1) Piite iz osobnog ugla. to manje citiranja udbenikih podataka. Ono to
se moe pronai po enciklopedijama ili Wikipediji, treba tamo i ostaviti. U putopis treba staviti ono to samo vi moete rei drugima: to se vama dogodilo, kako se vi osjeate, to vi mislite. 2) Klonite se klieja i opih mjesta. Ne elimo tekstove u kojima e pisati kako je sve magino, kako su ljudi divni, i kako e vam neki zalazak sunca zauvijek ostati u sjeanju. 3) Piite zanimljivo. Veina putopisa koje moemo proitati po novinama takva je da ve kod prvog odlomka ponete zijevati, a negdje oko sredine ste ve sasvim sigurno zaspali. Nemojte ponavljati ono to je ve tisuu puta reeno. Ispriajte svoju priu. 4) Izostavite suvine detalje, tipa "vlak je stigao u 8.15", ili "onda smo otili u hostel i tamo smo upoznali dva Australca i jednog Japanca koji putuju po svijetu". Razdvojite bitno od nebitnog i ostavite samo ono to je bitno za priu koju elite ispriati. 5) Smislite to elite napisati. Hou ispriati to i to. Izdvojite jedan dogaaj, dojam, iskustvo. 6) Piite kratko. 8) Piite jasno i jednostavno. Izbjegavajte duge reenice, kiaste izraze, rijei za koje niste sigurni to znae. Ako u reenici previe puta imate "koje", "koji", "iji", "kojeg", to je siguran znak da ste gomilu reenica strpali u jednu. Nismo vie u 19. stoljeu. Toka, veliko slovo. Jasno, razumljivo, bez petljanja.