ivanjima. Um ipak juri za ~ulnim u`ivanjima, i ne tra`i meditaciju. Za{to je tako?
M: U`ivanje ili bol su samo aspekti uma. Na{a su{tinska priroda je sre}a. Ali, mi smo
zaboravili Sopstvo i zami{ljamo da su telo ili um Sopstvo. Ovaj pogre{an identitet je ono {to
omogu}uje pojavu patnje. [ta treba raditi? Ovaj utisak (vasana) je veoma drevan i nastavlja da
opstaje tokom bezbrojnih pro{lih ro|enja. Na taj na~in je postao jak. On mora nestati pre
nego {to se su{tinska priroda, tj. sre}a, potvrdi.
541. Neki posetilac je pitao [ri Bhagavana:
Tako je mnogo patnje u svetu zato {to svet obiluje zlim ljudima. Kako neko ovde mo`e
da na|e sre}u?
M: Svi su za nas gurui. Zli nam svojim delima ka`u: 'Nemoj da mi se pribli`ava{'.
Dobri su uvek dobri. Dakle, sve osobe su za nas kao gurui.
542. Amamalai Svami je pitao: Ja ~esto po`elim da `ivim u samo}i, gde lako mogu da na|em
sve {to mi treba, tako da mogu da posvetim sve svoje vreme samo meditaciji. Da li je takva
`elja dobra ili r|ava?
M: Takve misli }e ti dodeliti novu inkarnaciju, da bi se mogle ispuniti. [ta mari gde i
kako si sme{ten? Ono {to je od su{tinske va`nosti je da um mora uvek da obitava na svom
izvoru. Nema ni~eg spolja{njeg, {to nije, tako|e, i unutra{nje. Um je sve. Ako je um aktivan,
~ak i samo}a postaje kao tr`nica. Nema koristi od toga {to zatvara{ o~i. Zatvori mentalno oko
i sve }e biti u redu. Svet je u tebi, nije spolja. Dobre osobe ne}e brinuti i praviti plan pre
svog delanja. Za{to? Zato {to Bog, koji nas je poslao u svet, ima svoj sopstveni plan, i on }e
se zasigurno izvr{iti.
543. Jednom prilikom je do{lo mnogo posetilaca i svi su pozdravili [ri Bhagavana sa jednom
jedinom molitvom: 'U~ini od mene bhaktu. Daj mi mokshu.' Po{to su oti{li, [ri Bhagavan je
rekao, misle}i naglas: Svako od njih `eli bhakti i mokshu. Ako bih im rekao: 'Predaj mi se',
oni ne bi to u~inili. Kako, onda, mogu do}i do onog {to `ele?
544. Jednom prilikom, nekoliko obo`avatelja se raspravljalo me|u sobom, porede}i zasluge
nekih ~uvenih bhakta. Nisu mogli da se slo`e, i preneli su spor [ri Bhagavanu. On je ostao u
}utnji. Rasprava je postala `u~na.
[ri Bhagavan je kona~no rekao: Niko ne mo`e znati ni{ta o nekom drugom, niti mo`e
dodeliti ropstvo ili oslobo|enje nekom drugom. Svako `eli da bude ~uven u svetu. To je
prirodno za ljude. Ali, sama ta `elja ne}e ostvariti cilj koji je pred njim. Onaj ko nije
prihva}en od Boga je zasigurno }e biti poni`en. Onaj ko je predao telo i um Bogu, postaje
~uven {irom sveta.
545. Amamalai Svami je jednom bio jako uznemiren seksualnim mislima. Borio se protiv njih.
Postio je tri dana i molio se Bogu da bude oslobo|en od takvih misli. Kona~no je odlu~io da
pita [ri Bhagavana o tome.
[ri Bhagavan ga je saslu{{ao i ostao je u }utnji oko dva minuta. Onda je rekao: Pa,
misli su te uznemirile i ti si se borio protiv njih. To je dobro. Za{to sada nastavlja{ da misli{
o njima? Kada se god takve misli jave, razmotri kome se one javljaju, i one }e pobe}i od
tebe.
289
546. Amamalai Svami je pitao: Jedna osoba ~ini ne{to {to je dobro, ali ona ~ak i u svojim
ispravnim delanjima ponekad podnosi patnju. Neko u~ini ne{to {to je zlo, ali je sre}an. Za{to
to treba da bude tako?
M: Bol i zadovoljstvo su rezultat pro{le karme, a ne sada{nje. Oni se smenjuju
naizmeni~no. Moramo ih podnositi ili u`ivati strpljivo, i to tako da nas ne ponesu. Uvek
moramo nastojati da se dr`imo Sopstva. Kada smo aktivni ne treba da brinemo za rezultate, i
ne smemo se zanositi zbog bola ili zadovoljstva sa kojima se povremeno sre}emo. Samo onaj
ko je indiferentan prema bolu i zadovoljstvu mo`e da bude sre}an.
547. P: Koji je zna~aj guruove Milosti kod postignu}a oslobo|enja?
M: Oslobo|enje nije negde izvan tebe. Ono je samo u tebi. Ako je neko `eljan
izbavljenja, unutra{nji guru ga vu~e (ka Sebi, Sopstvu), a spolja{nji guru ga gura u Sopstvo.
Ovo je Milost gurua.
548. Jedan posetilac je (pismeno) postavio [ri Bhagavanu slede}a pitanja: (1) Da li su
razli~itosti u svetu nastale istovremeno sa kreacijom, ili su nastale kasnije? (2) Da li je
Stvoritelj nepristrasan? Za{to se, onda, neko ra|a hrom, neko slep? (3) Da li i danas postoji
osam Dikpala, trideset tri krora (deset miliona, ind. mera - broj) bogova i sedam ri{ija?
M: Postavi sebi ova pitanja, i na}i }e{ odgovor.
Posle pauze, [ri Bhagavan je nastavio: Ako prvo znamo svoje Sopstvo, onda }e nam
sve drugo biti jasno. Hajde da prvo spoznamo svoje Sopstvo, i zatim ispitujemo u vezi
Stvoritelja i kreacije. Tra`iti spoznaju Boga i dr., a da prethodno nismo spoznali Sopstvo, izraz
je neznanja. ^ovek koji boluje od `utice vidi sve `uto. Ako on tvrdi da i drugi vide sve `uto,
ko }e prihvatiti njegov stav?
Ka`e se da kreacija ima poreklo. Kako? Kao drvo i seme iz kojeg je ono izraslo. Kako
je nastalo seme? Od jednog takvog drveta. Gde je kraj serijama pitanja? Zato moramo znati
svoje Sopstvo pre nego {to spoznamo svet.
549. [ri Bhagavan ~esto na slede}i na~in govori o namaskaru (poklonjenju): Ovaj namaskar su
drevni mudraci prvobitno zamislili kao sredstvo za predaju Bogu. Sam ~in i dalje postoji, ali
ne i duh koji iza njega stoji. Onaj ko ga izvodi ima nameru da ovim ~inom obmanjuje objekat
bogoslu`enja. Uglavnom je neiskren i obmanjiv. Smi{ljen je da prikrije bezbrojne grehe.
Mo`emo li obmanuti Boga? ^ovek misli da Bog prihvata njegov namaskar i da je on sam
slobodan da nastavi svoj stari `ivot. Ne treba da mi dolaze. Nisam dirnut ovim namaskarima.
Ljudi treba da odr`avaju svoj um ~istim; umesto toga oni se pognu i padaju ni~ice preda
mnom. Nisam obmanut takvim pona{anjem.
550. Somerset Mom (Maugham), popularni engleski knji`evnik bio je u poseti [ri Bhagavanu.
Oti{ao je u sobu majora ^edvika, i tamo iznenada izgubio svest. Maj. ^edvik je zamolio [ri
Bhagavana da ga pogleda. [ri Bhagavan je u{ao u sobu, seo na stolicu i gledao u G.Moma.
Ovaj se povratio i pozdravio [ri Bhagavana. Ostali su u }utnji i gledali se oko jedan sat.
Knji`evnik je poku{ao da postavi pitanja, ali nije ni progovorio. Maj. ^edvik ga je ohrabrio da
ne{to ipak pita. [ri Bhagavan je rekao: Sve je zavr{eno. Govor Srca je jedini govor. Svaki
razgovor se mora okon~ati samo }utnjom. Sme{ili su se i [ri Bhagavan je napustio sobu.
551. Jedan ~ovek je pitao [ri Bhagavana: Za{to se ka`e da je atma vidya (samospoznaja)
najlak{a tehnika?
M: Svaka druga spoznaja (vidya) zahteva spoznavatelja, spoznaju i objekat koji }e se
spoznati, dok ova ne zahteva ni jedno od njih. To je Sopstvo. Mo`e li i{ta da bude tako
o~igledno kao ono? Zato je najlak{a. Sve {to treba da radi{ je da ispituje{: 'Ko sam ja?'
^ovekovo pravo ime je mukti (oslobo|enje).
290
552. U toku su neke gradnje u A{ramu. Imali su plan koji, nekako, nisu mogli da slede u
potpunosti. Zato se Amamalai Svami i Sarvadhikari nisu slo`ili oko mnogih detalja, i me|u
njima je do{lo do nesporazuma. Amamalai Svami je bio krajnje razo~aran stanjem stvari.
Upitao je [ri Bhagavana {ta se u ovakvim okolnostima mo`e u~initi.
[ri Bhagavan je rekao: Koja od zgrada je sagra|ena po planu koji su sa~inili ovi ljudi
ovde? Bog ima svoje sopstvene planove i sve se to odvija po njima. Ne treba niko da se
brine zbog onoga {ta se de{ava.
553. Asramiti su jednom upitali [ri Bhagavana: [ta smo mi bili u na{im prethodnim `ivotima?
Za{to ne znamo svoju sopstvenu pro{lost?
M: U svojoj Milosti, Bog je ljudima uskratio ovo znanje. Ako bi znali da su bili u
vrlini, postali bi gordi; u suprotnom slu~aju bi bili utu~eni. Oba ishoda su r|ava. Dovoljno je
da neko spozna Sopstvo.
554. M: Isto kao {to reka ne nastavlja da te~e po{to se ulila u okean, tako osoba gubi sve
kretnje po{to se utopi u Sopstvo.
555. [ri Bhagavan je jednom ispri~ao kako ga je Ganapathi Muni pitao: Ja mislim da mo`e
da se `ivi od tri rupija mese~no. [ta misli [ri Bhagavana o tome?
M: ^ovek mo`e sre}no da `ivi samo ako zna da mu nije potrebno ni{ta za `ivot.
556. Major ^edvik je jedne ve~eri pitao [ri Bhagavana: Ka`e se da se svet manifestuje,
nakon {to se manifestuje um. Kada spavam, nema uma. Zar to ne pokazuje da je svet
proizvod univerzalnog (kosmi~kog) uma? Kako, onda mo`emo re}i da svet nije materijalan
(stvaran), ve} je samo snolik?
M: Svet ti ne ka`e da li je stvoren od individualnog uma, ili od univerzalnog. Samo
individualni um vidi svet. Kada ovaj um nestane, svet tako|e nestaje.
Jedan ~ovek je video u snu svoga oca, koji je umro trideset godina ranije. Zatim, da je
imao jo{ ~etvoricu bra}e i da je njegov otac me|u njima podelio svoju imovinu. Izbila je
sva|a, bra}a su ga napala, i probudio se u strahu. Onda se setio da je bio sasvim sam, da
nije imao bra}e i da je otac odavno mrtav. Njegov strah je ustupio mesto du{evnom miru.
Tako, vidi{, kada vidimo svoje Sopstvo, nema sveta, a kada Sopstvo izgubimo iz vida, na|emo
se zarobljeni u svetu.
557. Jedan posetilac: Nalo`eno nam je da se koncentri{emo na ta~ku izme|u obrva. Da li je
to u redu?
M: Svako je svestan 'ja jesam'. Ostavljaju}i po strani tu svesnost, ljudi idu okolo,
tragaju}i za Bogom. Koja je korist od fiksiranja pa`nje izme|u obrva? Obi~na je budala{tina
re}i da je Bog izme|u obrva. Smisao takvog uputstva je u pomo}i da se um skoncentri{e. To
je jedna od mo}nih metoda da se um zauzda i tako spre~i njegovo rasipanje.
Ali, najbolje sredstvo spoznaje je ispitivanje 'Ko sam ja?'. Sada{nja nevolja postoji za
um, i ona se mora odstraniti samo umom.
P: Da li postoje ograni~enja u na~inu ishrane kojih se moramo pridr`avati?
M: Satvi~ka hrana koja se umereno uzima.
P: Navodi se vi{e asana. Koja je od njih najbolja?
M: Nididhyasana (jednousmerenost uma) je najbolja.44
558. Jedan posetilac je pitao: [ri Bhagavane. Kada sam ~uo za vas, u meni se rodila jaka
`elja da vas vidim. Za{to se to de{ava?
44
zbog toga nije mogao do}i u palatu. Kralj je poslao svog lekara da se pobrine za njega.
Kralju su saop{tavane la`ne vesti o tome da je ministar ponekad bolje, a da ponekad gubi
snagu. Kralj je `eleo da vidi pacijenta. No, u~enjaci (panditi) su rekli da je takvo pona{anje
protivno dharmi (du`nosti). Kasnije su ga izvestili o ministrovoj smrti. Kralju je bilo veoma `ao
kada je ~uo tu vest.
Arogantnog ministra su njegovi {pijuni obavestili o ovim doga|ajima. Poku{ao je da
osujeti ostale ministre. ^ekao je da kralj iza|e iz palate, da bi ga mogao sam izvestiti o
prevari. Jednom prilikom se popeo na drvo, sakrio se izme|u grana, i ~ekao da kralj nai|e.
Te ve~eri su kralja izneli u nosiljci, i ovaj je isko~io iz busije pravo ispred njega i povikao
svoje ime. Kraljev pratilac je bio jednako dobro obave{ten o namerama misnistra. On je
iznenada uzeo {aku svetog pepela (vibhuti) iz d`epa i bacio ga u vazduh, tako da je kralj
morao da zatvori o~i. Pratilac je povikao '@iveo' svom kralju, i naredio grupi da svira glasno,
tako da se pokli~i ministra nisu mogli ~uti od buke. Tako|e je naredio nosa~ima nosiljke da
idu br`e, a on sam je pojao zapeve za teranje zlih duhova. Kralj je tako dobio utisak da se
duh mrtvog ~oveka {ega~io sa njim.
Razo~arani ministar je postao o~ajan i povukao se u {umu radi askeze. Posle dugo
vremena desilo se da je kralj i{ao u lov. Sreo se licem u lice sa nekada{njim ministrom, koji
je sedeo u dubokoj kontemplaciji. No, on je po`urio sa tog mesta kako ga duh ne bi mu~io.
Pouka ove pri~e je da ~ak i po{to je ~ovek od mesa i krvi vi|en, pogre{an utisak
(vasana), da je on duh, spre~io je da se stvari ispravno uo~e. Isto je sa forsiranom spoznajom
Sopstva.
22. oktobar 1938.
563. U posetu [ri Bhagavanu je do{la grupa ljudi. Jedan od njih je pitao: Koji je ispravan
na~in za obuzdavanje uma?
M: Neposlu{ni bik se navikne na {talu pomo}u trave. Isto tako, um se mora navi}i na
mir dobrim mislima.
P: Ali, on ne ostaje postojan.
M: Bik koji se navikao da luta okolo, u`iva u tome. Me|utim, mora se namamiti u
{talu so~nom travom. ^ak i tada, on }e nastaviti da upada na susedne pa{njake. Moramo ga
postepeno navesti da uvidi kako i na svom pa{njaku mo`e na}i isto tako dobru travu. Posle
nekog vremena, on }e ostati u {tali i ne}e odlaziti da luta. Kona~no }e do}i vreme kada ne}e
i}i na susedne pa{njake, nego }e se vratiti u {talu ~ak i ako ga isteraju iz nje. Na isti na~in
moramo da ve`bamo um da se okrene ispravnom pona{anju. Postepeno }e se na to navi}i, i
ne}e se vra}ati starom pona{anju.
P: Koje je ispravno pona{anje koje treba pokazati umu?
M: Misao o Bogu.
23 i 26. oktobar 1938.
564. Pandit Bala Kak Dar iz Ka{mira, do{ao je ~ak iz [rinagara da bi dobio darshan [ri
Bhagavana na dan Depavali (Hindu praznik). Dao je [ri Bhagavanu pregr{t papira koji su
sadr`avali izve{taje o njegovom `ivotu i polo`aju. Svi njegovi razgovori sa [ri Bhagavanom bili
su li~ni.
Jedno od njegovih pitanja je bilo: Sada, kada sam imao darshan [ri Bhagavana, i kako
je to za mene dovoljno, mogu li da bacim sve obrede, tantre i puje u reku?
M: Dnevna puja, koja se nala`e u dharma shastrama, je uvek dobra. Ona slu`i
pro~i{}avanju uma. ^ak i ako neko sam ose}a da je isuvi{e napredan za takvu puju, ona se
jo{ uvek mora izvoditi radi dobra drugih. Takvo pona{anje }e biti primer za njegovu decu i
druge koji mu pripadaju.
293
565. Gospodin iz Majsorea je pitao: Kako da odr`imo ~istotu uma? M: Ve`bom. Daj mu
dobre misli. Um se mora izve`bati dobrim pona{anjem.
P: Ali, on nije postojan.
M: Bhagavad Gita ka`e: 'Um se mora postepeno dovesti do mira'; 'U~ini da um obitava
u Sopstvu... ve`bom i bestrasno{}u'. Ve`ba je nu`na. Napredak }e biti lagan.
P: Kakvo je to Sopstvo na koje se upu}uje da obitavamo u njemu?
M: Zar ti ne zna{ Sebe (Sopstvo)? Ti izvesno postoji{. Ili pori~e{ svoje postojanje?
Pitanje '[ta je ovo Sopstvo?' mo`e da se javi samo ako ne postoji{; ali, ako ne postoji{, ne
mo`e{ ni{ta ni da pita{. Tvoje pitanje pokazuje da postoji{. Prona|i ko si. To je sve.
P: Pro~itao sam mnogo knjiga. Ali, moj um se ne okre}e ka Sopstvu.
M: Zato {to Sopstvo nije u knjigama, nego u tebi. ^itanjem knjiga mo`e{ da postane{
u~en. To je svrha ~itanja, i ona je ispunjena.
P: [ta je atma sakshatkara (Spoznaja Sopstva)?
M: Ti si atma (Sopstvo), i tako|e si sakshat (sada i ovde). Gde je tu mesto za kara
(postignu}e)? Ovo pitanje pokazuje da misli{ da si ne-Sopstvo. Ili, misli{ da postoje dva
Sopstva, jedno koje treba da spozna drugo. To je apsurdno.
U osnovi ovog pitanja je ~injenica da se identifikuje{ sa grubim telom. Dakle, ovo
pitanje se javlja sada. Da li se javilo u snu? Tada nisi postojao? Sigurno da jesi. Koja je
razlika izme|u ova dva stanja, pa da se ovo pitanje javlja sada, a ne u snu? Sada misli{ da si
telo. Vidi{ oko sebe predmete, pa `eli{ da na isti na~in vidi{ i Sopstvo. To je mo} navike.
^ula su puki instrumenti opa`anja. Ti si posmatra~. Ostani samo kao posmatra~. [ta jo{ ima
da se vidi? Takvo je stanje dubokog sna. Zato se tada ne javlja ovo pitanje.
Atma sakshatkara (Spoznaja Sopstva) je, dakle, samo anatma nirasana (odbacivanje neSopstva).
P: Da li postoji samo jedno Sopstvo, ili ih ima vi{e?
M: Ovo pita{ zbog konfuzije; ti poistove}uje{ telo sa Sopstvom. Misli{: 'Tu sam ja; tu je
on; tamo je neko drugi' itd. Nalazi{ tako mnogo tela i misli{ da ona predstavljaju mnogo
Sopstava. No, da li si u snu pitao: 'Ja tu spavam, a koliko ih ima koji su budni?' Da li se o
tome javlja neko pitanje? Za{to se ne javlja? Zato {to si samo jedan, a nema mno{tva.
P: [ta je moja su{tina (tattva)?
M: Ti si sam tattva. Da li ima nekog drugog ko bi spoznao tvoju su{tinu? Sama
~injenica tvog postojanja ti omogu}ava da postavi{ ovo pitanje. Samo tvoje postojanje je tattva.
Odbaci ode}u tattve i ostani u svojoj su{tinskoj prirodi. Svi spisi ti samo ka`u, da ne tra}i{
trud na neistinu, na ne-tattvu. Odbaci ne-tattvu. Onda tattva ostaje ve~no svetle}a, ~ista, i sama.
P: Ja `elim da znam svoju su{tinu i svoje du`nosti.
M: Prvo znaj svoju su{tinu, a zatim mo`e{ da pita{ koje su tvoje du`nosti. Ti mora{ da
postoji{ da bi znao i ispunio svoju du`nost. Spoznaj svoje postojanje i zatim ispitaj koje su
tvoje du`nosti.
26. oktobar 1938.
566. Postoji jedan tamilski list Arja Dharman. U njemu se pojavio ~lanak o vairagyam. [ri
Bhagavan ga je pro~~tao kao odgovor na jedno pitanje. ^lanak je, ukratko, glasio:
Vairagya=vi+raga=vigataraga (nevezanost).
Vairagya je mogu}a samo za mudre. Me|utim, ~esto je prost narod pogre{no primenjuje.
Na primer, ~esto ka`u: 'Odlu~io sam da ne idem na bioskopske predstave.' Oni to zovu
vairagya. Takve pogre{ne interpretacije re~i i starih izreka nisu retke. Opet, ~esto ~ujemo: 'Kad
vidi{ psa, ne vidi{ kamen; kada vidi{ kamen, ne vidi{ psa.' Obi~no se razume da to zna~i da
ne mo`emo na}i kamenicu kada nam zatreba da ga|amo psa lutalicu. Ali, ova popularna
izreka ima mnogo dublji smisao. Ona se zasniva na slede}oj pri~i: Ku}a jednog bogatog ~oveka
je bila dobro ~uvana. @estok pas je tako|e bio vezan lancem za stub na ulazu. Pas i lanac su,
294
me|utim, bili veoma uspe{ni umetni~ki radovi. Bili su isklesani u kamenu, ali su izgledali kao
`ivi. Jedan prolaznik se jednom prepla{io kada je ugledao stra{nu `ivotinju i povredio se
poku{avaju}i da ga izbegne. Ljubazni sused se sa`alio na njega i pokazao mu je da to nije
`ivi pas. Kada je ovaj slede}i put prolazio, divio se ve{tini vajara i zaboravio je svoje staro
iskustvo. Tako, kada je mislio da je u pitanju pas, on nije mogao da vidi kamen od kojeg je
bio sa~injen; i opet, kada je otkrio da je to vajarsko delo, nije video nikakvog psa koji bi ga
ozledio. Odatle poti~e ova izreka. Uporedi je sa 'Slon sakriva drvo, a drvo sakriva slona.'
Ovde je slon bio na~injen od drveta.
Atma je uvek sat-citt-ananda. Od ovih, prva dva se do`ivljavaju u svim stanjima, dok se
za poslednje ka`e da se isku{ava samo u snu. Postavlja se pitanje kako se istinska priroda
Sopstva mo`e izgubiti u stanjima budnosti i sanjanja. Istinu govore}i, ona se ne gubi. U
dubokom snu nema uma, i Sopstvo sija kao ono smo, dok je ono, {to sija u druga dva
stanja, odra`ena svetlost Sopstva. Ananda se ose}a u dubokom snu, posle nestanka misli. Ona
se manifestuje i u drugim prilikama, kao {to su ljubav, radost, priya, moda i pramoda.
(stupnjevi duhovne egzaltacije). Ali, to su sve citta vrtti (obrasci uma).
Kada ~ovek {eta ulicom, njegov um je prepun hitrih misli. Pretpostavimo da prolazi kraj
nekog bazara gde se prodaje neki fini mango. On voli mango, i kupi}e ga. Sada je nestrpijiv
da ga okusi. Zato on `uri ku}i, jede ga i sre}an je. Kada hitre prolazne misli naprave mesta
za zadovoljstvo pri pogledu na mango, to je priya, kada ih uzme kao svoje (kupi ih), to
zadovoljstvo je moda; kona~no, kada ih jede, zadovoljstvo je pramoda. Sve tri vrste radosti
postoje zbog nestanka svih drugih misli.
od 3. do 6. novembra 1938.
567. [ri Bhagavan je objasnio G. Mek Ajveru prvih nekoliko stihova Sat Vidye:
1. Prvi stih je blagoslov po~etka. Za{to ovde treba da se uvede tema? Da li Svest mo`e
da bude drugo, do Bi}e? Bi}e je su{tina - Srce. Kako onda da se Vrhunsko Bi}e kontemplira
i slavi? Ostati samo kao ~isto Sopstvo (samosvest), je blagoslov po~etka. Ovde je re~ o
brahmanu bez atributa (nirguna - bez guna) po jnana margi (putu samospoznaje).
2. Drugi stih slavi Boga sa atributima. U prethodnom stihu su navodi 'biti kao Sopstvo
koje je jedno', u ovom je re~ o predaji Bogu koji je Sve.
Dalje, drugi stih pokazuje: (1) spremnog ~itaoca, (2) temu, (3) odnos i (4) plod.
Spreman ~italac je onaj koji je kompetentan za plod. Kompetentnost se sastoji od nevezanosti
za svet i `elje da se bude oslobo|en.
Svako zna da pre ili kasnije mora umreti; ali, ne misli duboko o tome. Svi imaju strah
od smrti; takav strah je trenutan. Za{to postoji strah od smrti? Zbog ideje 'ja sam telo'. Svi
su potpuno svesni smrti tela i njegovog kremiranja. Op{te je poznato da se telo gubi kada se
umre. Zbog ube|enja 'ja sam telo', pla{imo se smrti kao gubitka Sebe. Ro|enje i smrt se
odnose samo na telo; ali, pripisuju se Sopstvu, {to daje povod obmani da se ro|enje i smrt
odnose na Sopstvo.
U nastojanju da prevazi|e ro|enje i smrt, ~ovek gleda s po{tovanjem na Vrhunsko Bi}e,
da bi ga Ono izbavilo. Tako su ro|eni vera i predanost Gospodu. Kako da ga bogoslu`imo?
Stvorenje je nemo}no, a Stvoritelj je svemo}an. Kako da mu pristupimo? Poveriti sebe
Njegovoj brizi je jedino {to preostaje, potpuna predaja je jedini na~in. Zato se on predaje
Bogu. Predaja se sastoji u tome {to sebe i svoje posede predajemo Gospodu Milosti. Onda,
{ta ~oveku preostaje? Ni{ta - ni on sam, ni njegovi posedi. Po{to se telo koje je podlo`no
ra|anju i umiranju prepusti Bogu, ~ovek vi{e ne treba da se brine za njega. Onda ro|enje i
smrt ne mogu da ga terori{u. Razlog straha je bilo telo; ono vi{e nije njegovo; za{to sada da
se boji? Ili, gde je sada identitet pojedinca, za koji bi se bojao?
Tako se Sopstvo spoznaje, i sledi Bla`enstvo. To je, onda, glavna tema: sloboda od
patnje i postizanje sre}e. Ovo je najvi{e dobro koje treba posti}i. Predaja je istozna~na sa
samim Bla`enstvom. To je odnos.
295
Plod je razmi{ljati o glavnoj temi i ste}i znanje koje je ve~no prisutno, ovde i sada. Stih
se zavr{ava sa 'besmrtnici'.
3. Pet ~ula ozna~avaju suptilne funkcije (tanmatra). Naime, dodir, vid, ukus, sluh i miris.
Njihove modifikacije sa~injavaju ~itav univerzum; one se modifikuju prema trima gunama, kako
sledi:
Tamasom (inertno{}u; tupo{}u) grubi elementi;
Rajasom (aktivno{}u) instrumenti za saznavanje objekata;
Sattvom (jasno}om) razli~ite vrste ~ulnih saznanja, i
Tamasom - grubi objekti, tj. svet;
Rajasom - `ivotni dahovi i karmendriye (organi delanja)
Sattvom - ~ula.
Karmendriye su organi hvatanja, hodanja, govora, izlu~ivanja i reprodukcije.
Sada razmotri zvonjenje zvona; zvuk se odnosi na sluh, zvono je objekat, modifikacija
gune tamas. Rajasi~ke tanmatre, koje se menjaju u zvu~ne vibracije, {ire se oko zvona, zatim se,
kao etar, povezuju sa u{ima, kako bi se osetile kao zvuk. Znanje koje to prepoznaje kao zvuk,
je sattva tanmatra.
Zvuk je dakle, osobina etra. Sli~no je sa drugim ~ulima: oblik je osobina vatre; dodir je
osobina vazduha; ukus - vode i miris - zemlje.
Shvatiti tanmatre kao najsuptilnije deli}e materije nije ispravno, po{to to nije kompletno.
One su samo suptilni oblici zvuka, dodira, vida, ukusa i mirisa, koji sa~injavaju ~itave
komponente univerzuma. Takva je kreacija sveta.
Zbog nedostatka odgovaraju}ih izraza, ove ideje se ne mogu ispravno izraziti na stranim
jezicima.
4. Ovaj stih pokazuje da se svi sla`u u jednoj stvari. Koja je to? Stanje izvan dualnosti
i nedualnosti, izvan subjekta i objekta, izvan individualne du{e (jive) i Boga; ukratko, iznad
svih razlika. Ono je slobodno od ega. 'Kako ga dostici?' je pitanje. Ka`e se, odbacivanjem
sveta. Ovde 'svet' ozna~ava misli koje se odnose na svet. Ako se te misli ne jave, ego se ne
ra|a. Ne}e biti subjekta i objekta. Takvo je to stanje.
568. G. Sastri je [ri Bhagavanu pokazao jedan ise~ak. U njemu je bilo neko proro~anstvo [ri
Rama Tirthe o tome da }e Indija ponovo dosti}i sve veli~anstvo svog nekada{njeg sjaja, pre
1950.
[ri Bhagavan je rekao: Za{to ne bismo mislili da je ona ve} na vrhuncu svog sjaja?
Slava je u tvojim mislima.
7. novembar 1938.
569. U odgovoru [ri K. L. [armi, [ri Bhagavan je govorio o Dakshinamurti stotri:
Prvobitno sam `eleo da napi{em komentar na nju. G. Ranganatha Ajer je uzeo moju
tamilsku verziju stotre i {tampao je zajedno sa Appaiapattu. Kasnije me je zamolio da je
pro{irim. Imao sam ve} spreman uvod. On ga je video i uzeo za {tampu. Nisam nastavio sa
radom. [to se ti~e stotre:
Brahma, stvoritelj, stvorio je ~etvoricu sinova iz svog uma. To su bili Sanaka, Sanandana,
Sanathkumara i Sanatsujata. Oni su pitali svog stvoritelja za{to ih je doveo u postojanje.
Brahma je rekao: 'Moram da stvorim univerzum. Ali, ja `elim da idem da radim tapas za
spoznaju Sopstva. Vi ste ro|eni da biste stvorili univerzum. To }ete u~initi umno`avaju}i se.'
Njima se ova zamisao nije svidela. Pitali su se za{to treba svu tu brigu da preuzmu na sebe.
Za svakog je prirodno da tra`i svoj izvor. Oni su, stoga, hteli da ponovo na|u svoj izvor i
budu sre}ni. Tako, nisu se pokorili nare|enjima Brahme, nego su ga napustili. @eleli su
vo|stvo kako bi mogli da spoznaju Sopstvo. Oni su bili najbolje osposobljeni pojedinci za
Samospoznaju. Vo|stvo je trebalo da do|e samo od najboljeg od u~itelja. Ko je, drugi, to
296
mogao biti, do [iva - yogiraja (kralj yogina). [iva se pojavio pred njima, sede}i pod svetim
drvetom banjana. Da li yogiraja, treba da praktikuje yogu? U{ao je u samadhi ~im je seo; bio
je u savr{enom spokoju. Zavladala je ti{ina. Oni su ga videli. Delovanje je bilo trenuta~no.
Pali su u samadhi i njihove sumnje su bile okon~ane.
Ti{ina je istinska upadesha. Ona je savr{ena upadesha. Ona je pogodna samo za
najnaprednije tragaoce. Drugi nisu u stanju da iz nje izvuku potpuno nadahnu}e. Zato
zahtevaju re~i kojima }e se objasniti Istina. Ali, Istina je izvan re~i. Ona ne priznaje
obja{njenja. Sve {to je mogu}e da se u~ini, jeste da se uka`e na nju. Kako da se to u~ini?
Ljudi su pod dejstvom iluzije. Ako se odstrani op~injenost, spozna}e Istinu. Mora da im
se ka`e da spoznaju la`nost iluzije. Onda }e nastojati da izbegnu njenu zamku. Usledi}e
vairagya. Ispitiva}e Istinu, tra`i}e Sopstvo. To }e u~initi da obitavaju kao Sopstvo. [ri [ankara,
po{to je avatar [ive, bio je pun saose}anja za pala bi}a. @eleo je da sva ona spoznaju svoje
bla`eno Sopstvo. Nije ih sve mogao dota}i svojom ti{inom. Zato je spevao Dakshinamurti stotru
u obliku himne, da bi ljudi mogli da je ~itaju i spoznaju Istinu.
Kakva je priroda iluzije? Svi su u {akama u`ivanja, tj. bhokte, bhogyama, bhoge. To je
posledica pogre{nog ose}anja da su objekti u`ivanja (bhogya vastu) stvarni. Ego, svet i Stvoritelj
su temelji na kojima po~iva iluzija. Ako se spozna da oni nisu odvojeni od Sopstva, ne}e vi{e
biti iluzije.
Prva ~etiri stiha se bave svetom. Pokazano je da je svet isto {to i u~itelj (guru) kome
se tragalac predaje, i da je u~iteljevo Sopstvo isto kao i tragao~evo. Druga ~etiri stiha se bave
pojedincem ~ije se Sopstvo pokazuje kao Sopstvo u~itelja. Deveti stih se bavi I{varom, a deseti
siddhijem, odnosno, Spoznajom.
To je pregled stotre.
[ta je, ovde, darpana (ogledalo)? Ogledalo, kakvo je nama poznato, je besvesni objekat
koji odra`ava svetlost. [ta u jednom pojedincu odgovara ogledalu? Svetlost samoosvetljenog
Sopstva se odra`ava od mahatattve. Odra`ena svetlost je etar uma, odnosno, ~ist um. Ona
osvetljava podsvesne utiske (vasane) pojedinca i otud nastaje ose}anje 'ja' i 'ono'.
Opet, povr{no ~itanje sloka stvara utisak da se ropstvo i oslobo|enje odnose na u~itelja,
na Dak{inamurtija. To je apsurd. Misli se na predaju Njemu.
570. Jedan posetilac je pitao [ri Bhagavana:
Ka`e se da je nirguna upasana (dr`ati se Apsoluta bez atributa) te{ka i rizi~na.
M: Sumnje nastaju kada se ono {to je nemanifestovano smatra za manifestovano. Da li
i{ta mo`e biti neposrednije i bliskije od Sopstva? Mo`e li i{ta da bude jasnije?
P: ^ini se da je saguna upasana lak{a (tj. dr`ati se Apsoluta sa atributima).
M: Radi ono {to je lako za tebe.
571. M: Za mnoge je glavna ta~ka raspravljanja mno{tvo jedinki. Jiva je samo svetlost koja se
odra`ava na ego. Osoba se identifikuje sa egom i raspravlja se o tome da mora biti vi{e
takvih jedinki kao {to je on sam. Nije ga lako uveriti u apsurdnost njegovog polo`aja. Da li
neko, ko u snu vidi mnogo pojedinaca, i posle bu|enja ostaje u uverenju da su oni stvarni,
raspravlja o njima?
Ovaj argument nije uverio diskutanta.
Opet, tu je mesec. Neka svako gleda u njega, u bilo koje vreme, sa bilo kog mesta; to
je isti mesec. Svako ga zna. Pretpostavi sad da ima vi{e sudova sa vodom koji odra`avaju
mesec. Likovi se svi me|usobno razlikuju, i razlikuju se i od samog meseca. Ako se jedan od
sudova raspadne, taj odraz }e nestati. Njegov nestanak ne uti~e na pravi mesec, ni na druge
odraze. To je sli~no pojedincu koji postigne oslobo|enje. Samo on je oslobo|en.
Sekta{ koji zastupa mno{tvenost daje ovakav argument: 'Ako je Sopstvo jedno, kada se
neko oslobodi, tada bi se sve du{e oslobodile. U praksi to nije tako. Zato advaita nije
ispravna.'
297
besomu~no i tra`i sedi{ta. On ne razume da je on sam centar svega i da, takav, ~ini temelj
svega.
Ako je upitan, on }e govoriti o delovanju sedi{ta i obu}e u odnosu na gravitaciju,
magnetizam, itd. On zami{lja da }e bez svega toga snaga njegove pokore da bude smanjena.
Odakle svi oni izvla~e snagu? On razmatra delovanje, tra`i njegove uzroke i zami{lja da
je to mo} sedi{ta i obu}e. Kamen koji se baci gore, pa{}e natrag na zemlju. Za{to? Zbog
gravitacije, reci }e on. Pa - da li je sve ovo razli~ito od njegovih misli? Razmisli i reci, da li
su kamen, zemlja i gravitacija razli~iti od njegovih misli. Sve je ovo samo u njegovom umu.
On je snaga, i njen vladalac. On je centar i potpora svega. I sedi{te je on sam.
Govori se o sedi{tu (asani) da bi se on naveo da sedi mirno. Gde i kako on mo`e
ostati mirno, osim u svom istinskom, pravom stanju? To je sedi{te (asana).
575. P: Kako pokoriti `elju, bes?
M: Zelja, po`uda i bes ti stvaraju bol. Za{to? Zbog precenjivanja 'ja'; ovo precenjivanje
'ja' postoji iz neznanja; neznanje zbog razlikovanja; razlikovanje zbog ose}anja stvarnosti sveta,
a ovo, opet, zbog ideje 'ja-sam-telo'. Ove ideje mo`e biti samo po{to nastane ego. Ako se ego
ne javlja, ~itav lanac nesre}a nestaje. Zato, spre~i pojavu ega. To mo`e{ u~initi tako {to ostaje{
u svojoj stvarnoj prirodi; onda se po`uda, bes i ostalo pokoravaju.
P: Dakle, sve ovo ima svoj koren u neznanju.
M: Upravo tako. Neznanje daje povoda gre{ki, gre{ka samoprecenjivanju itd. [ta je
neznanje? Mo`e li ono pripadati ~istom brahmanu koji je samo Sopstvo, odnosno, ~isto znanje?
Samo pusti da pitalac zna svoje Sopstvo (Sebe), i ovo pitanje se ne}e javiti. On postavlja to
pitanje zbog neznanja. Takvo neznanje pripada pitaocu, a ne Sopstvu. Kada vidimo sunce,
nikakva tama ne preostaje.
Bogatstvo se ~uva u ~eli~nom sefu. ^ovek ka`e da je ono njegovo; sef to ne ka`e. Za
ovu tvrdnju je odgovorna ideja o posedovanju.
Ni{ta nije nezavisno od Sopstva, ~ak ni neznanje, po{to je neznanje samo mo} Sopstva,
koje ostaje njime nedirnuto. Me|utim, ono ima uticaja na ta{tinu 'ja', tj. na jivu. Zato,
neznanje pripada jivi.
Kako? ^ovek ka`e: 'Ja ne spoznajem sebe.' Ima li, onda, dva Sopstva jednog, koji je
subjekat, i drugog, koji je objekat? On to ne mo`e da ka`e. Da li je, onda, neznanje za njega
okon~ano? Ne. Neznanje je samo pojava ega, i ni{ta drugo.
576. Sutra Bhashya (komentari izreka iz Upani{ada):
M: Sutre imaju za cilj da rasvetle i utemelje zna~enje tekstova. Komentari to poku{avaju
da u~ine uvo|enjem mi{ljenja oponenata, koja se zatim opovrgavaju i, posle duge diskusije,
dolazi se do zaklju~aka; postoje razli~iti stavovi i u okviru iste {kole mi{ljenja; zastupnici i
protivnici. Dakle, razli~ite {kole mi{ljenja tuma~e isti tekst na razli~it na~in i dolaze do
razli~itih zaklju~aka, koji su me|usobno suprotstavljeni.
Da li je to, onda, koristi cilju kojem sutre (izreke) treba da slu`e?
15. nevembar 1938.
577. ^isto Bi}e (svetli samo).
Vrhunsko Bi}e (zasvetli od ~istog bi}a).
Od njega nastaju:
^ist um - sattva - I{vara.
Rajas (ego, Ja); tamas (svet, objekti).
Sve je ovo Vedantinska terminologija.
578. M: po{to stignu ovamo, neki ljudi ne pitaju ni{ta o sebi. Oni pitaju: 'Da li mudrac,
oslobo|en dok je jo{ `iv (jivanmukta), vidi svet? Da li karma uti~e na njega? [ta je
299
oslobo|enje posle rastelovljenja? Da li je ~ovek oslobo|en tek posle fizi~ke smrti, ili jo{ dok je
`iv u telu? Da li telo mudraca treba da se raspline u svetlost, ili na neki drugi na~in nestane
pred o~ima prisutnih? Da li on mo`e da se oslobodi, iako ostavlja za sobom telo kao le{?'
Njihova pitanja nemaju kraja. Za{to se brinuti o svemu tome? Da li se oslobo|enje
sastoji u tome {to znamo ovo?
Zato im ja ka`em: 'Pusti sada oslobo|enje. Da li postoji ropstvo? Saznaj ovo. Iznad
svega i pre svega, vidi sebe.'
579. Avarana (prekrivanje) ne sakriva jivu u potpunosti. Ona zna da jeste; samo ne zna ko je.
Ona vidi svet; ali, ne i da je on brahman. Ovo je svetlost u tami (ili znanje u neznanju).
U bioskopskoj predstavi prostorija se najpre zamra~i, zatim se uvodi ve{ta~ko svetlo;
samo u ovoj svetlosti se mogu projektovati slike.
Dakle, za razlikovanje je neophodno odra`eno svetlo. Spava~ sanja, on nije prestao da
spava; samo u tami, odnosno, neznanju spavanja, mo`e da vidi nestvarne objekte snova. Na
sli~an na~in, tama neznanja je uzrok opa`anja sveta.
Dakle, neznanje (avidya) i tama (tamas) sa~injavaju avaranu.
Ovo zakljanjanje je obele`je neznanja, ne pripada Sopstvu; ono ne mo`e ni na koji
na~in da ima uticaja na Sopstvo, mo`e da zakloni samo jivu. Ali, ego i svetlost ne mogu biti
vi|eni odvojeno jedno od drugog, oni su uvek sjedinjeni me|usobno. Proizvod njihovog me{anja
je jiva, koren svakog razlikovanja. O svemu tome se govori da bi se pitalac zadovoljio.
Sahasrara (lobanja)
Kantham (grlo)
Hridaya (Srce)
Nabhi (pupak)
Mula (solarni pleksus)
Zemlja = ego
Etar = jnana
Vazduh = Um
Svetlost = Intelekt
Voda = Pam}eje
Ovako se predstavlja suptilno telo. ^ula i drugi organi dejstvuju odvojeno, dok unutra{nji
organi i `ivotni dahovi (prana) mogu da dejstvuju samo uskla|eno i zajedno. Zato se prvi
nazivaju individualnim (vyashti), a drugi kolektivnim (samashti).
1.
2.
Jiva nije nezavisna od I{vare, niti neznanje od maye. Tek kada se probudi iz sna, ~ovek
opa`a telo i svet, ali ih ne opa`a i u snu. Snagom sada{njeg znanja, on razume da je u
dubokom snu tako|e postojao. Zato se mora zaklju~iti da je jiva u snu u ~istom stanju, u
kojem se telo i svet ne opa`aju.
P: Nije li jiva odra`ena svetlost, misao 'ja'?
M: Ona je, tako|e, jiva; pre toga je, tako|e, jiva; oni su u me|usobnom odnosu uzroka
i posledice. Jiva u snu ne mo`e da bude nezavisna od I{vare. Kada se probudi, ona ka`e: 'Ja
sam telo'. Ako svi svetovi zajedno ~ine virat, telo je si}u{na ta~ka u njemu. Dakle, telo je u
viratu i od virata. [ta, onda, pripada jivi? Samo t{{tina (samova`nost) je navodi na tvrdnju da
je ona telo, a ne ne{to drugo. Jiva ne mo`e biti nezavisna od virata. Sli~no,
1.
2.
3.
4.
5.
Brahman
I{vara
Hiranyagarba
Virat
Maya
Kauzalno
Kauzalno
Kauzalno
Kauzalno
(uzrok)
suptilno bi}e
grubo bi}e
neznanje
kosmi~ko bi}e
dodatak I{vari
Prajna
Taijasa
Neznanje
Visva
300
Jiva
Individualno
bi}e
u dubokom
snu
Individualno
suptilno bi}e
Individualno
grubo bi}e
dodatak jivi
(posledica)
Ka`u da svih ovih pet grupa treba da se ujedini. Nazivaju to jedinstvom pet. Sve su to
samo polemike!
17. novembar 1938.
580. Grupa iz Rajkota do{la je autobusom. Sastojala se od ~etiri glavara i ~etiri dame sa
pratiocima i telesnom gardom. Stigli su u 11 sati. Po{to su ru~ali u svojoj sobi, imali su
kratak razgovor u 12.45h i oti{li su u 13.05h.
Jedan od njih je rekao: Ovde je majka Saheba iz Takora. Do{li smo iz velike daljine
zbog darshana [ri Mahar{ija. Da li bi on bio ljubazan da nam da neka uputstva?
[ri Bhagavan se nasme{io i odgovorio: Dobro je {to su prevalili toliki put radi
darshana. Dovoljno je {to su to rekli. [ta meni preostaje da ka`em? (Zvono za ru~ak.)
U 12.45h. P: Da li je jnani razli~it od yogija? Kakva je razlika?
M: [rimad Bhagavad Gita ka`e da je jnani pravi yogi i pravi bhakta. Yoga je samo
sadhana (ve`ba), a jnana je siddhi (ostvarenje).
P: Da li je yoga neophodna?
M: Ona je ve`ba. Ona ne}e biti potrebna po{to se postigne spoznaja. Sve ve`be se
nazivaju yoge, kao karma yoga, bhakti yoga, jnana yoga, ashtanga yoga. [ta je yoga? Yoga zna~i
'sjedinjenje'. Yoga je mogu}a samo ako postoji 'viyoga' (odvojnost). Osoba je sada pod
obmanom viyoge. Ova obmana se mora odstraniti. Metod njenog odstranjenja se naziva yoga.
P: Koja metoda je najbolja?
M: To zavisi od temperamenta pojedinca. Svaka osoba se ra|a sa samskarama
(podsvesnim utiscima, obrascima situacija koje dovode jivu iz) pro{lih `ivota. Za neku osobu }e
se jedan metod pokazati kao lak{i, a za neku drugu jedan drugi metod. To se ne mo`e
uop{teno odrediti.45
P: Kako treba da meditiramo?
M: [ta je meditacija? Obi~no se ona shvata kao koncentracija na jednu misao. Ostale
misli se za vreme meditacije dr`e po strani. I ta jedna misao mora da nestane u pravo vreme.
Cilj je svest oslobo|ena od misli.
P: Kako da se oslobodimo ega?
M: Mora{ se dr`ati ega da bi ga se mogao osloboditi. Prvo ga dr`i, a ostalo }e biti
lako.
P: Kako da ga dr`im?
M: Ho}e{ li da ka`e{ da postoji jedan ego koji treba da dr`i drugi, odnosno, da ga
ukloni? Ima li dva ega?
P: Kako da se molim Bogu?
M: Mora postojati 'ja' koje se moli Bogu. 'Ja' je zasigurno neposredno i blisko, dok se
za Boga to ne mo`e re}i. Prona|i ono {to ti je bliskije, a zatim }e{ mo}i da na|e{ ono drugo
i da mu se moli{, ako bude potrebno.
19. novembar 1938.
581. Roditelji su `eleli da ponude ne{to [ri Bhagavanu, i naveli su svoje dete da mu to uru~i.
Dete je to radosno u~inilo. [ri Bhagavan je primetio: Pogledajte ovo! Kada dete mo`e da d
45
Predispozicije (samskare) koje dovode individuu u ro|enje su individualne, i zato se moraju razre{avati na
individualan na~in.
301
ne{to bo`anstvu, to je tyaga. Pogledajte kakav uticaj bo`ansko ima i na decu! Svaki dar
podrazumeva nesebi~nost. To je sav smisao nishkama karme (nesebi~nog delanja). Ona zna~i
istinsko odricanje. Ako se razvije priroda darivanja, ona postaje tyaga. Ako se bilo {ta voljno
d, to je onda ushi}enje i za davaoca i za primaoca. Ako se ukrade, to je jad za oboje.
Dana, dharma, nishkama karma su sve samo tyaga. Ako se odbaci 'moje', to je citta suddhi
(pro~i{}en um). Kada se odbaci 'ja', to je jnana. Kada se razvije priroda davanja, ona rezultira
jnanom.
Opet, malo kasnije, jedan de~ak je do{ao sasvim sam, bez pratnje roditelja. Do{ao je iz
^engama, autobusom. [ri Bhagavan je primetio: De~ak je ostavio svoje roditelje da bi do{ao
ovamo. Ovo je tako|e primer tyage.
21. i 22. novembar 1938.
582. [ri Bhagavan je rekao jednom gospodinu iz Andre: Ako neko istrajava u svojim `eljama,
one ne}e mo}i da budu ispunjene. Ali ako ostane be`eljan, sve }e mu dolaziti samo. Mi
nismo u `eni, deci, profesiji itd, nego su oni u nama; oni se pojavljuju i nestaju u skladu sa
na{om prarabdhom (ste~enom karmom).
Um koji ostaje nepokretan (miran) je samadhi, bez obzira da li se svet opa`a ili ne.
Okolina, vreme i objekti su svi u meni. Kako oni mogu da budu nezavisni od mene?
Oni se mogu izmeniti, ali ja ostajem neizmenjen, ve~no isti. Objekti se mogu razlikovati po
svojim imenima i obli~jima, dok je ime svakog ~oveka samo jedno, a to je 'ja'. Pitaj bilo koga,
svako }e re}i 'ja' i govori}e o sebi kao o 'ja', ~ak i ako je Bog (I{vara). I njegovo ime je
samo 'ja'.
Isto je tako sa mestom. Sve dok sam ja identifikovan sa telom, dotle se mogu
razlikovati mesta, ina~e, ne. Da li sam ja telo? Da li telo sebe predstavlja kao 'ja'?
O~igledno je sve to u meni. Kada se sve to izbri{e u potpunosti, mir koji preostaje je
'ja'. To je samadhi, to je 'ja'.
533. G. Vganapati Sastri je pokazao [ri Bhagavanu pismo od dame iz [panije, Mercedes De
Akorta, u kojem je pisala da }e sti}i sutradan. [ri Bhagavan je primetio: Gledaj koliko ljudi
ima neprilikeazbog toga {to sam ja ovde.
SE]ANJE
23. novembar 1938.
584. Neki posetilac je po~eo da povla~i pankah.46 [ri Bhagavan je rekao: Stavili su vatru kraj
mene zato {to je hladno. Za{to treba da se povla~i pankah?
Zatim je nastavio: Jednog hladnog jutra, dok sam bio u Virupak{a pe}ini, sedeo sam
napolju. Bilo mi je hladno. Ljudi bi dolazili, videli me i vra}ali se. Grupa posetilaca je do{la
iz Andre. Nisam primetio {ta rade. Bili su iza mene. Iznenada buka, 'tak' i - voda na moju
glavu! Tresao sam se od hladno}e. Pogledao sam iza. Razbili su kokosov orah i prosuli sok na
mene. Mislili su da je to bogoslu`enje. Koristili su me kao kameni idol.
585. [ri Bhagavan je rekao da je ovaj grad naro~it po tome {to devet puteva vode do njega,
ne ra~unaju}i `eleznicu.47
586. Jedan posetilac iz Andre je pitao: Kako ~ovek da bude tih? To je tako te{ko da se
postigne. Da li zbog toga treba da ve`bamo yogu? Ili postoji neko drugo sredstvo?
M: Ono {to nije te{ko, izgleda kao da jeste. Neko je sklon da luta okolo. Ka`e mu se
da ostane miran kod ku}e, ali on nalazi da je te{ko to da izvede, po{to `eli da luta okolo.
46
47
Velika lepeza od bambusa koja se povla~i kanapom, zaka~ena za tavanicu, iznad Mahari{ijevog le`aja.
Aluzija na telo, za koje se ka`e da je grad sa devet vratnica (otvora).
302
M: Um - um: {ta je to? To je me{avina citt (inteligencije) i sankalpa (misli). Zbog toga,
on uobli~uje sve ovo: ogledalo, svetlost, tamu i odraze.
P: Ali, ja to ne vidim.
M: Cittakasha (etar koji sa~injava um) je samo ^ista Svest. Ona je izvor uma. U
trenutku kada se pojavi, um je samo svetlost; tek naknadno se javlja misao 'ja sam ovo'; ova
misao 'ja' ~ini jivu i svet.
Prva svetlost je ~ist um, etar uma ili I{vara. Njeni obrasci se manifestuju kao objekti.
Ona se naziva etrom uma, zato {to sadr`i sve ove objekte u sebi. Za{to etar? Kao {to etar
sadr`i objekte, ona sadr`i misli, zato je ona etar uma.
Opet, kao {to je fizi~ki etar (prostor), iako su u njemu sme{teni svi grubi objekti (~itav
univerzum), sam sadr`aj etra uma, tako je i ovaj sadr`aj etra citta (svesti). Etar svesti je sama
svest. U njemu se ne sadr`i ni{ta. On ostaje samo kao ^isto Znanje.
P: Za{to ga zovemo etrom? Fizi~ki etar nije svestan.
M: Etrom se ozna~ava ne samo besvesni fizi~ki etar, ve} i ^isto Znanje. Znanje se ne
sastoji u spoznaji objekata; to je relativno znanje. Me|utim, Znanje (Svest) u svojoj ~istoti
ostaje potpuno smo, jedna, jedinstvena transcendentna svetlost!
P: Pa, da li mi treba da je zami{ljamo u svojoj meditaciji?
M: Za{to zami{ljati? Mo`emo da mislimo o ne~emu samo ako smo sami od toga
odvojeni, dok u ovom slu~aju mi ne mo`emo ostati odvojeni od ove ^iste Svesti. Pre }e biti
da samo ona jeste! Kako se mo`e zami{ljati da je ona takva-i-takva, ili to-i-to?
P: Kako da napredujemo?
M: Oslobodi se samo ne-Sopstva.
P: Sada to izgleda da je u redu; ali se, kasnije, sve to zaboravi.
M: Tvoje zaboravljanje podrazumeva znanje, jer ti zna{ da zaboravlja{; ina~e, kako bi
mogao da govori{ o zaboravljanju toga? Zna~i da je i zaboravljanje samo cittakasha (etar citta).
P: Za{to mi, onda, to nije jasno?
M: Citt je znanje, ~isto i prosto. Um proisti~e iz njega; um je sa~injen od misli. Kada
tama neznanja upadne izme|u, ^isto Znanje izgleda kao da je razli~ito od onog koje zaista
jeste; ovo isto se vidi kao 'ja' i 'svet' koji su puni `elja, vezanosti, mr`nje. Zato se ka`e da
`elja i ostalo prekrivaju Stvarnost.
P: Kako se osloboditi misli? U Atmavidyi se ka`e 'oko mentalnog oka' itd.?
M: Ovde um stoji za etar, Bi}e (sat), a oko za znanje (citt); sat i citt zajedno ~ine
univerzum.
P: Kako to spoznati?
M: Kao {to se ukazuje u Atmavidyi: 'Po{to je oko mentalnog oka, etar mentalnog
etra...', {to zna~i, Svest iza relativne svesnosti je etar citta koji sadr`i mentalni etar, ostaje kao
Jedan Jedini ve~no blistaju}i.
P: Jo{ uvek ne razumem. Kako ja treba da ga spoznam?
M: Ka`e se i: 'Ostani oslobo|en od misli', i 'On se spoznaje samo u umu koji je
povu~en unutra.' Zato, um koji je oslobo|en od misli i utopljen u Srce, je sm citt (^ista
Svest).
P: Da li je etar o kojem je malopre bilo re~i I{vara ili Hiranyagarbha?
M: Da li Hiranyagarbha mo`e da postoji bez I{vare? Oni su jedno te isto.
P: Po ~emu se razlikuju me|usobno?
M: Imanentno Bi}e se naziva I{vara.
P: Nije li Imanentno Bi}e samo cittakasha?
M: Imanentnog mo`e biti samo sa mayom. To je Znanje o Bi}u, zajedno sa mayom; iz
ovog uobra`enja - Hiranyagarbha; iz nje, gruba obmana, virat. Cittatma je samo ^isto Bi}e.
13. decembar 1938.
304
590. Dve dame, jedna iz [vajcarske a druga iz Francuske, posetile su Mahar{ija. Mla|a je
postavila vi{e pitanja, od kojih je bilo najzna~ajnije: Brahman je isto {to i Jiva. Ako je jiva u
iluziji, to je, onda, isto {to i re}i da je brahman u iluziji. Kako je to mogu}e?
M: Ako je brahman u iluziji i `eli da se oslobodi od nje, neka, onda, on postavi ovo
pitanje.
14. decembar 1938.
591. P: Tragaoci koji su u neposrednoj blizini u~itelja, mogu da steknu Milost darshanom,
sparsanom (pogledom, dodirom), itd. Ali, kako }e neko ste}i istu Milost ako je daleko?
M: Yoga drishtijem (yogi~kim pogledom).
G. ^opra iz Punjaba, zaposlen u Singapuru, ovde je u poseti i postavio je nekoliko
pitanja.
P: U ~emu je delotvornost imena Bo`jeg?
[ri Bhagavan je pro~itao odlomak iz Vizije. To je bio prevod Namdevovih stihova.
P: Kako ime poma`e Spoznaji?
M: Prvobitno ime se neprekidno spontano ponavlja, bez ikakvog napora pojedinca. To
ime je aham, 'ja'. Me|utim, kada ono postane manifestovano, manifestuje se kao ahamkara,
ego. Verbalno ponavljanje mantre vodi mentalnom ponavljanju, koje se kona~no rastvara u
ve~nu vibraciju.
P: Ali, sve je metalno ili fizi~ko.
M: Um i usta ne mogu da rade bez Sopstva. Tukaram, veliki svetac iz Mahara{tre,
ostajao bi u samadhiju tokom dana, a uve~e bi pevao i plesao sa velikim gomilama ljudi.
Uvek bi koristio ime [ri Rame. Jednom je, vr{e}i nu`du, tako|e izgovarao: 'Ram, Ram'. Jedan
ortodoksni sve{tenik je bio u`asnut pomenom Bo`jeg imena u takvoj prilici, pa ga je ukorio i
naredio mu da ne izgovara svetu mantru dok se odaziva zovu prirode. Tukaram je rekao: 'U
redu!'- i ostao nem. No, odjednom se iz celog njegovog tela javila mantra i sve{tenik je bio
prestravljen bukom. Pomolio se Tukaramu i rekao: 'Ograni~enja va`e samo za obi~ne ljude, a
ne za svece kao {to si ti.'
P: Ka`e se da je [ri Ramakri{na video o`ivljeni lik Kali, koji je bogoslu`io. Mo`e li to
biti istina?
M: [ri Ramakri{na je mogao da opa`a `ivot u liku, ali ostali nisu. @ivotna sila je
poticala od njega. Bila je to njegova sopstvena `ivotna sila koja se manifestovala kao da je
spolja i povukla ga ka sebi. Da je lik bio pun `ivota, to su morali svi da primete. Me|utim,
sve je puno `ivota. To je ~injenica. Mnogi obo`avatelji su imali sli~na iskustva kao [ri
Ramakri{na.
P: Kako u kamenu mo`e biti `ivota? On je besvestan.
M: ^itav univerzum je pun `ivota. Ti ka`e{ da je kamen besvestan. To {to sada govori
o besvesnosti, je tvoja samosvesnost. Kada neko `eli da vidi da li je odre|eni predmet u
mra~noj sobi, on }e uzeti svetiljku da bi ga tra`io. Svetlost je korisna za ispitivanje prisustva
ili odsustva predmeta. Svest je potrebna da bi se ispitalo da li je neki predmet prisutan ili
nije. Ako neki ~ovek ostane u mra~noj sobi, nije nam potrebna svetiljka da bismo ga prona{li.
Ako ga pozovemo, on }e se javiti. Njemu nije potrebna svetiljka da bi obznanio svoje
prisustvo. Svest je, tako, samosvetle}a.
No, ti ka`e{ da si bio nesvestan u snu, a samosvestan u budnom stanju. [ta je
Stvarnost? Stvarnost mora biti neprekidna i ve~na. Ni nesvesnost, ni samosvesnost koja sada
postoji nisu Stvarnost. Ali, ti priznaje{ svoje postojanje sve vreme. ^isto Bi}e je Stvarnost.
Ostalo su puki dodaci. ^isto Bi}e ne mo`e da postoji druga~ije, nego kao svest. Ina~e ne bi
mogao da ka`e{ da postoji{. Stoga je svest Stvarnost. Kada je ta svest zdru`ena sa upadhijima
(nametnutim dodacima), onda se govori o samosvesnosti, nesvesnosti, podsvesti, nadsvesti,
ljudskoj svesti, pse}oj svesti, svesti drveta, itd. Nepromenljivi zajedni~ki imenitelj u svakoj od
305
njih je svest. Stoga je kamen isto toliko besvestan kao {to si ti u snu. Da li to zna~i da je
potpuno li{en svesti?
P: Ali, svest psa je razli~ita od moje svesti. Ne mogu psu da ~itam Bibliju. Drvo se,
opet, ne kre}e, dok se ja kre}em i delam.
M: Nazovi drvo ~ovekom koji stoji; a ~oveka nazovi drvetom koje se kre}e.
Jedan gospodin iz Amerike, koji je tako|e u~estvovao u razgovoru, nije hteo da dopusti
[ri Bhagavanu da ovo objasni, tako da je razgovor ovde stao.
392. Gospodin iz Punjaba je uputio na narodno verovanje o crvu koji se preobra`ava u osu
(bhramarakita nyaya) koju je [ri Bhagavan u toku ju~era{njeg razgovora pomenuo damama. [ri
Bhagavan se prisetio nekih interesantnih doga|aja:
1. ^uo sam odavno za ovu bhramarakita nyayu. Posle dolaska u Tiruvanamalai, dok sam
boravio u Gurumorthamu, primetio sam crvenu osu kako gradi sa}e u koje je smestila pet ili
{est larvi, i zatim odletela. Probudila se moja radoznalost i `eleo sam da proverim istinitost
tako ~esto navo|ene nyaye. ^ekao sam nekoliko dana, mo`da deset. Onda sam udario sa}e.
Ono se razbilo i video sam da su se svih pet ili {est larvi ujedinile zajedno i preuzele oblik
ose, ali je ona bila bela.
2. Kasnije, kad sam bio u pe}ini Virupak{a, video sam crvenu osu kako gradi sa}e sa
pet ili {est okaca, u svako je polo`ila pet ili {est larvi, i zatim odletela. Posle desetak dana,
jedna crna buba, manja od ose, zujala je oko sa}a, zatvorila svako okce sa ne{to crnog blata,
i odletela. ^udio sam se nasrtanju bube na sa}e ose. ^ekao sam nekoliko dana i onda sam
ne`no otvorio jedno od okaca. Pet ili {est crnih tela je iza{lo i svako od njih je bilo crna
buba. Bilo mi je ~udno.
3. Opet, kada sam bio u hramu Pa~jaman, video sam crvenu osu kako gradi pet ili {est
sa}a na stubu u hramu. U svako je smestila pet ili {est larvi i odzujala. Posmatrao sam
nekoliko dana. Osa se nije vratila. Nije bilo ni crne bube. Posle petnaestak dana otvorio sam
jedno sa}e. Sve larve su se ujedinile u belu masu u obliku ose. Pala je i udarila o tle. Posle
nekoliko minuta po~ela je da puzi. Njena boja se menjala postepeno. Za kratko vreme nastala
su dva zrna na njenim bokovima, koja su izrasla u krila dok sam ja posmatrao, i sasvim
oblikovana osa je odletela sa tla.
4. Dok sam bio u pe}ini Mango drveta, primetio sam crva sli~nog larvi kako puzi uz
zid. Zaustavio se na jednom mestu i fiksirao dve mrlje koje je kasnije povezao tankom niti
koja je izlazila iz njegovog tela. Dr`ala je nit svojim ustima i oslanjala svoj repni zavr{etak na
zid. Ostala je tako vi{e dana. Posmatrao sam je. Tokom vremena ona se nabrala. Pitao sam se
da li je bilo `ivota u njoj. Ne`no sam je zagolicao tankom stabljikom. Nije bila `iva. Ostavio
sam je tamo. No, posle nekoliko dana otkrio sam da je tamo ostala samo tanka suva ko`a, a
ono {to je bilo unutra je odletelo.
5. Video sam i muve kako nose si}u{ne larve na svojim nogama, koje su polagale na
sme}e. Larve su kasnije odletele kao muve.
P: Mo`da su to jaja koja pola`u muve.
M: Ali, one se kre}u i bore, a zatim se uobli~e u muve.
593. [ri Bhagavan je pomenuo jedno drugo zanimljivo se}anje. Kada sam bio de~ak, video
sam ribara kako preusmerava glavni tok vode i dr`i }up kroz koji je tekla preusmerena voda.
Ve{ta~ki put je bio posut stabljikama duvana. Prili~no ~udno, ve{e riba bi uvek po{lo novim
putem i padale u }up. Ribari, koji su samo sedeli mirno, uzimali bi ribu iz }upa i bacali je u
svoje korpe. Tada sam mislio da je to ~udno. Kasnije, posle du`eg boravka ovde, ~uo sam
neke ljude kako recituju komad od Thajumanavara, u kojem se pominjao isti trik ribara.
15. decembar 1938.
306
594. Dama iz [panije, madam Mercedes De Akorta, napisala je pismo G. Hejgu, ameri~kom
rudarskom in~enjeru, koji ovde poslednja dva meseca boravi povremeno. Postavila je dva
pitanja: Ako se individualno Sopstvo utapa u univerzalno Sopstvo, kako mo`emo da se
molimo Bogu za uzdizanje ~ove~anstva? Izgleda da je to pitanje zajedni~ko misliocima Zapada.
[ri Bhagavan je rekao: Oni se mole Bogu i zavr{avaju molitvu sa 'Neka bude volja
tvoja!' Ako }e biti njegova volja, za{to se, onda, uop{te mole? Istina je da bo`anska volja
preovladava u svako vreme i u svim okolnostima. Pojedinci ne mogu da delaju prema svojoj
volji. Prepoznaj snagu bo`anske volje, i budi miran. Bog se brine za svakoga. On je sve
stvorio. Ti si jedno od neizmerno mnogo stvorenih bi}a. Kada on brine za toliko njih, zar }e
tebe izostaviti? ^ak i zdrav razum nala`e da svako treba da ostane pri njegovoj volji.
Opet, nema potrebe da mu saop{tavamo na{e potrebe. On ih zna i sam, i pobrinu}e se
za njih.
[tavi{e, za{to se moli{? Zato {to si sam bespomo}an i `eli{ da ti pomogne Vi{a Sila.
Pa, zar tvoj Stvoritelj i Za{titnik ne zna za tvoju slabost? Da li ti treba da javno isti~e{ svoju
slabost da bi mu je dao na znanje?
P: Ali, Bog poma`e onima koji poma`u sebi.
M: Sigurno. Pomozi sebi, i to je ve} prema Bo`joj volji. Samo on proizvodi sva delanja.
[to se ti~e molitve u korist drugih, ona je naizgled tako nesebi~na. Me|utim, analiziraj
ose}anje, i otkri}e{ sebi~nost i ovde. Ti `eli{ sre}u drugih da bi ti sam bio sre}an. Ili `eli{
priznanje zbog zauzimanja za stvari drugih. Bog ne zahteva nikakvog posrednika. Brini svoju
brigu i svima }e biti dobro.
P: Zar Bog ne sprovodi svoju volju kroz neke izabrane osobe?
M: Bog je u svima i deluje kroz sve njih. Me|utim, njegovo prisustvo se bolje
prepoznaje u pro~i{}enom umu. Zato ljudi ka`u da su izabrani. Ali, onaj koji je 'izabran' ne
ka`e to. Ako on misli da je posrednik, onda je jasno da je zadr`ao svoju individualnost i da
predaja nije potpuna.
P: Zar se Brahmini ne smatraju sve{tenicima, odnosno, posrednicima izme|u Boga i
ostalih?
M: Da, ali ko je Brahmin? Brahmin je onaj ko je spoznao brahmana. Takav ~ovek
nema u sebi ose}anje individualnosti. On ne mo`e misliti da dela kao posrednik.
Opet, {to se ti~e molitve, spoznat ~ovek ne vidi druge kao odvojene od sebe. Kako se
on uop{te mo`e moliti, kome, i za {ta? Smo njegovo prisustvo je ostvarenje sre}e za sve. Sve
dok misli{ da postoje drugi, koji su razli~iti od tebe samog, ti se moli{ za njih. Ali, ose}anje
odvojenosti je neznanje. Ovo neznanje je, opet, uzrok tvog os}anja bespomo}nosti. Ti zna{ da
si slab i bespomo}an. Kako, onda, mo`e{ pomo}i drugome? Ako ka`e{ 'molitvom Bogu', Bog
zna svoj posao i ne zahteva tvoje zauzimanje za druge.
Pomozi sebi, tako da mo`e{ da postane{ jak. To se posti`e potpunom predajom. To
zna~i da mu podnese{ sebe na `rtvu. Posle takve predaje ne mo`e{ zadr`ati individualnost.
Tada biva{ po njegovoj volji. Dakle, ti{ina je najvi{a od svih postignu}a.
Ti{ina je okean u koji se ulivaju sve reke svih religija. Tako ka`e Thajumanavar. On
dodaje i yogu. On veruje da se um mo`e nadvladati samo yogom, i zato ju je praktikovao.
P: Kako najlak{e posti}i postojanu meditaciju?
M: To zavisi od ne~ije samskare. Neko }e na}i da mu je pogodna hatha yoga, a neko
nama japa, itd. Su{tinska ta~ka je atmavichara, ispitivanje Sopstva.
P: Da li je dovoljno da provedem ne{to vremena ujutro i uve~e u atmavichari? Ili treba
da je radim uvek, recimo, ~ak i kada pi{em ili {etam?
M: Pa, {ta je tvoja priroda? Da li je ona pisanje, {etanje, ili postojanje (Bi}e)? Jedina
nepromenljiva realnost je Bi}e. Treba da radi{ ispitivanje sve dok ne spozna{ to stanje ^istog
Bi}a. Ako se jednom utemelji{ u njemu, ne}e vi{e biti briga.
Niko ne}e ispitivati izvor misli, ako se one ne pojavljuju. Sve dok misli{ 'Ja {etam', 'ja
pi{em', ispituj ko to ~ini.
307
Ova delanja }e se, me|utim, nastaviti kada se neko ~vrsto utemelji u Sopstvu. Da li
~ovek stalno govori: 'Ja sam ~ovek, ja sam ~ovek, ja sam ~ovek...', svakog trenutka u `ivotu?
On ne govori tako, a ipak se sva njegova delanja dalje nastavljaju.
P: Da li je potrebno intelektualno razumevanje Istine?
M: Da. Ina~e, za{to osoba ne bi spoznala odmah Boga ili Sopstvo, tj. ~im mu se ka`e
da je Bog sve, ili da je Sopstvo sve? To ukazuje na neko talasanje u njemu. On mora da se
raspravlja sa sobom i postepeno sebe ubedi u istinu, pre no {to njegova vera postane ~vrsta.
20. decembar 1938.
597. Dama iz [vajcarske, G|a J.C.S. Hik-Riding, pitala je: Da li samospoznaja podrazumeva i
okultne mo}i?
M: Sopstvo je najbliskije i ve~no Bi}e, dok su siddhiji strani. Za sticanje ovog prvog nije
potreban napor, dok ga ono drugo zahteva.
Mo}i se tra`e umom, koji mora sve vreme da bude spreman, dok se Sopstvo spoznaje
kada je um uni{ten. Mo}i se manifestuju samo ako postoji ego. Ego te ~ini svesnim drugih, a
u njegovom odsustvu nema drugih koje bi video. Sopstvo je iznad ega i spoznaje se po{to se
elimini{e ego. Eliminacija ega nas ~ini nesvesnim drugih. Kako se mo`e javiti pitanje drugih, i
koja je korist od okultnih mo}i za samospoznato bi}e?
Samospoznaja mo`e biti pra}ena okultnim mo}ima, ili ne mora. Ako je osoba tra`ila
takve mo}i pre Spoznaje, onda ih mo`e posti}i posle nje. Postoje drugi, koji nisu tra`ili takve
mo}i i nastojali su samo da postignu samospoznaju. Oni ne manifestuju takve mo}i.
Ove mo}i mogu da se tra`e i steknu ~ak i posle samospoznaje. Me|utim, u tom slu~aju
se one koriste za odre|enu svrhu, tj. za dobro drugih, kao {to je to slu~aj kod Chudale (iz
Yoga Vasishte).
Sikhidhvaja je bio pobo`an kralj. Njegova supruga se zvala Chudala. Primili su duhovna
uputstva od jednog mudraca. Kralj, po{to je bio zauzet upravljanjem svojim kraljevstvom, nije
bio u mogu}nosti da prakti~no primenjuje uputstva, dok ih je Chudala primenila i stekla
samospoznaju. Sledstveno tome, izgledala je privla~nije nego ranije. Kralj je bio dirnut njenom
sve ve}om privla~no{}u i pitao ju je o tome. Ona je rekla da sav {arm proisti~e iz Sopstva, i
da je on kod nje primetio samo {arm samospoznaje. On je rekao da je luckasta. Bilo je
velikih asketa koji nisu mogli da spoznaju Sopstvo ni posle dugog perioda askeze, a {ta re}i o
luckastoj `eni koja je sve vreme bila sa porodicom i `ivela svetovnim `ivotom? Me|utim,
Chudala nije bila uvre|ena, po{to je bila ~vrsto utemeljena u Sopstvu, i samo je `elela da i
njen suprug spozna Sopstvo i bude sre}an. Ona je tada mislila da ne}e nikad mo}i da ga
uveri, ukoliko ne poka`e svoju vrednost manifestuju}i neke neobi~ne mo}i. Po~ela je da ih
tra`i i postigla ih je. Ali, ona ih nije pokazala odmah. Stalno zajedni{tvo sa njom u~inilo je
kralja bestrasnim. On je po~eo da prezire svetovni `ivot i `eleo je da se povu~e u {umu da
izvodi tapasyu. Tako, on je rekao svojoj `eni da `eli da napusti svet i ode u {umu. Ona je
bila ushi}ena razvojem stvari, ali se pretvarala da ju je veoma potresla njegova neljubazna
odluka. On se kolebao iz obzira prema njoj. U me|uvremenu, njegova bestrasnost je dobila u
snazi i on je odlu~io da napusti dom, ~ak i bez njenog pristanka.
Jedne no}i, dok je kraljica spavala, on je iznenada kri{om napustio palatu i povukao se
u {umu. Tra`io je neko usamljeno mesto gde bi mogao da izvodi svoj tapas. Kada se kraljica
probudila, nije mogla da na|e svog supruga i odmah je uz pomo} svojih okultnih mo}i otkrila
{ta se, u stvari, desilo. Bila je ushi}ena odlu~no{}u svog supruga. Pozvala je ministre i rekla
im da je kralj oti{ao nekim va`nim poslom, i da vladanje zemljom treba da se odvija isto tako
efikasno kao i uvek. Ona je sama upravljala kraljevstvom u odsutnosti kralja.
Pro{lo je osamnaest godina. Ona je tada znala da je kralj spreman za samospoznaju.
Onda se pred njim pojavila preobli~ena u Kumbhu. On je zato spoznao Sopstvo i vratio se sa
kraljicom da vlada kraljevstvom.
308
Poenta je u tome {to i samospoznate osobe tra`e i sti~u okultne mo}i radi dobra
drugih. Ali, mudraci nisu obmanuti posedovanjem takvih mo}i.
P: Da li mudrac koristi okultne mo}i da bi naveo druge da spoznaju Sopstvo, ili je za
to dovoljna sama ~injenica njegove samospoznaje?
M: Snaga njegove samospoznaje je daleko mo}nija od svih drugih mo}i.
Po{to u njemu nema ega, za njega ne postoje drugi. Koje je najve}e dobro koje se
mo`e podariti drugima? To je sre}a. Sre}a se ra|a iz mira. Mira mo`e da bude samo ako
nema uznemirenja. Uznemirenje je posledica misli koje se javljaju u umu. Kada je um odsutan,
postoja}e savr{en mir. Ako ~ovek nije poni{tio svoj um, on ne mo`e da stekne mir i bude
sre}an. Ako on sam nije sre}an, ne mo`e drugima dodeliti sre}u.
Ako nema uma, on ne mo`e biti svestan drugih. Dakle, sama ~injenica njegove
samospoznaje je dovoljna da sve druge u~ini sre}nima.
P: Da li samadhi mo`e do}i i oti}i?
M: [ta je samadhi? Samadhi je su{tina ~ovekove prirode. Kako, onda, ona mo`e do}i i
oti}i?
Ako ne spozna{ svoju su{tinsku prirodu, tvoj vidik ostaje zamra~en. [ta je zamra~enje?
Na|i ga, i odstrani. Dakle, na{i napori su usmereni samo na odstranjenje prepreka koje
zakljanjaju istinsko vi|enje. Stvarna priroda ostaje ista. Kada se ona jednom spozna, to je
trajno.
P: Ali, g. Branton ka`e da je imao jedan sat samadhija. Zato sam ja pitao.
M: Ve`ba~ sti~e duhovni mir i postaje sre}an. Taj mir je rezultat njegovih napora. Ali,
stvarno stanje mora biti nenaporno. Samadhi bez napora je istinski, i on je savr{eno stanje. On
je trajan. Napori su isprekidani, pa je i njihov rezultat takav.
Kada se spozna stvarna, nenaporna, trajna priroda sre}e, nalazimo da nije nespojiva sa
svakodnevnim aktivnostima `ivota. Samadhi koji se posti`e posle napora izgleda kao odvajanje
od spolja{njih aktivnosti. Tako da ~ovek mo`e da bude uvu~en u sebe, ili da `ivi slobodno
me|u ljudima, a da ne izgubi svoj mir i sre}u, po{to je to njegova istinska priroda ili Sopstvo.
21. decembar 1938.
598. [ri Bhagavan povremeno pokazuje veliku duhovitost: ^itao je Upamanya Bhakta Vilas, koji
sadr`i deo gde se za Aruna~ale{vara ka`e da je sa svojim bhutaganama preru{enim u
razbojnike pokrao svu imovinu Tirujnana Sambandara i grupi njegovih sledbenika. [ri Bhagavan
je primetio: Na samog [ivu su vrebali u Tiruvudal Utsavi, a on je primenio isti trik na svoje
obo`avatelje. Mo`e li to biti tako?
599. U sali je pro~itana izreka iz Lao Ceovog 'Tao Te ^inga': 'Svojim nedelanjem mudrac sve
posti`e.'
[ri Bhagavan je primetio: Nedelanje je neprekidna delatnost. Mudraca karakteri{e ve~na
i intenzivna aktivnost. Njegov mir je kao prividna nepokretnost ~igre koja se brzo vrti. Njena
velika brzina ne mo`e da se prati o~ima, i zato izgleda nepokretna. Ipak, ona se okre}e. Isto
je sa prividnom neaktivno{}u mudraca. Ovo mora da se objasni, zato {to ljudi obi~no vide
nepokretnost (mir) kao inertnost. Nije tako.
24. septembar 1938.
600. Jedan mladi} je pitao na nepravilnom tamilskom jeziku: 'Koliko vremena je potrebno za
samospoznaju?'
M: Prvo znaj {ta je Sopstvo i, isto tako, {ta je Spoznaja, onda }e{ znati.
P: Um se mora spoznati u Srcu.
M: Neka bude tako. [ta je um?
P: Um, Srce, su sve avatari Perumala (Vai{navitski izraz za inkarniranog Boga).
309
8. januar 1939.
603. G|a Bejtmen je do{la u posetu [ri Bhagavanu sa svojom }erkom. Donela je pismo od
Paskalin Majer, iz Versaja, u kojem je pisalo ovako:
'Dve godine su do{le i pro{le, otkad sam poslednji put pre{la preko praga Va{eg
A{rama, a ipak sam u duhu ostala tamo.
Iako iluzija jo{ uvek ~esto velom prekriva viziju Stvarnosti koju sam otkrila u
blagoslovenoj ti{ini Va{eg Prisustva, iako se ~esto gubi srebrna nit samosvesnosti u smenjivanju
svetlosti i senke, unutra{nja pobuda da spoznam Sopstvo jo{ postoji, i sve vi{e ja~a; jo{ je
nepopustljivija kako Milost i traganje zajedno napreduju.
Povremeno, mada retko, bez vidljivog uzroka, probudi se spontana svesnost 'ja', i
bla`enstvo ispuni srce u goru}em sjaju. Ovo stanje prati nenaporna koncentracija, a sve `elje
nalaze uto~i{te u neizmernom miru, dok se, opet, ne spusti veo, i iluzija nastoji da zamagli
viziju Stvarnosti.
Ipak, ono {to je du{a do`ivela i stalno iznova spoznaje kao Istinu, ne mo`e se ni
pore}i, ni zaboraviti, i 'Ono koje jeste' daje stalno snagu da se istraje.
Molim Vam se kao svom Sopstvu za svetlost i vo|stvo koje znam da je ve~no prisutno,
i pola`em ponudu nepromenljive ljubavi kraj Va{ih stopala.'
Pascaline, 11, Rue des Reservous,
Versailles, 21. novembar 1938.
10. januar 1939.
604. Jedna dama je pevala pesmu predanosti. Izme|u ostalog, ona je govorila: 'Ti si moj otac,
Ti si moja majka, Ti si moja rodbina, Moji posedi, sve'.
[ri Bhagavan je primetio sa osmehom: Da, da. Ti si ovo, ono i sve ostalo osim 'ja'.
Za{to ne bi rekli: 'Ja sam Ti', i time zavr{ili posao?
605. Jedan posetilac iz Andre je dao [ri Bhagavanu list papira na kojem su bila zapisana
pitanja na koja je `eleo da dobije odgovor. [ri Bhagavan ga je uzeo, pro~itao pitanja i rekao:
Ova pitanja }e se javljati sve dok postoji neko ko mo`e da ih postavlja. Ako pitalac tra`i i
na|e sebe, pitanja }e se okon~ati sama od sebe.
^ovek je odgovorio: Vi{e ljudi isti~e ove probleme i ja ne znam kako da im iza|em u
susret. Zato bih `eleo da znam ~injeni~no stanje (vishaya).
M: Ako se razume vishavi (osnova), vishaye (~injenice) }e postati jasne.
606. G. Venkatakri{naja, obo`avatelj advokat, posetio je [ri Bhagavana pre deset godina i pitao
ga {ta treba da radi kako bi napredovao. [ri Bhagavan mu je rekao da izvodi gayatri japu.
Mladi} je oti{ao zadovoljan. Kada se posle nekoliko godina vratio, pitao je: Kada meditiram o
zna~enju gayatri mantre, moj um opet luta. [ta da radim?
M: Da li ti je re~eno da meditira{ s mantrom, ili da misli{ o njenom zna~enju? Mora{
da misli{ na onog ko ponavlja mantru.
Opet, isti ~ovek je video nekog drugog ~uvenog mahatmu, koji mu je rekao da govori
Om Namah, umesto 'OM', po{to je ~isti 'OM' namenjen sannyasinima, dok ostali mogu da
ponavljaju Om Namah. Kada je do{ao ovamo, pitao je [ri Bhagavana o tome. [ri Bhagavan je
odgovorio kao uzgred: Zar ostali, osim sannyasina, ne treba da ispituju Sopstvo i spoznaju
ga?
17. januar 1939.
312
607. [ri Bhagavan je rekao G|i Bejtmen: Postoji jedno nepokretno stanje; dubok san, sanjanje
i budno stanje su samo kretanja u njemu. Oni su kao slike koje se kre}u na platnu u
bioskopskoj predstavi.
Svako vidi platno isto tako dobro kao slike, ali ignori{e platno i prihvata samo slike.
Jnani, me|utim, prihvata samo platno, a ne slike. Slike se zasigurno kre}u po platnu, a ipak
nemaju uticaja na njega. Smo platno se ne pokre}e, ve} ostaje nepokretno.
Sli~no tome, neka osoba putuje vozom i misli da se kre}e. Istinu govore}i, on sedi i
odmara se na svom sedi{tu, a voz je taj koji huk}e i `uri. On, me|utim, sebi pripisuje
kretanje voza, po{to se poistovetio sa telom. On ka`e: 'Pro{ao sam jednu stanicu, sada drugu,
pa jo{ jednu, itd.' Malo razmatranja }e pokazati da on sedi nepokretan, a da stanice jure kraj
njega. Ali, to ga ne spre~ava da ka`e da je pro{ao sav put, kao da se naprezao da pre|e
svaki korak na putu.
Jnani je potpuno svestan da istinito stanje Bi}a ostaje nepokretno i da se sve aktivnosti
odvijaju oko njega. Njegova priroda se ne menja, i njegovo stanje nije ni najmanje izmenjeno.
Na sve gleda bez zanimanja i sam ostaje bla`en.
Njegovo je stanje istinsko i prvobitno, prirodno stanje Bi}a. Kada njega neko dostigne,
on ostaje tamo u~vr{}en. Jednom u~vr{}en, ve~no }e ostati u~vr{}en. Zato se ono stanje koje
je preovladalo u danima Pathala Linga }elije48 nastavlja bez prekida, samo s tom razlikom {to
je telo, koje je u tom stanju bilo nepokretno, sada aktivno.
Nema razlike u pona{anju jnanija i ajnanija. Razlika le`i samo u njihovom uglu
posmatranja. Neznalica identifikuje sebe sa egom i pogre{no smatra svoje aktivnosti
aktivnostima Sopstva, dok je ego jnanija izgubljen, i on sebe ne ograni~ava na ovo telo, ili
ono, na ovaj ili onaj doga|aj, itd.
U prividnom nedelanju postoji delanje, a isto tako, u prividnom delanju postoji
nedelanje, kao u slede}im primerima:
1. Dete hrane dok spava. Kada se slede}eg jutra probudi, ono pori~e da su ga hranili.
To je primer nedelanja u prividnom delanju. Jer, iako ga je majka videla kako jede, dete
smo toga nije svesno.
2. Voza~ kola spava u kolima dok ona poskakuju po putu, u no}i, a sti`e na odredi{te
i tvrdi da je vozio kola. Ovo je slu~aj delanja u prividnom nedelanju.
3. ^ovek koji izgleda kao da slu{a pri~u klima glavom onom koji pri~a ali, iako je
njegov um aktivan, on, u stvari, ne prati pri~u.
4. Dva prijatelja spavaju jedan do drugog. Jedan od njih sanja da obojica putuju oko
sveta i do`ivljavaju razli~ita iskustva. Kada se probude, ovaj koji je to sanjao ka`e drugom da
su zajedno i{li na put oko sveta. Ovaj ga slu{a sa prezirom.
Dama je protestovala u smislu da sanjanje i spavanje njoj nisu nikakva ugodnost. Pitali
su je za{to, onda, tako pa`ijivo brine oko name{tanja kreveta, ako ne pri`eljkuje san.
Ona je rekla da to radi zbog relaksacije izmorenih udova, ali da je san pre neko stanje
samoopijenosti. Stanje spavanja je, zapravo, tupo, dok je budno stanje prepuno divnih i
zanimljivih stvari.
M: Prema jnaniju, ono {to smatra{ da je ispunjeno divnim i zanimljivim stvarima,
zapravo, tupo i glupo stanje spavanja.
Mudrac je potpuno budan upravo tamo gde za ostale vlada tama. Sigurno se mora{
probuditi iz sna koji sada vlada tobom.
18. januar 1939.
608. G|a Hik-Riding je napisala dva pitanja na listu hartije i pitala je [ri Bhagavana da li su
njene interpretacije ispravne.
48
Podrum velikog hrama kod Aruna~ale, u kojem je Mahar{i sedeo u stanju samadhija, posle prvog dolaska u
Tiruvanamalai.
313
Ali, ne treba zbog toga da `elimo da smo uvek u snu. Na prvom mestu, to je
nemogu}e, po{to }e se san smenjivati sa ostalim stanjima. Drugo, ono ne mo`e biti stanje
bla`enstva u kojem se jnani nalazi, zato {to je njegovo stanje trajno i ne smenjuje se. [tavi{e,
stanje spavanja ljudi ne prepoznaju kao stanje svesnosti; ali, mudrac je uvek svestan. Tako se
stanje dubokog sna razlikuje od stanja u kojem je utemeljen mudrac.
Dalje, stanje dubokog sna je slobodno od misli i njihovih utisaka na pojedinca. Ono se
ne mo`e menjati ne~ijom li~nom voljom, po{to je u tom stanju napor nemogu}. Iako je bli`e
stanju ^iste Svesti, ono nije podesno za nastojanje da se spozna Sopstvo.
Podsticaj da se spozna mo`e se javiti samo u budnom stanju i napori se tako|e mogu
~initi samo kada smo budni. Nau~ili smo da misli u budnom stanju ~ine prepreku za
postizanje mira. 'Budi miran i znaj da Ja sam Bog'. Dakle, mir je cilj tragaoca. Samo malo
nastojanje da se umiri makar samo jedna jedina misao bar na trenutak, zna~i pre}i velik deo
puta ka postizanju stanja spokoja. Zahteva se napor, a to je mogu}e samo u budnom stanju.
^ini se napor; tu je i svest; misli se umiruju; zna~i da se posti`e mir sna. To je stanje
jnanija. Ono nije ni spavanje ni budnost, nego jedno stanje izme|u njih. U njemu postoji
svesnost budnog stanja i mir sna. Ono se zove jagrat-sushupti. Mo`e{ ga zvati budno spavanje,
usnula budnost ili budnost bez sna. To nije isto {to i spavanje ili budnost, sami za sebe. To
je atijagrat (izvan budnosti) ili atisushupti (iznad sna). To je kombinacija savr{ene svesnosti i
savr{enog mira. Nalazi se izme|u spavanja i budnosti; ono je, tako|e, interval izme|u dve
sukcesivne misli. To je izvor iz kojeg misli izviru; mi to vidimo kada se probudimo iz sna.
Drugim re~ima, misli poti~u iz mira dubokog sna. Svu razliku izme|u mira sna i mete`a
budnosti, ~ine misli. Idi do izvora misli i dosti}i }e{ mir dubokog sna. No, ti }e{ ga dosti}i u
punoj `estini traganja, zna~i, sa savr{enom svesno{}u.
To je, opet, jagrat sushupti, o kojem je malopre bilo re~i. On nije tupost, ve}
Bla`enstvo. Nije prolazan, nego ve~an. Iz njega proisti~u misli. [ta su sva na{a iskustva, do
misli? Zadovoljstvo i bol su puke misli. One su u nama. Kada si slobodna od misli, a ipak,
svesna, ti si To Savr{eno Bi}e.
G|a Bejtmen je bila zadovoljna razgovorom i zahvalila se [ri Bhagavanu. Kasnije je
rekla da slede}eg dana odlazi.
[ri Bhagavan se nasme{io i rekao: Ne napu{ta{ ti jedno mesto da bi stigla na drugo. Ti
si uvek nepokretna. Prizori prolaze kraj tebe. ^ak i sa uobi~ajene ta~ke gledi{ta, ti sedi{ u
svojoj kabini, a brod plovi, ali ti sama se ne mi~e{. U filmu vidimo sliku ~oveka koji tr~i vi{e
milja i juri prema nama, ali se platno ne mi~e. Slika je ta koja se kre}e po njemu i nestaje.
P: Razumem, ali mo}i }u to da shvatim tek po{to spoznam Sopstvo.
M: Sopstvo je uvek poznato. Da je spoznaja ne{to {to bi trebalo naknadno da se
postigne, bile bi jednake {anse da se ona izgubi. Ona bi tako bila samo prolazna. Prolazno
bla`enstvo uvek povla~i za sobom bol. Takva spoznaja ne mo`e biti oslobo|enje, koje je ve~no.
Da je istina to da Sebe kasnije spoznaje{, zna~ilo bi da sada (ne postoji{) nisi spoznata.
Odsustvo Spoznaje u sada{njem trenutku moglo bi se ponoviti u bilo kom trenutku u
budu}nosti, po{to je vreme beskrajno. Zna~i da je i takva spoznaja prolazna. Ali, to nije istina.
Pogre{no je smatrati da je Spoznaja prolazna. Ona je Istinito, Ve~no Stanje koje se ne mo`e
menjati.
P: Da, ja }u to shvatiti tokom vremena.
M: Ti si ve} To. Vreme i prostor ne mogu uticati na Sopstvo. Oni su u tebi. Postoji
jedna pri~a koja slu`i kao prikaz ovoga: Jedna dama je imala skupocenu ogrlicu oko vrata.
Jednom je to zaboravila i uzbudila se, misle}i da je izgubila ogrlicu. Postala je nervozna i
tra`ila ju je u ku}i, ali je nije na{la. Pitala je svoje prijatelje i susede da li ne{to znaju o
ogrlici. Niko nije znao. Kona~no, jedna njena drugarica joj je rekla da poku{a da opipa ogrlicu
oko vrata. Otkrila je da je ona sve vreme bila tamo, i bila je sre}na. Kada su je kasnije drugi
pitali da li je prona{la izgubljenu ogrlicu, ona je odgovorila: 'Da, na{la sam je.' Ona je i dalje
ose}ala kao da je na{la izgubljeni dragulj.
315
No, da li ju je ona uop{te izgubila? Bila je sve vreme oko njenog vrata. Ali, proceni
njena ose}anja. Sre}na je kao da je na{la izgubljeni dragulj. Sli~no je i sa nama, zami{ljamo
da }emo jednom prona}i to Sopstvo, dok, me|utim, nismo nikad ni{ta drugo do Sopstvo.49
P: Ose}am kao da sam usa|ena u neko drugo tlo, kao da nisam u ovom svetu.
Dok je gledao u neku prepisku, [ri Bhagavan je ~uo to, nasme{io se i rekao: Ovo je
Carstvo Nebesko. Carstvo Nebesko koje se pominje u Bibliji i ovaj svet nisu dva razli~ita
podru~ja. 'Carstvo je u tebi', ka`e Biblija. Tako i jeste. Spoznato bi}e vidi ovo kao Carstvo
Nebesko, dok ga drugi vide kao 'ovaj svet'. Razlika le`i samo u uglovima posmatranja.
P: Kako mo`emo pore}i svet i ljude u njemu? Ja ~ujem neku muziku. Ona je divna i
veli~anstvena. Prepoznajem da je to Vagnerova muzika. Ne mogu da tvrdim da je moja.
M: Da li Vagner i njegova muzika postoje nezavisno od tebe? Ako ne bi bila prisutna,
da li bi mogla da ka`e{ da je to Vagnerova muzika, mo`e{ li je tada biti svesna? Ako je nisi
svesna, mo`e li se re}i da ona postoji? Da u~inimo to jo{ jasnijim: da li prepoznaje{
Vagnerovu muziku u svom snu? A ipak, priznaje{ da postoji{ u snu. Dakle, jasno je da su
Vagner i njegova muzika samo tvoje misli. Oni su u tebi, a ne izvan tebe.
P: Divno.
Primedbe sastavlja~a: Svako je sklon da se zbuni s vremena na vreme. Iako se istina
~uje i shvati, povremeno se zaboravi, i kada se suo~imo sa ~injenicama, ~inimo gre{ke. Znanje
ostavlja mesto neznanju, i sledi zbunjenost. Ali, samo mudrac mo`e da s vremena na vreme
okrene na{e misli u ispravnom smeru. U tome je neophodnost satsange, tj., zajedni{tva sa
mudrim.
610. Jedan obo`avatelj je do{ao sa ovim pitanjima:
1. Po{to su individualne du{e i brahman jedno, {ta je uzrok ove kreacije?
2. Da li je brahmajnani podlo`an telesnim bolovima i ponovnom ro|enju? Mo`e li on
da produ`i svoj `ivotni vek, ili da ga prekine?
M: Cilj kreacije je da odstrani konfuziju tvoje individualnosti. Pitanje pokazuje da si se
identifikovao sa telom i zato vidi{ sebe i svet okolo. Ti misli{ da si telo. ^initelji tvog
pogre{nog identiteta su tvoj um i intelekt.
Da li ti postoji{ u snu?
P: Da.
M: Isto to bi}e je sada budno i postavlja ova pitanja. Nije li tako?
P: Da.
M: Ova pitanja se nisu javila u tvom snu. Jesu li?
P: Nisu.
M: Za{to nisu? Zato {to nisi video svoje telo i nisu se javljale misli. Onda se nisi
identifikovao sa telom. Zato se ova pitanja nisu javila. Ona se javljaju sada, zbog tvog
identiteta sa telom. Nije li tako?
P: Da.
M: No, sad vidi koja je tvoja stvarna priroda. Da li je to ona koja je slobodna od
misli, ili ona koja ih je prepuna?
Bi}e je trajno. Misli nisu. Dakle, koje je postojano?
P: Bi}e.
M: To je to. Spoznaj. To je tvoja prava priroda. Tvoja priroda je samo Bi}e, slobodno
od misli.
@eli{ da zna{ o kreaciji, zato {to se poistove}uje{ sa telom. Svet i objekti, uklju~uju}i i
tvoje telo, javljaju se u budnom stanju, ali nestaju u stanju spavanja. Ti postoji{ tokom svih
ovih stanja. [ta je, onda, to {to postoji kroz sva ova stanja? Prona|i to. To je tvoje Sopstvo.
P: Pretpostavimo da sam ga na{ao. [ta onda?
49
Mi smo sve vreme u Sopstvu, kao fetus u maj~inoj utrobi (jer Sopstvo je apsolutno bivstvo), ali (umom)
zami{ljamo da smo izvan njega. Mi sami sebe izdvajamo iz Sopstva, i to jedino svojim mislima. Zato, kada
smirimo um, prepoznajemo se u Sopstvu, i sve kao Sopstvo. (Prim. I.A.)
316
M: To je bilo samo zato {to se javilo pitanje kako [ri Kri{na mo`e da tvrdi da je
Aditji pou~avao ve~nu Istinu. Istina je bila izneta ve} na po~etku. Ar|una je nije shvatio.
Kasnije je opisano stanje jnanija i sredstva za njegovo postizanje. [ri Kri{na je slu~ajno rekao
da je Istina ve~na i da ju je on prvobitno pou~avao Aditji. Ar|una se sve vreme poistove}ivao
sa telom, i zato je mislio da je i [ri Kri{na telo koje se nalazi pred njim. On je zato upitao:
'Kako je to mogu}e? Ti ([ri Kri{na) si ro|en od Devaki, pre nekoliko godina. Aditja je bio
me|u onima koji su po`eli stvaranje. Kako si ti mogao da pou~ava{ Aditji ovu Istinu?'
[ri Kri{na nastavlja da odgovara Ar|uni u ovom smislu: Mnogo ro|enja smo mi imali.
Ja ih sva znam, ali ti ih ne zna{'.
P: I mi moramo da saznamo Istinu.
M: Pou~en si Istini. Uputstva su data. Vidi ko si ti. To je ~itavo uputstvo.
19. januar 1939.
612. G|a Hik-Riding je pismeno pitala [ri Bhagavana: 'Kako ta~no treba da se razume ono
{to Bhagavan pi{e o pomo}i koja se daje za postizanje samospoznaje milostivim pogledom
u~itelja, odnosno, gledanjem u njega?'
M: Ko je u~itelj? Ko je u~enik?
P: Sopstvo.
M: Ako su i u~itelj i u~enik Sopstvo, kako se uop{te mogu javljati ova pitanja?
P: Upravo je u tome moj problem. Ja moram da tra`im Sopstvo u sebi. Kakav je onda
smisao onoga {to je pisano? Izgleda protivre~no.
M: Nije. Iskaz nije ispravno shva}en.
Ako u~enik zna da je u~itelj Sopstvo, on tada ni u drugim aspektima ne vidi dualizam i
zato je sre}an, tako da se za njega ne javljaju nikakva pitanja.
Ali, u~enik ne uvodi istinu iskaza u praksu. To je zbog njegovog neznanja. Ovo
neznanje je, me|utim, nestvarno. U~itelj je potreban da bi probudio u~enika iz dreme`a
neznanja i on zbog toga koristi ove re~i, kako bi Stvarnost u~inio jasnom za druge.
Jedino {to je va`no je da vidi{ Sopstvo. Ovo se mo`e u~initi, gde god da se nalazi{.
Sopstvo se mora tra`iti unutra. Traganje mora da bude uporno. Ako se to postigne, nema
potrebe da se bude u blizini fizi~kog bi}a u~itelja.
'Iskaz' je namenjen onima koji ne mogu da na|u Sopstvo ostaju}i tamo gde su.
G. Vord D`ekson: Te{ko}a ove dame je stvarna i ja saose}am sa njom. Ona pita: 'Ako
mo`emo da vidimo Sopstvo u sebi, za{to je bilo potrebno da pre|emo ~itav ovaj put da bi ga
videli? Mi smo tako dugo mislili o njemu i ispravno je {to smo do{li ovamo. Zar je, onda, to
nepotrebno?
M: Dobro ste u~inili {to ste do{li. Ishvarogurumatmeti (Sopstvo je Bog i guru). ^ovek
tra`i sre}u i spoznaje da ga samo Bog mo`e u~initi sre}nim. Moli se Bogu i bogoslu`i ga. Bog
~uje njegove molitve i odgovara na njih tako {to se pojavljuje u ljudskom obliku, kao u~itelj,
da bi govorio njegovim jezikom i naveo ga da razume Stvarnost.50 U~itelj je, tako, Bog
manifestovan kao ljudsko bi}e. On predaje svoje iskustvo, tako da i u~enik mo`e da ga
postigne. Njegovo iskustvo je obitavati kao Sopstvo. Sopstvo je unutra. Bog, u~itelj i Sopstvo
su, dakle, prividni stupnjevi u spoznaji Istine. ^itaju}i knjige, nalazi{ sumnje. Dolazi{ ovamo da
bi ih razjasnila. Sve je to dobro.
G|a Hik-Riding: Ja razumem da je Sopstvo u~itelj i da se mora tra`iti unutra. Zna~i,
to mogu da ~inim i tamo gde `ivim.
50
Ovde moramo naglasiti, sasvim u skladu s Ramaninim u~enjem, da se Bog ne javlja samo kao klasi~an u~telj
(guru), ve} i kao bilo koja osoba, ~esto najbliskija, pa ~ak i kao situacija, doga|aj; i ne javlja se bukvalnom
materijalizacijom pred njim, ve} ~ovek jednostavno u `ivotu nai|e na takvog u~itelja, ili se rodi kraj njega, ili
transcendentalni u~itelj (Sopstvo) govori i dela kroz obi~ne ljude u njegovoj blizini. Tako|e je va`no znati da se
to doga|a samo onim ljudima koji streme ka samospoznaji; samo takvi mogu u svima i u svemu oko sebe da
prepoznaju u~itelja. (Prim. I.A.)
318
Postoji razlika izme|u ova dva. Ego je u detetu potencijalan, dok je u svecu potpuno
prevazi|en.
P: Da, vidim, sada razumem.
M: Stvarnost je ve~na i sama. Razumeti je, ve} je dobro samo po sebi. Me|utim, staro
neznanje se ne sme vratiti. Dobar stra`ar mora bdeti, da sada{nje razumevanje Istine ne bi
kasnije trpelo.
U~enik je slu`io u~itelja dugo vremena i spoznao je Sopstvo. Bio je u bla`enstvu i `eleo
je da u~itelju izrazi zahvalnost. O~i su mu bile ispunjene suzama radosnicama i njegov glas je
zajecao dok je govorio. Rekao je: 'Kakvo ~udo, da ja sve ove godine nisam znao smo svoje
Sopstvo? Dugo sam patio, a ti si mi tako milostivo pomogao da spoznam Sebe. Kako da ti se
odu`im za tvoju Milost? Nemo}an sam da to u~inim!' U~itelj je odgovorio: 'Dobro, dobro.
Tvoj dug se sastoji u tome da ne padne{ ponovo u neznanje, nego nastavi{ da obitava{ u
stanju svog stvarnog Sopstva.'
Primedbe sastavlja~a: Sopstvo je u~itelj, i sve ostalo. Spoznaja Sopstva zna~i
Samopredaju, odnosno, utapanje u u~itelja. Da li iko mo`e u~initi vi{e? To je najvi{i oblik
zahvalnosti u~itelju.
21. januar 1939.
613. Jedan mladi} je pitao: Da li su misli samo materija?
M: Kako to misli{? Misli{ li, 'materija', kao predmeti koje vidi{ oko sebe?
P: Da, grubi.
M: Ko to pita? Ko misli?
P: Onaj koji misli je duh.
M: Da li, onda, misli{ da duh proizvodi materiju?
P: @elim da znam.
M: Kako razlikuje{ materiju od duha?
P: Duh je svest, a materija nije.
M: Mo`e li svest da proizvodi nesvest, ili svetlost tamu?
24. januar 1939.
614. Bilo je u sali nekoliko uglednih ljudi. [ri Bhagavan im je govorio neko vreme posle
njihovog dolaska. Kakva je korist od toga da se se}amo pro{losti ili otkrivamo budu}nost? Ono
{to je bitno je samo sada{njost. Pobrini se za nju, a ostalo }e se pobrinuti za sebe.
P: Da li je r|avo pri`eljkivati ne{to?
M: Ne treba da se ushi}ujemo kada nam se ispuni `elja, i da se razo~aramo ako
do`ivimo neuspeh. Tako je obmanjivo biti ushi}en kada se ispuni `elja. Ono {to smo postigli,
na kraju }emo neminovno izgubiti. Zato se ushi}enje u budu}nosti mora zavr{iti bolom. Ne
treba davati prostora ose}anjima u`ivanja i bola, bilo {ta da nas zadesi. Kako neki ishod deluje
na pojedinca? Ne odrasta se tako {to se ne{to sti~e, niti se usahne gubljenjem toga. Ostaje{
ono {to si ve~no.
P: Mi, svetovni ljudi, ne mo`emo da se suprotstavimo `elji.
M: Mo`e{ `eleti, ali se pripremi za bilo koji ishod. ^ini napor, ali se nemoj gubiti u
rezultatima. Prihvati ravnodu{no i jednako {to god da se desi. Jer u`ivanje i bol su samo
mentalni obrasci. Oni nisu povezani sa objektivnom stvarno{}u.
P: Kako?
M: Bila su dva mlada prijatelja u jednom ju`noindijskom selu. Bili su u~eni i `eleli su
da zarade ne{to, ~ime bi mogli da olak{aju svojim porodicama. Oprostili su se od roditelja i
krenuli na hodo~a{}e u Benares. Jedan od njih je umro na putu. Drugi je ostao sam. Neko
vreme je lutao, i za nekoliko meseci stekao je dobro ime i zaradio ne{to novaca. @eleo je da
zaradi jo{ vi{e, pre nego {to se vrati ku}i. U me|uvremenu, sreo je jednog hodo~asnika koji je
320
i{ao na jug i koji je trebalo da pro|e kroz rodno selo ovog mladog pandita. Zamolio je novog
poznanika da saop{ti njegovim roditeljima da }e se za nekoliko meseci vratiti sa u{te|evinom, i
da je njegov prijatelj umro na putu. ^ovek je do{ao u selo i na{ao roditelje. Saop{tio im je
vesti, ali je zamenio imena dva mladi}a. Zbog toga su roditelji `ivog ~oveka oplakivali njegov
gubitak, a roditelji mrtvog su bili sre}ni i o~ekivali su povratak svog sina koji }e doneti i
bogatu u{te|evinu.
Tako, vidi{, da u`ivanje i bol nisu povezani sa aktuelnim ~injenicama, nego su samo
mentalni obrasci.
615. Jedan drugi iz grupe je pitao: Kako treba da se uni{ti ego?
M: Prvo uhvati ego, a zatim pitaj kako treba da se uni{ti. Ko postavlja ovo pitanje? To
je ego. Da li on ikada mo`e pristati na to da ubije sebe? Ovo pitanje je siguran na~in da se
neguje ego, a ne da se ubije. Ako tra`i{ ego, na}i }e{ da ne postoji. To je na~in kako da ga
uni{ti{.
U vezi sa ovim, ~esto se setim sme{nog doga|aja koji se desio kada sam `iveo u Vest
^itrai ulici u Maduri. Sused iz ku}e do na{e je predvi|ao posetu lopova svojoj ku}i. Preduzeo
je mere da ga uhvati. Postavio je policajce u civilnom odelu da ~uvaju dva kraja sokaka
izme|u ku}a, na ulaz i na stra`nja vrata svoje ku}e. Lopov je do{ao kao {to je o}ekivano i
ljudi su pojurili da ga uhvate. U trenutku je lopov shvatio situaciju i povikao: 'Dr`ite ga,
dr`ite ga. Tamo je, on tr~i tamo, tamo.' Govore}i tako, on je sebi obezbedio lak beg. Tako je
i sa egom. Tra`i ga i ne}e biti na|en. To je na~in da ga se oslobodi{.
Od 23. do 28. januara 1939.
616. P: Da li jivanadi postoji, ili je izmi{ljotina imaginacije?
M: Yogiji ka`u da postoji nadi koji se zove jivanadi, atmanadi ili paranadi. Upani{ade
govore o centru iz kojeg se granaju hiljade nadija. Neki lociraju taj centar u mozgu, a drugi u
druge centre. Garbhopanishad ide za tragom oblikovanja fetusa i razvitka deteta u materici.
Smatra se da jiva (individualna du{a) ulazi u dete kroz fontanelu, u sedmom mesecu njegovog
razvoja. Kao dokaz za to navodi se da je fontanela kod bebe ne`na i prime~uju se njene
pulsacije. Potrebno joj je nekoliko meseci da oko{ta. Tako, jiva ulazi odozgore, kroz fontanelu,
i funkcioni{e kroz hiljade nadija koji su rasprostrti po ~itavom telu. Zato, da bi tragalac za
istinom ponovo zadobio svoj izvor, mora da se koncentri{e na sahasraru tj., mozak. Ka`e se da
pranayama poma`e yogiju da podigne kundalini shakti koja le`i sklup~ana u solarnom pleksusu.
Shakti se podi`e du` nerva koji se zove sushumna, koji je sme{ten u sr`i ki~menog stuba, i
prote`e se do mozga.
Ako se neko koncentri{e na sahasraru, nema sumnje da }e uslediti samadhi. Me|utim,
vasane, latentne predispozicije, nisu time uni{tene. Zbog toga je yogiju su|eno da se probudi iz
samadhija, po{to oslobo|enje iz ropstva jo{ nije izvr{eno. On jo{ uvek mora nastojati da izbri{e
vasane, kako latentni utisci, koji jo{ uvek postoje u njemu, ne bi ometali mir njegovog
samadhija. Tako, on prelazi iz sahasrare dole u srce, kroz ono {to se naziva jivanadi, koji je
samo produ`etak sushumne. Dakle, sushumna je zakrivljena. Kre}e iz solarnog pleksusa, podi`e
se kroz ki~meni stub do mozga, i odatle se savija nadole i zavr{ava se u srcu. Kada yogi
dostigne srce, samadhi postaje trajan. Tako, vidimo da je srce kona~ni centar.
Neke Upani{ade govore i o stojednom nadiju koji se rasprostiru iz srca i od kojih je
jedna vitalna nadi. Ako jiva do|e dole i reflektuje se u mozgu, kako yogiji ka`u, mora
postojati neka odra`ajna povr{ina. Ona, tako|e, mora biti sposobna da ograni~i Beskrajnu Svest
na granice tela. Ukratko, Univerzalno Bi}e postaje ograni~ena individua (jiva). Takav medij
(povr{ina) odra`avanja se obezbe|uje nakupljenim vasanama pojedinca. One deluju kao voda u
posudi koja odra`ava lik nekog predmeta. Ako se iz posude ispusti voda, ne}e biti refleksije.
Objekt }e ostati bez odraza. Ovde je objekat Univerzalno Bi}e-Svest, koje je svepro`imaju}e, i
stoga u svemu imanentno prisutno. Ono ne mora da se opa`a isklju~ivo putem svoje refleksije
321
(odraza); ono je samoobasjano. Zato cilj tragaoca mora da bude ispu{tanje vasana iz srca, i
nedopu{tanje da medij odra`avanja prepre~uje Svetlost Ve~ne Svesti. Ovo se posti`e traganjem
za poreklom ega i zaranjanjem u Srce. Ovo je direktna metoda za samospoznaju. Onaj ko nju
prihvati, ne mora da brine za nadije, mozak, sushumnu, paranadi, kundalini, pranayamu i {est
centara.
Sopstvo ne dolazi odnekud, sa nekog drugog mesta, da bi u{lo u telo kroz teme glave.
Ono je takvo kakvo jeste, ve~no svetlo, ve~no postojano, nepokretno i nepromenljivo. Promene
koje se prime}uju nisu sadr`ane u Sopstvu koje obitava u Srcu, i samosvetle}e je kao sunce.
Promene se uo~avaju u njegovoj svetlosti. Odnos izme|u Sopstva i tela, odnosno, uma, mo`e
se uporediti sa odnosom ~istog kristala i njegove pozadine. Ako se kristal postavi naspram
crvenog cveta, on svetluca crveno; ako naspram zelenog lista, onda izgleda zelen, itd. Jedinka
se ograni~ava ograni~enjima promenljivog tela ili uma, koji izvla~i svoje postojanje iz
nepromenljivog Sopstva. Sve {to je potrebno jeste da se odbaci ovaj pogre{an identitet, a kada
se to u~ini, vide}emo da je ve~no sijaju}e Sopstvo jedna nedvojna Stvarnost.
Ka`e se da je refleksija svesti u suptilnom telu (sukshma sharira), za koje se ~ini kao
da je sa~injeno od mozga i nerava koji iz njega zra~e u sve delove trupa, a glavni kroz
ki~meni stub i solarni pleksus.
Kada sam bio na Bregu, Najana (Kavyakantha Ganapathi Muni) se jednom raspravljao o
tome da je mozak sedi{te vasana, po{to se on sastoji od bezbrojnih }elija u kojima su vasane
sadr`ane i osvetljene svetlo{}u Sopstva, koja je projektovana iz Srca. Ovo navodi osobu da radi
ili misli.
Ali ja sam rekao: Kako to mo`e biti? Vasane moraju da budu sa ~ovekovim Sopstvom i
ne mogu nikad biti od njega udaljene. Ako su vasane, kako ti ka`e{, sadr`ane u mozgu, a
Srce je sedi{te Sopstva, onda osoba kojoj se odse~e glava mora biti oslobo|ena svojih vasana, i
vi{e se ne}e roditi. Sla`e{ se da je to apsurdno. Sad, mo`e{ li da ka`e{ da je Sopstvo u
mozgu sa vasanama? Ako je tako, za{to, onda, klone glava ~oveku kada zaspi? [tavi{e, ~ovek
ne}e dodirnuti svoju glavu i re}i 'ja'. Zato sledi da je Sopstvo u Srcu i da su vasane tako|e
tamo u krajnje suptilnom obliku.
Kada se vasane projektuju iz Srca, one su zdru`ene sa svetlo{}u Sopstva i ka`e se da
osoba misli. Vasane, koje le`e pohranjene u atomskom stanju, narastaju tokom svog prolaska
od Srca do mozga. Mozak je platno na koje se projektuju likovi vasana, i ono je, tako|e,
mesto njihove funkcionalne raspodele. Mozak je sedi{te uma, i um deluje kroz njega.
Dakle, de{ava se ovo. Kada se vasana oslobodi i u|e u igru, ona se zdru`uje sa
svetlo{}u Sopstva. Ona prolazi iz Srca u mozak, i na svom putu narasta sve vi{e, sve dok ne
prekrije ~itav vidik, i sve vasane se tako dr`e privremeno u i{~ekivanju. Kada se misao
reflektuje u mozgu, ona se javlja kao lik na platnu. Onda se ka`e da osoba ima jasno
opa`anje. On je veliki mislilac ili pronalaza~. Ni misao koja se isti~e kao originalna, ni
predmet (stvar), ni zemlja za koju se ka`e da je novootkrivena, nije zaista originalna ili nova.
Ne bi mogla da se manifestuje, da nije ve} bila u umu. Ona je, naravno, bila veoma suptilna
i ostajala je neopa`ena, po{to je le`ala potisnuta va`nijim ili upornijim mislima, odnosno,
vasanama. Kada se ove istro{e, ova misao se pojavljuje i svetlost Sopstva je ~ini jasnom, tako
da se ona pojavljuje kao veli~anstvena, originalna i revolucionarna. U stvari, ona je bila sve
vreme unutra.
U Yoga Sutrama se ova koncentracija naziva samyama. Ovim procesom mogu da se
ispune ne~ije `elje, i zato se ka`e da je siddhi. To je na~in na koji nastaju takozvana nova
otkri}a. Na ovaj na~in se mogu stvoriti ~ak i svetovi. Samyama vodi do svih siddhija. Ali, oni
se ne manifestuju sve dok traje ego. Koncentracija, prema yogi, zavr{ava se uni{tenjem
isku{avatelja (ego), iskustva i sveta, i onda se, u odgovaraju}em roku, skup svih `elja ispuni.
Ova koncentracija dodeljuje pojedicima ~ak i mo}i da stvaraju nove svetove. To je prikazano u
Aindava Upakhyani u Yoga Vasishti, i Ganda Saila Loki u Tripura Rahasyi.
Iako se mo}i ~ine ~udesne onima koji ih ne poseduju, one su ipak samo prolazne.
Beskorisno je `udeti za ne~im {to je prolazno. Sva ova ~uda su sadr`ana u jednom
322
nepromenljivom Sopstvu. Sve je, tako, unutra, a ne spolja. Ovaj smisao se sadr`i u stihovima
11 i 12, V poglavlja [ri Ramana Gite. ^itav univerzum je sa`et u telu, a ~itavo telo u Srcu.
Tako je Srce jezgro ~itavog univerzuma. Zato se samyama odnosi na koncentraciju razli~itih
delova tela, radi postizanja razli~itih siddhija. Tako|e, za Vi{vu ili Virat se ka`e da sadr`i
kosmos unutar granica tela. Opet, 'sve nije ni{ta drugo do um, um nije ni{ta drugo do Srce;
to je ~itava istina.' Dakle, Srce sa~injava sve. To je ono {to je preneto [vetaketuu prikazom
semena smokvinog drveta. Izvor je ta~ka bez dimenzija. On se {iri, sa jedne strane kao
kosmos, a sa druge kao Beskrajno Bla`enstvo. Ta ta~ka je sto`er. Iz nje se za~inje jedna
vasana, umno`ava se kao isku{avatelj - 'ja', iskustvo i svet. U mantri se upu}uje na
isku{avatelja i izvor. Dve ptice, potpuno jednake, ra|aju se istovremeno.
Kada sam boravio u Skandasramamu, imao sam obi~aj da ponekad iza|em i sedim na
steni. Jednom takvom prilikom, bila su jo{ dvojica-trojica sa mnom, uklju~uju}i Rangasvami
Ajengara. Iznenada smo primetili jednog sitnog insekta nalik moljcu, kako kao raketa iz useka
u stenu uzle}e u vazduh. U jednom trenutku, on se umno`io u milione moljaca koji su
na~inili oblak i prekrili nebo nad nama. ^udili smo se tome i ispitali mesto sa kojeg je
uzleteo. Prona{li smo da je to bila samo rupa veli~ine ~iodine glave, i znali smo da tako
mnogo insekata nije moglo u njoj da se izlegne u tako kratkom vremenu.
Tako ahamkara (ego) uzle}e kao raketa, i istovremeno se {iri kao univerzum.
Dakle, centar je Srce. Osoba ne mo`e biti od njega udaljena. Ako jeste, onda je ona
ve} mrtva. Mada Upani{ade ka`u da jiva u razli~itim prilikama funkcioni{e kroz druge centre,
ona ipak ne napu{ta Srce. Centri su, prosto, mesta delovanja (videti Vedanta Chudamani).
Sopstvo je vezano za Srce kao krava privezana za klin. Kretanje je odre|eno du`inom u`eta.
Sve njeno lutanje se okre}e oko klina.
Gusenica puzi po vlati trave i, kada stigne do kraja, onda tra`i drugi oslonac. Dok tako
~ini, ona se stra`njim nogama dr`i za vlat trave, podi`e telo i ljulja se tamo-amo, pre nego
{to uspe da uhvati drugu vlat. Sli~no je i sa Sopstvom. Ono stoji u Srcu i dr`i se za druge
centre tako|e, ve} prema okolnostima. Ali, njegove aktivnosti se uvek sredi{te oko Srca.
617. Za jedinku postoje pet stanja. To su: (1) jagrat, (2) svapna, (3) sushupti, (4) turiya, (5)
turiyatita.
Od ovih, samo je jagrat stanje budnosti (jave). U njemu jiva u aspektu visve, i Gospod
u aspektu Virata, ostaju zajedno u osam latica lotosa Srca, i jiva funkcioni{e kroz o~i i
do`ivljava mnoga u`ivanja koje crpi iz razli~itih objekata pomo}u svih ~ula, organa itd. Pet
grubih elemenata koji su rasprostrti po njemu, deset ~ula, pet vitalnih dahova, ~etiri unutra{nje
sposobnosti, dvadeset ~etiri temeljna sastojka - sve ovo zajedno ~ini grubo telo. Budno stanje
karakteri{e guna sattva, ozna~ena slovom A, i njime vlada bo`anstvo Vi{nu.
Svapna je stanje sanjanja u kojem jiva u aspektu taijase, i Gospod u aspektu
Hiranjagarbhe, ostaju zajedno u lotosu Srca, i jiva funkcioni{e u vratu i kroz um do`ivljava
rezultate utisaka sakupljenih u budnom stanju. Sva na~ela, pet grubih elemenata, volja i
intelekt, njih sedamnaest ukupno, ~ine zajedno suptilno telo snova koje se karakteri{e gunom
rajas, ozna~enom slovom U, kojom vlada bo`anstvo Brahma; tako ka`u mudri.
Sushupti je stanje dubokog sna u kojem je jiva u aspektu prajne, a Gospod u aspektu
I{vare, i zajedno obitavaju u lotosu Srca; jiva do`ivljava bla`enstvo Vrhunskog putem suptilne
avidye (neznanja). Isto kao {to kvo~ka, koja je tumarala okolo u toku dana, zove sebi svoje
pili}e, obavija ih svojim krilima i odlazi da preno}i, tako i suptilno individualno bi}e, po{to
privremeno zavr{i sa iskustvima svekodnevne budnosti (jagrata) i sanjanja (svapne) sa utiscima
sakupljenim za vreme ovih stanja, ulazi u kauzalno telo, koje je sa~injeno od neznanja i
karakteri{e ga guna tamas, ozna~eno slovom M, i njime vlada bo`anstvo Rudra.
Dubok san nije ni{ta drugo do iskustvo ^istog Bi}a. Tri stanja imaju razli~ita imena,
kao {to su tri podru~ja, tri tvr|ave, tri bo`anstva itd. Bi}e uvek obitava u Srcu, kao {to je
gore izneto. Ako se u stanju svakodnevne budnosti (jagrata) Srce ne napusti, mentalne
aktivnosti se umiruju i samo se brahman kontemplira, to stanje se naziva turiya.
323
Opet, kada se individualno bi}e utopi u Vrhunsko, to se naziva turiyatita. Biljno carstvo
je uvek u sushuptiju. @ivotinje imaju i svapnu i sushupti; bogovi (nebeski) su uvek u jagratu;
~ovek poseduje sva ova tri stanja; ali, jasnovidi yogi posti`e i turiyu, a najvi{i yogi ostaje samo
u turiyatiti.
Za prose~nog ~oveka se prva tri stanja spontano smenjuju. Poslednja dva (turiya i
turiytita) su, me|utim, rezultat discipline, ve`banja, i ~ine jasna sredstva za oslobo|enje. Od
ostalih tri stanja (jagrat, svapna i sushupti) svako isklju~uje ostala dva, i ograni~eno je uslovima
vremena i prostora. Ona su, zato, nestvarna.
Smo na{e iskustvo stanja budnosti i sanjanja dokazuje da svest Sopstva le`i ispod svih
pet stanja, ostaje sve vreme savr{ena, i svedok je svih stanja. Ali, s obzirom na sli~nu svest u
dubokom snu, znamo da svaka osoba ka`e: 'Nisam bio svestan ni~ega; spavao sam duboko i
bla`eno'. Iz iskaza se isti~u dve ~injenice: nesvesnost bilo ~ega, i bla`enstvo dubokog sna. Da
one nisu postojale i da ih osoba nije do`ivljavala, ona ne bi o njima govorila u budnom
stanju. Zaklju~ak, dakle, vodi do istog. Isto kao {to oko vidi tamu koja prekriva sve objekte,
tako Sopstvo vidi tamu neznanja koja prekriva pojavni svet (za vreme dubokog sna).
Ova tama se do`ivljavala kada se ono (Sopstvo) pojavi sa obele`jima vrhunskog
bla`enstva, zasija za tren i pro|e ne`no kao zraci meseca koji se pomaljaju kroz lelujavo li{}e.
Me|utim, iako iskustvo nije bilo posredovano nikakvim medijem (kao {to su ~ula i um),
ukazuje na ~injenicu da svest postoji za vreme dubokog sna. Nesvesnost je posledica odsustva
relativnog znanja, a sre}a odsustva (bujice) misli.
Ako je do`ivljaj bla`enstva u dubokom snu ~injenica, kako je mogu}e da ga se niko
me|u svim ljudskim bi}ima ne se}a? Ronilac koji je na{ao pod vodom stvar za kojom je
`udeo, ne mo`e obznaniti svoje otkri}e osobama koje ~ekaju na obali sve dok se ne iza|e iz
vode. Sli~no tome, spava~ ne mo`e da izrazi svoje iskustvo zato {to nema kontakta sa
oraganima izra`avanja, sve dok ga ne probude njegove vasane, kada za to do|e vreme. Stoga
sledi da je Sopstvo svetlost sat-citt-anande.
Visva, taijasa i prajna su nazivi za do`ivljavatelja u stanjima budnosti, sanjanja i dubokog
sna. Isti pojedinac le`i ispod svih njih. Ona, zato, ne predstavljaju pravo Sopstvo koje je ~isto
sat-citt-ananda. Za iskustvo u dubokom snu je re~eno da je bla`enstvo brahmana. To je samo
negativan aspekt tog bla`enstva, po{to je on rezultat odsustva misli. [tavi{e, ono je prolazno.
Takvo bla`enstvo je samo abhasa, imitacija Vrhunskog Bla`enstva. Ono nije razli~ito od
bla`enog ose}anja ~ulnih u`ivanja. Ka`e se da je u dubokom snu prajna sjedinjena sa
Sopstvom. Dakle, individualnost je potencijalna u dubokom snu.
Sopstvo je osnova svih ovih iskustava. Ono ostaje kao njihov svedok i potpora. Stvarnost
je, tako, razli~ita od tri stanja, budnosti, sanjanja i dubokog sna.
1. februar 1939.
618. Gospodin sa Hardvara: Kada po~nem sebe da analiziram, ja odlazim iza intelekta i tada
ne do`ivljavam sre}u.
M: Intelekt je samo jedan instrument Sopstva. On ti ne mo`e pomo}i da sazna{ {ta je
iza njega samog.
P: Razumem. Ali, iza njega nema sre}e.
M: Intelekt je instrument za saznavanje nepoznatih stvari. Ali, ti si ve} poznat, budu}i
da si Sopstvo koje je smo znanje; dakle, ti ne}e{ da postane{ objekat saznanja. Intelekt ti
omogu}uje da vidi{ spolja{nje stvari, ali ne i ono {to je njegov sopstveni izvor.
P: Pitanje se ponavlja.
M: Intelekt je koristan do ove ta~ke, on ti poma`e da analizira{ sebe, dalje ne ide.
Posle toga on mora da se utopi u ego, i mora da se tra`i izvor ega. Ako se u~ini tako, ego
}e nestati. Budi taj izvor i onda se ego vi{e ne}e pojaviti.
P: U tom stanju nema sre}e.
324
P: Ograni~en sam. Nisam tome dorastao. Milost mo`e za mene da postigne ono {to ja
sam ne mogu.
M: Istina, ali da nema Milosti, ne bi se ni pojavila ova `elja.
Hodali su polako, razgovaraju}i usput.
P: U Lahoru ima jedna devojka od jedanaest godina. Veoma je upe~atljiva. Ona ka`e
da mo`e da dozve Kri{nu dva puta i ostane za to vreme svesna, ali ako pozove i tre}i put,
ona }}e postati nesvesna i ostati u neprekidnom transu deset sati.
M: Sve dok misli{ da je Kri{na razli~it od tebe, mo`e{ ga dozivati. Padanje u trans
ukazuje na prolaznost samadhija. Ti si uvek u samadhiju; to je ono {to treba da se spozna.
P: Vizija Boga je veli~anstvena.
M: Vizija Boga je samo vizija Sopstva objektivno opredme}enog u liku Boga tvoje
verske tradicije. Spoznaj Sebe (Sopstvo).
622. [ri Bhagavan ima povez oko prsta. Neko je pitao: [ta je to? Bhagavan je odgovorio:
Prst je nai{ao na no`. (No` je inertan, pa je u relativnom odnosu prema prstu, koji je
aktivan ~initelj.)
623. [ri Bhagavan je rekao jednom drugom obo`avatelju da postoji pet stanja: (1) Spavanje,
(2) stanje slobodno od misli, koje se javlja neposredno pre bu|enja, (3) ose}anje sre}e zbog te
slobode od misli (rasasvada), (4) unutarnje kretanje vasana (kashaya) i (5) kompletna budnost
sa vikshepom (rastrojenost). Drugo stanje po redu treba da se u~ini trajnim.
4. februar 1939.
624. P: Sa svakom mi{lju, subjekat i objekat se pojavljuju i nestaju. Da li 'ja' nestaje kada
subjekat ovako nestane? Ako bi to bio slu~aj, kako bi moglo da se odvija traganje za 'ja'?
M: Subjekat (spoznavatelj) je samo obrazac aktivnosti uma. Iako aktivnost uma prestaje,
stvarnost, koja je iza njega, ne prestaje. Pozadina aktivnosti je 'ja' iz kojeg se aktivnosti uma
javljaju i potapaju.
P: Sopstvo se najpre opisuje kao 'onaj koji ~uje', 'onaj koji misli', 'spoznavatelj', a zatim
kao 'onaj koji ne ~uje', 'ne misli', 'ne spoznaje'. Da li je tako?
M: Ba{ tako. Obi~an ~ovek je svestan sebe samo kada se javljaju obrasci u intelektu
(vijnanamaya kosha); ovi obrasci su prolazni; izranjaju i potapaju se. Zato se vijnanamaya
(intelekt) naziva kosha ili omota~. Kada preostane samo ^ista Svesnost, ona je smo Sopstvo,
odnosno, Vrhunsko. Biti u svom prirodnom stanju posle potapanja svih misli je bla`enstvo; ako
je to bla`enstvo prolazno, ako izranja i zalazi, onda je to samo omota~ bla`enstva
(anandamaya kosha), nije ^isto Sopstvo.
Posle potapanja svih misli potrebno je da se pa`nja u~vrsti na ~isto 'ja', i da ne popushta.
O njemu (~istom 'ja') se mora govoriti kao o krajnje suptilnoj misli, ina~e se ne mo`e
objasniti, po{to nije ni{ta drugo do smo Stvarno Sopstvo. Ko }e da govori o njemu, kome i
kako?
Ovo je iscrpno obja{njeno u Kaivalyamu i Viveka chudamani. Tako, iako se u spavanju
ne gubi svesnost Sopstva, ona nema uticaja na jivino neznanje. Da bi se ovo neznanje uni{tilo,
potrebno je ovo suptilno stanje uma (vrttijnanam). Pamuk ne gori na suncu; ali, ako se on
postavi pod so~ivo, zapali}e se i pro`dra}e ga zraci sunca koji prolaze kroz so~ivo. Isto tako,
iako je svesnost Sopstva stalno prisutna, ona nije u sukobu sa neznanjem. Ako se meditacijom
osvoji suptilno stanje misli, onda je neznanje uni{teno. Isto se ka`e u Viveka chudamani:
'Krajnje suptilno Vrhunsko Sopstvo se ne mo`e videti grubim okom' i 'ono je samosvetle}e i
svedok svega'.
Ovo suptilno mentalno stanje nije obrazac uma koji se naziva vrtti, zato {to postoje dve
vrste mentalnih stanja. Jedno je prirodno stanje, a drugo je preobra`avanje u obli~je objekta.
327
Prvo je istinito, a drugo zavisi od ~initelja (kartrutantra). Kada drugo nestane, preosta}e ovo
prvo.
Sredstvo za postizanje toga je meditacija. Mada je ona sa trojstvom razlikovanja (triputi),
kona~no }e zavr{iti u ^istoj Svesti (jnanam). Meditacija iziskuje napor; jnanam je nenaporna.
Meditacija mo`e da se radi ili ne radi, ili da se radi pogre{no, sa jnanam nije tako.
Meditacija se opisuje kao kartrutantra (kao ~initeljeva, da pripada onom ko je vr{i), jnanam
kao vastutantra (koja pripada Vrhunskom).
7. februar 1939.
625. G|ica Merston, engleskinja: ^itala sam 'Ko sam ja?'. Dok sam ispitivala ko je 'ja', nisam
se mogla toga dr`ati ni najkra}e vreme. Drugo, okolina me ne zanima, ali ipak se nadam da
}u na}i neko interesovanje u `ivotu.
M: Ako nema interesovanja, to je dobro.
(Prevodilac isti~e da se pitalac nada da }e na}i neko interesovanje u `ivotu.)
M: To zna~i da postoje vasane. Sanja~ sanja san. Vidi svet sna sa svim u`ivanjima,
bolima. Ali, onda se probudi i izgubi svako zanimanje za svet snova. Isto kao {to svet snova,
budu}i da je samo deo tebe i nije razli~it od tebe, prestane da te zanima, tako }e i sada{nji
svet prestati da te zanima ako se probudi{ iz ovog budnog sna (samsara) i spozna{ da je on
deo tebe, i nije neka objektivna realnost. @eli{ neku stvar zato {to misli{ da si odvojena od
objekata koji te okru`uju. Ali, ako shvati{ da je ta stvar samo misaoni oblik, ne}e{ je vi{e
pri`eljkivati.
Sve stvari su kao mehuri}i na vodi. Ti si voda, a objekti su mehuri}i. Oni ne mogu
postojati bez vode, ali nisu ni sasvim isto {to i voda.
P: Ose}am da sam kao pena.
M: Obustavi tu identifikaciju sa nerealnim i znaj svoj stvarni identitet. Onda }e{ biti
~vrsta i sumnje ne}e mo}i da se jave.
P: Ali ja sam pena.
M: To je zato {to misli{ da je put do toga problem. To je pogre{na zamisao. Prihvati
svoj istinski identitet sa Stvarnim. Budi voda, a ne pena. To }e{ posti}i ako zaroni{ u sebe.
P: Ako zaronim, na}i }u...
M: Me|utim, i ako ne zaroni{, ti si To. Ideje o spolja{njem i unutra{njem postoje samo
dotle dok ne prihvati{ svoj stvarni identitet.
P: Ali, ja sam preuzela ideju od vas, jer vi `elite da zaronim.
M: Da, sasvim ta~no. To je re~eno zato {to se ti identifikuje{ sa penom, a ne sa
vodom. Zbog ove zabune odgovor je imao za cilj da ti skrene pa`nju na nju i da je shvati{.
Smisao svega {to je re~eno je da je Sopstvo beskrajno i uklju~uje sve {to vidi{. Nema ni~eg
izvan njega, ni bez njega. Kada zna{ ovo, ne `eli{ ni{ta; kada ni{ta ne pri`eljkuje{, onda si
zadovoljna.
Sopstvo je uvek spoznato. Nema traganja da se spozna ono {to je ve} ve~no spoznato.
Jer, ti ne mo`e{ da porekne{ svoje sopstveno postojanje. To postojanje je svest Sopstva.
Ako ne postoji{, ne mo`e{ da postavlja{ pitanja. Zna~i da mora{ da prizna{ svoje
postojanje. To postojanje je Sopstvo. Ono je ve} spoznato. Zato napor da spozna{ rezultira
samo tvojom spoznajom ove gre{ke - da nisi znala svoje Sopstvo (Sebe). Nema nove spoznaje.
Sopstvo se otkriva.
P: Bi}e potrebno vi{e godina za to.
M: Za{to godina? Ideja o vremenu je samo u tvom umu. Ona nije u Sopstvu. Za
Sopstvo ne postoji vreme. Ideja vremena se javlja posle pojavljivanja ega. Ali, ti si Sopstvo
izvan vremena i prostora. Ti postoji{ ~ak i u odsustvu vremena i prostora.
9. februar 1939.
328
626. Jedan drugi obo`avatelj: Da li je ta~no da 'ja' postoji samo u odnosu na 'ono ' (aham idam)?
M: 'Ja' i 'ono' se sada pojavljuju zajedno. Me|utim, 'ono' je sadr`ano u 'ja' - oni nisu
odvojeni. 'Ono' treba da se utopi i postane jedno sa 'ja'. 'Ja' koje potom preostane je istinito
'ja'.
627. P: [ta zna~i 'ostati sa guruom'?
M: To zna~i prou~avati sveto predanje.
P: Ali, guruovo prisustvo predstavlja naro~ito dobro.
M: Da, ono pro~i{}ava um.
P: To je posledica ili u~inak. Ja pitam o tome kako treba da se pona{a u~enik.
M: To zavisi od tipa samog u~enika, da li je doma}in, kakve su njegove usa|ene
mentalne tendencije itd.
P: Ako je tako, da li }e njegovo pona{anje samo po sebi biti odgovaraju}e.
M: Da. U ranija vremena Ri{iji su slali svoje sinove kod drugih da ih obrazuju.
P: Za{to?
M: Zato {to je njihova blagonaklonost prepreka.
P: To ne mo`e da va`i za jnanije. Da li se to radilo zbog u~enika?
M: Da.
P: Ako je tako, zar se ova prepreka ne}e odstraniti zajedno sa ostalima, pomo}u
u~iteljeve Milosti?
M: Bi}e odlaganja. Zbog nedostatka u~enikovog dubokog po{tovanja, Milost }e mo}i da
deluje tek posle dugo vremena.
Ka`e se da je bu|enje iz neznanja kao bu|enje iz stra{nog sna o nekoj zveri. To je
ovako. Postoje dve vrste ukaljanosti uma, naime prekrivanje i nemir (avrana i vikshepa). Prvo
je zlo; ovo drugo nije. Sve dok istrajava efekat prekrivanja sna, postoji stra{an san; pri
bu|enju prekrivanje prestaje, i nema vi{e straha. Nemir nije prepreka sre}i. Da bismo se
oslobodili nemira uzrokovanog svetom, tra`i}emo nemir (aktivnost) `ivota sa guruom,
prou~ava}emo svete knjige i slu`iti Boga sa obli~jima, a tako se posti`e bu|enje.
[ta se na kraju desi? Karna je uvek bio sin Kunti. Deseti ~ovek je sve vreme bio
deseti. Ram je sve vreme bio Vi{nu.51 Takva je jnanam. Ona zna~i biti svestan onoga {to je
oduvek.
13. februar 1939.
628. Posle povratka iz Evrope, G. D. je nekoliko minuta vodio li~ni razgovor sa [ri
Bhagavanom. Rekao je da je njegova ranija poseta imala nekog efekta, ali ne toliko koliko je
`eleo. Mogao je da se usredsredi na svoj posao. Nije li koncentracija nu`na za duhovni
napredak? Karma mu se svi|a zato {to poma`e koncentraciji.
M: Nema karme bez karte (~initelja). Kada ga tra`imo, ~initelj nestaje. Gde je, onda,
karma?
G. D. je tra`io prakti~na uputstva.
M: Tra`i ~initelja. To je ve`ba.
G|a D. je rekla da postoje prekidi u njenoj svesti i `eli da zna kako svest mo`e da
postane trajna.
M: Prekidi su posledica misli. Ne mo`e{ biti svesna prekida ako ne misli{ tako. To je
samo misao. Ponovi staru ve`bu: 'Kome se misli javljaju?' Dr`i se ve`be sve dok ima prekida
u svesnosti. Samo }e ve`ba dovesti do kontinuiteta svesnosti.
17. februar 1939.
51
629. Danas je dan [ivaratri. [ri Bhagavan je ve~eras blistao od Milosti. Jedan sadhaka je
postavio slede}e pitanje:
^ini mi se da me ispitivanje Sopstva vodi u suptilno telo (ativahika sharira, puriashtakam
ili jivatma). Da li sam u pravu?
M: To su razli~ita imena za isto stanje, a koriste se zavisno od ta~ke gledi{ta. Posle
nekog vremena puriashtakam (osmostruko suptilno telo) }e nestati i postoja}e samo eka (jedno).
Samo vrtti jnana mo`e da uni{ti ajnanu (neznanje). Apsolutna jnana nije u sukobu sa
ajnanom.
Postoje dve vrste vrttija (obrazaca uma). (1) vishaya vrtti (objektivan) i (2) atma vrtti
(subjektivan). Prvi mora prepustiti mesto drugom. To je cilj abhyase (ve`be), koja aspiranta
vodi prvo do puriashtake, a zatim do Jednog Sopstva.
630. U toku razgovora jedan obo`avatelj je rekao:
[ivaprakasam Pillai, koji je tako dobar ~ovek, tako vatren obo`avatelj i u~enik koji dugo
boravi ovde, napisao je pesmu u kojoj se ka`e da ne mo`e u praksi delotvorno da sprovede
[ri Bhagavanova uputstva. ^emu, onda, mogu da se nadaju ostali?
M: [ri A~arja ([ankara) ka`e ne{to sli~no kada ispeva pesme u slavu nekog bo`anstva.
Kako bi druga~ije mogli da slavimo Boga?
Dok je ovo govorio, [ri Bhagavan se sme{io.
631. Sadhaka je ponovio svoje pitanje na druga~iji na~in:
^ini se da ispitivanje Sopstva vodi do ativahike, puriastake, odnosno jivatme. Da li je
tako?
M: Da. Ona se zove sharira (telo ili obitavali{te), puri ili jiva (grad ili pojedinac) ve}
prema gledi{tu. Oni su isto.
Vrtti-jnanam se obi~no zdru`uje sa objektivnim pojavama. Kada to prestane, preostaje
atma-vrtti ili subjektivni vrtti, koji je isti kao jnanam. Bez njega ne}e prestati ajnanam. Dakle,
puriashtaka ne}e biti zdru`ena ni sa ~im spolja, i Sopstvo }e sijati jednoliko i hamoni~no.
18. februar 1939.
632. G. Satjanarajana Rao, u~itelj u velorskoj Mahant {koli, je poznat obo`avatelj [ri
Mahar{ija. On boluje od raka grla i lekari nemaju nade za njega. Dali su mu sobu u A{ramu
i upravnik je veoma ljubazan prema njemu. Ovde je ve} oko dva meseca i veoma je slab.
Oko devet sati pre podne, [ri Bhagavan je ~itao tapale. Brat bolesnika se pajavio u sali
zabrinutog izgleda, da pita [ri Bhagavana za njega. Bolesnik se borio za dah. Upravnik
A{rama se tako|e zauzeo za bolesnika i do{ao u salu. [ri Bhagavan je nastavio da ~ita tapale.
Tokom nekoliko minuta, jo{ jedan obo`avatelj je do{ao s istom namerom. [ri Bhagavan je
pitao: Da li ste zvali doktora?
P: Da, ali on je previ{e zauzet u bolnici.
M: (Posle kratkog vremena.) [ta mogu? Njima }e biti drago ako odem tamo.
Uskoro je Bhagavan napustio salu i oti{ao da bude kraj bolesnika. Masirao ga je ne`no
i polo`io jednu ruku na srce, a drugu ruku njegovu glavu. Bolesnik, kome je jezik ve} bio
ispao, usta se otvorila i o~i uko~ile, po~eo je da pokazuje znake olak{anja, i posle dvadesetak
minuta blago rekao: O, pomo}i bespomo}nih, kako sam Vas preopteretio! Kako mogu uzvratiti
ovu dobrotu? Ljudi su osetili olak{anje. [ri Bhagavan se vratio u salu. Neko mu je ponudio
sapun i vodu da opere ruke. Ali, on je to odbio i samo otarao ruke o svoje telo. Me|utim,
bolesnik je preminuo nekoliko dana posle toga.
Poznati obo`avatelj [ri Bhagavana je primetio: [ri Bhagavan izgleda tako ravnodu{an u
svim okolnostima. Ali je ipak sve vreme tako pa`ljiv i milostiv.
330
635. Jedan gospodin iz Andre se vratio sa hodo~a{}a na Kaila{u, Amarnathi, itd. Opisao je
kako su dobra ta mesta, i kako je putovanje bilo te{ko. Kona~no je molio za ne{to {to bi ga
podse}alo na Mahar{ija, misle}i pritom na neko uputstvo.
M: Bio si na Kaila{u. Da li si bio do Muktinatha?
P: Ne, to je bio previ{e te`ak put za mene. Bio sam, me|utim, u Nepalu. Da li ste vi
bili u tim mestima?
M: Ne, ne. Pomenuo sam Muktinath slu~ajno.
Onda je [ri Bhagavan primetio: I}i do Kaila{a i vratiti se, je ba{ kao novo ro|enje. Jer,
tamo ideja tela otpada.
636. G|a Keli je pitala da li se stanja budnosti i sanjanja mogu predstaviti kao izleti iz
prirodnog stanja Sopstva.
M: Mora postojati mesto za izlete. Zato, to mesto mora da le`i izvan nekog. To nije
mogu}e u istinskoj prirodi Sopstva.
P: Ali, ja sam samo mislila da bi se moglo tako zamisliti.
M: Tako isto bi neko mogao da zamisli istinsku prirodu Sopstva.
P: Prikaz sa platnom je veoma lep.
M: Bioskopsko platno nije svesno i zato zahteva posmatra~a, dok platno Sopstva
uklju~uje posmatra~a i posmatrano - jo{ bolje, ono je prepuno svetlosti.
Slike iz bioskopske predstave se ne mogu videti bez pomo}i tame, jer, ne mo`e biti
predstave pri jakoj dnevnoj svetlosti. Sli~no tome, um projektuje misli i vidi objekte zahvaljuju}i
neznanju koje le`i u njegovoj pozadini (avidya). Sopstvo je ~isto znanje, ~ista svetlost gde nema
dualnosti. Dvojstvo podrazumeva neznanje. Znanje Sopstva je izvan relativnog znanja i neznanja,
svetlost Sopstva je izvan obi~ne svetlosti i tame. Sopstvo je potpuno smo.
637. Postavljeno je jedno pitanje o napretku. [ri Bhagavan je rekao da napredak postoji za
um, a ne za Sopstvo. Sopstvo je ve~no savr{eno.
2. mart 1939.
635. Poslednjih nekoliko dana vlada pravilo po kojem posetiocima nije dopu{ten ulazak u salu
izme|u 12 i 14.30h. Danas je u tom intervalu do{lo nekoliko muslimanskih posetilaca. Pratilac
im je `urno rekao da ne treba da uznemiravaju [ri Bhagavana jer se u ovo vreme odmara.
[ri Bhagavan je tiho si{ao sa sofe i iza{ao iz sale; seo je na kameni ulaz kraj zida i zamolio
posetioce da sednu i oni kraj njega. Legao je na stenu i nastavio da ~ita novine. Kona~no su
ga zamolili da u|e unutra.
639. Govore}i sa g. K. L. [armom iz Pudukotaha, [ri Bhagavan je rekao: Za{to ~ovek
zapostavlja ono {to je neposredno i blisko, i tra`i ne{to drugo? Spisi ka`u: 'To si Ti'. U ovom
iskazu 'Ti' se direktno do`ivljava, ali, izostavljaju}i ovo, oni idu dalje, tra`e}i 'To'.
P: Da bi prona{li jedinstvo 'To' i 'ti'.
M: 'Ti' je unutra{nje Sopstvo imanentno svima; u nameri da to na|e, ~ovek sebe
izostavlja i vidi objektivan svet. [ta je svet? [ta je njemu imanentno? To je 'To'. Sve takve
zamisli se ra|aju samo kada se zaboravi svoje Sopstvo. Ja se nikad nisam mu~io sa takvim
pitanjima. Tek kasnije su ljudi po~eli da mi postavljaju takva pitanja.
3. mart 1939.
640. Oko 16h [ri Bhagavan, koji je zaneto ne{to pisao, okrenuo je polako svoje o~i prema
severnom prozoru; zatvorio je penkalo i stavio ga u kutiju, zatvorio je svesku i stavio je na
stranu; skinuo je nao~are, preklopio ih, stavio u futrolu i ostavio na stranu. Malo se oslonio
unazad, gledao je gore, iznad glave, okretao je lice ovamo-onamo, i gledao tamo-amo. Pro{ao
332
je rukom ispred svog lica i gledao zami{ljeno. Onda se okrenuo nekom u sali i blago rekao:
Upravo mi je do{ao par vrabaca i `alio se da je njihovo gnezdo odstranjeno. Pogledao sam
gore i video da nema njihovog gnezda. Onda je pozvao pratioca Madhava Svamija i pitao ga:
Madhava, da li je neko uklonio gnezdo vrabaca?
Pratilac je u{ao polako i odgovorio je sa ose}anjem nezainteresovanosti: Ja sam
odstranio gnezda svaki put ~im su napravljena. Ovog poslepodneva sam poslednje odstranio.
M: To je. Zato su se vrapci `alili. Siroti mali{ani! Kako uzimaju slamke i travke u
svoje maju{ne kljuni}e i bore se da izgrade svoja gnezda!
Pratilac: Ali, za{to moraju da ih grade ovde, iznad na{ih glava?
M: Dobro, dobro. Vide}emo ko }e na kraju pobediti.
(Posle kratkog vremena, [ri Bhagavan je iza{ao napolje.)
641. Obja{njavaju}i prvi stih Sat vidye, [ri Bhagavan je primetio: Svet je uvek o~igledan za
svakog. Svi moraju da znaju: 'Ja i ovaj svet postojimo'. Kada ispitujemo: 'Da li ovi uvek
postoje?' i 'Ako su zaista stvarni, oni moraju ostati bez obzira na vreme, prostor i
razlikovanje; da li je tako?' O~igledno da se oni opa`aju samo u stanjima budnosti i sanjanja,
ali ne i u dubokom snu. Zato se 'ja' i svet povremeno pojavljuju i nestaju. Oni su stvoreni,
imaju svoje postojanje, i zatim nestanu. Odakle se oni pojavljuju? Gde oni bivaju? Kuda
odlaze kada se izgube iz vida? Mo`e li se prihvatiti da su takve pojave realne?
Dalje, ja i svet, objekti kreacije, njihovo trajanje i uni{tenje se opa`aju samo u stanjima
budnosti i sanjanja, a ne i u dubokom snu. Po ~emu se duboko spavanje razlikuje od ostala
dva stanja? U dubokom snu ne postoje misli, dok u druga dva postoje. Prema tome, misli
moraju biti poreklo 'ja' i sveta.
Pa, {ta je sa mislima? One ne mogu da budu prirodne, ina~e se ne bi mogle pojaviti
za trenutak, da bi slede}eg nestale. Odakle se pojavljuju? Mora se prihvatiti da postoji njihov
izvor, ve~no prisutan i nepodlo`an promenama. On mora da je ve~no stanje, kao {to se ka`e
u upadesha mantri: 'Ono iz ~ega sva bi}a dolaze, ono u ~emu bivaju, i ono u {ta se
rastvaraju.'
Ovaj stih nije u slavu ili obo`avanje Stvarnosti, ve} je samo jedno njeno izra`avanje.
642. G. K. L. [arma je pitao: Sva svarupa nusandhanam bhakti ritya bhidhiyate. Opet, Sva
tmatattva nusadhanam bhakti ritya pare joguh. Koja je razlika me|u njima?
M: Prvo je vichara - 'Ko sam ja?' (koham). To predstavlja jnanu.
Drugo je dhyana - 'Odakle sam ja?' (kutoham). Ovo pretpostavlja jivatmu koja tra`i
paramatmu.
643. Stariji obrazovan ~ovek iz Andre je pitao: Da li su dva metoda, karma marga i jnana
marga posebni i nezavisni jedan od drugog? Ili je karma marga samo priprema koja, posle
uspe{nog praktikovanja, treba da bude pra}ena jnana margom da bi se cilj ispunio? Karma
zastupa nevezanost za delanje, a ipak aktivan `ivot, dok jnana zna~i odricanje. Koje je pravo
zna~enje odricanja? Pot~injavanje strasti, po`ude i lakomosti im je zajedni~ko, i ~ini su{tinu
pripreme za oba puta. Da li sloboda od strasti ukazuje na odricanje? Ili je odricanje razli~ito i
zna~i obustavljanje aktivnog `ivota? Ova pitanja me mu~e i molim za svetlost koja }e ih
osvetliti.
Bhagavan se nasme{io i rekao: Ti si rekao sve. Tvoje pitanje sadr`i i odgovor. Sloboda
od strasti je su{tinski zahtev. Kada se ona postigne, sve ostalo je postignuto.
P: [ri [ankara nagla{ava jnana margu i odricanje kao pripremu za nju. Ali, jasno je
ukazano na postojanje dva metoda dvividha koji se pominju u Giti. To su karma i jnana.
M: [ri A~arja je kometarisao Gitu, tako|e i taj deo.
P: Gita, ~ini se, nagla{ava karmu. Ar|una je uveren da treba da se bori. [ri Kri{na sam
daje primer aktivnog `ivota i velikih podviga.
M: Gita po~inje re~ima, da ti nisi telo i da, stoga, nisi karta (onaj-koji-dela).
333
Sopstvo postane veoma blistavo, onda }e zasvetleti preko ostalog. Tako, izgleda da je potrebno
da se u~ini da ono ja~e svetli.
M: Kako to mo`e da bude? Sopstvo ne mo`e biti nejasno u jednom trenutku, a da
svetli u drugom. Ono je nepromenljivo i jednoliko.
P: Ali, Chudala ka`e Sikhidhvaji da je ono prosto pomoglo da se fitilj sve}e pokre}e.
M: To se odnosi na nididhyasanu.
Sravanom osvane Znanje. Ono je plamen.
Mananom se Znanju ne dopu{ta da i{~ezne. Isto kao {to se plamen {titi vetrobranom,
tako se drugim mislima ne d da prekriju ispravno znanje.
Nididhyasanom se odr`ava plamen da jarko gori tako {to se potkresuje fitilj. Kad god se
pojave druge misli, um se okre}e unutra, plamenu istinskog znanja.
Kada ovo postane prirodno, to je samadhi. Ispitivanje 'Ko sam ja?' je sravana.
Pronala`enje istinskog zna~enja 'ja' je manana. Prakti~no primenjivanje na svaki slu~aj je
nididhyasana. Biti kao 'ja' je samadhi.
P: Iako smo o tome tako ~esto ~uli, i stalno to slu{amo, ipak nismo sposobni da to
uspe{no sprovedemo u praksu. To mora da je zbog slabosti uma. Da li je mogu}e da je
starost prepreka?
M: Obi~no se ka`e da je um jak, ako mo`e da misli furiozno. Me|utim, ovde je um
jak, ako je slobodan od misli. Yogiji ka`u da se spoznaja mo`e imati samo pre tridesete
godine `ivota, ali jnaniji ne. Jer, jnana ne prestaje da postoji sa `ivotnom dobi.
Istina je da u Yoga Vasishti, Vasi{ta ka`e Rami u Vairagja Prakarani: 'U svojoj mladosti,
ti ima{ ovu bestrasnost. To je dostojno po{tovanja.' Ali, on nije rekao da se jnana ne mo`e
ste}i u starosti. Nema ni~ega {to bi je moglo spre~iti u starosti.
Prakti~ar (sadhaka) mora ostati kao Sopstvo. Ako ne mo`e to da u}ini, mora da
ustanovi pravo zna~enje 'ja' i stalno mu se vra}a, kad god se pojave druge misli. To je
praksa.
Neki ka`u da ~ovek mora znati to 'tat', po{to se ideja o svetu stalno pojavljuje da bi
skrenula um. Ako se prvo ustanovi Stvarnost koja je iza ove ideje, na}i }emo da je ona
brahman. 'Tvam' se shvati naknadno. To je jiva. Kona~no }e do}i do jivabrahmaikya
(sjedinjenja jive i brahmana).
Ali, ~emu sve to? Mo`e li svet postojati bez Sopstva? 'Ja' je uvek brahman. Njegov
identitet ne mora da se utemelji logikom i ve`bom. Dovoljno je da se spozna Sopstvo. Ono je
uvek brahman.
Prema ovoj drugoj {koli, nididhyasana }e biti misao aham brahmasmi (Ja sam brahman).
To je skretanje misli na brahman. Nikakvo skretanje se ne treba dopustiti. Znaj Sopstvo, i
svemu tome }e do}i kraj.
Nije potreban nikakav dugotrajni proces da bi se znalo Sopstvo. Da li na njega treba da
uka`e neko drugi? Zar ne zna svako da postoji? ^ak i u potpunom mraku, kada ne mo`e da
vidi ni svoju ruku, svako }e odgovoriti i re}i: 'Ja sam ovde'.
P: Ali, to 'ja' je ego, ili misao 'ja', nije Apsolutno Sopstvo, ono koje odgovara na poziv,
ili je ina~e svesno sebe.
M: ^ak i ego mo`e da postane svestan sebe u odsustvu svetlosti, vida, itd. Jo{ vi{e }e
to biti slu~aj sa ^istom Svetlo{}u Sopstva.
Ja govorim da je Sopstvo samo po sebi o~igledno. Ne moramo raspravljati o tattvama52
da bi prona{li Sopstvo. Neki ka`u da postoje dvadeset~etiri tattve,53 drugi ka`u da ih ima vi{e,
itd. Treba li da znamo tattve, pre nego {to prihvatimo postojanje Sopstva? U~enja raspravljaju
o njima da bi ukazala da je Sopstvo njima nedirnuto. Me|utim, {to se ti~e tragaoca, on mo`e
odmah da prihvati Sopstvo i poku{a da bude To, bez tra`enja uto~i{ta u prou~avanju tattvi.
P: Gandhi je tako dugo prianjao satyi (Istini) i postigao spoznaju Sopstva.
52
53
Tattvah - bivstvo, takvost, stvarnost, ono {to se neposredno uvi|a kao 'to tu'; tako|e i elementi stvarnosti.
To tvrdi {kola Samkhya, da se sav univerzum sastoji od 24 kategorija.
338
M: [ta je satya, nego Sopstvo? Satya je ono {to je sa~injeno od sat. Opet, sat nije ni{ta
drugo do Sopstvo. Dakle, Gandhijeva satya je samo Sopstvo.
Svako zna Sebe (Sopstvo), a ipak je u neznanju. Osoba je u stanju da spozna tek po{to
~uje mahavakyu. Tako je tekst Upani{ada ve~na Istina kojoj svako ko je spoznao duguje svoje
iskustvo. Po{to ~uje da je Sopstvo brahman, osoba nalazi istinsko zna~enje Sopstva i vra}a mu
se uvek kada skrene od njega. Ovo je ~itav proces Spoznaje.
17. mart 1939.
648. [ri Bhagavan je rekao da je Tatva Rajar bio prvi koji je izlo`io advaita filosofiju na
tamilskom.
On je rekao da je zemlja njegov krevet, njegove ruke su mu tanjir za hranu koju jede,
komad sukna oko bedara je njegova ode}a, i tako mu ni{ta nije nedostajalo.
U Maharaja turavu (Odricanje kralja) on ka`e: 'Bio je posednut na golu zemlju; zemlja
je bila njegovo sedi{te, um je bio chamara; nebo je bilo baldahin; i odricanje je bila njegova
supruga.'
Onda je [ri Bhagavan nastavio: 'U ranijim danima nisam imao prostirku. Obi~no sam
sedeo na podu ili sam le`ao na zemlji. To je sloboda. Sofa je ropstvo. To je za mene
tamnica. Nije mi dopu{teno da sedim kako i gde ho}u. Zar to nije ropstvo? ^ovek mora da
bude slobodan da ~ini kako mu je drago, i ne treba drugi da ga slu`e.
Nemati potrebe najve}e je bla`enstvo. Ono se mo`e spoznati jedino iskustvom. ^ak ni
car nije ravan ~oveku bez potreba. Car ima pod sobom vazale. Ali, ovaj drugi nije svestan
ni~eg drugog pored Sebe (Sopstva). [ta je bolje?
18. mart 1939.
649. G. Tompson, veoma miran mladi gospodin koji ve} nekoliko godina boravi u Indiji
prou~avaju}i Hindu filosofiju kao ozbiljan student, pitao je:
[rimad Bhagavad Gita ka`e: 'Ja sam upori{te brahmana.' Na jednom drugom mestu ka`e:
'Ja sam u srcu svakoga! Tako su otkriveni razli~iti aspekti Vrhunskog Na~ela. Ja smatram da
postoje tri aspekta, naime (1) transcendentan (2) imanentan i (3) kosmi~ki. Da li ono treba da
se spozna u nekom od ovih aspekata, ili u svima njima? Vedanta odbacuje imena i obli~ja kao
mayu, od kosmi~kog, pa sve do transcendentnog. Ali, ja to ne mogu spremno da prihvatim,
zbog toga {to drvo zna~i stablo, grane, listove itd. Ne mogu listove da odbacim kao mayu.
Opet, Vedanta tako|e ka`e da je celina brahman, kao {to je prikazano u primeru zlata i
ukrasa od zlata. Kako treba da razumemo Istinu?
M: Gita ka`e: Brahmano hi pratishtaham. Ako se spozna to 'aham' (ja sam), poznato je
sve.
P: To je samo imanentan aspekt.
M: Ti sada misli{ da si pojedinac, da postoji univerzum i da je iza kosmosa Bog. Zna~i
da postoji ideja odvojenosti. Ova ideja mora da otpadne zato {to Bog nije odvojen od tebe ili
kosmosa. Gita ka`e (X, 20):
'Ja sam Duh {to u srcima
svih `ivih bi}a prebiva;
po~etak, sredina i
kraj svih bi}a, Ja sam.'
Tako, Bog nije samo u srcu svakoga, on je i sva~ija potpora, on je sva~iji izvor,
obitavali{te i kraj. Sve je iz njega proisteklo, sve u njemu ima svoje upori{te i kona~no se u
njega rastvara. Zato on nije odvojen.
P: Kako treba da shvatimo ovaj deo iz Gite: 'Sav ovaj kosmos ~ini deo mene.'?
M: To ne zna~i da se mali deo Boga odvaja od njega i ~ini univerzum. Njegova
energija (shakti) deluje; kosmos se manifestovao u jednoj fazi takve aktivnosti. Sli~no ovom je
339
iskaz iz Purusha sukte: 'Sva bi}a sa~injavaju jednu njegovu nogu' ne zna~i da je brahman
~etvorodelan.
P: Razumem. Brahman sigurno nije deljiv.
M: Dakle, ~injenica je da je brahman sve i da ostaje nedeljiv. On je ve~no spoznat.
^ovek to, me|utim, ne zna. On to mora spoznati. Znanje zna~i prevazila`enje prepreka koje
spre~avaju otkrovenje ve~ne Istine da je Sopstvo isto {to i brahman. Sve prepreke zajedno ~ine
ideju o tvojoj odvojenosti kao pojedinca. Zato }e sada{nje nastojanje da rezultira istinom
kojom se otkriva da Sopstvo nije odvojeno od brahmana.
22. mart 1939.
650. Jedan srednjove~ni gospodin iz Andre je pitao [ri Bhagavana kako treba da radi svoju
japu.
M: Japa sadr`i re~ namah. Ona zna~i stanje u kojem se um ne manifestuje odvojeno od
Sopstva. Kada se to stanje postigne, to }e biti kraj jape, po{to se ~initelj (jape) gubi, a isto
tako i smo njeno obavljanje. Preostaje Ve~no Bi}e. Japa treba da se obavlja sve dok se to
stanje ne dostigne. Ne mo`e se pobe}i od Sopstva. ^initelj (jape) }e biti automatski povu~en u
njega. Kada se to jednom dogodi, ~ovek vi{e ne mo`e ni{ta u~initi, osim da ostane utopljen u
Sopstvo.
P: Da li }e bhakti dovesti do mukti (oslobo|enje)?
M: Bhakti nije razli~it od mukti. Bhakti je biti (kao) Sopstvo (svarupa). ^ovek je uvek
to. On to spoznaje sredstvima koja prihvati. [ta je bhakti? Misliti o Bogu. To zna~i:
isklju~enjem svih drugih misli, preostaje samo jedna misao. Ta misao je Bog koji je Sopstvo,
odnosno, ona je Sopstvo koje se predaje Bogu. Kada te on podigne, ni{ta te vi{e ne}e saletati.
Odsustvo misli je bhakti. To je, tako|e, mukti.
Ka`e se da je metod jnane vichara (ispitivanje). To nije ni{ta drugo do 'vrhunska
predanost' (parabhakti). Razlikuju se samo re~i.
Ti misli{ da je bhakti meditacija na Vrhunsko Bi}e. Sve dok postoji vibhakti (ose}anje
odvojenosti), tra`i se bhakti (ponovno sjedinjenje). Proces }e voditi kona~nom cilju, kao {to se
ka`e u Bhagavad Giti (VII 16, 17).
Dobra je bilo koja vrsta meditacije. Me|utim, ako se izgubi ose}anje odvojenosti i
preostane samo objekat meditacije, ili samo subjekat koji meditira, bez i~ega drugog {to bi
znao, to je jnana. Ka`e se da je jnana ekabhakti (jednoumna predanost). Jnani je krajnji
domet, po{to je on postao Sopstvo, i vi{e nema {ta da se ~ini. On je, dakle, savr{en i, samim
tim, bez straha - jer samo postojanje drugog daje povoda strahu. To je mukti. To je, tako|e,
bhakti.
23. mart 1939.
651. A. V. ^edvik prepisuje prevod na engleski tamilske Kaivalya navanite. Kada je nai{ao na
te{ko}u pri razumevanju nekih stru~nih izraza, pitao je o tome [ri Bhagavana.
[ri Bhagavan je rekao: Ti delovi se bave teorijama stvaranja. One nisu bitne, po{to
u~enja nemaju nameru da postavljaju takve teorije. Teorije se tu pominju uzgred, da bi se
tragaocu ugodilo ako im je sklon. Istina je ta, da se svet pojavljuje kao senka koja prolazi
kroz obilje svetlosti. Svetlost je potrebna i da bi se ta senka videla. Senka ne zaslu`uje
nikakvu naro~itu pa`nju, analizu ili raspravu. Knjiga se bavi Sopstvom, i to i jeste njen smisao.
Rasprave o stvaranju se mogu izostaviti.
Kasnije, [ri Bhagavan je nastavio: Vedanta ka`e da svet postaje vidljiv istovremeno sa
posmatra~em. Nema detalja o procesu kreacije. Ovo ze naziva yugapat srishti (trenutno
stvaranje). Ona je veoma sli~na kreacijama u snu, u kojima do`ivljavatelj izvire istovremeno sa
objektima iskustva. Kada se ovo ka`e neki ljudi nisu zadovoljni, zato {to su toliko ukorenjeni
u objektivisti~kom znanju. Oni `ele da otkriju kako mo`e da postoji iznenadna kreacija.
340
Raspravljaju se govore}i da posledici mora prethoditi uzroku. Ukratko, oni `ele obja{njenje
postojanja sveta koji vide oko sebe. Onda u~enja poku{avaju da zadovolje njihovu radoznalost
ovakvim teorijama stvaranja. Taj metod bavljenja temom stvaranja se naziva krama srishti
(postepeno stvaranje). Ali, pravi tragalac }e biti zadovoljan teorijom trenutnog stvaranja.
24. mart 1939.
652. Neka osoba je ispevala stihove u slavu [ri Bhagavana. U njima se javlja re~ avartapuri.
[ri Bhagavan je rekao da ona zna~i Tiru~uzi, rodno mesto [ri Bhagavana. Mesto ima razli~ita
imena. Avarta ~uzhi, vrtlog. Tamo je bilo vi{e poplava. Bog [iva je spasao ovo mesto od tri
takve poplave. Jednom prilikom, kada je ~itava povr{ina zemlje bila potopljena vodom, [iva je
zabo svoje koplje u to mesto. Sva voda koja bi ga ina~e potopila, povukla se tamo. Onda je
nastao vrtlog. Otuda ime. Opet, u jednoj drugoj poplavi, on je podigao to mesto gore, na vrh
svoga koplja. Otuda ime Sulapuri.
Hiranjak{a je odveo Majku Zemlju u vodu. Kada ju je Vi{nu oporavio, ose}ala je da je
zbog tog Rak{asa imala papasparsu (ne~ist dodir). Da bi se iskupila zbog tog ne~istog dodira,
ona je na tom mestu obo`avala [ivu. Otud Bhuminathesvara K{etra.
Gautama (ne Buddha, nego Hindu svetac) je poznat na Aruna~ali isto kao i u
Tiru~uziju. [iva se pokazao svecu u stavu plesa~a i ponovo je odigrao ven~anje Gauri [ankara.
Kaundinja je bio jo{ jedan rishi, za koga je sveta reka po~ela da te~e ovde. Ona je
poznata pod imenom ovog rishija, tj. reka Kaundinja, {to je na tamilu iskrivijeno u Kundaru.
Ina~e se naziva Papahari, tj. 'uni{titelj grehova'. Iza toga le`i jedna pri~a: ]erka jednog kralja
je bila opsednuta. Odveli su je na hodo~a{}e na razli~ita sveta mesta i izvori{ta. Jednom
prilikom, grupa je iz sankalpe pre ritualnog kupanja ~ula ime tirthe, Papahari. Raspitali su se
gde se ta tirtha nalazi, i oti{li za Tiru~uzi. Okupali su devojku u toj vodi i tako je oslobodili
duha.
Kralj Pandja se tako|e oslobodio od brahmahatye na ovom mestu. Desilo se da je ono
centar Pandja kraljevstva, koje je obuhvatalo Maduru, Ramnad i Tirunelveli.
Selo je imalo jedan sveti bazen ispred hrama, na ta~ki gde se nalazio vir koji je
na~inilo [ivino koplje. ^ak i sada voda u bazenu raste po otprilike jednu stopu svaki dan,
po~ev od desetog dana pre punog meseca u tamilskom mesecu masi (Maghasuddha Pournami),
a zatim postepeno opada tokom slede}ih deset dana. Ova pojava se mo`e posmatrati svake
godine. Mladi u selu sa ~u|enjem ovo posmatraju. Hodo~asnici se skupljaju da bi se tom
prilikom okupali u toj vodi. Voda sadr`i sumpor, po{to srebrni nakit kupa~a postaje taman
posle kupanja u njoj. [ri Bhagavan ka`e da je to primetio kada je bio de~ak.
Sa jedne strane sela je reka, a sa druge veliko jezero. Obala jezera je od ilova~e i
prostire se na povr{ini od svega tri milje. Jezero je prili~no ~udnovato, dvadeset stopa iznad
nivoa sela. ^ak i kada je prepunjeno, voda oti~e u drugim pravcima, ostavljaju}i selo
nedirnuto.
1. april 1939.
653. Neki u~itelji koji su u~estvovali na susretu Gilde u~itelja (zbor prosvetnih
gradu, do{li su u salu, u posetu. Jedan od njih je pitao [ri Bhagavana: ^ini se
{umi, po{to ne mogu da na|em put.
M: Ova ideja da si u {umi mora da otpadne. Takve ideje su upravo
neprilika.
P: Ali, ja ne nalazim put.
M: Gde je {uma, i gde put, ako nisu u tebi? Ti si onakav kakav uistinu
govori{ o lutanju {umom i nala`enju puteva.
P: Ali, ja sam obavezan da se kre}em u dru{tvu.
M: Dru{tvo je, tako|e, jedna ideja sli~na onoj o {umi.
341
radnika) u
da lutam u
koren svih
jesi, a ipak
radi{ ne{to za {ta nisi pozvan, {to zna~i, kada je izvr{en posao koji pada u tvoj udeo.
Ukratko, posao }e se nastaviti, a ti mora{ da u njemu obavi{ deo koji ti je dodeljen.
P: Kako da to uradim?
M: Kao glumac koji igra svoju ulogu u drami - slobodan od ljubavi i mr`nje.
OM
TAT
343
SAT