Bognar, L. i Bognar, B. (2007).

Kreativnost uitelja kao znaajna kompetencija nastavnike

profesije. U Babi, N. (ur.) Kompetencije i kompetentnost uitelja: zbornik radova s
meunarodnog znanstvenog kolokvija odranog 18. i 19. travnja 2007. u Osijeku. Osijek:
Sveuilite J.J. Strossmayer, Filzofski fakultet; Kherson: Kherson State University.
Saetak: Fenomen ljudske kreativnosti poeo se temeljitije istraivati u drugoj polovici prolog
stoljea. Od prvobitnog shvaanja da su kreativni samo neki odabrani pojedinci, a da veina
ljudi tu osobinu ne posjeduje dolo se do shvaanja da je to jedna od temeljnih ljudskih
karakteristika koja se moe poticati i odgajati, ali isto tako i potisnuti i onemoguavati.
Treffinger i sur. (2002, 9) razvrstali su znaajke kreativnosti u etiri kategorije: (1) stvaranje
ideja za koje je bitno divergentno miljenje, (2) produbljivanje ideja za koje je karakteristino
konvergentno miljenje, (3) osobine linosti kao to su hrabrost i otvorenost za istraivanje
novih ideja i (4) uvaavanje vlastite intuicije.
Kreativnost uitelja je pretpostavka razvoja kreativnosti uenika. Prema Horng i sur. (2005.) na
kreativnost uitelja pored nekih osobnih karakteristika ima utjecaj vlastito djetinjstvo u kojem su
odrastali i podrka i poticaji koje su imali prvenstveno od vlastitih roditelja. Pored toga djeluje
vlastita posveenost poslu kojeg obavljaju, intrinzina motivacija koju nalaze u samom vlastitom
kreativnom inu, ali i rezultatima koji su vidljivi u oslobaanju uenike kreativnosti.
Nain kolovanja buduih uitelja bitan je za razvoj kreativnosti uitelja, ali i za njihovo
osposobljavanje kako bi i sami mogli koristiti nastavne strategije i oblike koji potiu i
omoguavaju kreativno iskazivanje uenika. Budui da sustav kolovanja koji su prethodno
proli esto nije bio u funkciji razvoja kreativnosti bitno je postupno uvoenje studenata u
nastavu koja je bitno drugaija od one na koju su navikli. Pored kolovanja moda jo i vee
znaenje ima proces permanentne edukacije uitelja koja ne smije biti autoritarno dociranje i
davanje uputa uiteljima nego proces vlastitog promiljanja posla koji obavljaju pri emu
znaajan oblik mogu biti zajednice uenja.

1. Uvod
Danas se u svim djelatnostima javlja kao imperativ oslanjanje na ljudsku kreativnost. To
je s jedne strane pretpostavka za uspjenost bilo koje ljudske djelatnosti, a s druge strane i
nova ansa za vraanje ljudi njihovoj sutini i time humanizaciju drutva. Cjelokupan
odgojno-obrazovni sustav stavljen je pred izazov nove paradigme kojoj ne moe odgovoriti
tradicionalna kola. kole koje na prvo mjesto stave razvoj kreativnosti svojih uenika
umjesto bubanja mnotva nepotrebnih injenica imat e smisla dok e ostale biti sve vie
neuinkovite i esto tetne za razvoj uenika, kao i cijelog drutva.
Dryden i Vos (2001) istiu kako je zapanjujua injenica to to se kreativne tehnike ne
pouavaju u veini kola, premda su one na vie naina na klju za budunost. tovie, jo
gore: kolski se testovi temelje na naelu prema kojemu svako pitanje ima samo jedan toan
odgovor. Najvea otkria u ivotu dolaze, meutim, iz potpuno novih odgovora. (Dryden i
Vos, 2001,187)
Nastavnici koji su sami odustali od svoje kreativnosti ili ive u okolnostima koje su
nepovoljne za kreativnost ne mogu odgovoriti ovom zahtjevu. Zato je poticanje nastavnike
kreativnosti prvi korak i pretpostavka za odgojno-obrazovni proces koji ne gui nego potie
kreativnost svojih uenika.

2. Razliito shvaanje kreativnosti

Pojam kreativnost moemo nai u zapisima iz antike Grke i Rima, ali ozbiljnija
istraivanja ovog fenomena javila su se tek u drugoj polovici 20-tog stoljea za to je posebno
zasluan J. P. Guilford (1968). U svom uvenom govoru odranom 1950. godine na
Pensilvanijskom dravnom koledu koji je odrao kao predsjednik Amerike psiholoke
udruge, on je ukazao na znaaj i smjer ostvarivanja istraivanja kreativnosti. Gilford (isto, 7980) ukazuje kako se kreativnost ne moe poistovjeivati s inteligencijom. ak to vie, on
smatra kako je postavljanje naglaska na istraivanje inteligencije velikim dijelom je
doprinijelo zaostatku razumijevanja fenomena kreativnosti (isto, 95). Gilford smatra kako se
proces kreativnog djelovanja sastoji od etiri vana koraka: 1) perioda preparacije koji je
posveen istraivanju problema i prikupljanju informacija ili materijala, 2) period inkubacije
za vrijeme kojeg ne postoji vidljivi napredak, a aktivnost je preteito nesvjesna, 3) trenutak
inspiracije koji dovodi do rjeenja i esto je popraen snanim emocijama, te na kraju 4)
period evaluacije ili verifikacije u kojemu provjeravamo prikladnost i vrijednost rjeenja (isto,
90). Osim toga on je ukazao na znaaj sljedeih sposobnosti vanih za razumijevanje
fenomena kreativnosti: osjetljivost za probleme, sposobnost stvaranja velikog broja ideja u
jedinici vremena (fluentnost), originalnost ideja, fleksibilnost miljenja, sposobnosti analize i
sinteze, sposobnost ovladavanja kompleksnim pojmovnim strukturama, te mogunost realne
procjene novih ideja (isto, 90-91).
Od tada je predloeno mnotvo definicija kreativnosti, ali budui je ona kompleksna i
viestrana s obzirom na svoju prirodu, ne postoji jedinstvena, univerzalno prihvaena
definicija. Treffinger i sur. (1996) su istraili i prezentirali vie od 100 razliitih definicija.
Znaajke kreativnosti variraju unutar i izmeu ljudi te izmeu disciplina. Niti jedna osoba ne
posjeduje sve znaajke, niti ih pokazuje cijelo vrijeme. Mnoge od tih znaajki mogu biti
nauene i odgajane. Kao rezultat toga, teko je predvidjeti koji uenici mogu postati kreativno
produktivni odrasli.
Treffinger i sur. (2002.) dijele popis znaajki u etiri kategorije: stvaranje ideja,
produbljivanje ideja, otvorenost i hrabrost za istraivanje ideja i sluanje osobnog unutarnjeg
glasa, kao to je to ilustrirano na slici 1.
Kategorija stvaranje ideja ukljuuje kognitivne znaajke uobiajeno povezane s pojmom
divergentnog miljenja ili sposobnosti kreativnog miljenja i metaforikog miljenja.
Specifine znaajke u toj kategoriji ukljuuju fluentnost, fleksibilnost, originalnost,
elaborativnost i metaforiko miljenje.
Kategorija produbljivanje ideja ukljuuje kognitivne znaajke uobiajeno povezane s
konvergentnim miljenje ili kritikim miljenjem. Znaajke u toj kategoriji ukljuuju
analiziranje, sintetiziranje, reorganiziranje ili redefiniranje, evaluaciju, pronalaenje relacija,
elja za rjeavanjem vieznanosti ili stvaranjem reda u neredu, i preferiranje kompleksnosti
ili razumijevanje kompleksnosti.

Stvaranje
ideja

Produbljivanje
ideja

Osobne
kreativne
karakteristike
Otvorenost i
hrabrost za
istraivanje
ideja

Sluanje svog
unutarnjeg
glasa

Slika 1: etiri aspekta kreativnosti (Treffinger, 2002, 9)

Otvorenost i hrabrost za istraivanje ideja ukljuuje neke osobne kvalitete koje se odnose
na interese, iskustva, stavove i samopouzdanje. Znaajke u toj kategoriji ukljuuju osjetljivost
za probleme, estetsku osjetljivost, hrabrost, osjeaj za humor, razigranost, fantaziju i
imaginaciju, prihvaanje rizika, toleriranje vieznanosti, ustrajnost, otvorenost za iskustvo,
emocionalnu osjetljivost, prilagodljivost, intuiciju, spremnost na razvitak, neprihvaanje
autoritarnih tvrdnji bez kritikog razmatranja i integraciju razliitosti i suprotnosti.
Kategorija sluanje vlastitog unutarnjeg glasa ukljuuje kvalitete koje podrazumijevaju
samorazumijevanje, viziju onoga gdje elimo ii i posveenost djelovanju koje je potrebno za
njeno postizanje. Znaajke u toj kategoriji ukljuuju svjesnost kreativnosti, ustrajnost ili
izdrljivost, samovoenje, unutranju kontrolu, introspektivnost, slobodu od stereotipa,
koncentraciju, energiju i radnu etiku. (Treffinger i sur., 2002.)
3. Kreativnost uitelja kao pretpostavka razvoja kreativnosti uenika
Simplicio (2000.) postavlja pitanje da li se uitelj raa kreativan i ujedno odgovara, da
to nije dar koji neki imaju, a drugi im mogu samo zavidjeti, nego osobina koja se moe stei i
odgajati. Po njemu kreativnost uitelja je ujedno naporan rad koji trai da napusti uhodani
nain pouavanja i odlui se za kreiranje novih mogunosti. To prvenstveno znai
preispitivanje zadataka koje eli postii svojim odgojno-obrazovnim procesom, ali i metoda i
sredstava koje koristi u nastavi kao i naina evaluiranja postignua.
U analizi sluajeva tajvanski istraivai (Horng i sur. 2005.) doli su do rezultata da na
kreativnost uitelja utjee niz initelja meu kojima oni posebno naglaavaju (1) osobine kao
to su samopouzdanje, otvorenost za nove ideje, spremnost noenja s tekoama, naglaenost
elje za novim i drugaijim, smisao za humor, (2) obiteljske okolnosti u kojima su odrastali
omoguavale su im da istrauju sami sebe, a nekanjavanje im je omoguilo da ue na
vlastitim pogrekama. Roditelji su im bili ne samo podrka u kreativnom ponaanju nego su
3

bili i model kreativnog ponaanja. Ispitanici su upravo svoje djetinjstvo isticali kao kritino
razdoblje za razvoj vlastite kreativnosti. Ipak, za kreativnost uitelja je bitna (3) posveenost
kreativnoj nastavi te strpljivo i uporno nastojanje oko dizajniranja kurikuluma, pripremanja
materijala, oblikovanja aktivnosti uenika. Pri tome je vano da uitelji ovladaju kreativnim
pristupima i budu uspjeni u njihovoj primjeni. To znai da nije dovoljna samo elja da se
tako radi nego se treba i uvjebati u takvom pristupu. (4) Motivacija za kreativan pristup je
uvijek intrinzina i ogleda se u zadovoljstvu nastavnika injenicom da je pridonio stvaranju
(5) ugodnog okruenja uenja koje potie ueniku kreativnost.
Oslobaanje kreativnih potencijala poiva uglavnom na dva psiholoka uvjeta
psiholokoj sigurnosti i psiholokoj slobodi. Psiholoka sigurnost je izvanjska, ona ovisi prije
svega o sigurnom okoliu. Ljudi se osjeaju sigurno kada veina ostalih osoba prihvaa ono
to rade i ponaa se empatino. Psiholoka sloboda podrazumijeva igranje simbolima i
njihovo koritenje za samoizraavanje. Prema Teoriji Carla Rogersa neka osoba je kreativnija
od druge jer je nauila igrati se idejama, biti otvorena prema iskustvu i novim idejama i vie
panje posveuje samoevaluaciji nego evaluaciji drugih osoba. (Isenberg i Jalongo, 1997, 2021).
Isenberg i Jalongo (isto, 23-25) istiu da se kole koje njeguju kreativnost trude
smanjiti stres i anksioznost kako kod djece tako i kod nastavnika. Pri tome se proces se
vrednuje vie od proizvoda. Uklanja se vremensko ogranienje za aktivnosti u kojima
sudjeluju djeca. Uspostavlja se slobodno i otvoreno ozraje, a samoizraavanje se ohrabruje i
cijeni. Djeca se ohrabruju da razmjenjuju ideje ne samo s uiteljem, ve izmeu sebe.
Natjecanje i nagraivanje se nastoji to manje koristiti. Vie se cijene suradniki odnosi i
slobodna razmjena miljenja, a manje hijerarhija i poslunost.
4. Poticanje kreativnosti buduih uitelja
Poticanje kreativnosti uitelja ne samo da je mogue nego i nuan preduvjet za poetak
promjena prema kreativnoj nastavi. Ono ima dvije razine: jedna je proces kolovanja buduih
uitelja, a druga je sustav permanentne edukacije uitelja. Budui da je sustav kolovanja,
kroz koji su proli do dolaska na fakultet, vie u funkciji guenja kreativnosti nego njenog
poticanja, kolovanje buduih uitelja ima najprije kompenzacijsku ulogu iji je cilj postupno
oslobaanje zapretane kreativnosti studenata. Obino je to poprilino bolan proces popraen
uenjem i komentarima zato mi moramo stalno neto raditi, mi bi da vi to nama
izdiktirate, a kako e to biti na ispitu i sl. Poslije toga nastupa zadovoljstvo promjenama i
uenje rezultatima studenti i sami uviaju da se i na taj nain ui jo uspjenije i sa
uivanjem.
Sudjelujui u kreativnoj nastavi studenti i sami usvajaju pojedine strategije i
osposobljavaju se za njihovo koritenje u svojoj buduoj praksi. Na drugoj strani, praksa da
sveuilini nastavnici samo deklarativno zagovaraju kreativnu nastava, a sami je ne
primjenjuju uz izgovore kako za tako to nemaju uvjete ili da je to primjereno samo za rad s
djecom, je u najmanju ruku dvolina. Studenti mogu pretpostaviti da nastavnik sam ili ne
vjeruje u ono to zagovara ili to nije u stanju realizirati u vlastitoj nastavi. Cjelokupna nastava
za budue uitelje mora biti na odreeni nain egzemplarna i predstavljati obrazac koji budui
uitelji mogu prenijeti u vlastitu praksu.

5. Zajednice uenja u funkciji poticanja kreativnosti uitelja

Fullan (1994, 3) smatra kako je edukacijski sustava u osnovi konzervativan i svaki
pokuaj njegove promjene esto izaziva defenzivnost, povrnost, a u najboljem sluaju
poluuje kratkorone uspjehe. Kako bi se ostvarile bitne promjene vano je potai procese
koji ne mijenjaju samo poneke aspekte edukacijskog sustava, ve stvaraju pretpostavke za
temeljnu promjenu u nainu miljenja i djelovanja. Za imenovanje takvih promjena Sange
(2003, 26) koristi grki pojam metanoja1.
Kvalitetno struno usavravanje je jedna od pretpostavki sutinskih promjena u koli.
Meutim, njega nije dobro svesti na verbalne poruke koje se alju praktiarima na
povremenim masovnim skupovima. To moda jesu prilike da praktiari uju poneku ideju iz
druge sredine ili od lanova akademske zajednice, ali bez kontinuirane interakcije izmeu
praktiara, bez jasne povezanosti s problemima koji proizlaze iz njihovog profesionalnog
kontekst nije mogue ostvariti profesionalno uenje. Tradicionalni ustroj strunog
usavravanja pokazao se nedjelotvornim i nedostatnim za pokretanje vanijih promjena u
kolskom sustavu. Povremeno i nekonzistentno struno usavravanje moglo je sluiti
informiranju uitelja, ali ne i sustavnom djelovanju k ostvarenju vizije nove i kvalitetnije
kole u kojoj vano mjesto zauzimaju kreativni i profesionalno kompetentni uitelji. Ukoliko
elimo mijenjati kolski sustav, tada je nuno mijenjati nain strunog usavravanja
uitelja.
Za ostvarivanje kvalitetnih promjena u kolskom kontekstu vano je stvoriti
preduvjete za kontinuirano uenje kako djece tako i odraslih. kolski voditelji imaju vanu
ulogu stvaranju profesionalnih zajednica uenja u kojima uitelji, a esto i uenici, ue
zajedno (Harris, 2002, str. 5). Pojam zajednice uenja pojavljuje se 90-tih godina u SAD i
predstavlja socijalnu strukturu koja omoguuje povezivanje onoga to se ui s mogunou
poveane interakcije izmeu onih koji ue sa svojim uiteljima koji postaju sudionici u
izazovu uenja. Zajednica uenja u kojima se uenje ostvaruje kroz suradnike aktivnosti, u
kojima prevladava aktivno uenje i u kojima se uitelji potiu da budu kreativni moe
doprinijeti kvalitetnim promjenama u kolama.
Za stvaranje zajednice uenja vano je ostvariti sljedee preduvjete:

Potrebno je uspostaviti strukturu voenja koja nije hijerarhijska, koja

omoguuje zajedniko sudjelovanje u procesu identifikacije problema,
unapreivanju znanja i prakse te implementaciji inovacija.

Mo treba biti ravnomjerno podijeljena unutar zajednice.

Unutar zajednice treba omoguiti suradniku razmjenu profesionalnih umijea.

(Peters & Marshall, 1996, p. 41)

Ideja zajednica uenja zasniva se na emancipacijskoj kulturi koja omoguuje ljudima

razvoj osobnih i drutvenih mogunosti, naina ivota, vrijednosti i osjeaja kroz suradnju,
rjeavanje problema, vizionarsko zajedniko djelovanje (Burns, 2002.). To je mogue
ostvariti samo ako ljude prihvaamo kao slobodna bia sposobna odgovorno odluivati i
djelovati ka svojoj samoaktualizaciji. (Maslow, 1976).
Promjene su esto bolan proces na koji se uitelji vrlo teko odluuju posebno ukoliko
nemaju podrku okoline (Burnaford, Fischer, & Hobson, 1996, p. 143). Zajednice uenja
pomau uiteljima u unapreivanju njihove prakse na vie naina:

Metanoja se sastoji od rijei meta sa znaenjem izvan ili iznad i noia iji je korijen nous to znai um.

omoguuju im prevladati izoliranost i samodovoljnost,

pruaju im podrku u procesu prevladavanja osobnih predrasuda koje ih

sputavaju u ostvarivanju promjena,

omoguuju im razmjenu iskustava,

pruaju im mogunost da slobodno eksperimentiranje idejama i postupcima

koje namjeravaju uvesti kao novinu u svoju nastavnu praksu,

daju im povratnu informaciju o onome to ine u svojoj praksi,

stvaraju pretpostavke za druenje i stvaranje prijateljskih odnosa,

potiu kulturu uenja,

unapreuju meugeneracijsku suradnju.

Djelujui prema unapreivanju odnosa i stvaranju kulture uenja zajednice uenja

doprinose uenju odraslih koji mogu zaista doprinijeti uenju djece jedino ako i sami postanu
uenici (Stoll i Fink, 2000).
Uspjene zajednice uenja temelje se na sljedeem:

podijeljenom voditeljstvu,

inovativnoj kulturi,

mehanizmima odluivanja koji su zasnovani na raspravama,

stvaranju drutvenog kapitala,

budunosnoj orijentaciji (Burns, 2002, str. 104).

Za razliku od povremenog strunog informiranja zajednicu uenja moemo definirati kao

grupu svojom voljom udruenih osoba koje u duem vremenskom razdoblju (od nekoliko
mjeseci do nekoliko godina) komuniciraju svoje vrijednosti, stvaraju zajedniku viziju,
surauju s ciljem unapreivanja svoje prakse i osobnog uenja, kritiki promiljaju svoje
djelovanje i njegove uvjete.
Unato vanosti zajednica uenja koje doprinose ostvarivanju kvalitetnih promjena, vano
je napomenuti kako je njihov utjecaj ogranien ukoliko se sastoje od uitelja koji zaziru od
kreativnih rjeenja. Za odravanje procesa sutinskog uenja i stvarane pomake u odgojnoj
praksi neophodno je da uitelji i struni suradnici budu spremni zapoeti promjene koje im
nee biti propisane odozgo ve e ovisiti o njihovoj kreativnosti, umijeu i entuzijazmu.
6. Zakljuno razmatranje
Kreativnost je jedna od osnovnih znaajki ljudskosti po emu se ovjek bitno razlikuje od
drugih ivih bia. U suvremenom svijetu kada su promjene tako este i nepredvidive upravo
oslanjanje na vlastitu kreativnost ima posebno znaenje za ivot u svijetu koji se mijenja. U
odgoju i obrazovanju ova injenica jo nije dovoljno shvaena i nedovoljno se ini na
mijenjanju postojee nastave koja je vie u funkciji guenja nego poticanja kreativnosti.
Danas znamo da kreativnost nije osobina samo nekolicine izuzetnih ljudi ve svaki ovjek
ima tu osobinu, koja moe biti do razliite mjere razvijena ili nerazvijena, ali isto tako
koritena i neiskoritena. To znai da kolovanje buduih nastavnika treba izmeu ostalog biti
u funkciji razvoja i oslobaanja kreativnih potencijala studenata. Ukoliko uitelji nisu razvili
svoju kreativnost nee biti u stanju tu osobinu razvijati ni kod svojih uenika.
6

No, razvijena kreativnost uitelja jo uvijek nije dovoljan preduvjet za razvoj kreativnosti
uenika. Za to je potrebno osigurati jo niz okolnosti kao to su demokratski i nehijerarhijski
odnosi, klima suradnje i meusobnog prihvaanja, otvorenost sredine za promjene, spremnost
na uenje i vlastito mijenjanje, ali i ovladavanje strategijama, metodama i postupcima koji
otvaraju mogunosti uenikoj kreativnosti. U tome zajednice uenja kao jedan od
suvremenih oblika permanentne edukacije uitelja mogu imati znaajnu ulogu jer pri kretanju
u novo i nepoznato pruaju podrku i sigurnost nositeljima promjena.

Literatura
1.

Bruck, B. (2004) Creating and Maintaining an Online Community: A primer for

community organizers and moderators. Dostupno: http://www.Q2Learning.com (17. 5.
2005)

2.

Burnaford, G., Fischer, J., & Hobson, D. (Eds.). (1996). Teachers Doing Research:
Practical Possibilities. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.

3.

Burns, R. (2002). The Adult Learner at Work: The Challenges of Lifelong Education in
the New Millennium / (2nd ed.). Crows Nest, N.S.W.: Allen & Unwin.

4.

Cuthell, J. (2002). MirandaNet: A Learning Community-A Community of Learners.

Retrieved May 16, 2005, from Questia database, http://www.questia.com.

5.

Dryden, G. i Vos, J. (2001) Revolucija u uenju: kako promijeniti naina na koji svijet
ui. Zagreb: Educa.

6.

Guilford, J.P. (1968.) Inteligence, creativity and their educational implications. San
Diego, California: Robert R. Knapp, Publisher.

7.

Harris, A. (2002). School Improvement: What's in It for Schools? London: Routledge.

8.

Hopkins,D. (2001)
Routledge/Falmer.

9.

Horng,J.S./Hong,J.C./ChanLin,L.J./Chang,S.H./Chu,H.C. (2005.) Creative teachers and

creative teaching strategies, International Journal of Consumer Studies, 29, 4. 252-258.

10.

Isenberg, J. P./Jalongo, M. R. (1997) Creative expression and play in early childhood.

New Jersey: Prentice-Hall.

11.

Lewis, R./ Whitlock, Q. (2003) How to plan and manage an e-learning program.
Burlington: Gower.

12.

Maslow, A. (1976) The Farther Reaches of Human Nature. New York: Penguin Books.

13.

Peters, M., & Marshall, J. (1996). Individualism and Community: Education and Social
Policy in the Postmodern Condition. London: Falmer Press.

14.

Saba, F. (2003) Distance Education Theory, Methodology, and Epistemology: a

Pragmatic Paradigm. u Handbook of Distance Education, Moore, M. G. & Anderson,
W. G. (Eds.) (pp. 3-18). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.

15.

Simplicio,J.S.C. (2000.) TeachingClassroom Educators How to Be More Effective and

Creative Teachers, Education, Volume 120, Issue 4, New Monmouth, New Yersey,
str. 675-681.

16.

Stoll, L./ Fink, D. (2000) Mijenjajmo nae kole. Zagreb: Educa.

17.

Treffinger,D.J. (1988.) Components of creativity: Another look. Creative Learning

Today, 2 (5), 1-4.

18.

Treffinger,D.J.(i sur.) (2002) Assessing Creativity: A Guide for Educators.

Sarasota/Florida: Center for Creative Learning.

School

improvement

for

real.

London

New

York: