Professional Documents
Culture Documents
Uticaj Medija U Rbiji Na Kulturni Identitet
Uticaj Medija U Rbiji Na Kulturni Identitet
Apstrakt
Predmet rada je uticaj medija u Srbiji na kulturu seanja i formiranje kulturnog
identiteta. Rezultati kvantitativne i kvalitativne analize medijskih tekstova objavljenih u
rubrikama Kultura, pokazuju nedostatak odnosa prema prolosti budui da je u
istraivanom periodu objavljeno najmanje informacija o kulturnom nasleu, neto vie
o savremenoj neprofitnoj umetnikoj produkciji u Srbiji, a najvie o transkulturalnoj
profitno orjentisanoj globalnoj industriji kulture i zabave, to znaajno doprinosi
formiranju transnacionalnog kulturnog identiteta.
Kljune rei: Srbija, medijski sadraj, kulturna politika, kultura seanja, kulturna
batina, identitet
Uvod
Mediji su javna glasila u sistemu javnog informisanja, a prema teoriji Kloda Molara o
kulturnim sistemima, oni su lanovi porodice posrednika (Molar, 2000: 39) budui da
posreduju izmeu stvaralaca, donosilaca odluka i publike. U takvom sistemu, mediji
postaju portparoli porodice stvaralaca i ministra (Molar, 2000:40), ali ne samo ministra
kulture, ve i drugih ministara u vladi budui da je kultura meuresorna oblast i da
nadlenost za odreena pitanja moe imati i ministarstvo prosvete (npr. umetniko
obrazovanje), inostranih poslova (npr. meunarodna kulturna saradnja), dijaspore (npr.
odnosi sa Srbima izvan Srbije), ekonomije (npr. kulturna i kreativna industrija, kulturni i
kreativni turizam i sl).
djukic.vesna@gmail.com
Ovaj tekst je nastao u okviru rada na projektu br. 178012 Identitet i seanja: transkulturalni tekstovi
dramskih umetnosti i medija (Srbija 1989-2014), Fakulteta dramskih umetnosti (Univerzitet Umetnosti u
Beogradu), koji finansira Ministarsto prosvete i nauke Republike Srbije
2
S druge strane, u liberalno pluralistikoj teoriji medija mediji obezbeuju javni prostor u
kome se dele informacije i informie javnost. Na ovaj nain slobodni mediji funkcioniu
kao pas uvar koji budno motri na poteze vlade da bi odluivanje u javnom interesu bilo
transparentno, a informacije od javnog znaaja dostupne javnosti. Istovremeno, drava i
poslovni svet imaju kljuni znaaj u irenju i suzbijanju informacija (Miler, 2005:113).
Budui da kultura sa stanovita savremenih kulturnih politika pored umetnosti (prema
Molaru visoke, niske i srednje, to ukljuuje kulturne industrije) podrazumeva i kulturnu
batinu, kao i meuresorne oblasti kulture (uki, 2012: 315-320), to onda znai da mediji
moraju istinito i objektivno informisati javnost o irokom spektru kulturnih i umetnikih
programa, proizvoda i usluga bilo stvorenih u prolosti, bilo u sadanjosti. U suprotnom,
ako svi raznoliki sadraji i izrazi u oblasti kulture i umetnosti nisu medijski posredovani i
preneti do javnosti, domaaji se zatvaraju samo u uzan krug privilegovane kulturne elite
koja u njima neposredno uestvuje (uki, 2012)3 ili njima prisustvuje. Za veinu kupaca i
korisnika medijskih informacija, to je isto kao da nisu ni postojali. Zato je etika
odgovornost medija ogromna, moda mnogostruko vea od drugih javnih institucija i to
pre svega zbog toga to oni postojeu realnost najpre dekonstruiu, a potom ostvarenu
sliku reprezentuju na nain i u skladu sa neijim oekivanjima (Nikoli, 2010: 35). Ciljna
grupa takve medijski posredovane reprezentacije realnosti je uvek postojea italaka
publika, meutim, medijska arhiva objavljenih tekstova u prolosti jedan je od moguih
izvora informisanja buduih generacija. Na taj nain arhiva medijskih tekstova predstavlja
institucionalizovano pamenje i seanje4 kako pojedinaca, tako i institucija, gradova, pa i
drava. Za budue generacije, jo i vie nego za postojee, ono to mediji nisu objavili
nije se ni dogodilo, pa ne moe ni imati uticaj na odnos prema prolosti i sadanjosti.
Dakle, ako mediji informiu selektivno, suzbijajui informacije, uprkos tome to im je
misija da to spree, ako ne informiu o ukupnoj kulturnoj i umetnikoj sceni i nemaju
razvijeno istraivako, interpretativno i analitiko novinarstvo koje ide dalje od najave
dogaaja i dublje istrauje, tumai i komentarie odreene teme medijska arhiva nee
sadrati dovoljno dokumentacionog i analitikog materijala na osnovu kojeg budue
generacije mogu da razvijaju kulturni identitet uspostavljajui dvosmerni odnos i prema
prolosti, kao i prema sadanjosti. Ovaj odnos prema prolosti u informisanju je neophodan
budui da novo u kulturi nije apsolutni novum, jer se oslanja na selekciju dostignua iz
kulturne tradicije (Golubovi, Jari, 2010:16), pa medijska arhiva treba da sauva i prenese
i do buduih generacija razliita dostignua iz prolosti, podjednako kao i iz sadanjosti.
Upravo iz tog razloga, medijski tekstovi objavljeni u rubrici Kultura treba da se odnose
podjednako prema batini, kao i prema savremenom umetnikom stvaralatvu, tj. da
obuhvataju iroki raspon savremenog znaenja pojma kultura, koji pored ova dva
konvencionalna oblika kulture, obuhvata i brojne meuresorne oblasti.
Stoga je predmet ovog rada uticaj medija u Srbiji na kulturu seanja i formiranje kulturnog
identiteta. Cilj rada je da proui odnos psa uvara prema prolosti: materijalnoj i
nematerijalnoj kulturnoj batini i tradiciji, kao i prema delatnosti ustanova zatite (npr.
arhiva, muzeja, biblioteka, zavoda za zatitu, instituta za knjievnost, konzervaciju i dr).
3
Ovo je zakljuak teksta Kocka je baena: transkulturalni projekat seanja i identiteta Centra za dramu u
edukaciji i umetnosti (CEDEUM) realizovanog 2011. godine u okviru naunog projekta Identitet i seanje:
transkulturalni tekstovi dramskih umetnosti i medija.
4
U radu se neemo baviti distinkcijom seanja i pamenja (Asman, Nora, Albva, Kulji, Dakovi, Nikoli i
drugi), budui da medijski tekstovi kroz intervjue i druge novinarske forme mogu da posreduju kako
individualni, tako i kolektivni odnos prema prolosti.
Na taj nain se kroz odnos dva institucionalizovana oblika pamenja i seanja medijskog
i batinskog, analizira i njihov uticaj na oblikovanje kulturnog identiteta graana i razliitih
drutvenih grupa naroito mladih koji su u periodu odrastanja i sazrevanja posebno
osetljivi na pitanje identiteta.
Istraivanje sadraja medijskog pamenja i seanja metodom kvantitativne i kvalitativne
analize medijskih tekstova objavljenih u Srbiji 2012. godine obuhvatie sadraj rubrika
Kultura tampanih i internet medija: nedeljnik NIN, dnevne novine Politika, Blic,
Novosti, internet izdanje B92 i Balkaninsight. U tom smislu posebno je veliki znaaj
interneta na kome su forumi, komunikacije kroz blogove i komentare italaca, praktino
promenile oblike drutvenog komuniciranja a posebno uticale na proirenje i
demokratizaciju vratara (gatekeepers) i voa mnjenja (Dragievi ei, Stojkovi,
2011:32). Internet pred tampu stavlja zadatak da se menja, iako e posledice tog procesa
biti znaajnije i vidljivije u vremenu koje dolazi (Jefti, 2011:111) budui da do sada
urednitva rubrika Kultura nisu bila osetljiva za potrebe i komentare italaca
zainteresovanih za prolost i kulturnu batinu vie od samih urednika.
Strategija razvoja informisanja u Republici Srbiji do 2016.godine, doneta od strane Vlade Republike Srbije
na osnovu lana 45. stav 1. Zakona o Vladi (Slubeni glasnik RS, br. 55/05, 71/05-ispravka, 101/07, 65/08
i 16/11), str.11,12, http://www.kultura.gov.rs/strategi-razvo-sistema-avnog-informisa-u-republici-srbi-i-do2016-godine
Prvi istraivaki tekst Izmeu propisanog i realnog kultura u pravnom haosu koji se odnosi na zakone u
oblasti kulture napisan je na osnovu istraivanja novinara Balkanske mree za istraivako novinarstvo BIRN
sprovedeno u 11 gradova u Srbiji i objavljen 25. januara 2012. na web lokaciji
http://www.balkaninsight.com/en/article/izmedu-propisanog-i-realnog-kultura-u-pravnom-haosu ; drugi tekst
Greka u kodu koji se odnosi na evropske prestonice kulture i kandidaturu gradova u Srbiji je objavio
nedeljni list NIN 15. marta 2012, a trei Privatna inicijativa u kulturi na temu savremenih umetnikih
manifestacija nastalih kao preduzetnika incijativa pojedinaca ili grupa umetnika objavio je dnevni list
Politika 3. aprila 2012. godine u rubrici Tema nedelje.
4
komercijalnom muzeju (Krivoejev, 2012:41)7 Madam Tiso (1), performansu (1) i fotografiji (1).
U istom periodu objavljeno je samo 7 naslova (oko 20%) koji se odnose na klasine, visoke
umetnosti: pozorite (4), balet (1), likovnu umetnost (2) i jedan naslov o jeziku. Od toga,
informacije o savremenom stvaralatvu koje se mogu dovesti u vezu sa kulturnom batinom,
zastupljene su samo sa etiri vesti (13%): o hepeningu Gete instituta u Beogradu posveenom
knjievnicama koje su menjale svet, statui Ane Frank u Berlinskom muzeju Madam Tiso (koji je
podstakao itaoce da napiu 8 komentara), o pronalasku najstarijeg jednominutnog Dikensovog
filma u Velikoj Britaniji i o ukidanju nastave na srpskom jeziku u 8 evropskih zemalja, Kanadi,
Americi i Australiji (ova meuresorna tema je podstakla itaoce da napiu najvie ak 16
komentara). Broj komentara (koji se kree od 0 do najvie 16), pokazuje da itaoce tema kulturne
batine ne ostavlja ravnodunim, dok vest o filmskom festivalu u Kanu nije uopte komentarisana
(0 komentara). Kvantitativnom analizom objavljenih tekstova8 videemo da se, od ukupno 26
naslova u rubrici kultura visokotiranog dnevnog lista Blic objavljenih u periodu od 8. do 12. marta
2013, manje od polovine vesti (11) odnosilo na domau kulturnu i umetniku produkciju
(dodeljivanje nagrada, promocije knjiga, odravanje festivala, informacije o smrti umetnika i sl),
dok je vie od polovine informacija bilo povezano sa inostranom produkcijom (15).
Meutim, ako uporedimo tampane i internet medije sa radiom i televizijom, kvalitativna
analiza programskih sadraja elektronskih medija daje nepovoljniju sliku kako u pogledu
broja informacija, tako i u pogledu njihovog sadraja. Televizija kao elektronski medij koji
najvie utie na formiranje javnog mnjenja, ima najmanje zastupljenih sadraja o kulturi i
umetnosti. Poto u vrednosnom smislu, njen uticaj zavisi od stepena obrazovanja graana
koji je u Srbiji veoma nizak budui da svaki peti graanin nema zavrenu osnovnu kolu9,
komercijalni televizijski programi ne emituju sadraje kulture jer bi se u tom sluaju
osetno smanjila gledanost programa (Dragievi ei, 2011: 30). Meu komercijalnim
medijima, moda najpovoljniju sliku daje internet izdanje radija i televizije B92, koje u
rubrici Kultura objavljuje veliki broj vesti, komentara i intervjua. Ali budui da ova
rubrika klasifikuje kulturu na: film i televiziju, likovno i muziko stvaralatvo, knjigu i
strip, pozorite i ostalo, moe se zakljuiti da ni ovaj elektronski medij ne prepoznaje
kulturnu batinu kao posebnu oblast od javnog interesa, ve je prevashodno usmeren na
savremene umetnosti i kulturnu industriju. Ovo je naroito uoljivo u izboru tema intervjua
objavljenih tokom 2011. i 2012. godine10 koji se iskljuivo odnose na savremene vizuelne
umetnosti (nagrada za likovnu kritiku, razvoj karijera slikara, fotografa, grafikog
dizajnera i likovnog performans umetnika, novi izlobeni prostori savremene umetnosti,
urbana ulina umetnost na zidovima i dr). Iako su mnogi od ovih tekstova aktualizovali
odreene teme iz prolosti (npr. Titov bunker kod Konjica u BiH kao novi izlobeni
prostor u kojem je 50 umetnika stvaralo svoja dela, a Sevet Evrope izlobu proglasio
kulturnim dogaajem 2009/10. godine11, Drugi svetski rat kao tema prve samostalne
izlobe mladog grafikog dizajnera u ustanovi kulture Parobrod12 i dr.) i prolost je ovde
redukovana samo na Drugi svetski rat, a batina samo na inspiraciju savremene umetnosti.
Da oni danas nemaju veze sa muzejima svedoi i injenica da se na sajtovima svih Madam Tiso kua u
svetu vie ne moe pronai re muzej. Tako ovi subjekti postaju deo kulturne industrije usmerene iskljuivo
ka stvaranju profita.
8
Spisak naslova tekstova nalazi se u prilogu rada
9
Prema najnovijim podacima, svaki peti graanin u Srbiji nema zavrenu osnovnu kolu, izjava lana
Nacionalnog prosvetnog saveta dr Ane Peikan, Novosti, 18. mart 2012.
10
http://www.b92.rs/kultura/intervjui.php?nav_category=1084 pristupljeno 13. marta 2012.
11
http://www.b92.rs/kultura/intervjui.php?nav_category=1084&nav_id=499087 pristupljeno 13. marta 2012.
12
http://www.b92.rs/kultura/intervjui.php?nav_category=1084&nav_id=589852 pristupljeno 13. marta 2012.
5
Intervju Svetlane Pali Projekat velike Albanije je ve daleko odmakao, Blic, 24.10.2012, objavljen je na
dan kada je zvanino stupila na snagu odluka o opozivu ambasadora u Rusiji i Francuskoj
14
Ustav Republike Srbije, Zatita nacionalnih manjina, lan 14.
15
Bati Baevi, Dva rivala, jedna politika, NIN 15. mart 2012.
6
dogaaja. Na sam dan seanja, informacija o njima je preneta samo u formi najave, a
narednih dana su druge teme ispunile medijski prostor.
Najznaajniji spomenik kulture uniten u bombardovanju je zgrada Narodna biblioteka
Srbije koja se nalazila na Kosanievom vencu sa 300.000 knjiga i srednjovekovnih spisa
neprocenjive vrednosti. Seanje na taj dogaaj je, po tradiciji, obeleeno brojnim
programima na razliitim lokacijama u gradu. U okviru lokaliteta na Kosanievom vencu
u Beogradu, na kome se do poetka Drugog svetskog rata nalazilo zdanje Narodne
biblioteke Srbije, odrana je centralna manifestacija u prisustvu velikog broja zvanica,
lanova diplomatskog kora, predstavnika Grada Beograda i beogradskih optina, brojnih
institucija kulture, prosvete i nauke, kao i graana. Ceremoniju je predvodio tadanji
ministar kulture, informisanja i informacionog drutva Predrag Markovi.
Sve se to dogodilo u jednom traginom danu, kad su knjige nestale. Danas
smo svi doneli po jednu knjigu, jer, inae, ulaemo u svakakvu
infrastrukturu, ali ne ulaemo mnogo u infrastrukturu due, rekao je u svojoj
besedi knjievnik Aleksandar Gatalica, na mestu gde je polaganjem knjiga
velikog broja graana na ruevine nekadanje biblioteke zapoela centralna
manifestacija seanja.
Ovu izjavu je preneo list Danas, ali i u toj vesti objavljenoj pod naslovom Obeleen Dan seanja
na razaranje Narodne biblioteke Srbije, mnogi drugi dogaaji posveeni seanju na
bombardovanje biblioteke su potisnuti u drugi plan. Meu njima je bilo i predavanje dr Irene
padijer o jedinom sauvanom, veoma vrednom rukopisu taha monaha Marka ,,Zbornik srpskih
itija, nastalog u 14. veku koji nije stradao 6. aprila 1941. godine. U elji da javnosti prui priliku
da vidi ovaj izuzetan spomenik srpske srednjovekovne kulture koji se uva u trezoru nacionalne
biblioteke, rukopis je u specijalnoj komori izloen samo na dan seanja. Ali, urednitvo
najtiranijih novina Blic i drugih internet izdanja visokotiranih dnevnih listova (osim Novosti:
Dan biblioteke: preivela itija, 5. april 2012; Glas javnosti: Seanja u Narodnoj biblioteci
Srbije, 6. april 2012; Pressonline, Seanja u Narodnoj biblioteci Srbije, 6. april 2012) ovim
dogaajima nisu posvetili medijski prostor iako su svi programi bili veoma poseeni. Poseenost
ukazuje na potrebu graana da ulau u infrastrukturu due, dok mediji kao organizovani oblik
kolektivnog seanja sadanjih i buduih generacija, tu potrebu ne prepoznaju.
klatna tako da ono ne zavri ni u jednoj od krajnjih taaka, ali i da se ne zaustavi u mrtvoj taki
hiperrealnog drutva masovne kulture.16
Ako se vratimo na polazne teorije, zakljuiemo da se pas uvar otrgao od biveg vlasnika i vie ne
uva javno dvorite i politiku elitu, jer ga drava vie ne hrani sredstvima iz javnog budeta u
potpunosti, ve samo povremeno i u malim porcijama koje ispred svog atara postavlja savremena
visoka umetnost nagradama, festivalima ili nekrolozima. A po svemu sudei zbog globalistike
transnacionalne i transkulturalne orjentacije savremenih medija u Srbiji, tako e i ostati sve dok
batinska kulturna politika i batinske institucije pred pse uvare ne ponu da bacaju sone
koske. Budui da ne dodeljuju nagrade, niti su batinski strunjaci medijski atraktivne linosti kao
glumci i drugi umetnici, te koske bi morale biti podjednako privlane kao i one koje baca
transkulturalno orjentisano savremeno stvaralatvo i kulturna industrija. Ovo najvie zavisi od
kreativnosti, inovativnosti i sposobnosti zaposlenih u oblasti zatite batine da stvore atraktivne
proizvode za trite kulture (politika seanja), ali i nova trita (npr. batinskog: muzejskog,
arheolokog, kulturno-istorijskog i kreativnog turizma), kao i od preduzetnikog potencijala u
Srbiji koji u ovom trenutku ne generie dovoljno atraktivnih sadraja koje mogu postati vest u
medijskim rubrikama Kultura. Druga mogunost, koja ne iskljuuje prvu, jeste da kulturna
javnost i javno mnjenje (Habermas, 1969), kada i samo oseti ovaj nedostatak medijski
posredovanog odnosa sa prolou preko kulturne batine, izvri pritisak da se uspostavi odgovoran
odnos prema javnom interesu koji bi obuhvatio i konstruktivan odnos prema kulturnoj batini i
razliitim dostignuima iz kulturne tradicije stvorenim u prolosti. Ovde se, meutim, postavlja i
pitanje odgovornosti onih aktera koji reprezentuju kulturnu batinu imajui u vidu da batinske
ustanove kulture, a naroito muzeji u Srbiji, ne posveuju dovoljno panje poseenosti programa
uprkos tome to predstavlja kljuni indikator uspeha (Krivoejev, 2012:68). Iako je Evropa
fascinirana svojom prolou (In from the margins, 1997:195) i milioni ljudi svake godine poseuju
evropske istorijske gradove, spomenike i muzeje, ime kulturni turizam postaje deo masovne
kulture, a komercijalizacija tradicije i prolosti temelj industrije naslea u ekspanziji kao
savremeni nain komodifikacije prolosti i porekla (In from the margins, 1997:197), kulturna
batina u Srbiji je jo skrivena u pranjavim muzejskim vitrinama stalnih postavki esto starih i po
nekoliko decenija i potpuno neatraktivna kako za publiku, tako i za medije.
I konano, moe se zakljuiti da medijsko informisanje kao potencijal za institucionalizovano
medijsko pamenje i seanje u posttotalitarnoj tranzicionoj Srbiji postaje prostor selekcije i
redukcije kulture i umetnosti na popularne i komercijalne transkulturalne sadraje, sa jasnim ciljem
da se ovi sadraji (zlo)upotrebe u korist transnacionalnih medijskih kompanija i poslovne elite koja
njima upravlja. Mediji kao vratari i voe mnjenja, ne otvaraju vrata savremene neprofitne
kulturne i umetnike produkcije u zemlji, a ni kulturne batine, ve eventualno, informiui
selektivno i prodajui kulturu i umetnost kao robu, podstiu konzumerizam i potronju proizvoda i
usluga profitno orjentisane srednje i niske umetnike produkcije koje su primarno i namenjene
tritu. U vreme kada drava, drutvo i graani Srbije prolaze kroz veliku krizu identiteta,
uzdrmani u temelju negativnim aspektima jugoslavizma i titoizma, vraanje proverenim
vrednostima koje nudi naa batina, prozraenim modernim senzibilitetom, veliki su zadatak nae
elite17, ali i itave porodice posrednika u kojoj se, pored elite, nalaze i mediji.
Takvo odsustvo odnosa aktuelne medijske politike u Srbiji prema visokoj umetnosti, prolosti i
batini, uz favorizovanje inostrane umetnike produkcije u rubrikama Kultura, zapravo
predstavlja medijski doprinos globalizaciji i formiranju transnacionalnog kulturnog identiteta (vob
16
http://www.clio.rs/knjige.php?id=301
Iz intervjua sa istoriarem Duanom T. Batakoviem, Projekat velike Albanije je ve daleko odmakao,
Blic, 24.10.2012.
17
oki, 2001). Na taj nain globalizovani mediji danas nisu samo transportno sredstvo kojim se
kulture prenose s kraja na kraj sveta, ve pre svega instrument kojim mali broj tzv. globalnih
igraa vlasnika medija, pokuava da ostvari kulturnu i informativnu hegemoniju (Aracki, 2011:
326). Njima se, kako tvrdi Aracki, na srpskim prostorima iz najrazliitijih razloga, pridodaje i
armija malih ili veih domaih medijskih vlasnika koji nekritiki slede nametnute transkulturalne i
transnacionalne obrasce ponaanja i prakse.
S druge strane, umetnost i prolost omoguavaju da se razume sadanjost osloboena ideolokih
dogmi, a do kontakta sa njima bez medijskog posredovanja, vode uska vrata. Kroz ta vrata proe
samo malobrojna publika sa formiranim kulturnim potrebama, navikama i interesovanjima, pa se i
do poruke Momila Nastasijevia moe doi jedino ako se poseti legat uvene srpske umetnike
porodice Nastasijevi koji se uva u Muzeju rudniko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu i
ita knjievna zaostavtina pesnika.18
Poruka da nema cveta bez korena, govori o tome da nema spoljanjeg bez unutranjeg, tj.
transnacionalnog identiteta bez nacionalnog identiteta, bilo da se odnosi na nacionalne manjine,
bilo na veinu naroda u dravi. O tome svedoi i univerzalni princip kulturnog suvereniteta na
kojem su zasnovane savremene kulturne politike (uki, 2012:65), ali mediji kao transkulturalni
fenomen savremenog globalizovanog sveta princip suvereniteta ne potuju. U suprotnom bi
znailo da sami zadravaju informacije iako zadravanje treba da spree.
Literatura
Aracki, Zoran (2011), Mediji, globalizacija kulture i ouvanje identiteta, u: Savremeni
urnalizam, Kultura, br.132, Beograd, Zavod za prouavanje kulturnog razvitka, str. 326339
Bal, Fransis (1997), Mo medija, Beograd, Clio
Brigs, A, Kobli, P. (2005) Uvod u studije medija, Beograd, Clio
Burdije, Pjer, (1999), Nacrt za jednu teoriju prakse, Beograd, Zavod za udbenike i na
stavna sredstva
Vuksanovi, Divna (2007) Filozofija medija: ontologija, estetika, kritika, Beograd, igoja
Golubovi, Zagorka, Jari, Isidora (2010), Kultura i preobraaj Srbije, Slubeni glasnik,
Res publica, Beograd
Dakovi, Nevena (2012), Cinema komunisto i post-komunisto: filmski tekst pamenja,
seanja i nostalgije, u: Menadment kulture i medija u drutvu znanja, Zbornik radova sa
meunarodne konferencije, broj 21, Beograd, Fakultet dramskih umetnosti, str. 363-384
Dragievi ei, Milena, Stojkovi, Branimir (2011) Kultura, menadment, animacija,
marketing, Beograd, Clio
oki, Nada, vob (2011), Cultural identities in Southeastern Europe a post-transitional
perspective, Cultural Identity Politics in the (Post) Transitional Societies, Zagreb:
Institute for Internacional Relations
uki Dojinovi, Vesna (2005), Kulturni turizam, menadment i razvojne strategije,
Beograd, Clio
18
Dnevni list Novosti je u u periodu od 6-13.oktobra vie navrata objavljivao tekstove o pozorinom
komadu inspirisanom ivotom Momila Nastasijevia Angelska sonata koji je dramaturg i reditelj iz
Gornjeg Milanovca, Zorica Simovi, istraivala od rane mladosti; misterija ljubavnog ivota pesnika reena
je upravo zahvaljujui ovim novinskim tekstovima
http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:400000-Momcilo-Nastasijevic-najzagonetniji-srpski-pesnik
http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:401000-Zivot-Momcila-Nastasijevica-prepuna-je-tajni
9
10
11
Dr Vesna uki
Faculty of Dramatic Arts, University of Arts, Belgrade, Serbia
12