Professional Documents
Culture Documents
Elif Safak - Cetrdeset Pravila Ljubavi
Elif Safak - Cetrdeset Pravila Ljubavi
scan: Janja
obrada: GlitterBaby
www.balkandownload.org
Uvod
Baci li u vodu koja tee kamen koji dri izmeu prstiju, uinak moda nije lako
zamijetiti. Voda e se lagano namrekati na mjestu gdje kamen udari o povrinu i kamen
e bunuti, priguen uborom rijeke oko sebe. To je sve.
Baci kamen u jezero. Uinak nee biti samo vidljiv, ve i mnogo trajniji. Kamen e
poremetiti vodu koja miruje. Na mjestu gdje kamen udari o vodu, nastat e krug i u asu
e se taj krug umnogostruiti u drugi, i trei. Ubrzo e se mrekanje izazvano jednim tihim
bukajem proiriti dok se ne bude moglo osjetiti posvuda uzdu zrcalne povrine vode.
Tek kad stignu do obale, krugovi e se prestati umnogostruavati i ieznuti.
Ako kamen pogodi rijeku, rijeka e se prema njemu ponijeti kao prema jo jednom
komeanju u svom ionako burnom toku. Nita neobino. Nita nesavladivo.
Meutim, ako kamen pogodi jezero, jezero vie nikad nee biti isto.
ivot Elle Rubinstein etrdeset je godina bio voda koja miruje - predvidljivog slijeda
navika, potreba i preferenci. Iako je u mnogoemu bio monoton i obian, ona ga nije
smatrala zamornim. Tijekom zadnjih dvadeset godina, svaka njezina elja, svaka osoba s
kojom se sprijateljila i svaka odluka koju je donijela filtrirala se kroz njezin brak. Njezin
suprug, David, bio je uspjean zubar koji je naporno radio i zaraivao mnogo novca. Ona
je oduvijek znala da njih dvoje nisu povezani ni na kakvoj dubljoj razini, ali emotivna
povezanost ne mora biti prioritet na popisu branoga para, mislila je, posebice ako su
mukarac i ena tako dugo u braku. U braku postoje vanije stvari nego to su strast i
ljubav, na primjer razumijevanje, privrenost, suosjeajnost i ono Bogu najslinije djelo
koje ovjek moe izvesti, opratanje. Ljubav je sporedna svemu ovome. Odnosno,
sporedna je ako ne ivi u romanima ili romantinim filmovima u kojima su glavni likovi
uvijek vei od ivota, a njihova ljubav jednostavno legendarna.
Na vrhu Ellinog popisa prioriteta bila su njezina djeca. Imali su prekrasnu kerku koja
je pohaala koled, Jeannette, i blizance tinejdere, Orly i Avija. Uz to su imali i
dvanaestgodinjeg zlatnog retrivera, Spirita, koji je bio Ellin suputnik na jutarnjim
etnjama i najvedrije drutvo jo otkad je bio tene. Sad je bio star, predebeo, posve gluh i
gotovo slijep; Spiritovo vrijeme bliilo se kraju, no Ella je radije mislila da e ivjeti vjeno.
Ali, ona je bila takva. Nikad se nije suoila sa smru bilo ega, bila to navika, faza ili brak,
ak i kad se svretak nalazio tik ispred njezinog nosa, jasan i neizbjean.
Rubinsteinovi su ivjeli u Northamptonu, Massachusetts, u prostranoj viktorijanskoj
kui koju je trebalo poneto obnoviti, ali je svejedno jo uvijek bila velebna, s pet spavaih
soba, tri kupaonice, sjajnim podovima od tvrdog drveta, garaom za tri automobila,
francuskim vratima i, najbolje od svega, jacuzzijem na otvorenom. Imali su ivotno
osiguranje, automobilsko osiguranje, mirovinski plan, plan tednje za koled, zajednike
bankovne raune, i uz kuu u kojoj su ivjeli, dva prestina stana: jedan u Bostonu, i drugi
na Rhode Islandu. Ona i David marljivo su radili za sve to. Velika kua s otmjenim
pokustvom i mirisom domae pite u zraku moda se nekim ljudima ini kliejom, ali za
njih je bila slika idealnog ivota. Svoj su brak izgradili oko te zajednike vizije i ostvarili
veinu, ako ne i sve svoje snove.
Na njihovo zadnje Valentinovo, suprug joj je darovao privjesak od dijamanta u obliku
srca, uz estitku na kojoj je pisalo:
Ella
Ali David kao da je odluio ne dopustiti joj da potcjenjuje svoj novi posao. Hajde, reci
im da je rije o poznatoj agenciji, poticao ju je, gurkao je laktom, a kad mu je odbila
udovoljiti, zduno se suglasio sam sa sobom. To je prestina agencija, Esther. Da samo
vidi ostale suradnike! Djevojke i momci netom s najboljih koleda. Ella je jedina koja se
vraa na posao nakon to je godinama bila kuanica. Nije li prava?
Ella se pitala ne osjea li njezin suprug, negdje u dubini due, krivnju zato to ju je
udaljio od karijere ili zato to je vara - to su bila jedina dva objanjenja koja su joj pala na
pamet, a koja bi objasnila zato sad pretjeruje u oduevljenju.
I nadalje s osmijehom, David je zakljuio, To ja zovem petljom. Svi smo veoma
ponosni na nju.
Prava je nagrada. Uvijek je bila, rekla je teta Esther tako sentimentalnim glasom da je
zvualo kao da je Ella ustala od stola i zauvijek ih napustila.
Svi su je promatrali s ljubavlju. ak ni Avi nije izrekao nikakvu cininu primjedbu, a
Orly je za promjenu djelovala kao da mari za neto drugo osim svog izgleda. Ella se
primorala cijeniti taj trenutak ljubaznosti, ali osjeala je stranu iscrpljenost kakvu nikad
ranije nije osjetila. U sebi se molila da netko promijeni temu.
Mora da je Jeannette, njezina starija kerka, ula tu molitvu jer se najednom ubacila u
razgovor. I ja imam dobre vijesti.
Sve su se glave okrenule prema njoj, lica blistavih od iekivanja.
Scott i ja smo se odluili vjenati, objavila je Jeannette. Oh, znam to ete vi rei! Da
jo nismo zavrili koled i sve to, ali morate shvatiti, oboje se osjeamo spremni za sljedei
veliki korak.
Na kuhinjski stol spustila se nelagodna tiina, a toplina koja ih je obavijala jo trenutak
ranije sad je isparila. Orly i Avi izmijenili su tupe poglede, a teta Esther se sledila, dlana
vrsto ovijenog oko ae soka od jabuke. David je odloio vilicu kao da vie nema teka i
zakiljio prema Jeannette svojim svjetlosmeim oima okruenim izrazitim borama od
smjekanja.
Meutim, u ovom trenutku bio je sve drugo osim nasmijeen. Namrgoeno je napuio
usta, kao da je upravo progutao gutljaj octa.
Super! Oekivala sam da ete podijeliti sa mnom moju sreu, ali me je umjesto toga
doekala ova hladnoa, zacvilila je Jeannette.
Upravo si rekla da se udaje, podsjetio ju je David, kao da Jeannette ne zna to je bila
rekla i treba je izvijestiti o tome.
Tata, znam da se to ini pomalo preuranjenim, ali Scott me je neki dan zaprosio i ja
sam ve pristala.
Ali, zato? upitala je Ella.
Po nainu na koji ju je Jeannette pogledala, Ella je zakljuila da to nije bilo pitanje koje
je njezina kerka oekivala. Radije bi da ju je upitala Kad? ili Kako? U oba sluaja, to bi
znailo da moe poeti kupovati vjenanicu. Pitanje Zato? bilo je neto posve drugo i u
cijelosti je uhvatilo nespremnu.
Valjda zato to ga volim. Jeannettin ton glasa bio je pomalo snishodljiv.
Duo, eljela sam rei, emu takva urba? nije odustajala Ella. Da nisi moda
trudna?
Teta Esther trznula se na svom stolcu, strogog izraza lica, vidljivo zabrinuta. Izvadila je
iz depa tabletu protiv eluane kiseline i poela je vakati.
Postat u ujak, zahihotao se Avi.
Ella je uhvatila Jeannettinu ruku i njeno je stisnula. Uvijek nam moe rei istinu.
Zna to, zar ne? Bit emo uz tebe bez obzira na sve.
Mama, hoe li, molim te, prestati s time? prasnula je Jeannette izvukavi ruku. Ovo
nema nikakve veze s trudnoom. Neugodno mi je zbog tebe.
Samo sam pokuala pomoi, mirno je odgovorila Ella, pri emu je mirnoa bila stanje
koje joj je u zadnje vrijeme postajalo sve tee postii.
Misli, time to me vrijea. Izgleda da je jedini nain na koji moe zamisliti Scotta i
mene u braku taj da sam ja napumpana! Da li ti ikad padne na pamet da se ja moda,
samo moda, elim udati za tog tipa zato to ga volim? Hodamo ve osam mjeseci.
Ta je izjava izazvala Ellinu ironiju. O, da, kao da se karakter mukarca moe upoznati
za osam mjeseci! Tvoj otac i ja smo u braku gotovo dvadeset godina, a ak ni mi ne
moemo tvrditi da znamo sve jedno o drugome. Osam mjeseci u jednoj vezi nije nita!
Bogu je trebalo samo est dana da stvori cijeli svemir, izjavio je Avi s osmijehom od
uha do uha, ali su ga hladni pogledi sviju za stolom primorali natrag na utnju.
Osjeajui da napetost sve vie raste, umijeao se David, oiju prikovanih za svoju
stariju kerku i ela namrtenog od razmiljanja. Duo, tvoja mama pokuava rei da je
hodanje jedno, a brak neto posve drugo.
Ali, tata, zar ste mislili da emo mi zauvijek hodati? upitala je Jeannette.
Ella je duboko udahnula i rekla: Da budem posve iskrena, oekivali smo da e nai
nekog boljeg. Premlada si za ozbiljnu vezu.
Zna to ja mislim, mama? upitala je Jeannette glasom tako bezizraajnim da je bio
neprepoznatljiv. Mislim da svoje vlastite strahove projicira na mene. Ali samo zato to si
se ti udala tako mlada i rodila kad si bila mojih godina, ne znai da u ja ponoviti istu
pogreku.
Ella se zacrvenjela kao karmin, kao da je dobila amar. Iz dubine svoga bia sjeala se
teke trudnoe koja je rezultirala Jeannettinim preuranjenim roenjem. Kao beba i malo
dijete, njezina je kerka iz nje iscrpila svu energiju i zato je ekala est godina prije nego to
je ponovno zatrudnjela.
Duo, bili smo sretni zbog tebe kad si prohodala sa Scottom, oprezno je rekao David,
isprobavajui drugaiju strategiju. On je drag momak. Ali tko zna to e misliti kad
diplomira? Stvari bi tad mogle biti posve drugaije.
Jeannette je jedva primjetno kimnula glavom, to je znailo tek malo vie od hinjene
privole. Zatim je rekla: Je li ovo zato to Scott nije idov?
David je zakolutao oima u nevjerici. Oduvijek se ponosio time da je slobodouman i
obrazovan otac koji u kui izbjegava negativne primjedbe glede rase, vjere ili spola.
Meutim, Jeannette je djelovala nepopustljiva. Okrenula se prema majci i upitala:
Moe li me gledati u oi i rei da bi i nadalje imala iste zamjerke da je Scott mladi idov
po imenu Aaron?
Jeannettin glas bockao je ogorenou i sarkazmom i Ella se pobojala da jo toga navire
u njezinoj kerki.
Duo, bit u posve iskrena s tobom, makar ti se to ne svidjelo. Znam kako je divno biti
mlad i zaljubljen. Vjeruj mi, znam. Ali udati se za nekog iz druge sredine velik je rizik. A
mi kao tvoji roditelji elimo biti sigurni da ini pravu stvar.
A kako vi znate da je vaa prava stvar prava stvar za mene?
To je pitanje malo pokolebalo Ellu. Uzdahnula je i protrljala elo, kao da je na rubu
migrene.
Mama, ja ga volim. Znai li ti to ita? Sjea li se odnekud te rijei? Od njega mi srce
bre zakuca. Ne mogu ivjeti bez njega.
Ella je ula vlastito smijuljenje. Nije joj bila nakana podsmjehivati se osjeajima svoje
kerke, ni najmanje, ali njezin je smijeh vjerojatno tako zvuao. Iz nekih njoj nepoznatih
razloga, osjeala je ogromnu nervozu. I prije je imala sukobe s Jeannette, na stotine njih, ali
danas joj se inilo kao da se svaa s neim drugim, neim veim.
Mama, jesi li ti ikad bila zaljubljena? odvratila je Jeannette, a u glas joj se uvukla
natruha prezira.
Daj, molim te, prestani! Prestani sanjariti i budi realna! Tako si... Elline su oi
poletjele prema prozoru, u potrazi za nekom dramatinom rijei, dok najzad nije smislila
... romantina!
to je loe u tome da sam romantina? upitala je Jeannette i zvuala uvrijeeno.
Doista, to je loe u tome da je netko romantian? upitala se Ella. Otkad nju romantika
toliko ivcira? Nesposobna odgovoriti na pitanje koje ju je izjedalo na rubovima uma,
svejedno je nastavila. Daj, duo. U kojem ti to stoljeu ivi? Utuvi si u glavu, ene se ne
udaju za mukarce u koje se zaljube. Kad prigusti, izaberu tipa koji e biti dobar otac i
pouzdan suprug. Ljubav je samo sladak osjeaj koji je osuen pojaviti se i brzo nestati.
Kad je zavrila, Ella se okrenula prema svom suprugu. David je sklopio ruke ispred
sebe, polako kao kroz vodu, i promatrao je kao da je nikad ranije nije vidio.
Znam zato ovo radi, rekla je Jeannette. Ljubomorna si na moju sreu i moju
mladost. eli napraviti od mene nesretnu kuanicu. Mama, ti eli da ja budem ti.
Ella je osjetila neki udan, potmuli osjeaj u dubini eluca, kao da je ondje divovski
kamen. Je li ona nesretna kuanica? Sredovjena mama zarobljena u braku koji propada?
Doivljavaju li je njezina djeca tako? I njezin suprug? A prijatelji i susjedi? Najednom je
imala osjeaj da je svi oko nje potajno saalijevaju i ta je sumnja bila tako bolna da je
zadahtala.
Trebala bi se ispriati mami, rekao je David, namrteno se okreui prema Jeannette.
U redu je. Ne oekujem ispriku, snudeno je odgovorila Ella.
Jeannette je posprdno pogledala majku. I bez ijedne rijei, odgurnula je svoj stolac,
odloila ubrus i ietala iz kuhinje. Minutu nakon toga, Orly i Avi nijemo su slijedili njezin
primjer, ili iz neuobiajene solidarnosti sa starijom sestrom, ili zato to im je dojadio ovaj
razgovor odraslih. Nakon toga je otila teta Esther, mrmljajui neku blijedu izliku i estoko
vaui svoju zadnju tabletu protiv eluane kiseline.
David i Ella ostali su za stolom, a u zraku izmeu njih visjela je snana nelagoda. Ellu
je boljelo to se mora suoiti s tom prazninom koja, to su oboje znali, nije imala nikakve
veze s Jeannette ili ijednim od njihove djece.
David je zgrabio vilicu koju je ranije bio odloio i neko je vrijeme prouavao. Onda,
bih li trebao zakljuiti da se nisi udala za mukarca kojeg si voljela?
Daj, molim te, nisam tako mislila.
Kako si onda mislila? upitao je David, i nadalje se obraajui vilici. Mislio sam da si
bila zaljubljena u mene kad smo se vjenali.
Bila sam zaljubljena u tebe, odgovorila je Ella, ali morala je dodati, kad smo se
vjenali.
Kad si me onda prestala voljeti? mrtav-hladan upitao je David.
Ella je zapanjeno pogledala svog supruga, kao netko tko nikad prije nije vidio vlastiti
odraz, a sad dri zrcalo ispred lica. Je li ga prestala voljeti? Bilo je to pitanje koje sebi nikad
ranije nije postavila. eljela je odgovoriti na njega, ali joj je nedostajala ne toliko elja
koliko rijei. Duboko u sebi znala je da bi njih dvoje trebali biti zabrinuti zbog svog
odnosa, a ne zbog djece. Ali umjesto toga, inili su ono u emu su oboje bili najbolji:
putali su da dani prolaze, da ih rutina preuzme i da vrijeme protekne u neizbjenoj
letargiji.
Rasplakala se, nemona obuzdati tu stalnu tugu koja je, bez njezinoga znanja, postala
dio njezinoga bia. David je okrenuo svoje tjeskobno lice na drugu stranu. Oboje su znali
da on mrzi kad ona plae jednako kao to ona mrzi plakati pred njim. Sreom, upravo u
tom trenutku zazvonio je telefon i spasio ih.
David je podigao slualicu. Halo... da, ovdje je. Priekajte, molim.
Ella se pribrala i progovorila, dajui sve od sebe da zvui dobro raspoloena. Da,
ovdje Ella.
Bok, Michelle je. Oprosti to te gnjavim za vikend, zacvrkutao je mladi enski glas.
Zna, Steve mi je juer rekao da provjerim u kojoj si fazi, ali sam jednostavno zaboravila.
Jesi li imala prilike zapoeti raditi na rukopisu?
Oh. Ella je uzdahnula, tek se sad sjetivi zadatka koji je eka.
Njezin prvi zadatak u knjievnoj agenciji bio je proitati roman nekog nepoznatog
europskog autora. Nakon toga, od nje se oekivalo da napie opirnu recenziju.
Reci mu da ne brine. Ve sam poela itati, lagala je Ella. Ambiciozna i tvrdoglava,
Michelle je bila od onih osoba koju nije eljela uzrujati na svom prvom zadatku.
O, dobro! I, kakav je?
Ella je zastala, ne znajui to bi rekla. O rukopisu nije znala nita, osim da je rije o
povijesnom romanu o ivotu uvenog mistika i pjesnika Rumija, za kojega je saznala da ga
nazivaju Shakespeareom islamskoga svijeta.
Oh, veoma je... mistian. Ella se nasmijuljila, nadajui se da e se izvui alom.
Ali Michelle je bila sva poslovna. U redu, bezizraajno je rekla. Sluaj, mislim da se
mora primiti posla. Moglo bi ti trebati vie vremena nego to misli za pisanje recenzije o
jednom takvom romanu...
U daljini se ulo mrmljanje dok se Michellin glas gubio. Ella ju je zamislila kako obavlja
nekoliko zadataka istodobno - provjerava elektronske poruke, ita kritiku o nekome od
njezinih autora, gricka sendvi s tunjevinom i polira nokte na rukama - i itavo to vrijeme
razgovara telefonom.
Jesi li jo na liniji? minutu kasnije upitala je Michelle.
Jesam.
Dobro. Sluaj, ovdje je ludnica. Moram ii. Samo ne zaboravi da je rok za tri tjedna.
Znam, naglo je rekla Ella, nastojei zvuati odlunija. Neu prekoraiti rok.
Istinu govorei, Ella nije bila sigurna da uope eli ocijeniti taj rukopis. Na poetku je
bila veoma revna i samouvjerena. Bilo je uzbudljivo biti prvi koji e proitati neobjavljeni
roman jednog nepoznatog autora i odigrati ma kako malu ulogu u njegovoj sudbini. Ali
sad nije bila sigurna moe li se usredotoiti na jednu temu koja je za njezin ivot toliko
nevana kao to je sufizam i vrijeme dalekog trinaestog stoljea.
Mora da je Michelle uoila njezino oklijevanje. Postoji li neki problem? upitala je.
Kad nije dobila odgovor, postala je uporna. Sluaj, meni se moe povjeriti.
Nakon kratke utnje, Ella je odluila rei joj istinu.
Rije je samo o tome da nisam sigurna da sam ovih dana u pravom raspoloenju da
bih se usredotoila na povijesni roman. Hou rei, mene zanima Rumi i sve to, ali
svejedno, ta tema mi je tua. Moda bi mi mogla dati neki drugi roman - zna, neto sa
ime bih se mogla lake poistovjetiti.
To je tako izvitoperen pristup, rekla je Michelle. Misli da moe raditi bolje s
knjigama o kojima neto zna? Ni najmanje! Samo zato to ivi u ovoj dravi, ne moe
oekivati da e ureivati samo romane radnja kojih se zbiva u Massachusettsu, je li tako?
Nisam to mislila... rekla je Ella i odmah je shvatila da je tu istu reenicu tog
poslijepodneva ve previe puta ponovila. Pogledala je svog supruga kako bi provjerila je
li i on to zamijetio, ali Davidov izraz lica bilo je teko odgonetnuti.
Veinu vremena moramo itati knjige koje nemaju nikakve veze s naim ivotom. To
je dio naega posla. Evo, ja sam ba ovaj tjedan zavrila knjigu neke Iranke koja je neko
vodila bordel u Teheranu i morala pobjei iz zemlje. Jesam li joj trebala rei da svoj rukopis
umjesto nama poalje nekoj iranskoj agenciji?
Ne, naravno da nisi, promrmljala je Ella i osjeala se glupo i nesretno.
Nije li jedna od vrlina dobre knjievnosti povezivanje ljudi s dalekim zemljama i
kulturama?
Naravno da jest. Sluaj, zaboravi to sam rekla. Recenziju e imati na stolu prije
roka, popustila je Ella, mrzei Michelle jer se prema njoj ponijela kao da je najtuplja osoba
na svijetu i mrzei samu sebe jer je dopustila da se to dogodi.
Divno, to je duh koji se trai, zakljuila je Michelle svojim pjevnim glasom. Nemoj
me pogreno shvatiti, ali mislim da bi trebala imati na umu da su vani deseci ljudi koji bi
veoma rado imali tvoj posao. I veina njih je gotovo dvostruko mlaa od tebe. To e te
motivirati.
Kad je Ella spustila slualicu, zatekla je Davida kako je promatra, sveanog i
suzdranog lica. Kao da je ekao da nastave gdje su stali. Ali ona vie nije bila raspoloena
za mozganje o budunosti njihove kerke, ako je to uope bio razlog njihove zabrinutosti.
Kasnije tog istog poslijepodneva, bila je sama na trijemu u omiljenom stolcu za ljuljanje
i promatrala naranasto-modri zalazak sunca u Northamptonu. Nebo se inilo tako blizu i
tako otvoreno da ga umalo moe dodirnuti. Misli su joj se utiale, kao da su se umorile od
svog onog komeanja. Plaanje ovomjesenih trokova na kreditnim karticama, Orlyne
loe prehrambene navike, Avijeve slabe ocjene, teta Esther i njezini otuni kolai, sve
slabije zdravlje njezinoga psa Spirita, Jeannettini planovi za vjenanje, tajne ljubavne afere
njezinog supruga, manjak ljubavi u njezinom ivotu... Jednu po jednu, sve ih je zakljuala
u male mentalne kutije.
U takvome raspoloenju Ella je izvukla rukopis iz omota i zanjihala ga u ruci, kao da
ga odvaguje. Naslov romana bio je napisan na korici indigo modrom tintom: Slatko
bogohulje.
Elli je reeno da nitko ne zna mnogo o autoru - nekom A.Z. Zahari, koji ivi u
Nizozemskoj. Njegov je rukopis poslan knjievnoj agenciji iz Amsterdama, s razglednicom
u omotnici. Na prednjici razglednice nalazila se fotografija polja tulipana oamuujuih
ruiastih, utih i ljubiastih boja, a na poleini poruka napisana profinjenim rukopisom:
Potovani,
Pozdrav iz Amsterdama. Pria koju vam ovdje aljem zbiva se u
trinaestom stoljeu u Konji, u Maloj Aziji. Ali ja iskreno
vjerujem da presijeca drave, kulture i stoljea.
Nadam se da ete imati vremena proitati SLATKO BOGOHULJE,
povijesni, mistini roman o izuzetnoj vezi izmeu Rumija,
najboljeg pjesnika i najtovanijeg duhovnog voe u povijesti
islama, i emsa iz Tabriza, nepoznatog, nekonvencionalnog dervia
prepunog skandala i iznenaenja.
Neka ljubav uvijek bude s vama, a vi uvijek okrueni ljubavlju.
A.Z. Zahara
Ella je osjetila da je ta razglednica izazvala znatielju knjievnog agenta. Ali Steve nije
bio mukarac koji ima vremena za itanje djela amaterskog pisca. Stoga je paket predao
svojoj pomonici, Michelle, koja ga je proslijedila svojoj novoj suradnici. Tako je Slatko
bogohulje zavrilo u Ellinim rukama.
Nije mogla znati da ovo nee biti tek neka knjiga, ve knjiga koja e joj promijeniti
ivot. Dok je bude itala, njezin e ivot biti iznova napisan.
Ella je otvorila prvu stranicu. Na njoj je bila biljeka o piscu.
A. Z. Zahara ivi u Amsterdamu sa svojim knjigama, makama i kornjaama, kad ne putuje po
svijetu. Slatko bogohulje njegov je prvi roman i najvjerojatnije zadnji. On nema namjeru postati
romanopisac i ovu je knjigu napisao iskljuivo iz divljenja i ljubavi prema velikom filozofu, mistiku
i pjesniku Rumiju i njegovom ljubljenom suncu, emsu iz Tabriza.
Spustila je pogled niz stranicu do sljedeeg retka. I u njemu je Ella proitala neto to joj
je zazvualo neobino poznato:
Jer unato onome to neki ljudi kau, ljubav nije samo slatki osjeaj koji je osuen pojaviti se i
brzo nestati.
Razjapila je usta shvativi da je to protuslovlje upravo onoj reenici koju je ona sama
izgovorila svojoj kerki u kuhinji ranije tog istog dana. Na trenutak je nepomino stajala,
drhturei od pomisli da je neka tajanstvena sila u svemiru, odnosno ovaj pisac, ma tko on
mogao biti, pijunira. Moda je ovu knjigu napisao unaprijed znajui kakva e je osoba
prva proitati. Ovaj je pisac imao na umu nju kao svoju itateljicu. Iz nekog njoj neznanog
razloga, Ellu je ta pomisao istodobno uznemirila i uzbudila.
Na mnoge se naine dvadeset i prvo stoljee ne razlikuje mnogo od trinaestoga. Oba e u
povijesti biti zapamena kao doba nezapamenih vjerskih sukoba, kulturnog nerazumijevanja i
opeg osjeaja nesigurnosti i straha od Drugoga. U takvim vremenima, potreba za ljubavlju vea je
no ikad.
Nenadani vjetar zapuhao je u njezinome smjeru, hladan i snaan, i ratrkao lie po
trijemu. Ljepota smiraja sunca zaleprala je prema zapadnom obzoru, a ozraje djelovalo
tupo i bez radosti.
Jer ljubav je upravo bit i svrha ivota. Kako nas Rumi podsjea, ona pogaa sve, ukljuujui i
one koji ljubav izbjegavaju - ak i one koji rije romantian koriste kao znak neodobravanja.
Ella je bila zapanjena kao da je proitala, Ljubav pogaa sve, ak i jednu sredovjenu
kuanicu u Northamptonu po imenu Ella Rubinstein.
eludac joj je govorio da odloi rukopis, ue u kuu, nazove Michelle i kae joj da
nema anse da ona napie recenziju ovog romana. Umjesto toga, duboko je udahnula,
okrenula stranicu i poela itati.
Slatko bogohulje
Roman
A.Z. ZAHARA
Mesnevija zapoinje s B,
jednako kao sva poglavlja u ovom romanu...
Predgovor
Ubojica
tajnom. Iskustvo me nauilo da u veini sluajeva, to se klijent vie trudi sakriti svoj
identitet, to je blie rtvi, ali mene se to nije ticalo. Moj zadatak bio je ubiti. A ne raspitivati
se o razlozima iza povjerenog mi zadatka. Jo otkad sam prije mnogo godina otiao iz
Alamuta, to je bio ivot koji sam za sebe odabrao.
Ja ionako rijetko postavljam pitanja. Zato i bih? Veina ljudi koje poznajem ima barem
jednu osobu koje bi se eljeli rijeiti. injenica da glede toga nita ne poduzimaju ne znai
nuno da su imuni na elju da ubiju. Zapravo, svatko u sebi nosi mogunost da jednoga
dana nekog ubije. Ljudi to ne shvaaju dok im se ne dogodi. Smatraju se nesposobnima za
umorstvo. Ali to je samo pitanje sluajnosti. Ponekad je ak i neki pokret dovoljan da
potakne taj dogaaj. Namjeran nesporazum, rjekanje oko sitnice ili jednostavno bivanje
na pogrenom mjestu u pogreno vrijeme moe izazvati razornu crtu u ljudima koji su
inae dobri i pristojni tipovi. Svatko moe ubiti. Ali ne moe svatko hladnokrvno ubiti
neznanca. Tu na scenu ulazim ja.
Ja sam obavljao prljavi posao za druge. ak je i Bog prepoznao potrebu za nekime kao
to sam ja u svom svetom planu, kad je Azraila imenovao Arhanelom smrti kako bi
okonao ivote. Tako su se ljudi bojali, mrzili i proklinjali anela, a Njegova je ruka ostala
ista i Njegovo ime neokaljano. Nije to bilo poteno prema anelu. Ali, ovaj svijet ionako
nije poznat po pravednosti, zar ne?
Kad se spustio mrak, otiao sam u onu krmu. Za stolom pokraj prozora sjedio je neki
mukarac s brazgotinama na licu, koji je naizgled bio u dubokome snu. Palo mi je na
pamet da ga probudim i kaem mu da ode negdje drugdje, ali s pijancima nikad ne zna
kako e reagirati, a morao sam biti oprezan da ne bih privukao previe pozornosti na sebe.
Stoga sam sjeo za sljedei slobodan stol i okrenuo se ka prozoru.
Ubrzo su stigla dvojica mukaraca. Sjeli su pokraj mene, svaki s jedne strane kako ne bi
pokazali lica. Meutim, nisam ih ni morao pogledati da bih shvatio koliko su mladi i
koliko nespremni za korak koji su kanili poduzeti.
Imate izvanredne preporuke, rekao je jedan od njih dvojice, ne toliko oprezno, koliko
zabrinuto. Reeno nam je da ste najbolji.
Bio je smijean nain na koji je to rekao, ali suspregnuo sam osmijeh. Zamijetio sam da
me se oni boje, a to je bilo dobro. Ako su dovoljno preplaeni, nee se usuditi nauditi mi.
Stoga sam rekao: Da, najbolji sam. Zato me zovu akalova glava. Nikad nisam
iznevjerio svoje klijente, ma kako teak zadatak bio.
Dobro. Uzdahnuo je. Jer ovo bi mogao biti ne ba lagan zadatak.
Sad je progovorio i drugi tip. Vidite, postoji jedan mukarac koji si je stvorio previe
neprijatelja. Otkad je doao u ovaj grad, sa sobom nije donio nita doli nevolje. Upozorili
smo ga nekoliko puta, ali on se ne obazire na nas. Dapae, samo je postao jo svadljiviji.
Ne ostavlja nam nijednu drugu mogunost.
Uvijek je bilo isto. Svaki bi put klijenti pokuali objasniti svoje razloge prije nego to
dogovorimo posao, kao da moje odobravanje moe na bilo koji nain umanjiti teinu
onoga to kane uiniti.
Znam to mislite. Recite mi, tko je ta osoba? upitao sam.
Djelovali su nevoljki otkriti mi ime i umjesto toga ponudili mi neodreene opise.
Krivovjernik koji nema nikakve veze s islamom. Nepokoran ovjek pun svetogra i
bogohulja. Skitnica dervi.
im sam uo ovu zadnju rije, ruke mi je obuzeo neki osjeaj jeze. Misli su mi jurcale. U
ivotu sam ubio svakojake ljude, mlade i stare, mukarce i ene, ali dervi, ovjek vjere,
nije bio meu njima. Imao sam svoja praznovjerja i nisam elio navui Boji gnjev na sebe
jer sam usprkos svemu vjerovao u Boga.
Bojim se da u morati odbiti. Mislim da ne elim ubiti dervia. Naite nekog drugog.
To rekavi, ustao sam kako bih otiao. Ali jedan od one dvojice zgrabio me za ruku i
preklinjao. ekajte, molim vas. Vaa e plaa biti razmjerna vaemu trudu. Kakva god
bila vaa cijena, mi smo je spremni udvostruiti.
A utrostruiti? upitao sam, uvjeren da nee moi prikupiti tako velik iznos.
No na moje iznenaenje, nakon kratkog oklijevanja, obojica su pristali. Spustio sam se
na svoje sjedalo, sav nervozan. S tim sam si novcem najzad mogao priutiti cijenu
mladenke, oeniti se i prestati izjedati kako sastaviti kraj s krajem. Dervi ili ne, za tu
cijenu svakoga vrijedi ubiti.
Kako sam u tom trenutku mogao znati da inim najveu pogreku u ivotu i da u
ostatak svojih dana provesti kajui se zbog toga? Kako sam mogao znati da e biti tako
teko ubiti dervia i da e me njegov pogled nalik nou pratiti posvuda jo dugo nakon
njegove smrti?
etiri su godine prole otkad sam zario no u njegovo tijelo u onome dvoritu i bacio
ga u bunar, ekajui da ujem pljuskanje koje se nije ulo. Nije se uo nikakav zvuk. Kao
da je umjesto u vodu pao uvis ka nebu. Jo uvijek ne mogu spavati bez snomorica, a ako
vie od nekoliko sekundi gledam u vodu, bilo koji izvor vode, hladan mi uas prome
itavo tijelo i moram povratiti.
PRVI DIO
Zemlja
ems
njemu: Da je ovjek sviknut plaiti ljude grubim rijeima i pukim nasiljem. I da je sad
bijesan.
to eli? upitao sam. Zato me potee za ruku?
to elim? zagrmio je krmar mrtei se. Za poetak, elim da prestane vritati, eto
to elim. Plai mi muterije.
Doista? Zar sam vritao? promrmljao sam uspjevi se izvui iz njegovog vrstog
stiska.
Moe se kladiti da jesi! Urlao si poput medvjeda kojemu se trn zabio u apu. to ti se
dogodilo? Zar si zadrijemao tijekom veere? Mora da si imao nonu moru.
Znao sam da je to jedino naoko uvjerljivo objanjenje i da e, budem li ga se drao,
krmar biti zadovoljan i ostaviti me na miru. Meutim, nisam htio lagati.
Ne, brate, nisam ni zaspao ni sanjao ruan san, odgovorio sam. Zapravo, nikad ne
sanjam.
Kako onda objanjava svo ono vritanje? htio je znati krmar.
Imao sam viziju. To je neto drugo.
Uputio mi je zbunjen pogled i neko vrijeme sisao krajeve svog brka. Najzad je rekao:
Vi dervii ludi ste kao takori u smonici. Posebice vi lutalice. Po itav dan postite i
molite se i hodate pod suncem to pri. Nikakvo udo da halucinirate - mozak vam je
spren!
Nasmijeio sam se. Moda je u pravu. Kau da je tanka linija izmeu predavanja Bogu
i gubljenja ovozemne pameti.
Upravo u tom trenutku pojavila su se dva posluitelja, nosei ogroman pladanj
natrpan tanjurima: kozletina netom ispeena na aru, suha usoljena riba, zainjena
ovetina, penini kolai, slanutak s mesnim okruglicama i juha od lee s masnoom od
ribljega repa. Obili su prostoriju razdjeljujui tanjure i ispunili zrak mirisom luka,
enjaka i zaina. Kad su zastali pokraj mog kraja stola, uzeo sam zdjelu vrele juhe i malo
crnoga kruha.
Ima li novca da to plati? upitao me krmar s trunicom milostivosti.
Ne, nemam, odgovorio sam. Ali dopusti da ti ponudim neto zauzvrat. U zamjenu
za hranu i sobu, mogu protumaiti tvoje snove.
Na ovo je odgovorio prezrivim osmijehom, podboivi se rukama o bokove. Maloas
si mi rekao da nikad ne sanja.
Istina. Ja sam tuma snova koji nema vlastite snove.
Trebao bih te izbaciti odavde. Kao to sam rekao, vi dervii ste ludi, rekao je krmar
bijesno izgovarajui te rijei. Dat u ti savjet: Ne znam koliko ti je godina, ali siguran sam
da si se molio dovoljno za oba svijeta. Nai dobru enu i sredi se. Imaj djecu. To e ti
pomoi da ostane nogama na zemlji. Kakvog ima smisla tumarati svijetom kad je svuda
ista bijeda? Vjeruj mi. Ondje nema nieg novog. Ja imam muterije iz najudaljenijih kutaka
svijeta. Nakon nekoliko pia, od svih ujem iste prie. Ljudi su posvuda isti. Ista hrana, ista
voda, ista sranja.
Ja ne traim neto drugaije. Ja traim Boga, odgovorio sam. Moja je potraga
potraga za Bogom.
Tad Ga trai na pogrenom mjestu, odvratio je, a glas mu je najednom promuknuo.
Bog je napustio ovo mjesto! Ne znamo kad e se vratiti.
uvi to, srce mi je zamahalo o stijenku prsa. Kad ovjek govori runo o Bogu, govori
runo o sebi, rekao sam.
Uzdu krmarevih usana zarezao se neki neobian, iskrivljen osmijeh. Na njegovom
sam licu vidio ogorenost i gnjev, i neto tree to bi moglo nalikovati djetinjoj
povrijeenosti.
Zar Bog ne kae, blii sam ti od ile kucavice? upitao sam. Bog nije negdje visoko na
nebu. On je u svakome od nas. Zato nas nikad ne naputa. Kako moe napustiti samoga
sebe?
Pa ipak naputa, zamijetio je krmar, hladnih i prkosnih oiju. Ako Bog postoji, a ne
mrdne prstom kad trpimo najgoru smrt, to nam to govori o Njemu?
To je prvo pravilo, brate, rekao sam. Kako vidimo Boga izravan je odraz onoga kako
vidimo sami sebe. Ako Bog u nama ponajvie izaziva strah i krivnju, to znai da u nama buja
previe straha i krivnje. Ako Boga vidimo kao prepunog ljubavi i suosjeanja, takvi smo i sami.
Krmar se odmah usprotivio, ali vidio sam da su ga moje rijei iznenadile. Po emu je
to drugaije no rei da je Bog proizvod nae mate? Ne razumijem.
Meutim, moj je odgovor prekinula galama koja je izbila u dnu blagovaonice. Kad smo
se okrenuli u tom smjeru, vidjeli smo dvojicu grubijana koji su izvikivali pijane gluposti.
Neobuzdanom bezonou maltretirali su druge goste, uzimali hranu iz njihovih zdjela,
pili iz njihovih alica i, ako bi tko prosvjedovao, rugali mu se kao dva mekteblije,
pukokolca.
Netko bi se trebao pobrinuti za ove izgrednike, ne misli li? prosiktao je krmar kroz
stisnute zube. Sad me gledaj!
U hipu je stigao do stranjeg dijela blagovaonice, naglo povukao jednog od one dvojice
pijanaca s njegovoga sjedala i odalamio ga u lice. Mukarac to zacijelo ni najmanje nije
oekivao jer se sruio na pod kao prazna vrea. S njegovih se usana uo jedva ujan uzdah,
ali osim tog tihog glasa, nije ispustio nikakav zvuk.
Drugi se mukarac pokazao jaim i estoko se branio, ali krmaru nije trebalo dugo da
ga obori. Udario je neposlunog gosta nogom u rebra i zatim mu nagazio na dlan, drobei
ga svojim tekim izmama. uli smo pucketanje prsta koji se slomio, ili vie njih.
Prestani! uzviknuo sam. Ubit e ga. Zar je to ono to eli?
Kao sufi, zakleo sam se da u tititi ivot i da nikome neu nauditi. U ovome svijetu
iluzija, toliko je mnogo ljudi spremnih za borbu bez ikakvoga razloga, a toliko se mnogo
drugih bori s razlogom. Ali sufi je onaj tko se ne bi borio ak ni kad ima razlog. Nikad ne
bih pribjegao nasilju. No, mogao sam se baciti poput meke tkanine izmeu krmara i
gostiju da ih razdvojim.
Ne mijeaj se, derviu, jer u i tebe nalemati ko vola! povikao je krmar, ali obojica
smo znali da to nee uiniti.
Minutu kasnije, kad su posluitelji podigli onu dvojicu, jedan od njih imao je slomljeni
prst, a drugi slomljeni nos i posvuda je bilo krvi. Na blagovaonicu se spustila tiina
izazvana strahom. Ponosan na strahopotovanje koje je izazvao, krmar me postrance
pogledao. Kad je ponovno prozborio, zvuao je kao da se obraa svima oko sebe, glas mu
se uzvinuo visoko i divlje, poput ptice grabljivice to se hvasta na otvorenom nebu.
Vidi, derviu, nije uvijek bilo ovako. Nasilje nije bilo dio mene, ali sad jest. Kad Bog
zaboravi na nas ovdje dolje, na nama je obinim ljudima da ovrsnemo i povratimo
pravdu. Zato Mu to reci, kad sljedei put bude razgovarao s Njime. Neka zna da kad
napusti svoju janjad, ona nee plaho ekati da budu zaklana. Pretvorit e se u vukove.
Slegnuo sam ramenima krenuvi prema vratima. Grijei.
Grijeim li kad kaem da sam neko bio janje, ali sam se pretvorio u vuka?
Ne, tu si u pravu. Vidim da si doista postao vuk. Ali grijei kad to to ini, naziva
pravdom
ekaj, nisam zavrio s tobom! povikao je krmar iza mojih lea. Duguje mi. U
zamjenu za hranu i postelju, trebao si protumaiti moje snove.
Ella
Kad je sjela za stol s blizancima, Ellina je krivnja ustupila mjesto melankoliji. Odoljela
je Avijevim molbama da narue pizzu i Orlynim pokuajima da ne pojede ni zalogaja i
primorala ih da vau divlju riu s grakom i peenom govedinom s glazurom od senfa. I,
iako je na povrini bila ona ista praktina, brina majka, osjetila je kako u njoj raste oaj,
otar okus u ustima, kiseo kao u.
Kad je veera zavrila, Ella je sama sjedila za kuhinjskim stolom, a muk oko nje inio joj
se tekim i uznemirujuim. Najednom joj je hrana koju je pripremila, rezultat brojnih sati
napornoga rada, djelovala ne samo bljutava i dosadna, ve i lako zamjenjiva. Osjetila je
samosaaljenje. Prava je teta da, ve gotovo etrdesetgodinjakinja, nije uspjela uiniti
neto vie sa svojim ivotom. Imala je toliko mnogo ljubavi koju bi dala, ali nikoga tko bi je
zahtijevao.
Misli su joj se vratile na Slatko bogohulje. Zainteresirao ju je lik emsa iz Tabriza.
Moglo bi biti tako lijepo imati u blizini nekoga kao to je on, naalila se u sebi. S
osobom kao to je on ne bi bilo nijednog dosadnog dana!
I nekako joj se u mislima pojavila slika jednog visokog, tamnoputog, tajanstvenog
mukarca u konim hlaama, motoristikoj jakni, s crnom kosom do ramena, na
blistavocrvenom Harley-Davidsonu sa arenim kiankama na upravljau. Nasmijeila se
toj slici. Zgodan, seksi, sufi motorist brzo se vozi praznom autocestom! Ne bi li bilo lijepo
da te, dok stopira, pokupi takav tip?
Ella se zatim upitala to bi ems vidio da ita njezin dlan. Bi li joj objasnio zato se
njezin um povremeno pretvara u vjetinjak mranih misli? Ili zato se osjea tako
usamljeno iako ima veliku, privrenu obitelj? to je s bojama u njezinoj auri? Jesu li vedre i
odvane? Je li ita u njezinome ivotu u zadnje vrijeme bilo vedro i odvano? Ili, ikad?
Upravo tad i tamo, dok je sama sjedila za kuhinjskim stolom uz tek blijedi odsjaj svjetla
iz penice, Ella je shvatila da unato svojim pretencioznim rijeima koje to nijeu, i unato
svojoj sposobnosti da obuzda osjeaje, duboko u sebi ezne za ljubavlju.
ems
Ella
prolazan trenutak, imala je osjeaj da je sve to je Aziz Z. Zahara ukljuio u svoj osobni
blog - fotografije, komentari, navodi i pjesme - bilo napisano samo za njezine oi. Bila je to
neobina i pomalo ohola pomisao, ali njoj je imala savrenog smisla.
Uitelj
BAGDAD,TRAVANJ 1242.
Bagdad nije ni zamijetio dolazak emsa iz Tabriza, ali ja nikad neu zaboraviti dan kad
je doao u nau skromnu derviku tekiju1. Tog smo poslijepodneva imali vane goste.
Visoki sudac svratio je sa skupinom svojih ljudi i ja sam sumnjao da je iza njegovog posjeta
neto vie od samo srdanosti. Poznat po svojoj antipatiji prema sufizmu, sudac me elio
podsjetiti da nas dri na oku, jednako kao to dri na oku sve sufije u ovome podruju.
Sudac je bio astohlepan ovjek. Imao je iroko lice, ovjeen trbuh i kratke, zdepaste
prste s dragocjenim prstenom na svakome. Morao je prestati toliko mnogo jesti, ali rekao
bih da nitko nije imao hrabrosti to mu rei, ak ni njegov lijenik. Potiui iz duge loze
vjerskih uenjaka, bio je jedan od najutjecajnijih ljudi u kraju. Jednom je presudom mogao
poslati ovjeka na vjeala ili je jednako lako mogao oprostiti zloine nekog robijaa i
izbaviti ga iz najmranije tamnice. Uvijek odjeven u krznene kapute i skupu odjeu, nosio
se s raskoi nekoga tko je siguran u svoj autoritet. Nisam odobravao njegov veliki ego, ali
za dobrobit nae tekije, dao sam sve od sebe da ostanem u dobrim odnosima s tim
utjecajnim ovjekom.
ivimo u najvelianstvenijem gradu na svijetu, objavio je sudac ubacivi smokvu u
usta. Danas Bagdad vrvi izbjeglicama koje bjee pred mongolskom vojskom. Mi im
dajemo sigurno utoite. Ovo je sredite svijeta, ne mislite li da je tako, Baba Zamane?
Ovaj je grad nedvojbeno pravi dragulj, oprezno sam odgovorio. Ali ne zaboravimo
da su gradovi kao ljudi. Rode se, prolaze kroz djetinjstvo i adolescenciju, stare i na kraju
umru. U ovome trenutku u vremenu, Bagdad je u kasnoj mladosti. Nismo onako bogati
kao to smo bili u doba kalifa Haruna ar-Raida, iako se jo uvijek moemo podiiti da
smo sredite trgovine, zanata i pjesnitva. Ali tko zna kako e grad izgledati za tisuu
godina? Sve bi moglo biti drugaije.
Kakav pesimizam! Sudac je odmahnuo glavom posegnuvi ka drugoj zdjeli i uzevi
datulju. Abasidski zakon e prevladati i mi emo napredovati. Naravno, ako postojee
stanje ne poremete izdajnici meu nama. Postoje oni koji se nazivaju muslimanima, ali
njihovo je tumaenje islama mnogo opasnije od prijetnji nevjernika.
Odluio sam ostati nijem. Nije bila tajna da sudac mistike, s njihovim
individualistikim i ezoterinim tumaenjem islama, smatra izgrednicima. Optuio nas je
da se ne obaziremo na erijat i time iskazujemo nepotovanje prema ljudima od autoriteta
- ljudima kao to je on. Ponekad sam imao osjeaj da bi najradije izbacio sve sufije iz
Bagdada.
Vae bratstvo je bezopasno, ali ne mislite li da su neki sufije izopenici? upitao je
sudac gladei bradu.
Nisam znao kako bih odgovorio na to pitanje. Hvala Bogu, upravo u tom trenutku
zauli smo kucanje na vratima. Doao je crvenokosi pripravnik. Krenuo je ravno prema
meni i apnuo mi u uho da imamo posjetitelja, dervia lutalicu koji zahtijeva da me vidi i
odbija razgovarati s bilo kime drugime.
1
Tekija - bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vre vjerske obrede dervii (sufije).
derviove rijei.
Htio sam rei, sue, da ovjek ne moe pronai Boga ako ostane u krznenom kaputu,
svilenom odijelu i skupome nakitu kakav vi danas imate na sebi.
Zapanjena tiina spustila se na prostoriju, a zvukovi i prizori oko nas rastopili se u
prainu. Svi smo suspregnuli dah, kao da oekujemo da e se dogoditi neto vee, iako
nisam znao to bi moglo biti okantnije.
Jezik ti je previe otar za jednoga dervia, rekao je sudac.
Kad neto mora biti reeno, ja u to rei makar me cijeli svijet epao za vrat i rekao
mi da umuknem.
Sudac se na te rijei namrtio, ali je zatim popustljivo slegnuo ramenima. Kako god,
rekao je. U svakom sluaju, ti si mukarac kakav nam je potreban. Ba smo govorili o
sjaju naega grada. Mora da si vidio mnoga mjesta. Postoji li ijedno draesnije od
Bagdada?
Tiho, klizei pogledom s jednoga mukarca na drugoga, ems je objasnio: Nedvojbeno
je da je Bagdad izuzetan grad, ali nijedna ljepota na zemlji ne traje vjeno. Gradovi su
podignuti na duhovnim stupovima. Poput divovskih zrcala, oni odraavaju srca svojih
stanovnika. Ako ta srca potamne i izgube vjeru, gradovi e izgubiti svoj sjaj. To se dogaa,
to se stalno dogaa.
Nisam mogao ne kimnuti. ems iz Tabriza okrenuo se prema meni, nakratko odvuen
od svojih misli, s prijateljskom iskrom u oima. Osjetio sam ih na sebi kao toplinu
uarenog sunca. Tad sam jasno spoznao kako je zavrijedio svoje ime. Iz tog je mukarca
zraila snaga i jedrost i unutarnji plam, kao zapaljene lopte. Doista je bio ems, sunce.
Ali sudac nije mislio tako. Vi sufije sve previe komplicirate. Jednako je i s filozofima i
pjesnicima! emu potreba za toliko mnogo rijei? Ljudi su jednostavna stvorenja s
jednostavnim potrebama. Na voama je da se pobrinu za njihove potrebe i osiguraju da ne
zastrane. To zahtijeva primjenu erijatskog zakona do savrenstva.
erijatski zakon je kao svijea, odgovorio je ems iz Tabriza. Daje nam mnogo
vrijednog svjetla. Ali ne zaboravimo da nam svijea pomae da stignemo s jednog mjesta
na drugo po mraku. Ako zaboravimo kamo smo krenuli i umjesto toga se usredotoimo na
svijeu, od kakve je to koristi?
Sudac je iskrivio lice, zatvorio ga. Osjetio sam kako me preplavljuje val tjeskobe.
Ulazak u raspravu o vanosti erijatskog zakona s ovjekom iji je posao suditi, i esto
kanjavati ljude prema tom istom zakonu, bio je plivanje u opasnim vodama. Zar ems to
ne zna?
I dok sam ja traio prikladnu izliku da izvedem dervia iz prostorije, uo sam ga kako
govori: Postoji jedno pravilo koje se odnosi na ovu situaciju.
Koje pravilo? sumnjiavo je upitao sudac.
ems iz Tabriza se ispravio, ukoenog pogleda kao da ita iz neke nevidljive knjige, i
objavio:
Svaki itatelj ponaosob shvaa asni Kur'an na razliitoj razini u sprezi s dubinom svog
razumijevanja. Postoje etiri razine uvida. Prva je izvanjsko znaenje i s njome se veina ljudi zadovoljava. Sljedea je Batini - unutarnja razina. Kao tree, postoji unutarnje od unutarnjeg. A etvrta
je razina toliko duboka da se ne moe izraziti rijeima i stoga mora ostati neopisiva.
Zacakljenih oiju, ems je nastavio: Uenjaci koji se usredotouju na erijatski zakon
poznaju izvanjsko znaenje. Sufije znaju unutarnje znaenje. Sveci znaju unutarnje
unutarnjeg. A glede etvrte razine, nju spoznaju samo Boji poslanici i oni najblii Bogu.
Zar mi eli rei da jedan obian sufi dublje shvaa Kur'an od erijatskog uenjaka?
upitao je sudac lupkajui prstima po zdjeli.
Jedva primjetan, podrugljiv osmijeh izvio je usta dervia, ali nije odgovorio.
Pazi, moj prijatelju, rekao je sudac. Tanka je linija izmeu mjesta na kojemu stoji i
pukog bogohuljenja.
Ako je u tim rijeima bilo prijetnje, dervi kao da je nije zamijetio. to je tono puko
bogohuljenje? upitao je i zatim, naglo udahnuvi, dodao: Dopustite da vam ispriam
jednu priu.
I evo to nam je ispriao:
Jednog je dana Mojsije posve sam etao planinom, kad je u daljini ugledao pastira. Mukarac je
kleao, ruku rairenih ka nebu, i molio. Mojsije je bio oduevljen. Ali kad se pribliio, jednako se
zapanjio uvi pastirovu molitvu.
O, moj ljubljeni Boe, volim Te vie no to zna. Za Tebe u sve uiniti, samo reci. ak i ako
zatrai od mene da u Tvoje ime zakoljem najdeblju ovcu u mom stadu, uinit u to bez imalo
oklijevanja. Ti e je ispei i staviti njezin debeli rep u svoju riu da bude ukusnija.
Mojsije se polako pribliio pastiru, pozorno sluajui.
Nakon toga u Ti oprati noge i oistiti uha i istrijebiti Tvoje ui. Toliko Te volim.
uvi dovoljno, Mojsije je prekinuo pastira zaviknuvi: Prestani, neznalice! to misli da
radi? Misli li da Bog jede riu? Misli li da Bog ima noge koje treba oprati? Ovo nije molitva.
Ovo je puko bogohuljenje.
Oamuen i posramljen, pastir se opetovano ispriavao i obeao da e se moliti onako kako se
mole pristojni ljudi. Mojsije ga je tog poslijepodneva nauio nekoliko molitvi. Nakon toga je otiao
svojim putem, krajnje zadovoljan samim sobom.
Ali te noi, Mojsije je uo glas. Bio je to glas Boji.
Oh, Mojsije, to si uinio? Izgrdio si onog sirotog pastira i nisi shvatio koliko mi je on drag.
Moda on ne govori prave stvari na pravi nain, ali bio je iskren. Njegovo srce bilo je isto, a
njegove namjere dobre. Bio sam zadovoljan s njim. Moda su njegove rijei tebi zvuale kao
bogohuljenje, ali meni su bile slatko bogohulje.
Mojsije je odmah spoznao svoju pogreku. Sljedeeg dana se ranim jutrom vratio na planinu
posjetiti onog pastira. Ponovno ga je zatekao u molitvi, samo to je sad molio kako ga je Mojsije
poduio. U odluci da se moli kako valja, zamuckivao je, lien uzbuenja i strasti svoje ranije
molitve. Kajui se zbog onoga to mu je uinio, Mojsije je potapao pastira po leima i rekao: Prijatelju moj, pogrijeio sam. Molim te da mi oprosti. Nastavi se moliti na tvoj vlastiti nain. On je
u Bojim oima dragocjeniji. Pastir se zapanjio kad je to uo, ali jo je dublje bilo njegovo
olakanje. Meutim, nije se htio vratiti svojim starim molitvama. Nije ustrajao ni uz slubene
molitve kojima ga je Mojsije poduio. Sad je pronaao novi nain openja s Bogom. Iako zadovoljan i
blaen u svojoj naivnoj pobonosti, sad je proao tu fazu - svoje slatko bogohulje.
Dakle, vidite, nemojte suditi o nainu na koji se drugi ljudi povezuju s Bogom,
zakljuio je ems. Svatko ima svoj vlastiti nain i svoju vlastitu molitvu. Bog nas ne sudi
po rijeima koje izgovorimo. On gleda duboko u naa srca. Nisu vani obredi ili
ceremonije, ve jesu li naa srca dovoljno ista ili nisu.
Pogledao sam suevo lice. Ispod njegove maske apsolutnog samopouzdanja i
smirenosti, opazio sam da je oito uzrujan. Meutim, pronicav kakav je bio, istodobno je
uoio kakljivu situaciju. Ako reagira na emsovu priu, morat e poduzeti sljedei korak i
kazniti ga za njegovu drskost, u kom e sluaju situacija postati ozbiljna i svi e uti da se
jedan obian dervi usudio suprotstaviti visokom sucu. Stoga je za njega bilo bolje hiniti
da nema nikakvog razloga za uzrujanost i ostaviti stvari na tome.
Vani je sunce zalazilo, bojei nebo desecima nijansi grimizne, ponegdje naglaeno
tamnim sivim oblacima. Sudac je ubrzo ustao, govorei da ima vanoga posla koji mora
obaviti. Lagano mi kimnuvi glavom i hladno pogledavi emsa iz Tabriza, dugim je
koracima iziao iz sobe. Njegovi su ga ljudi slijedili bez rijei.
Bojim se da se sucu nisi previe svidio, rekao sam kad su svi otili.
ems iz Tabriza sklonio je kosu s lica, smijeei se. Oh, to je posve u redu. Naviknut
sam da me ljudi ne vole.
Nisam mogao ne osjetiti uzbuenje. Bio sam gospodar tekije dovoljno dugo da znam
da takav posjetitelj ne dolazi esto.
Reci mi, derviu, to dovodi nekoga kao to si ti u Bagdad? upitao sam.
Izgarao sam od elje uti njegov odgovor, ali sam ujedno osjeao i neobinu bojazan.
Ella
Pripravnik
Ella
Naredna tri sata njezin je um bio prepun misli, a ruke nespokojne. Sjeckala je rajice,
kosala enjak, pirjala luk, kuhala umak, ribala koricu narane i mijesila tijesto za trucu
kruha od cjelovitih itarica. To zadnje temeljilo se na zlatnom savjetu koji joj je dala
Davidova majka kad su se zaruili.
Nita mukarca ne podsjea na dom kao miris netom ispeenog kruha, rekla je.
Nikad ne kupuj kruh. Peci ga sama, duo. Uinit e uda.
Radei cijelo poslijepodne, Ella je postavila predivan stol s odgovarajuim ubrusima,
mirisnim svijeama i buketom utog i naranastog cvijea, tako jarkog i lijepog da je
djelovalo gotovo umjetno. Kao posljednji potez, dodala je svjetlucave prstene za ubruse.
Kad je bila gotova, blagovaoniki stol nalikovao je onima iz otmjenih asopisa za ureenje
doma.
Umorna ali zadovoljna, ukljuila je lokalne vijesti na televizoru u kuhinji. Jedna je
mlada terapeutkinja probodena u svom stanu, elektrini kratki spoj izazvao je poar u
nekoj bolnici, a etvoro srednjokolaca uhieno je zbog vandalizma. Gledala je vijesti i
odmahivala glavom na beskonane opasnosti to vrebaju u svijetu. Kako ljudi kao to je
Aziz Z. Zahara pronalaze elju i hrabrost putovati manje razvijenim dijelovima kugle
zemaljske kad ak ni amerika predgraa vie nisu sigurna?
Ella je smatrala zbunjujuim da nepredvidiv i nedokuiv svijet moe natjerati ljude kao
to je ona natrag u njihove kue, ali ima gotovo suprotan uinak na nekoga kao to je Aziz,
kojega nadahnjuje upustiti se u pustolovine daleko izvan utabanih staza.
Rubinsteinovi su u sedam i trideset naveer sjeli za savreno postavljen stol, a svjetlo
svijea blagovaonici je davalo neko posveeno ozraje. Netko tko bi ih promatrao izvana,
mogao bi pretpostaviti da su savrena obitelj, otmjena kao pramici dima to su se polako
rasprivali u zraku. ak ni Jeannettina odsutnost nije pomraila tu sliku. Jeli su dok su
Orly i Avi avrljali o dogaajima tog dana u koli. Ella im je za promjenu bila zahvalna na
tolikoj razgovorljivosti i bunosti kojima su prikrili tiinu koja bi se inae teko spustila
izmeu nje i njezinog supruga.
Krajikom oka, Ella je promatrala kako David nabija vilicom cvjetau i sporo je vae.
Pogled joj se spustio na njegove tanke, blijede usnice i bisernobijele zube - usta koja je tako
dobro poznavala i toliko mnogo puta poljubila. Zamislila ga je kako ljubi drugu enu. Iz
nekog razloga, suparnica koja se pojavila u njezinome umu nije bila Davidova mlada
tajnica, ve prsata inaica Susan Sarandon. portski tip i samouvjerena, pokazivala je svoje
grudi u uskoj haljini i nosila crvene kone izme do koljena i s visokim potpeticama,
blistavog lica, gotovo u duginim bojama od previe minke. Ella je zamislila kako David
ljubi tu enu u urbi i poudno, nimalo ovako kao to sad vae svoju cvjetau za
obiteljskim stolom.
Upravo je tad, tijekom veere iz Lakog i jednostavnog kulinarskog umijea i zamiljanja
ene s kojom je njezin suprug vara, neto u Elli puknulo. S ledenom je jasnoom i mirom
shvatila da e usprkos svom neiskustvu i plaljivosti jednoga dana sve to napustiti: svoju
kuhinju, svog psa, svoju djecu, svoje susjede, svog supruga, svoje kuharice i recepte za
domai kruh... Jednostavno e ietati u svijet u kojem se opasne stvari stalno dogaaju.
Uitelj
jezinih pogreaka i jednostavnih nesporazuma. Nikad ne uzimaj rijei zdravo za gotovo. Kad
zakorai u podruje ljubavi, jezik kakav poznajemo postaje zastarjeo. Ono to se ne moe pretoiti u
rijei moe se spoznati samo kroz utnju.
S vremenom sam postao zabrinut za njegovo dobro stanje. Jer duboko u sebi, osjetio
sam da onaj tko moe tako arko gorjeti, moe biti sklon dovesti se u opasne situacije.
Na kraju dana, nae su sudbine u Bojim rukama, i samo On moe rei kad ili kako e
svatko od nas napustiti ovaj svijet. Ja sam odluio dati sve od sebe kako bih usporio emsa
i priviknuo ga, najvie to mogu, na miran nain ivota. I neko sam vrijeme mislio da bih
mogao uspjeti. Ali tad je dola zima, a sa zimom i glasnik s pismom iz daleka.
To je pismo sve promijenilo.
Pismo
ems
Zima je bila duga i otra. Vrt je bio posve zaleen, kao i moje usne. Sljedea tri mjeseca
nisam nikome prozborio ni rije. Svakog sam dana dugo etao naokolo, nadajui se da u
vidjeti stablo u cvatu. Ali nakon snijega dolo je jo snijega. Proljee nije bilo nigdje na
vidiku. Meutim, ma koliko bio maloduan izvana, u svojoj nutrini ostao sam zahvalan i
pun nade i u mislima uvao jo jedno pravilo. Postojalo je jedno pravilo koje je odgovaralo
mojem raspoloenju: togod se dogodilo u tvome ivotu, ma kako se stvari inile
zabrinjavajuima, ne ulazi u susjedstvo oaja. ak i kad sva vrata ostaju zatvorena, Bog e otvoriti
novi put samo za tebe. Budi zahvalan! Lako je biti zahvalan kad je sve dobro. Sufi je zahvalan ne
samo za ono to mu je dano, ve i za sve ono to mu je uskraeno.
Zatim sam najzad jednog jutra opazio blistavu boju, slatku kao slatka pjesma, to je
strala ispod hrpa snijega. Bio je to grm djeteline prekriven majunim blijedoljubiastim
cvjetovima. Srce mi se ispunilo radou. Na povratku u tekiju, naletio sam na crvenokosog
pripravnika i vedro ga pozdravio. Bio je toliko naviknut vidjeti me u mrzovoljnoj utnji da
je razjapio usta od uenja.
Nasmijei se, djeae! uzviknuo sam. Zar ne vidi da je proljee u zraku?
Od tog dana nadalje, krajolik se mijenjao izvanrednom brzinom. I zadnji snijeg se
otopio, stabla propupala, lastavice i palii vratili, i ubrzo se zrak ispunio nekim blagim,
pikantnim mirisom.
Jednog jutra, ponovno smo zauli bakreno zvono. Ovaj sam put ja prvi stigao do
glavne prostorije. Ponovno smo sjeli u irokome krugu oko uitelja i sluali kako on govori
o onom istaknutom uenjaku islama koji zna sve, osim dubina ljubavi. Ponovno se nitko
drugi nije dragovoljno prijavio.
Vidim da je ems jedini koji se dragovoljno javlja, objavio je Baba Zaman, a njegov se
glas povisio i stanjio kao huk vjetra. Ali priekat u jesen prije no to donesem odluku.
Bio sam zapanjen. Nisam mogao vjerovati da se to dogaa. Bio sam spreman krenuti
nakon tri duga mjeseca odgode, a uitelj mi je govorio da svoje putovanje odgodim jo
narednih est mjeseci. Snudenoga srca, prosvjedovao sam i tuio se i preklinjao uitelja
da mi kae ime grada i uenjaka, ali on je ponovno odbio.
Ovaj put, meutim, znao sam da e biti lake ekati, jer nije moglo biti daljnjih odgoda.
Izdravi od zime do proljea, moi u se obuzdati od proljea do jeseni. Odbijanje Baba
Zamana nije me obeshrabrilo. Ako ita, obodrilo me i produbilo moju odlunost. Jedno
drugo pravilo kae, Strpljivost ne znai pasivno trpljenje. Ona znai biti dovoljno dalekovidan da
vjeruje krajnjem ishodu postupka. to znai strpljivost? Ona znai pogledati trn i vidjeti ruu,
pogledati no i vidjeti zoru. Nestrpljivost znai biti toliko kratkovidan da ne moe vidjeti ishod.
Onima koji ljube Boga nikad ne ponestane strpljivosti jer oni znaju da je vrijeme da polumjesec
postane pun mjesec.
Kad je ujesen bakreno zvono zazvonilo i trei put, odazvao sam se bez urbe i
samouvjereno, vjerujui da e sad najzad sve biti kako treba. Uitelj je izgledao bljei i
slabiji no ikad, kao da u njemu vie nema snage. Meutim, kad je vidio kako ponovno
podiem ruku, niti je svrnuo pogled, niti odustao od teme. Umjesto toga, odluno mi je
kimnuo glavom.
U redu, emse, nedvojbeno je da si ti taj koji se treba otputiti na ovo putovanje. Sutra
ujutro e krenuti, inallah
Poljubio sam uiteljevu ruku. Najzad u upoznati svog druga.
Baba Zaman mi se nasmijeio srdano i zamiljeno, onako kako se otac smijei sinu
jedincu prije nego to ga poalje na bojite. Zatim je izvukao zapeaeno pismo iz svoje
duge ukastosmee halje i, predavi mi ga, bez rijei iziao iz prostorije. Svi ostali poli
su za njim. Sam u sobi, slomio sam votani peat. U pismu su bile dvije informacije
napisane otmjenim rukopisom. Ime grada i uenjaka. Po svemu sudei, iao sam u Konju
upoznati nekog Rumija.
Srce mi je poskoilo. Nikad ranije nisam uo njegovo ime. Koliko je meni bilo poznato,
mogao je biti uveni uenjak, ali za mene je bio posvemanja tajna. Jedno po jedno,
izgovorio sam slova njegovoga imena: mono, jasno R; barunasto U; neustraivo i
samopouzdano M; i tajanstveno I, koje tek treba rijeiti.
Spojivi ta slova, uporno sam ponavljao njegovo ime dok se ta rije nije otopila na
mojem jeziku slatkoom slatkia i postala poznata kao voda, kruh ili mlijeko.
Ella
Kad se vratila iz vrta, Ellu je doekalo treperenje crvenog svjetla na automatskoj tajnici.
Pritisnula je gumb i na njezinu veliku radost, Jeannettin melodiozni glas ispunio je
prostoriju.
Mama, jesi li doma...? Izgleda da nisi, ili bi se javila. Nasmi- juljila se. U redu, bila
sam toliko bijesna na tebe da vie nikad nisam eljela vidjeti tvoje lice. Ali sad sam u redu
glede svega toga. Hou rei, ono to si uinila bilo je pogreno, to svakako. Nisi smjela
nazvati Scotta. Ali shvaam zato si to uinila. Sluaj, ne mora me stalno tititi. Ja nisam
ona prerano roena beba koju jo uvijek treba drati u inkubatoru. Prestani se ponaati
Pismo
Pripravnik
malo udobnosti, ako bih se bojao tame ili samoe, ili ne daj Boe imao mokre snove o
enskome tijelu, morao bih zazvoniti o srebrna zvona koja su visjela sa stropa i tako
zatraiti duhovnu pomo. Nikad to nisam uinio. Time ne elim rei da nikad nisam
pomislio neto to mi je odvuklo pozornost. Ali to je loe u malo razonode kad se ne
moe ni pomaknuti?
Kad je razdoblje osame zavrilo, poslan sam natrag u kuhinju kako bih trpio od ruku
kuhara. I trpio sam. Ali istina je, ma koliko bio ogoren na njega, nikad nisam prekrio
kuharova pravila - odnosno, nikad do one veeri kad je doao ems iz Tabriza. Te noi,
kad me kuhar najzad dostigao, izmlatio me kao nitko dotad u ivotu, lomei vrbine ibe
jednu za drugom na mojim leima. Zatim je stavio moje cipele ispred vrata, s vrhovima
prema van, kako bi bilo jasno da je vrijeme da odem. Iz dervike tekije nikad te ne izbace
niti ti otvoreno kau da si podbacio; umjesto toga, natjeraju te da ode bez rijei.
Ne moemo te uiniti derviom protiv tvoje volje, objavio je kuhar. ovjek moe
dovesti magarca do vode, ali ga ne moe natjerati da pije. Magarac to mora imati u sebi.
Nema drugog naina.
To mene ini magarcem, naravno. Iskreno, ja bih davno napustio ovo mjesto da nije
bilo emsa iz Tabriza. Znatielja glede njega zadrala me usidrenog ovdje. Nikad ranije
nisam upoznao nikoga kao to je on. Nikoga se nije bojao i nikome pokoravao. ak ga je i
kuhar potovao. Ako je u ovoj tekiji postojao uzor za mene, bio je to ems sa svojim
armom, dostojanstvom i neposluhom. A ne ponizni stari uitelj.
Da, ems iz Tabriza bio je moj junak. Kad sam ga vidio, zakljuio sam da se ne moram
pretvoriti u krotkog dervia. Provedem li dovoljno vremena uz njega, mogao bih postati
jednako drzak, postojan i buntovan. Stoga sam, kad je stigla jesen i kad sam shvatio da
ems zauvijek odlazi, odluio otii s njim.
Donijevi tu odluku, otiao sam do Babe Zamana i zatekao ga kako sjedi i ita neku
staru knjigu uz svjetlo uljanice.
to eli, pripravnie? umorno je upitao, kao da ga je izmorio pogled na mene.
Izravan koliko sam mogao biti, odgovorio sam: ujem da ems iz Tabriza uskoro
odlazi, uitelju. elim poi s njim. Mogao bi trebati drutvo na putu.
Nisam znao da toliko mari za njega, sumnjiavo je rekao uitelj. Ili je to zato to
trai nain da izbjegne svoje zadae u kuhinji? Tvoja kunja jo nije zavrena. Teko se
moe nazvati derviom.
Moda je moja kunja odlazak na putovanje s nekim kao to je ems, predloio sam,
znajui da je to drsko rei, ali svejedno rekavi.
Uitelj je spustio pogled i utonuo u razmiljanje. to je dua bila njegova utnja, to sam
ja bio uvjereniji da e me izgrditi zbog drskosti i pozvati kuhara da bolje pripazi na mene.
Ali nije to uinio. Umjesto toga me bespomono pogledao i odmahnuo glavom.
Moda ti, sine moj, nisi stvoren za ivot u tekiji. Naposljetku, od sedam pripravnika
koji krenu ovim putem, samo jedan ostane. Imam osjeaj da ti nisi za dervia i da svoj
kismet mora potraiti negdje drugdje. Glede praenja emsa na njegovome putovanju, to
e morati njega pitati.
Tako mi davi otkaz, Baba Zaman zakljuio je tu temu pristojnim, ali nepokolebljivim
kimanjem glavom i vratio se svojoj knjizi.
Osjeao sam se tunim i malenim, ali neobino slobodnim.
ems
Pripravnik
trudio.
Shvatio sam da mi prilika da mu se pridruim klizi iz ruke i pohitao se obraniti. Kako
sam mogao znati da mi to pitanje nisi postavio namjerno? Islam strogo zabranjuje vino.
Mislio sam da me iskuava.
Ali, to bi znailo da se igram Boga. Nije na nama da sudimo i mjerimo jedni drugima
pobonost, odgovorio je ems.
Oajno sam se ogledao oko sebe, ne znajui kako bih shvatio te njegove rijei, uma
zgnjeenog kao tijesto za okruglice.
ems je nastavio: Kae da eli putovati putem, ali ne eli nita rtvovati kako bi to
postigao. Novac, slava, mo, rasipnost ili tjelesni uitak - togod je ono to smatra
najdraim u ivotu, toga se prvog mora rijeiti.
Tapui svog konja, ems je s izrazom konanosti zakljuio: Mislim da treba ostati u
Bagdadu sa svojom obitelji. Pronai potenog trgovca i postani njegov egrt. Imam osjeaj
da bi jednoga dana mogao postati dobar trgovac. Ali ne budi pohlepan! A sad, s tvojim
doputenjem, moram krenuti dalje.
Na to me je pozdravio jo jedan, zadnji put, podbo konja i odgalopirao, dok je svijet
klizio pod grmljavinom njegovih kopita. Skoio sam na svog konja i jurio za njim prema
predgraima Bagdada, ali je udaljenost izmeu nas postajala sve vea, dok se on nije
pretvorio tek u tamnu tokicu u daljini. Jo dugo nakon to je ta tokica nestala na obzoru,
osjeao sam teinu emsovog pogleda na sebi.
Ella
DRUGI DIO
Voda
Rumi
Kad se Kerra vratila na spavanje, iziao sam u dvorite. U tom sam trenutku imao
dojam da je onaj san jo uvijek sa mnom, iv i zastraujui. U tiini noi, od pogleda na
bunar kraljenicom su mi navrli jeuri jeze, ali morao sam sjesti pokraj njega, oslukujui
ems
sam ja, nevaan element u Bojem irokom krugu stvaranja, mogao omalovaiti drugi
element u tom istom krugu, bio on ivotinja ili ljudsko bie?
Ispriavam se tebi i tvome volu, rekao sam. Molim da mi oprostite.
Sjenka nevjerice preletjela je seljakovim licem. Na trenutak je stajao kao ukopan,
odvagujui zadirkujem li ga. Nitko to nikad ne ini, rekao je kad je ponovno progovorio
i uputio mi srdaan osmijeh.
Misli, nitko se nikad ne ispria tvom volu?
Ni to. Ali htio sam rei da se meni nitko nikad ne ispria. Obino je obrnuto. Ja sam taj
koji stalno govori da mu je ao. ak i kad meni ljudi naude, ja se njima ispriavam.
Dirnulo me kad sam to uo. Kur'an nam govori da je svatko od nas nainjen u
najboljem kalupu. To je jedno od pravila, tiho sam rekao.
Kakvo pravilo? upitao je seljak.
Bog je zaposlen dovrenjem rada na tebi, izvana i iznutra. Posve je zaokupljen tobom. Svako
ljudsko bie rad je u nastanku koji se polako ali neumoljivo kree ka savrenstvu. Svatko od nas
nedovreno je umjetniko djelo koje eka i nastoji biti dovreno. Bog se sa svima nama bavi
pojedinano jer je ljudski rod lijepa umjetnost vjete kaligrafije u kojoj je svaka tokica jednako
vana za cjelokupnu sliku
Jesi li i ti doao na propovijed? upitao je seljak s obnovljenim zanimanjem. Izgleda
da e biti velika guva. On je izvanredan ovjek.
Srce mi je poskoilo kad sam shvatio o kome on govori. Reci mi, to je toliko osobito u
Rumijevim propovijedima?
Seljak je zautio i zakiljio u nepregledan obzor. Misli kao da su mu bile posvuda i
nigdje.
Zatim je rekao: Dolazim iz sela koje je imalo svojih nedaa. Najprije glad, zatim
Mongoli. Spalili su i opljakali svako selo putem. Ali jo je bilo gore ono to su uinili u
velikim gradovima. Osvojili su Erzurum, Sivas i Kayseri i masakrirali cjelokupno muko
stanovnitvo, a ene poveli sa sobom. Ja osobno nisam izgubio voljenu osobu ili kuu. Ali
neto sam izgubio. Izgubio sam radost.
Kakve to ima veze s Rumijem? upitao sam.
Spustivi pogled ponovno na svog vola, seljak je monotono promrmljao: Svi kau da
e tvoja tuga biti izlijeena bude li sluao Rumija dok propovijeda.
Osobno, nisam smatrao da u tuzi ima ieg loeg. Upravo suprotno - licemjerje ini ljude
sretnima, a istina ih rastuuje. Ali nisam to rekao seljaku. Umjesto toga, rekao sam: Zato
ti se ne bih pridruio do Konje da mi ispria vie o tom Rumiju?
Zavezao sam uzde svog konja za kola i popeo se sjesti pokraj seljaka, sretan to
primjeujem kako volu ne smeta dodatni teret. Ovako ili onako, hodao je jednako bolno
polako. Seljak mi je ponudio kruha i kozjeg sira. Jeli smo i razgovarali. U tom stanju, dok je
sunce bljetalo na modroljubiastom nebu, i pod budnim oima gradskih svetaca, uao
sam u Konju.
Dobro se uvaj, prijatelju, rekao sam skoivi sa kola i odrjeujui uzde svog konja.
Svakako doi na propovijed! s oekivanjem je uzviknuo seljak.
Kimnuo sam glavom maui mu na rastanku. Inallah.
Iako sam gorio od elje da posluam propovijed i upoznam Rumija, najprije sam htio
provesti neko vrijeme u gradu i saznati to stanovnici misle o velikom propovjedniku.
Htio sam ga vidjeti kroz tue oi, ljubazne i neljubazne, tople i hladne, prije nego to ga
pogledam vlastitima.
Prosjak Hasan
Sjeo sam tono suelice ulazu u damiju, leima okrenut stablu javora. U zraku se
osjeao vlaan miris kie, pomijean sa slatkim, blagim mirisom iz dalekih vonjaka.
Stavio sam svoju prosjaku zdjelicu ispred sebe. Za razliku od mnogih drugih u ovome
poslu, ja nikad ne moram otvoreno traiti milostinju. Gubavac ne mora cviliti i preklinjati,
izmiljati prie o tome koliko mu je bijedan ivot ili slabo zdravlje. Jedan pogled na moje
lice kod ljudi ima uinak tisuu rijei. Stoga sam jednostavno otkrio lice i opustio se.
U sljedeih sat vremena, nekoliko kovanica ubaeno je u moju zdjelicu. Sve su bile od
otkrhnutog bakra. udio sam za kovanicom od zlata, sa simbolima sunca, lava i
polumjeseca. Otkad je pokojni Aladdin Keykubad ublaio pravila o novcu, kovanice koje
izdaju begovi Aleppa, fatimidski vladari u Kairu i bagdadski kalif, da ne spominjem
talijanske fjorine, sve su proglaene valjanima. Vladari Konje sve su ih prihvaali, kao i
gradski prosjaci.
Zajedno s kovanicama, na moje je krilo palo nekoliko suhih listova. Stablo javora
odbacivalo je svoje crvenkastozlatno lie, a kako je puhao jak vjetar, poprilian broj
listova dospio je u moju zdjelicu, kao da mi stablo daje milostinju. Najednom sam shvatio
da javor i ja imamo neto zajednikog. Stablo koje ujesen odbacuje lie nalikuje ovjeku
koji odbacuje svoje udove u zavrnim fazama gube.
Bio sam golo stablo. Moja koa, moji organi, moje se lice raspadalo. Svakoga dana
naputao me je jo jedan dio tijela. Ali za mene, za razliku od onog javora, nee biti
proljea u kojemu bih procvao. to sam izgubio, izgubio sam zauvijek. Kad me ljudi
pogledaju, ne vide tko sam, nego to mi nedostaje. Kad god stave kovanicu u moju
zdjelicu, ine to zapanjujuom brzinom i izbjegavaju kontakt oima, kao da je moj pogled
zarazan. U njihovim sam oima gori od kradljivca ili ubojice. Ma koliko osuuju takve
odmetnike, prema njima se ne ponaaju kao da su nevidljivi. Meutim, kad je rije o meni,
vide samo smrt koja im zuri u lice. To ih plai - spoznaja da smrt moe biti ovako blizu i
ovako runa.
Najednom je u pozadini nastalo veliko komeanje. uo sam kako je netko izviknuo:
On dolazi! On dolazi!
Naravno, stigao je Rumi, jaui konja bijelog kao mlijeko, u profinjenom kaftanu boje
jantara, izvezenom zlatnim listiima i sitnim biserima, uspravan i ponosan, mudar i
plemenit, u pratnji mnotva tovatelja. Zraei karizmom i samopouzdanjem, izgledao je
manje kao uenjak, a vie kao vladar - sultan vjetra, vode, vatre i zemlje. ak je i njegov
konj stajao visok i vrst, kao da je svjestan istaknutosti mukarca kojeg nosi na svojim
leima.
Spremio sam kovanice iz zdjelice u dep, omotao glavu tako da mi pola lica bude
sakriveno i uao u damiju. Bila je toliko krcata da se inilo nemoguim disati, a kamoli
pronai sjedalo. Ali jedino dobro u tome da sam gubavac jest da, ma kako neko mjesto bilo
puno, uvijek mogu pronai sjedalo budui da nitko ne eli sjediti pokraj mene.
Brao, rekao je Rumi, a glas mu se visoko uzdigao i nisko spustio. Beskraj svemira
ini da se osjeamo malima, ak i nevanima. Neki od vas moda se pitaju, Kakvo bi
znaenje mogao ja, u svojoj ogranienosti, imati za Boga? To je, vjerujem, pitanje koje je
mnogima povremeno palo na pamet. U dananjoj propovijedi elim dati neke odreene
odgovore na to.
Rumijeva dvojica sinova bila su u prvome redu - onaj zgodni, sultan Walad, za kojeg
su svi govorili da nalikuje svojoj pokojnoj majci, i onaj mladi, Aladdin, ivahnog lica, ali
neobino podmuklih oiju. Vidio sam da su obojica ponosni na oca.
Adamovoj djeci ukazana je tako velika ast da je ne bi mogle preuzeti ni planine ni
nebesa, nastavio je Rumi. Zato u Kur'anu pie, Uistinu ponudismo povjerenje nebesima i
zemlji i planinama, ali oni ga odbie nositi jer ga se bojae. Samo ga je ovjek prihvatio. Budui da
im je dan tako astan poloaj, ljudska bia ne smiju teiti nimalo nie nego to im je Bog
nakanio.
Izgovarajui samoglasnike na onaj neobian nain za koji su sposobni samo obrazovani
ljudi, Rumi je govorio o Bogu i uvjeravao nas da On ne boravi na nekom dalekom
prijestolju na nebu, ve veoma blizu svakome od nas. A jo blie Bogu, rekao je, dovodi
nas upravo patnja.
Vaa se ruka stalno otvara i zatvara. Da nije tako, bili biste paralizirani. Vaa najdublja
nazonost je u svakom i najmanjem stezanju i irenju. To dvoje predivno je uravnoteeno i
usklaeno kao krila ptice.
Isprva mi se svidjelo to je rekao. Razgalilo mi je srce misliti o radosti i tuzi ovisnima
jedna o drugoj kao krila ptice. Ali gotovo odmah sam osjetio kako mi se u grlo podie val
kivnje. to Rumi zna o patnji? Kao sinu uglednog ovjeka i nasljedniku bogate, istaknute
obitelji, ivot je prema njemu uvijek bio dobar. Znao sam da je izgubio prvu suprugu, ali
nisam vjerovao da je ikad iskusio pravu nesreu. Roen sa srebrnom licom u ustima,
odgojen u otmjenim krugovima, poduavan od najboljih uenjaka i uvijek voljen, maen i
paen - kako se on usuuje propovijedati o patnji?
Maloduno sam shvatio da opreka izmeu Rumija i mene ne bi mogla biti vea. Zato
je Bog tako nepoten? Meni je dao siromatvo, bolest i bijedu. Rumiju bogatstvo, uspjeh i
mudrost. Sa svojom besprijekornom reputacijom i kraljevskim dranjem, teko da je
pripadao ovome svijetu, barem ne ovome gradu. Ja sam morao prekrivati lice ako nisam
elio da ljudi budu zgroeni pogledom na mene, a on je blistao u javnosti kao dragulj.
Pitao sam se kako bi mu bilo na mome mjestu. Je li mu ikad palo na pamet da bi se ak i
netko tako savren i povlaten kao to je on mogao jednog dana prevrnuti i pasti? Je li ikad
razmiljao o tome kakav bi bio osjeaj biti izopenik, makar na jedan dan? Bi li svejedno
bio veliki Rumi da mu je bio dodijeljen ivot kakav sam ja dobio?
Sa svakim novim pitanjem, moja je kivnja rasla, briui svako divljenje koje bih u
protivnom osjetio prema njemu. Ogoren i razdraljiv, ustao sam i progurao se van.
Nekoliko ljudi u publici znatieljno me pogledalo, pitajui se zato odlazim s propovijedi
kojoj su toliki brojni drugi umirali od elje nazoiti.
ems
zabavljajui. Pokraj njih bio je vrt s ruama svih zamislivih boja i nijansi, najzaudnijeg
mirisa. Pitao sam se tko brine o njima.
Nisam morao dugo ekati kako bih saznao odgovor. im sam stigao do vrta, ulazna
vrata kue naglo su se otvorila i kroz njih je izjurila jedna ena. Imala je velik podbradak,
bila visoka i strano debela. Kad je zakiljila, kao sad, oi su joj se izgubile u naborima
mesa. Imala je tanke, tamne brkove i guste zaliske. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim
da je i mukarac i ena.
to hoe? sumnjiavo me upitao taj dvospolac. Lice joj se stalno mijenjalo: as je
izgledalo kao lice ene, a zatim bi se plima vratila i zamijenila ga licem mukarca.
Predstavio sam se i zapitao je za ime, ali nije se obazirala na moje pitanje. Ovo nije
mjesto za tebe, rekla je maui rukama kao da sam ja muha koju bi voljela otjerati.
Zato ne?
Zar ne vidi da je ovo bordel? Zar vi dervii ne priseete da ete se kloniti poude?
Ljudi misle da se ja ovdje valjam u grijehu, ali dajem milostinju i zatvaram vrata u mjesecu
Ramazanu. A sad tebe spaavam. Kloni nas se. Ovo je najprljaviji kutak u gradu.
Prljavtina je unutra, ne vani, usprotivio sam se. Tako kae pravilo.
O emu ti to govori? zagraktala je.
To je jedno od etrdeset pravila, pokuao sam objasniti. Prava prljavtina je ona
unutra. Ostalo se jednostavno opere. Postoji samo jedna vrsta prljavtine koja se ne moe oistiti
istom vodom, a to je blato mrnje i zadrtosti koja kalja duu. Tijelo moe oistiti uzdravanjem i
postom, ali samo e ljubav oistiti tvoje srce!
Dvospolac nije prihvatio moje rijei. Vi dervii ste ludi. Ja ovdje imam svakojake
muterije. Ali dervi? Kad abi naraste brada! Ako ti dopustim da se zadri, Bog e
sravniti ovo mjesto sa zemljom i baciti kletvu na nas jer smo zavele ovjeka vjere.
Morao sam se nasmijuljiti. Odakle ti takve smijene zamisli? Misli li da je Bog neki
srditi, mrzovoljni patrijarh koji nas promatra s nebesa kako bi nam im pogrijeimo zasuo
glave kamenjem i abama?
Vlasnica je upnula vrhove svog tankog brka i uputila mi zlovoljan pogled na granici s
podlou.
Ne brini, nisam ovdje kako bih posjetio tvoj bordel, uvjerio sam je. Samo sam se
divio tvom ruinjaku.
Oh, to - dvospolac je nemarno odmahnuo rukom - to je djelo jedne od mojih
djevojaka, Pustinjske rue.
Na to je vlasnica pokazala na mladu enu koja je sjedila meu bludnicama ispred nas.
Profinjena brada, kao biser sjajna koa i tamne, bademaste oi zasjenjene brigom. Bila je
dirljivo lijepa. Dok sam je promatrao, imao sam osjeaj da je ona netko u postupku velike
preobrazbe.
Spustio sam glas do apta kako bi me samo vlasnica mogla uti. Ona djevojka je dobra
djevojka. Jednog od ovih dana krenut e na duhovno putovanje da pronae Boga.
Zauvijek e napustiti ovo mjesto. Kad taj dan svane, nemoj je pokuavati sprijeiti.
Dvospolac me zabezeknuto promatrao prije nego to je eksplodirao: Kog vraga to
govori? Nitko mi nee govoriti to da radim sa svojim curama! Bolje ti je da se gubi
odavde. Ili u pozvati akalovu glavu!
Tko je to? upitao sam.
Vjeruj mi, ne bi volio znati, odgovorio je dvospolac, maui prstom kako bi naglasio
smisao svojih rijei.
uvi ime tog neznanca, lagano sam zadrhtao, ali nisam razmiljao o tome. Kako god
bilo, ja odlazim, rekao sam. Ali vratit u se, i zato se nemojte iznenaditi kad me ponovno
vidite. Ja nisam jedan od onih pobonih tipova koji itav ivot provode pogrbljeni na
sagovima za molitvu, ali im oi i srca ostanu zatvoreni za izvanjski svijet. Oni Kur'an itaju
samo na povrini. Ali ja itam Kur'an u cvjetnim pupovima i pticama selicama. itam
udiui Kur'an skriven u ljudima.
Hoe rei da ita ljude? Vlasnica se maloduno nasmijala. Kakva je to glupost?
Svaki je ovjek otvorena knjiga, svatko od nas hodajui Kur'an. Potraga za Bogom
ukorijenjena je u srcima sviju, bila to prostitutka ili svetac. Ljubav postoji u nama od
trenutka kad smo roeni i otad nadalje eka da bude otkrivena. O tome govori jedno od
etrdeset pravila: itav svemir sadran je u jednom jedinom biu - tebi. Sve to vidi oko sebe,
ukljuujui i one stvari koje ne voli, ak i ljude koje prezire ili ih se gnua, nazono je u tebi u
razliitim stupnjevima. Stoga, ne trai ni ejtana izvan sebe. Vrag nije neka izvanredna sila koja te
napada izvana. On je obian glas iznutra. Ako se u cijelosti upozna, ako se iskreno i odluno suoi
i sa svojom mranom i sa svojom svijetlom stranom, stii e do uzvienog oblika svijesti. Kad osoba
upozna samu sebe, spoznala je Boga.
Prekriivi ruke na grudima, hermafrodit se nagnuo i prijetei zakiljio prema meni.
Dervi koji propovijeda bludnicama! progunao je. Upozoravam te, neu ti
dopustiti da dodijava ikome ovdje svojim glupim zamislima. Bolje ti je da se kloni mog
bordela! Jer ne bude li, kunem se Bogom, akalova glava e ti odrezati tu otru jeziinu, a
ja u je sa zadovoljstvom pojesti.
Ella
Dragi Azize,
Danas je moj roendan! Osjeam se kao da sam stigla do
prekretnice u ivotu. Kau da je napuniti etrdesetu odluujui
trenutak, posebice za ene. Kau i da je etrdeset novih trideset
(a ezdeset novih etrdeset), ali ma koliko voljela vjerovati u
sve to, meni to ipak zvui previe nategnuto. Mislim, koga
zavaravamo? etrdeset je etrdeset! Valjda u sad imati vie
svega - vie znanja, vie mudrosti, i naravno, vie bora i sijedih
vlasi.
Roendani su me uvijek usreivali, ali jutros sam se probudila s
teinom u grudima, postavljajui pitanja prevelika za nekoga tko
jo nije ni popio jutarnju kavu. Stalno sam se pitala je li nain
na koji ivim svoj ivot nain na koji elim nastaviti odsad
nadalje.
A onda me preplavio osjeaj koji izaziva strah. to ako i da i
ne mogu izazvati jednako katastrofalne posljedice? Stoga sam
pronala trei odgovor: moda!
Srdaan pozdrav,
Ella
P.S. Oprosti to nisam mogla napisati vedriju poruku. Ne znam
zato sam danas tako snudena. Ne mogu ti dati razlog. (Odnosno,
osim zato to sam napunila etrdesetu. Valjda je ovo ono to zovu
krizom srednjih godina.)
Draga Ella,
Sretan roendan! etrdesete godine najljepe su doba i za
mukarce i za ene. Jesi li znala da u mistinoj misli broj etrdeset simbolizira uspinjanje na jednu viu razinu i duhovno
buenje? Kad oplakujemo, oplakujemo etrdeset dana. Kad se dijete
rodi, potrebno je etrdeset dana da postane spremno zapoeti ivot
na zemlji. A kad smo zaljubljeni, moramo priekati etrdeset dana
da budemo sigurni u svoje osjeaje.
Noin je potop trajao etrdeset dana, i iako su vode unitile
ivot, ujedno su isprate svu neist i omoguile ljudskim biima
novi, svjei poetak. U islamskoj mistici, etrdeset je stupnjeva
izmeu ovjeka i Boga. Jednako tako, postoje etiri osnovne faze
svijesti i u svakoj deset stupnjeva, to sve zajedno ini
etrdeset razina. Isus je proveo u pustinji etrdeset dana i noi.
Muhamed je imao etrdeset godina kad je primio poziv da postane
Boji poslanik. Buddha je meditirao pod lipom etrdeset dana. Da
ne spominjemo etrdeset emsovih pravila.
S etrdeset prima novo poslanje, nov ivot! Stigla si do
najpovoljnijeg broja. estitam! I ne brini zbog starenja. Nema tih
bora ni sijedih vlasi koje su dovoljno jake da se opru snazi
etrdesete!
Srdano,
Aziz
Roena sam u jednom seocetu u blizini Nikeje. Majka mi je uvijek govorila, Roena si
na pravom mjestu, ali se bojim pod pogrenom zvijezdom. Vremena su bila loa,
nepredvidljiva. Iz godine u godinu, nita nije ostajalo jednako. Najprije se poelo ukati o
povratku kriara. uli smo strane prie o svirepostima koje su poinili u Carigradu,
pljakanju palaa, unitavanju ikona u kapelama i crkvama. Zatim smo uli o napadima
Selduka. A prije nego to su prie o uasima selduke vojske izblijedjele, zapoele su
one o nemilosrdnim Mongolima. Ime i lice neprijatelja se mijenjalo, ali strah da e nas
tuinci unititi ostajao je postojan kao snijeg na planini Ida.
Moji su roditelji bili pekari i dobri krani. Jedno od mojih najranijih sjeanja je miris
kruha netom izvaenog iz penice. Nismo bili bogati. Znala sam to jo kao dijete. Ali
nismo bili ni siromani. Vidjela sam pogled u oima siromanih kad bi doli u pekaru
moliti mrvice. Svake veeri prije odlaska na spavanje, zahvaljivala sam Gospodinu to me
u postelju ne alje gladnu. Imala sam osjeaj da razgovaram s prijateljem. Jer tad mi je Bog
bio prijatelj.
Kad sam imala sedam godina, moja majka je zatrudnjela. Danas kad razmiljam o
tome, pretpostavljam da je prije toga moda imala nekoliko pobaaja, ali tad nisam nita
znala o tim stvarima. Bila sam toliko neiskusna da bi, da me itko upitao kako nastaju djeca,
rekla da ih Bog mijesi iz mekog, slatkog tijesta.
Ali dijete-kruh koje je Bog izmijesio za moju majku mora da je bilo ogromno, jer je
njezin trbuh ubrzo sav nabrekao, velik i napet. Majka je toliko okrupnjela da se jedva
kretala. Babica je rekla da njezino tijelo zadrava vodu, ali meni to nije zvualo kao neto
loe.
Ono to nisu znale ni moja majka ni babica bilo je da u mojoj majci nije bilo jedno
dijete, ve troje. Svi su bili djeaci. Moja su braa ratovala u tijelu moje majke. Jedan od
njih trojice zadavio je brata svojom pupanom vrpcom i, kao u osvetu, mrtvo je dijete
zaprijeilo prolaz i onemoguilo ostaloj dvojici da iziu. Majka je bila u trudovima etiri
dana. Danonono smo sluali njezine krike dok je vie nismo uli.
Nemona spasiti moju majku, babica je dala sve od sebe da spasi moju brau. Uzela je
kare, razrezala trbuh moje majke, ali na kraju je preivjelo samo jedno dijete. Tako se
rodio moj brat. Otac mu nikad nije oprostio, a kad je dijete bilo krteno, nije nazoio
obredu.
Sad kad je majka bila mrtva, a otac se pretvorio u mrzovoljnog, ogorenog ovjeka,
ivot vie nikad nije bio isti. Situacija u pekari brzo se pogoravala. Izgubili smo muterije.
U strahu da emo postati siromani i jednoga dana morati prositi, poela sam skrivati
peciva ispod kreveta, gdje bi se osuila i upljesnivila. Ali, moj brat je istinski patio. Mene
su bar u prolosti voljeli i brinuli o meni. On nikad nije imao nita od toga. Srce mi se
slamalo dok sam gledala kako loe otac postupa s njime, a ipak, dio mene osjeao je
olakanje, ak i zahvalnost, to nisam ja postala metom oevog gnjeva. Voljela bih da sam
zatitila brata. Sve bi tad bilo drugaije i ja danas ne bih bila u bordelu u Konji. ivot je
tako udan.
Godinu dana kasnije, moj otac se ponovno oenio. Jedina razlika u ivotu mog brata
bila je u tome to se sad nije samo moj otac loe odnosio prema njemu, ve i njegova nova
ena. Poeo je bjeati od kue, samo kako bi se vratio s loim navikama i pogrenim
prijateljima. Jednog ga je dana otac tako gadno premlatio da ga je umalo ubio. Nakon toga,
djeak se promijenio. U njegovim je oima bio neki hladan, okrutan pogled kojeg ranije
nije bilo. Znala sam da mu je neto na umu, ali nikad mi nije palo na pamet kakav straan
plan kuha. Voljela bih da sam znala. Voljela bih da sam sprijeila tragediju.
Onda su jednog proljetnog jutra moj otac i pomajka pronaeni mrtvi, ubijeni otrovom
za takore. im se proulo za taj incident, svi su posumnjali na mog brata. Kad su se
straari poeli raspitivati, bezglavo je pobjegao. Vie ga nikad nisam vidjela. I najednom
sam se nala sama na svijetu. Ne mogavi ostati kod kue gdje sam jo uvijek osjeala
miris majke, ne mogavi raditi u pekari u kojoj su uznemirujua sjeanja jo lebdjela u
zraku, odluila sam otii u Carigrad kod stare tetke usidjelice koja mi je tad postala
najblia roakinja. Bilo mi je trinaest godina.
Do Carigrada sam putovala koijom. Bila sam najmlaa putnica i jedina koja je
putovala sama. Nakon nekoliko sati na cesti, zaustavila nas je banda pljakaa. Sve su
uzeli - kovege, odjeu, izme, pojaseve i nakit, ak i koijaeve kobasice. Budui da im
nisam imala to dati, mirno sam stajala po strani, sigurna da mi nee nauditi. Ali upravo
kad su se spremali otii, voa bande okrenuo se prema meni i upitao: Jesi li djevica,
ljepotice?
Zacrvenjela sam se i odbila odgovoriti na tako nepristojno pitanje. Nisam znala da je
moja rumen odgovor koji je htio.
Idemo! povikao je voa bande. Uzmite konje i djevojku!
Dok sam im se ja opirala plaui, nijedan od ostalih putnika nije mi ni pokuao pomoi.
Pljakai su me odveli u gustu umu, u kojoj sam se iznenadila vidjevi da su sagradili
cijelo selo. U njemu je bilo ena i djece. Pataka, koza i svinja bilo je posvuda. Izgledalo je
kao idilino selo, samo to su ga nastavali zloinci.
Ubrzo sam shvatila zato me je voa bande pitao jesam li djevica. Seoski starjeina
ozbiljno je obolio od nervozne groznice. Dugo je bio u postelji, s crvenim tokama po
itavom tijelu, iskuavajui nebrojene lijekove bez ikakve koristi. Nedavno ga je netko
uvjerio da e, bude li spavao s djevicom, njegova bolest prijei na nju, a on e biti ist i
izlijeen.
Postoje stvari u mom ivotu kojih se ne elim sjeati. Vrijeme koje sam provela u onoj
umi jedna je od njih. ak i danas, kad god pomislim na tu umu, razmiljam o borovima,
i samo o borovima. Radije sam sjedila sama ispod tih stabala, nego boravila u drutvu
seoskih ena, koje su veinom bile supruge ili kerke pljakaa. Bilo je i mnotvo bludnica
koje su onamo dole same. Nikako nisam mogla shvatiti zato nisu pobjegle. Ja sam bila
odluna to uiniti.
Kroz umu su prolazile koije i veina njih pripadala je plemstvu. Nije mi bilo
shvatljivo zato ih nisu pljakali, dok nisam shvatila da neki koijai daju mito pljakaima
prije nego to prou kroz umu, a zauzvrat dobivaju pravo na sigurno putovanje. Jednom
kad sam dokuila kako stvari funkcioniraju, sklopila sam vlastitu pogodbu. Zaustavivi
jednu koiju na putu u veliki grad, zamolila sam koijaa da me poveze. Traio je previe
novca, iako je znao da nemam ni pare. Platila sam mu na jedini nain koji sam znala.
Tek sam dugo nakon dolaska u Carigrad shvatila zato one bludnice u umi nisu
eljele pobjei. Grad je bio jo gori. Bio je nemilosrdan. Nikad nisam potraila svoju
ostarjelu tetu. Sad kad sam posrnula, znala sam da me pristojna gospoa kao ona ne bi
eljela. Bila sam preputena sama sebi. Gradu nije trebalo dugo da mi slomi volju i uniti
tijelo. Najednom sam se nala u jednom posve drugom svijetu - svijetu zlobe, silovanja,
okrutnosti i bolesti. Imala sam nekoliko pobaaja zaredom dok nisam postala toliko
bolesna da sam prestala dobivati mjesenice i vie nisam mogla zanijeti.
Na tim sam ulicama vidjela stvari za koje nemam rijei. Nakon to sam otila iz grada,
putovala sam s vojnicima, umjetnicima i Romima, zadovoljavajui potrebe svih njih. Onda
me je pronaao mukarac po imenu akalova glava i doveo u ovaj bordel u Konji. Vlasnicu
nije zanimalo odakle dolazim, dok god sam donekle zdrava. Oduevila se kad je ula da
ne mogu imati djece i da joj u tom pogledu neu izazvati probleme. Aludirajui na moju
jalovost nazvala me pustinjom, a kako bi malo uljepala to ime, dodala je rua, to je
meni odgovaralo jer oboavam rue.
Tako razmiljam o vjeri - kao o skrivenom ruinjaku kojim sam neko besciljno lutala i
udisala njegove miomirise, ali vie u njega ne mogu ui. elim da mi Bog ponovno bude
prijatelj. S tom enjom, kruim oko tog ruinjaka, traim ulaz, nadam se da u pronai
vrata koja e me pustiti da uem.
Kad smo Sezam i ja stigli do damije, nisam mogla vjerovati oima. Mukarci svih dobi
i zanimanja zauzeli su svaki kutak, ak i mjesto u stranjem dijelu koje bi inae bilo
rezervirano za ene. Tek to nisam odustala i otila, kad sam zamijetila kako neki prosjak
naputa svoje sjedalo i polako se probija ka izlazu. Zahvaljujui sretnoj zvijezdi, uvukla
sam se na njegovo mjesto i ostavila Sezama ispred damije.
Tako sam se zatekla gdje sluam velikog Rumija u damiji punoj mukaraca. Nisam
eljela ni misliti o tome to bi se moglo dogoditi ako otkriju da je meu njima jedna ena, i
jo k tome bludnica. Tjerajui sve mrane misli, obratila sam punu pozornost propovijedi.
Bog je stvorio patnju kako bi se kroz njezinu opreku mogla pojaviti radost, rekao je
Rumi. Stvari postaju oite kroz suprotnosti. Budui da Bog nema suprotnost, on ostaje
sakriven.
Dok je propovjednik govorio, njegov se glas uzdizao i bujao kao planinski potok
hranjen snijegom to se otapa. Pogledajte ponienje zemlje i uzvienje nebesa. Znajte da
su sva stanja svijeta takva: poplava i sua, mir i rat. to god se dogodi, ne zaboravite, nita
to je Bog stvorio nije zaludu, bio to gnjev ili strpljivost, iskrenost ili prijevara.
Sjedei ondje, shvatila sam da sve slui nekoj svrsi. Trudnoa moje majke i rat u
njezinoj maternici, neizljeiva samoa mojeg brata, ak i umorstvo mog oca i pomajke,
moji grozni dani u umi, pa ak i okrutnost koju sam iskusila na ulicama Carigrada - sve je
to, na ovaj ili onaj nain, doprinijelo mojoj prii. Iza svih nedaa nalazi se neki vei plan.
Nisam ga mogla jasno razabrati, ali osjetila sam ga svim svojim srcem. Sluajui Rumija u
prepunoj damiji tog poslijepodneva, osjetila sam kako me obavija oblak spokoja, divan i
umirujui kao pogled na majku dok je pekla kruh.
Prosjak Hasan
Sulejman pijanac
pohlepno pijem. Vani je divljao vjetar, lupao prozorskim oknima i ratrkavao suho lie na
sve strane. Na trenutak smo nepomino stajali i pomno oslukivali, kao da se moe uti
neka melodija.
Ne shvaam zato je vino na ovome svijetu zabranjeno, a na nebu obeano rekao sam.
Da je tako loe kao to tvrde, zato bi ga posluivali u raju?
Pitanja, pitanja... promrmljao je Hristos podigavi ruke. Ti si uvijek prepun pitanja.
Zar ba sve mora preispitivati?
Naravno da moram. Zato smo dobili mozak, ne misli li?
Sulejmane, dugo te poznajem. Ti meni nisi tek obian gost. Ti si moj prijatelj. I
zabrinut sam za tebe.
Bit u ja dobro..., zapoeo sam, ali me Hristos prekinuo.
Dobar si ovjek, ali jezik ti je otar kao bode. To je ono to me brine. U Konji ima
svakojakih ljudi. I nije nikakva tajna da neki od njih nemaju dobro miljenje o muslimanu
koji se propio. Mora nauiti biti oprezan. Skrivaj svoje navike, i pazi to govori.
Nacerio sam se. Moemo li okruniti ovaj govor jednom Hajjamovom pjesmom?
Hristos je uzdahnuo, ali je onaj perzijski trgovac koji je uo to sam rekao, veselo
uzviknuo: Da, hoemo Hajjamovu pjesmu.
Pridruili su mu se i drugi gosti i glasno mi zapljeskali. Potaknut i pomalo izazvan,
skoio sam na stol i poeo recitirati:
Misli li da je Bog posadio groe
i istodobno grijehom proglasio pie?
Perzijski trgovac je uzviknuo: Naravno da nije! To ne bi imalo nikakvog smisla!
Zahvali onome tko je predodredio tako
jer On zveket aa od srca voli uti!
Ako me je dugogodinje iskustvo opijanja iemu pouilo, tad me je nauilo da razliiti
ljudi razliito piju. Znao sam ljude koji su svake veeri pili galone i bili samo veseli, pjevali
pjesmice i zatim zadrijemali. Ali bilo je i drugih koji bi se pretvorili u udovita nakon
nekoliko kapljica. Ako isto pie neke ini veselima i pripitima, a druge opakima i
agresivnima, ne bismo li odgovornima trebali smatrati one koji piju, a ne pie?
Pij! Jer ne zna odakle si doao i zato;
Pij! Jer ne zna zato ide, ni kamo.
Uslijedio je novi pljesak. ak se i Hristos pridruio uzbuenju. U idovskom dijelu
Konje, u krmi u vlasnitvu jednog krana, mi, mijeana gomila ljubitelja vina svih vjera,
podigli smo ae i zajedno nazdravili, ma koliko to bilo teko povjerovati, Bogu koji nas
moe voljeti i oprostiti nam ak i ako mi sami to oito ne uspijevamo.
Ella
vidjeli emu ta gungula i nekoliko ljudi je progunalo s neodobravanjem, ali nitko se nije
umijeao. Tijela bezvoljnog kao gruda tijesta, pokorno sam im dopustila da me odguraju
do izlaza. Kad stignemo na ulicu, nadala sam se, Sezam e mi pritei u pomo, a doe li do
najgorega, pobjei u. Ali im smo iskoraili na ulicu, mukarci su postali ratoborniji i
agresivniji. Uasnuto sam shvatila da su u damiji, iz potovanja prema propovjedniku i
zajednici, pazili da ne podignu glasove ili me grubo naguruju, ali vani na ulici nije bilo
niega to bi ih sprijeilo.
U ivotu sam prola i tee stvari, ali ipak sumnjam da sam se ikad ranije osjeala toliko
klonula duhom. Nakon godina oklijevanja, danas sam najzad zakoraila prema Bogu i
kako je odgovorio? Izbacujui me iz svoje kue!
Nisam smjela otii onamo, rekla sam Sezamu, a glas mi je pucao kao tanki led. Oni
su u pravu, zna. Bludnica nema to traiti u damiji ili u crkvi ili u ijednoj Njegovoj kui.
Nemoj to govoriti!
Kad sam se okrenula da vidim tko je to rekao, nisam mogla vjerovati svojim oima. Bio
je to on, onaj putujui bezdlaki dervi. Sezam se nasmijeio od uha do uha, sretan to ga
ponovno vidi. Nagnula sam se prema njemu ne bih li mu poljubila ruke, ali me on
zaustavio na pola puta. Molim te, nemoj.
Ali kako vam mogu zahvaliti? Toliko vam mnogo dugujem, zaklinjala sam.
Slegnuo je ramenima i djelovao nezainteresirano. Nita mi ne duguje, rekao je.
Obvezni smo nikome drugome doli Njemu.
Predstavio se kao ems iz Tabriza i zatim rekao najudniju stvar koju sam ikad ula:
Neki ljudi zaponu ivot sa savreno blistavom aurom, ali zatim izgube boju i izblijede.
Ti kao da si jedna od njih. Neko je tvoja aura bila bjelja od ljiljana s tokicama ute i
ruiaste, ali s vremenom je izblijedjela. Sad je blijedosmea. Zar ti ne nedostaju tvoje
izvorne boje? Ne bi li se voljela sjediniti sa svojom sri?
Pogledala sam ga, osjeajui se krajnje izgubljena u njegovim rijeima.
Tvoja je aura izgubila svoj sjaj jer se sve ove godine uvjerava da si prljava izvana i
iznutra.
Ja jesam prljava, odgovorila sam, grizui usnicu. Zar ne znate ime se bavim?
Dopusti da ti ispriam jednu priu, rekao je ems. I evo to mi je ispriao:
Jednog je dana jedna prostitutka prola pokraj psa lutalice. ivotinja je dahtala na vrelom
suncu, edna i bespomona. Prostituka je odmah skinula cipelu i napunila je vodom iz najblieg
bunara kako bi napojila psa. Zatim je krenula dalje svojim putem. Sljedeeg je dana naletjela na
jednog sufija, ovjeka velike mudrosti. im ju je ugledao, poljubio joj je ruke. Zapanjila se. Ali on
joj je rekao da je njezina dobrota prema psu bila toliko iskrena da su joj njome oproteni svi grijesi.
Shvatila sam to mi ems iz Tabriza pokuava rei, ali neto u meni odbijalo je
vjerovati mu. Zato sam rekla: Uvjeravam vas, ak i da nahranim sve pse u Konji, to ne bi
bilo dovoljno za moje iskupljenje.
Ti to ne moe znati; to moe samo Bog. Osim toga, zbog ega misli da je ijedan od
onih mukaraca koji su te danas izgurali iz damije iole blii Bogu?
ak i ako nisu blii Bogu, tko e im to rei? Hoete li vi? odgovorila sam, neuvjerena.
Ali dervi je odmahnuo glavom. Ne, sustav tako ne funkcionira. Ti si ta koja im to
treba rei.
Mislite li da bi me sasluali? Ti ljudi me mrze.
Sasluat e, odluno je odgovorio. Jer ne postoji tako neto kao to su oni, ba kao
to ne postoji nikakvo ja. Mora samo ne zaboraviti da su svi i sve u ovome svemiru
meusobno povezani. Mi nismo stotine i tisue razliitih bia. Mi smo svi Jedno.
ekala sam da mi objasni, ali je on nastavio: To je jedno od etrdeset pravila. Ako eli
promijeniti odnos na koji se drugi ponaaju prema tebi, najprije bi trebao promijeniti odnos na koji
se sam ponaa prema sebi. Ne naui li voljeti sebe, u cijelosti i iskreno, nema naina da moe biti
voljen. Meutim, jednom kad postigne tu fazu, budi zahvalan za svaki trn koji drugi moda bace
na tebe. On je znak da e ubrzo biti obasut ruama. Kratko je zastao i zatim dodao: Kako
moe kriviti druge to te ne potuju, kad samu sebe smatra nedostojnom potovanja?
Stajala sam ondje nesposobna rei ijednu rije i osjeala kako gubim stisak oko onoga
to je stvarno. Pomislila sam na sve mukarce s kojima sam spavala - kako su mirisali,
kako je bilo osjetiti njihove uljevite ruke na svojoj koi, kako bi kriknuli kad bi svrili...
Vidjela sam drage momke kako postaju udovita i udovita kako postaju dragi momci.
Jednom sam imala klijenta koji je pljuvao po prostitutkama dok je spavao s njima.
Prljavice, rekao bi pljujui u moja usta i po licu. Prljava kurvo.
A ovdje mi ovaj dervi govori da sam ia od svjee izvorske vode. To se inilo
neukusnom alom, ali kad sam se primorala nasmijati, zvuk nije prolazio kroz moje grlo i
na kraju sam potisnula jecaj.
Prolost je vrtlog. Ako joj dopusti da vlada tvojim sadanjim trenutkom, usisat e te,
rekao je ems kao da mi je proitao misli. Vrijeme je samo obmana. Mora ivjeti upravo
ovaj trenutak. Samo to je vano.
Rekavi to, izvadio je svileni rupi iz unutarnjeg depa svoje halje. Zadri ga, rekao
je. Dao mi ga je jedan dobar ovjek u Bagdadu, ali tebi je potrebniji nego meni. Podsjetit
e te da je tvoje srce isto i da u sebi nosi Boga.
Na to je dervi zgrabio svoj tap i ustao, spreman poi dalje. Samo otii iz onog
bordela.
Kamo? Kako? Nemam kamo otii.
To nije problem, odgovorio je ems blistavih oiju. Ne boj se kamo e te cesta odvesti.
Usredotoi se radije na prvi korak. To je najtei dio i to je ono za to si ti odgovorna. Jednom kad
napravi taj korak, pusti neka sve uini to prirodno ini i ostalo e uslijediti. Ne preputaj se bujici.
Budi bujica.
Kimnula sam glavom. Nisam morala pitati kako bih shvatila da je i ovo jedno od
pravila.
Sulejman pijanac
za utjehom i suosjeanjem.
ems iz Tabriza odmahnuo je glavom. Nisu imali pravo to uiniti. Svaki je pojedinac
samodostatan u svojoj potrazi za boanskim. Postoji pravilo glede toga: Svi smo stvoreni na
Njegovu sliku, a ipak je svatko od nas stvoren drukiji i jedinstven. Ne postoje dva jednaka ovjeka.
Ne postoje dva srca koja kucaju u istom ritmu. Da je Bog htio da svi budu isti, ne bi to tako nainio.
Stoga, nepotovanje razlika i nametanje vlastitih razmiljanja drugima jednako je nepotivanju
Bojeg svetog plana?
To zvui dobro, rekao sam, samoga sebe zapanjivi lakoom u vlastitom glasu. Ali
zar vi sufije nikad ne dvojite ni o emu glede Njega?
ems iz Tabriza nasmijeio se umornim osmijehom. Dvojimo, i dvojbe su dobre. One
znae da si iv i da trai.
Govorio je zapijevajui, ba kao da citira iz neke knjige.
Osim toga, ovjek ne postaje vjernikom preko noi. Misli da je vjernik; onda se neto
dogodi u njegovom ivotu i postane nevjernik; nakon toga ponovno postane vjernik, pa
ponovno nevjernik i tako dalje. Dok ne dosegnemo odreenu fazu, stalno se kolebamo. To
je jedini put naprijed. Sa svakim novim korakom, postajemo blii Istini.
Da te Hristos uje kako govori, rekao bi ti da pazi to pria, rekao sam. On kae
da nije svaka rije prikladna za svako uho.
Pa, u pravu je. ems iz Tabriza kratko se nasmijao skoivi na noge. Doi, daj da te
odvedem kui. Moramo se pobrinuti za tvoje rane i osigurati da se naspava.
Pomogao mi je da ustanem, ali jedva sam uspijevao hodati. Bez imalo oklijevanja,
dervi me podigao kao da nita ne teim i stavio me na svoja lea.
Upozoravam te, smrdim, posramljeno sam promrmljao.
U redu je, Sulejmane, nita ti ne brini.
Tako me je dervi, ne obazirui se na krv, mokrau ili vonj, nosio uskim uliicama
Konje. Proli smo pokraj kua i daara uronjenih u dubok san. Psi su lajali na nas, glasno i
okrutno, iza zidova vrtova, obavjetavajui sve o naoj nazonosti.
Oduvijek me zanimalo spominjanje vina u sufijskom pjesnitvu, rekao sam. Hvale li
sufije metaforiko ili pravo vino?
U emu je razlika, prijatelju moj? upitao je ems iz Tabriza, prije nego to me spustio
pred vratima moje kue. Postoji pravilo koje to objanjava: Kad ovjek koji istinski voli Boga
ue u krmu, krma postaje njegova odaja molitve, ali kad vinopija ue u tu istu odaju, ona postaje
njegova krma. U svemu to inimo, naa srca su ta koja su vana, ne na izvanjski izgled. Sufije ne
sude druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su. Kad sufi nekoga promatra, oba su mu oka
zatvorena i umjesto njih otvara tree oko - oko koje vidi nutrinu!
Sam u kui nakon ove duge i iscrpljujue noi, razmiljao sam o onome to se dogodilo.
Ma kako se jadno osjeao, negdje duboko u meni bio je blaeni spokoj. Na jedan prolazni
trenutak, ugledao sam ga i eznuo ostati u njemu zanavijek. U tom sam trenutku znao da
Bog ipak postoji i da me voli.
Iako sam bio pun rana, izbuban po itavom tijelu, nekim udom vie me nije boljelo.
Ella
Ella
Draga Ella-gerila,
Tvoja me je poruka zatekla dok sam se spremao na odlazak iz
Amsterdama u Malawi. Dobio sam zadatak fotografirati ljude u
jednom selu u kojem je rairen AIDS i veina djece su siroii.
Ako sve bude dobro, vratit u se za etiri dana. Mogu li se
TREI DIO
Vjetar
Vjerski fanatik
ems
Rumi
Bio sam toliko zapanjen kad sam to uo, da nakratko nisam mogao prozboriti. I ljudi
oko mene djelovali su jednako zaprepateni. Nitko mi se nikad ranije nije usudio obratiti
na takav nain.
Osjetio sam kako mi se lice ari, a eludac komea od ljutnje, ali uspio sam svladati
svoj ego i sjahati. Dervi se ve okrenuo i udaljavao.
Hej, ekaj, molim te! viknuo sam sustigavi ga. elim uti tvoje pitanje.
Zaustavio se, okrenuo i prvi put mi se nasmijeio. U redu, reci mi, molim te, to misli
tko je vei: prorok Muhamed ili sufi Bistami?
Kakvo je to pitanje? rekao sam. Kako moe usporeivati naeg asnog Proroka,
mir neka je s njim, zadnjeg u nizu proroka, s jednim zloglasnim mistikom?
Znatieljno mnotvo okupilo se oko nas, ali derviu kao da nije smetala publika. I
nadalje pomno prouavajui moje lice, nije odustajao. Molim te, razmisli o tome. Nije li
Prorok rekao, Oprosti mi, Boe, nisam Te mogao spoznati kako sam trebao, a Bistami
objavio, Slavljen neka sam, nosim Boga u svom ogrtau? Ako se jedan ovjek osjea tako
malenim u odnosu prema Bogu, a drugi tvrdi da Boga nosi u sebi, koji je od njih dvojice
vei?
Srce mi je zatreperilo u grlu. Pitanje se vie nije inilo tako apsurdnim. Zapravo, imao
sam osjeaj kao da je podignuta neka koprena, a ono to me ispod nje eka zanimljiva je
zagonetka. Kradomian osmijeh, kao prolazni povjetarac, zaleprao je na derviovim
usnama. Sad sam znao da nije neki pomahnitali luak. Bio je ovjek s pitanjem - pitanjem
o kojem nikad ranije nisam razmiljao.
Shvaam to pokuava rei, zapoeo sam, ne elei da on uje ni najmanje
podrhtavanje u mom glasu. Usporedit u te dvije izjave i rei ti zato je, iako Bistamijeva
izjava zvui uzvienijom, upravo obratno.
Sav sam se pretvorio u uho, odgovorio je dervi.
Vidi, Boja ljubav beskonaan je ocean, a ljudska bia nastoje iz njega izvui najvie
vode to mogu. Ali na kraju dana, koliko vode emo dobiti ovisi o veliini naih alica.
Neki ljudi imaju bave, neki vjedra, a neki samo zdjelice.
Dok sam govorio, promatrao sam kako se izraz derviovog lica mijenja od blagog
prezira do otvorenog priznanja i odatle u njean osmijeh nekoga tko vlastite misli
prepoznaje u tuim rijeima.
Bistamijeva posuda bila je razmjerno malena i njegova se ed utaila ve nakon
jednog gutljaja. Bio je sretan u fazi u kojoj je bio. Divno je da je prepoznao ono boansko u
sebi, ali i tad nadalje ostaje razlika izmeu Boga i Sebstva. Nije postignuto jedinstvo. Glede
Proroka, on je bio Boji izabranik i imao mnogo veu alicu koju je trebalo napuniti. Zato
ga je Bog u Kur'anu upitao, Zar nismo otvorili tvoje srce? S tako otvorenim srcem, s
neizmjernom alicom, njega je spopadala jedna e za drugom. Nikakvo udo da je rekao,
Ne poznajemo Te kako bismo trebali, iako ga je on zacijelo poznavao kao nitko drugi.
Razvukavi usne u dobroduan osmijeh, dervi je kimnuo i zahvalio mi. Zatim je stavio
ruku na srce u kretnji zahvalnosti i nekoliko sekundi tako ostao. Kad su nam se oi
ponovno srele, zamijetio sam da mu se u pogled uvukao traak njenosti.
Gledao sam mimo dervia u bisernosivi krajolik tipian za na grad u ovo doba godine.
Nekoliko suhih listova zalepralo je oko naih stopala. Dervi me pogledao s obnovljenim
zanimanjem i na umiruem svjetlu zalazeeg sunca, zakleo bih se da sam na djeli sekunde
ugledao jantarnu auru oko njega.
Naklonio mi se s potovanjem. I ja sam se naklonio njemu. Ne znam koliko smo dugo
tako stajali, dok je nebo ljubiasto visjelo iznad naih glava. Nakon nekog vremena,
mnotvo oko nas poelo se nervozno mekoljiti, nakon to je promatralo na razgovor s
Ella
pogrenim prijevodima, nema smisla biti nepokolebljiv ni u jednoj temi, jer bi jednako
tako i naa najjaa uvjerenja mogla biti izazvana jednostavnim nesporazumom. Openito,
ovjek ne smije biti previe krut ni u emu jer ivjeti znai stalno mijenjati uvjerenja.
Aziz i Ella ivjeli su u razliitim vremenskim zonama. Doslovce i u metaforikom
smislu. Za nju je vrijeme poglavito znailo budunost. Velik dio svojih dana provodila je
opsjednuta planovima za sljedeu godinu, sljedei mjesec, sljedei dan ili ak sljedeu
minutu. ak i za tako trivijalne stvari kao to je kupovina ili zamjena slomljenog stolca,
Ella je svaku pojedinost planirala unaprijed, i u torbi stalno nosila pedantni raspored i
popis stvari koje treba uiniti.
Za Aziza je, pak, vrijeme bilo usredotoeno na upravo ovaj trenutak, i sve osim sad bilo
je iluzija. Iz istog je razloga vjerovao da ljubav nema nikakve veze s planovima za sutra
ili sjeanjima na juer. Ljubav moe biti samo sad i ovdje. Jedna od njegovih ranijih
poruka koju joj je poslao, zavravala je sa sljedeom opaskom: Ja sam sufi, dijete
sadanjeg trenutka.
Kako li je to bizarno rei, otpisala mu je Ella, jednoj eni koja oduvijek previe
razmilja o prolosti, a jo vie o budunosti, ali nekako kao da nikad ne uspijeva
dodirnuti sadanji trenutak.
Aladdin
Rumi
I zato, kad mi je ems postavio ono pitanje, nije traio samo usporedbu. Htio je da
razmislim koliko sam daleko sam spreman ii kako bih izbrisao svoju osobnost da bih bio
upijen u Bogu. U njegovom prvom pitanju krilo se drugo.
A ti, veliki propovjednie? upitao me je. Od sedam faza, na kojoj si ti? I misli li da
ima hrabrosti ii dalje, do samoga kraja? Reci mi, koliko je velika tvoja alica?
Kerra
Kimya
Govorila sam o Gevher, rekla sam, brino izgovarajui to ime. Majci vaih sinova.
Rumijevo liceje problijedjelo. Gevher je mrtva, dijete, suho je odgovorio. Ali to ti
zna o mojoj pokojnoj supruzi? Je li ovo neka neslana ala?
Umijeao se moj otac. Siguran sam da nije mislila loe, uitelju. Uvjeravam vas da je
Kimya ozbiljno dijete. Nikad nije bez potovanja prema starijima.
Shvatila sam da moram rei istinu. Vaa pokojna supruga je ovdje. Dri me za ruku i
potie da govorim. Ima tamnosmee bademaste oi, lijepe pjegice na licu, i odjevena je u
dugu utu halju...
Zastala sam primijetivi da mlada ena pokazuje na svoje papue. eli da vam kaem
za njezine papue. Nainjene su od jarkonaranaste svile i izvezene sitnim crvenim
cvjetiima. Jako su lijepe.
Te sam joj papue donio iz Damaska, rekao je Rumi, a oi mu se napunile suzama.
Voljela ih je.
Kad je to rekao, uenjak je utonuo u utnju i ekao se po bradi sa sveanim, odsutnim
izrazom lica. Ali kad je ponovno progovorio, glas mu je bio njean i prijateljski, bez traka
potitenosti.
Sad shvaam zato svi misle da je tvoja kerka nadarena, rekao je Rumi mom ocu.
Hajdemo u moju kuu. Uz veeru moemo razgovarati o njezinoj budunosti. Siguran
sam da e biti odlina uenica. Bolja od mnogih djeaka.
Tad se Rumi obratio meni i upitao: Hoe li to rei Gevher?
Nema potrebe, uitelju. ula vas je, odgovorila sam. Kae da sad mora ii. Ali
uvijek vas promatra s ljubavlju.
Rumi se srdano nasmijeio. Nasmijeio se i moj otac. Sad je u zraku bilo neke lakoe
koje ranije nije bilo. U tom sam trenutku znala da e moj susret s Rumijem imati
dalekosene posljedice. Nikad nisam bila bliska s majkom, ali kao da eli nadomjestiti taj
manjak, Bog mi je dao dva oca, mog pravog oca i oca koji me usvojio.
Tako sam prije osam godina dola u Rumijevu kuu, kao bojaljivo dijete gladno
znanja. Kerra je bila njena i suosjeajna, vie od moje vlastite majke, a Rumijevi sinovi
doekali su me s dobrodolicom, posebice onaj stariji, koji mi je s vremenom postao
starijim bratom.
Na kraju je pustinjak imao pravo. Ma koliko mi nedostajali otac i braa i sestre,
nijednog trenutka nisam poalila to sam dola u Konju i pridruila se Rumijevoj obitelji.
Mnogo sam sretnih dana provela pod njegovim krovom.
Odnosno, dok nije doao ems iz Tabriza. Njegova je nazonost sve promijenila.
Ella
ulogu u kui smatra svojevrsnim ljepilom, nevidljivom ali sredinjom sponom koja sve
povezuje, postala je nijema promatraica. Promatrala je kako se dogaaji odvijaju i dani
dolaze i prolaze, ne nuno hladno ili ravnoduno, ali s vidljivim odmakom. Otkrila je da
je, jednom kad je prihvatila da se ne mora izludjeti zbog stvari nad kojima nema nadzor, iz
unutranjosti izronila jedna druga ona - mudrija, mirnija i mnogo razumnija.
Peti element, promrmljala je samoj sebi u bradu nekoliko puta tijekom dana. Samo
prihvati prazninu!
Njezinom suprugu nije dugo trebalo da zamijeti da je na njoj neto udno, neto tako
netipino za Ellu. eli li zato najednom provoditi vie vremena s njom? Ovih je dana ranije
dolazio kui i Ella je pretpostavljala da se neko vrijeme nije viao s drugim enama.
Duo, jesi li dobro? stalno je pitao David.
Nikad bolje, odgovorila bi i svaki bi se put nasmijeila. Kao da je njezino povlaenje
u neki njezin vlastiti miran, privatni prostor skinulo uljudnu pristojnost iza koje je njezin
brak godinama nepomueno spavao. Sad kad vie nije bilo hinjenja izmeu njih, mogla je
vidjeti njihove nedostatke i pogreke u svoj njihovoj golotinji. Prestala se pretvarati. I
imala je osjeaj da i David tek to nije uinio isto.
Uz doruak i veeru razgovarali su o dnevnim dogaajima smirenim glasovima
odraslih ljudi, kao da razgovaraju o godinjem prinosu dionica. Zatim bi zautjeli,
priznajui neuvijenu injenicu da nemaju razgovarati o mnogoemu drugome. Vie ne.
Ponekad bi uhvatila svog supruga kako ju pomno promatra i eka da ona neto kae,
gotovo bilo to. Ella je osjetila da e joj on rado priznati, upita li ga za njegove ljubavne
veze. Ali nije bila sigurna da eli znati.
U prolosti je obiavala hiniti neznanje kako ne bi zaljuljala amac njihovog braka. Sad
se, meutim, prestala ponaati kao da ne zna to je on radio kad ga nije bilo. Jasno mu je
dala do znanja da zna i da ju to ne zanima. Upravo je ta nova uzdranost plaila njezinog
supruga. Ella ga je mogla shvatiti, jer duboko unutra, i nju samu je plaila.
Prije mjesec dana, da je David poduzeo mali korai kako bi poboljao njihov brak, ona
bi bila zahvalna. Svaki pokuaj s njegove strane nju bi bio oduevio. Vie ne. Sad je
sumnjala da njezin ivot nije dovoljno stvaran. Kako je dola do ove toke? Kako je
ispunjena majka troje djece otkrila vlastitu malodunost? to je jo vanije, ako je doista
nesretna, kao to je jednom rekla Jeannette da jest, zato ne ini ono to nesretni ljudi
stalno ine? Ona ne plae na podu kupaonice, ne jeca u kuhinjski sudoper, ne odlazi u
melankoline etnje, ne baca stvari o zidove... nita.
Neki se udan mir spustio na Ellu. Osjeala se stabilnijom no ikad, iako je spretno
klizila sve dalje od ivota kakav je poznavala. Ujutro bi dugo i uporno gledala svoj odraz
u zrcalu da vidi ima li vidljivih promjena na njezinome licu. Izgleda li mlae? Ljepe? Ili
kao da u njoj ima vie ivota? Nije vidjela nikakvu razliku. Nita se nije promijenilo, a
ipak, nita vie nije bilo isto.
Kerra
njihovih bi rijei zakljuio da su te dvije vjere dva razliita svijeta. Ali ako mene pitate, kad
je rije o osnovama, obini krani i obini muslimani imaju vie toga zajednikog jedni s
drugima nego sa svojim vlastitim uenjacima.
Kau da je za muslimana koji se preobrati na kranstvo najtee prihvatiti Trojstvo. A
najtee za krana koji se preobrati na islam navodno je otpustiti Trojstvo. U Kur'anu Isus
kae, Naravno da sam sluga Boji; On mi je dao knjigu i uinio me prorokom.
A ipak, meni nije bilo teko povjerovati da Isus nije bio Boji sin, ve Boji sluga.
Mnogo mi je tee bilo napustiti Mariju. Nikome to nisam rekla, ak ni Rumiju, ali ponekad
eznem vidjeti Marijine ljubazne smee oi. Njezin je pogled na mene uvijek djelovao
umirujue.
Istina je da sam, otkad je ems iz Tabriza doao u nau kuu, toliko ojaena i zbunjena
da se hvatam kako eznem za Marijom vie no ikad. Kao vruica to divlja mojim venama,
moja potreba da se molim Mariji vraa se silinom koju jedva uspijevam svladati. U takvim
me trenucima izjede krivnja, kao da varam svoju novu vjeru.
Nitko ovo ne zna. ak ni moja susjeda Safiya, kojoj se u svemu drugome povjeravam.
Ona ne bi shvatila. Voljela bih da to mogu podijeliti sa svojim suprugom, ali ne vidim
naina za to. Toliko je suzdran; bojim se da u ga jo vie udaljiti od sebe. Rumi mi je
neko bio sve. Sad je neznanac. Nisam znala da je mogue ivjeti s nekim pod istim
krovom, spavati u istom krevetu, a ipak osjeati da nije doista ondje.
ems iz Tabriza
neprijateljstva, nezadovoljstva tako ogromnog da ih slijedi kamo god poli, kao crni oblak,
koji zamuuje i njihovu prolost i njihovu budunost.
U vjeri postoji tako neto kao to je ne vidjeti umu od stabla. Cjelokupnost vjere
daleko je vea i dublja od zbroja njezinih sastavnih dijelova. Pojedinana pravila treba
itati u svjetlu cjeline. A cjelina je sakrivena u biti.
No umjesto da trae bit Kur'ana i prigrle ga kao cjelinu, vjerski fanatici izdvajaju
odreenu suru ili dvije i daju prednost boanskim zapovjedima koje smatraju u skladu sa
svojim plaljivim umovima. Stalno sve podsjeaju da e na Sudnji dan svi ljudi biti
primorani hodati Siratovim mostom, tanjim od zraka, otrijim od britve. Nesposobni
prijei taj most, grenici e se strmoglaviti u jame pakla, gdje e zauvijek patiti. Oni koji su
ivjeli kreposno stii e na drugu stranu mosta, gdje e biti nagraeni egzotinim voem,
slatkim vodama i djevicama. To je, u najkraim crtama, njihovo poimanje ivota nakon
smrti. Toliko su silno opsjednuti uasima i nagradama, ognjem i voem, anelima i
demonima, da u svojoj udnji da dosegnu budunost koja e opravdati ono to su danas
zaboravljaju na Boga! Zar ne znaju jedno od etrdeset pravila? Pakao je u ovdje i sad. I raj je.
Prestani brinuti o paklu ili sanjati o raju, jer oni su oboje prisutni u tebi upravo u ovome trenutku.
Svaki put kad se zaljubimo, uzvisimo se u raj. Svaki put kad mrzimo, zavidimo ili se s nekime
borimo, strmoglavljujemo se ravno u oganj pakla. O tome govori pravilo broj dvadeset i pet.
Postoji li gori pakao od muka koje ovjek podnosi kad duboko u svojoj svijesti zna da
je uinio neto pogreno, strano pogreno? Upitajte tog ovjeka. On e vam rei to je
pakao. Postoji li bolji raj od blaenstva koje se sputa na ovjeka u onim rijetkim trenucima
u ivotu kad se zasuni svemira naglo otvore i on se osjea kao da posjeduje sve tajne
vjenosti i kao da je posve sjedinjen s Bogom? Upitajte tog ovjeka. On e vam rei to je
raj.
Zato toliko brinuti o posljedicama, o zamiljenoj budunosti, kad je sadanji trenutak
jedino vrijeme kad moemo istinski i u cijelosti doivjeti i Boju nazonost i Boje odsue
u naim ivotima? Neoptereeni strahom od kazne u paklu i eljom da budu nagraeni u
raju, sufije vole Boga jednostavno zato to Ga vole, isto i lako, neokaljano i bez ustupaka.
Ljubav je razlog. Ljubav je cilj.
A kad toliko voli Boga, kad voli svako njegovo stvorenje zbog Njega i zahvaljujui
Njemu, izvanjske kategorije iezavaju bez traga. Od tog trenutka nadalje, vie ne moe
biti ja. Jedino to jesi nitica je tako velika da prekriva itavo tvoje bie.
Neki smo dan Rumi i ja razmiljali o ovim pitanjima, kad je najednom on zatvorio oi i
izgovorio sljedee stihove:
Ni kranin ni idov ni musliman, ni hindu, ni budist, sufi ili
zen. Nijedna religija ni kulturni sistem. Ja nisam s Istoka, ni sa
Zapada... Moje je mjesto bezmjesno, trag bez traga.
Rumi misli da nikad ne bi mogao biti pjesnik. Ali u njemu jest pjesnik. I to sjajan! Sad
se taj pjesnik otkriva.
Da, Rumi je u pravu. On nije ni s Istoka ni sa Zapada. On pripada Kraljevstvu Ljubavi.
On pripada Ljubljenom.
Ella
iz Tabriza izgledao upravo onako kako je opisan u knjizi, u kom sluaju to moe samo
znait i da postoji iznenaujua slinost izmeu dvojice mukaraca koju dijeli vremensko
razdoblje od gotovo osamsto godina? to je vie razmiljala o toj dilemi, to je jae sumnjala
da bi ems iz Tabriza i Aziz Z. Zahara mogli biti povezani na nain koji nadilazi obine
knjievne trikove.
To je otkrie na Ellu imalo dva neoekivana uinka. Kao prvo, osjetila je potrebu vratiti
se Slatkom bogohulju i ponovno proitati roman, drugim oima, ovaj put ne zbog prie,
nego kako bi pronala autora skrivenog u sredinjem liku romana, kako bi u emsu iz
Tabriza pronala Aziza.
Kao drugo, jo ju je vie zainteresirala Azizova osobnost. Tko je on? Kakva je njegova
pria? U jednoj ranijoj poruci, rekao joj je da je kot, ali zato onda ima istonjako ime Aziz? Je li mu to pravo ime? Ili je to njegovo sufijsko ime? I usput, to znai biti sufi?
Jo joj je neto zaokupljalo misli: prvi, gotovo nezamjetni znakovi elje. Prolo je
uistinu mnogo vremena otkad ju je zadnji put osjetila pa joj je trebalo nekoliko dodatnih
sekundi da prepozna taj osjeaj. Ali bio je ondje. Snaan, probuen i neposluan. Shvatila
je da eli mukarca na fotografiji i zapitala se kako bi bilo poljubiti ga.
Taj je osjeaj bio toliko neoekivan i toliko je zbunio da je brzo iskljuila raunalo, kao
da bi je mukarac na onoj fotografiji mogao u protivnom usisati.
'
Ratnik Baybars
Ella
Draga Ella,
ems je osoba koja je odgovorna za preobrazbu Rumija iz lokalnog
sveenika u svjetski poznatog pjesnika i mistika.
Uitelj Sameed obiavao mi je rei, ak i ako u nekim ljudima
moda postoji ekvivalent emsa, vano je, gdje su Rumiji da ga
vide?
Srdaan pozdrav,
Aziz
Dragi Azize,
Tko je uitelj Sameed?
Sve najbolje,
Ella
Voljena Ella,
Duga je to pria. eli li doista znati?
Srdano,
Aziz
Dragi Azize,
Imam vremena na pretek.
S ljubavlju,
Ella
Rumi
Ta Lejla mora da je neko veoma posebno stvorenje, mislio je. ena bolja od svih ena. Moda je
arobnica nenadmaive ljepote i drai.
Uzbuen, znatieljan, upotrijebio je sve trikove koje je znao kako bi vidio Lejlu svojim
vlastitim oima.
Na kraju su jednog dana doveli Lejlu u carevu palau. Kad je skinula koprenu, Harun
ar-Raid bio je razoaran. Ne zato to je Lejla bila runa, obogaljena ili stara. Nego zato to
nije bila ni posebno privlana. Bila je ljudsko bie s obinim ljudskim potrebama i nekoliko
nedostataka, jednostavna ena, kao nebrojene druge.
Car nije skrivao razoaranje. Jesi li ti ona za kojom luduje Mednun? Pa ti izgleda
tako obino. to je to tako posebno na tebi?
Lejli se lice razvuklo u osmijeh. Da, ja sam Lejla. Ali ti nisi Mednun odgovorila je.
Mora me vidjeti Mednunovim oima. Inae nikad nee moi rijeiti zagonetku
nazvanu ljubav.
Kako da ja objasnim tu istu zagonetku svojoj obitelji, prijateljima ili uenicima? Kako
da ih natjeram da shvate da moraju poeti promatrati emsa iz Tabriza Mednunovim
oima, ele li pojmiti to je to tako posebno na njemu.
Postoji li nain da shvatimo to je ljubav, a da prije toga ne zavolimo?
Ljubav se ne moe objasniti. Moe se samo doivjeti.
Ljubav se ne moe objasniti, a ipak sve objanjava.
Kimya
Sultan Walad
ogorenim oima. Na jedan nestalni trenutak, u njegovim sam oima zamijetio enju i
prepoznao lice djeaka kojemu je potrebna oinska ljubav. Srce mi se snudilo i shvatio
sam da on nije uistinu bijesan na emsa. Bio je bijesan na mog oca.
Aladdin je bio srdit na mog oca jer ga ovaj ne voli dovoljno i jer je to to jest. Moda
moj otac jest bio uvaen i uven, ali ujedno je bio posve bespomoan pred smru koja nam
je oduzela majku u tako njenoj dobi.
Kau da je ems zaarao naeg oca, rekao je Aladdin. Kau da su ga poslali
asasini.
Asasini! prosvjedovao sam. To je glupost.
Asasini su bili sekta ubojica uvena po preciznim metodama smaknua i opsenoj
uporabi otrovnih tvari. Ciljali su na utjecajne ljude i svoje rtve ubijali javno, kako bi
usadili strah i paniku u srca ljudi. Otili su tako daleko da su u Saladinovom atoru
ostavili otrovani kola s porukom u kojoj je pisalo U naim si rukama. A Saladin, taj veliki
islamski voa koji se hrabro borio protiv kriara i iznova osvojio Jeruzalem, nije se usudio
boriti protiv asasina i radije je s njima sklopio mir. Kako ljudi mogu misliti da je ems
povezan s tom sektom straha?
Stavio sam ruku na Aladdinovo rame i prisilio ga da me pogleda. Osim toga, ne zna
li da ta sekta vie nije kakva je neko bila? Sad su tek neto vie od pukog imena.
Aladdin je kratko razmislio o toj mogunosti. Da, ali kau da su postojala tri veoma
odana zapovjednika Hasana Sabaha. Otili su iz dvorca Alamut zaklinjui se da e iriti
strah i nevolju svuda gdje pou. Ljudi misle da bi ems mogao biti njihov voa.
Poeo sam gubiti strpljenje. Boe pomozi mi! A moe li mi, molim te, rei zato bi
neki asasin elio ubiti naeg oca?
Zato to mrze utjecajne ljude i vole stvoriti kaos, eto zato, odgovorio je Aladdin.
Toliko je bio uzrujan tim teorijama zavjere da su mu se obrazi osuli crvenim mrljama.
Znao sam da tome moram opreznije pristupiti. Sluaj, ljudi stalno govore svakojake
stvari, rekao sam. Ne smije te grozne glasine uzimati ozbiljno. Oisti um od kivnih
misli. Truju te.
Aladdin je ogoreno prostenjao, ali ja sam svejedno nastavio. Tebi se osobno ems
moda ne svia. Ne mora ti se sviati. Ali mora mu pokazati potovanje, zbog oca.
Aladdin me pogledao s ogorenou i prezirom. Shvatio sam da moj mlai brat nije
samo ljut na naeg oca i bijesan na emsa. Bio je i razoaran u mene. Moje je uvaavanje
emsa shvatio kao znak slabosti. Moda je mislio da sam pokoran i beskimenjak kako bih
se umilio ocu. Bila je to samo moja sumnja, ali svejedno me duboko povrijedila.
Meutim, nisam se mogao rasrditi na njega, a ak i da jesam, moja srdba ne bi dugo
potrajala. On je moj mlai brat. Za mene e zauvijek biti onaj djearac koji je trao za
ulinim makama, prljao noge u lokvama nakon kie i itav dan grickao krike kruha s
jogurtom. Na njegovome licu nisam mogao ne vidjeti onog djeaka kakav je neko bio,
mrvicu debeljukastog i mrvicu niskog za svoju dob, djeaka koji je primio vijest o smrti
svoje majke ne prolivi nijednu suzu. Samo je pogledao svoja stopala, kao da se najednom
stidi svojih cipela i nakubio donju usnicu dok iz nje nije ieznula sva boja. Iz njegovih
usta nije izila ni jedna rije, ni jedan jecaj. Volio bih da je plakao.
Sjea se kad si se potukao s nekom djecom iz susjedstva? upitao sam. Kui si doao
uplakan, krvavog nosa. to ti je tad rekla naa majka?
Aladdinove oi najprije su se skupile, a zatim razrogaile od prepoznavanja, ali nije
nita odgovorio.
Rekla ti je da, kad god se na nekoga naljuti, u mislima zamijeni lice te osobe licem
nekoga koga voli. Jesi li pokuao zamijeniti emsovo lice licem nae majke? Moda bi u
Kerra
Radila sam maslac uz ognjite u kuhinji, kad su se iz dvorita zauli neobini glasovi.
Istrala sam van, samo kako bih svjedoila najluem prizoru. Posvuda su bile knjige,
naslagane u klimave kule, knjige su plutale i u fontani. Od tinte koja se rastapala, voda u
fontani postala je intenzivno plava.
Dok je Rumi stajao uz njega, ems je odabrao jednu knjigu iz hrpe - Sabrane pjesme alMutanabbija - pogledao je s nekim turobnim izrazom i bacio u vodu. im je ta knjiga
potonula, posegnuo je za drugom. Ovaj put to je bila Attarova Knjiga tajni.
Uasnuto sam zadahtala. Jednu po jednu, unitavao je Rumijeve najdrae knjige!
Sljedea koju je zavitlao u vodu bila je Boanske znanosti koju je napisao Rumijev otac.
Znajui koliko Rumi voli svog oca i voli ovaj stari rukopis, pogledala sam ga, oekujui da
e se razbjesnjeti.
Umjesto toga, vidjela sam kako se Rumi odmie u stranu, lica blijedog kao vosak,
drhtavih ruku. Mukarac koji me je jednom prekorio jer sam samo obrisala prainu s
njegovih knjiga, sad je promatrao kako mu luak unitava itavu biblioteku, ali nije rekao
ni rijei. To nije bilo poteno. Ako se Rumi ne kani umijeati, ja u.
to to radi? upitala sam emsa. Ove knjige nemaju nijednu presliku. Veoma su
dragocjene. Zato ih baca u vodu? Jesi li poludio?
Umjesto odgovora, ems je naherio glavu prema Rumiju. Misli li i ti tako? upitao je.
Rumi je napuio usnice i blijedo se nasmijeio, ali i nadalje je utio.
Zato nita ne kae? dreknula sam na svog supruga.
Na to mi je Rumi priao i vrsto me uhvatio za ruku. Smiri se, Kerra, molim te. Imam
povjerenja u emsa.
Pogledavi me preko ramena, oputen i samouvjeren, ems je podvinuo rukave i poeo
izvlaiti knjige iz vode. Na moje zaprepatenje, svaka koju je izvadio bila je suha kao kost.
Je li to magija? Kako si to uinio? upitala sam.
Zato pita? odgovorio je ems. ak i da ti kaem, ti to ne bi mogla napraviti.
Drhtei od bijesa i guei se od suspregnutih jecaja, otrala sam u kuhinju koja mi je
ovih dana postala utoitem. I ondje sam, meu loncima i tavama, hrpama trava i zaina,
sjela i gorko se rasplakala.
Rumi
Sultan Walad
Tog istog dana upitao sam emsa ne smeta li ga to ga toliki mnogi ljudi pogreno
shvaaju i nedovoljno cijene. Jedva sposoban suspregnuti zabrinutost, naglasio sam da je u
zadnje vrijeme stekao mnogo neprijatelja.
ems me je bezizraajno pogledao, kao da nema pojma o emu govorim. Ali ja
nemam neprijatelja, rekao je i slegnuo ramenima. Oni koji ljube Boga mogu imati
kritiare, ak i suparnike, ali ne mogu imati neprijatelje.
Da, ali ti se svaa s ljudima, prigovorio sam.
ems se nakostrijeio od ara. Ja se ne svaam s njima, svaam se s njihovim egom.
To je neto drugo.
Zatim je tiho dodao: To je jedno od etrdeset pravila: Ovaj je svijet kao snjena planina s
koje odjekuje tvoj glas. togod kae, dobro ili zlo, nekako e ti se vratiti. Stoga, ako postoji netko tko
gaji loe misli o tebi, kae li slino loe stvari o njemu, samo e pogorati situaciju. Nai e se
zarobljen u pakosnom krugu zlobne energije. Umjesto toga, etrdeset dana i noi govori i misli lijepe
stvari o toj osobi. Po isteku tih etrdeset dana, sve e biti drukije, jer e ti u svojoj nutrini biti
drukiji.
Ali ljudi o tebi govore svakojake stvari. Kau ak i da mora biti neka neizreciva veza
izmeu dvojice mukaraca koji toliko vole jedan drugoga, rekao sam, a glas me pri kraju
izdao.
Kad je to uo, ems je stavio dlan na moju ruku i nasmijeio se svojim uobiajenim
mirnim osmijehom. Zatim mi je ispri ao jednu priu.
Dvojica mukaraca putovala su iz jednoga grada u drugi. Doli su do rjeice ija se voda podigla
od obilne kie. Tek to su prili vodi, zamijetili su kako ondje stoji jedna mlada, lijepa ena kojoj je
bila potrebna pomo. Jedan od dvojice mukaraca odmah joj je priao. Podigao je enu i odnio je u
naruju preko rjeice. Zatim ju je ondje spustio, mahnuo joj u pozdrav i dvojica mukaraca
nastavila su svojim putem.
Tijekom ostatka putovanja, drugi je putnik bio neobino utljiv i mrzovoljan, i nije odgovarao
na pitanja svog prijatelja. Nakon nekoliko sati durenja, nesposoban vie utjeti, upitao je: Zato si
dodirnuo onu enu? Mogla te je zavesti! Mukarci i ene ne smiju dolaziti u takav doticaj!
Prvi je mukarac mirno odgovorio: Prijatelju, ja sam onu enu prenio preko rjeice i ondje sam
je ostavio. Ti si taj koji je nosi sve otad.
Neki ljudi su takvi, rekao je ems. Nose svoje strahove i sklonosti na ramenima,
pritisnuti svom tom teinom. Ako uje nekoga tko ne moe shvatiti dubinu veze izmeu
tvog oca i mene, reci mu da opere svoj um!
Ella
S ljubavlju,
Aziz
Baybars je pomno promatrao moje lice. Kad me je pogledao, desno oko mu je pobjeglo
u stranu. Imala sam osjeaj kao da je s nama jo neka osoba, netko koga ne vidim. Plaio
me.
Shvativi da e biti najbolje vie ne govoriti o emsu, posluila sam mu vr piva koje je
naglo ispio.
Onda, koja je tvoja specijalnost? upitao je Baybars kad je popio i drugo pivo. Zar vi
cure nemate svaka neki dar? Zna li plesati trbuni ples?
Rekla sam mu da nemam nikakav takav dar i da, ako sam u prolosti i imala neki dar,
on vie ne postoji jer bolujem od neke nepoznate bolesti. Gazdarica bi me ubila da me ula
da to govorim muteriji, ali nisam marila. Istina je da sam se potajno nadala da e Baybars
provesti no s nekom drugom djevojkom.
Ali, na moje razoaranje, Baybars je slegnuo ramenima i rekao da mu to nije vano.
Zatim je izvukao svoju kesicu, prosuo na dlan crvenkastosmeu tvar koju je u njoj drao i
ubacio je usta, polako vaui. Hoe li malo? upitao je.
Odmahnula sam glavom. Znala sam to je to.
Ne zna to proputa. Nacerio se i ispruio na krevet, klizei iz vlastitog tijela u
omamu kanabisa.
Te veeri, opijen pivom i kanabisom, Baybars se hvastao stranim stvarima koje je
vidio na bojitima. Iako je Dingis-kan bio mrtav i njegovo se tijelo raspalo, njegov duh jo
uvijek prati mongolsku vojsku, rekao je Baybars. Potaknuta tim duhom, mongolska vojska
napada karavane, pustoi sela i masakrira i mukarce i ene. Ispriao mi je kako se utnja
poput vela, meka i podatna kao deka u hladnoj zimskoj noi, sputa na bojno polje nakon
to su stotine ljudi ubijene i ranjene, a jo deseci na izdisaju.
Tiina koja slijedi masovnu katastrofu najmirniji je zvuk koji moe uti na povrini
zemlje, rekao je zapliui jezikom.
Zvui strano tuno, promrmljala sam.
Najednom u njemu vie nije bilo rijei. Vie nismo imali o emu razgovarati. Uhvatio
me za ruku, gurnuo na krevet i strgnuo moju haljinu. Oi su mu bile krvave, glas
promukao, a vonjao je na odbojnu mjeavinu kanabisa, znoja i poude. Uao je u mene u
jednom grubom, otrom pokretu. Pokuala sam se malo pomaknuti i opustiti bedra kako
bih ublaila bol, ali je on objema rukama pritisnuo moja prsa takvom silinom da se nisam
mogla ni mrdnuti. Ljuljao se naprijed-natrag jo dugo nakon to je svrio u meni, kao lutka
na koncima kojom upravljaju neke nevidljive ruke i koja ne moe prestati. Oito
nezadovoljan, pomicao se tako grubo da sam se pobojala da e se ponovno uzbuditi, ali je
onda najednom sve zavrilo. Jo uvijek na meni, pogledao je moje lice s neskrivenom
mrnjom, kao da mu se tijelo koje ga je trenutak ranije uzbudilo sad gadilo.
Odjeni neto, zapovjedio mi je dok se okretao na bok.
Odjenula sam halju i krajikom oka gledala kako ubacuje jo kanabisa u usta. Odsad
nadalje, elim da bude moja ljubavnica, rekao je isturivi eljust.
Nije bilo neobino da muterije postave takve zahtjeve. Znala sam kako se ponijeti u
takvim osjetljivim situacijama, kako dati muteriji lani dojam da bih voljela biti njegova
ljubavnica i opsluivati samo njega, ali da bi se to dogodilo, morao je potroiti mnogo
novca i najprije usreiti moju gazdaricu. Ali danas nisam bila raspoloena za pretvaranje.
Ne mogu biti tvoja ljubavnica, odgovorila sam. Uskoro u otii iz ovog mjesta.
Baybars se grohotom nasmijao, kao da je to neto najsmjenije to je ikad uo. Ne
moe to uiniti, uvjereno je rekao.
Znala sam da se ne bih smjela prepirati s njim, ali nisam mogla odoljeti. Ti i ja nismo
veoma razliiti. Oboje smo u prolosti uinili stvari zbog kojih se duboko kajemo. Ali ti si
postao gradski straar, zahvaljujui poloaju tvog strica. Ja nemam strica koji bi me
podrao.
Sruila sam se na pod i Baybars me poeo estoko udarati nogama o rebra i noge,
zasipajui me uvredama. Upravo tad i ondje doivjela sam najneobinije iskustvo.
uurena od bola, tijela zdrobljenog teinom svakog udarca, moja se dua - ili ono to mi
se inilo duom - odvojila od tijela i pretvorila u zmaja, laganog i slobodnog.
Ubrzo sam lebdjela u eteru. Kao da sam baena u mirni zrakoprazni prostor u kojem
nemam emu odolijevati i nikamo otii, jednostavno sam lebdjela. Prola sam iznad
nedavno ponjetih polja penice, na kojima je vjetar leprao maramama seoskih djevojaka,
a nou svijetlile krijesnice kao svjetla iz bajke. Imala sam osjeaj da padam, ali kao da
padam uvis u nebo bez dna.
Jesam li umirala? Ako je smrt takva, nije nimalo zastraujua. Moje brige su se smanjile.
Skotrljala sam se u mjesto apsolutnog svjetla i istoe, arobno podruje u kojemu me nita
nije moglo povui na zemlju. I najednom sam shvatila da proivljavam svoj strah i da on,
na moje iznenaenje, nije straan. Nisam li se od straha da u biti ozlijeena bojala
napustiti bordel itavo ovo vrijeme? Ako mogu ne bojati se smrti, shvatila sam sa srcem
koje se razgalilo, mogu napustiti ovu takorsku rupu.
ems iz Tabriza bio je u pravu. Jedina prljavtina je prljavtina u nama. Zatvorila sam
oi i zamislila tu drugu ja, djeviansku i pokajniku i izgledom mnogo mlau, kako izlazi
iz bordela i ulazi u nov ivot. Blistavo od mladosti i samopouzdanja, tako bi izgledalo
moje lice da sam u ivotu iskusila sigurnost i ljubav. Ta je vizija bila toliko privlana i
toliko veoma stvarna da sam se, usprkos krvi koja mi je zastirala oi i bolnom pulsiranju u
rebrima, morala nasmijeiti.
Kimya
I evo to mi je ispriao:
Jednog je dana jedna mlada ena upitala dervia o sudbini. Poi sa mnom, odgovorio je
dervi. Pogledajmo zajedno svijet. Ubrzo su naili na neku povorku. Nekog su ubojicu vodili na
trg da ga objese. Dervi je upitao: Onaj e ovjek biti pogubljen. Ali je li to zato to mu je netko
dao novac kojim je kupio oruje za umorstvo? Ili je zato to ga nitko nije zaustavio dok je inio
zloin? Ili je to zato to ga je netko nakon toga uhvatio? Gdje su u ovome sluaju uzrok i
posljedica?
Umijeala sam se, prekidajui njegovu priu, i rekla: Taj e ovjek biti objeen jer je
strano ono to je uinio. Plaa za ono to je uinio. To je uzrok i to je posljedica. Postoje
dobre stvari i loe stvari i razlika izmeu njih.
Ah, slatka Kimya, odgovorio je ems, tihim glasom kao da je iznenada umoran. Ti
voli razlikovanja jer misli da ona olakavaju ivot. to ako stvari nisu uvijek tako jasne?
Ali Bog eli da budemo jasni. Inae ne bi bilo pojmova harama ili halala. Ne bi bilo
pakla i raja. Zamisli da ne moe zaplaiti ljude paklom ili ih potaknuti rajem. Svijet bi bio
mnogo gori.
Snjene pahuljice leprale su na vjetru i ems se nagnuo ka meni kako bi mi vre ovio
al. Na jedan kratki trenutak, nepomino sam stajala i udisala njegov miris. Bila je to
mjeavina sandalovine i blagog jantara s laganom, svjeom podnotom, nalik mirisu zemlje
nakon kie. Osjetila sam toplinu u dnu eluca i val elje meu nogama. Bilo je to silno
uznemiravajue - a ipak, udno, nimalo neugodno.
U ljubavi su granice zamuene, rekao je ems promatrajui me napola suosjeajno, a
napola zabrinuto.
Je li govorio o ljubavi prema Bogu ili ljubavi izmeu mukarca i ene? Da moda nije
mislio na nas? Je li postojalo tako neto kao to smo mi?
Nesvjestan mojih misli, ems je nastavio. Ja ne marim za haram ili halal. Najradije bih
ugasio vatru u paklu i spalio raj, tako da ljudi ponu voljeti Boga ni iz jednog drugog
razloga osim iz ljubavi.
Ne bi smio govoriti naokolo takve stvari. Ljudi su zli. Nee svi shvatiti, rekla sam, ne
shvaajui da u morati jo razmisliti o tome upozorenju prije nego to u cijelosti shvatim
njegove implikacije.
ems se nasmijeio hrabrim, gotovo smionim osmijehom. Dopustila sam mu da me
dri zarobljenom, njegov je dlan bio vru i teak na mojemu.
Moda si u pravu, ali ne misli li da mi to daje jo vie razloga da kaem to mislim?
Osim toga, uskogrudni ljudi ionako su gluhi. Njihovim zapeaenim uima sve to ja
kaem puko je bogohulje.
A meni je sve to kae uvijek slatko!
ems me pogledao s nevjericom koja je graniila sa zapanjenou. Ali ja sam bila
okiranija od njega. Kako sam mogla rei neto takvoga? Zar sam poludjela? Mora da me
je opsjeo neki din ili neto.
Oprosti, bit e najbolje da sad odem, rekla sam i skoila na noge.
Obraza koji su gorjeli od stida, srca koje je lupalo od svega to smo rekli i ostavili
neizreenim, odbrzala sam iz dvorita natrag u kuu. Ali jo dok sam trala, znala sam da
je prag prekoraen. Nakon ovog trenutka, nisam se mogla ne obazirati na istinu koju sam
itavo vrijeme znala: bila sam zaljubljena u emsa iz Tabriza.
ems
napadnut i osuen sa svih strana, strpljivo izdrava, ne izgovarajui nijednu runu rije ni o
jednom svojem kritiaru. Sufi nikad ne raspodjeljuje krivnju. Kako moe biti protivnika ili
suparnika ili ak drugih kad ne postoji ja?
Kako moe postojati itko tko bi bio kriv kad postoji samo jedno?
Ella
Ono to sam vidjela u Magnolijinim oima bio je strah - ne strah da ja neu uspjeti i da
e me gazdarica kazniti, ve strah da bih mogla uspjeti. Kanila sam uiniti upravo ono o
emu je ona oduvijek sanjala, ali se to nikad nije odvaila provesti u djelo, i ona me
istodobno potovala i mrzila zbog moje smionosti. Na trenutak sam se pokolebala i bila
bih se vratila, da mi u glavi nije uporno odjekivao glas emsa iz Tabriza.
Pusti me da odem, Magnolijo, rekla sam. Vie ni dana neu ostati ovdje.
Nakon to me je Baybars izmlatio i nakon to sam pogledala smrti u lice, osjeala sam
da se neto u meni nepovratno promijenilo. Kao da u meni vie nije bilo straha. Ovako ili
onako, nisam marila. Bila sam odluna ostatak svog ivota posvetiti Bogu. Hoe li to biti
jedan dan ili jo mnogo godina nije bilo vano. ems iz Tabriza rekao je da vjera i ljubav
preobraavaju ljude u junake jer one iz njihovih srca uklanjaju sav strah i tjeskobu.
Poinjala sam shvaati to je time mislio.
udno, ali i Magnolija je to shvatila. Uputila mi je dug, bolan pogled i polako se
odmaknula u stranu, otvarajui mi put.
Ella
ems
ETVRTI DIO
Vatra
Sulejman pijanac
Aladdin
ems
svjetovni su imetak uinili svojom kiblom, uvijek gledajui u tom smjeru, nesvjesni da
postaju sluge onome za ime su udjeli. To je uobiajeni obrazac. Stalno se dogaa. Ali
rijetko je, rijetko kao rubini, da se jedan ovjek koji je ve uspio u ivotu, ovjek koji ima
obilje zlata, slave i autoriteta, jednoga dana najednom odrekne svog poloaja i ugrozi svoj
ugled zbog unutarnjeg putovanja, takvog za koje nitko ne moe rei gdje ili kako e
zavriti. Rumi je bio taj rijetki rubin.
Bog eli od nas da budemo skromni i nepretenciozni , rekao sam.
I eli da bude spoznat, tiho je dodao Rumi. eli da ga spoznamo svakim dahom
svoga bia. Zato je bolje biti budan i trijezan, nego pijan i oamuen.
Suglasio sam se. Dok se nije smrailo i zahladilo, sjedili smo u dvoritu s onom jednom
crvenom ruom izmeu nas. Ispod veernje hladnoe, osjeao se miris neeg svjeeg i
slatkog. Vino Ljubavi izazvalo je laganu vrtoglavicu u naim glavama i ja sam s radou i
zahvalnou shvatio da vjetar vie ne apue oaj.
Ella
Ella je spustila pogled na svoju au. Vino je imalo draesnu boju - dubokog, tamnog
rubina. Na trenutak joj se uinilo da je opazila kako na povrini svjetlucaju tokice duginih
boja, poput staze svjetla koje je vodi. A moda je ondje doista i bila staza. Sve je djelovalo
nestvarno.
Sad je David zastao, odluujui kako e najbolje ili hoe li otkriti to je naumio.
Spreman sam ti oprostiti i ostaviti to iza nas, najzad je rekao.
Mnogo je stvari Ella poeljela odgovoriti u tom trenutku, zajedljivih i podrugljivih,
napetih i dramatinih, ali odabrala je najlaku. Blistavih oiju je upitala: A tvoje veze?
Hoe li i njih ostaviti iza sebe?
Tad je stigla konobarica s njihovim narudbama. Ella i David naslonili su se na naslone
svojih stolaca i promatrali je kako odlae tanjure na stol i pretjeranom pristojnou
dolijeva vino u njihove ae. Kad je najzad otila, David je podigao pogled ka Elli i upitao:
Znai, o tome je rije? Je li to bilo iz osvete?
Ne, odgovorila je Ella, razoarano odmahujui glavom. Nije rije o osveti. Nikad
nije ni bilo.
O emu je onda rije?
Ella je sklopila ruke, osjeajui kao da su svi i sve u restoranu - gosti, konobari, kuhari,
pa ak i tropske ribice u akvariju - zastali kako bi uli to e ona rei.
Rije je o ljubavi, najzad je rekla. Volim Aziza.
Ella je oekivala da e se njezin suprug grohotom nasmijati. Ali kad je najzad smogla
hrabrosti da ga pogleda u oi, na njegovom je licu bio samo uas koji je brzo zamijenio
izraz nekoga tko pokuava rijeiti problem uz najmanje neprilika. Najednom je spoznala.
Ljubav je ozbiljna rije, puna znaenja i veoma neuobiajena za nju - enu koja je u
prolosti rekla toliko mnogo negativnih stvari o ljubavi.
Imamo troje djece, rekao je David, a glas mu utihnuo.
Da, i ja ih veoma volim, odgovorila je Ella ovjesivi ramena. Ali, volim i Aziza...
Prestani koristiti tu rije, prekinuo ju je David. Otpio je dug gutljaj iz ae prije nego
to je ponovno progovorio. Napravio sam neke velike pogreke, ali nikad te nisam
prestao voljeti, Ella. I nikad nisam volio nikog drugog. Oboje moemo nauiti iz svojih
pogreaka. Ja ti sa svoje strane mogu obeati da se to vie nee ponoviti. Vie ne mora
traiti ljubav drugdje.
Ja nisam ila okolo i traila ljubav, promrmljala je Ella, vie samoj sebi nego njemu.
Rumi kae da ne moramo loviti ljubav izvan nas samih. Moramo samo ukloniti prepreke
u nama koje nas dre podalje od ljubavi.
O, moj Boe! to te je spopalo? To nisi ti! Prestani, molim te, biti tako romantina!
Vrati se svome starome ja, obrecnuo se David i zatim dodao: Molim te.
Ella je namrtila elo i promotrila svoje nokte kao da je neto na njima mui. Istina,
sjeala se jednog drugog trenutka kad je ona sama izgovorila praktiki te iste rijei svojoj
kerki. Imala je osjeaj da je krug zavren. Polako je kimnula glavom i odloila ubrus.
Moemo li, molim te, sad ii? upitala je. Nisam gladna.
Te noi su spavali u odvojenim krevetima. A rano ujutro, prvo to je Ella uinila bilo je
napisati pismo Azizu.
Vjerski fanatik
razina ovjeka kojega ems s potovanjem navodi. Jer i on je krivovjerac, jednako kao
Bastami.
Jedina dobra vijest jest da graani poinju uviati istinu. Napokon! emsovih kritiara
sa svakim je danom sve vie. A to samo govore! ak se i ja ponekad uasnem. U
kupejima i ajanama, na poljima ita i u vonjacima, ljudi ga razdiru.
Do medrese sam stigao kasnije no inae, zabrinut ovim mislima. im sam otvorio vrata
svoje uionice, osjetio sam da je neto neobino. Moji su uenici sjedili u savrenom redu,
blijedi i neuobiajeno tihi, kao da su vidjeli duha.
Tad sam shvatio zato. Uz otvoreni prozor, leima oslonjen o zid, s bahatim
osmijehom na onom svom licu bez ijedne dlake, sjedio je nitko drugi doli ems iz Tabriza.
Selamun alejkum, eie Yassin, rekao je, nesmiljeno me promatrajui s drugog kraja
prostorije.
Oklijevao sam, ne znajui bih li mu odzdravio, a zatim sam odluio da to neu uiniti.
Umjesto toga, okrenuo sam se svojim uenicima i upitao, to ovaj ovjek radi ovdje?
Zato ste ga pustili unutra?
Oamueni i u nelagodi, nitko od uenika nije se usudio odgovoriti. ems je bio taj koji
je prekinuo utnju.
Drskim tonom i s nepokolebljivim pogledom, rekao mi je: Ne kori ih, eie Yassin. To
je bila moja zamisao. Vidi, bio sam u susjedstvu i samome sebi rekao, to ne bih svratio u
medresu i posjetio upravo onu osobu u ovome gradu koja me najvie mrzi?
Uenik Husam
slegnuo ramenima, a zatim se obratio naem uitelju. Ali budui da si tako dobar s
odgovorima, smijem li ti postaviti jedno pitanje?
Tad sam se zabrinuo kamo vodi taj razgovor. Ali nisam mogao uiniti nita kako bih
sprijeio sve veu napetost.
Budui da ti tvrdi da sam ja vraji sluga, bi li bio tako ljubazan da nam kae kako
tono poima ejtana? upitao je ems.
Naravno, odgovorio je eik Yassin, nikad ne proputajui priliku da propovijeda.
Naa vjera, koja je zadnja i najbolja od abrahamskih vjera, govori nam da je ejtan
prouzroio protjerivanje Adama i Eve iz raja. Kao djeca posrnulih roditelja, svi mi moramo
biti na oprezu, jer ejtan se pojavljuje u mnogim oblicima. Ponekad dolazi u obliku
kockara koji nas poziva na kockanje, ponekad kao prelijepa djevojka koja nas pokuava
zavesti... ejtan se moe pojaviti u oblicima koje najmanje oekujemo, kao to je onaj
putujueg dervia.
Kao da je oekivao ovu primjedbu, ems se znalaki nasmijeio. Shvaam to eli
rei. Mora da je ogromno olakanje i lak izlaz misliti da je vrag uvijek izvan nas.
Kako to misli? upitao je eik Yassin.
Pa, ako je ejtan tako pokvaren i neukrotiv kao to ti tvrdi, tad mi ljudi nemamo
razloga kriviti same sebe za svoja nedjela. Sve dobro to se dogodi, pripisat emo Bogu, a
sve loe stvari u ivotu jednostavno emo pripisati ejtanu. U oba sluaja, bit emo izuzeti
od svake kritike i samoispitivanja. Kako je to lako!
I nadalje govorei, ems je poeo koraati po prostoriji, a glas mu je sa svakom rijeju
postajao odluniji. Ali zamislimo na trenutak da nema ejtana. Da nema demona koji
ekaju kako bi nas sagali u vrelim kotlovima. Sve te slike od kojih se krv ledi smiljene su
kako bi nam neto pokazale, ali su zatim postale klieji i izgubile svoju izvornu poruku.
A kakva bi to bila poruka? umorno je upitao eik Yassin i prekriio ruke na prsima.
Ah, znai ipak ima pitanja, odgovorio je ems. Poruka je da su muke koje si neka
osoba moe zadati beskonane. Pakao je u nama, jednako kao i raj. Kur'an kae da su
ljudska bia najplemenitija. Vii smo od najviega, ali ujedno nii od najniega. Kad bismo
spoznali puno znaenje toga, prestali bismo traiti ejtana vani i umjesto toga se
usredotoili na sebe same. Nama je potrebno iskreno preispitivanje. A ne promatranje
tuih mana.
Samo ti idi i preispituj se, i ako je Allahova volja, jednog e se dana iskupiti,
odgovorio je eik Yassin, ali pravi uenjak mora drati na oku svoju zajednicu.
Tad mi dopusti da ti ispriam jednu priu, rekao je ems s takvom ljupkou da
nismo mogli biti sigurni je li iskren ili zadirkuje.
I evo to nam je ispriao:
etvorica trgovaca molili su se u damiji kad su vidjeli kako u nju ulazi mujezin. Prvi se
trgovac prestao moliti i upitao, Mujezine! Je li molitva prekinuta? Ili jo uvijek imamo vremena?
Drugi se trgovac prestao moliti i obratio prijatelju. Hej, progovorio si dok si se molio. Tvoja je
molitva sad nevaea. Mora poeti ispoetka!
Kad je to uo, umijeao se trei trgovac. Zato krivi njega, idiote? Trebao si misliti na svoju
molitvu. Sad je i tvoja nevaea.
etvrti se trgovac nasmijeio i glasno rekao, Pogledaj ih! Sva trojica su zabrljali. Hvala Bogu
to ja nisam jedan od onih koji su zastranili.
Ispriavi nam tu priu, ems je stao pred nas i upitao: Onda, to mislite? Koje su od
molitvi ove etvorice trgovaca po vaemu miljenju nevaee?
U uionici je nastalo kratko komeanje dok smo izmeu sebe raspravljali o odgovoru.
Najzad je netko straga rekao: Molitve drugog, treeg i etvrtog trgovca su nevaee. Ali
prvi je trgovac neduan jer se samo elio posavjetovati s mujezinom.
Da, ali nije smio samo tako napustiti molitvu, umijeao se Irshad. Oito je da su svi
trgovci pogrijeili, osim etvrtoga, koji je samo razgovarao sam sa sobom.
Odvratio sam pogled, ne slaui se ni s jednim ni s drugim odgovorom, ali odluan da
ne zucnem. Imao sam osjeaj da moji stavovi moda ne bi bili dobrodoli.
Ali im mi je ta misao prola kroz glavu, ems iz Tabriza pokazao je na mene i upitao:
A ti? to ti misli?
S mukom sam progutao slinu prije no to sam uspio prozboriti. Ako su ti trgovci
pogrijeili, to nije zato to su prozborili tijekom molitve, rekao sam, nego zato to ih je,
umjesto da brinu svoja posla i poveu se s Bogom, vie zanimalo ono to se zbiva oko njih.
Meutim, osudimo li ih, bojim se da emo i mi nainiti istu presudnu pogreku.
Kakav je onda tvoj odgovor? upitao je eik Yassin, najednom zainteresiran za taj
razgovor.
Moj odgovor je da su sva etvorica trgovaca pogrijeila iz slinog razloga, ali se ni za
jednoga od njih ne moe rei da je u krivu, jer na kraju dana nije na nama da im sudimo.
ems iz Tabriza zakoraio je prema meni i pogledao me s toliko ljubavi i njenosti da
sam se osjeao kao djeak koji uiva u bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi. Upitao me kako se
zovem, a kad sam mu rekao, zamijetio je: Ovaj va prijatelj Husam ima srce sufija.
Zacrvenjeo sam se do uiju kad sam to uo. Nije bilo dvojbe da e me eik Yassin
strogo izgrditi nakon sata, a moji prijatelji zadirkivati i ismijavati. Ali sve moje brige brzo
su isparile. Uspravio sam se i nasmijeio emsu. On mi je zauzvrat namignuo i, jo uvijek
sa smijekom, nastavio objanjavati.
Sufi kae, Trebao bih misliti na svoj unutarnji susret s Bogom, a ne osuivati druge
ljude. Meutim, ortodoksni uenjak uvijek budno trai pogreke drugih. Ali ne
zaboravite, uenici, onaj tko se tui na druge najee je sam na krivom putu.
Prestani zbunjivati umove mojih uenika! umijeao se eik Yassin. Kao uenjaci, ne
moemo si dopustiti nezainteresiranost za djela drugih ljudi. Ljudi nam postavljaju mnoga
pitanja i oekuju da emo im odgovoriti kako treba, tako da svoju vjeru mogu ivjeti
propisno i u cijelosti. Pitaju nas trebaju li se ponovno umiti ako im prokrvari iz nosa ili je li
u redu postiti na putu, i tako dalje. Uenja afija, Hanefija, Hanbalija i Malikija meusobno
se razlikuju kad je rije o tim stvarima. Svaka kola zakona ima svoje precizne odgovore
koje treba prouiti i nauiti.
To je dobro, ali nemoj se toliko vezati uz nominalne razlike. ems je uzdahnuo.
Boji logos je cjelovit. Ne posei za pojedinostima nautrb cjeline.
Pojedinostima? u nevjerici je ponovio eik Yassin. Vjernici pravila shvaaju ozbiljno.
A mi uenjaci vodimo ih u njihovim nastojanjima.
Samo ih vi nastavite voditi - odnosno, sve dok ne zaboravljate da je vae vodstvo
ogranieno i da ne postoji rije iznad Boje rijei, odgovorio je ems i dodao: Ali
pokuajte ne propovijedati onima koji su postigli prosvjetljenje. Oni u surama Kur'ana
pronalaze drukije zadovoljstvo i stoga ne zahtijevaju vodstvo jednog eika.
Kad je to uo, eik Yassin toliko se rasrdio da su mu se uveli obrazi oblili grimiznim
crvenilom, a Adamova jabuica naglo iskoila. Nema nieg privremenog u vodstvu koje
mi dajemo, rekao je. erijatski zakon predstavlja pravila i odredbe kojih se svaki
musliman treba pridravati od kolijevke do groba.
erijatski zakon samo je amac koji plovi po oceanu Istine. Onaj tko uistinu trai Boga,
prije ili kasnije napustit e plovilo i zaroniti u more.
Tako da ga moe pojesti morski pas, odvratio je eik Yassin i nasmijuljio se. To je
ono to se dogaa onome tko odbija vodstvo.
Nekoliko uenika pridruilo se njegovom hihotu, ali mi ostali mirno smo sjedili i
osjeali sve veu nelagodu. Sat se bliio kraju, a ja nisam vidio kako bi se ovaj razgovor
mogao zakljuiti u pozitivnom tonu.
Mora da je i ems iz Tabriza osjetio istu sumornost jer je sad izgledao zabrinut, gotovo
jadan. Zatvorio je oi kao da je najednom umoran od tolikog razgovora, pokretom tako
istananim da je bio gotovo nezamjetan.
Na svojim putovanjima upoznao sam brojne eike, rekao je ems. Dok su neki od
njih bili iskreni ljudi, drugi su bili snishodljivi i nisu znali nita o islamu. Ne bih mijenjao
prainu sa starih cipela osobe koja uistinu ljubi Boga za glave dananjih eika. ak i
glumci sjena, koji prikazuju slike iza zastora bolji su od njih jer oni barem priznaju da je
ono to daju ista iluzija.
Sad je dosta! Mislim da smo uli dosta s tvog raljastog jezika, objavio je eik Yassin.
A sad izlazi iz moje uionice!
Ne brini, ionako sam kanio otii, nestano je odvratio ems i zatim se okrenuo prema
nama. Ovo emu ste danas svjedoili stara je rasprava koja see sve do vremena
poslanika Muhameda, mir neka je s njim. Ali ta rasprava ne odnosi se samo na povijest
islama. Ona je prisutna u srcu svake abrahamske vjere. To je sukob izmeu uenjaka i
mistika, izmeu uma i srca. Vi odaberite!
ems je kratko zastao kako bismo osjetili puni uinak njegovih rijei. Osjetio sam kako
njegov pogled pada na mene i kao da smo podijelili tajnu - ulazak u neko neiskazano,
nepisano bratstvo.
Zatim je dodao: Na kraju, ni va uitelj ni ja ne moemo znati vie no to nam Bog
doputa znati. Svi igramo svoje uloge. Iako, samo je jedno vano. Da svjetlo sunca ne bude
zasjenjeno sljepoom oka onoga tko porie, onoga tko odbija vidjeti.
Na to je ems iz Tabriza poloio desnu ruku na srce i pozdravio se sa svima nama,
ukljuujui eika Yassina, koji je stajao sa strane, hladan i mrk. Dervi je iziao i zatvorio
vrata iza svojih lea, ostavljajui nas obavijene tako dubokom utnjom da jo dugo nismo
mogli prozboriti niti se promekoljiti.
Irshad me je iupao iz transa. Zamijetio sam da zuri u mene s neim slinim prijekoru.
Tek sam tad shvatio da moja desna ruka poiva na mom srcu u pozdrav Istini koju je
prepoznalo.
Ratnik Baybars
Zato krivi mene? upitala je. Krivi onog dervia. On je taj koji je uvjerio Pustinjsku
ruu da napusti bordel i pronae Boga.
Na trenutak nisam shvaao o kome ona govori, ali zatim mi je sinulo da je rije ni o
kom drugom doli emsu iz Tabriza.
Najprije je omalovaio mogu ujaka pred njegovim uenicima, a sad ovo. Taj
krivovjerac oito ne poznaje granice.
Ella
Kerra
Kasno naveer, pokazala sam Pustinjskoj rui postelju u kojoj e spavati. I kad je ona
odmah zaspala, vratila sam se u glavnu prostoriju u kojoj sam zatekla Rumija i emsa u
razgovoru.
Trebala bi doi na nau izvedbu, rekao je ems kad je vidio da dolazim.
Kakvu izvedbu? upitala sam.
Duhovni ples, Kerra, nalik nijednome koji si dosad vidjela.
Zapanjeno sam pogledala svog supruga. to se to dogaa? O kakvom to plesu oni
govore?
Mevlana, ti si uvaeni uenjak, nisi zabavlja. to e ljudi misliti o tebi? upitala sam i
osjeala kako mi se lice ari.
Nita ti ne brini, odgovorio je Rumi. ems i ja smo dugo razgovarali o tome. elimo
predstaviti tradicionalni ples vrteih dervia. Ime mu je sema. Tkogod udi za Boanskom
Ljubavi vie je nego dobrodoao pridruiti nam se.
Glava me je luaki zaboljela, ali taj je bol bio nitavan u usporedbi s mukom u mome
srcu.
to ako se ljudima ne svidi? Ne cijene svi ples, rekla sam emsu, nadajui se da e ga
to sprijeiti da kae sljedee to je kanio. Barem razmisli da odgodi tu izvedbu.
Ne cijene svi Boga, odgovorio je ems nimalo ne oklijevajui. Zar emo odgoditi i
vjerovanje u njega?
I to je bio kraj rasprave. Vie nije bilo rijei koje bismo izmijenili i kuu je ispunio zvuk
vjetra, koji je nadro kroz rebrenice u zidovima i zabubnjao mi u uima.
Sultan Walad
se i bre okretao. Ruke su mu bile irom ispruene ka nebu, jednako kao i njegovo lice,
nalik suncokretu u potrazi za suncem.
uo sam kako mnogi u publici sa strahopotovanjem uzdiu. ak i oni koji su mrzili
emsa iz Tabriza kao da su podlegli arima tog trenutka. Pogledao sam oca. Dok se ems
okretao u zanosu, a uenici vrtjeli malo sporije u svojim orbitama, moj je otac stajao
nepomian kao staro hrastovo stablo, mudar i miran, s usnama koje su se neprekidno
micale u molitvi.
Najzad je glazba usporila. Dervii su se najednom prestali okretati, svaki se cvijet
lotosa zatvorio u sebe. S njenim pozdravom, moj je otac blagoslovio sve na pozornici i u
gledalitu i na trenutak kao da smo svi bili povezani u savrenom skladu. Uslijedila je
iznenadna, duboka tiina. Nitko nije znao kako reagirati. Nitko nikad ranije nije vidio nita
nalik ovome.
Glas moga oca razbio je tiinu. Ovo se, prijatelji moji, naziva sema - ples vrteih
dervia. Od dananjeg dana nadalje, dervii svih dobi plesat e semu. S jednom rukom
uperenom u nebo, a drugom u zemlju, svaku mrvicu ljubavi koju primimo od Boga,
sveano se obvezujemo razdijeliti ljudima.
Gledatelji su se nasmijeili i mrmljajui suglasili. Svuda u dvorani nastao je srdaan,
prijateljski mete. Toliko me ganula ta pozitivna reakcija da su mi suze navrle na oi. Moj
otac i ems najzad su poinjali zadobivati potovanje i ljubav koju svakako zavreuju.
Ta je veer mogla zavriti srdano i ja sam mogao otii kui kao sretan ovjek, siguran
da se situacija poboljava, da nije bilo onoga to se zatim dogodilo i sve upropastilo.
Pijanac Sulejman
Aladdin
Plai li te to?
Odluan ne dopustiti mu da mi se zavue pod kou, nisam se obazirao na njegove
zajedljive primjedbe. Meutim, dugo mi je trebalo da ita kaem.
Zato ne ode i ne ostavi nas na miru? Bilo nam je tako dobro prije nego to si
doao, odvratio sam. Moj otac je uvaeni uenjak i obiteljski ovjek. Vas dvojica nemate
nita zajednikog.
Izvio je vrat, namrtio elo u silnoj usredotoenosti i duboko uzdahnuo. Najednom je
izgledao star i ranjiv. Pomislio sam da bih ga mogao premlatiti, samljeti u kau, prije no
to itko uspije dotrati i spasiti ga. Ta je pomisao bila tako grozna i zlobna, ali istodobno i
zastraujue privlana, da sam morao odvratiti pogled.
Kad sam ga ponovno pogledao, zatekao sam emsa kako me pomno prouava,
oduevljenim, vedrim pogledom. Da mi moda ne ita misli? Obuzeo me neki jezoviti
osjeaj, koji se irio od mojih ruku do stopala, kao da me bocka tisuu igala i koljena su mi
zaklecala, nevoljka nositi me. Mora da je to bila crna magija. Nimalo nisam sumnjao da je
ems pravi majstor u najmranijim oblicima vraanja.
Ti se mene boji, Aladdine, rekao je ems nakon stanke. Zna li na koga me
podsjea? Na kiljavog pomonika!
O emu ti govori? upitao sam.
To je jedna pria. Voli li prie?
Slegnuo sam ramenima. Nemam vremena za njih.
emsove usne milostivo su zadrhtale. ovjek koji nema vremena za prie je ovjek
koji nema vremena za Boga, rekao je. Zar ne zna da je Bog najbolji pripovjeda?
I ne ekajui da ita odgovorim, ispriao mi je ovu priu:
Bijae jednom jedan majstor koji je imao uljivog pomonika, povrh toga kiljavog. Taj je
pomonik uvijek vidio dvostruko. Jednog mu je dana majstor rekao da donese lonac meda iz
spremita. Pomonik se vratio praznih ruku. Ali, majstore, ondje su dva lonca meda, potuio se.
Koji elite da donesem ? I predobro poznavajui svog pomonika, majstor je odvratio: Zato ne
razbije jedan od ta dva lonca i donese mi drugi?
Avaj, pomonik je bio previe povran da bi shvatio mudrost iza tih rijei. Uinio je kako mu je
bilo reeno. Razbio je jedan od ona dva lonca i silno se iznenadio kad je vidio da se razbio i drugi.
to mi pokuava rei? upitao sam. Rasrditi se pred emsom bila je pogreka, ali
nisam si mogao pomoi. Ti i tvoje prie! Prokletstvo! Zar nikad ne moe govoriti
izravno?
Ali posve je jasno, Aladdine. Govorim ti da i ti kao onaj kiljavi pomonik u svemu
vidi dvojnost, odgovorio je ems. Tvoj otac i ja smo jedno. Ako razbije mene, razbit e
i njega.
Ti i moj otac nemate nita zajedniko, brzo sam odgovorio. Razbijem li drugi lonac,
oslobodit u prvi.
Bio sam toliko pun bijesa i kivnje da nisam razmislio o posljedicama svojih rijei. Ne
tad. Ne do mnogo kasnije.
Ne dok nije bilo prekasno.
ems
Ne kajem se zbog onoga to se zbilo izmeu mene i Kaykhusrawa na kraju izvedbe. Ali
ao mi je to sam Rumija doveo u nezgodan poloaj. Kao ovjek koji je uvijek uivao u
povlasticama i zatiti, nikad ranije nije se osjeao otuen od nekog vladara. Sad barem ima
povran uvid u neto to prosjeni ljudi stalno doivljavaju - duboki, ogroman jaz izmeu
vladajue elite i masa.
I time se, pretpostavljam, pribliavam kraju svog boravka u Konji.
Svaka istinska ljubav i prijateljstvo pria je o neoekivanoj preobrazbi. Ako smo ista
osoba prije i nakon to smo voljeli, to znai da nismo voljeli dovoljno.
S upuivanjem u pjesnitvo, glazbu i ples, veliki dio Rumijeve preobrazbe je dovren.
Neko krut uenjak koji nije volio pjesnitvo i propovjednik koji je uivao u zvuku
vlastitoga glasa dok je propovijedao drugima, Rumi se sad pretvara u pjesnika, postajui
glas puke praznine, iako on to moda jo nije u cijelosti shvatio. I ja sam se takoer
promijenio i jo se mijenjam. Iz postojanja prelazim u nitavnost. Iz jednog godinjeg doba
u drugo, iz jedne faze u drugu, iz ivota u smrt.
Nae je prijateljstvo bilo blagoslov, dar od Boga. Rasli smo, radovali se, cvjetali i uivali
u meusobnom drutvu, uivali u apsolutnoj punoi i srei.
Sjetio sam se to mi je jednom rekao Baba Zaman. Da bi svila napredovala, dudov
svilac mora umrijeti. Sjedei ondje sam u dvorani nakon to su svi otili i amor se utiao,
znao sam da se moje vrijeme s Rumijem pribliava kraju. Kroz nae druenje, Rumi i ja
iskusili smo izvanrednu ljepotu i spoznali kako je susresti se s beskrajem kroz dva zrcala
koja beskonano odraavaju jedno drugoga. Ali stara poslovica jo uvijek vrijedi: Gdje ima
ljubavi, mora biti i emera.
Ella
kue prije sedam ujutro. Michelle kae da eli razgovarati nasamo sa mnom prije nego to
nam se pridrue ostali.
Oh, tad zaboravi, ubacila se Orly, znajui koliko njezin otac mrzi rano ustajanje.
Tata se nikad ne bi probudio na vrijeme!
Sad su se Ella i David pogledali, prikovavi poglede preko glava svoje djece, oboje
elei da ovaj drugi povue prvi potez.
To je istina, najzad je popustio David.
Ella je kimnula s olakanjem, iako je osjetila laganu provalu srama zbog svoje
smionosti, jer joj je u tom trenutku na pamet sinula nova zamisao, drskija.
Da, to je strano rano. Zapravo, zato ne bih otila odmah? upitala je.
Pomisao da sutradan ujutro ode u Boston i dorukuje s Azizom bila je dovoljna da joj
srce bre zalupa. Ali ona je eljela odmah vidjeti Aziza, prije sad nego sutra, koje joj se
najednom inilo predaleko. Od kue do Bostona morala je voziti gotovo dva sata, ali nije
marila. On je zbog nje doao ak iz Amsterdama. Ona svakako moe voziti dva sata.
Mogla bih biti u Bostonu veeras prije deset. A sutra bih mogla biti u agenciji
dovoljno rano da se naem s Michelle prije sastanka.
Sjenka agonije preletjela je Davidovim licem. inilo se kao da je prola itava vjenost
prije no to je uspio ita rei. U tom dugom trenutku, njegove su oi bile oi mukarca koji
u sebi nema ni dovoljno snage ni dovoljno osjeaja da sprijei svoju suprugu od odlaska
drugom mukarcu.
Mogu se veeras odvesti u Boston i prespavati u naem stanu, rekla je Ella, naizgled
djeci, ali uistinu samo Davidu. To je bio njezin nain da supruga uvjeri da nee biti
tjelesnog dodira izmeu nje i onoga s kime on pretpostavlja da se ona ide sastati.
David je ustao od stola s aom vina u ruci. Zamahnuvi rukom prema vratima,
ohrabrujui se nasmijeio Elli i dodao, malo previe gorljivo, U redu, duo, ako tako eli,
trebala bi odmah poi.
Ali mama, mislio sam da e mi veeras pomoi oko matematike, usprotivio se Avi.
Ella je osjetila kako joj se lice ari. Znam, duo. Zato to ne uinimo sutra?
Daj je pusti da ide, zadirkivala je Orly brata. Ne treba ti stalno mama. Kad e ve
jednom odrasti?
Avi se namrtio, ali vie nije nita rekao, Orly ju je podrala, Jeannette je bilo svejedno i
tako je Ella zgrabila svoj mobitel i pohitala na kat. im je zatvorila vrata spavae sobe,
bacila se na krevet i poslala SMS Azizu.
Ne mogu vjerovati da si ovdje. Bit u u Onyxu za dva sata.
Sa sve je veom panikom zurila u svoj mobitel, promatrajui kako poruka biva poslana.
to to radi? Ali nije bilo vremena za razmiljanje. Bude li se kajala zbog ove veeri, a
pomiljala je da bi se mogla kajati, moe se kajati kasnije. Sad mora pouriti. Trebalo joj je
dvadeset minuta da skoi pod tu, isfenira kosu, opere zube, odabere haljinu, skine je,
isproba drugu haljinu, pa treu, poelja se, malo naminka, potrai male naunice koje joj
je baka Ruth darovala za osamnaesti roendan i ponovno presvue.
Duboko je udahnula i malo se namirisala. Vjenost Calvina Kleina. Boica je ve itavu
vjenost ekala u ormariu u kupaonici. David nikad nije volio parfeme. Rekao je da ene
trebaju mirisati kao ene, a ne kao zrnca vanilije ili tapii cimeta. Ali europski mukarci
moda imaju drugaije miljenje o tome, pretpostavila je Ella. Nije li u Europi parfem
velika stvar?
Kad se uredila, prouila je enu u zrcalu. Zato joj nije rekao da dolazi? Da je znala, bila
bi otila frizeru, uredila nokte, otila kozmetiarki i moda iskuala novu frizuru. to ako
se ne svidi Azizu? to ako ne bude kemije izmeu njih i on poali to je prevalio itav taj
put do Bostona?
Najednom se osvijestila. Zato je eljela promijeniti svoj izgled? Kakve ima veze hoe li
izmeu njih biti ikakve kemije ili ne? Svaka pustolovina s ovim mukarcem osuena je na
prolaznost. Ona ima obitelj. Ona ima ivot. Ovdje je njezina prolost, i njezina budunost.
Srdita na samu sebe jer se prepustila tako nevjerojatnim scenarijima, iskljuila je um, to se
uvijek pokazalo lakim.
U etvrt do osam, Ella je poljubila djecu za laku no i izila iz kue. Davida nije bilo na
vidiku.
Dok je prilazila automobilu, zveckajui kljuevima bostonskog stana u ruci, um joj je
jo uvijek bio umrtvljen, ali srce joj je lupalo kao ludo.
PETI DIO
Praznina
Sultan Walad
itav sam tjedan tumarao ulicama Konje, nadajui se da u ui u trag emsu. Dotad su
ve svi u gradu uli da je nestao i mnogo se nagaalo gdje bi mogao biti. Sreo sam jednog
gubavca koji je neizmjerno volio emsa. On me uputio mnogim oajnim i nesretnim
ljudima kojima je putujui dervi pomogao. Nisam znao da toliko mnogo ljudi voli emsa,
jer je to bila ona vrsta ljudi koja mi je dosad bila nevidljiva.
Jedne sam se veeri vratio kui umoran i dezorijentiran. Kerra mi je donijela zdjelicu
pudinga od rie, mirisnog od ekstrakta rue. Sjela je pokraj mene i promatrala me kako
jedem, osmijeha uokvirenog polumjesecima tjeskobe. Nisam mogao ne zamijetiti koliko je
ostarjela u proteklih godinu dana.
ula sam da pokuava dovesti emsa natrag. Zna li kamo je otiao? upitala je.
Govorka se da je moda otiao u Damask. Ali uo sam da ljudi govore i da je otiao u
Isfahan, Kairo, ak i Tabriz, grad u kojem se rodio. Moramo ih sve provjeriti. Ja u otii u
Damask. Neki od uenika mog oca otii e u ova druga tri grada.
Kerrinim je licem preletjeo neki sveani izraz i promrmljala je, kao da glasno razmilja:
Mevlana pie stihove. Predivni su. emsova odsutnost pretvara ga u pjesnika.
Sputajui pogled na perzijski sag, vlanih obraza, nakubljenih okruglih usana, Kerra
je uzdahnula i izgovorila sljedee stihove:
Vidio sam kralja s licem Slave
Onoga tko je oko i sunce neba
Sad je u zraku bilo neeg ega trenutak ranije nije bilo. Vidio sam da je Kerra raskoljena
duboko u sebi. Bilo je dovoljno samo pogledati njezino lice da shvati koliko joj boli zadaje
promatrati suprugovu patnju. Bila je spremna uiniti sve to je u njezinoj moi samo kako
bi ponovno vidjela njegov osmijeh. A ipak, i njoj je jednako laknulo, gotovo je bila sretna,
to se najzad rijeila emsa.
to ako ga ne mogu pronai? uo sam samog sebe kako pitam.
Tad neemo moi mnogo toga uiniti. Nastavit emo ivjeti kao ranije, zamijetila je, s
iskricom nade u oima.
U tom sam trenutku posve jasno i bez ikakve dvojbe shvatio na to je aludirala. Nisam
morao pronai emsa iz Tabriza. Nisam ak morao ni otii u Damask. Mogao sam sutra
napustiti Konju, lutati negdje naokolo, pronai neku zgodnu krmu u kojoj u odsjesti i
vratiti se nekoliko tjedana kasnije, hinei da sam ga traio posvuda. Otac bi mi vjerovao na
rije i ta bi tema zauvijek bila zaboravljena. Moda bi tako bilo najbolje, ne samo za Kerru i
Aladdina, koji su uvijek bili sumnjiavi glede emsa, nego i za uenike mog oca, ak i za
mene.
Kerra, to da uinim? upitao sam.
I ta ena koja se preobratila na islam kako bi se udala za mog oca, koja je bila predivna
majka meni i mom bratu i koja je voljela svog supruga toliko mnogo da je pamtila pjesme
koje je on napisao nekom drugom, uputila mi je bolan pogled i nita nije odgovorila.
Najednom u sebi vie nije imala rijei.
Morao sam sam pronai odgovor.
Rumi
Sve to je ems uinio, uinio je zbog mog usavravanja. To stanovnici ovoga grada
nikad nisu mogli shvatiti. ems je namjerno raspirivao plamen ogovaranja, udarao u bolne
ivce i izgovarao rijei koje su obinim uima zvuale kao bogohuljenje, okirao i izazivao
ljude, ak i one koji su ga voljeli. Bacio je moje knjige u vodu i primorao me da zaboravim
sve to sam znao. Iako su svi uli da kritizira eike i uenjake, samo su malobrojni znali
koliko je sposoban za tefsir. ems je imao duboko poznavanje alkemije, astrologije,
astronomije, teologije, filozofije i logike, ali svoje je znanje skrivao od oiju neznalica. Iako
je bio fakih, ponaao se kao da je fakir.
Otvorio je naa vrata jednoj prostitutki i natjerao nas da s njom podijelimo hranu.
Poslao me u krmu i potaknuo da razgovaram s pijancima. Jednom me je prisilio da
prosim nasuprot damije u kojoj sam neko propovijedao, primoravajui me da se stavim
u kou prosjaka gubavca. Odvojio me najprije od mojih tovatelja, zatim od vladajue
elite, i doveo me u dodir s obinim ljudima. Zahvaljujui njemu upoznao sam osobe koje
inae nikad ne bih sreo. U svom uvjerenju da sve idole koji stoje izmeu pojedinca i Boga
treba unititi, ukljuujui slavu, bogatstvo, poloaj, pa ak i vjeru, ems je odvezao sva
sidra koja su me ukotvljavala uz ivot kakav sam poznavao. Gdjegod bi opazio neku
mentalnu granicu, predrasudu ili tabu, uhvatio bi se u kotac i sukobio se s tim.
Zbog njega sam prolazio kroz kunje i probe, stanja i faze, od kojih me svaka inila jo
poremeenijim u oima ak i mojih najodanijih sljedbenika. Prije sam imao mnotvo
tovatelja; sad sam se rijeio potrebe za publikom. Udarac za udarcem, ems je uspio
unititi moj ugled. Zbog njega sam spoznao vrijednost ludila i upoznao okus osamljenosti,
bespomonosti, klevete, povuenosti od svijeta, i najzad, emera.
togod smatra unosnim, bjei od toga!
Pij otrov i izlij vodu ivota!
Napusti sigurnost i boravi na stranim mjestima!
Odbaci ugled, postani osramoen i bestidan!
Na kraju dana, nismo li svi stavljeni na kunju? Svakog dana, svake minute, Bog nas
pita, Sjea li se saveza koji smo sklopili prije nego to si poslan na ovaj svijet? Shvaa li svoju
ulogu u otkrivanju Mojega blaga?
Veinu vremena nismo spremni odgovoriti na ova pitanja.
Previe su zastraujua. Ali Bog je strpljiv. On uvijek iznova pita.
I ako je ovaj emer takoer dio kunje, moja je jedina elja da na njezinom kraju
pronaem emsa. Moje knjige, moje propovijedi, obitelj, bogatstvo ili ime - spreman sam
odrei se svega i svaega, samo da jo jednom vidim njegovo lice.
Neki dan je Kerra rekla da postajem pjesnik, gotovo protiv svoje volje. Iako nikad
nisam cijenio pjesnike, nisam se iznadio kad sam to uo. U bilo koje drugo doba moda
bih se usprotivio protiv onoga to je rekla, ali vie ne.
Moja usta izbacuju stihove poezije, stalno i nehotice i, sluajui ih, ovjek bi mogao
zakljuiti da uistinu postajem pjesnik. Sultan jezika! Ali istina je, koliko ja vidim, da te
pjesme ne pripadaju meni. Ja sam samo posrednik za slova koja su mi stavljena u usta.
Poput pera to zapisuje rijei koje mu je nareeno zapisati ili flaute koja svira note koje su
u nju upuhane, i ja samo igram svoju ulogu.
udesno sunce Tabriza! Gdje si?
ems
Moj djeae, ti ne moe dati takva obeanja, poelio sam mu rei. Nitko ne moe!
No umjesto toga samo sam kimnuo glavom i rekao: Volio bih jo jednom gledati
zalazak sunca u Damasku. Sutra moemo krenuti za Konju.
Doista? Hvala ti! Sultan Walad sjao je od olakanja. Ne zna koliko e to znaiti
mom ocu.
Tad sam se obratio Francisu, koji je strpljivo ekao da se vratim igri. Kad je imao moju
punu pozornost, usne su mu se razvukle u nestaan osmijeh.
Pazi se, prijatelju, rekao je pobjednikim glasom. ah mat.
Kimya
Kad me je otac doveo k vama, rekli ste mu da djevojica nee biti tako dobra uenica
kao djeak jer e se morati udati i odgajati djecu, sjeate se?
Naravno da se sjeam, odgovorio je, a njegove oi boje ljenjaka bile su pune
znatielje.
Tog sam dana samoj sebi obeala da se nikad neu udati, kako bih zauvijek mogla
ostati vaa uenica, rekla sam, a glas mi se gubio pod teretom onoga to sam kanila rei.
Ali moda je mogue udati se i ne morati otii iz ove kue. Mislim, ako se udam za
nekoga tko ivi ovdje...
eli li mi rei da bi se htjela udati za Aladdina? upitao je Rumi.
Aladdina? zaprepateno sam ponovila. Zato je pomislio da se elim udati za
Aladdina? On mi je bio kao brat.
Mora da je Rumi uoio moju iznenaenost. Prije nekog vremena, Aladdin me je doao
zatraiti tvoju ruku, rekao je.
Zinula sam od uda. Znam da nije dolino za jednu djevojku da postavlja previe
pitanja o takvim stvarima, ali umirala sam od elje da saznam neto vie. I to ste vi rekli,
uitelju?
Rekao sam mu da u najprije morati tebe pitati, odgovorio je Rumi.
Uitelju..., rekla sam, a glas me izdao. Dola sam ovamo rei vam da se elim udati
za emsa iz Tabriza.
Rumi mi je uputio pogled koji je graniio s nevjericom. Jesi li sigurna u to?
Moglo bi biti dobro na mnogo naina, odgovorila sam, dok se u meni potvrda da
kaem vie hrvala s kajanjem to sam rekla previe. ems bi bio dio nae obitelji i vie
nikad ne bi morao otii.
Znai, zato se eli udati za njega? Da mu pomogne da ostane ovdje? upitao je
Rumi.
Ne, odgovorila sam. Hou rei, da, ali ne samo zato... Vjerujem da je ems moja
sudbina.
To je bilo najblie to sam se mogla pribliiti da ikome priznam da volim emsa iz
Tabriza.
Prva koja je ula za taj brak bila je Kerra. U zapanjenoj je utnji doekala tu vijest sa
slabanim smijekom, ali im smo ostale same u kui, poela me ispitivati. Jesi li sigurna
da to eli uiniti? Ne ini to kako bi pomogla Rumiju, zar ne? upitala je. Ti si tako
mlada! Zar ne misli da bi se trebala udati za nekoga tko ti je blii po godinama?
ems kae da su u ljubavi sve granice izbrisane, odgovorila sam.
Kerra je glasno uzdahnula. Dijete moje, voljela bih da je tako jednostavno, zamijetila
je, gurajui kovru sijede kose pod maramu. ems je putujui dervi, nepokoren
mukarac. Mukarci kao on nisu naviknuti na obiteljski ivot i nisu dobri muevi.
To je u redu, on se moe promijeniti, odluno sam zakljuila. Ja u mu pruiti toliko
mnogo ljubavi i sree da e se morati promijeniti. Nauit e kako biti dobar suprug i dobar
otac.
To je bio kraj naeg razgovora. togod je bilo to to je vidjela na mome licu, Kerra nije
imala vie prigovora.
Te sam noi mirno spavala i osjeala se razdragano i odluno. Malo sam znala da inim
najuobiajeniju i najbolniju pogreku koju ene ine kroz vijekove: naivno misle da svojom
ljubavlju mogu promijeniti mukarca kojeg vole.
Kerra
uope ne mora napustiti. Kao muslimanka, svejedno joj moe biti privrena.
Ja... ne mislim da bi to bilo u redu, promucala sam.
Ne vidim zato ne. Vjere su kao rijeke: sve se ulijevaju u isto more. Djevica Marija
predstavlja suut, milost, privrenost i bezuvjetnu ljubav. Ona je osobna i univerzalna
istodobno. Kao muslimanka, moe je i nadalje voljeti i nazvati svoju kerku Marija.
Ja nemam kerku, rekla sam.
Imat e je.
Misli?
Znam.
Osjetila sam ogromno uzbuenje kad sam ula te rijei, ali uzbuenje je ubrzo otplavio
nov osjeaj: solidarnost. Dijelei neobian trenutak vedrine i sklada, zajedno smo
promatrali lik Djevice Marije. Srce mi se zagrijalo za emsa i po prvi put otkad je doao u
nau kuu, mogla sam vidjeti ono to je Rumi u njemu vidio: ovjeka velikog srca.
Svejedno, sumnjala sam da e biti dobar suprug Kimyji.
Ella
Soba 608 bila je ugodno ureena u nijansama crne, crvene, sive i be boje. Bila je topla i
prostrana. Pokuala se sjetiti zadnjeg puta kad je odsjela u nekom hotelu. Na pamet joj je
palo putovanje u Montreal sa suprugom i djecom prije mnogo godina. Nakon toga, sve su
praznike provodili u svojoj kui u Rhode Islandu i ona nije imala razloga odsjedati negdje
gdje se runici svakodnevno mijenjaju i doruak priprema netko drugi. Boravak u
hotelskoj sobi djelovao je kao boravak u nekoj drugoj zemlji. A moda je i bila u nekoj
drugoj zemlji. Ve je osjeala lakoumnu slobodu kakvu moe uivati samo u gradu u
kojem su ti svi posvemanji neznanci.
Ali im je ula u sobu, nervoza joj se vratila. Ma koliko soba bila ukusno ureena ili
prostrana, brani krevet oito je bio u sredini. Stojei pokraj njega osjeala se nespretno i
krivo. Poela se boriti s unutarnjim pitanjima, ali bez rezultata. Hoe li sad voditi ljubav?
Bi li trebali? Ako budu vodili ljubav, kako e ikad kasnije pogledati suprugu u oi? Ali
David nikad nije imao potekoa pogledati njoj u oi usprkos mnogobrojnim
avanturicama, zar ne? I to e Aziz misliti o njezinom tijelu? to ako mu se ne svidi? Ne bi
li sad trebala razmiljati o svojoj djeci? Spavaju li ili su budni i gledaju televiziju? Ako
saznaju to se ona sprema uiniti, hoe li joj ikad oprostiti?
Osjetivi njezinu nelagodu, Aziz je ispruio ruku i poveo je prema naslonjau u kutu
prostorije, podalje od kreveta.
Pst, apnuo je. Takva je guva u tvom umu. Previe glasova.
Voljela bih da smo se sreli ranije, ula je Ella vlastiti glas.
U ivotu ne postoji rano ili kasno, odgovorio je Aziz. Sve se dogaa u pravo
vrijeme.
Vjeruje li doista u to?
Nasmijeio se i odmaknuo oblak kose s oiju. Zatim je otvorio koveg i izvadio onu
tapiseriju koju je kupio u Gvatemali i jednu kutijicu za koju se ispostavilo da je ogrlica od
tirkiza i crvenih koralja sa srebrnim vrteim derviom.
Ella mu je dopustila da joj stavi ogrlicu oko vrata. Gdje su njegovi prsti dodirnuli
njezinu kou, osjeala je toplinu. Moe li me voljeti? upitala je.
Ve te volim. Aziz se nasmijeio.
Ali ni ne poznaje me!
Ne moram poznavati da bih volio.
Ella je uzdahnula. Ovo je ludost.
Aziz je ispruio ruku i izvukao ukosnicu iz njezine punde, rasputajui joj kosu.
Zatim ju je njeno odveo do kreveta. Polako, njeno i u sve veim krugovima, pomicao je
svoje dlanove od njezinih stopala do glenjeva i od glenjeva prema trbuhu. itavo
vrijeme mrmljao je neto to je Elli zvualo kao neka tajna, drevna ifra. Najednom je
shvatila. On se moli. Dok su njegove ruke milovale svaki centimetar njezinog tijela,
njegove oi ostale su vrsto zatvorene, a njegove usne molile su za nju. Bilo je to neto
najduhovnije to je ikad iskusila. I, iako je bila odjevena, jednako kao i on, i iako u tome
nije bilo nieg tjelesnog, bio je to najerotiniji osjeaj koji je ikad iskusila.
Odjednom su je dlanovi, laktovi, ramena, itavo njezino tijelo zapeckalo nekom
neobinom energijom. Obuzela ju je tako velianstvena elja da je imala osjeaj da pluta na
toplim, valovitim vodama u kojima se moe samo prepustiti i smijeiti. Osjetila je neku
ivu nazonost oko njega, zatim oko sebe, kao da ih oboje zasipa rosulja svjetla.
Sad je i ona zatvorila oi, plutajui na divljoj rijeci i ne drei se ni za to. Koliko je njoj
bilo poznato, na kraju te rijeke moda je bio i vodopad, ali ak i da se mogla zaustaviti, nije
bila sigurna da to eli.
Ella je osjetila arenje meu nogama kad su njegove ruke dodirnule njezin trbuh i
napravile krug po njemu. Osjeala je nesigurnost glede svoga tijela, bokova i bedara i
oblika dojki, koji su bili daleko od savrenih nakon troje djece i svih onih godina, ali
njezina je zabrinutost dolazila i odlazila. Osjeajui kao da pluta, gotovo zatiena, utonula
je u stanje blaenstva. I jednostavno shvatila da bi mogla voljeti ovog mukarca. Mogla bi
ga silno voljeti.
S tim je osjeajem zagrlila Aziza i privukla ga k sebi, spremna ii dalje. Ali on je naglo
otvorio oi, poljubio je u vrh nosa i odmaknuo se.
Zar me ne eli? upitala je Ella, zapanjena krhkou svoga glasa.
Ne elim uiniti nita to e tebe kasnije unesreiti.
Pola nje poeljelo je zaplakati; druga polovica bila je ushiena. Obuzeo ju je neki udan
osjeaj lakoe. Bila je posve zbunjena, ali, na njezino veliko iznenaenje, za promjenu je
bilo u redu biti zbunjen.
U pola jedan ujutro, Ella je otvorila vrata svog stana u Bostonu. Legla je na koni kau,
ne elei spavati u branom krevetu. Ne zato to je znala da je njezin suprug spavao ondje
s drugim enama, nego zato to je iz nekog razloga ovako bilo bolje, kao da joj ova kua ne
pripada nimalo vie od neke hotelske sobe, kao da je ovdje goa, a njezino pravo ja eka
negdje drugdje.
ems
Aladdin
Kimya
Ali to nije bilo dovoljno. togod uinila, nisam se mogla otresti pomisli da on mene ne
voli. Nisam nimalo dvojila da mu se sviam i da mi eli dobro. Ali to nije bilo ni blizu
ljubavi. Ta je pomisao bila toliko potresna da me je izjedala iznutra, vakala mi tijelo i
duu. Odvojila sam se od ljudi oko sebe, prijatelja i susjeda. Sad sam radije ostajala sama u
svojoj sobi i razgovarala s onostranim ljudima. Za razliku od ivih, mrtvi nikad nisu
osuivali.
Osim mrtvih, jedina prijateljica koju sam imala bila je Pustinjska rua.
Sjedinjene u zajednikoj potrebi da ostanemo izvan drutva, postale smo bliske
prijateljice. Ona je sad sufi. ivi samotnim ivotom, nakon to je ostavila bordel iza sebe.
Jednom sam joj rekla da joj zavidim na hrabrosti i odlunosti da zapone ivot iznova.
Odmahnula je glavom i rekla: Ali ja nisam zapoela ivot iznova. Samo sam umrla
prije smrti.
Danas sam posjetila Pustinjsku ruu iz posve razliitog razloga. Planirala sam sauvati
prisebnost i mirno razgovarati s njom, ali im sam ula, morala sam susprezati jecaje.
Kimya, jesi li dobro? upitala je.
Ne osjeam se dobro, priznala sam. Mislim da mi je potrebna tvoja pomo.
Naravno, odgovorila je. to mogu uiniti za tebe?
Rije je o emsu... On mi ne prilazi... Mislim, ne onako. Negdje napola reenice
poela sam mucati, ali uspjela sam je dovriti. elim mu se uiniti privlanom. elim da
me ti podui kako.
Pustinjska rua je izdahnula, gotovo uzdahnula. Zavjetovala sam se, Kimya, rekla je,
a u glas joj se uvukla klonulost. Obeala sam Bogu da u ostati ista i nedirnuta i da vie
neu ni misliti o tome kako jedna ena moe pruiti uitak mukarcu.
Ali, ti nee prekriti svoj zavjet. Samo e pomoi meni, preklinjala sam. Ja sam ta
koja mora nauiti kako usreiti emsa.
ems je prosvijetljen mukarac, odgovorila je Pustinjska rua malice tiim glasom,
kao da se boji da e je netko uti. Mislim da to nije pravi nain da mu pristupi.
Ali ipak je mukarac, nije li? zakljuila sam. Nisu li svi mukarci Adamovi sinovi i
stoga podinjeni tijelu? Prosvijetljeni ili ne, svi smo dobili tijelo. ak i ems ima tijelo,
nema li?
Da, ali... Pustinjska rua zgrabila je svoj tespih i dodirivala zrnca jedno po jedno,
glave nakoene u razmiljanju.
Molim te, preklinjala sam. Ti si jedina kojoj se mogu povjeriti. Prolo je sedam
mjeseci. Svakog se jutra budim s istom teinom u grudima, svake noi tonem u san u
suzama. Ne mogu dalje ovako. Moram zavesti svog supruga!
Pustinjska rua nije nita odgovorila. Skinula sam maramu, uhvatila je za glavu i
primorala je da me pogleda. Upitala sam: Reci mi istinu. Jesam li tako runa?
Naravno da nisi, Kimya. Ti si lijepa mlada ena.
Tad mi pomozi. Naui me putu do mukoga srca, bila sam uporna.
Put do mukoga srca ponekad enu moe odvesti daleko od nje same, draga,
zloslutno je rekla Pustinjska rua.
Nije me briga, odgovorila sam. Spremna sam ii onoliko daleko koliko je potrebno.
Pustinjska rua
Kimya
Ma koliko njegove rijei zvuale grubo, lice mu nije okrznuo ni traak osjeaja. Nimalo
bijesa. ak ni najmanja srditost. I ja nisam znala to me vie boli: grubost njegovih rijei ili
praznina na njegovom licu.
Nikad u ivotu nisam se osjeala tako ponienom. Sagnula sam se kako bih podigla
svoju halju, ali ruke su mi toliko drhtale da nisam mogla uhvatiti sklisku, tanku tkaninu.
Zato sam dograbila al i omotala ga oko sebe. Jecajui, dahui i jo uvijek polunaga,
istrala sam iz sobe i daleko od njega, daleko od ove ljubavi za koju sam sad shvatila da
postoji samo u mojoj mati.
Vie nikad nisam vidjela emsa. Nakon tog dana vie nisam izila iz svoje sobe. itavo
sam vrijeme provela leei na krevetu, u manjku ne toliko snage, koliko volje da iziem.
Proao je jedan tjedan, pa drugi, a zatim sam prestala brojati dane. Sva mi je energija
nestala iz tijela, opadajui malo pomalo. Samo su moji dlanovi bili ivi. Oni su pamtili
dodir emsovih ruku i toplinu njegove koe.
Nisam znala da smrt ima miris. Jak miris, kao ukiseljeni umbir i slomljene borove
iglice, prodoran i gorkast, ali ne nuno neugodan. Upoznala sam ga tek kad je poeo
strujati mojom sobom i obavijati me kao gusta, vlana magla. Dobila sam vruicu i poela
buncati. Ljudi su me dolazili posjetiti. Susjedi i prijatelji. Kerra je bdjela uz bok moje
postelje, nateenih oiju, blijedog lica. Gevher je stajala s druge strane i njeno mi se
smjekala s onim svojim rupicama na obrazima.
Proklet bio onaj krivovjerac, rekla je Safiya. Ova se sirotica razboljela od slomljenog
srca. Sve zbog njega!
Pokuala sam istisnuti neki zvuk, ali nije prolazio dalje od grla.
Kako moe rei neto takvoga? Zar je on Bog? upitala je Kerra, nastojei pomoi.
Kako moe jednom smrtniku pripisati takve moi?
Ali one nisu sluale Kerru, a ja nisam bila u stanju nikoga ni u to uvjeriti. U svakom
sluaju, ubrzo sam shvatila da e ishod biti isti, ma to ja rekla ili ne rekla. Ljudi koji ne
vole emsa u mojoj su bolesti pronali jo jedan razlog da ga mrze, a ja ga nisam mogla ne
voljeti ak i da sam eljela.
Uskoro sam odlutala u stanje nitavnosti, gdje su se sve boje stopile u bijelu, a svi
zvukovi rastoili u neprekidno mrmorenje. Vie nisam razlikovala lica ljudi niti ula rijei
koje su izgovorili, osim dalekog amora u pozadini.
Ne znam je li ems iz Tabriza ikad doao u moju sobu. Moda nije. Moda me je htio
vidjeti, ali ga ene u sobi nisu pustile da ue. Ili je moda ipak doao i sjedio uz moju
postelju, svirao mi ney nekoliko sati, drao me za ruku i molio za moju duu. Voljela bih to
vjerovati.
Svejedno, ovako ili onako, vie nije bilo vano. Nisam bila ni bijesna ni srdita na njega.
Kako sam mogla biti, kad sam plovila u bujici iste svijesti?
Toliko je mnogo njenosti i suuti u Bogu i objanjenje za sve. Savren sustav ljubavi
iza svega toga. Deset dana nakon to sam posjetila emsovu sobu odjevena u svilu i
namirisane tilove, deset dana nakon to sam se razboljela, zaronila sam u rijeku istog
nepostojanja. Ondje sam plivala do mile volje, najzad osjeajui da je ovakvo zacijelo
najdublje itanje Kur'ana - kapljica u vjenosti!
I te su me vode tekuice odnijele iz ivota u smrt.
Ella
milujui, rekao: Kad si mi prvi put pisala, bilo je to veoma neobino razdoblje u mom
ivotu.
Hoe rei da u tvom ivotu postoji neka druga...?
Ne, duo, ne. Aziz se malo nasmijeio, a zatim je taj osmijeh iezao. Nita takvoga.
Jednom sam ti pisao o tri faze u mom ivotu, sjea se? To su bila prva tri slova u rijei
sufi Nikad me nisi pitala za etvrtu fazu, a ja, ma koliko se trudio, nikako se nisam uspio
primorati da ti kaem. Moj susret sa slovom I. Bi li htjela sad uti o njemu?
Da, odgovorila je Ella, iako se bojala svega i svaega to bi moglo prekinuti ovaj
trenutak. Da, htjela bih.
U hotelskoj sobi tog srpanjskog dana, nekoliko sati prije leta natrag za Amsterdam,
Aziz je ispriao Elli kako je 1977. godine postao sufi i uzeo novo ime i, nadao se, novu
sudbinu. Otad putuje svijetom kao fotograf po zanimanju, a putujui dervi u srcu. Stekao
je bliske prijatelje na est kontinenata, ljude koji su ga smatrali dijelom svoje obitelji. Iako
se nije ponovno oenio, postao je pooim dvojici siroia iz Istone Europe. Nikad ne
skidajui ogrlicu u obliku sunca koju je nosio kako bi ga podsjeala na emsa iz Tabriza,
Aziz je ivio ivot putujui, itajui i poduavajui, stopama sufijskih dervia, nailazei na
Boje znakove u svemu i posvuda.
Zatim je, prije dvije godine, saznao za svoju bolest.
Zapoela je s kvricom u pazuhu, koju je oito prekasno primijetio. Ispostavilo se da je
ta kvrica maligni melanom, kobni oblik raka koe. Lijenici su rekli da ne izgleda dobro,
ali da moraju obaviti neke pretrage prije nego to mu daju odreeniju dijagnozu. Tjedan
dana kasnije vratili su se s loim vijestima: melanom se proirio na njegove unutarnje
organe i napao plua.
Tad je imao pedeset i dvije godine. Reeno mu je da nee ivjeti due od pedeset i pet.
Ella je pomaknula usnice kako bi neto rekla, ali rijei nisu izile i usta su joj bila suha
kao kost. Niz obraze su joj se zakotrljale suze, koje je brzo obrisala.
Aziz je govorio dalje, odluno i s hitnou. Rekao je da je tako zapoela nova i na
odreeni nain produktivnija faza u njegovom ivotu. Jo uvijek je bilo mjesta koja je elio
vidjeti i prvo to je uinio bilo je pronai nain da stigne do svih njih. Osnovao je sufijsku
fondaciju u Amsterdamu s vezama po cijelome svijetu. Kao amaterski svira neya,
odravao je koncerte sa sufijskim glazbenicima u Indoneziji, Pakistanu i Egiptu, ak je i
snimio album sa skupinom idovskih i muslimanskih mistika u Cordobi u panjolskoj.
Vratio se u Maroko i posjetio onu tekiju u kojoj je prvi put u ivotu upoznao prave sufije.
Uitelj Sameed ve je davno bio mrtav i Aziz se molio i meditirao uz njegov grob,
razmiljajui o putanji koju je slijedio njegov ivot.
Zatim sam se povukao kako bih napisao roman koji sam oduvijek elio napisati, ali
sam ga u svojoj lijenosti ili manjku hrabrosti unedogled odgaao, rekao je Aziz
namignuvi. Zna, bila je to jedna od onih stvari koje sam dugo elio uiniti. Nazvao sam
knjigu Slatko bogohulje i poslao je jednoj knjievnoj agenciji u Americi, ne oekujui mnogo
i istodobno se osjeajui otvorenim za sve mogunosti. Tjedan dana kasnije primio sam
zanimljivu elektronsku poruku od jedne tajanstvene ene u Bostonu.
Ella se morala nasmijeiti. Slabanim osmijehom suuti pune potovanja, njenim i
bolnim.
Aziz je rekao da od tog trenutka vie nita nije bilo isto. Iz ovjeka spremnog da umre
pretvorio se u ovjeka koji se zaljubio u najneoekivanije vrijeme. Najednom su svi dijelovi
bio iznad i onkraj mene. Ali ti moe biti Rumi. Ako dopusti da te ljubav preuzme i
promijeni, najprije svojim prisuem, a zatim odsuem...
Ja nisam pjesnikinja, odvratila je Ella ovaj put.
Ni Rumi nije bio pjesnik. Ali je bio preobraen u pjesnika.
Zar ne shvaa? Ja sam obina kuanica, za ime Boje, majka troje djece, uzviknula je
Ella, gutajui zrak.
Svi smo to jesmo, promrmljao je Aziz. I svi smo podloni promjeni. To je putovanje
odavde dotamo. Ti moe krenuti na to putovanje. I ako bude dovoljno hrabra, i ja
budem dovoljno hrabar, na kraju moemo zajedno otii u Konju. Tamo elim umrijeti.
Ella je zadahtala. Prestani tako govoriti!
Aziz ju je kratko promatrao, a zatim spustio pogled. Sad je na njegovom licu bio neki
novi izraz, u glasu suzdranost, kao da se brzo udaljava od nje, kao suhi list na milosti i
nemilosti vjetra.
Ili se vrati kui, Ella, polako je rekao. Vrati se svojoj djeci i svojoj kui. Ti odlui,
ljubavi. togod odabrala, ja u potovati tvoju odluku i voljeti te do kraja.
Pijanac Sulejman
ulici zanatlija. Provjerio sam ak i ator stare ciganke meu ruevinama, u sluaju da se
otiao onamo rijeiti bolnog zuba ili uroka. Svuda sam ga traio, a moja je zabrinutost sa
svakom minutom sve vie rasla. Poeo me izjedati strah. to ako je prekasno? to ako su
ga ve ubili?
Satima kasnije, ne znajui gdje bih drugdje traio, vratio sam se u krmu, potiten i
umoran. I kao nekom arolijom, samo nekoliko koraka od vrata krme, naletjeo sam ba na
njega.
Zdravo, Sulejmane. Izgleda zabrinut, s osmijehom je rekao ems.
O moj Boe! Pa ti si iv! uzviknuo sam i potrao mu u naruje.
Kad se uspio izvui iz mog zagrljaja, ems se zagledao u mene i djelovao prilino
zabavljen. Naravno da sam iv! Zar ti izgledam kao duh?
Nasmijeio sam se, ali ne zadugo. Glava me je toliko boljela da bi u svakom drugom
trenutku iskapio nekoliko boca kako bi se to prije napio i zadrijemao.
to je, prijatelju? Je li sve u redu? sumnjiavo je upitao ems.
S mukom sam progutao slinu. to ako mi ne povjeruje kad mu kaem za onu zavjeru?
to ako pomisli da sam halucinirao pod utjecajem vina? A moda i jesam. Ni ja nisam
mogao biti siguran.
Planiraju te ubiti, rekao sam. Nemam pojma tko su. Nisam im vidio lica. Zna,
spavao sam i... Ali to nisam sanjao. Hou rei, sanjao sam, ali ne to. I nisam bio pijan.
Dobro, popio sam nekoliko aa, ali nisam bio...
ems je stavio ruku na moje rame. Smiri se, prijatelju. Shvaam.
Shvaa?
Da. A sad se vrati u krmu i ne brini za mene.
Ne, ne! Nikamo ja ne idem. A ne ide ni ti, usprotivio sam se. Ti ljudi su ozbiljni.
Mora biti oprezan. Ne smije se vratiti u Rumijevu kuu. To je prvo mjesto na kojem e te
potraiti.
Ne obazirui se na moju paniku, ems je i nadalje utio.
Sluaj, derviu, moja je kua malena i pomalo zaguljiva. Ali ako ti to ne smeta, moe
ostati kod mene koliko god eli.
Hvala ti na brizi, promrmljao je ems. Ali nita se ne dogaa izvan Boje volje. To je
jedno od pravila: Ovaj je svijet podignut na naelu uzajamnosti. Ni kapljica ljubaznosti ni mrljica
zla nee ostati neuzvraena. Ne boj se zavjera, prevara ili trikova drugih ljudi. Ako netko postavlja
klopku, ne zaboravi, postavlja je i Bog. On je vei urotnik. Nijedan listi ne zauka a da Bog to ne
zna. Vjeruj u to jednostavno i u cijelosti. Sve to Bog ini, ini lijepo.
Rekavi to, ems mi je namignuo i mahnuo u pozdrav. Gledao sam kako brzo koraa
kroz blatnjave ulice u smjeru Rumijeve kue, usprkos mojim upozorenjima.
Ubojica
Zajedno smo podigli njegovo tijelo, koje je bilo neobino lagano, i bacili ga u bunar.
Glasno dahui ne bismo li uhvatili daha, svi smo se zatim odmaknuli korak unatrag i
ekali da ujemo zvuk pada njegovog tijela u vodu.
Nije ga bilo.
Koji se to vrag dogaa? upitao je jedan od mukaraca. Zar nije pao u bunar?
Naravno da jest, odgovorio je drugi. Kako je mogao ne pasti?
Uhvatila ih je panika. Uhvatila je i mene.
Moda se uhvatio za kuku na zidu, predloio je trei.
Taj je prijedlog imao smisla. On nam je s lea skinuo teret pronalaenja objanjenja i mi
smo ga rado prihvatili, iako smo svi znali da na zidovima bunara nema kuka.
Ne znam koliko smo dugo ekali ondje i izbjegavali pogledati jedni drugima u oi.
Hladan je vjetri zapuhao dvoritem, rasipavajui tanke, smee vrbine listie oko naih
nogu. Visoko na nebu, tamno plavetnilo jutra tek je poelo dobivalo purpur. Moda bismo
ostali ondje do dugo u dan, da se nisu otvorila stranja vrata kue i iziao neki mukarac.
Odmah sam ga prepoznao. Bio je to Mevlana.
Gdje si? povikao je, glasom prepunim zabrinutosti. emse, jesi li tu?
Na spomen njegovog imena, nas sedmorica svi dadosmo petama vjetra. Ona estorica
preskoie zid vrta i nestadoe u noi. Ja sam malo zaostao, traei svoj bode, koji sam
pronaao ispod jednog grma, blatnjav. Znao sam da se ne bih smio zadravati ondje, ni
sekunde, ali nisam mogao odoljeti iskuenju da se ne okrenem.
A kad sam se okrenuo, vidio sam kako Rumi tetura u dvorite i zatim naglo posre
nalijevo, prema bunaru, kao da ga vodi intuicija. Nagnuo se, provirio u bunar i tako ostao
jedan trenutak, prilagoavajui oi polumraku u unutranjosti bunara. Zatim se
odmaknuo, pao na koljena, lupio rukama o prsa i zastraujue vrisnuo.
Ubili su ga! Ubili su mog emsa!
Skoio sam preko zida i, ostavljajui za sobom bode s derviovom krvlju na njemu,
potrao kao nikad ranije.
Ella
gljiva
i senfa
maslaca s estragonom
od vanilije
Trebalo joj je itavo poslijepodne da pripremi ta jela. Kad je dovrila, izvadila je najbolji
porculan. Postavila je stol, sloila ubruse i stavila cvijee. Sat na penici namjestila je na
etrdeset minuta, tako da gratinirane tikvice budu tople do sedam sati. Pripremila je
kockice prepeenog kruha, zainila salatu, ba onako kako Avi voli. Palo joj je na pamet da
zapali svijee, ali se predomislila kad je malo bolje razmislila. Bolje je ostaviti stol ovako.
Kao besprijekornu sliku. Nedirnut. Nepokretan.
Potom je zgrabila koveg koji je ve ranije spakirala i izila iz kue. Dok je izlazila,
mrmljala je jedno od emsovih pravila. Nikad nije prekasno zapitati se, 'Jesam li spreman
promijeniti ivot kojim ivim? Jesam li spreman promijeniti se iznutra?`
ak i ako je samo jedan dan u tvom ivotu jednak kao prethodni, to je svakako teta. U svakom
trenutku i sa svakim novim dahom, ovjek bi trebao biti obnovljen i ponovno obnovljen. Postoji
samo jedan nain da se rodi u novi ivot: umiranjem prije smrti.
Aladdin
Istina je. Pridruio sam im se one veeri u krmi. Ja sam onaj koji je ubojici rekao da
ems svake veeri meditira u dvoritu. I kasnije te noi, kad je ems na kii razgovarao sa
svojim ubojicom, ja sam bio jedan od one estorice koji su prislukivali uza zid vrta. A kad
smo odluili da moramo napasti, jer nije bilo povratka i ubojica je bio prespor, ja sam im
pokazao ulaz u dvorite. Ali to je to. Na tome sam se zaustavio. Nisam sudjelovao u
tunjavi. Baybars je napao, a Irshad i ostali mu pomogli. A kad su se oni uspaniili,
akalova glava uinio je ostalo.
Kasnije sam iznova proivio taj trenutak u mislima toliko mnogo puta da je teko rei
koji je dio stvaran, a koji plod moje mate. Jednom ili dvaput prizvao sam sjeanje na
emsov bijeg iz naih ruku u poput roga crnu no i ta je slika bila tako iva da sam gotovo
povjerovao u nju.
Iako ga nema, posvuda su njegovi tragovi. Ples, poezija, glazba, i sve one stvari za koje
sam mislio da e nestati kad njega vie ne bude, ostali su vrsto ukorijenjeni u nae ivote.
Moj otac postao je pjesnik. ems je imao pravo. Kad se jedna posuda razbije, razbije se i
druga.
Moj otac je oduvijek bio pun ljubavi. Prihvaao je ljude svih vjera. Bio je ljubazan ne
samo prema muslimanima, ve i prema kranima, idovima, ak i poganima. Nakon to
je ems uao u njegov ivot, njegov krug ljubavi postao je toliko ogroman da je ukljuio
ak i one najposrnulije u drutvu - prostitutke, pijance i prosjake, ljam ljama.
Vjerujem da bi on mogao voljeti i emsove ubojice.
Postojala je, i jo uvijek postoji, samo jedna osoba koju ne uspijeva voljeti: njegov sin.
Sultan Walad
Rumi
Ella
Jutarnja molitva..., odgovorila je Ella i zastala, kao da to sve objanjava: njegovo sve
slabije zdravlje, njezin sve vei strah da e ga izgubiti i apsolutnu ludost kakva je ljubav sve obuhvaeno u te dvije rijei.
Aziz se sad uspravio u krevetu, ne trepui. Na pramenastom svjetlu svjetiljke i
okrueno izbijeljenim bijelim plahtama, njegovo je zgodno lice izgledalo tuno blijedo, ali
na njemu je ujedno bilo neeg monog, ak besmrtnog.
Jutarnja molitva je posebna, promrmljao je. Jesi li znala da se, od pet molitvi koje bi
svaki musliman trebao obaviti svakoga dana, za jutarnju kae da je najsvetija, ali
istodobno i najvea kunja?
A zato?
Valjda zato to nas budi iz snova, a to ne volimo. Radije bismo ostali spavati. Zato u
jutarnjoj molitvi postoji stih koji u drugima ne postoji. Kae, Molitva je bolja od sna.
Ali je za nas dvoje moda bolji san, pomislila je Ella. Kad bismo barem mogli zaspati zajedno.
eznula je za mirnim, nepomuenim snom, nimalo manje arobnim od onoga uspavane
ljepotice, za sto godina apsolutnog mrtvila koje e ublaiti ovu bol.
Ubrzo je poziv na molitvu zavrio, a njegovi odjeci utihnuli u valovima koji jenjavaju.
Kad je i zadnja nota utihnula, svijet je djelovao neobino sigurnim, ali nepodnoljivo
nijemim. Prola je godina dana otkad su zajedno. Godina dana ljubavi i svijesti. Veinu tog
vremena, Aziz se osjeao dovoljno dobro da nastavi putovati s Ellom, ali u zadnja dva
tjedna zdravlje mu se vidno pogoralo.
Ella je promatrala kako on ponovno tone u san, vedrog, tako milog lica. Misli su joj
ispunili strahovi. Duboko je uzdahnula i izila iz sobe. Prola je kroz hodnike u kojima su
sva vrata bila obojana u zelene nijanse i ula u odjele na kojima je vidjela bolesnike, stare i
mlade, mukarce i ene, neke koji su se oporavljali, druge koji su kopnili. Pokuala se ne
obazirati na upitne poglede ljudi, ali njezina plava kosa i oi inili su njezino nepripadanje
ovom gradu uareno bijelim. Nigdje se ranije Ella nikad nije osjeala toliko tuom. Ali,
Ella nikad u ivotu nije ba bila neka putnica.
Nekoliko minuta kasnije, sjedila je uz fontanu u malenom, ugodnom bolnikom vrtu.
Usred fontane nalazio se kipi anela, a na dnu je svjetlucalo nekoliko srebrnih kovanica,
svaka s neijom tajnom eljom. Prekopala je depove ne bi li pronala kovanicu, ali uspjela
je pronai samo narkane poruke i pola itne ploice. Kad joj se pogled spustio na vrt,
ispred sebe je ugledala nekoliko kamenia. Glatkih, crnih, sjajnih. Podigla je jedan od njih,
zatvorila oi i bacila ga u fontanu, usnama mrmljajui elju za koju je ve znala da se nee
obistiniti. Kameni je udario o zid fontane i odbio se u stranu, upadajui ravno u krilo
kamenog anela.
Da je Aziz ovdje, pomislila je Ella, on bi to smatrao nekim znakom.
Kad se pola sata kasnije vratila u sobu, u njoj je zatekla lijenika i jednu mladu
bolniarku s maramom na glavi, i plahtu navuenu preko Azizove glave.
Preminuo je.
oduevljenje, poprilian broj njih mogao je doi, s mjesta udaljenih kao to su Cape Town,
St. Petersburg, Murshidabad i Sao Paolo. Meu njima je bilo fotografa poput njega, ali i
uenjaka, novinara, pisaca, plesaa, kipara, poslovnih ljudi, zemljoradnika, kuanica, i
Azizova usvojena djeca.
Bio je to srdaan, radostan obred, kojem su nazoili ljudi svih vjera. Proslavili su
njegovu smrt, kao to su znali da bi on volio. Djeca su se veselo igrala bez nadzora. Jedan
je meksiki pjesnik razdijelio slatke krike kruha mrtvih sa sezamom, a jedan stari Azizov
prijatelj iz kotske po svima rasuo ruine latice, zasipajui ih njima kao konfetima, od
kojih je svaka bila ivopisno svjedoanstvo da smrt nije neto ega se treba bojati. Jedan od
lokalnih stanovnika, pogrbljeni stari musliman koji je promatrao itav taj prizor sa irokim
osmijehom i prodornim pogledom, rekao je da je to zacijelo bio najlui pogreb koji je
Konja ikad vidjela, osim Mevlaninog pogreba prije mnogo stoljea.
Dva dana nakon pogreba, kad je najzad ostala sama, Ella je lutala gradom, promatrala
obitelji koje su prolazile pokraj nje, trgovce u njihovim radnjama, i uline prodavae eljne
prodati joj neto, bilo to. Ljudi su zurili u ovu Amerikanku s oima nateenim od plaa
koja je hodala meu njima. Ovdje je bila posvemanja neznanka, posvemanja neznanka
posvuda.
Kad se vratila u hotel, prije nego to se odjavila i krenula ka zranoj luci, Ella je skinula
jaknu i odjenula pahuljasti pulover od angore boje breskve. Previe plaha i krotka boja za
enu koja ne pokuava biti ni plaha ni krotka, pomislila je. Zatim je nazvala Jeannette, koja
je bila jedina od njezino troje djece koja ju je podrala u odluci da slijedi svoje srce. Orly i
Avi jo uvijek nisu razgovarali s majkom.
Mama! Kako si? upitala je Jeannette glasom punim topline.
Ella se nagnula u prazan prostor i nasmijeila kao da joj kerka stoji suelice. Zatim je
gotovo neujnim glasom rekla, Aziz je mrtav.
Oh, mama, strano mi je ao.
Uslijedila je kratka tiina dok su obje razmiljale o tome to bi rekle. Jeannette ju je
prekinula. Mama, hoe li se sad vratiti kui?
Ella je nagnula glavu razmiljajui. U pitanju svoje kerke ula je jo jedno
neizgovoreno pitanje. Hoe li se vratiti u Northampton svom suprugu i prekinuti
postupak za razvod braka, koji se ve bio pretvorio u labirint meusobne kivnje i
optuaba? to sad kani uiniti? Nije imala novca i nije imala posao. Ali uvijek moe davati
privatne satove engleskoga, raditi za neki asopis ili tko zna, jednog dana biti dobra
knjievna urednica.
Nakratko zatvorivi oi, Ella je samoj sebi s radosnim uvjerenjem i samopouzdanjem
predskazala to e joj donijeti budui dani. Nikad ranije nije bila ovako preputena samoj
sebi, a ipak, udno, nije se osjeala usamljenom.
Nedostaje mi, duo, rekla je. I nedostaju mi tvoj brat i sestra. Hoe li me doi
posjetiti?
Naravno da hou, mama - hoemo - ali to e ti sad uiniti? Jesi li sigurna da se ne
vraa?
Idem u Amsterdam, rekla je Ella. Ondje imaju nevjerojatno zgodne stanie, s
pogledom na kanale. Mogu unajmiti jedan od njih. Morat u poraditi na vjetini vonje
bicikla. Ne znam... Neu nita planirati, duo. Pokuat u ivjeti dan po dan. Vidjet u to
mi kae srce. To je jedno od pravila, nije li?
Kakvih pravila, mama? O emu to govori?
Ella je prila prozoru i pogledala nebo, koje je u svim smjerovima bilo zadivljujue
modroljubiasto. Kovitlalo se vlastitom nevidljivom brzinom, rastakalo u nitavilo i u
Zahvale
Pojmovnik
baqa: trajnost koja dolazi nakon ponitenja, vie stanje ivota s Bogom
baraqa: blagoslov
dervi: netko tko je na sufijskom putu
fana: ponitenje sebe dok je ovjek tjelesno iv
fakih: vjerski pravnik/ueni ovjek
fakir: sufi koji prakticira duhovno siromatvo
gazel: vrsta pjesnitva uobiajena u indo-perzijsko-arapskoj civilizaciji
hadis: rijei i djela proroka Muhameda
hafiz: osoba koja je nauila Kur'an napamet
hamam: turska kupelj
Insan-i Kamil: savreno ljudsko bie prema sufizmu; to stanje je bespolno i stoga dostino
i mukarcima i enama
inallah: ako Bog da
kismet: srea, sudbina
kudm i rebab: glazbala, kudum - bubanj, rebab - gusle
lokum: turska poslastica
medresa: kola u kojoj uenici stjeu znanja iz brojnih podruja
mekteb: vjerska osnovna kola
maqamat: faze razvoja, duhovne postaje
nafs: lani ego
ney: svirala od trske koju uglavnom sviraju Mevlevi dervii
kibla: smjer u kojem se muslimani okreu u svakodnevnim molitvama
alvare: iroke hlae
sema: duhovni ples vrteih dervia
semazenbaa: majstor plesa
ali, Hanefi, Hanbali i Maliki: etiri kole zakona sunitskog islama
erijat: 1. Niz islamskih zakona i odredbi; 2. Sredinja struja, glavna nadlenost
tefsir: tumaenje ili komentar, obino za Kur'an
Tahafut al-Tahafut: Nesuvislost nesuvislosti, djelo Ibn Ruda (Averoes), u kojemu autor
brani aristotelovsku filozofiju u islamskoj misli
tariqa: sufijski duhovni put, ili nain, mistini put
tespih: brojanica
zikr: sjeanje na Boga, zazivanje i velianje Boijeg imena
Izvori
Piui ovaj roman, od velike su mi koristi bila djela o Mesneviji autora R.A. Nicholsona
i Autobiografija emsa iz Tabriza Williama Chitticka. Zahvalna sam djelima Williama
Chitticka, Colemana Barksa, Idrisa Shaha, Kabira Helminskog, Camille Helminski, Refika
Algana, Franklina D. Lewisa i Annemarie Schimmel.
Rumijeve pjesme su iz sljedeih izvora:
William Chittick, The Sufi Path of Love, State University of New York, Albany, 1983.
Coleman Barks, A Year with Rumi, Harper Collins, New York, 2006. i The Essential Rumi,
1995.
Kabir Helminski, The Rumi Collection, Shambhala Publications, Boston, 2005.
Pjesme Omara Hajjama u prijevodu Richarda Le Galliennea, na stranici
http://en.wikipedia.org/wiki/Rubaiyat_of_Omar_Khayyam
Od dva koritena prijevoda en-Nise, prvi je M. H. Shakira (Kur'an, preveo M.H. Shakir,
1993.), a drugi Ahmeda Alija (Kur'an, suvremeni prijevod, Princeton University Press,
Princeton, 2001.)