KRITIKA ZATVORA

Izbor tekstova

a ta`
2015.

SADRAJ:
Emma Goldman
Zatvori: Drutveni zloin i neuspjeh (str. 5)
Zatvor u kojem ivimo

(str. 25)

Anarhisti
Zato smo protiv zatvora,
protiv svih zatvora?

(str. 33)

Federico Buono
U elijama Otkupljenja

(str. 38)

Nikos Romanos
trajk glau

(str. 46)

POZIV NA DAN MEUNARODNE

SOLIDARNE AKTIVNOSTI
(str. 54)
Zidanje kontrole i separacije

(str. 68)

George Orwell
Crtice o nacionalizmu

(str. 77)

EMMA GOLDMAN
Zatvori: Drutveni zloin i neuspjeh
Godine 1849. Fjodor Dostojevski napisao je na
zidu svoje zatvorske elije sljedeu priu Sveenik
i vrag:
uj, ti mali debeli oe! ree vrag sveeniku.
to te natjera da tako lae tom jadnom, zavedenom puku? Kakve si to paklene muke opisao? Zar
ne zna da oni ve prolaze kroz paklene muke u
svojem zemaljskom ivotu? Zar ne zna da ste ti i
dravne vlasti moji predstavnici na zemlji? Ti si taj
koji im nanosi bol pakla kojim im prijeti. Zar ne
zna to? Dobro, poi onda sa mnom.!
Vrag zgrabi sveenika za ovratnik, podigne ga
visoko u zrak, i odnese ga u tvornicu, u ljevaonicu eljeza. Ondje je vidio radnike kako tre i ure
se gore-dolje i kinje se na arkoj vruini. Uskoro
gust, teak zrak i vruina postadoe za sveenika
nepodnoljivi. Sa suzama u oima on se obrati vragu: Pusti me! Pusti me iz tog pakla!
O, moj dragi prijatelju, moram ti pokazati jo
mnoga mjesta. Vrag ga ponovno zgrabi i odvue
na seosko gazdinstvo. Ondje je gledao seljake kako
mlate ito. Praina i vruina su nepodnoljive. Nadglednik nosi bi i nemilosrdno biem udara svakog
5

od njih tko padne na tlo iscrpljen od tekog rada ili

od gladi.
Zatim odvodi sveenika u kolibe gdje neki radnici ive sa svojim obiteljima prljave, hladne,
zadimljene, smrdljive rupe. Vrag se ceri. Pokazuje
siromatvo i tegobe tog ivota.
Pa, nije li to dovoljno? pita on. I ini se da se
ak i on, vrag, saalio nad ljudima. Poboni sluga boji to ne moe podnijeti. Uzdignutih ruku on
moli: Pusti me odavde. Da, da! To je pakao na zemlji!
E, pa onda zna. A ipak im i dalje obeaje pakao. Mui ih, kinji do smrti duhovno, a oni su ve
tijelom mrtvi! Doi! Pokazat u ti jo jedan pakao
jo jedan, najgori.
Odveo ga je do zatvora i pokazao mu tamnicu, smrdljivu, u kojoj je mnogo ljudskih tjelesa,
nezdravih i bez snage, lee na podu, pokriveni nametnicima to prodiru njihova jadna, gola, iscrpljena tijela.
Skini svoju svilenu odjeu, ree vrag sveeniku, stavi na svoje glenjeve teke lance kakve ovi
nesretnici nose; lezi na hladan i prljav pod i onda
im govori o paklu koji ih tek eka!
Ne, ne!, odvrati sveenik, ne mogu niti zamisliti neto tako strano. Preklinjem te, odvedi me
odavde!
6

Da, to je pakao. Nema goreg pakla od ovoga.

Nisi li to znao? Zar nisi znao da su ti mukarci i te
ene koje ti plai slikom pakla kad umru zar nisi
znao da su oni ve u paklu, i prije nego to umru?
To je napisano prije pedeset godina u mranoj
Rusiji, na zidu jednog od najstranijih zatvora. A
ipak tko moe zanijekati da se isto ne moe primijeniti i na sadanjicu, ak i na amerike zatvore?
Bez obzira na sve nae reforme kojima se diimo, na nae velike drutvene promjene i na naa
dalekosena otkria, ljudska bia i dalje alju u najgori pakao, u kojemu ih zlostavljaju, poniavaju,
mue, da bi se drutvo moglo zatititi od vlastitih
sablasti.
Zatvor, drutvena zatita? Kakav je monstruozan um uope mogao takvo to izmisliti? To je isto
kao da kaemo da se zdravlje moe promicati irenjem zaraze.
Nakon osamnaest mjeseci uasa u engleskom
zatvoru, Oscar Wilde je podario svijetu svoje veliko remekdjelo, Baladu o tamnici u Readingu:
Svaki in ruan ko korov kuan
U ozraju tom cvati;
Sve ono to je u ovjeku dobro
Gubi se tu i strati,
Blijeda Tjeskoba uva dver teku,
A Straar Oaj je prati.[1]
7

Drutvo ide dalje, ini besmrtnim taj kuni zrak

i ne shvaa da iz njega mogu proistei samo pogubne posljedice.
Trenutano troimo tri milijuna i petsto tisua dolara na dan, milijardu i devedeset pet tisua dolara na godinu, za odravanje zatvora i to u
demokratskoj zemlji to je suma velika gotovo
kao prihod od ita koji se procjenjuje na sedamstopedeset milijuna dolara, ili proizvedenu koliinu
uglja procijenjenu na tristopedeset milijuna dolara.
Profesor Bushnell iz Washingtona procjenjuje da
zatvori kotaju est milijardi na godinu, a dr. G.
Frank Lydston, uvaeni ameriki autor koji se bavi
zloinima, pak kao prihvatljivu brojku navodi pet
milijardi dolara godinje. Takvo neuveno troenje
da bi se golema vojska ljudskih bia drala u kavezu poput ivotinja![2]
A ipak zloin je u porastu. Tako znamo da je
danas u Americi etiri i pol puta vie poinjenih
zloina na milijun stanovnika nego prije dvadeset
godina.
Najstraniji je aspekt cijele prie da je na nacionalni zloin ubojstvo, ne kraa, pronevjera, ili
silovanje kao na Jugu. London je pet puta vei od
Chicaga, no ipak stotinu i osamnaest se ubojstava
dogodi na godinu u Chicagu, za razliku od dvadeset
u Londonu. Ali nije Chicago vodei grad po zloinima, jer tek je sedmi na popisu, na kojemu vode
8

juni gradovi te San Francisco i Los Angeles. Kad

je stanje stvari tako strano, ini se smijeno naklapati o tome kako zatvori tite drutvo.
Prosjeni um sporo shvaa istinu, ali kad se najpotpunije organizirana, centralizirana institucija,
koju se odrava prekomjernim nacionalnim izdacima, pokae potpunim drutvenim neuspjehom, i
najgluplji um mora dovesti u pitanje njezino pravo
da postoji. Prolo je vrijeme kad smo mogli biti zadovoljni naim drutvenim tkivom uglavnom zato
to je odreeno boanskim pravom ili dostojanstvom zakona.
Ope raireno istraivanje stanja u zatvorima,
agitacija i izobraavanje ljudi tijekom posljednjih
nekoliko godina zakljuni su dokaz da ljudi ue
duboko zagrebati u samo dno drutva, do uzroka
strane diskrepancije izmeu drutvenoga i pojedinanoga ivota.
Zato su onda zatvori drutveni zloin i neuspjeh? Da bi se odgovorilo na to vitalno pitanje
dolikuje da istraimo prirodu i uzrok zloin, metode koje se rabe u borbi s njima i posljedice koje
te metode imaju u oslobaanju drutva prokletstva
i strahote zloin.
Prvo, o prirodi zloina:
Havelock Ellis dijeli zloin na etiri faze, na politiki zloin, zloin zbog strasti, zloin zbog ludila,
9

sluajni zloin. On kae da je politiki zloinac rtva pokuaja manje-vie despotske vlasti da sauva
svoju stabilnost. On nije nuno kriv zbog povrede
drutva; on jednostvno pokuava preokrenuti odreeni politiki poredak koji po sebi moe biti protudrutveni. Tu istinu priznaje cijeli svijet, samo se
ona ne priznaje u Americi gdje i dalje prevladava
glupo poimanje da u demokraciji nema mjesta za
politike zloince. A ipak je John Brown bio politiki zloinac; pa tako i ikaki anarhisti; a to je i
svaki trajka. Posljedino bi, kae Havelock Ellis,
politiki zloinac naega doba ili mjesta mogao
biti junak, muenik, svetac u nekom drugom dobu.
Lombroso naziva politikog zloinca istinskim preteom progresivnoga kretanja ljudskoga roda.
Zloinac iz strasti obino je ovjek koji se
zdrav rodio i vodio iskren ivot, ali je pod pritiskom
neke velike, nezasluene nepravde uzeo pravdu u
svoje ruke.[3]
Gospodin Hugh C. Weir u svojoj knjizi Policijska prijetnja, navodi sluaj Jima Flahertyja, zloinca iz strasti, koji se, umjesto da ga drutvo spasi,
pretvorio u pijanca i recidivista, ime je unitio i
osiromaio svoju obitelj.
Jo je tuniji primjer Archie, rtva u romanu
Preokret ravnotee Branda Whitlocka, inae najveem amerikom ekspozeu zloina u nastanku.
10

Archija je, i vie nego Flahertyja, u zloin i u smrt

odvela okrutna neljudskost njegova okruenja i beskrupulozno proganjanje zakonske mainerije. Archie i Flaherty samo su dio njih nekoliko tisua, i
pokazuju kako zakonski aspekti zloina i metode
koje se njime bave pomau da se stvori bolest koja
potkopava cijeli na drutveni ivot.
Zloinac koji poinja zloin zbog ludila doista
se ne moe smatrati zloincem vie od djeteta, jer
on je duevno u istom stanju kao dijete ili ivotinja.[4]
Zakon to ve odavno priznaje, ali samo u rijetkim sluajevima kad je ludilo doista oito ili kad
krivevo bogatstvo doputa luksuz zloinakog ludila. Postalo je sasvim moderno biti rtva paranoje.
Ali u cjelini, suverenost pravde i dalje nastavlja
kanjavati zloine poinjene zbog ludila svom estinom svoje moi. Tako Ellis navodi iz statistika
dr. Richtera koje pokazuju da je u Njemakoj stotinu i est luaka od njih stotinu etrdeset i etiri koji
su poinili zloin, osueno na teke kazne.
Sluajni zloinac predstavlja nadaleko najveu
klasu nae zatvorske populacije i najvea je prijetnja drutvenoj dobrobiti. Koji uzrok prisiljava golemu vojsku ljudske obitelji na zloin, da vie voli
odvratni ivot meu zatvorskim zidovima umjesto
ivota izvan njih? Sasvim sigurno taj uzrok mora
11

biti tako straan da ne ostavlja svojim rtvama mogunost bijega, jer i najpokvarenije ljudsko bie
voli slobodu.
Ta strahovita sila uvjetovana je naim drutvenim i ekonomskim ustrojem. Ne elim zanijekati
bioloke, fizioloke ili psiholoke imbenike u nastanku zloina; ali teko da postoji napredni kriminolog koji nee priznati da su drutveni i ekonomski utjecaji najbezduniji, najotrovniji zametak zloina. Uzmemo li u obzir da ak i postoje uroene
sklonosti zloinu, ipak nije nita manja istina da te
sklonosti bogato pothranjuje na drutveni okoli.
Uska je veza, kae Havelock Ellis, izmeu zloina poinjenog nad osobom i cijene alkohola, te
zloina nad vlasnitvom i cijene ita. On navodi
Queteleta i Lacassagnea, od kojih prvi gleda na
drutvo kao na pripravitelja zloina, a na zloince
kao na instrumente za njihovu izvedbu. Drugi pak
smatra da je drutveni okoli sredina koja njeguje
zloin; da je zloinac mikrob, element koji postaje
jedino vaan kad pronae sredinu koja ga potie da
uskipi; svako drutvo ima zloince kakve zasluuje.[5]
Najuspjenije industrijsko razdoblje onemoguuje radniku da zaradi dovoljno da odri zdravlje
i krepost. A kako je blagostanje, u najboljem sluaju, imaginarno stanje, tisue ljudi stalno se pri12

druuje vojsci nezaposlenih. Od istoka do zapada,

od juga do sjevera, ta se golema vojska potuca u
potrazi za poslom ili hranom, a sve to uspijevaju
nai ubonice su i sirotinjske etvrti. Oni u kojima
ima iskre preostaloga samopotovanja, vie vole
otvoreni prkos, vie vole zloin od iscrpljujueg,
poniavajueg siromatva.
Edward Carpenter procjenjuje da je u pet estina krivinih djela narueno neko vlasniko pravo;
ali to je preniska brojka. Pomnije e istraivanje
pokazati da se devet od deset zloina moe, izravno ili neizravno, povezati s naim ekonomskim i
drutvenim nejedanakostima, s naim sustavom
nemilosrdnog izrabljivanja i potkradanja. Nema
zloinca tako glupog koji ne bi priznao tu stranu
injenicu, premda ga ona ne opravdava.
Zbirka filozofije zloina koju su skupili Ellis,
Lombroso i drugi uvaeni strunjaci, pokazuje da
zloinac odve snano osjea da ga drutvo navodi
na zloin. Milanski je lopov rekao Lombrosu: Ja
ne kradem, ja samo uzimam od bogataa ono to im
je previe; osim toga, ne potkradaju li odvjetnici i
trgovci? Ubojica je napisao: Znajui da su tri etvrtine drutvenih vrlina kukaviko nasilje, mislio
sam da e otvoreni napad na bogataa biti manje
neastan od oprezne lukavtine. Drugi je napisao:
Zatvoren sam jer sam ukrao pola tuceta jaja. Ministri koji kradu milijune su asni. Jadna Italija!
13

Neki je obrazovani kanjenik rekao gospodinu Davittu: Drutveni su zakoni osmiljeni kako bi osigurali svjetskom bogatstvu da vlada i kalkulira te
time liavaju vei dio ovjeanstva njegovih prava
i prilika. Zato bi me oni kaznili zbog toga to sam
na poneto slian nain uzeo od onih koji su uzeli
vie nego to imaju pravo imati? Isti je ovjek dodao: Religija krade dui neovisnost; domoljublje
znai glupo tovati svijet u kojemu dobrobit i mir
stanovnika rtvuju oni koji od toga izvlae dobit,
dok zakoni, ograniavaju prirodne elje i vode rat
protiv jasnoga duha zakona naih bia. U usporedbi
s tim, zakljuuje on, kraa je astan posao. [6]
Doista, vie je istine u toj filozofiji nego u svim
pravnim i moralnim knjigama naeg drutva.
Ako su ekonomski, politiki, moralni i fiziki
imbenici mikrobi zloina, kako se drutvo nosi s
tom situacijom?
Metode borbe sa zloinom bez dvojbe su se
mnogo mijenjale, ali uglavnom u teoretskom smislu. U praksi, drutvo je zadralo primitivan motiv u svojem odnosu prema prijestupniku, a to je
osveta. Isto tako je usvojilo teoloku ideju kaznu;
dok se zakonske i civilizirane metode sastoje od
zastraivanja ili terora, i preobrazbe. Vidjet emo
da su sva etiri naina izriito neuspjela i da danas
nismo nita blie rjeenju nego u srednjem vijeku.
14

Staromodan je prirodni poriv primitivnoga ovjeka da uzvrati udarac, osveti se. Umjesto toga,
civilizirani je ovjek, lien hrabrosti i smjelosti,
prenio na organiziranu maineriju dunost da se
osveti umjesto njega, ludo vjerujui da drava ima
pravo uiniti ono za to on vie nema odlunosti ili
dosljednosti da uini. Njegovo velianstvo zakon
mudra je stvar; nee se pognuti pred primitivnim
nagonima. Njegova je misija vie prirode. Uistinu, on je jo ogrezao u teolokoj zbrci, koja proklamira kaznu kao sredstvo proienja, ili posredno
ispatanje grijeha. Ali na legalnoj i drutvenoj razini, zakonska odredba provodi kaznu, ne samo da
bi nanijela bol krivcu, nego i da bi zastraila druge.
to je, ipak, stvarna osnovica kazne? Pojam
slobodne volje, zamisao da je ovjek u svako doba
slobodan imbenik dobra ili zla; ako izabere ovo
posljednje, za to mora platiti. Premda se ta teorija
odavno raspala i odbaena je, ipak je svakodnevno
primjenjuje cijela vladina mainerija i pretvara je u
najokrutnijega i najsurovijega muitelja ljudskoga
ivota. Jedini razlog za njezin nastavak jo je okrutnije poimanje da to se vie iri strah od kazne, to je
vei preventivni uinak.
Drutvo se koristi najdrastinijim metodama
kad je rije o prijestupnicima koji su se ogrijeili o
drutvo. Zato nisu zastraeni? Premda se u Americi ovjeka smatra nevinim dok mu se ne dokae
15

krivnja, pravni instrument, policija, provodi teror,

zatvara bez razlike, tue, tiranizira ljude, rabi barbarsku metodu treega stupnja, podvrgava svoje
nesretne rtve smrdljivom zraku policijske postaje i jo smrdljivijem jeziku straara. A opet, zloin
je u porastu i drutvo plaa cijenu. S druge strane,
javna je tajna da, kad nesretni graanin dobije punu
milost zakona i kad ga u ime sigurnosti skriju u
najgori od paklova, da tu tek poinje prava kalvarija. Lien svojih prava kao ljudsko bie, degradiran
na puki automat bez volje ili osjeaja, ovisan posve
o milosti okrutnih uvara, on svakodnevno prolazi
kroz proces dehumanizacije, u usporedbi s kojom
je divlja osveta puka djeja igra.
Nema te kaznene institucije ili popravilita u
Sjedinjenim Dravama u kojima ljude ne mue
toljagom, palicom, luakom kouljom, vodenim
kurama, kolibriem (provoenjem struje kroz tijelo), samicama, borbom s bikovima i izgladnjivanjem kako bi postali dobri. U tim im ustanovama
lome volju, poniavaju duu, duh im pokoravaju
ubojitom monotonijom i rutinom zatvorskoga ivota. U Ohiu, Illinoisu, u Pennsylvaniji, Missouriju i
na jugu, ti su uasi postali tako oiti da su doprli i
do izvanjskoga svijeta, dok u veini drugih zatvora
jo prevladavaju iste kranske metode. Ali zatvorske zidine rijetko doputaju bolnim kricima rtava
da pobjegnu zatvorski su zidovu debeli, priguuju
16

zvuk. Drutvo bi prije moglo ukinuti sve zatvore,

nego oekivati da e ga zatititi te elije uasa dvadesetoga stoljea.
Godinu za godinom vrata zatvorskoga pakla
vraaju u svijet izmuenu, bezvoljnu, oronulu gomilu ljudi, s Kainovom oznakom na elu, unitenim
nadama, prikraenih prirodnih sklonosti. A budui
da ih doekuju samo glad i neljudskost, te rtve
uskoro ponovno tonu u zloin kao jedinu moguu
egzistenciju. Nije uope neobino nai mukarca i
enu koji su proveli polovicu svojega ivota ne,
gotovo cijeli svoj ivot u zatvoru. Znam enu na
Blackwell`s Islandu koja je zatvarana i putana trideset i osam puta; a od prijatelja sam doznala za
sedamnaestgodinjeg mladia, kojega je on njegovao i brinuo se za nj u pitsburkom kazneno-popravnom domu i koji nikad nije niti otkrio to to
znai biti na slobodi. Njegov je ivot iao od popravilita do popravilita, sve dok nije, slomljena
tijela, umro kao rtva drutvene osvete. Ta osobna
iskustva potkrepljuju rairene podatke koji dokazuju krajnju jalovost zatvora kao sredstva zastraivanja ili preobrazbe.
Dobrohotne osobe ele sada preusmjeriti to pitanje zatvora zahtijevaju da se zatvoreniku jo
jedanput vrati mogunost da postane ljudsko bie.
Ma kako to bilo hvalevrijedno, bojim se da je nemogue nadati se dobrim rezultatima kad se toi
17

dobro vino u pljesnivu bocu. Nita osim potpune

rekonstrukcije drutva nee spasiti ovjeanstvo od
raka zloina. Ipak, ako se tupi rub nae drutvene
savjesti naotri, kaznene ustanove mogle bi dobiti novu glazuru. Ali prvo treba obnoviti drutvenu
svijest, koja je u prilino oronulom stanju. Nuno
ju je probuditi kad je rije o injenici da je zloin
pitanje stupnja, da svi u sebi imamo rudimente zloina, manje-vie, u skladu s naim mentalnim, fizikim i drutvenim okoliem; i da je pojedinani
zloinac puki odraz zajednice.
Prosjeni bi pojedinac, probuene drutvene
svijesti, mogao nauiti odbijati ast da bude krvosljednik prava. Mogao bi prestati progoniti, prestati prezirati drutvenoga prijestupnika i prestati
biti nepovjerljiv prema njemu, te mu pruiti priliku
da ivi meu svojim blinjima. Do institucija je,
naravno, tee doprijeti. One su hladne, neprobojne i okrutne; ipak, oivljenom drutvenom svijeu
moglo bi biti mogue osloboditi zatvorske rtve
okrutnosti zatvorskih slubenika, straara i uvara.
Javno je mijenje mono oruje; uvari ljudskoga
plijena ak ga se boje. Moglo bi ih se malo poduiti ljudskosti, posebice ako shvate da njihov posao
ovisi o tome.
Ali najvaniji je korak traiti za zatvorenika
pravo da radi dok je u zatvoru, i da za to dobije
odreenu naknadu koja e mu omoguiti da stavi
18

neto na stranu za dane kad ga oslobode, za poetak

novoga ivota.
Gotovo je besmisleno polagati odvie nade u
postojee drutvo kad razmotrimo da su radnici, i
sami robovi-najamnici, osueni na kanjeniki rad.
Neu ulaziti u okrutnost te primjedbe, nego u tek
razmotriti koliko je neodgovarajua. Do sada je
bunt organiziranoga radnitva vodio borbu s vjetrenjaama. Zatvorenici su uvijek radili; samo je drava bila njihov izrabljiva, ak i kad je individualni
poslodavac bio kradljivac organiziranoga rada. Drave su ili upoljavale kanjenike da rade za vladu,
ili da rade za pojedince. Dvadeset devet drava slijedi taj plan. Federalna vlada i sedamnaest drava
su ga odbile, kao i vodee europske drave, budui
da on vodi silnom izrabljivanju i zlostavljanju zatvorenika te beskrajnom podmiivanju.
Rhode Island, drava kojom vlada Aldrich,
moda je najgori primjer. Pod petogodinjim ugovorom, koji je potpisan 7. srpnja 1906. i obnovljen
jo sljedeih pet godina u ime privatnih ugovornika,
rad stanara kazneno popravnoga doma i okrunoga zatvora na Rhode Islandu prodan je korporaciji
Reliance-Sterling Manufacturing po cijeni nioj od
dvadeset i pet centi na dan po osobi. Ta je tvrtka
doista divovski radni zatvorski trust jer unajmljuje
za rad i kanjenike iz kazneno-popravnih domova
Connecticuta, Michigana, Indiane, Nebraske i Ju19

ne Dakote te popravilita iz New Jerseyja, Indiane,

Illinoisa i Wisconsina, sve u svemu jedanaest ustanova.
Koliko je korupcija koju osigurava ugovor iz
Rhode Islanda golema, moe se procijeniti prema
injenici da ta ista tvrtka plaa ezdesetdva i pol
centa na dan u Nebraski za rad kanjenika, a da
Tennessee, primjerice, dobiva dolar i deset centi
na dan za rad kanjenika od tvrtke Gray-Dudley
Hardware; Missouri dobiva sedamdeset centi na
dan od kompanije Star Overall Mfg.; West Virginia dobiva ezdeset i pet centi na dan od kompanije
Kraft Mfg.; Maryland dobiva pedeset i pet centi na
dan od tvrtke Oppenheim, Oberndorf & Co. koja
proizvodi koulje. Razlika u cijenama istie golemu korumpiranost. Primjerice, kompanija Reliance-Sterling Mfg. proizvodi koulje, cijena im je u
normalnoj proizvodnji ne manje od dolar i dvadeset
centi za tuce, dok zatvoru u Rhode Islandu plaaju
trideset centi po tucetu. Nadalje, drava ne naplauje tom trustu najamninu za koritenje golemom
tvornicom, ne naplauje nita za struju, grijanje,
svjetlo, pa ak ni za kanalizaciju te ne utjeruje porez. Kakva korupcija![7]
Procjenjuje se da se vie od dvanaest milijuna
dolara vrijednih radnikih koulja i kombinezona
proizvede na godinu u Sjednjinem Draavama zatvorskim radom. Uglavnom to rade ene, i prva je
20

pomisao kako golema koliina enskoga radnitva

ostaje bez posla. Druga je pomisao da su muki
osuenici, koji bi trebali nauiti neki zanat koji bi
im dao kakvu-takvu priliku da se mogu sami izdravati kad iziu iz zatvora, osueni raditi taj posao
na kojemu ne mogu zaraditi ni dolar. To je to ozbiljnije kad promislimo da se velik dio tog rada obavlja
u popravilitima, koja silno na glas propovjedaju
kako obuavaju svoje tienike da postanu korisni
graani.
Trea je, i najvanija, pomisao da je golema
dobit, koja se na taj nain izvlai iz rada osuenika, stalan poticaj poduzetnicima da zahtijevaju od
svojih nesretnih rtava zadae koje su posve iznad
njihovih sposobnosti i da ih kanjavaju okrutno kad
njihov rad ne udovolji pretjeranim zahtjevima.
Jo koju rije o osuenosti kanjenika na poslove za koje se ne mogu nadati da e pomou njih
zaraivati za ivot kad jednog dana budu osloboeni. Indiana je, primjerice, drava koja se na sva
usta hvali da napreduje u poboljanju modernog
kaznenopopravnoga sustava. A ipak, prema izvjetaju njezina popravilita iz godine 1908., 135
je tienika uposleno u proizvodnji lanaca, 207 u
proizvodnji koulja, a 255 u ljevaonici ukupno
597 u tri zanimanja. Ali u tom takozvanom popravilitu tienici bi mogli raditi pedeset i devet razliitih poslova, od kojih je trideset i devet povezano s
21

potrebama te drave. Indiana, poput drugih drava,

propovijeda obuavanje tienika popravilita za
zanimanja koja e im omoguiti da zarauju za ivot nakon to budu na slobodi. No, ona ih zapravo
tjera da izrauju lance, koulje i metle, ove posljednje u korist kompanije Louisville Fancy Grocery.
Metlarstvo je posao koji uvelike monopoliziraju
slijepi, ivanjem koulja bave se ene i samo je jedna slobodna tvornica lanaca u dravi, a osloboeni
se osuenik ne moe nadati da e ondje dobiti posao. Cijela je stvar okrutna farsa.
Ako drave mogu, dakle, biti sredstvo potkradanja svojih bespomonih rtava za tako golemi
profit, nije li krajnji as da organizirano radnitvo
prekine svoje beskorisno jaukanje; i da inzistira na
dolinoj naknadi za osuenike, kao to radnike
organizacije zahtijevaju za sebe? Na taj e nain
radnici unititi zametak koji od zatvorenika ini
neprijatelja radnikim interesima. Na drugom sam
mjestu ve rekla da se tisue osuenika, nestrunih
i bez zanimanja, bez sredstava za ivot, vraaju u
drutveni tor. Ti mukarci i te ene moraju ivjeti,
jer ak i bivi osuenik ima potrebe. Zatvorski ih je
ivot uinio nedrutvenim biima, a vrsto zatvorena vrata na koja nailaze nakon izlaska iz zatvora
nee smanjiti njihovu gorinu. Neizbjean je rezultat da oni tvore pogodnu jezgru iz koje se regrutiraju trajkolomci, detektivi i policajci, odve voljni
22

udovoljiti gospodarovoj ponudi. Tako organizirano

radnitvo, svojim budalastim protivljenjem radu
u zatvoru, samo sebe poraava. Pomae stvaranju
otrovnih dimova koji gue svaki pokuaj da doe
do ekonomskog poboljanja stanja. Ako radnik eli
izbjei te posljedice, trebao bi inzistirati na pravu
osuenika da radi, trebao bi ga primiti kao brata,
primiti ga u svoju organizaciju, i uz njegovu pomo
okrenuti se protiv sustava koji ih obojicu melje.
I na kraju, ali ne manje vano, u porastu je provedba barbarske i neodgovarajue doivotne kazne.
Oni koji vjeruju u promjenu i iskreno joj tee, brzo
dolaze do zakljuka da ovjek mora dobiti priliku
da ini dobro. A kako e je dobiti ako je pred njim
deset, petnaest ili dvadeset godina zatvora? Nada
u slobodu i u povoljnu priliku jedini je poticaj u
ivotu, posebice u zatvorskome ivotu. Drutvo je
dugo grijeilo prema zatvoreniku mora mu barem
tu nadu ostaviti. Nisam posebno uvjerena da e mu
ostaviti tu nadu ili da e se na tom planu dogoditi
bilo kakva promjena sve dok se zauvijek ne dokinu
uvjeti koji stvaraju i zatvorenika i tamniara.
Iz usta, rujna mu rua,
Iz srca bijel e list!
Jer nije lako znati ba kako
Volju iskazuje Krist,
Otkad hodoasniku pred Papom
Procvao tap je ist![8]
23

[1] Prema prijevodu Luke Paljetka, Oscar Wilde, Balada o tamnici u readingu, Znanje, Zagreb,
1987., str.27.
[2] W. C. Owen, Zloin i zloinci.
[3] Zloinac, Havelock Ellis.
[4] Isto.
[5] Isto.
[6] Isto.
[7] Citirano iz publikacija Nacionalnog odbora
za zatvorski rad.
[8] Balada o tamnici u Readingu, str. 24.

Prisons: A Social Crime and Failure, Emma

Goldman, Anarchism and Other Essays, Mother
Earth 1917 (1910).
Prevela Biljana Romi. Preuzeto iz Emma
Goldman, Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb
2001.
24

Zatvor u kojem ivimo

Zatvoriti ljudsko bie u nekoliko kvadratnih
metara, kroz mjesece, kroz godine. Nadzirati ga,
poniavati, oteti mu emocije. Zatvor je zlostavljanje. No, ipak neophodan ovom drutvu. Mogli bi
ak rei da zatvor nije samo emanacija drave koja
nastoji suzbiti i izolirati devijantna, neprilagoena, suvina ili nepoeljna ljudska bia. Naprotiv, on
je sastavni dio drutva. Ako bolje razmotrimo mogli bi rei da nije zatvor nastavak drutva, ve da
je drutvo produetak zatvora. Zatvor u kojem su
kaznionice samo najuoljiviji i najbrutalniji aspekt
sistema, koji nas sve istovremeno pretvara u suuesnike i rtve, u zatoenike.
Ovaj je tekst kratko putovanje kroz kvartove i
odsjeke naega svijeta, putovanje koje ne eli biti
znanstvena ekspedicija, koje eli samo ukazati na
odgovornosti zato to nepravda posjeduje ime, lice
i adresu.
Ukidanje zatvora nezamislivo je bez ukidanja,
ili bolje reeno destrukcije, sadanjih drutvenih
odnosa. Argumentirati ukidanje dravne izolacije
tvrdnjom da zatvori nisu uvijek postojali (budui
da su suvremena tvorevina) ne vodi, u najboljem
sluaju, nikuda, a u najgorem (kao to se esto zbiva) ka kreiranju teorija kojima je cilj reintegracija
devijantnih pojedinaca u drutvo putem alterna25

tivnih koercitivnih mjera. to u sutini znai predlagati nadilaenje zatvora kroz prisilno reusklaivanje pojedinca putem njegova uklapanja u proces
kulturnog, moralnog i intelektualnog preodgoja. To
jest, definitivnim unitenjem slobodne volje. Moderna je drava ve uinila mnogo koraka ka tom
smjeru i zato joj zasigurno nije potrebna pomo u
obliku demokratskoga abolicionizma. Tamnice, bievi i sistematine tjelesne kazne (mada nisu potpuno nestale) zamijenjene su suptilnijim metodama
prisile iji je cilj, osim iskupljenje tijela, unitenje
uma. Psihijatrizacija zatvorenika, resocijalizacija
kroz drutveni rad, nadzor socijalnog radnika, tehnoloki izumi kao elektronska narukvica, sve su to
mehanizmi koji slamaju otpor i pretvaraju devijantnu osobu u policajca samoga sebe. Uz navedeni koercitivni smjer moemo vrlo lako zapaziti
do koje mjere zidovi zatvora steu itavo drutvo.
Ako poimamo zatvor kao generalizaciju kazne
na industrijskom nivou, doivjet emo ga kao izraz
svojevrsnog politikog i gospodarskog sistema, a
ne kao neizbjeni element drutva. Kad e se njegova evolucija morati prilagoditi novim politikim
i gospodarskim uvjetima i potrebama, vlast e ga
spremno nadii. U biti, nije se ovjek oslobodio
ropstva, muenja i vjeala, ve je politika prilagodila svoja koercitivna i kaznena sredstva potrebama
proizvodnje (ideoloke i trine). to ne podrazu26

mijeva nestanak zatvora. Naprotiv, i povijest nam

pokazuje da se koercitivni lanci sve vie steu kako
slika prisile postaje sve maglovitija i neopipljivija.
Ako krenemo, dakle, od predodbe da je zatvor
uvjetovan ovim drutvom i da je dananjem sistemu vlasti trenutno neophodan, jasno proizlazi da
unitenje zatvora mora pratiti unitenje dananjih
drutvenih odnosa. [...] Sadanji ekonomski uvjeti i
totalitarni smjer vlasti pretvaraju sve siromahe u potencijalnu buduu lovinu za zatvore. Stara izreka
ako pogrijei, plati, mada prisutna u ideologiji
ogranienog graana, u velikoj je mjeri prevladana
u injenicama: krivicu ne odreuje vie samo odabir nezakonitog ili protuzakonitog postupka, nego i
jednostavno pripadanje klasi. Zakonodavne spone
koje se svakodnevno sve vie steu oko siromaha jasno pokazuju da je siromatvo inkriminirano
i progonjeno, a ne smo djelo. Poveanjem broja
siromaha raste i broj krivinih djela u kaznenom
zakonu. U dananjem je drutvu lik kriminalca
gotovo nestao, da bi ustupio mjesto krivcu. Zato
smo svi mi, stanovnici drutva-zatvora, osueni na
zamjenjivi nain truliti iza bodljikave ice: radilo
se o kaznionici, centru za azilante, psihijatrijskoj
bolnici ili o prognanikom centru, svejedno. Po toj
logici uope ne izgleda paradoksalno to irenjem
nasilja (simptom graanskog planetarnog rata) nije
27

smo nasilje toliko kanjivo (budui da nije prijetnja nego ivotna limfa sadanjeg stanja), koliko suto postojati i biti. Osobe se kanjavaju i zatvaraju
(a esto i eliminiraju) samo zato to su siromane te
nepotrebne proizvodnoj i trinoj maineriji, a ne
zato to zaista predstavljaju prijetnju svojim protuzakonitim djelovanjem. Zato svakidanji ivot u
zatvorima, drutveni odnosi izmeu zatvorenika,
straara, upravitelja i njihova interakcija ne poiva
toliko na prisili koliko na rekompoziciji onih istih
otuenih drutvenih odnosa koji postoje s ove strane reetki.
Imbecilnost vitezova ljudskih prava istie
se tvrdnjom da zatvorska kazna uzrokuje kasnije
loije ponaanja pojedinaca na slobodi. Navedena
teza prikazuje zatvor kao kolu nasilja i divljatva.
Kroz ove je stavove vidljiv prisan odnos izmeu
ovih dobrih dua ljudskih prava i sistema koji ih
okruuje. Ne ulazi nasilje iz zatvora u drutvo, deava se upravo suprotno: hijerarhijski sistem, zloupotreba vlasti, maskilizam i podinjenost u odnosima izmeu zatvorenika jednaki su odnosima koji
svatko od nas doivljava u drutvu-zatvoru. Zatvor
samo odraava ono to se nalazi izvana. Ako elimo traite uzroke otuenih odnosa u zatvoru, on e
postati sve, sveukupna egzistencija i ljudska bia
kontaminirana zatoenjem. Ako pod zatvorom podrazumijevamo vrenje prisile nad tijelima i umovima, otuenost osjeaja, nametnutu hijerarhiju i
28

prinudno pokoravanje zakonima (moralnim, pravnim, obiajnim), postaje oito da se preivljavanje

na koje smo osueni odvija unutar jednog zatvora
oko kojeg, meutim, ne postoji izvana.
Od najranijih godina civilizirane osobe poinju sluiti svoju kaznu unutar drutva-zatvora i na
taj nain im takav ivot postane pravilo. Takozvani
odgoj u institucijama kao to su obitelj i kola je
samo poetak doivotne kazne koji nas pretvara
istovremeno u zatvorenike i straare reprodukcije
ideologije zatvora. I upravo se na pravilu i ideologiji temelji pasivno prihvaanje uloge zatvorenika:
od malih nogu pojedinac ui podinjavanje (nazvano potivanje, mada ne podrazumijeva reciprocitet) autoritetu i hijerarhiji. Odnos s roditeljima, s
nastavnicima ili sa sveenikom ne uspostavlja se
na prirodan nain, izborom i slobodnom voljom,
zato to je obavezan. U takvim odnosima ponaanje
straara je nebitno (mogu initi sve dok igraju dodijeljenu im drutvenu ulogu), kao i osjeaji pojedinaca zatvorenika: obiteljski i kolski autoritet (ili
zajednice, u rijetkim sluajevima kad preivi njen
princip) djeluju za njegovu dobrobit, za budue
ukljuivanje u drutvo, da ne poini greke i nadasve da mali pojedinac rastui reproducira one iste
mehanizme koji su temelj itave strukture zatvora.
Na ovom principu dodatne kazne zapaamo
kako se primjenjuje pravna metoda. Nastavnik ili
29

otac ne potpisuje nikakav ugovor sa subjektom,

samo namee zakone koji pri prekraju odreuju
kaznu pojedinca, ali ne obvezatno i sankciju prekraja. Kao u svakom aspektu drutvenog ivota vie
se kanjava ovjek u svojoj sveukupnosti i njegova
egzistencija nego njegova djela. Ova razlika mogla bi i biti nezanemariva budui da kanjavanje
djela ionako fiziki dodiruje osobu. Postaje, meutim, fundamentalna kada se dotiemo ideoloke
konstrukcije o potrebi kanjavanja i okrivljavanja
samog postojanja i djelovanja ljudskih bia. Organizacija kolskih zgrada, a sve ee i mjesta za
zabavu, samo su predjelo koje drutvo nudi da
bi ukrotilo duh i um te priviknulo na ivot u kavezima. U inkubatorima pasivnosti i otuenja ljudi
upijaju i prihvaaju podvojenu i paradoksalnu linost, koja s jedne strane ivi u masi, a s druge posjeduje hijerarhijsku ideju o dolasku na vrh te iste
mase (ali uvijek kao njen sastavni dio). U biti, nadajui se u pohvale autoriteta ili postajui najbolji
u razredu, po mogunosti tlaei najgoreg, ali ipak
unutar razreda. Vano je da se nikada ne zapitamo
da li je pravedno dobivati pohvale s visine bilo koje
propovjedaonice, pohvale koje pri tome nisu vezane ni uz koju nau zaslugu ili specifini talent, ve
za nae cjelokupno postojanje: zato to postojimo
u zatvoru.
Dovoljno je promatrati bilo koju etvrt izgraenu u posljednjih pedeset godina da bi shvatili kako
30

vlast poima samu sebe. Dovoljno je naroito pogledati takozvane socijalne kvartove, konice u koje
su sabrani i zatvoreni siromasi, zato to prva stvar
na koje nas asociraju su zgrade zatvora. Sve su vlade iznova osuivale, preventivno, siromahe zbog
njihovih uvjeta i potencijalne opasnosti. Uzastopni
narodni ustanci, zaneseni snom o boljem ivotu,
protiv arogancije monika, naveli su reakciju da
se opskrbi sredstvima nadzora i kanalizira nezadovoljstvo s ulica. Jedno od tih sredstava bilo je i projektiranje i restrukturiranje urbanih sredina. Mogli
bi se dugo zadrati na toj temi, a ipak ne bi uspjeli
nabrojati sve izgraene monstruoznosti, nadasve
u drugoj polovici XX stoljea. Naspram nedavnih
nemira u razliitim dijelovima svijeta, ipak jedan
aspekt metropolskoga udovita zasluuje posebnu
panju.
Arhitektura periferija predstavlja trijumf alijenacije. Kvartovi su mjesta u koja se masovno uguravaju podinjeni da bi uginuli u svojoj drutvenoj
i individualnoj atomizaciji, dok nekretnine od armiranog betona niu posvuda s opsesijom nadzora,
po uzoru na one duge hodnike s brojnim reetkama
koje filtriraju pristup potencijalno opasnim osobama na mjesta reprodukcije trita i vlasti. Navedenim mehanizmom, kad se izgnanici iz proleterskoga sna uzrujaju i stanu udarati po reetkama, ili
pak zapale svoju eliju, straari jednostavnije zakljuavaju hodnike, kontroliraju ulaze i izlaze, pri31

je no to zapucaju s opservacijskog tornja. Zato se

itavi sektori metropola nadgledaju telekamerama
za video-nadzor (na svakom uglu ulice), komunikacije izmeu straara postaju permanentne, a informatiki ureaji, optiki kablovi i beine mree
(kablovi i antene nalaze se posvuda u zatvorima)
omoguavaju vrlo brzu koordinaciju represivnih
snaga. Arhitektura zatvora doivjela je kvalitativni
skok: u prolosti su ljudi zatvarani nakon eventualne pobune, danas stalno ive zatvoreni.
U takvom su kontekstu pobune zatvorenika esto definirane samim zatvorom, to jest napad se vri
na marginalne dijelove zatvora, a njegova sr ostaje nedodirnuta, svodei zatim mit i obranu zatvora
na njegov detalj. Stoga, fraze kao obrana kvarta,
moj grad, neemo policiju na naim ulicama
oznaavaju prisvajanje ideologije zatvora. Kako
bi se inae mogao definirati kao na, zatvor koji
je izgraen protiv nas? etvrti su odraz zatvora na
koji smo osueni i odnosa koji su nam nametnuti.
I kao takvi pripadaju vlasti. A sve ono to pripada
vlasti ne smije opstati. Ne elimo time rei da stanovi u kojima ivimo treba spaliti (barem ne odmah),
ve da se nadzor moe slomiti samo uz naputanje
lanih pripadnosti koje je stvorila zatvorska ideologija, kako bi realno spreavali na tisue vorova
mree kontrole, budui da nemamo to sauvati.
Naslov originala: Nella prigione sociale, Machete, br. 5,
11/2009, Italija
- S talijanskog prevela: Erika Preden

32

ANARHISTI
Zato smo protiv zatvora, protiv svih zatvora?
Govorimo jednostavne stvari jer mi i jesmo jednostavna bia. Misli, elje i snovi koje pokuavamo
izraziti pripadaju ljudskom rodu otkad je svijeta.
Nepregledna povorka zakonodavaca, politiara,
strunjaka, intelektualaca i ostalih podravatelja
ideja koje treba odobriti, iskomplicirali su pitanja
do krajnje apstrakcije, toliko da su se ljudi koji su se
oduvijek pozivali na jedinu knjigu u kojoj se moe
nai nekakav odgovor knjigu ivotnog iskustva,
poeli osjeati glupima i manje vrijednima.
Govore nam da je zatvor potreban kako bi se
kaznili oni koji kre drutvena pravila. Dakle, pojam pravilo pretpostavlja da se drutvo temelji na
slobodnom dogovoru, na skupini normi koje skup
pojedinaca svojevoljno prihvaaju. No, je li stvarno
tako? Da li vlade stvarno predstavljaju elje onih
kojima se vlada? Da li siromah rado pristaje da bogata profitira na njegovom radu? Da li bi lopov
ukrao ak i onda kada bi naslijedio tvornicu od tate
ili kad bi mogao ivjeti od njezinog iznajmljivanja?
U stvarnosti, prema onome kako funkcionira ovo
drutvo, moemo samo odluiti kako emo se ponaati prema zakonima koji su drugi donijeli za nas i
koje su vlade nametnule veini ena i mukaraca.
33

Prije nego li se zapitamo je li pravedno ili ne

kazniti zatvorom onoga tko kri pravila, trebamo
se zapitati tko odluuje i kako o pravilima ovoga
drutva?
Govore nam da nas zatvori tite od nasilja. Da li
je stvarno tako? Kako je mogue da najgore nasilje,
poput ratova ili gladi, koja je nametnuta milijunima
ljudi, moe biti posve legalno? Zato se zavrava
iza reetaka ako se ubije iz ljubomore, a gradi se
karijera ili se ak postaje heroj ako se bombardira cijeli jedan narod? Zatvor kanjava samo onu
vrstu nasilja koja smeta dravi i bogatima ili onu
koja im odgovara predstavljati je kao neovjenu
(npr. silovanja ili neki posebno okrutni zloini). Ali
strukturalno drutveno nasilje je svakodnevno zatieno zatvorom.
Koliko je pothvata koijma se svakodnevno kri
zakon? Koliko je efova koji zavravaju u zatvoru?
to je s takozvanim najteim zloinima? Ne ini li
vam da se oni koji krivotvore novac tee kanjavani od silovatelja? Neka vas to ne udi jer zakon titi
vlasnitvo, a ne dobrobit ljudi.
Govore nam da je zakon jednak za sve. Unato
tome, u zatvoru je najvie ena i mukaraca niskog
stupnja obrazovanja, imigranata ili sinova radnika,
koji su zatvoreni najvie zbog zloina koji se tiu
imovine, odnosno za stvari koje se na direktan nain tiu drutva u kojem ivimo, zbog potrebe da
34

se pronae novac za preivljavanje od jutra pa do

mraka. Da ne brojimo sve one koji bi bili slobodni
(ili onih s takozvanim alternativnim kaznama) kad
bi jednostavno imali novac da plate dobrog odvjetnika.
Govore nam da zatvor slui za iskupljenje i
resocijalizaciju. Veina zatvorenika se sastoji od
recidiva, onih koji prilikom izlaska nalaze iste ili
jo loije uvjete od kad su zatvoreni. Uostalom, ako
postoji nekakav nain da se pojedincu zabrani razmiljanje o njegovim djelima to je zasigurno podvrgavanje ovih posljednjih brojanju kaznenih djela
kao na sajmu: koliko djela, toliko kazni. Kojigod
zloin poinio, kad odslui kaznu (kad se vrati
dug) zato se ne bi trebao osjeati dobro? Ako je
uvjeren u ono to je napravio (ako je buntovnik ili
svjestan lopov) razmiljat e o novoj mrnji prema drutvu, drutvu kojega je, iako kriminalnije od
njega samoga, zatvorilo i dri ga pod kljuem. to
je produktivno u tome da ste godinama razdvojeni
od vaih blinjih i ne radite nita zanimljivog, osueni na protok vremena, podueni da glumite pred
socijalnim radnikom ili psihologom, naviknuti na
podinjenost glavnome?
Zapitajmo se je li ovo drutvo toliko puno vrlina, koje iri visoke vrijednosti i jednake odnosa da
nam preporuuje da se integriramo u njega?
Govore nam da zatvor ako ve ne iskupljuje,
onda barem plai. A zato je onda sve vie zatvo35

renika? Zato se onda kod nas stvara prostor za sve

veu kriminalizaciju takvog ponaanja? Jasno je
da se ovdje radi o jednom pravom pravcatom socijalnom programu: maknuti sirotinju s ulice, a istovremeno ulagati u unosan biznis zatvora (koliko
je samo tvrtki koje se bogate zakupima graevina,
odravanjem, namjetajem, itd?). U SAD-u, svjetioniku civilizacije kanjavanja, iako su zloini u
padu, vie je zatvorenika nego seljaka. Je li ovo put
kojim elimo ii?
Protiv zatvora smo jer je on stvoren i razvijan
da bi titio privilegije bogatih i dravnu mo.
Protiv zatvora smo jer jedno drutvo koje se ne
bi temeljilo na novcu i profitu ve na slobodi i solidarnosti, ne bi ga ni trebalo.
Protiv zatvora smo jer zahtjevamo svijet u kojem e se pravila stvarno donositi zajedniki.
Protiv zatvora smo jer i najgori zloin govori
neto o nama, o naim strahovima, o naim slabostima i uzaludno je skrivati ga iza zida.
Protiv zatvora smo jer su najvei kriminalci oni
koji dre kljueve.
Protiv zatvora smo jer prinuda i pokora ne stvaraju nita dobrog.
Protiv zatvora smo jer zahtjevamo korijenitu
promjenu ovoga drutva (a pritom krei zakone)
i ne elimo se miroljubivo integrirati u njegove
36

gradove, u njegove tvornice, u njegove vojarne, u

njegove supermarkete.
Protiv zatvora smo jer je zvuk kljua u rupi zatvorske elije svakodnevno maltretiranje, izolacija
je gadna, zavretak ispitivanja patnja, Vrijeme pritvora pjeani sat koji polako ubija.
Protiv zatvora smo jer je uvarevo tijelo uvijek
zatvoreno, spremno da brani svaki prijestup i svako
nasilje, dehumanizirano jer smo naviknuti na poslunost i tajne dojave.
Protiv zatvora smo jer nam je oduzeo previe
dana, mjeseci ili godina, ili mnogo prijatelja, nepoznanika ili drugova.
Protiv zatvora smo jer ljudi koje smo u njemu
upoznali nisu ni bolji, ni loiji od onih koje susreemo vani. (Kada bolje razmislimo, esto su bolji).
Protiv zatvora smo jer nam vijest o bijegu grije
srca vie od prvog dana proljea.
Protiv zatvora smo jer kad ga gledamo kroz
rupu kljuanice, svijet izgleda napuen samo zlim i
sumnjivim ljudima.
Protiv zatvora smo jer se smisao za pravdu nee
nikada nai u kodeksu.
Protiv zatvora smo jer drutvo, koje ima potrebu za zatvaranjem i poniavanjem, i samo je zatvor.
http://www.ispodplocnika.net/tekstovi/zasto-smo-protivzatvora,-protiv-svih-zatvora

37

FEDERICO BUONO
U elijama Otkupljenja
Predgovor
12 svibnja 2012. bit u podvrgnut suenju za
teku krau, nakon to sam osloboen uz zabranu
prebivalita.
Rekao sam odvjetniku da odbijam obranu, no
on tvrdi da mora odraditi svoj posao.
Iako nisam nita potpisao i mada sam preuzeo
odgovornost za krau, na temelju vlastitog iskustva
i stalnog antipravnog istraivanja, u sudnici pred
sucem i policajcima ja sam bio smatran pravom.
Kao to je pravo i zabrana prebivalita, premda
ja nisam nita izabrao.
Kao toku rasprave (bez postavljanja granice
granici) moramo si postaviti pitanje, kao krajnju
toku, da li su skrivanje i bijeg oblici totalne negacije?
***
Katapultiran u prisutno odsustvo i u stvarnost
statinog uoblienja postojanja, nalazim se na dnu
preostale dubine, unutar mrane elije otkupljenja.
38

to vidim? I da li gledam mojim pogledom?

Mogu li uti i/ili osjetiti ako sam lien perspektive?
Moja stopala i moje noge priguuju zamijetivi potpunu percepcijsku prazninu u kompulzivnom kretanju irenje dogaaja.
Kao da moji donji udovi preuzimaju mo kretanja. Jesam li jo dio samoga sebe, dio kretnji svoga
tijela?
Ulazim jednog subotnjeg popodneva u elije otkupljenja, ali ve nakon nekoliko infinitezimalnih
minuta ne znam vie ni kako sam, ni gdje sam, ni
koje je vrijeme...
Pritie me snaga koja proizvodi induciranu
podinjenost, gledam zidove s utisnutim slikama iscrtanih krvlju ili izbljuvkom mojih prethodnika sebe samog.
Trenutak za trenutkom u nepokretnom trenu zamjeujem in depersonifikacije, u samoj
odsutnosti perspektive, unutar kanjenike sobe.
ujem glas, kao da dolazi iz svijeta imaginativnih aluzija.
ujem i to ujem u tom sluanju?
Glas me zove i kae mi: Treba neto?
U elijama otkupljenja nema niega, osim eljeznog leaja s prljavim pokrivaima.
39

Da, ima jo neto, tamo gore, nekakva zatvorena kutija, iz koje dolazi glas. U tu osobitu relikviju smjetena su neprekidno gorua svijetla, i
mikrofon u koji treba odgovarati.
Da, kaem, trebam u zahod.
U eliji otkupljenja nalazimo se ja i etiri zida
koji zrae miris uspavljujueg otkupljenja.
Izvan statine elije hodnik, s obije strane kavezi visoki do stropa.
I jo velikih neona, raspruju svijetlost koja nagriza trenutke u kojima pogled trai neto na to
bi se spustio.
Vraam se unutra i ujem zvukove koji nikada
ne prestaju.
Mislim: kiit e?. Onda osvijestim da ja to ne
mogu znati, nikako, ali otkrivam pri vraanju na
moj prethodni izlazak iz elije da se radi o vodi iz
zahoda, koja se u stalnom kruenju nikada ne zaustavlja.
Tiina. Nita oblikuje vremenost tiine u vremenu koje izobliuje.
U elijama otkupljenja tiina priklijeuje glas
u sr vlastitog bitka, ukljeuje ga u kripac gdje
u hipu ova tiina proizvodi mre slojevitih oblika, koje iskorjenjuju iskustva i oduzimaju ivotnu
limfu, svemu to se proivljava.
40

Polusan, san pokree realnost oko otkupljenike sobe.

Meutim, postoji li u elijama otkupljenja uokolo-okolo?
U polusnu nastaje, u stalnom nahrupljivanju
slika, svijet napuen bezbrojnim vizijama koje se
pojavljuju i nestaju.
Okreem se, leim na boku mojeg tijela kako ne
bih previe osjeao bol u kostima, koju mi eljezni
leaj nanosi, komprimirajui mene-samog-pojedinca.
Ponovno ujem glas iznad mene: treba
neto?
Jesam li ja zvao?
Ne razlikujem ono to ujem od onog to vidim
sluajui...
ujem kako se otvaraju teka eljezna vrata,
ulazi sablasni lik, gleda me u lice, kao da je na njemu neto abnormalno.
Pita me eli jesti?
U elijama otkupljenja ne moe jesti no,
iako ne osjeam glad konzumiram splainu pred
policajcem, mada me jedi.
U neprestanom gore-dolje inu depersonalizacije imam trenutak intuicije, i pitam policajca
koliko je sati:
41

17:50, kae.
Ah, mislio sam da su 2 ujutro, odgovaram.
Bio sam uvjeren, nakon to sam krenuo zbrajati koliko je vremena moglo proi od mog ulaska u
elije otkupljenja.
Unutra, u eliji, mata prska s jedne na drugu
stranu u odreenom trenutku.
Prije odlaska, gotovo briljivo, policajac kae
Nastoji se odmoriti.
Ah da, odmoriti?! mislim.
Oklopna vrata elije se zatvaraju, proizvodei
inhalacije otupjelosti unutar mojeg zatvorenikog
tijela.
Pokuavam hodati, da bih se kretao, ali hladnoa elije je nametljiva, prisutan je i jedan ventilator
koji nikada ne staje.
Ponirem u ponore i u gudure elija otkupljenja.
Tiina... ujem netko kuca: tko je?, pitam se.
Mislio sam da sam sm u mojem prolasku kroz
hodnik vidio sam tri prazne elije no otkrivam
da je stigao neujan netko tko se jada, i eli
u zahod.
I ja elim ii, da iskoristim trenutak, i vidim
mojeg privremenog susjeda, ali nita, jedan po jedan okajanje je neprekidno, postaje post uma.
42

Sm sve do potpunog okajanja.

Vraam se u eliju, lijeem, drugo mi ne preostaje.
Zaspim, u stalnom polusnu, ili je moda polusan moj san?
U jednom trenutku opaam u navlaci prljavog
pokrivaa, utisnutu, meu naborima, smee boje,
figure lubanja i kostura, u raznim poloajima.
Jesam li budan, ili nisam?
Polaem ruku na oi, kako bih smirio glavobolju koju proizvode stalno upaljena svjetla u neprekidnom nadiranju njihovog depersonirajueg efekta, a u jednom trenu, ne opaajui njegov dolazak,
ujem jo jedan glas.
Meutim, ne dolazi odozgo, ujem ga oko sebe.
ini mi se da ga prepoznajem, Maurizio, Nihilist-egoist u afinitetu, kae mi u nizu jeka:
Kerber bdije pred vratima tvojeg osobnog Pakla.
Da li sam budan?
Neukrotivi stvore
samo je Snaga savladala tvoje tijelo
Otkupljenika praznina
oduzima ivot smjelih
43

u neprekidnoj bljetavoj zasienosti

bijele i svjetlosne smrti
sada oslukuje
individualni napor
Kerber koji bdije
nad vratima tvojeg osobnog Pakla[1]
Maurizio?! pitam, ne ujem nita.
Jesam li budan?
Osmijehujem se, osjeam toplinu na dnu ela,
u trenutku lucidne ludosti, ali ubrzo nestaje, i kao
sjena koja pada ponovno ujem vodu zahoda, koja
nikada ne staje...
No oko mene, u gudurama elija otkupljenja tiina obavija zidove i opet tonem u san vjeitih
mra.
Pri odlasku na mokrenje, donose mi jelo, pitam
za sat: 19 je, kae policajac.
Sutra me eka suenje, i u ovom statinom ali
pokretljivom trenutku razmiljam to rei branitelju, kojeg su mi dodijelili, mada nisam odabrao da
ga prihvatim.
Ja negiram pravo, eto to u rei.
Moje se misli kroz idue sate isprepliu, u
mnotvu krhotina psiho-fizike intuicije.
44

Budim se ujutro i odlazim na suenje, sve do

kraja elio sam se oduprijeti ali mi moja ograniena
snaga ne dozvoljava da odaberem.
Lisice stiu moja zapea kao dokaz ina depersonalizacije, i neprekidna svjetlost nasre u nizu
odbljesaka...
Da li sam u elijama spasenja ivio u mrama
ili u javi?

[1] La fatica, Maurizio De mone

Autor osobno
Naslov originala Nelle celle della Redenzione; S talijanskog prevela: Erika
45

NIKOS ROMANOS
trajk glau
trajk glau kontradikcija u borbenom poloaju
in prvi: Neprekidna kontrainformacija
in drugi: Gerilska akcija
in trei: U sluaju poraza
Povijesni primjeri politikih egzekucija u Zapadnoj Europi
U vezi sluaja anarhista Kostas Sakkasa
Moje razmatranja o odlunoj bitki trajka glau ne znae nuno da bih i ja izabrao ovo specifino sredstvo. I neu izjaviti da li se slaem ili ne
sa dotinim sredstvom, kao to nema ispravnog ni
pogrenog u takvim situacijama, i sve se stalno dovodi u pitanje i preispituje.
trajk glau kontradikcija u borbenom
poloaju
trajk glau je posljednje sredstvo borbe revolucionarnog pojedinca. U povijesti se njime koristio iroki politiki spektar boraca, zatoenih zbog
46

subverzivnih akcija, preteno protiv demokratskih

reima.
Od smrtonosnih trajka glau Rote Armee Fraktion (RAF) i smrti boraca IRA-e i ETA-e, sve do
uspjenih trajka glau anarhistikih drugova kao
to su Christophoros Marinos i Kostas Kalaremas,
lanova Revolucionarne Borbe i Zavjere Vatrenih
elija. Zajednika toka moe biti minimalna kao
i nepostojea, ali odluka ostaje ista, borim se do
kraja.
Takva je odluka uspjela stvoriti specifinu ucjenu dravi. Ucjenu koja je, koliko god paradoksno
zvuala, stekla vanu pregovaraku snagu zbog
smrti trajkaa glau.
Naravno, kada govorimo o pregovarakoj snazi
priznajemo postojanje ravnotee unutar revolucionarnog rata, kojeg oblikuju socijalni, politiki i
ekonomski uvjeti odreenog razdoblja, i polarizaciju koja postoji izmeu dravnika i revolucionara.
to ne znai da ih potujemo, jer na je cilj napasti
ih i unititi. S druge strane niti znai da ih neemo
traiti, pronai i iskoristiti u nau korist.
trajka glau je upravo takav sluaj, u kojem
se humana fasada demokracije koristi za realizaciju zahtjeva borca. Borba se vodi protiv politike
reprezentacije sistema, demokracije; radi se o eksplozivnoj napravi koju je borac odluio postaviti u
47

svoje tijelo i napasti direktno temelje demokratske

kohezije, uz obavijest da e u sluaju neispunjenja
zahtjeva uslijediti eksplozija koja e izazvati lananu reakciju unutar demokracije.
I upravo tu obavijest drugovi izvan zidova moraju izraziti na razliite naine. Uz militantnu strategiju koja e se prilagoditi okolnostima, istovremeno ciljajui na stvaranje visoke politike cijene
za svaki dan kojim drava produava odbijanje zahtjeva borca.
Naravno, sve ovo zahtjeva brisanje svakog institucionalnog posrednitva i nae jasno odvajanje
od ljeviarskih politikanata i njihovih hulja.
Prelazei iz teorije u praksu, javno u iznijeti
nekoliko razmatranja o postupcima i strategijama
koje se mogu koristiti tokom ove surove i vremenski ograniene borbe. Poto smatram da komunikacija izmeu taoca i slobodnih drugova mora
biti dvosmjerna, a ne ograniena na teoretska pitanja, nego smjetena na jedino polje na kojem je
testirana njena efikasnost, polje prakse.
in prvi: Neprekidna kontrainformacija
Toka gledita: Funkcionira kao glasnik rata, uz
jasne i agresivne anarhistike rijei, zadrava borbu
drugova u pravovremenosti i istovremeno informi48

ra zainteresirane i indiferentne da nijedan na drug

nije usamljen te da dok god drava ne ustukne napadi e trajati.
Naini: transparenti, plakati, letci, grafiti, ispunite svaki ugao grada, okupirajte zgrade i radio stanice, kako bi bitka naeg druga bila otvorena rana
drave; intervencije i razglasni sistemi na kljunim
tokama koji prenose anarhistika zapaanja i glasove drugova; ispisivanje slogana po autobusima,
tramvajima, vlakovima, stanicama i platformama
podzemne eljeznice, koji e uz apatiju i stres putnika prenositi i jasnu poruku: ni koraka natrag, pobjeda za borbu naeg druga.
in drugi: Gerilska akcija
Gerilske akcije ciljaju, izmeu ostalog, na stvaranje pritiska i izazivanje drutvene napetosti, te
konflikata unutar sistema; na kratki spoj drutvene
kohezije i stvaranje pojaanog intenziteta koji cilja
na vrlo specifinom metu, ostavljajui dravi otvoren izbor za dekompresiju, to jest trenutno prihvaanje zahtjeva naeg druga.
Gerilski napadi moraju biti solidno i strateki
ciljani, da bi govorili o napadima koji e odjeknuti
zbog svoje dinamike ili zbog izbora cilja, kao to
moe biti politiar ili novinar kojima njihova institucionalna uloga daje publicitet, poruka uvijek
ostaje ista, bitka naeg druga.
49

U sluaju rairenih napada na mo, potrebno je

da izvritelji objave razloge i povode akcije. Pokraj
spaljenih bankomata i vladinih zgrada pocrnjelih
od poara, slogani solidarnosti i letci trebaju informirati prolaznike da dok god se drava ne povue
napadi e se nastaviti.
Na taj e nain ak i oni koji su indiferentni i
utopljeni u suzdrljivosti postati instrument politikog pritiska, dok god se budu plaili mogueg
ustanka zbog brojnih samovoljnih i ilegalnih djela,
koja postaju od javnog znaaja.
Subverzivna djela u kojima su povezani zajedniki zahtjev i zajednika borba sa jasnim, ne
toliko apstraktnim, znaenjem, postiu veu dinamiku i multipliciraju intenzitet napada, stvaraju
eksplozivno ozraje. Najbolji i najsvjeiji primjer
gore navedenog su gerilski napadi i politiko-socijalna dinamike stvorene nakon dravnog napada
na okupirane, samoorganizirane prostore i strukture
pokreta.
in trei: U sluaju poraza
Budui da svaka borba u sebi nosi mogunost
poraza, u najgorem sluaju da naeg druga ubije
tvrdokorni stav dravnog mehanizma, potrebno je
odmah stvoriti protuteu, koja e natjerati drugu
50

grupu politiara odgovornih za slian sluaj da dobro razmisle o posljedicama takvog izbora.
Povijesni primjeri politikih egzekucija u
Zapadnoj Europi
Ciljajui na pojedince koje nose veliki dio odgovornosti za smrt trajkaa glau. Lijenici-muitelji koji su prakticirali prisilno hranjenje nad trajkaima glau (panjolska-GRAPO), reakcionarni
suci koji su stvorili karijeru na tetu boraca (Njemaka-smrt Holger Meinea), politiki nadzornici,
glavni tajnici, ministri i njihov opor pasa bili su i
ostali meta. Sva ova iskustva su dio revolucionarne
povijesti koja se ne bi smjela ponavljati kao farsa,
nego s ak uz vie strasti za slobodom i vie mrnje
prema naim neprijateljima.
U vezi sluaja anarhista Kostas Sakkasa
Anarhist K. Sakkas zapoeo je trajk glau 4.6.
zahtjevajui trenutni otpust. Razlog je osvetniko
produenje pritvora na 36 mjeseci, to znai itave
tri godine zatvora. Osvetniki tretman i arbitrarnost
drave nas ne iznenauju, niti trebamo traiti povratak na njenu zakonitost.
Nemojmo zaboraviti da ivimo u svijetu u kojem se vojne operacije, bombardiranja i etnika
51

ienja invazivnih ratova carstava poduzimaju

u ime mira, zajedno s istrjebljenjem osoba putem
presuda koje ih preputaju na sporu smrt u zatvoru,
u ime krvoedne i beznaajne pravde i jo beznaajnijeg drutva.
No, koristei njihove vlastite kontradikcije i
slabosti dobivamo ansu da se borimo u odlunoj
bitki za osloboenje anarhistikog druga. Vano je
napomenuti da se gerilac Zavjere Vatrenih elija,
Gerasimos Tsakalos, nalazi pod istim reimom specijalnog zatoenitva.
Zakljuak kojeg smo izvukli iz tog opresivnog
izbora drave je da odluni pojedinci mogu nanijeti
bitne rane dravnom mehanizmu. Do toga stupnja
da e ovaj potonji radije platiti politiku cijenu nelegalnog pritvora. Izbor drave koji prouzrokuje
pukotine na fasadi humanosti i pravde kojom se
die.
injenica je da e drava dovesti situaciju do
ekstremnih granica, ciljajui na psihiki slom borca
kako bi pokolobela njegovu odluku.
Trebamo ustati protiv istrebljenja naeg druga.
Svakim sredstvom, ostajui svi uz njega.
NEPREKIDNI NAPAD ZA OSLOBOENJE ANARHISTA KOSTAS SAKKASA
SVE ZA SLOBODU
DUG IVOT ANARHIJI
52

P.S. Kako bih izbjegao svaki nesporazum trebam nadodati da ja ne odbijam zatvorsku hranu
zato to koristim vlastite namirnicama (kuhajui
itd.). Zato bi s moje strane izjava o uzdravanju o
zatvorske hrane bila licemjerna i svjesna obmana
drugova koji bi je itali, i dobili lanu sliku. Za drugove koji koriste zatvorsku hranu moe zaista predstavljati liavanje, ali u svakom drugom sluaju je
apstraktno i besmisleno.

Nikos Romanos [1]

[1] Nikos Romanos, jedan od etvorice grkih

anarhista optuenih za pljaku banke, nalazi se u
pritvoru u atenskom zatvoru Avlona Special Youth
Detention Centre.

16. 10. 2013. sh-contrainfo.espiv.net

53

Na oltarima demokratske inkvizicije

POZIV NA DAN MEUNARODNE
SOLIDARNE AKTIVNOSTI
14-25. mart 2014., prije presude protiv drugova Freddyja, Marcela e Juana u sluaju Security
Zato jer nijedan lanac nee biti vjean i nijedan
zatvor nee biti visoko siguran Claudia Lopez

Jedan napad, jedan mrtav policajac i kampanja za istrjebljenje

tititi bogate ponekad se skupo plaa
Alexander M. Jacob
18. oktobra 2007. napadnuta je banka u srcu
Santiaga, Banco Security. Carabineros zatvaraju
okolne ceste kako bi napali pljakae. I tako, tokom
kontrole jednog motora dolazi do oruanog sukoba
i Luis Moyano, Carabineros, ostane na licu mjesta
mrtav. Drugi policajac ranjen.
Santiago Centar je uznemiren i lov se pretvara
u osvetu. Odjel analitike Carabinerosa na brzinu
odmjeri taktiku napada, karakteristike sudionika,
54

vrstu oruja i bijeg. Nakon brze analize donese sud:

poinioci su bivi lanovi jedne subverzivne grupe.
Uz snanu medijsku kampanju vijest se brzo
iri, putem izjava koju su za tampu dali udovica i
sinovi efa Moyana. Slubene poasti u sjeanje na
lik i djelo policajca, i prijetnje napadaima ire se
bez ustezanja.
U roku od mjesec dana uhapen je jedan od
navodnih sudionika u pljaki. Nakon tri dana
objavljena su imena i fotografije navodnih lanova
grupe. Ovi podaci, koje su izgradili kadrovi moi,
blagoslovljeni su kao ista istina i postali u drutvu
nepobitni dokazi.
Freddy Fuentevilla, Juan Aliste, Marcelo Villarroel i Carlos Gutierrez, njihova lica izloena su
tampi, koja ih analizira i govori o biometrijskim
ekspertizama i kriminolokim analizama visoke razine.
Policija objavljuje broj telefona na koji graani mogu dostaviti informacije, pozivajui narod da
prijavi svako sumnjivo kretanje ili prisutnost osoba koje su ve bile osuivane. Prijetnje objavljuje
tampa i sutina poruke je jasna: ele ih mrtve.
Obavljeni su pretresi domova drugova, njihovih obitelji i roaka. Ali ni traga od njih. Policijski
obru se iri ali ne uspijevaju nikoga uhapsiti. Prijetnja koju je mo izrekla je nepokolebljiva: ako ih
nau, drugovi nee preivjeti.
55

Nalog za hapenje: Koga?

Svjesni smo teine naih izbora i nemamo namjere
ublaiti nae odluke Zavjera Vatrenih elija
Popis imena i fotografije navodnih sudionika
u pljaki banke, koje su objavili glasnogovornici
moi, ele uvrstiti sliku kriminalca biveg subverzivnog elementa. Iskljuiti svaki razlog borbe, pokuati ih politiki izolirati iz sredine borbe,
pretvoriti ih u marginalizirane osobe i bez ikakvog
povijesnog kontinuiteta.
No, drugovi ne samo da imaju borbenu prolost,
nego i sadanjost, a zasigurno i budunost. etvorica optuenih za napad na banku su aktivni pobunjenici koji su se nastavili boriti i tokom demokratske
tranzicije, ne pravei razliku izmeu ruha uniforme, skupocjena odijela budui da izvravaju
vlast i upravljaju dravom/zatvorom/kapitalom.
Svojim vlastitim posebnostima i subjektivnou, svaki drug pridonosi jednom dijelu borbe kroz
razliite sredine. Kao to su se sami definirali:
- Freddy Fuentevilla: bivi militant MIR-a, aktivan autonomni antikapitalist
- Carlos Gutierrez Quiduleo: bivi militant
MAPU Lautaro, aktivan Weichafe
56

- Juan Aliste: bivi militant MAPU Lautaro, aktivan subverzivni borac antikapitalist
- Marcelo Villarroel: bivi miltitant MAPU Lautaro, autonomni i slobodarski subverzivni borac
Uvueni u tisuu sluajeva, drugovi prelaze u
ilegalu pred prijetnjama smru koje objavljuju glasnogovornici moi, i pred lovom koji su pokrenule
snage sigurnosti, izgradivi idealni scenarij da bi ih
mogli fiziki unititi i opravdati istrebljenje revolucionara.
Freddy i Marcelo uhapeni su u Argentini 15.
marta 2008., optueni i zatvoreni zbog posjedovanja vatrenog oruja, upoznali su argentinske
zatvore. Podvrgnuti suludom kaznenom reimu i
dugima izolacijama zbog stalnog otpora iskazanog
u svakodnevnoj borbi, na granici ludila ivei bez
prirodnog svijetla, ili umjetnog, i bez dvorita za
etnju... Stvarajui lik izolacije unutar izolacije iz
sigurnosnih razloga, to e se kasnije nastaviti u ileu, ali u reimu zatvora visoke sigurnosti, sakriveno unutar onoga to je poznato pod imenom Crcel
de Alta Seguridad.
Nakon to su drugovi odsluili polovicu kazne
izbaeni su iz zemlje, u ile. U meuvremenu je
uhapen Juan, takoer u Argentini, 9.jula 2010.,
smjesta baen u ralje ileanske policije.
Carlos ostaje u bijegu sve do hapenja na teritoriju Mapuche, 28. novembra 2013.
57

Svaki je drug ostao vjeran svojim ivotnim izborima, svojoj odluci da se bori, koju su godine
osnaile i obiljeili nebrojeni teki trenuci represija, ali i radosti i ljubavi u borbi. Odbaciti vrijednosti
moi i servilnu monotoniju nije prolazna ili trenutna odluka, to je neprekidni kontinuitet.
Pravosudni labirint jednog birokratskog
unitenja
Moje hapenje oktriva koliko se plae duha otpora. Moje hapenje je elja da se uniti svaki trag
radikalnoj alternativi hemiplegijske verbalnosti i
komedija raskida sa sistemom i njegovim mukama.
Unato svemu, borba se nastavlja. Jean-Marc
Roullian
Suradnja argentinsko-ileanskih drava za hapenje Freddya, Marcela i Juana, vodi nas do antiustanikog plana poznatog kao Operacin Cndor,
kojeg su sprovele diktature Latinske Amerike.
Dolaskom Freddya i Marcela u ileanski zatvor zapoinje sudski proces, ali ovaj put u okviru
vojnog suda, omraenog tuioca Reveca, poznatog
po suradnji s muiteljima i legalnim linovanjima u vrijeme diktature. Drug Juan, nakon hapenja i deportacije u ile, uvrten je u istu istragu sa
Freddyjem i Marcelom, svi pod vojnim sudom.
58

Juan, Freddy i Marcelo su u zatvoru odvojeni

u tri razliita odjela, koji postoje u Zatvoru Visoke
Sigurnosti, s uzastopnim kaznenim mjerama koje
im namee zatvorska uprava, s neprekidnim upadima u elije, i uz esta uznemiravanja njihovih
obitelji i drugova.
2010. zahvaljujui prosvjedima i trajkovima
glau politikih zatvorenika Mapuche izmijenjen
je zakon po kojem vie nijednog civila nee moi
suditi vojni sud. Ova izmjena u arhitekturi moi dovela je do sudske promjene za sluaj Security, od
pravosudnog cirkusa do civilnog predmeta, uz nove
rokove, suce i odredbe.
Za vlast i mo se sudskim procesom otvorio
jedan novi scenarij, zato to su u strogom smislu
rijei ustrajali na fizikom unitenju drugova koji
su do tada bili u bijegu.
Nakon to su uhapeni, policijski metci ostali
su netaknuti u futrolama pitolja, spremni da budu
ispaljeni protiv drugih revolucionara, u ovom sluaju nisu ispaljeni da bi osvetili vojnog druga,
efa Montoyu... zato je pitanje postalo dosadno.
Nisu ih unitili uobiajenom brutalnou fizike
eliminacije zato to su ih morali optuiti za masu
istranih predmeta i pravosudnih apsurdnosti te pokopati pod zidove pravosudne birokracije i uguiti
besmislenim procedurama.
59

U ovom se scenariju razvila itava pravosudna slika, koja neprekidno otkriva svoje granice i
mijenja svoja pravila. Juan, Marcelo i Freddy bili
su podvrgnuti najduem pritvoru u ileu, u okviru
nove reforme krivinog procesa, 4 godine zatvora
bez ijedne presude. U meuvremenu je tuilatvo
uspjelo ponititi i realizirati u dva navrata pripremu suenja i rastegnuti rokove do u beskonanost.
Ne govorimo o pravednim rokovima ili o potivanju zakona, govorimo o brutalnosti moi i o
njihovoj potrebi da utope u zaborav drugove, zarobljene u zamkama i labirintima pravosudne pantomime.
Usred samog procesa, 28. novembra 2013.,
druga Carlosa Gutierreza Quiduleo, sve do tada u
ilegali, uhapsile su represivne snage. Nakon hapenja odveden je na Odjela Maksimalne Sigurnosti u
Zatvoru Visoke Sigurnosti, u izolaciju. Njegovo suenje je nazavisno i paralelno s Juanovim, Marcelovim i Freddyjevim. Tako drug Carlos ostaje pod
istragom i u pritvoru, bez datuma poetka suenja.
Nakon to su odreene sve toke velikog teatarskog spektakla, i svi dijelovi kojima e se nametnuti volja monika, odreen je datum kada e se na
oltaru demokracije rtvovati pobunjenici.
25. marta tri suca, tri bijednika, odluit e o
ivotu naih drugova, uzdiui se kao polubogovi
60

odreujui dio ivota u kojem e zatvorenici morati

biti kanjeni.
Sudska zamka e se proiriti do samih granica,
u sluaju da ne budu osueni za djela za koja su danas optueni, drugovi koji su bili pri kraju kazne uz
pogodnosti (za sudjelovanje u akcijama urbane gerile tokom devedesetih Marco i Juan), postat e
predmetom samovoljne odluke zatvorsko-pravne
uprave, koja bi odluila da li trebaju ostati u zatvoru odraujui prethodnu kaznu ili s pogodnostima
iz 2007.
Oruje demokracije je ovaj put pretvoreno u
dokumente i izjave koje nastoje izvriti zahtjeve
tuitelja. Tako je tuilatvo zatrailo:
- za druga Juana Alistea: doivotna + 20 godina zatvora, optuen za tri pljake banke, ubojstvo
Moyana i navodni pokuaj ubojstva jo jednog policijskog slubenika tokom sukoba kraj banke Security
- za druga Freddyja Fuentevilla: doivotna + 15
godina zatvora za ubojstvo Moyana i oruani sukob
s drugim policajcima te dvije pljake banke
- za druga Marcela Villarroela: 18 godina zatvora za dvije pljake banke

61

Na oltarima demokratske inkvizicije...

Zato to imamo anarhiju u naim glavama i nikada joj neete uspjeti suditi, koliko god cementa
izbljuvali na nas da bi nas pokopali, koliko god
zatvora izgradili da bi nas zatvorili, na koliko god
godina nas osudili i koliko god antiteroristikih zakona izglasali da bi vae teatarske predstave bile
to stroije... Naa e anarhija svaki put pobjei...

Giannis Mihailidis i Nikos Romanos

Sudski procesi su vrhunac monopola nad nasiljem koje vri drava, kada demokratska inkvizicija
nastoji izvriti egzemplarne sankcije. No, u sluaju buntovnih subjekata uloga pravde se zaotrava i
uveava, pretvarajui suenje u politiki lin.
Mada pravosue uporno tvrdi kako je ono isto
i aseptino, ovo je i biti e suenje koje mora da
titi naredbe bogatih, ovo je politiki proces. Zato
dokazi i optube nadilaze dogaaje iz 2007, uzdiui se protiv drugova kao subverzivnih subjekata.
Ovime ne traimo jednakost ispred zakona ili
pravedno suenje, mi elimo pokazati i dokazati
kako funkcionira struktura moi kada se usmjeri na
svakog tko joj se opire i sukobljava se s njom svakodnevno i radikalno.
62

Dakle, od 25. marta, javni tuioci, suci, i advokati u slubi moi prikazat e svoju estetiku i oholost, andarmerija e do kominosti pretjerati sa
teatrom sigurnosti, a udovica Moyano e to bolje
naoruati tampu.
Svi e braniti svoju ulogu lakeja moi, ali mi
nimalo ne sumnjamo u stav naih drugova: uzdignute glave, bez kajanja za svoje izbore, sa silnom
snagom nepokorenih.
Potrebno je shvatiti kljuni trenutak suenja,
kako glede pravde koja si prisvaja pravo da sudi
i optuuje revolucionare, tako istovremeno i glede
naih izazova i ansi, nas vjenih neprijatelja, da
zaotrimo konfliktualnost, sve do toke nepovrata.
Na je odgovor solidaran, odluan i svjestan rata.
Glavni cilj teatra pravosua, ak i kad je samo
jedna osoba osuena, je slomiti i unititi duh sukoba, svesti ga na pravilo, na normu, na samu mo,
ovisno o sluajevima.
I tako, nakon pravosudnog scenarija, eli se
pokopati optuenike, jednostavno eliminirati ih,
unititi, pod teinom presude i pretvoriti ih u puki
broj unutar zatvora; da bi ih svijet s druge strane
reetaka zaboravio i da bi zatvorenici posluno uli
u novu ulogu koju im je drutvo pripisalo: ulogu
osuenih.
Nai drugovi se nisu rezignirano predali moi i
itav su ivot ostali vjerni odluci da se neprekidno
63

bore. Prolazei i nadilazei specifine scenarije, u

kontinuitetu borbe i raskida s poretkom.
Dokazujui na taj nain da nas mo moe traiti, zatvoriti, podignuti zidove i ispaljivati kazne i
osvete, ali da nam naa volja nee nikada dozvoliti
da se suoimo sa scenarijima moi iz perspektive
rtve. Nae aktivne ruke e uvijek nastojati unititi
reetke koje nas ele zaustaviti...
Neemo dozvoliti da odluke i ritam drave
upravljaju naim ratnim stavom. Borba je nain ivota sve do samoga kraja, u kojem nema prostora
za stanke.
U pravosudnom scenariju drugovi su pokuali
omesti istinu monika putem pravne obrane, ali
ne da bi potvrdili ili interiorizirali nametnuti jezik:
nevini, rtve, krivi.
Na taj nain strategiji obrane nije osnovni cilj
izbjei ili omesti kamenovanje i doivotnu otmicu
koja visi nad njihovim glavama, sabotirajui mehanizam pravosudne istine, i u skladu s tim planira
borbu na ulicama kao dio borbenog ivota protiv
dominacije.
Danas vie nego ikada... Rijei i Akcija
Pod solidarnou podrazumijevamo neprekidan rast naih anarhistikih ideja, u svim oblicima,
64

kako bi neprijatelj shvatio da ovdje nita ne zavrava, da e se sve i dalje nastaviti u zatvoru ili na
ulicama. Gdjegod bili: ni minuta tiine i itav jedan
ivot borbi. Monica Caballero, Francisco Solar
Uoi suenja naim drugovima gorljivo pozivamo na borbu, da se digne glas rata, pozivajui jo
jednom na Dan Meunarodne Solidarne Aktivnosti, od 14. do 25. marta 2014.
Igrajui uvijek aktivnu ulogu u drutvenom
ratu, pozivamo razliite pojedince da konkretno
izraze podrku i solidarnost sa drugovima koji ekaju suenje. Znajui i da e poruku solidarnosti
s panjom primiti ne samo drugovi, ve i monici
koji ih ele izolirati i poraziti.
Ofenzivna solidarnost se suoava s teatrom
pravde i prenosi sukob iz dravnih ureda na ulice,
gdje elimo da se nalaze i nai drugovi, ivi, slobodni i buntovni.
Neemo biti pasivni gledatelji linovanja naih drugova, niti emo pokorno prihvatiti presude
koje mogu donijeti da bi posluile kao egzemplarne
kazne. Upuujemo poziv da se nitko ne iskljui iz
sudjelovanja i da se svi aktiviramo za totalno osloboenje.
Solidarnost, zajednika snaga, podrka, prelazi zidove, ismijava granice i ujedinjuje zemlje zajednikim jezikom drutvenog rata. Da li e borac
65

ostati sam, u sudnicama buroaske pravde, ovisi o

nama, to smo sposobni stvoriti. Svako djelo je bitno i pridonosi borbi protiv moi, kada se sije sjeme
solidarnosti i slobode.
Pozivamo na djelovanje, kroz razliite oblike
akcija, bez voa i predvodnika, u kojima svatko
osobno doprinosi u sredini u kojoj se nalazi, svaka
gesta je vana. Na taj nain solidarnost stvara, iri
i produbljuje mree suuesnitva, mona oruja i
sredstva pri suoavanju sa Moi.
Ovaj apel je otvoreni poziv svakom tko eli
izraziti solidarnost, akcijom, kontrainformacijom,
autonomnim izraavanjem pobune.
Neemo nae drugove ostaviti same, pri svakoj
erupciji prijetnji koje bljuje Mo, naa uvjerenost
je neprekidna borba, sve do kraja, sve do unitenja
i posljednjeg bedema drutva-zatvora.
Protiv svih oblika vlasti, protiv svih oblika
moi. Na ulici..., zatvorenici ili u bijegu, bit e uvijek u borbenom stavu.
Solidarnost i Akcija od 14. do 25. marta 2014.,
sve dok ne budemo ponovno vidjeli Freddyja, Marcela i Juana na ulici, sve dok ne budu slobodno hodali sa svima onima koji se bore.
Granice i razliiti jezici su prepreke koje emo
ukloniti da bi se sreli jedan kraj drugoga, da bi se
66

zajedno uzdigli protiv naloga i naredbi ovog sistema, i da bi mrnjom pljunuli na svakoga tko je vjeran zakonu i na ivotne izbore koje nam predlau.

Zavjera Vatrenih elija

Familiares y compaerxs de los Procesados

por el Caso Sicurezza Publicacin Refractario RadioAzione Individualit Affini di
Santiago-Valparaiso-Buenos
Aires-NeuqunBarcellona Solidarixs en Guerra contra el Poder Hommodolars Rojoscuro Cruz Negra
Anarquista Mxico Viva la anarquia Ncleo
antiautoritario de agitacin propaganda y Sin
Banderas Ni Fronteras y afines 81 Razones
por Luchar Colectivo Anticarcelario Vuelo de
Justicia Revista Infierno Voz Como Arma
Anarhistika Biblioteka
DOK GOD BUDE BIJEDE, BIT E I
POBUNE!
radioazione.org, februar 2014
Naslov originala: Jornada de Agitacin Solidaria Internacionalista del 14 al 25 de Marzo del
2014 ante el juicio contra los compaeros Freddy,
Marcelo y Juan por el Caso Security, jornadadeagitacionysolidaridadporelcasosecurity.wordpress.
com S talijanskog prevela: Erika
67

Zidanje kontrole i separacije

Moglo bi se rei da svi, manje ili vie, ivimo
okrueni zidovima. Zidovima tradicije, kulture,
obiaja, nametnutih nam normi i strahova. No osim
ovih neopipljivih zidova, sve vie smo okruenim
fiziki prisutnim zidovima, snanim metaforama
koje podsjeaju na mo arhitekture da utjee na
ljudske ivote. Arhitekture iji je osnovni cilj nasilno nametnuti graansku poslunost tamo gdje je
ona prema miljenju monika izostala.
Vremena kada je simbolom podijeljenog svijeta
bio Berlinski zid sada su dio prolosti, no zidovi i
dalje postoje i niu, a njihova prisutnost jasna je slika svijeta u kojem ivimo. Berlinski je zid izgradila
u kolovozu 1961. godine istononjemaka strana,
bio je dug 165 kilometara, visok 3,6 metara, a na
svakih sto metara bio je postavljen kontrolni toranj.
Prilikom pokuaja prelaska zida ivote je izgubilo
oko dvjesto ljudi. Zid je sruen 1989. godine, kada
su se stanovnici Berlina spontano i bilo ime to im
se nalo pri ruci odluili pobuniti. Iako je u povijesti moda najvie spominjan, Berlinski zid nije prvi
primjer pokuaja da se fizikom barijerom odreena populacija podvrgne kontroli.
Prije Nijemaca na to su se odluili Englezi kada
su nakon Drugog svjetskog rata izolirali kinesko
stanovnitvo na Maleziji izgradivi nova sela u
68

koja su smjestili stotine tisua ljudi. Pritom su itavu populaciju stavili pod kontrolu okruivi ih
bodljikavom icom. Slian potez uinili su i Amerikanci u Vijetnamu kada su pokuali odijeliti svoje
vijetnamske saveznike od pobunjenika.
Zidovi kontrole i straha nisu bili zaobili ni
Sjevernu Irsku gdje su kontrolni tornjevi, golemi
zidovi sa kamerama i prislunim ureajima izazivali osjeaj straha. Iako tih graevina danas vie
nema njihove fotografije podsjeaju na tunu i ne
tako davnu prolost. No, ono najtraginije jest da
ako svoj pogled fokusiramo na kontrolne tornjeve,
zidove i iane ograde s nadzornim kamerama na
trenutak bismo mogli zaboraviti da se radi o uklonjenim graevinama Sjeverne Irske i pomisliti da
bi to naalost moglo biti bilo koje drugo mjesto
na svijetu. Moda dio Jeruzalema, Zapadne obale,
Meksika, Iraka, Italije asocijacija je naalost previe.
Jedan od zidova o kojima se danas moda najvie pria jest separacijski zid u Palestini s ijom
je izgradnjom izraelska vlada zapoela 2002. godine navodei kao razlog obranu od terorista. 2004.
godine Meunarodni sud pravde proglasio je zid
ilegalnim jer se protee kroz okupirana podruja,
no na stranu Izraela stale su SAD te je izgradnja
nastavljena. Danas je zid skoro gotov, a do 2010.
godine trebao bi biti dug 703 kilometra. Jo prije 60
69

godina zapoeto unitavanje palestinskih sela i gradova, okrutni masakri i protjerivanje preko 750 000
Palestinaca iz njihovih domova pretvorilo je nekad
veinsku palestinsku populaciju u izbjeglice koje
danas ive pod aparthejd reimom, a osam metara
visok zid predstavlja prijetnju etnikog ienja zapoetog 1948. godine.
Proteui se Zapadnom obalom, zid je izolirao
78 palestinskih sela, razdvojio zajednice i unitio
ivote. Mnogi su zarobljeni izmeu zida i Zelene
linije, odnosno granice iz 1949, koju mogu prijei
samo uz posebne dozvole, kroz posebna vrata i u
striktno odreeno doba dana. Osim zidom, mnogi
su okrueni izraelskim naseljenikim naseljima i
cestama. Od 78 izoliranih sela njih 14 se nalazi u
opasnosti da nestanu s lica zemlje. Iako je kao razlog izgradnje izraelska vlada navela obranu od terorista, strahote, konstantna poniavanja i izolacija
onih s opasne strane zida izazivaju samo bijes te
postavljaju pitanje tko je zapravo terorist.
U kolovozu 2006. ameriki predsjednik George Bush potpisao je odluku o izradi zida na 1125
kilometara dugoj granici izmeu SAD-a i Meksika. Ugovor za izgradnju zida, u kojeg je ve na poetku bilo uloeno vie od milijardu dolara i koji
prolazi dravama Texas, Novi Meksiko, Arizona i
Kalifornija, dobila je izraelska tvrtka Elbit Systems
limited, smjetena u Haifi, koja je iskustvo, a i zara70

du, stekla u izgradnji separacijskog zida u Palestini. Zajedno sa Boeingom, Elbit SAD-e opskrbljuje
najnovijom vojnom tehnologijom, prethodno testiranom na Palestincima, a sada koritenom protiv meksikih imigranata. Granini zid prije svega
odraava meksike siromahe, koji bjee u SAD-e u
potrazi za poslom i boljim ivotom. ak kad netko od stanovnika Latinske Amerike uspije prijei
granicu (to je uistinu teko, jer do 1995. godine
na granici je pronaeno vie od 3000 mrtvih tijela,
ubijenih od strane teksakih dobrovoljaca), u SADu ih eka teak ivot. Potplaen posao koji nitko od
domaeg stanovnitva i ne eli raditi, ivot u ilegali
bez zdravstvenog osiguranja i ikakvih drugih prava.
Zid tako i praktiki i simboliki dijeli bogatu
Sjevernu Ameriku od siromanih latinoamerikih
zemalja, jer to to vrijedi za siromano stanovnitvo Latinske Amerike, ne vrijedi i za bogate ulagae i multinacionalne kompanije. Njima je granica u
potpunosti otvorena, a posebno od 1. sijenja 1994.
godine, kada je na snagu stupio Sjevernoameriki
sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA). Na meksikoj su strani tada niknuli novi industrijski pogoni i tvornice, koncentracije jeftine radne snage.
Ameriki predsjednik Bush nazvao je granini zid
sa Meksikom, pojaan kamerama i najnovijom
tehnologijom, granicom 21. stoljea.
Oaran idejom i zaradom koju donosi izgradnja
zidova, Bush je odluio podii zid i u Iraku, odno71

sno Bagdadu gdje su svakodnevni ivot i sloboda

kretanja ve bilo oteani i gotovo onemogueni
brojnim kontrolnim tokama i barijerama. Tako
su u travnju ove godine ameriki vojnici zapoeli
s izgradnjom masivnog betonskog zida u bagdadskom predgrau Sadru istiui kako im je namjera
fiziki podijeliti ideoloke, politike i vjerske razmirice izmeu dviju sukobljenih entiteta i svjetova, irakih sunita i iita. Bagdad je tako preko noi
pretvoren iz ratne zone u jedno veliko gradilite,
odnosno militaristiku zonu u izgradnji. Zidovi i
ograde danas su posvuda u Iraku, moe ih se vidjet
u Sadru, Falluji, te su gotovo postali zatitno lice
urbanih dijelova Bliskog istoka.
Teko je i zamisliti da su znaajni dijelovi grada i itavi kvartovi u potpunosti izmijenjeni preko
noi, i to doslovce preko noi, jer veina se radova
iz sigurnosnih radova odvijala nou. Osjeaj je vjerojatno kao da ivite u ogromnom labirintu iji se
prolazi konstantno mijenjaju; zamislite probuditi se
ujutro i shvatiti da je glavni put koji je stoljeima
vodio do odreene toke odjednom potpuno odsjeen, prisiljavajui stanovnike da svaki dan iznova mijenjaju rute na koje su navikli i konstantno
trae nova i sigurnija rjeenja. Takvi gradovi, bilo
da se radi o Bagdadu, Sadru, Betlehemu ili Ramallah, gradovi su iji je identitet beskonana izmjena
slubenih i neslubenih zaobilaznica, alternativnih
72

putova i opasnih preaca; eksperimentalni gradovikavezi, urbanistiki proizvodi konteksta rata.

Postavlja se pitanje koliko kilometara zida zapravo ocrtava okupirana podruja, koliko se kilometara zida protee urbanim dijelovima ostatka
svijeta, koliko je bilijuna dolara uloeno u izgradnju svih tih zidova? U neku ruku, ima smisla zakljuiti kako je itava serija meusobno povezanih
barikada zapravo unosan mehanizam globalizacijskih procesa. Takve su barijere junk proizvod
ratne mainerije koja se munjevitom brzinom iri
svijetom i osvaja nova trita popularizirajui sve
vie prisutan militaristiki urbanizam, pri emu se
proizvodnja golemih kamenih blokova za izgradnju
zidova pokazala kao unosan posao koji se u potpunosti uklapa u globalnu ekonomiju.
Iako je takvih primjera irenja militaristikog
urbanizma naalost mnogo, moda nam je najblii
onaj u Padovi, gradu u kojem su gradske vlaste podigle 3 metra visok i 84 metra dugaak zid u etvrti
Anelli kako bi izolirali i onemoguili slobodu kretanja afrikim useljenicima iji je ivot u getu ve
sam po sebi bio teak.
Iako je u Njemakoj 1989. jedan zid sruen,
prole je godine tamo niknuo novi zid. Radi se o
dva i pol metra visokoj eljeznoj i betonskoj ogradi
okrunjenoj bodljikavom icom i opremljenom sistemom kamera, dugakoj 13 kilometara od ega
73

je svaki kilometar kotao milijun eura. Zid je podignut oko Heiligendamma, u kojem se poetkom
lipnja prole godine odrao samit predstavnika G8
najbogatijih zemalja svijeta. Zid je trebao odijeliti
one koji odluuju o sudbini svijeta od onih koji se
protive njihovim odlukama i uope itavom sistemu u kojem manjina odluuje o veini, uzimajui
si pritom mo kontrole prirodnih resursa i ljudskih
ivota. Do tog zida prosvjednici nisu ni mogli doi,
jer je vlada zabranila pristup zidu te se prosvjedovat
moglo s minimalne udaljenosti 200 metara od zida.
No, to nije bio jedini represivni postupak od strane
njemake vlade. Mnogo prije prosvjeda zapoele
su racije privatnih stanova i drutvenih centara u
kojima su se protivnici G8 sastajali, prestao je vrijediti engenski sporazum, to je znailo ponovno
uvoenje pojaanih graninih kontrola na zapadnoj granici i aerodromima. U okolici su Heiligendamma kasarne i sportske dvorane bile pretvorene
u privremene zatvore. I dok su predstavnici elite
uivali u luksuzu, stanovnicima okolnih mjesta bila
je onemoguena sloboda kretanja, a represija protiv
prosvjednika ocrtala je maineriju kontrole i straha u koju je Njemaka uloila vie od 92 milijuna
eura.Olimpijske su igre zavrile, ceremonija na kojoj vlade promoviraju mir tako da putem svojih
sportskih prvaka meusobno dokazuju tko je superiorniji ove je godine digla mnogo praine. Jed74

nom rijeju bio je to pravi spektakl u kojem je Kina

uspjeno demonstrirala svoju separacijsku i okupacijsku politiku ve na samim ulicama Beijinga
tako to je zidom odijelila one dijelove grada koje
nije stigla na vrijeme renovirati ili unititi. itave
siromane i useljenike etvrti odijelili su zidom
od ostatka grada kako bi ih uinili nevidljivima, ali
istovremeno i prisilili stanovnike tih podruja da
odsele (veina njih ivi od malih duania i restorana ili prodajui robu na ulici, te su im ovakvom
izolacijom istovremeno odsjeeni prihodi) kako bi
nakon Olimpijskih igara ta podruja mogli prodati
pravim ulagaima.
Ako u obzir uzmemo spomenute separacijske i
izolacijske zidove, ograde i barijere, sve vie pojaane dodatnom tehnologijom i video-nadzornim
sustavima, te injenicu da takvih zidova ima sve
vie Jeruzalem, Falluja, Padova, Beijing, samo
su neki njih izgleda da su sve te barijere zapravo
fizika manifestacija politikog sistema u podruju
arhitekture; manifestacija institucije sve sofisticiranijih graninih barijera, koja je arhitekturu ratnih
i okupiranih podruja prenijela u gradove i urbana sredita s ciljem vee kontrole i sijanjem kulture straha. Sve te barijere jo jednom oslikavaju
okrutnu i kompleksnu svjetsku politiku prostornog
planiranja i njezinu mo da utjee na ljudske ivote.
75

http://www.ispodplocnika.net/tekstovi/zidanjekontrole-i-separacije
Tekst je prvo objavljen u petom broju Ispod plonika u proljee 2009. godine. www.ispodplocnika.net

76

GEORGE ORWELL
Crtice o nacionalizmu
Opsesivnost
Nestabilnost
Ravnodunost prema injenicama
Pozitivni nacionalizam

1. Neotorijevstvo

2. Keltski nacionalizam

3. Cionizam
Preneseni nacionalizam

1. Komunizam

2. Politiki katolicizam

3. Rasni osjeaji

4. Klasni osjeaji

5. Pacifizam
Negativni nacionalizam

1. Anglofobija

2. Antisemitizam

3. Trockizam
Byron na jednom mjestu koristi francusku rije
longueur, i usput napominje da iako u Engleskoj,
igrom sluaja, nemamo rije za to, te stvari imamo
u znatnim koliinama. Isto tako imamo jednu men77

talnu naviku koja je sada tako iroko rasprostranjena da utjee na naa razmiljanja o svim temama,
ali joj jo uvjek nismo dali ime. Kao najblii postojei ekvivalent odabrao sam rije nacionalizam,
ali vidjet emo uskoro da je ne koristim u uobiajenom smislu, ako ni zbog ega drugog, onda zato to
se emocija o kojoj govorim ne vee uvijek za ono
to se naziva nacijom to jest za pojedinu rasu ili
geografsko podruje. Ona se moe vezati za neku
crkvu ili stale, ili moe funkcionirati u isto negativnom smislu, biti uperena protiv ovog ili onog,
bez potrebe za bilo kakavim pozitivnim objektom
lojalnosti.
Pod nacionalizmom prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da se ljudska
bia daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli
blokovi od nekoliko miliona ili desetaka miliona
ljudi mogu sa sigurnou oznaavati kao dobri
ili loi.[1] Zatim a to je puno vanije podrazumjevam naviku da se identificiramo sa pojedinom nacijom ili kojom drugom strukturom, da je
stavljamo s onu stranu dobra i zla i ne prihvatamo
nikakvu drugu zadau do unaprijeivanja njenih
interesa. Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje rijei se koriste na tako neodreen nain da je bilo koja definicija podlona osporavanju,
ali ovjek mora napraviti razliku meu njima, poto
su u pitanju dvije razliite, pa ak i oprene ideje.
78

Pod patriotizmom podrazumijevam privrenost

odreenom mjestu i odreenom nainu ivota, za
koje neko vjeruje da su najbolji na svijetu, ali nema
elju da ih namee drugim ljudima. Patriotizam je
po svojoj naravi defanzivan, kako u vojnom, tako i
u kulturnom smislu. S druge strane, nacionalizam
je neodvojiv od elje za moi. Trajni cilj svakog nacionalista je da obezbijedi vie moi i vie prestia,
ne za sebe ve za naciju ili kakvu drugu strukturu u
kojoj je odluio utopiti svoj individualitet.
Sve je ovo oigledno dok se odnosi na prepoznatljive i ozloglaene nacionalistike pokrete
u Njemakoj, Japanu i drugim zemljama. Kad se
suoimo sa fenomenom poput nacizma, kojeg moemo promatrati izvana, gotovo svi emo o njemu
rei iste stvari. Ali ovdje moram ponoviti ono to
sam ve iznio, tj. da rije nacionalizam koristim
samo zato to nemam nikakvu bolju. Nacionalizam, u proirenom smislu u kojem koristim tu rije,
obuhvata pokrete i tendencije poput komunizma,
politikog katolicizma, cionizma, antisemitizma,
trockizma i pacifizma. On ne znai nuno lojalnost
nekoj vladi ili zemlji, a jo manje svojoj vlastitoj
zemlji, i ak nije niti neophodno da strukture kojima se on bavi zapravo postoje. Da navedemo par
oiglednih primjera: jevrejska zajednica, islamski
svijet, kranski svijet, proleterijat, te bijela rasa su
predmeti strastvenih nacionalistikih osjeaja, ali u
79

njihovo postojanje se moe ozbiljno sumnjati, i ne

postoji definicija za bilo koji od tih pojmova koja bi
bila opeprihvaena.
Takoer, vrijedi jo jednom istai da nacionalistiki osjeaji mogu biti isto negativni. Postoje,
na primjer, trockisti koji su jednostavno postali neprijatelji SSSR, a da nisu razvili korenspondirajuu
lojalnost nekoj drugoj strukturi. Kad ovjek shvati
implikacije ovoga, narav onoga to podrazumijevam pod nacionalizmom postaje u dobroj mjeri jasnija. Nacionalist je onaj koji razmilja iskljuivo,
ili uglavnom, u okvirima kompetitivnog prestia.
On moe biti pozitivni ili negativni nacionalist to
jest, moe koristiti svoju mentalnu energiju da hvali
ili blati ali u svakom sluaju njegove misli uvijek
skrenu na pobjede, poraze, trijumfe i ponienja. On
historiju, a naroito modernu historiju, vidi kao beskrajni niz uspona i padova velikih struktura moi,
i sve to se dogodi, njemu se ini kao dokaz da je
njegova strana na viem stupnju, a omraeni rival
na niem. I konano, bitno je da se nacionalizam ne
brka sa pukim oboavanjem uspjeha. Nacionalist se
ne rukovodi naelom pukog pristajanja uz jau stranu. Naprotiv, tek nakon to je odabrao svoju stranu
on sebe ubjeuje da je ona najjaa, i u stanju je da
se dri tog svog uvjerenja ak i kad su injenice u
ogromnoj mjeri protiv njega. Nacionalizam je glad
za moi pomijeana sa samozavaravanjem. Svaki
80

nacionalist zna biti flagrantno neiskren, ali on je

takoer budui svjestan da slui neemu veem
od njega samog nepokolebljivo siguran da je u
pravu.
Sad kad sam dao ovu opirnu definiciju, mislim
da emo se sloiti da je mentalna navika o kojoj govorim iroko rasprostranjena meu engleskom inteligencijom, i da je rasprostranjenija u tim krugovima nego u irokim narodnim masama. Odreene
teme su postale do te mjere okruene pitanjima prestia da je onima kojima je jako stalo do aktuelne
politike postalo gotovo nemogue pristupiti im na
istinski racionalan nain. Od stotina primjera koje
bismo mogli odabrati, uzmimo ovaj: koja je od velikih zemalja saveznica najvie doprinijela porazu
Njemake, SSSR, Britanija ili SAD? Teoretski trebalo bi biti mogue dati promiljen, pa moda ak i
defanzivan odgovor na to pitanje. Meutim, u praksi se ne mogu izvriti neophodne kalkulacije, zato
to bi svako ko je sklon razbijanju glave oko jednog takvog pitanja o njemu neizbjeno razmiljao
u okvirima kompetitivnog prestia. On bi dakle poeo tako to bi odluio u korist Rusije, Britanije ili
Amerike, ovisno o sluaju, i tek nakon toga bi poeo tragati za argumentima koji potkrepljuju njegovu tvrdnju. Zatim, tu su cijeli nizovi srodnih pitanja
na koja se odgovor moe dobiti samo od nekog ko
je potpuno indiferentan prema cijeloj stvari, i ije
81

je miljenje ionako vjerovatno bezvrijedno. Otud

djelomice potie nevjerovatan neuspjeh politikog
i vojnog prognoziranja u nae vrijeme. udno je
kad ovjek pomisli da od silnih eksperata i kola
niko nije uspio predvidjeti tako predvidiv dogaaj
kao to je rusko-njemaki pakt iz 1939.[2] A kad je
vijest o paktu pukla, data su najrazliitija mogua
objanjenja i napravljena predvianja koja su skoro
istog trena falsificirana, poto u gotovo svim sluajevima nisu bila zasnovana ni na kakvoj studiji
vjerovatnoe, ve na elji da se SSSR prikae kao
dobar ili lo, jak ili slab. Politiki ili vojni komentatori mogu, poput astrologa, preivjeti gotovo svaku
pogreku, zato to njihovi vjerni sljedbenici od njih
ne trae procjenu injenica, ve stimulaciju nacionalistike lojalnosti.[3] Estetske prosudbe, naroito
knjievne, su esto iskvarene na isti nain kao i one
politike. Teko da bi jedan indijski nacionalist uivao itajui Kiplinga, ili da bi jedan konzervativac
uvidio vrijednost Mayakovskog, i ovjek je uvijek
u iskuenju da tvrdi da svaka knjiga sa ijim se politikim tendencijama on ne slae mora biti loa sa
knjievnog aspekta. Ljudi izraenih nacionalistikih nazora esto izvode tu smicalicu, a da nisu niti
svjesni koliko je ona neasna.
U Engleskoj je, ako se jednostavno uzme u
obzir broj ljudi o kojem se radi, dominantni oblik
nacionalizma vjerovatno staromodni britanski din82

goizam.[4] Sigurno je da je on jo uvijek rasprostranjen, i to u veoj mjeri nego to bi veina promatraa vjerovala prije desetak godina. Meutim, u ovom
eseju se uglavnom bavim reakcijama inteligencije,
u ijim krugovima su dingoizam pa ak i patriotizam starog kova gotovo zamrli, mada se ini da sad
oivljavaju meu manjinom. Meu inteligencijom,
to ne treba ni rei, dominantan oblik nacionalizma
je komunizam koristim tu rije u veoma irokom
smislu tako da obuhvata ne samo lanove Komunistike partije, ve i njene simpatizere i openito
rusofile. Komunist je, za potrebe ovog eseja, neko
ko na SSSR gleda kao na svoju otadbinu, i osjea
da mu je dunost da pravda rusku politiku i unaprijeuje ruske interese po svaku cijenu.[5] Oito
je da danas u Engleskoj takvih ljudi ima u izobilju,
a njihov direktni i indirektni utjecaj je velik. Ali,
takoer cvjetaju i mnogi drugi oblici nacionalizma,
i ovjek e tu stvar najbolje sagledati tako to e
uoiti slinosti izmeu razliitih, pa ak i naizgled
oprenih idejnih tokova. Prije deset ili dvadeset
godina oblik nacionalizma koji je najblie odgovarao dananjem komunizmu je bio politiki katolicizam. Njegov najistaknutiji eskponent dodue
on je vjerovatno bio ekstreman, a ne tipian sluaj
je bio G. K. Chesterton. Chersterton je bio pisac
znatnog talenta, koji je odluio zatomiti svoj senzibilitet i intelektualnu estitost za raun rimokato83

like propagande. Njegovo cjelokupno stvaralatvo

tokom zadnjih dvadesetak godina njegovog ivota
je zapravo bilo beskrajno ponavljanje jedne te iste
stvari, zbog svoje nategnute dovitljivosti priglupo i
dosadno kao Velika je Dijana Efezijanska. Svaka
knjiga koju je napisao, svaki paragraf, svaka reenica, svaki dogaaj u svakoj prii, svaki djeli dijaloga su morali nepogreivo demonstrirati superiornost katolika nad protestantom ili paganom. Ali,
Chesterton se nije zadovoljio time da o toj superiornosti razmilja kao o intelektualnoj ili duhovnoj:
ona je morala biti prenesena u okvire nacionalnog
prestia i vojne moi, to je zahtijevalo ignorantsko
idealiziranje latinskih zemalja, naroito Francuske.
On nije dugo ivio u Francuskoj, i njegova slika o
njoj slika zemlje katolikih seljaka koji neprestano pjevaju Marseljezu uz ae crvenog vina je
imala otprilike onoliko veze sa stvarnou koliko
i Chu Chin Chow[6] sa svakodnevnim ivotom u
Bagdadu. Uz to je ilo ne samo enormno precijenjivanje francuske vojne moi (i prije 1914. i poslije 1918. on je inzistirao da je Francuska, sama
po sebi, bila jaa od Njemake), ve i budalasto i
vulgarno glorificiranje samog procesa ratovanja.
Pored Chestertonovih borbenih pjesama, kao to
su Leopanto ili Balada o Sv. Barbari, Juri
Lake brigade izgleda kao pacifistiki spis: one su
moda najkiastiji primjeri bombastinosti koji se
84

mogu nai u naem jeziku. Interesantno je to to bi

Chesterton, u sluaju da je romantino smee koje
je on obino pisao o Francuskoj i njenoj vojsci neko
drugi napisao o Britaniji i njenoj vojsci, bio prvi
koji bi ga izvidao. Na planu unutarnje politike on
je bio mali Englez, istinski mrzitelj dingoizma i
imperijalizma, i, u skaldu sa svojim razmiljanjima,
istinski prijatelj demokracije. Pa ipak, kad je gledao van, na meunarodno polje, znao je napustiti
svoje principe a da to niko ni ne primijeti. Tako ga
njegovo gotovo mistino vjerovanje u vrline demokracije nije sprijeilo da se divi Mussoliniju. Mussolini je unitio izabranu vlast i slobodu tampe, a
Chesterton se za oboje grevito borio kod kue. Ali,
Mussolini je bio Italijan i uinio je Italiju jakom, i
to je izgladilo stvar. Isto tako Chesterton nikad nije
rekao niti jednu rije protiv imperijalizma i pokoravanja obojenih rasa kad su to inili Italijani ili Francuzi. Njegov dodir sa stvarnou, njegov knjievni
ukus, pa ak do odreenog stupnja i njegov smisao
za moralno su bivali iaeni im bi se uplela njegova nacionalistika lojalnost.
Oigledno je da postoje znaajne slinosti izmeu politikog katolicizma, iji primjer predstavlja Chesterton, i komunizma. Isto tako postoje slinosti izmeu oba ta pojma i, na primjer, kotskog
nacionalizma, cionizma, antisemitizma i trockizma. Izjaviti da su svi oblici nacionalizma isti, ak
85

i po svojoj mentalnoj atmosferi, bilo bi pretjerano

pojednostavljivanje, ali postoje odreena pravila
koja vrijede u svim sluajevima. Glavne karakteristike nacionalistike misli su slijedee:
Opsesivnost
Niti jedan nacionalist gotovo nikad ne razmilja, govori ili pie o bilo emu drugom osim o
superiornosti svoje vlastite strukture moi. Svakom nacionalistu je teko, ako ne i nemogue, da
sakrije svoju odanost. Najmanja negativna opaska
na raun njegove strukture, ili svako implicitno
velianje neke rivalske organizacije ga ispunjava
tjeskobom koju moe ublaiti jedino otrim uzvraanjem. Ako je odabrana struktura zapravo neka
zemlja, kao na primjer Irska ili Indija, on e uglavnom tvrditi da je ona superiorna ne samo po svojoj
vojnoj moi i politikim vrlinama, ve i u umjetnosti, knjievnosti, sportu, strukturi jezika, fizikoj
ljepoti stanovnika, moda ak i po klimi, krajoliku
i u kulinarstvu. Pokazat e veliku osjetljivost kad
su u pitanju stvari kao to su pravilno postavljanje
zastava, odnos veliina naslova i redoslijed kojim
se zemlje spominju.[7] Nomenklatura igra vanu
ulogu u nacionalistikoj misli. Zemlje koje dobiju
neovisnost ili prou kroz nacionalistiku revoluciju
obino promijene ime, i vjerojatno je da svaka zemlja ili kakva druga struktura oko koje se vrte jaki
osjeaji ima po nekoliko imena, od kojih svako ima
86

drukije implikacije. Dvije strane u panjolskom

graanskom ratu su ukupno imale devet ili deset
imena koja su izraavala razliite stupnjeve ljubavi i mrnje. Neka od tih imena (npr. patrioti za
Francove pristae, ili lojalisti za pristae vlade)
su, iskreno reeno, bila udna, i te dvije suparnike frakcije se nisu mogle usuglasiti oko korienja
bilo kojeg od njih. Svi nacionalisti smatraju irenje
svog jezika nautrb rivalskih jezika svojom dunou, a ta borba se meu govornicima engleskog
jezika javlja kao borba meu dijalektima. Anglofobini Amerikanci nee koristiti kolokvijalne izraze
ako znaju da su ovi britanskog porijekla, a sukob
izmeu latinizatora i germanizatora esto u pozadini ima nacionalistike motive. kotski nacionalisti
inzistiraju na superiornosti ravniarskog kotskog,
socijalisti, iji nacionalizam preuzima oblik klasne
mrnje, se uputaju u tirade protiv BBC akcenta, pa
ak i otvorene varijante glasa a. Primjeri su brojni. Nacionalistika misao se esto doima kao da je
neznatno obojena vjerovanjem u sugestivnu magiju
vjerovanjem koje se otkriva u iroko rasprostranjenom obiaju spaljivanja politikih neprijatelja
u vidu slamnatih lutaka, ili u korienju njihovih
slika kao mete u streljanama.
Nestabilnost
Nacionalistikoj lojalnosti intenzitet sa kojim
se gaji ne smeta da bude prenosiva. Za poetak, ona
87

moe biti, a esto i jest, fiksirana na neku stranu

zemlju, kako sam ve istakao. esto se sazna da
velike nacionalne voe ili utemeljitelji nacionalistikih pokreta ak niti ne pripadaju zemlji koju
slave. Ponekad su potpuni stranci, a ee dolaze iz
perifernih podruja u kojima je nacionalnost upitna. Primjeri su Staljin, Hitler, de Valera, Disraeli,
Poincar, Beaverbrook. Pangermanski pokret je
dijelom bio tvorevina jednog Engleza, Houstona
Chamberlaina. U zadnjih pedeset ili sto godina preneseni je nacionalizam bio uobiajena pojava meu
knjievnicima. U sluaju Lafcadia Hearna nacionalizam je bio prenesen na Japan, u sluaju Carlylea
i mnogih njegovih suvremenika na Njemaku, a u
dananje vrijeme obino se prenosi na Rusiju. Ali
posebno je zanimljiva injenica da je takoer mogue ponovno prenoenje. Neka zemlja, ili kakva
druga struktura, koja je godinama bila oboavana
moe odjednom postati predmet gaenja, a neki
drugi objekt panje gotovo istog trena moe zauzeti njeno mjesto. U prvoj verziji Pregleda historije
H.G. Welsa i ostalih koji su pisali u to vrijeme, vidi
se kako su Sjedinjene drave bile na sva usta veliane kao to danas komunisti veliaju Rusiju: meutim, kroz nekoliko godina to nekritiko divljenje
se pretvorilo u netrpeljivost. Zadrti komunist koji
se u roku od nekoliko sedmica pretvara u jednako
zadrtog trockista je uobiajen prizor. Faistiki po88

kreti u Evropi su u velikoj mjeri lanstvo regrutovali iz redova komunista, a lako je mogue da se u
nekoliko narednih godina desi obrnut proces. Ono
to kod nacionalista ostaje konstanta jest njegovo
stanje uma: objekt njegovih osjeaja je promjenljiv,
i moe biti imaginaran.
Ali za intelektualca, prijenos ima jednu vanu
funkciju koju sam nakratko spomenuo u vezi sa
Chestertonom. Ono mu omoguuje da bude jo
vei nacionalist vulgarniji, blesaviji, zlonamjerniji, neasniji nego to bi ikad mogao biti u ime
svoje domovine, ili kakve druge strukture o kojoj
neto doista zna. Kada vidi da servilno ili nadmeno
smee koje o Staljinu, Crvenoj armiji i sl. piu prilino inteligentni i razumni ljudi, ovjek shvati da
je tu moralo doi do nekog iaenja. U drutvima
poput naeg neobino je za nekog koga se moe
opisati kao intelektualca da osjea duboku privrenost svojoj vlastitoj zemlji. Javno mnijenje to
jest onaj dio javnog mnijenja kojeg je on kao intelektualac svjestan mu to nee dozvoliti. Veina
ljudi koji ga okruuju su skeptini i razoarani, i
on e moda zauzeti isti takav stav, iz sklonosti ka
oponaanju ili iz istog kukaviluka: u tom sluaju
on naputa oblik nacionalizma koji mu je najblii,
a da se nimalo nije pribliio istinskom internacionalistikom nazoru. On i dalje osjea potrebu za
otadbinom, i normalno je da e je potraiti negdje
89

u inozemstvu. Kad je nae moe se nesputano valjati u upravo onim emocijama od kojih se, kako
sam vjeruje, emancipirao.Bog, Kralj, Imperij, britanska zastava svi zbaeni idoli se mogu ponovo
pojaviti pod novim imenima, i poto ih on ne prepoznaje kao onakve kakvi oni doista jesu, moe ih
oboavati mirne savjesti. Preneseni nacionalizam,
kao i upotreba rtvenih jaraca, je nain da se nae
spas bez promjene ponaanja.
Ravnodunost prema injenicama
Svi nacionalisti imaju sposobnost da ne opaaju
slinosti izmeu slinih skupina injenica. Britanski torijevac e braniti pravo na samoopredjeljenje
u Europi i protiviti mu se u Indiji a da ne osjea
nekonzistentnost. Djela se smatraju dobrima ili
loima, ne na osnovu vlastite meritornosti ve na
osnovu toga ko ih je poinio, i gotovo da nema tog
zlodjela muenja, uzimanja talaca, prisilnog rada,
masovnih deportacija, zatvaranja bez suenja, krivotvorenja, atentata, bombardiranja civila koje ne
mijenja svoju moralnu boju kada ga poini naa
strana.
Liberalni list The News Chronicle je objavio,
kao primjer okantnog barbarstva, fotografije Rusa
koje su objesili Nijemci, a zatim je godinu ili dvije
kasnije uz toplo odobravanje objavio sline foto90

grafije Nijemaca koje su objesili Rusi.[8] Isto je i

sa historijskim dogaajima. O historiji se uveliko
razmilja u nacionalistikim okvirima, i stvari kao
to su inkvizicija, muenja kojima je pribjegavala Zvjezdana komora, poduhvati engleskih gusara
(primjerice Sir Francis Drakea, koji je panjolske
zarobljenike derao ive), vladavina Terora, ispaljivanje stotina Indijaca iz topova od strane heroja iz
vremena Pobune[9] ili rezanje lica Irkinja britvama
od strane Cromwellovih vojnika, postaju moralno
neutralne ili im se ak pripisuje odreena vrijednost
kada se smatra da su poinjene u ime pravedne
stvari. Ako se ovjek osvrne na zadnjih etvrt stoljea vidjet e da nije bilo gotovo niti jedne jedine
godine da prie o zvjerstvima nisu stizale iz nekog
dijela svijeta: pa ipak, niti u jednom pojedinanom sluaju panjolska, Rusija, Kina, Maarska,
Meksiko, Amritsar, Smirna engleska inteligencija
kao cjelina nije povjerovala u postojanje tih zvjerstava i osudila ih. Da li su ta djela bila za osudu, ili
da li su se ak i dogodila, o tome se uvijek odluivalo u skladu sa politikim okolnostima.
Nacionalist ne samo da ne osuuje zvjerstva
koje poini njegova strana, ve posjeduje i zavidnu
sposobnost da za njih uope ne uje. Cijelih est
godina je engleskim oboavateljima Hitlera polazilo za rukom da ne saznaju za postojanje Dachaua i
Buchenwalda. A oni koji su bili najglasniji u osuda91

ma njemakih koncentracionih logora su esto bili

nesvjesni, ili tek neznatno svjesni, da su i u Rusiji
postojali koncentracioni logori. Veliki dogaaji za
koje se vezuje smrt miliona ljudi, kao to su glad
u Ukrajini 1933, su zapravo izmakli panji veine
engleskih rusofila. Mnogi Englezi nisu uli gotovo
nita o istrijebljenju njemakih i poljskih idova za
vrijeme rata. Njihov vlastiti antisemitizam je doveo
do toga da se taj ogromni zloin odbije o njihovu
svijest. U nacionalistikoj misli postoje injenice
koje su istinite i neistinite, poznate i nepoznate.
Neka poznata injenica moe biti tako nepodnoljiva da je nacionalist obino gurne u stranu i ne dopusti joj da ue u logiki proces, ili obratno, moe
ui u sve kalkulacije, a da je nikad ne prizna kao
injenicu, ak ni u vlastitim mislima.
Svakog nacionalista progoni vjerovanje da se
prolost moe mijenjati. On provodi jedan dio svog
vremena u nekom svijetu fantazije u kojem se stvari dogaaju onako kako bi trebalo u kojem je, na
primjer panjolska armada bila uspjena ili ruska
revolucija iz 1918. uguena i on e prenijeti djelie tog svijeta u historijske knjige kad god je to mogue. Dobar dio propagandistikih napisa u dananje vrijeme se svodi na isto krivotvorenje. Kljune
injenice se potiskuju, datumi mijenjaju, citati se
vade iz konteksta i prepravljaju tako da im se promijeni znaenje. Dogaaji za koje se dri da se nisu
92

trebali dogoditi se ne pominju i na kraju poriu.[10]

ang-Kai-ek je 1927. ive skuhao na stotine komunista, pa ipak je kroz deset godina postao jedan
od heroja ljevice. Pomjeranja u svjetskoj politici su
ga dovela u antifaistiki tabor, pa se stoga smatralo da se kuhanje komunista ne rauna, ili da se
moda nije niti dogodilo. Primarni cilj propagande
je, dakako, da utjee na suvremeno javno mnijenje,
ali oni koji iznova piu historiju po svoj prilici djelimino vjeruju da stvarno uguravaju injenice u
prolost. Kad ovjek uzme u obzir sva do u tanine
razraena krivotvorenja poinjena kako bi se pokazalo da Trocki nije igrao zapaenu ulogu u ruskom
graanskom ratu, teko je povjerovati da ljudi koji
su za njih odgovorni samo lau. Vjerovatnije je da
oni zaista vjeruju da je njihova verzija ono to se
dogodilo na pravdi Boga, i da je prilagoavanje dokumentarne grae toj verziji opravdano.
Indiferentnost prema objektivnoj istini je potaknuta odvajanjem jednog dijela svijeta od drugog,
jer to odvajanje oteava otkrivanje onog to se zaista dogaa. esto se moe javiti istinska sumnja u
vezi sa dogaajima od ogromne vanosti. Na primjer, nemogue je izraunati, u milionima ili moda stotinama miliona, broj smrti prozroenih ratom.
Katastrofe o kojima je stalno izvjetavano bitke,
masakri, glad, revolucije su prosjenoj osobi esto ulivale osjeaj nestvarnosti. ovjek nije imao
93

naina da provjeri navode, nije bio ak niti potpuno

siguran da su se te katastrofe dogodile, a uvijek je
dobivao potpuno razliite interpretacije iz razliitih
izvora. ta je bilo pravedno, a ta nepravedno kod
Varavskog ustanka u avgustu 1944? Je li istina za
njemake gasne komore u Poljskoj? Ko je kriv za
glad u Bengalu? Istina se vjerojatno dade otkriti, ali
injenice e u gotovo svim novinama biti na tako
neastan nain iznesene da se obinom itatelju
moe oprostiti to je ili progutao lai ili nije formirao vlastito miljenje. Zbog sveope nesigurnosti u
vezi s tim ta se zapravo deava, lake je drati se
luakih vjerovanja.Poto se nikad nita u potpunosti ne dokae ili ospori, najneospornija injenica
se moe drsko poricati. Nadalje, iako neprestano
razbija glavu pobjedom, moi, porazom, osvjetom,
nacionalist je esto pomalo nezainteresiran za ono
to se dogaa u stvarnom svijetu. Ono to on eli
jest da osjeti da njegova struktura prolazi bolje
nego neka druga, a to mu je lake postii tako to
e prekriiti protivnika, nego tako to e razmotriti
injenice da vidi da li mu idu u prilog. Sve nacionalistike rasprave su na razini debatnog kluba. One
uvijek zavravaju neodlueno, poto svaki uesnik
bez izuzetka vjeruje da je pobjedio. Neki nacionalisti nisu daleko od izofrenije, ive sretno u snovima o moi i osvajanju koji nemaju nikakve veze sa
stvarnim svijetom.
94

Ispitao sam, najbolje to sam mogao, mentalne

navike koje su zajednike svim oblicima nacionalizma. Sad je na redu klasificiranje tih oblika, ali je
jasno je da se to ne moe uraditi temeljno. Nacionalizam je ogromna tema. Svijet mue nebrojene
zablude i mrnje koje se presijecaju na kompleksne naine, a neke od najzlokobnijih meu njima
se jo nisu ak niti utisnule u europsku svijest. Ja se
u ovom eseju bavim nacionalizmom koji se javlja
kod engleske inteligencije. U tim krugovima on je,
u puno veoj mjeri nego to je to sluaj kod obinog engleskog naroda, odvojen od patriotizma, pa
ga se moe prouavati u istom obliku. Dolje su nabrojane vrste nacionalizma koje sada cvjetaju meu
engleskim intelektualcima, sa komentarima koji se
ine neophodnima. Radi preglednosti koristim tri
naziva, pozitivni, preneseni i negativni nacionalizam, mada se neke vrste uklapaju u vie kategorija.
Pozitivni nacionalizam
1. Neotorijevstvo
Primjeri su ljudi poput Lorda Eltona, A.P. Herberta, G.M. Younga, profesora Pickthornea, literatura torijevskog reforskog odbora i magazini kao
to su The New English Review i Nineteenth Century and After. Pravi motiv neotorijevaca je elja da
95

se ne prizna da su britanska mo i utjecaj opali. ak

su i oni koji su dovoljno realni da uvide da britanska
pozicija u vojnom smislu vie nije to je bila skloni tvrditi da engleske ideje (koje obino ostanu
nedefinirane) treba da vladaju svijetom. Svi neotorijevci su antiruski nastrojeni, ali je ponekad teite
na antiamerikanizmu. Znakovito je da je ovaj misaoni pravac, ini se, stie poklonike meu mlaim
intelektualcima, ponekad bivim komunistima, koji
su proli kroz uobiajeni proces gubljenja iluzija i
razoarali se u njega. Anglofob koji iznenada postaje estoko probritanski orijentiran prilino je uobiajena figura. Pisci koji ilustriraju ovu tendenciju
su F. A. Voigt, Malcolm Muggerige, Evelyn Waugh, Hugh Kingsmill, a u psiholokom smislu slian
razvoj se moe vidjeti kod T. S. Elliota, Wyndhama
Lewisa i raznih njihovih sljedbenika.
2. Keltski nacionalizam
Velki, irski i kotski nacionalizam se u nekim
takama razmimoilaze, ali su slini po svojoj antiengleskoj orijentaciji. lanovi sva tri pokreta su se
protivili ratu, a nastavili sebe opisivati kao proruski
orijentirane, i ta skupina luaka je za sebe ak tvrdila da je istodobno proruska i pronacistika. Ali
keltski nacionalizam nije isto to i anglofobija. Njegov glavni motiv je vjerovanje u prolu i buduu
veliinu keltskih naroda i jarko je obojen rasizmom.
96

Kelt bi imao biti duhovno superioran u odnosu na

Saksonca jednostavniji, kreativniji, manje vulgaran, manji snob itd. ali uobiajena glad za moi je
tu, ispod povrine. Jedan njen simptom je zabluda
da bi Irska, kotska, pa ak i Vels mogli sauvati
svoju neovisnost bez pomoi sa strane, i da nita
ne duguju britanskoj zatiti. Meu piscima dobre
primjere ovog misaonog pravca predstavljaju Hugh
McDiarmid i Sean OCasey. Niti jedan suvremeni
irski pisac, ak niti veliine poput Yeatsa ili Joycea,
nije potpuno osloboen tragova nacionalizma.
3. Cionizam
On ima sve uobiajene karakteristike jednog
nacionalistikog pokreta, ali njegova amerika varijanta se doima nasilnijom i zloudnijom od britanske. Klasificiram ga kao direktni, a ne preneseni nacionalizam, zato to cvjeta gotovo iskljuivo
meu samim idovima. U Engleskoj je inteligencija, iz nekoliko prilino nesuvislih razloga, na strani
idova u vezi s palestinskim pitanjem, ali im nije
jako stalo do toga. Svi ljudi dobre volje u Engleskoj su takoer proidovski orijentirani u smislu da
osuuju nacistiko proganjanje idova. Ali teko
da se kod neidova moe sresti bilo kakva stvarna
nacionalistika lojalnost, ili vjerovanje u uroenu
superiornost idova.
97

Preneseni nacionalizam
1. Komunizam
2. Politiki katolicizam
3. Rasni osjeaji
Staromodni prezrivi stav prema uroenicima
u Engleskoj je znatno oslabljen, a razne pseudoznavstvene teorije koje potcrtavaju superiornost
bijele rase su odbaene.[11] Meu inteligencijom
se rasni osjeaji javljaju samo u transponiranom
obliku, tj. kao vjerovanje u uroenu superiornost
obojenih rasa. To vjerovanje je sada sve vie uobiajeno meu engleskim intelektualcima, i vjerojatno je ee prouzroeno mazohizmom i seksualnim frustracijama nego kontaktom sa orijentalnim
i crnakim nacionalistikim pokretima. Snobizam
i sklonost ka oponaanju imaju jak utjecaj ak i
meu onima kojima nije jako stalo do rasnih pitanja. Gotovo svaki engleski intelektualac bi se zgrozio nad tvrdnjom da su bijele rase superiornije u
odnosu na obojene, dok mu suprotna tvrdnja ne bi
bila za osudu, ak i ako se on sa njom ne slae. Nacionalistika privrenost obojenim rasama je obino pomijeana sa vjerovanjem da su njihovi seksualni ivoti superiorni, i postoji obimna podzemna
mitologija o seksualnoj moi crnaca.
98

4. Klasni osjeaji
Meu intelektualcima iz vieg i srednjeg stalea
javljaju se samo u transponiranom obliku tj. kao
vjerovanje u superiornost proleterijata. I u ovom
sluaju je pritisak javnog mnijenja na inteligenciju
ogroman. Nacionalistika lojalnost proleterijatu i
najdublja teoretska mrnja prema buroaziji mogu
koegzistirati, a esto koegzistiraju, sa obinim snobizmom u svakodnevnom ivotu.
5. Pacifizam
Veina pacifista ili pripada opskurnim vjerskim
sektama, ili su jednostavno humanisti koji se protive oduzimanju ivota, i najradije ne razmiljaju
dalje od toga. Ali postoji manjina pacifista intelektualaca iji je stvarni, dodue skriveni, motiv izgleda mrnja prema zapadnoj demokraciji i divljenje
koje osjeaju prema totalitarizmu. Pacifistika propaganda se obino svodi na to da je jedna strana u
sukobu jednako loa kao i ona druga, ali ako ovjek
paljivije promotri napise mlaih intelektualaca pacifista, vidjet e da oni nipoto ne sadre nepristrasnu osudu, ve su gotovo u potpunosti usmjereni
protiv Britanije i Sjedinjenih drava. Osim toga,
oni po pravilu ne osuuju nasilje samo po sebi, ve
samo nasilje koje se koristi u odbrani zapadnih zemalja. Ruse, za razliku od Britanaca, ne osuuju to
99

se brane ratobornim sredstvima, i doista sva pacifistika propaganda ovog tipa izbjegava pominjanje
Rusije i Kine. Ne tvrdi se, ponavljam, da bi se Indijci trebali odrei nasilja u svojoj borbi protiv Britanaca. Pacifistika literatura obiluje dvosmislenim
tvrdnjama koje, ini se, znae (ako uope ita i znae) da su dravnici tipa Hitlera poeljniji od onih
Churchillovog tipa, i da je nasilje moda oprostivo,
ako je dovoljno nasilno. Nakon pada Francuske,
njihovi pacifisti su se, suoeni sa jednim stvarnim
izborom koji njihove engleske kolege nisu morali
napraviti, uglavnom priklonili nacistima, a u Engleskoj se ini da je bilo malog preklapanja lanstva Unije zakletih na mir i Crnokouljaa. Pisci
pacifisti su pisali hvalospjeve Carlyleu, jednom od
intelektualnih otaca faizma. Sve u svemu, teko je
ne misliti da je pacifizam, onakav kakav se javlja
kod jednog dijela inteligencije, potajno inspiriran
divljenjem spram moi i uspjenoj okrutnosti. Pacifisti su napravili greku kad su tu emociju prikaili
za Hitlera, ali ona se lako moe ponovo prenijeti.
Negativni nacionalizam
1. Anglofobija
Meu inteligencijom je podrugljiv i blago neprijateljski stav prema Britaniji manje-vie obavezan, ali on je u mnogim sluajevima neizvjetaena
100

emocija. Za vrijeme rata ona se manifestirala kroz

defetizam inteligencije, koji je odolijevao dugo nakon to je postalo jasno da sile Osovine ne mogu
pobijediti. Mnogi nisu skrivali zadovoljstvo kada
je pao Singapur, ili kad su Britanci bili istjerani iz
Grke, i osobito nerado se vjerovalo dobrim vjestima, kao to su El Alamein ili broj njemakih aviona
oborenih u bici za Britaniju. Dakako, engleski intelektualci-ljeviari nisu zapravo eljeli da Nijemci
ili Japanci dobiju rat, ali mnogi od njih nisu mogli
da se ne uzbude gledajui svoju vlastitu zemlju ponienu, i eljeli su osjetiti da je konana pobjeda
ostvarena zahvaljujui Rusiji ili moda Americi, a
ne Britaniji. Mnogi intelektualci se na spoljnopolitikom planu vode naelom da svaka frakcija koju
podrava Britanija mora biti u krivu. Kao rezultat
toga, miljenje prosvijetljenih u velikoj je mjeri
odraz konzervativne politike u ogledalu. Anglofobija je uvijek podlona obrtanju i zbog toga je
pacifist iz jednog rata, koji je postao belicist u slijedeem ratu, uobiajena pojava.
2. Antisemitizam
Trenutno postoji malo tragova antisemitizma,
poto su nacistiki progoni uinili da svako ko
razmilja bude na strani idova, a protiv njihovih
ugnjetaa. Svako ko je dovoljno obrazovan da je
uo za rije antisemitizam tvdi da je, naravna
101

stvar, osloboen istog, i antiidovske opaske se briljivo eliminiraju iz svih vrsta literature. U stvari se
ini da je antisemitizam iroko rasprostranjen, ak i
meu intelektualcima, i sveopa urota utnje vjerojatno doprinosi njegovom rasplamsavanju. Osobe
ljeviarskih razmiljanja nisu imune na njega, a na
njihov stav ponekad utjee injenica da su trockisti
i anarhisti uglavnom idovi. Ali antisemitizam prirodnije lei ljudima konzervativnih naginjanja, koji
idove sumnjie za slabljenje nacionalnog morala
i razvodnjavanje nacionalne kulture. Neotorijevci i
politiki katolici su uvijek skloni da podlegnu antisemitizmu, makar na mahove.
3. Trockizam
Ova rije se koristi u tako irokom smislu da
obuhvata anarhiste, demokratske socijaliste, pa
ak i liberale. Ovdje njome oznaavam doktrinarnog marksista iji je glavni motiv neprijateljstvo
spram Staljinovog reima. Trockizam je bolje prouavati u opskurnim pamfletima i listovima poput
Socijalistikog apela, nego u radovima samog
Trockog, koji nipoto nije bio ovjek sa samo jednom idejom. Iako je trockizam u nekim mjestima,
kao u Sjedinjenim dravama, na primjer, u stanju
privui velik broj pristaa i razviti se u organiziran pokret sa svojim vlastitim malim Fhrerom,
njegova inspiracija u biti je negativna. Trockist je
102

protiv Staljina, ba kao to je komunist za njega, i

poput veine komunista on ne eli mijenjati vanjski svijet koliko eli osjetiti da se bitka za presti
odvija u njegovu korist. U oba sluaja prisutna je
ista opsesivna fiksacija na jednu jedinu temu, ista
nesposobnost da se formira istinski racionalan stav
baziran na vjerovatnoi. injenica da su trockisti
svugdje progonjena manjina, i da je optuba koja
se obino iznosi protiv njih, tj. da kolaboriraju sa
faistima, oigledno neutemeljena, stvara dojam da
je trockizam intelektualno i moralno superioran u
odnosu na komunizam; ali, upitno je da li postoji
neka velika razlika. Najtipiniji trockisti su u svakom sluaju bivi komunisti, i svako do trockizma
dolazi iskljuivo preko nekog od ljeviarskih pokreta. Niti jedan komunist nije siguran od iznenadnog skretanja u trockizam, osim ako ga za njegovu
partiju ne vee dugogodinja navika. ini se da se
obrnuti proces ne deava esto, iako za to nema jasnog razloga.
U klasifikaciji koju sam gore pokuao napraviti, init e se da sam esto pretjerivao, previe pojednostavljivao, iznosio neosnovane pretpostavke i
izostavljao postojanje obinih, asnih motiva. To je
bilo neizbjeno, zato to u ovom eseju pokuavam
izolirati tendencije koje postoje u mislima svih nas
i pervertiraju naa razmiljanja, a da se ne javljaju
u istom stanju ili operiraju kontinuirano. Vano je
103

na ovom mjestu popraviti previe pojednostavljenu

sliku koju sam morao naslikati. Za poetak, niko
nema pravo pretpostaviti da je svako, ili ak svaki
intelektualac inficiran nacionalizmom. Kao drugo,
nacionalizam moe biti povremen i oranien. Inteligentan ovjek se moe djelomice odati vjerovanju
koje ga privlai i za koje on zna da je apsurdno,
a moe ga dugo drati van svog uma i vraati mu
se samo u trenucima bijesa ili sentimentalnosti, ili
kad je siguran da se ne radi ni o kakvom vanom
pitanju. Kao tree, nacionalistiki kredo se moe
usvojiti iz dobrih namjera, sa neonacionalistikim
motivima. Kao etvrto, u istoj osobi mogu koegzistirati vie vrsta nacionalizma, ak i vrste koje se
meusobno ponitavaju.
Sve vrijeme sam govorio nacionalist ovo ili
nacionalist ono, koristei u svrhu ilustracije ekstreman tip nacionalista koji jedva da je pri zdravoj pameti, i koji u svojoj glavi nema neutralnih
podruja niti interesovanja za bilo ta izuzev borbe
za vlast. U biti, takvi ljudi su prilino uobiajeni,
ali nisu vrijedni baruta i zrna. U stvarnom ivotu
se mora boriti protiv Lorda Eltona, D. N. Pritta,
Lady Houston, Ezre Pounda, Lorda Vansittarta, oca
Coughlina i ostatka te sumorne bratije, ali njihovu
intelektualnu deficitarnost ne vrijedi ni isticati. Monomanija je nezamisliva, a injenica da niti nijedan
nacionalist zadrtije fele nije kadar napisati knjigu
104

koja e, nakon to prou godine, biti vrijedna itanja ima odreeni deodorirajui efekat. Ali i kad
ovjek prizna da nacionalizam nije svugdje trijumfovao, i da jo uvijek postoje ljudi ija prosudba
nije ostavljena njihovim eljama na milost i nemilost, ostaje injenica da je mentalna navika zvana
nacionalizam rasprostranjena, i to toliko da se razni
veliki i teki problemi Indija, Poljska, palestina, panjolski graanski rat, moskovska suenja,
ameriki crnci, rusko-njemaki pakt ili ta ve ne
mogu razmatrati na razumnoj ravni, ili to barem nikad nije sluaj. Eltoni, Pritti i Coughlini, od kojih je
svaki zapravo jedna velika usta koja iznova i iznova izvikuju jednu te istu la, su oigledno ekstremni
sluajevi, ali mi se zavaravamo ako ne shvatamo da
im moemo sliiti u trenucima nepanje. Dovoljno
je udariti odreenu icu, dovoljno je nagaziti ovaj
ili onaj ulj a to moe biti ulj ije se postojanje dotad nije niti slutilo pa da se i najpravednija
osoba fine naravi pretvori u okrutnog partijaa kojem je na umu samo da zada udarac protivniku,
i kojem je svejedno koliko lai pri tome izgovori i
koliko logikih greaka poini. Kada je Lloyd George, koji je bio protivnik Burskog rata, u Donjem
domu obznanio da britanski slubeni izvjetaji
tvrde da je, kad se cifre saberu, ubijeno vie Bura
nego to cijela burska nacija broji, ostalo je zapisano da je Arthur Balfour skoio na noge i uzviknuo:
Gade!. Vrlo malo ljudi je imuno na zastranjivanja
105

tog tipa. Crnac kojeg odbije bijela ena, Englez koji

uje Amerikanca kako ignorantski kritizira Englesku, katoliki apologet kad ga se podsjeti na panjolsku armadu, svi e reagirati na isti nain. Jedan
ubod u nacionalistiki nerv i intelektualna estitost
moe nestati i najjasnije injenice se mogu poricati.
Ako ovjek bilo gdje u svojoj glavi gaji nacionalistiku lojalnost ili mrnju, odreene injenice
su mu neprihvatljive, iako na neki nain zna da su
istinite. Evo samo nekoliko primjera. Dolje sam naveo pet tipova nacionalista, i uz svaki tip priloio
po jednu injenicu koju taj tip nacionalista nikako
ne moe prihvatiti, ak ni u svojim najskrivenijim
mislima:
Britanski torijevac: Britanija je iz rata izala
smanjene moi i prestia.
Komunist: Rusija bi pretrpjela poraz od Njemake da joj nisu pomogle Britanija i Amerika.
Irski nacionalist: Irska je u stanju sauvati neovisnost samo zahvaljujui britanskoj zatiti.
Trockist: Ruske mase prihvataju Staljinov reim.
Pacifist: Oni koji se odriu nasilja mogu to
uraditi zato to drugi ine nasilje u njihovo ime.
Sve te injenice su itekako oigledne ako je sluaj htio da se ne upetljaju emocije: ali tip osobe na106

veden u svakom od ovih sluajeva ih ne moe trpjeti, pa ih mora poricati i na tom poricanju konstruirati lane teorije. Vraam se zapanjujuem neuspjehu
vojnog predvianja u ratu. Mislim da je istina da je
inteligencija bila u krivu u veoj mjeri nego obini
ljudi, i da je bila u krivu upravo zato to je bila pod
veim utjecajem partijakih emocija. Prosjean intelektualac sa ljevice je, na primjer, vjerovao da je
rat bio izgubljen 1940., da e Nijemci sigurno pregaziti Egipat 1942, da Japanci nikad nee biti istjerani iz zemalja koje su osvojili, i da anglo-amerika
kampanja bombardiranja nije imala nikakvog efekta na Njemaku. On nije mogao vjerovati u te stvari
zato to mu je njegova mrnja prema britanskom
vladajuem staleu branila da prizna da britanski
planovi mogu uspjeti. Nema kraja glupostima koje
ovjek moe progutati ako je pod utjecajem takvih
osjeaja. Na primjer, uo sam izjavu, iznesenu sa
sigurnou, da su amerike trupe dovedene u Europu ne da bi se borile protiv Nijemaca, ve da bi
uguile englesku revoluciju. ovjek mora pripadati
inteligenciji da bi vjerovao u takve stvari: niti jedan
obian ovjek ne bi mogao biti takva budala. Kad
je Hitler napao Rusiju, zvaninici iz Ministarstva
za obavjetavanje su kao propratnu informaciju
objavili upozorenje da bi Rusija mogla pasti za est
sedmica. Komunisti su, sa druge strane, svaku fazu
rata smatrali ruskom pobjedom, ak i kad su Rusi
107

bili odbaeni gotovo do Kaspijskog mora i kad ih je

bilo zarobljeno nekoliko miliona. Nema potrebe za
nabrajanjem primjera. Poenta je da im se umeaju
strah, mrnja, ljubomora i oboavanje moi, osjeaj
za stvarnost postaje neuravnoteen. Kako sam ve
istakao, i osjeaj za pravedno takoer se poremeti.
Nema tog zloina, apsolutno nema tog zloina koji
se ne moe oprostiti kada ga poini naa strana.
ak i kad ne porie da se zloin dogodio, ak i kad
zna da je to upravo onakav zloin kakav je u nekom
drugom sluaju osudio, ak i kad prizna da je u intelektualnom smislu nepravedan ovjek i dalje nije
u stanju osjeati da je taj zloin pogrean. Radi se
o lojalnosti, stoga samilost prestaje funkcionirati.
Razlog porasta i irenja nacionalizma je preveliko pitanje da bi ga se ovdje postavilo. Dovoljno
je rei da je on, u oblicima u kojima se javlja kod
engleskih intelektualaca, iskrivljeni odraz zastraujuih bitaka koje se zaista odvijaju u vanjskom svijetu, i da je njegove najgore besmislice omoguio
slom patriotizma i religijskih uvjerenja. Ako ovjek
slijedi ovu misao, u opasnosti je da ga ona odvede
u neku vrstu konzervativizma ili u politiki kvijetizam. Moe se uvjerljivo tvrditi a to je vjerojatno
ak i tano da je, na primjer, patriotizam cjepivo
protiv nacionalizma, da monarhija titi od diktature,
a organizirana religija od praznovjerja. Ili jo jednom, moe se tvrditi da nikakav nepristran stav nije
108

mogu, da sva kreda i ciljevi podrazumijevaju iste

lai, besmislice i barbarstva, a to se esto navodi
kao razlog nemijeanja u politiku. Ne prihvatam taj
argument, ako ni zbog ega drugog onda zbog toga
to se u modernom svijetu niko ko se moe opisati
kao intelektualac ne moe ne mijeati u politiku, u
smislu da ga ona ne zanima. Mislim da se ovjek
mora baviti politikom koristim tu rije u irokom
smislu i da mora imati preferencije: to jest, mora
prepoznati da su neki ciljevi objektivno bolji od
nekih drugih, ak i ako se za njih bori jednako loim sredstvima. to se tie nacionalistikih ljubavi
i mrnji o kojima sam govorio, one su dio minke
veine nas, svialo se to nama ili ne. Ne znam da li
je mogue rijetiti ih se, ali vjerujem da je mogue
boriti se protiv njih, i da je to u biti jedno moralno
nastojanje. To je prije svega pitanje otkrivanja ta
smo zapravo, kakva su zaista naa osjeanja, i zatim ostavljanja prostora za neizbjenu pristranost.
Ako mrzite Rusiju i bojite je se, ako ste ljubomorni
na mo i bogatstvo Amerike, ako prezirete idove,
ako imate kompleks inferiornosti u odnosu na britanski vladajui stale, ne moete se tih osjeaja reiti pukim razmiljanjem. Ali moete barem priznati da ih gajite, i sprijeiti ih da kontaminiraju vae
mentalne procese. Emocionalni porivi od kojih se
ne moe pobjei, i koji su moda ak i potrebni za
politiko djelovanje, bi trebali moi koegzistirati sa
109

prihvatanjem realnosti. Ali za to je, ponavljam, potrebno moralno nastojanje, a suvremena engleska
knjievnost, ukoliko je uope svjesna vanih pitanja naeg doba, pokazuje kako je malo nas koji smo
na to nastojanje spremni.

Maj 1945.

[1] O nacijama, pa ak i o neodreenijim entitetima kao to su Katolika crkva ili proleterijat, se

esto razmilja kao o individuama i govori u enskom rodu (u engleskom jeziku sve apstraktne imenice, te imenice koje oznaavaju predmete su srednjeg roda i one se upotrebljavaju u enskom rodu
kad se eli istai privrenost op.prev.) Oigledno
apsurdne opaske, kao na primjer: Njemaka je po
svojoj naravi podmukla, se mogu nai u bilo kojim novinama koje ovjek otvori, i gotovo svako
izgovara nesmotrene generalizacije o nacionalnom
karakteru (panjolac je roeni aristokrat ili Svaki Englez je licemjer). Na mahove se ispostavi da
su te generalizacije neutemeljene, ali navika da se
one iznose ostaje i esto su im skloni ljudi koji za
sebe tvrde da imaju internacionalistike stavove,
npr. Tolstoj ili Bernard Shaw. (prim. Orwell)
110

[2] Nekoliko pisaca sklonih konzervativizmu,

kao Peter Drucker, predvidjeli su sporazum izmeu
Rusije i Njemake, ali su oekivali stvarni savez
ili ujedinjenje koje bi bilo trajno. Niti jedan marksistiki ili kakav drugi ljeviarski pisac bilo koje
vrste nije bio niti blizu da predvidi pakt. (prim.
Orwell)
[3] Vojni komentatori u popularnoj tampi se
uglavnom mogu klasificirati kao proruski ili antiruski, prokonzervativni ili antikonzervativni. Pogreke kao to su vjerovanje da je odbrambena linija
Maginot neprobojna ili predvianja da e Rusija
pokoriti Njemaku za tri mjeseca, nisu im uzdrmale reputaciju, zato to su uvjek govorili ono to
je njihova publika eljela uti. Dva najomiljenija
vojna kritiara u krugovima inteligencije su kapetan Liddell Hart i general-major Fuller; prvi tvrdi
da je odbrana jaa od napada, a drugi da je napad
jai od odbrane. Ova kontradikcija niti jednom od
njih dvojice nije zasmetala da bude prihvaen kao
autoritet od strane javnosti. Tajni razlog njihove popularnosti u ljeviarskim krugovima jeste taj da su
obojica bili u sukobu sa Ministarstvom rata. (prim.
Orwell)
[4] Jingoism: ekstremni, agresivni patriotizamovinizam. (prim. Anarhistika biblioteka/ AB)
[5] Orwell je ovaj esej pisao u vreme kada su
skoro sve zvanine evropske komunistike partije,
111

i na istoku i na zapadu, bile staljinistike. To je, u

manjoj ili veoj meri, bila i pozicija mnogih istaknutih intelektualaca i umetnika tog vremena, ne
samo partijskih kadrova i ideologa. Iako je staljinizam imao opoziciju trockisti, koje Orvel dalje u
tekstu opisuje kao jednako doktrinarne, bili su vie
konkurencija, a ne opozicija taj fenomen prosto
nije bio tema ovog eseja. (prim. AB)
[6] Popularni britanski mjuzikl iz Prvog svjetskog rata (1916), baziran na prii o Ali Babi i etrdeset hajduka. (op. prev.)
[7] Neki Amerikanci su negodovali zbog redoslijeda rijei u polusloenici anglo-ameriki.
Predloili su da se ta sloenica zamijeni sa ameriko-britanski. (prim. Orwell)
[8] The News Chronicle je pozvao svoje itateljstvo da pogleda informativni film u kojem se moglo
vidjeti cijelo pogubljenje, sa uveanim kadrovima.
The Star je, sa prividnim odobravanjem, objavio
slike gotovo golih kolaboracionistica na koje nasrtala parika rulja. Te su fotografije imale naglaenu
slinost sa fotografijama idova na koje je nasrtala
berlinska rulja. (prim. Orwell)
[9] Pobuna protiv britanske kolonijalne vlasti u
Indiji 1857. (op. prev.; ispravka AB)
[10] Primjer toga je rusko-njemaki pakt, koji
se brie iz kolektivnog sjeanja to je bre mogu112

e. Jedan ruski korespondent me obavjetava da

se spominjanje pakta ve izbacuje iz ruskih godinjaka koji prikazuju skoranje politike dogaaje.
(prim. Orwell)
[11] Dobar primjer je praznovjerje o sunanici. Donedavno se vjerovalo da su bijele rase podlonije sunanici od obojenih rasa, te da se bijelac
ne moe bezbjedno kretati na tropskom suncu bez
kape sa titnikom. Nije bilo nikakvih dokaza za ovu
teoriju, ali ona je sluila da se naglase razlike izmeu uroenika i Europljana. Ona je za vrijeme
rata tiho odbaena, i cijele su armije manevrirale u
tropima bez kapa sa titnicima. Dok je praznovjerje
o sunanici jo bilo ivo, inilo se da su engleski
doktori u Indiji u njega vjerovali jednako vrsto
kao i laici. (prim. Orwell)

George Orwell, Notes on Nationalism (May

1945), Polemic No. 1, October 1945.
Preveo Mirza Puri, Novi pogledi, Sarajevo,
jesen 2006. Preuzeto sa portala Buka (BH), http://
www.6yka.com/novost/15772/dzordz-orvel-crticeo-nacionalizmu
113

a ta`

a ta`

a ta`

a ta`

a ta`

a ta`

a ta`