BU&CW

~1~

BU&CW

Huston Smith

Svjetske religije
S engleskoga prevela
Marija Perii
Znanje

~2~

BU&CW

Naslov originala

Huston Smith
The Worlds Religions
Copyright 1991. Huston Smith, 1958. Huston Smith, 1986. Huston
Smith
Published by arangement with HarperCollins Publishers

~3~

BU&CW

Za Alice Longden Smith

i
Wesleyja Morelanda Smitha,
misionare u Kini tijekom 42 godine

Kad promatram sveti liao wo, 1 misli mi se vraaju

Onima koji su me zaeli, odgojili me i sad su umorni.
Vratio bih dobrostivost koju su mi dali,
Ali ona je poput neba: ne moe se dosegnuti.

Vrsta trave koja simbolizira roditeljstvo.

~4~

BU&CW

ivot religije u cjelini je najvanija funkcija ljudskoga roda.

William James

Sutina obrazovanja je da bude religijsko.

Alfred North Whitehead

Trebaju nam odvanost i namjera da bismo potraili savjet

i profitirali od tradicija mudrosti ljudskoga roda.
E. F. Schumacher

Godine 1970. pisao sam o posttradicionalnom svijetu. Danas

vjerujem da samo ivue tradicije ine moguim imati uope svijet.
Robert N. Bellah

~5~

BU&CW

Uvodna rije
Ponovljeno izdanje ove knjige podudara se s etrdesetom
obljetnicom prvog izdanja i dovodi me u posebno raspoloenje. Da se
nalazim na pentekostalnom sastanku zajednikog svjedoenja na
nekolicini kojih sam kao djeak bio u Missouriju i Arkansasu
podigao bih se i svjedoio. Znamo kako najee izgledaju ta
svjedoenja. Imaju tri dijela. Prvi dio: Nitko nije bio tako duboko u
blatu poput mene. Drugi dio: Ali pogledajte me sad, izreeno sa
irokim osmijehom i uspravna dranja koje zrai samopouzdanjem i
samopotovanjem. Potom slijedi najvanija izjava: Ali ne mojom
zaslugom! Sve je stiglo Odozgor. Ovaj dio Odozgor zadrat u za
sebe, ali objeruke prihvaam priliku da obrazloim dio ne mojom
zaslugom.
Da me postaja televizijska mrea St. Louis, koja se razvila u
Public Broadcasting System, nije u svojoj drugoj godini rada pitala da
pripremim televizijsku seriju o svjetskim religijama, nisam siguran da
bih ikada napisao knjigu o toj temi. Poduavao sam religije, ali imao
sam druge prioritete za pisanje. Reakcija televizijske publike na tu
seriju promijenila je moje prioritete. Dakle, nije bila moja inicijativa.
ak i da sam ipak u nekom trenutku napisao knjigu o toj temi, to
ne bi bila ova knjiga. Bila bi u standardnom obliku prirunika s
uobiajenom itateljskom publikom i ivotnim vijekom tog anra.
Meutim, prvi nacrt moje knjige predstavljen je televizijskoj publici,
a redatelj serije nikad mi nije doputao da zaboravim tu publiku. Ovo
nije uionica iz koje ti publika ne moe pobjei, stalno je ponavljao.
Izgubi li njihovu pozornost na trideset sekundi, promijenit e
program i nee ih dobiti natrag. Dakle, naznai injenice ako ba
mora profesor si pa mora govoriti o injenicama. Ali odmah ih
ilustriraj, nekim primjerom, anegdotom, komadiem poezije, neim to
e tu injenicu povezati sa stvarima s kojima se publika moe
~6~

BU&CW

poistovjetiti. Taj savjet koji se tada vie inio kao zapovijed

odigrao je presudnu ulogu. Postoje brojne knjige o svjetskim religijama
koje su na svoj nain bolje od moje. Ali ako nisu stekle publiku kakvu
moja knjiga ima, to je zato to nisu izrasle iz televizijske serije s
neizmjerno mudrim redateljem poput Maya Simona. Pravo je udo da
smo nakon svih ovih godina ostali dobri prijatelji, budui da jo uvijek
ne mogu izbaciti iz glave njegove zajedljive primjedbe na probama
mojih emisija. Meni ne zvui pretjerano uzbudljivo, rekao bi Mayo,
to je znailo povratak doraivanju teksta. Opet, ne mojom zaslugom.
Da se feministiki pokret ne mojom zaslugom, unato otrim
podbadanjima moje ene nije pojavio, ovjekove religije (kako je
glasio izvorni naziv knjige) nikad ne bi bile preraene tako da
ukljuuju oba roda, a rije ovjek ne bi bila izbrisana iz naslova.
Vana posljedica tog preureivanja knjige bila je prilika da izvornom
tekstu dodam stvari koje sam nauio u trideset godina dodatnog
uenja. Posebno mi je drago to neu otii u grob a da sam iza sebe
ostavio knjigu o religijama koja izostavlja njezine iskonske, usmene i
plemenske lanove.
Da direktori Labyrinth Publishinga iz Londona i Harper San
Francisca nisu odluili kako je sazrelo vrijeme za knjigu o velikoj
svjetskoj umjetnosti religioznosti i pitali me da skratim Svjetske religije
kako bi posluile kao popratni tekst, Ilustrirane svjetske religije ne bi se
nikad pojavile. Ponovno, ne mojom zaslugom.

Naposljetku, bez HarperCollinsa koji je paljivo vodio knjigu na

svakom koraku njezine odiseje, teko mi je uope zamisliti da bi se
dogodila ova sretna prigoda etrdesete godinjice tiskanja prvog
izdanja. Nedavno sam, pregledavajui stare papire, naiao na pismo
koje mi je 1958. napisala prva urednica knjige Virginia Hilu kad je
knjiga prvi put objavljena i najbolji nain kojeg se mogu dosjetiti, koji
e doarati to brino vodstvo, jest citirati zavrni paragraf pisma:
Tijekom ljeta ponovno sam nekoliko puta proitala vau knjigu.
Kad budete star ovjek, sigurna sam da ete na njezina autora gledati s
mnogo privrenosti, divljenja i potovanja.
~7~

BU&CW

I gledam, pod uvjetom da je dio ne mojom zaslugom vrsto na

mjestu.

Huston Smith
Berkeley, Kalifornija
prosinac 1998.

~8~

BU&CW

Predgovor
drugom amerikom izdanju
U godinama koje su prole od prvog izdanja ove knjige ljudi su
postali osjetljiviji na rodnu pristranost u jeziku i zato sam izvorni
naslov knjige ovjekove religije promijenio u Svjetske religije. Nijedna
knjiga ne moe ukljuiti sve religije svijeta. Ovdje su one najvanije
utvreno prema njihovoj dugovjenosti, povijesnom utjecaju i broju
trenutanih sljedbenika obraene pojedinano, a manje, plemenske
religije uvrtene su kao skupina.
Osim prelaska na rodno-ukljuiv jezik, dodao sam i kratku
biljeku o sikhizmu i ulomke o tibetanskom budizmu te sufizmu,
mistinom pravcu islama. Umetnut je ulomak o konfucijanskom
projektu, taoistiki materijali znaajno su preraeni, poglavlje o
idovstvu sad ukljuuje ulomak o mesijanizmu, a povijesni je Isus
detaljnije obraen.
Dodao sam i kratko zakljuno poglavlje o usmenim tradicijama,
djelomice kako bih naglasio da su povijesne religije kojima se knjiga
bavi novijeg podrijetla jer je veinu ljudske povijesti religija postojala
u plemenskom i gotovo bezvremenskom obliku. Meutim, drugi vaan
razlog je omoguiti nam da potvrdimo svoju ljudsku prolost.
Posljednjih desetljea oivljena je zabrinutost za enski rod i
zemaljsku kuglu, zabrinutost koju su povijesne religije (s iznimkom
taoizma) nerijetko gubile iz vida, ali koje su sauvane kod plemenskih
religija.

Donekle neformalan premda ne i neozbiljan ton knjige

proizlazi iz injenice da je nastala iz televizijske serije na dananjoj
mrei Public Broadcasting System. Kad ve spominjem seriju, ponovno
u izraziti svoju zahvalnost producentu Mayu Simonu za uspjeh u
komunikaciji koji knjiga ostvaruje. Cilj knjige ostao je isti kao i onaj
~9~

BU&CW

koji smo odredili za seriju: odvesti inteligentne laike u srce velikih i

trajnih svjetskih vjerovanja do toke u kojoj e moi vidjeti, ak i
osjetiti, zato i kako ta vjerovanja usmjeravaju i motiviraju ivote onih
koji ive u skladu s njima.
Huston Smith
Berkeley, Kalifornija
svibanj 1991.

~ 10 ~

BU&CW

I. Toka polaska
Iako su mi pojedinci koje u njima spominjem sad samo
uspomena, drugo izdanje ove knjige poinjem s etiri paragrafa
objavljena u prvom izdanju.
Ove poetne reenice piem na dan koji se diljem kranskoga
svijeta slavi kao Nedjelja svjetske zajednice krana. Propovijed na
misi na kojoj sam jutros bio govorila je o kranstvu kao svjetskoj
pojavi. Od blatnih koliba u Africi do kanadske tundre, krani danas
klee kako bi primili elemente svete euharistije. Doista dojmljiva slika.
Ipak, dok sam napola sluao propovijed, misli su mi odlutale
prema irem drutvu tragaa za Bogom. Pomislio sam na Jemenske
idove koje sam gledao est mjeseci prije u sinagogi u Jeruzalemu:
tamnoputi mukarci koji sjede bez cipela i prekrienih nogu na podu
zaogrnuti molitvenim alovima kakve su njihovi preci nosili u pustinji.
Oni su danas tamo, barem kvorum od deset mukaraca, ujutro i
naveer, njiui se naprijed i natrag poput jahaa deva dok recitiraju
Toru, slijedei obrazac koji su nesvjesno naslijedili iz stoljea kad je
njihovim oevima bilo zabranjeno jahati pustinjske konje pa su kao
kompenzaciju razvili ovo oponaanje. Yalcin, muslimanski arhitekt koji
me proveo Plavom damijom u Istambulu, dovrio je svoj ramazanski
post koji je zapoeo dok smo bili zajedno, ali i on se danas moli, pet
puta na dan dok se prostire prema Meki. Swami Ramakrishna, u svojoj
maloj kui pokraj Gangesa u podnoju Himalaje, danas nee govoriti.
Nastavit e pobonu tiinu koje se, uz iznimku od tri dana svake
godine, pridrava ve pet godina. U ovo doba dana U Nu vjerojatno
odrauje izaslanstva, krize i sastanke u vladi koji su u opisu radnoga
mjesta premijera, ali jutros od etiri do est sati, dok je svijet jo
spavao, on je takoer bio sam s Vjenim u privatnosti budistikog
hrama pokraj svoje kue u Rangoonu. Dai Jo i Lai San, zen-redovnici u
Kyotu, bili su sat ispred njega. Budni su od tri sata ujutro i do jedanaest
~ 11 ~

BU&CW

sati naveer veinu dana provest e sjedei nepomino u lotosovu

poloaju dok intenzivnom zadubljenou pokuavaju uroniti u
Budha-prirodu smjetenu u sreditu svojega bia.
Rije je o vrlo neobinoj druini, tragai za Bogom u svakoj zemlji
podiu svoje glasove prema Bogu cijeloga ivota na najrazliitije
mogue naine. Kako to zvui odozgor? Poput zbrke ili se svi glasovi
stapaju u neobinom, nadzemaljskom skladu? Predvodi li jedna vjera
pjesmu ili svi dijelovi sudjeluju u kontrapunktu i antifoniji ako ve ne u
zvunom zboru?
Ne moemo znati. Sve to moemo jest pokuati pomno sluati i
posvetiti punu pozornost svakom glasu dok se obraa boanskom.
Takvo sluanje definira svrhu ove knjige. Moda emo se zapitati
je li ta svrha preiroka. Religije o kojima namjeravamo govoriti
zaokruuju svijet. Njihove povijesti seu tisuama godina unatrag i
danas nadahnjuju vie ljudi nego ikada prije. Je li ih mogue sluati
ozbiljno u okviru kompasa jedne knjige?
Odgovor je potvrdan jer emo sluati dobro definirane teme.
Moramo ih nabrojiti odmah na poetku jer bi inae slike koje izrone iz
ovih stranica mogle biti iskrivljene.
1. Ovo nije prirunik iz povijesti religija. To objanjava nestaicu
imena, datuma i drutvenih utjecaja u tekstu koji slijedi. Postoje
korisne knjige koje se usredotouju na takav materijal.1 I ova je mogla
biti popunjena injenicama i brojkama, ali njezina namjera nije, uz
svoju glavnu zadau, baviti se i zadaom nabrajanja. Povijesne su
injenice ograniene na minimum potreban za smjetanje ideja na koje
je knjiga usredotoena u odreeno mjesto i vrijeme. Uinio sam sve to
je bilo mogue kako bih iskljuio enciklopedijsku uenost ona mora
osigurati vrste temelje, ali ne smije zakloniti teme koje knjiga zapravo
istrauje.
2. ak i u podruju znaenja ideja, knjiga ne pokuava dati
zaokrueni pogled obuhvaenih religija jer svaka od njih u sebi nosi
previe razliitosti da bi sve bile predstavljene u jednom poglavlju.
~ 12 ~

BU&CW

Sjetimo se samo kranstva. Rimokatolici imaju ukraene katedrale

dok kvekeri ak i tornjeve smatraju oskvrnuem. Postoje kranski
mistici i krani koji odbacuju misticizam. Postoje kranski Jehovini
svjedoci i kranski unitaristi. Kako je mogue u jednom poglavlju rei
to kranstvo znai svim kranima?
Odgovor je, naravno, da to nije mogue selekcija se ne moe
izbjei. Pitanje s kojim se autor suoava nije treba li odabrati izmeu
razliitih stajalita, pitanje je koliko stajalita predstaviti i koja. U ovoj
je knjizi odgovor na prvo pitanje ekonomian: pokuao sam bolje
prikazati nekoliko religijskih stajalita, a ne nabrajati sve postojee. U
sluaju islama to je znailo zanemarivanje podjela na Sunite i iite te
tradicionalnog i modernog, dok sam razliite stavove prema sufizmu
ipak zabiljeio. Kod budizma sam razlikovao njegove hinayanske,
mahayanske i vajrayanske tradicije, ali velike kole unutar mahayane
su zaobiene. Navodio sam najvie tri podvrste kako drvee ne bi
zaklonilo umu. Recimo to ovako: kad biste inteligentnom i
zainteresiranom, ali zaposlenom Tajlananinu pokuali opisati
kranstvo, koliko biste denominacija ukljuili u opis? Bilo bi teko
zanemariti razlike izmeu rimokatolika, pravoslavaca i protestanata,
ali vjerojatno ne biste ulazili u razliku izmeu baptista i
prezbiterijanaca.
Kad je rije o pitanju koje poglede predstaviti u knjizi, orijentirao
sam se prema relevantnosti koju ti pogledi imaju za pretpostavljenog
itatelja. Na utvrivanje te relevantnosti utjecale su tri okolnosti. Prva
je pitanje brojki. Postoje vjere s kojima bi svaki ovjek trebao biti
upoznat jednostavno zato to stotine milijuna ljudi ivi prema njima.
Druga okolnost bila je relevantnost u odnosu na suvremeni um.
Najvanija korist koja moe proizii iz ovakve knjige jest pomo u
ureenju itateljeva vlastitog ivota i zato sam dao prednost onome
to (s opreznom, ali i vrstom sigurnou) moemo smatrati
suvremenim izrazima tih religija. Trea je okolnost univerzalnost.
Svaka religija zdruuje univerzalna naela s lokalnim posebnostima.
Univerzalnosti, kad se izdvoje i razjasne, govore o onome to je
~ 13 ~

BU&CW

openito ljudsko u svima nama. Lokalne posebnosti, bogate mjeavine

obreda i legendi, strancima je teko razumjeti. Jedna od obmana
racionalizma je da su univerzalna naela religija vanija od obiaja i
obreda koji ih hrane. Izjaviti takvo to je kao tvrditi da su grane i lie
vaniji od korijenja iz kojeg stablo raste. Meutim, za ovu knjigu naela
su vanija od konteksta, ako ni zbog kojeg razloga onda zato to je
autor knjige proveo godine i godine radei s njima.
Proitao sam knjige koje su oivile upravo kontekste: Karta
treeg razreda Heather Wood za Indiju, Moja zemlja i moj narod Lin
Yu-tanga za Kinu i Stara zemlja Shaloma Rabinowitza za idove iz
istone Europe. Moda e jednoga dana netko napisati knjigu o velikim
religijama koja e ih ukorijeniti u njihovu drutvenu okolinu. Meutim,
to e biti knjiga koju u ja proitati, a ne napisati. Znam svoja
ogranienja i bavim se podrujima iz kojih se mogu izvui ideje.
3. Ova knjiga nije uravnoteeni prikaz njezina predmeta. To je
upozorenje vano. Bojim se i pomisliti na ok itatelja koji je upravo
zatvorio poglavlje o hinduizmu i zakoraio izravno u hinduizam koji je
Nehru opisao kao religiju koja te porobljava: Kali hram u Kalkuti,
prokletstvo kastinskoga sustava, dva milijuna krava koje se tuju do
stupnja neugodnosti, fakiri koji nude svoja tijela stjenicama kao rtvu.
Ili, primjerice, kad bi itatelj bio prebaen na Bali gdje se kinodvorane
zovu Vinu-Hollywood, a knjiare odlino zarauju na stripovima u
kojima hinduistiki bogovi i boice pitoljima s kozmikim zrakama
ubijaju gomilu nakaznih demona. Poznajem taj kontrast. Osjeam otru
razliku izmeu onoga to sam napisao o taoizmu i taoizma koji me
okruivao dok sam kao djeak ivio u Kini: njegova gotovo potpuna
uronjenost u proricanje, nekromanciju i praznovjerje. To je poput
oprenosti izmeu Tihog Krista i velikog inkvizitora ili izmeu tiine
Betlehema i robnih kua u kojima gromoglasna Tiha no promovira
boinu kupnju. Cijela pria o religiji nije ruiasto pozitivna nego
esto i surova. Mudrost i milosre su isprekidani i konani je rezultat
vieznaan. Uravnoteen pogled na religiju ukljuio bi ljudsku rtvu i
prinoenje rtava, fanatizam i progone, kranske kriarske ratove i
~ 14 ~

BU&CW

islamske svete ratove. Obuhvatio bi lov na vjetice u Massachusettsu,

majmunsko suenje u Tennesseeju i tovanje zmija u Ozarksu. Popisu
ne bi bilo kraja.
Zato onda te stvari nisu ukljuene u stranice koje slijede? Moj je
odgovor toliko jednostavan da moe djelovati bezazleno. Ovo je knjiga
o vrijednostima. Tijekom ljudske povijesti vjerojatno je skladano
onoliko loe glazbe koliko i dobre, ali od glazbenih teajeva ne
oekujemo da im posvete jednaku pozornost. S obzirom na ogranieno
vrijeme, pretpostavljamo da e se baviti samo najboljom glazbom i ja
sam u svojemu pisanju o religijama prihvatio slinu strategiju.
Nedavna knjiga o pravnoj znanosti donosi autorovo priznanje da je s
ljubavlju pisao o pravu. Ako neto neosobno poput zakona moe
oarati jednog pisca, onda nije nikakvo iznenaenje to je religija
ponovno, u svojemu najboljem izdanju oarala drugoga. Neki e
moda pokuati ustanoviti je li religija u cjelini bila blagoslov ili
prokletstvo, ali mene to nije zanimalo.

Nakon to sam rekao to me zanima svjetske religije u njihovu

najboljem izdanju objasnit u kakvo je to najbolje izdanje poevi
od onoga kakvo nije. Lincoln Steffens napisao je priu o ovjeku koji se
popeo na vrh planine i, stojei na vrhovima prstiju, dosegnuo Istinu.
Sotona je, sumnjajui na podvalu tog skorojevia, poslao jednoga od
svojih podanika da ga uhodi. Ali kad je demon uzbueno prijavio
ovjekov uspjeh da se doepao Istine Sotona je ostao
hladnokrvan. Ne brini nita, rekao mu je. Dovest u ga u iskuenje
da je institucionalizira.
Ta nam pria pomae da ono najbolje iz religije odvojimo od
ostatka. Ova je knjiga spremna tvrditi da su osnaujue teoloke i
metafizike istine svjetskih religija nadahnute. Institucije su
naravno, i religijske institucije druga pria. Sastavljene od ljudi s
njihovim uroenim slabostima, institucije su izgraene od mana
jednako kao i od vrlina. Kad se mane primjerice, odanost unutar
skupine protiv odanosti izvan skupine pojaaju brojkama, rezultati
mogu biti toliko uasavajui da se kae (kao to neki aljivac i jest
~ 15 ~

BU&CW

rekao) da je najvea pogreka koju je religija ikad uinila bilo to to se

povezala s ljudima. To zapravo nije tono jer da se religija drala
podalje od ljudi, ne bi ostavila nikakav trag u povijesti. Suoena s
izborom ostati izdvojena u obliku bestjelesnih uvida ili izgraditi
povijesni utjecaj institucionalizacijom tih uvida religija je izabrala
mudriji put.
Ova knjiga potuje taj izbor bez detaljnijeg opisivanja njegova
tijeka ve sam rekao da ovo nije knjiga o religijskoj povijesti. Ona
prihvaa ono to je na neki nain laki put skupljanja laga s te
povijesti: istine koje religijske institucije uvaju i koje zauzvrat
osnauju te institucije. Kad su religije prosijane u potrazi za tim
istinama, pojavljuje se njihova drukija, istija strana. One postaju
svjetske tradicije mudrosti. (Gdje je znanje koje je izgubljeno u
informaciji? Gdje je mudrost koja je izgubljena u znanju? T. S. Eliot.)
Poinju nalikovati bankama podataka koje udomljuju izdvojenu
mudrost ljudske vrste. Ova se knjiga usredotouje na taloge te
mudrosti pa se mogla nazvati i Velike svjetske tradicije mudrosti.
4. Konano, ovo nije knjiga o komparativnim religijama u smislu
usporeivanja njihove vrijednosti. Usporedbe su uvijek neugodne, a
usporedbe meu religijama posebno. Dakle, ovdje nema nagaanja da
je jedna religija nadmona drugima ili da to nije. Danas ne postoji
ovjek, zapazio je Arnold Toynbee, koji zna dovoljno da bi mogao sa
sigurnou rei je li jedna religija vea od svih ostalih. Pokuao sam
da ono najbolje iz svake vjere izie na vidjelo predstavljajui je na
nain na koji je vide njezini najdojmljiviji sljedbenici. itatelji ih, ako
ele, mogu meusobno usporeivati.
Nabrajajui to ova knjiga nije, ve sam poeo govoriti o onome
to ona jest, ali evo pojanjenja.
1. Ovo je knjiga koja eli zagrliti svijet. U jednom smislu, naravno,
ta elja mora doivjeti neuspjeh. ak i kad se raire do maksimuma,
par ruku prekratak je i stopalo se mora staviti negdje drugdje. Poet
emo od oitog knjiga je pisana engleskim jezikom i to je sidro koje
je vee za jedno mjesto. Potom su tu unakrsne referencije, iznesene
~ 16 ~

BU&CW

kako bi olakale ulaz itatelja u strano dvorite. Tu su izreke iz Kine,

prie iz Indije, paradoksi iz Japana, ali veina ilustracija je sa Zapada:
Shakespeareov stih, pjesma iz Biblije, savjet iz psihoanalize
primjerice, ve sam citirao Eliota i Toynbeeja. Meutim, osim naina
izraavanja, knjiga je nepopravljivo zapadnjaka i po tome to je
namijenjena suvremenom zapadnom umu. Budui da je to autorov um,
nije imao drugog izbora, ali mora se priznati da bi knjiga sigurno bila
drukija da ju je napisao zen-budist, muslimanski sufist ili poljski
idov.

Dakle, ova knjiga ima svoj dom dom ija vrata slobodno njiu
naprijed i natrag, bazu iz koje putovanje poinje i u koju se vraa te
ponovno kree na put prouavanja i zamiljanja. Ako je mogue biti
nostalgian za svijetom, ak i za mjestima na kojima nikad nisi bio i
vjerojatno nikad nee, ova je knjiga roena iz takve nostalgine
enje.
ivimo u fantastinom stoljeu. Ostavit u po strani nevjerojatna
znanstvena otkria i tanku granicu izmeu propasti i ispunjenja do
kojih su nas ta otkria dovela kako bih govorio o novoj situaciji meu
narodima. Zemlje diljem planeta postaju nai susjedi, Kina s druge
strane ulice, Bliski istok u stranjem dvoritu. Mladi ljudi s ruksacima
su posvuda, a oni koji ostanu kod kue izloeni su beskrajnom nizu
knjiga, dokumentarnih filmova i posjetitelja iz inozemstva. ujemo da
se Istok i Zapad susreu, ali to je preblag izraz. Baeni su jedan na
drugoga, snagom atoma, brzinom mlanjaka nemir umova
nestrpljivih da naue sve o drugima. Kad povjesniari budu prouavali
nae stoljee, moda e ga najvie pamtiti, ne po putovanju u svemir ili
otputanju atomske energije, nego kao doba u kojem su narodi svijeta
prvi put poeli jedni druge doivljavati ozbiljno.
Promjena koju ta nova situacija zahtijeva od svih nas nas koji
smo iznenada katapultirani iz grada i zemlje na svjetsku pozornicu
golema je. Prije 2500 godina izvanredan ovjek imenom Diogen rekao
je: Ja nisam Atenjanin ni Grk, nego graanin svijeta. Danas se svi
moramo truditi uiniti te rijei svojima. Doli smo do trenutka u
~ 17 ~

BU&CW

povijesti kad je netko tko je samo Japanac ili Amerikanac, samo

zapadnjak ili istonjak, samo napola ovjek. Druga polovica koja kuca
pulsom cijeloga ovjeanstva tek se treba roditi.
Kad bismo posudili usporedbu od Nietzschea, rekli bismo da smo
svi pozvani postati kozmike plesaice koje ne stoje vrsto na jednome
mjestu, nego se lagano okreu i preskau s jednoga mjesta na drugo.
Kao graanka svijeta, kozmika e plesaica biti autentino dijete
kulture svojih roditelja i istodobno blisko povezana sa svim kulturama.
Imat e duboko korijenje u svojoj obitelji i zajednici, ali u tim e
dubinama doi do bazena zajednike ovjenosti. Zar i plesa nije samo
ovjek? Kad bi mogao vidjeti ono to je zanimalo druge, zar ne bi
zanimalo i njega? Rije je o zanimljivoj mogunosti. Ublaavanje
podjela potaknut e posudbe koje katkad stvaraju hibride, ali u veini
sluajeva jednostavno obogauju vrste i odravaju njihovu snagu.
Motivi koji nas tjeraju prema veem razumijevanju svijeta mogu
biti razliiti. Jednom su me u bombarderu prevezli do baze ratnoga
zrakoplovstva gdje sam asnicima odrao predavanje o vjerama drugih
naroda. Zato? Zato to e se ti asnici jednoga dana moda susresti s
tim narodima kao svojim saveznicima ili neprijateljima. To je jedan
razlog. Taj je razlog potaknut nudom, ali nadamo se da postoje i drugi.
ak je i cilj izbjegavanja vojnih sukoba diplomacijom privremen jer je
instrumentalan. Posljednji razlog za razumijevanje drugih jest
unutarnji uivati u irem pogledu koji nova vizija omoguuje.

Naravno, govorim metaforiki o viziji i pogledu, ali usporedba s

onim vidom savreno se uklapa. Bez dva oka binokularnoga vida
nemamo svijest o treoj dimenziji prostora. Ako vid ne pritjee iz
vie od jednoga kuta, svijet izgleda ravno poput razglednice. Imati dva
oka vrlo je praktino, oni nam pomau da ne udaramo u stolce i da
procijenimo brzinu automobila koji nam se pribliava. Ali posljednja je
korist produbljeni pogled na svijet panorame koje se otvaraju pred
nama, vidici koji se prostiru pred naim nogama. Isto je i s okom
due, kako ga je Platon nazvao. to znaju o Engleskoj oni koji
poznaju samo Englesku?
~ 18 ~

BU&CW

Dakle, sposobnost gledanja na svijet kroz tue oi donosi nam

velike praktine dobitke. Oni omoguuju korporacijama da posluju s
Kinom, a diplomatima da manje posru. Ali najvei dobici ne trebaju
oznaku. Otkriti to pripadanje znai Japancima, osjetiti s burmanskom
bakom to je u ivotu prolazno, a to trajno, razumjeti kako hindusi
mogu na svoje osobnosti gledati kao na maske koje prekrivaju
Beskonano unutar njih, rijeiti paradoks zen-redovnika koji vas
uvjerava da je sve sveto, ali se savjesno suzdrava od odreenih radnji
unijeti takva iskustva u svoj pogled znai obogatiti vlastiti duh. To
znai imati jo jedan svijet u kojemu ivimo. Jedina stvar koja je
neogranieno dobra nije (kao to je Kant tvrdio) dobra volja, jer volja
moe imati dobre namjere i u ogranienom obliku. Jedino to je
neogranieno dobro jest proirena vizija, poveanje ovjekova
razumijevanja prave prirode stvari.
Te misli o razumijevanju svijeta vode nas izravno prema
svjetskim religijama jer najsigurniji put do srca ljudi vodi preko
njihove vjere, ako se ta vjera nije okamenila. Ta razlika izmeu ive
i mrtve religije dovodi nas do druge konstruktivne svrhe ove knjige.
2. Ovo je knjiga koja religije shvaa vrlo ozbiljno. Ona nije
turistiki vodi. U njoj nee biti podilaenja znatieljnim tragaima,
protravanja kroz vjere raznih naroda u potrazi za okantnim
stvarima, isposnika na krevetima od avala, raspela meu Penitentima
u Meksiku, parsijskih kula tiine na kojima se ostavljaju mrtvaci da ih
pojedu leinari, erotskih skulptura ili izleta u tantriki seks. Velike
religije ukljuuju i takve stvari, ali usredotoiti se na njih bio bi
najgrublji oblik vulgarnosti.
Postoje i profinjeniji naini podcjenjivanja religije. Jedan od njih
je priznati njezinu vanost, ali za druge ljude ljude iz prolosti, ljude
iz drugih kultura, ljude iji ego treba dodatne poticaje. To takoer nee
biti na pristup. Na dio govora bit e u treem licu. Govorit emo o
hindusima, budistima, konfucijanistima, muslimanima sve vrijeme
bit e oni i njih. Ali iza tih proelja, naa najdublja briga smo mi
sami. Glavni razlog zbog kojeg sam se stalno vraao velikim svjetskim
~ 19 ~

BU&CW

tradicijama mudrosti jest pomo oko pitanja koja nisam bio u stanju
sam rijeiti. S obzirom na osnovnu slinost u ljudskoj prirodi svi
smo vie ljudi nego to nismo pretpostavljam da ta pitanja
zaokupljaju i itatelje ove knjige.

Takoer, izbjegavat e se i najprofinjeniji nain zatiivanja

religije, nain koji je potuje ne zbog nje same, nego zbog njezinih
plodova doprinosa umjetnosti, mirnoi uma ili grupnoj koheziji. Ovo
je knjiga o religiji koja postoji, u kontrastu Williama Jamesa, ne kao
dosadna navika, nego kao akutna vruica. Knjiga je o ivoj religiji. A
kad religija oivi, pokazuje iznenaujuu kvalitetu. Preuzima vlast. Sve
drugo, iako nije utiano, postaje podreeno i baeno u sporednu ulogu.

iva religija suoava pojedinca s najvanijim izborom koji ivot

moe ponuditi. Poziva duu na najveu pustolovinu koje se moe latiti,
ponueno putovanje kroz dungle, vrhove i pustinje ljudskoga duha.
Poziva ovjeka na suoavanje sa stvarnou i na usavravanje samoga
sebe. Oni koji se usude uti i slijediti taj tajni poziv uskoro upoznaju
opasnosti i tekoe njegova samotnog putovanja.
Naotreni rub ileta, teko ga je prijei,
Teak je ovo put kau pjesnici!2

Justice Holmes volio je rei da znanost daje velike doprinose

malim potrebama, dodajui da religija, bez obzira koliko njezini uspjesi
bili mali, uvijek djeluje na najvanijim stvarima. Kada se usamljeni duh
uspije probiti do velikih ostvarenja, postaje vie od kralja ili kraljice.
Postaje iskupitelj svijeta. Njegov utjecaj protee se u budunost,
stoljeima ostavljajui trag na tijek povijesti. Tko su najvei
dobroinitelji ivueg narataja ljudskog roda? pitao je Toynbee.
Moram rei: Konfucije i Lao Tzu, Budha, proroci Izraela i Judeje,
Zaratustra, Isus, Muhamed i Sokrat.3
Njegov nas odgovor ne treba uditi jer je autentina religija
najjasniji otvor kroz koji neiscrpne energije kozmosa ulaze u ljudski
ivot. to moe konkurirati njezinoj snazi da nadahnjuje najdublja
~ 20 ~

BU&CW

kreativna sredita ivota? irei se iz tih sredita prema van kroz

mitove i obrede, ona daje simbole koji vode povijest prema naprijed
sve dok naposljetku njezina snaga nije potroena i ivot eka novo
iskupljenje. Taj ponavljajui obrazac navodi ak i one nepovjerljive
poput Georgea Bernarda Shawa na zakljuak da je religija jedina prava
motivirajua sila u svijetu. (Alfred North Whitehead dodao je znanost
pa je broj povean na dvije.)4 Na predmet u ulomcima koji slijede bit
e religija kao osnaivanje.
3. Konano, ova knjiga ulae veliki trud u komunikaciju. O njoj
razmiljam kao o djelu prevoenja, onom koje ne pokuava samo
prodrijeti u svjetove hindusa, budista i muslimana, nego izgraditi
mostove izmeu tih svjetova i itateljeva svijeta. Naravno, i
prouavanje religije moe biti tehniko i akademsko, ali pokuao sam
ne izgubiti iz vida vanost koju ovaj tekst ima za probleme s kojima se
ljudska bia danas suoavaju. Ako ne moete dugorono svima
rei to ste radili, napisao je veliki znanstvenik koji je bio i vrhunski
komunikator, to to ste radili je bezvrijedno.5
Zanimanje za komuniciranje vraa nas na stav ove knjige prema
povijesnoj uenosti o kojem smo ve govorili.
Koliko sam ja svjestan, na ovim stranicama nema nita to je
suprotno injenicama povijesnih dokaza, ali osim izbjegavanja
netonosti, problem je neto sloeniji. Mnogo toga sam izbrisao i
pojednostavljivao na mjestima gdje mi se inilo da povijesne
pojedinosti usporavaju ritam i zamrauju ono bitno. Povremeno bih
govorio o posljedicama na koje se ukazivalo i navodio primjere koji su
se inili u skladu s temom, ali nisu bili u samim tekstovima. Moda e
zbog takvog slobodnog ponaanja netko pomisliti da je knjiga slabo
utemeljena na injenicama, ali povijesna tonost nije osnovni
problem. Za religiju nisu najvanije injenice, nego znaenja. Pomoi e
nam analogija iz biokemije. Unato znanju o strukturi molekule
proteina sve do razmjetaja njezinih atoma u preciznom
trodimenzionalnom prostoru, ne znamo ba nita o pravilima za
njihovo slaganje u prirodan oblik.6 Religijska analogija
~ 21 ~

BU&CW

biokemiarovim atomima su injenice o religiji koje daju povijest,

sociologija, antropologija i tekstualne studije. Te injenice mogu biti
jednako potpune kao biokemiarovo znanje o atomskoj strukturi
molekule proteina, ali same po sebi jednako su beivotne. Implicitno,
ne eksplicitno, pokuao sam u ovim poglavljima primijeniti pravila
koja slau religijske injenice u njihov prirodni oblik. Pokuao sam
postii da ive religijski.
Ovdje poinjemo putovanje u prostor, vrijeme i vjenost. Mjesta
e esto biti udaljena, vrijeme daleko, teme potpuno izvan prostora i
vremena. Morat emo rabiti rijei koje su nam strane sanskrtske,
kineske i arapske. Pokuat emo opisati stanja svijesti koje te rijei
mogu samo nagovijestiti. Potrudit emo se logikom zahvatiti uvide koji
odolijevaju naim pokuajima. I konano, doivjet emo neuspjeh: s
obzirom da smo iz kulture drukije oblikovanog uma, nikad neemo
potpuno razumjeti religije koje nisu nae. Ali ako ih shvatimo ozbiljno,
ograniit emo taj neuspjeh. Kako bismo ih shvatili ozbiljno, moramo
uiniti dvije stvari. Prvo, njihove sljedbenike vidjeti kao mukarce i
ene koji su se suoavali s problemima slinim naima. I drugo,
osloboditi svoje umove od svih preduvjerenja koja bi mogla oslabiti
nau dostupnost ili pripravnost za svjee uvide. Ako svoja
preduvjerenja o tim religijama ostavimo po strani i svaku gledamo kao
da su je iskovali ljudi koji su se trudili vidjeti neto to e donijeti
pomo i znaenje njihovim ivotima, ako nakon toga pokuamo bez
predrasuda vidjeti sebe kako nas oni vide ako uinimo sve to, zastor
koji nas odvaja od njih moe se pretvoriti u tanak veo.
Veliki anatomist svoje je uvodno predavanje brucoima
medicinskog fakulteta zavravao rijeima koje se mogu primijeniti i na
na pothvat. Na ovom teaju, rekao bi on, radit emo s mesom i
kostima, stanicama i tetivama i bit e trenutaka kad e se sve doimati
iznimno hladnokrvnim. Ali nikad ne zaboravite: ivo je!
Biljeke

~ 22 ~

BU&CW

1. Standardna je knjiga Johna B. Nossa Religije ovjeka (New

York: Macmillian, 1984.).
2. Katha Upaniad I.iii.14.

3. Arnold Toynbee, Civilizacija na suenju (New York: Oxford

University Press, 1948.), 156.
4. A. N. Whitehead, Znanost i moderan svijet (New York: Free
Press, 1967.), 181.
5. Erwin Schrodinger, Znanost i humanizam (Cambridge:
Cambridge University Press, 1952.), 9.
6. R. C. Lewontin, u: The New York Review of Books (27. travnja
1989.): 18.

~ 23 ~

BU&CW

II. Hinduizam
Kad bi me pitali pod kojim je nebom ljudski um najvie razmiljao o
velikim ivotnim pitanjima i za neke od njih pronaao rjeenja koja
zasluuju pozornost ak i onih koji su prouavali Platona i Kanta
pokazao bih na Indiju. A kad bih samoga sebe upitao u kojoj bismo
knjievnosti mi koji smo odgajani gotovo iskljuivo na mislima Grka i
Rimljana i jedne semitske rase, idova, mogli pronai toliko potreban
korektiv kako bismo svoj unutarnji ivot uinili savrenijim,
sveobuhvatnijim i univerzalnijim, zapravo ovjenijim ivotom
ponovno bih pokazao na Indiju.
Max Mller

Dana 16. srpnja 1945., u privatnosti pustinje Novoga Meksika,

zbilo se neto to bi se moglo pokazati najvanijim dogaajem 20.
stoljea. Bila je to kulminacija lanane reakcije znanstvenih otkria
koja su poela na Sveuilitu u Chicagu i smjestila se u Lokaciji Y u
gradiu Los Alamosu. Prva atomska bomba bila je, kako kaemo, velik
uspjeh.
Nitko nije vie pridonio tom ostvarenju od Roberta
Oppenheimera, direktora projekta Los Alamos. Promatra koji je tog
jutra pozorno motrio Oppenheimera dao nam je ovaj iskaz: Kako su
posljednje sekunde otkucavale, postajao je sve nervozniji. Jedva je
disao. Drao se za stup kako bi ostao na nogama Kad je objavljiva
povikao Sad! nakon ega je uslijedila strahovita erupcija svjetlosti i
nakon toga duboki tresak eksplozije, lice mu se opustilo u izrazu
potpunog olakanja. Tako je izgledalo izvana, ali ono to je u tim
trenucima prolazilo Oppenheimerovom glavom bila su, kako je kasnije
priznao, dva stiha iz Bhagavadgite u kojima progovara Bog:
~ 24 ~

BU&CW

Postao sam smrt, razaratelj svjetova;

ekajui sat kad e dozreti njihova propast.
Ovaj e nam dogaaj posluiti kao simbol za otvaranje poglavlja,
a ako mu dodamo ivot Mahatme Gandhija, postavili smo pozornicu za
vjeru koju emo u ovom poglavlju istraiti. U doba u kojem su se
nasilje i mir suoili jae nego ikada prije, Gandhijevo je ime polovinom
naega stoljea postalo protutea Staljinovu i Hitlerovu. Tom je
ovjeku (koji je teio manje od 45 kilograma i ija je zemaljska
imovina, u trenutku njegove smrti, vrijedila manje od dva dolara)
svijet pripisao zasluge za miroljubivo britansko povlaenje iz Indije, ali
manje je poznato da je Gandhi unutar svojega naroda smanjio podjelu
mnogo veu od problema rase u Americi. Indijske nedodirljive
preimenovao je u harijane, Boje ljude i podigao ih do poloaja ljudi.
Tim je inom nadahnuo pokret za graanska prava Martina Luthera
Kinga Ml. u Sjedinjenim Amerikim Dravama i upoznao ga s metodom
nenasilne strategije.
Gandhijevo osobno nadahnue i strategija izravno nas uvode u
temu ovog poglavlja jer je u svojoj Autobiografiji napisao: Tolika
snaga koju imam za rad u podruju politike dolazi iz mojih
eksperimenata u podruju duhovnosti. U tom duhovnom podruju,
napisao je dalje, istina je vrhovno naelo, a Bhagavadgita knjiga bez
premca za znanje o Istini.

to ljudi ele
Kad bismo obuhvatili hinduizam kao cjelinu njegovu obilnu
knjievnost, sloene obrede, rairene narodne obiaje, raskonu
umjetnost i saeli ga u samo jednu tvrdnju, ona bi glasila
jednostavno: Moe imati to god eli.
Zvui obeavajue, ali vraa problem natrag u nae ruke. Jer, to
zapravo elimo? Lako je dati jednostavan odgovor, ali nije lako dati
~ 25 ~

BU&CW

dobar odgovor. Indija je stoljeima ivjela s tim pitanjem i nudi nam

svoje rjeenje. Ona tvrdi da ljudi ele etiri stvari.

Poinju od toga da ele uitak. To je prirodno. Svi smo roeni s

ugraenim reaktorima za ugodu i bol. Ako ih zanemarimo, primjerice
stavimo ruku na uareni tednjak ili iskoraimo kroz prozor na
drugom katu zgrade, brzo emo nastradati. to bi onda bilo
razumljivije od toga da slijedimo nagon uitka i povjerimo mu svoje
ivote?
S obzirom da smo esto uli ponavljanu tvrdnju da je Indija
isposniko mjesto koje negira ivot i zanima se za onostrano, moda
emo oekivati da je njezin stav prema hedonizmu negativan, ali to nije
tako. Naravno, Indija nije proglasila uitak svojim najveim dobrom, ali
nije ni osudila uivanje. Osobi koja eli uitak, Indija e rei: Idi za njim
u tome nema nita loe, to je jedna od etiriju legitimnih svrha
ivota. Svijet je preplavljen ljepotom i obiljem ulnih naslada. tovie,
iznad ovoga svijeta postoje drugi svjetovi gdje se uici svakim
korakom naprijed sve vie poveavaju i te emo svjetove takoer
iskusiti kad za to doe vrijeme. Poput svega drugoga, i hedonizam
zahtijeva razboritost. Ne moe se svaka pobuda slijediti nekanjeno.
Katkad se mali, neposredni ciljevi moraju rtvovati za dugorone
dobitke, a nagoni koji bi natetili drugima moraju se zauzdati da bi se
izbjegla neprijateljstva i kajanje. Samo e glupi ljudi podlei
ovisnostima ili lagati, krasti i varati za neposredan profit. Ali sve dok
pojedinac potuje osnovna pravila moralnosti, slobodan je traiti
uitke koje eli. Hinduistiki tekstovi ne osuuju uitak, nego, ak
naprotiv, savjetuju kako ga poveati. Jednostavnim ljudima koji tragaju
za uicima hinduizam se predstavlja kao vodi za osiguravanje zdravlja
i blagostanja, dok na drugom kraju spektra, namijenjenog
profinjenijima, razvija senzualnu estetiku koja okira svojom
eksplicitnou. Ako je uitak ono to trai, nemoj potiskivati udnju.
Trai je na inteligentan nain.
Indija to kae i eka. eka trenutak neizbjean kod svake
osobe, premda ga nee svi doekati u sadanjem ivotu kad ovjek
~ 26 ~

BU&CW

shvati da uitak nije sve to eli. Razlog zbog kojeg svatko, prije ili
poslije, doe do tog otkria nije u tome da je uitak pokvaren, nego u
tome to je previe trivijalan da bi zadovoljio ukupnu ovjekovu
prirodu. Uitak je u osnovi privatan, a osoba je premalen objekt za
vjeno ponavljanje oduevljenja. Sren Kierkegaard jedno je vrijeme
ivio ivotom koji je nazvao estetskim, s uivanjem kao vodeim
naelom, ali doivio je radikalni neuspjeh opisan u knjizi Bolest na
smrti. U oceanu uitka bez dna, zapisao je u svojemu Dnevniku,
uzalud sam traio mjesto gdje bih bacio sidro. Osjeao sam gotovo
neodoljivu mo kojom jedan uitak za sobom povlai drugi, neku vrstu
izopaenog oduevljenja koje je u stanju stvoriti, dosadu i muenje
koje je slijedilo. ak su i plejboji vrsta ljudi koju rijetko krasi
dubina dolazili do zakljuka koji je jedan nedavno opisao ovom
reenicom: Jueranji glamur danas vidim kao lani sjaj. Prije ili
poslije svi ele doivjeti neto vie od kaleidoskopa trenutnih uitaka,
koliko god oni bili ugodni.
Kada taj trenutak doe, zanimanje pojedinca obino se
preusmjeri prema drugom velikom cilju u ivotu, a to je svjetovni
uspjeh1 sa svoja tri stupa bogatstvom, slavom i moi. Takoer je
rije o vrijednom cilju koji hinduizam ne omalovaava niti ga osuuje.
Naprotiv, njegovo zadovoljstvo traje dulje jer je svjetovni uspjeh (za
razliku od tjelesnog uitka) drutveno ostvarenje i kao takvo ukljuuje
ivote drugih ljudi. Zato posjeduje opseg i vanost kojima se uitak ne
moe pohvaliti.

Suvremenoj zapadnjakoj publici ne moramo objanjavati ovu

toku. Anglo-ameriki temperament nije razbludan. Strani posjetitelji
ne misle da narodi engleskoga govornog podruja pretjerano uivaju u
ivotu ili da su naglaeno skloni tome jednostavno nemaju vremena.
Zapadnjaci su obuzeti uspjehom, a ne ulnostima pa ono to na Zapadu
treba objanjavati nije injenica da nagrade uspjenosti nadmauju
nagrade osjetila, nego da uspjeh takoer ima svoje granice da se
pitanje: Koliko on vrijedi? ne svodi samo na: Koliko ima?
Indija priznaje da su nagoni za moi, poloajem i imovinom vrlo
~ 27 ~

BU&CW

duboki i ne treba ih same po sebi omalovaavati. Odreena koliina

svjetovnog uspjeha neophodna je za odravanje domainstva i
odgovorno izvravanje graanskih dunosti. Izvan tog minimuma,
svjetovna postignua donose dostojanstvo i samopotovanje. Meutim,
i te nagrade imaju rok trajanja. Jer sve imaju granice koje moemo
odrediti.
1. Bogatstvo, slava i mo su ekskluzivni stoga su i kompetitivni
i neizvjesni. Za razliku od umnih i duhovnih vrijednosti, oni se ne
umnaaju dijeljenjem, ne mogu se raspodijeliti a da se svaija osobna
porcija ne smanji. Ako ja imam jedan dolar, taj dolar nije tvoj; dok ja
sjedim na stolcu, ti ne moe na njega. Slino je i sa slavom i moi.
Zamisao o dravi u kojoj bi svi bili poznati proturjena je sama po sebi,
a kad bi se mo raspodijelila na jednake dijelove, nitko ne bi bio moan
u smislu te rijei u kakvom je sad rabimo. Od kompetitivnosti tih
vrijednosti do njihove nesigurnosti mali je korak. Budui da ih drugi
ljudi takoer ele, tko zna kad e se kolo sree okrenuti?

2. Nagon za uspjehom je nezasitan. Potrebno je uvesti

ogranienje jer ljudi doista mogu imati dovoljno novca, slave i moi.
Tek u sluaju da te stvari uine svojom najvanijom ambicijom, njihova
udnja ne moe biti zadovoljena. To nisu stvari koje ljudi doista ele, a
ovjeku nikad ne moe biti dosta neega to zapravo ne eli.
Hinduistika izreka kae: Pokuati iz bogataa istjerati nagon za
novcem jednako je pokuaju da vatru ugasite dolijevanjem ulja na
plamen.
Zapad je takoer svjestan te injenice. Siromatvo se ne sastoji
od smanjenja neije imovine, nego od poveanja njegove pohlepe,
napisao je Platon, a teolog Grgur Nazijanski potvrdio: Kad bi pribavio
sva bogatstva cijeloga svijeta, ostao bi mali dio koji ne bi posjedovao i
to bi te inilo nesretnim. Uspjeh je cilj bez toke zasienja, nedavno
je napisao jedan psiholog, a sociolozi koji su prouavali jedan
zapadnjaki grad otkrili su da i poslovni ljudi i obini radnici oajniki
jure u strci za stjecanjem to vie novca koji bi zadovoljio jo bri rast
njihovih subjektivnih elja. Zapad je upravo iz Indije usvojio alegoriju
~ 28 ~

BU&CW

o jahau magarca koji je ivotinju tjerao na hod tako to mu je za pojas

zakaio tap, a na tap objesio mrkvu koja se klatila pred magarevom
njukom.
3. Trei problem sa svjetovnim uspjehom identian je problemu
hedonizma. On takoer smjeta smisao u osobu, a osoba je premala za
vjeno ponavljanje oduevljenja. Ni bogatstvo ni drutveni poloaj ne
mogu ukloniti ovjekovu spoznaju da mu nedostaje jo puno toga
drugoga. Naposljetku, svatko od ivota eli vie od velike kue,
sportskog automobila i otmjenih putovanja.
4. Posljednji razlog zato nas svjetovni uspjeh ne moe u
potpunosti zadovoljiti jest kratkotrajnost njegovih postignua.
Bogatstvo, slava i mo nee nadivjeti tjelesnu smrt. Ne moete ih
ponijeti sa sobom, kako obino kaemo. Budui da ih ne moemo
ponijeti, te nas stvari nee istinski ispuniti jer smo bia koja mogu
zamisliti vjenost i moramo instinktivno aliti za kratkim komadiem
vremena kojim svjetovni uspjeh raspolae.
Prije nego to nastavimo sa sljedeim dvjema stvarima za koje
hinduizam smatra da ih ljudi ele, ukratko emo saeti one koje smo
do sada obradili. Uitak i uspjeh hinduisti smjetaju na Put udnje. Taj
izraz rabe jer su osobne udnje nekog mukarca ili ene imale glavne
uloge u oblikovanju ivota do te faze. Drugi ciljevi smjeteni su
naprijed, ali to ne znai da bismo trebali omalovaavati prva dva cilja.
Potpunim potiskivanjem udnji ne dobiva se nita, kao ni
pretvaranjem da ih nemamo. Sve dok mislimo da su uitak i uspjeh ono
to elimo, trebamo ih traiti. Naravno, ne zaboravivi na preduvjete
razboritosti i potenja.
Vodee naelo kae da ne odustajemo od udnje dok ona ne
odustane od nas jer hinduizam objekte na Putu udnje smatra
igrakama. Ako se zapitamo ima li neto loe u igrakama, na odgovor
mora biti: Upravo suprotno, tuna je pomisao na djecu bez igraaka.
Ali jo je tunija pomisao na odrasle koji nisu razvili zanimanje za nita
vanije od lutki i vlakia. Za razliku od njih, pojedinci iji je razvoj
tekao neometano proi e kroz zadovoljstva uspjeha i ulnosti te doi
~ 29 ~

BU&CW

do toke u kojoj e jednostavno prerasti njihovu privlanost.

Ali kakve vee privlanosti nudi ivot? Hindus kae dvije.
Suprotno od Puta udnje, one ine Put odricanja.

Rije odricanje ima negativan prizvuk, a esta uporaba te rijei u

Indiji bila je jedan od imbenika koji su izgradili njezin ugled pojave
koja drugima kvari zabavu i negira ivot. Ali odricanje ima dva lica.
Ono moe proizlaziti iz razoaranja i oaja, osjeaja da proirivanje
sebstva nije vrijedno truda, ali moe oznaavati i sumnju da ivot nudi
vie od onoga to osoba trenutano doivljava. Tu pronalazimo ljude
koji su se vratili prirodi koji se odriu obilja kako bi stekli slobodu
od drutvenih skupina i zatrpanosti stvarima ali to je samo poetak.
Ako odricanje uvijek znai rtvovanje trivijalne sadanjosti za
budunost koja vie obeava, religijsko odricanje je poput odricanja
kod sportaa koji odolijevaju ugodama koje bi ih odvratile od njihova
najvanijega cilja. Potpuno suprotno razoaranju, odricanje u ovom
drugom znaenju dokaz je snanoga djelovanja ivotne sile.
Ne smijemo nikad zaboraviti da hinduistiki Put odricanja slijedi
nakon Puta udnje. Kad bi ljudi mogli biti zadovoljeni samo
slijeenjem svojih nagona, misao o odricanju ne bi se nikad pojavila. A
nije tono ni da se pojavljuje samo kod onih koji su podbacili na
prethodnom putu primjerice kod razoaranoga ljubavnika koji se
povlai u samostan. Moemo se sloiti s kritiarima da je za takve
osobe odricanje in spaavanja pokuaj da iz osobnog poraza
izvuku najvie to mogu. Ali ono to nas tjera na pozorno sluanje
hinduistike hipoteze svjedoanstva su pojedinaca koji uspjeno
hodaju Putem udnje, no ipak osjeaju elju za neim viim od onoga
to taj put nudi. Te osobe ne one koje se odriu, nego one koje ne
vide nita zbog ega bi se odricale pravi su pesimisti. Jer, da bi
ivjeli, ljudi moraju vjerovati u neto zbog ega ive. Ako netko ne
osjea ispraznost u uitku i uspjehu, slobodan je vjerovati da je za njih
vrijedno ivjeti. Ali ako, kao to Tolstoj kae u svojim Ispovijedima, ne
moe vie vjerovati u konano, vjerovat e u beskonano ili e umrijeti.
Razjasnimo tu tvrdnju. Hinduizam ne tvrdi da e svaka osoba u
~ 30 ~

BU&CW

svojemu sadanjem ivotu Put udnje smatrati poeljnim. Hinduizam

ve dugo naglaava razliku s kojom je i Zapad dobro upoznat razliku
izmeu kronoloke i psiholoke dobi. Dvije osobe, obje u 46. godini
ivota, kronoloki su iste dobi, ali psiholoki jedna od njih moe jo
uvijek biti dijete, a druga odrasla osoba. Hindusi proiruju tu razliku
kako bi pokrila nekoliko ivotnih vjekova to emo gledite jasnije
prouiti kada doemo do ideje o reinkarnaciji. Zato je mogue pronai
mukarce i ene koji igru udnje igraju s oduevljenjem
devetogodinjih policajaca i lopova i, premda znaju malo to drugoga,
umrijet e s osjeajem da su ivjeli punim pluima i uvjereni u ljepotu
ivota. Ali bit e i onih koji tu igru igraju jednako spretno, ali njezine
nagrade smatraju bezvrijednima. U emu je razlika? Entuzijasti su,
tvrde hindusi, zahvaeni uzbuenjem novotarije, dok oni drugi, nakon
to su bezbroj puta odigrali istu igru, trae druge svjetove za osvajanje.
Otprilike ovako izgleda tipino iskustvo drugoga tipa. Vidljive
svjetovne nagrade i dalje ih snano privlae. Preputaju se uivanju,
poveavaju imovinu i unapreuju drutveni poloaj. Ali ni provoenje
ni ostvarenje ne donose im istinsku sreu. Ne uspijevaju dobiti ba sve
stvari koje ele i to ih ini nesretnima. Neke dobiju i posjeduju neko
vrijeme, ali kad iznenada ostanu bez njih, ponovno su oajni. Neke
dobiju i uspiju zadrati, ali kasnije otkriju da im ne donose oekivano
zadovoljstvo (primjerice, adolescenti razoarani Boiem). Mnoga
iskustva koja ih pri prvom susretu odueve, pri stotom vie nemaju
nikakvu vrijednost. Uvijek iznova, ini se da svaki novi dobitak
raspiruje plamen nove udnje, ali nijedan ne donosi potpuno
ispunjenje i postaje oito da svi s vremenom izblijede. Naposljetku, u
tim se osobama raa sumnja da su uhvaeni na traci za tranje, moraju
trati sve bre i bre za nagradama koje im znae sve manje i manje.
Kad ta sumnja svane, a oni zavape: Tatina, tatina, sve je
tatina! moda e shvatiti da problem izvire iz premale veliine
njihova jastva koje su urili posluiti. Ali to bi bilo kad bi se arite
njihova zanimanja promijenilo? Kad bi postali dio vee i vanije cjeline,
bi li se njihov ivot oslobodio trivijalnosti?
~ 31 ~

BU&CW

To pitanje oznaava roenje religije. Iako u nekom slabijem

smislu moe postojati i religija oboavanja samoga sebe, prava religija
poinje potragom za znaenjem i vrijednostima izvan osobe. Ona
odbija egove zahtjeve za konanou.

Ali emu slui to odricanje? Pitanje nas dovodi do dvaju putokaza

na Putu odricanja. Na prvom pie zajednica kao oigledan primjer
neega to je vee od nas samih. Istodobno podravajui na vlastiti
ivot i ivote drugih, zajednica ima vanost kojom nijedan pojedinani
ivot ne moe raspolagati. Prebacimo onda nau odanost prema njoj
dajui njezinim zahtjevima prednost ispred naih osobnih.
Ovaj prijelaz oznaava prvi veliki korak u religiji. On proizvodi
religiju dunosti, nakon uitka i uspjeha treu veliku ivotnu svrhu u
hinduistikom svjetonazoru. Njegova mo nad zrelim osobama je
nevjerojatna. Mnotvo ljudi preobrazilo je volju za stjecanjem u volju
za davanjem, volju za pobjedom u volju za sluenjem. Njihova elja nije
trijumfirati, nego ostvariti najvie to mogu odgovorno ponaanje,
bez obzira na zadau pred njima, postalo je njihov glavni cilj.
Ljudima koji su se spremni energino upregnuti u drutvena kola
hinduizam daje mnotvo smjernica. Nabraja detalje dunosti
prilagoenih ivotnoj dobi, osobnosti i drutvenom statusu. Njih emo
poblie opisati u kasnijim poglavljima. Ovdje trebamo ponoviti ono to
je ve reeno u vezi s uitkom i uspjehom. Dunost takoer donosi
vrijedne nagrade, ali i ona ostavlja ovjekov duh neispunjenim. Njezine
nagrade zahtijevaju zrelost kako bi bile cijenjene, ali zajedno sa
zrelou postaju neophodne. Pouzdano izvravanje dunosti donosi
potovanje i zahvalnost drugih pojedinaca. Jo je vanije
samopotovanje koje dolazi iz izvravanja svoje uloge. Naposljetku se
ak i te nagrade pokazuju nedovoljnima. Jer ak i kad vrijeme pretvori
zajednicu u povijest, povijest je, gledana sama za sebe, konana i zato
bespogovorno tragina. Tragina je ne samo zato to ima svoj kraj
povijest e na kraju takoer umrijeti nego zbog svojega odbijanja da
se usavrava. Nada i povijest uvijek su odvojene svjetlosnim godinama.
Posljednja ivotna svrha mora se kriti negdje drugdje.
~ 32 ~

BU&CW

to ljudi doista ele

Uvijek doe trenutak, zapisao je Aldous Huxley, kad se ovjek
zapita, ak i za Shakespearea ili Beethovena, je li to sve?
Teko se sjetiti reenice koja bi preciznije opisala hinduistiki
stav prema svijetu. Svjetovni darovi nisu loi. Najee su dobri. Neki
od njih dovoljno su dobri da zarobe nae oduevljenje tijekom
nekoliko ivota. Ali svako ljudsko bie naposljetku shvati, ba kao i
Simone Weil, da ovdje dolje nema pravoga dobra, sve to se u ovom
svijetu ini dobrim je konano, ogranieno, potrono i jednom kad se
potroi, otkriva neminovnost izloenu u njezinoj ogoljenosti. 2 Kada
doe do toga, ovjek se ak i za ono najbolje to ovaj svijet nudi zapita:
Je li to sve?
To je trenutak koji je hinduizam ekao. Sve dok su ljudi
zadovoljni nagradama od uitka, uspjeha ili dunosti, hinduski ih
mudrac nee pretjerano ometati osim to e im ponuditi nekoliko
prijedloga kako to uinkovitije nastaviti tim putem. Kritina toka u
ivotu dolazi kad te stvari izgube svoj poetni arm i ovjek poeli
ivot koji nudi neto vie. Nudi li ivot vie ili ne, pitanje je koje dijeli
ljude i to vjerojatno otrije od bilo kojega drugog.

Hinduistiki odgovor na to pitanje je jasan. ivot nudi i druge

mogunosti. Da bismo otkrili koje, moramo se vratiti na pitanje to
ljudi ele. Hinduizam bi rekao da smo do sada na to pitanje odgovarali
previe povrno jer uitak, uspjeh i dunost nisu krajnji ciljevi
humaniteta. Oni su, u najboljem sluaju, sredstva za koja
pretpostavljamo da e nas odvesti prema onome to doista elimo, a to
su stvari koje se nalaze negdje dublje.
Prvo to elimo jest biti. Svi vie ele biti nego ne biti naravno,
nitko ne eli umrijeti. Dopisnik iz Drugoga svjetskog rata jednom je
opisao atmosferu u prostoriji u kojoj se nalazilo 35 mukaraca
izabranih za misiju bombardiranja iz koje bi se u prosjeku vratila samo
~ 33 ~

BU&CW

jedna etvrtina vojnika. Ono to je osjetio u njima, dopisnik je

primijetio, nije bio toliko strah koliko istinsko odbijanje da odustanu
od budunosti. Taj osjeaj vrijedi za sve nas, rekao bi hindus. Nitko od
nas ne razmilja s veseljem o budunosti u kojoj nas vie nee biti.

Drugo, elimo znati. Bilo da je rije o znanstvenicima koji

istrauju tajne prirode, tipinoj obitelji koja gleda veernje vijesti ili
susjedima zaokupljenima traanjem, svi smo nezasitno znatieljni.
Eksperimenti su pokazali da e ak i majmuni raditi dulje i napornije
kako bi otkrili to je s druge strane podnih vrata nego to e se
potruditi za hranu ili seks.
Trea stvar koju ljudi trae jest radost, osjeajna nota potpuno
suprotna frustraciji, ispraznosti i dosadi.
To su stvari koje ljudi doista ele. Kako bismo dovrili
hinduistiki odgovor, dodat emo i da te stvari ele neogranieno.
Posebnost ljudske prirode njezina je sposobnost da razmilja o
neemu to nema granica: o beskonanosti. Ta sposobnost utjee na
cijeli ljudski ivot, na to pronicljivo upuuje i de Chiricova slika
Nostalgija za beskonanim. Spomenimo bilo koje dobro i moemo
zamisliti da ga je jo vie a zamiljanjem vee koliine, sve ga vie
elimo. Razvoj medicine udvostruio je prosjeno trajanje ivota, ali je
li dvostruko dulji ivot uinio ljude spremnijima na smrt? Potpuna
istina otkrila bi nam da ono to bi ljudi doista htjeli imati jest
neogranieno postojanje, neogranieno znanje i neogranieno
blaenstvo. Vjerojatno e se morati zadovoljiti s manjim, ali to je ono
to doista ele. Saimajui sve elje u jednu rije, ono to ljudi doista
ele jest osloboenje (moka) osloboenje od ogranienosti koja
nas sputava od neogranienog postojanja, svijesti, i blaenstvo za
kojima naa srca ude.
Uitak, uspjeh, odgovorno izvravanje dunosti i osloboenje
dovrili smo krug elja koje ljudi misle da imaju i onoga to zapravo
ele. To nas vraa natrag do zapanjujueg zakljuka s kojim je nae
istraivanje hinduizma i poelo. to ljudi najvie ele od onoga to
mogu imati. Neogranieno postojanje, neogranienu svjesnost i
~ 34 ~

BU&CW

neogranieno blaenstvo u njihovu su dosegu. Ali, najokantnija

tvrdnja tek slijedi. Ne samo da su ta dobra u dosegu ljudi, kae
hinduizam, nego ih ljudi ve posjeduju.
to je ljudsko bie? Tijelo? Naravno, ali je li jo neto? Osobnost
koja ukljuuje um, uspomene i sklonosti nastale iz jedinstvene putanje
ivotnih iskustava? I to takoer, ali jo neto? Neki kau ne, ali
hinduizam se ne slae. U podlozi ljudskoga bia njegov je pokreta
spremnik postojanja koji nikad ne umire, nikad nije iscrpljen i
neogranien je u svijesti i blaenstvu. Ovo neogranieno sredite
svakoga ivota, ovo skriveno jastvo ili atman nije manje od brahmana,
vrhovnoga boga. Tijelo, osobnost i atman-brahman ljudsko bie nije
u potpunosti objanjeno dok nisu opisana sva tri njegova dijela.
Ali ako je to tono i ako smo doista neogranieni u svojemu
postojanju, zato to nije oito? Zato se ne ponaamo u skladu s tim?
Netko e se moda osjetiti ponukanim primijetiti: Danas se ne
osjeam ba neogranienim. A moj susjed nisam ba primijetio da
mu ponaanje nalikuje boanskom. Kako se hinduistika hipoteza
moe oduprijeti dokazima dnevnih novina?

Hindusi kau da odgovor lei u dubini na kojoj je pokopano

Vjeno, ispod gotovo neprobojne gomile rastresenosti, lanih
pretpostavki i egoistinih nagona koji obuhvaaju nae povrinsko
bie. Svjetiljka moe na sebi imati debeo sloj praine i prljavtine koji
potpuno zaklanja njezino svjetlo. Zadaa koju ivot stavlja pred
ovjeka jest oistiti neistou sa svojega bia tako da njegovo
beskonano sredite konano zasvijetli punim sjajem.

Dalje od unutra
Cilj ivota je, govorio je Justice Holmes, udaljiti se to je vie
mogue od nesavrenosti. Hinduizam kae da je njegova svrha
potpuno prevladavanje nesavrenosti.
Kad bismo sastavljali katalog posebnih nesavrenosti koje
~ 35 ~

BU&CW

ograuju nae ivote, taj popis ne bi imao kraja. Nedostaje nam snage i
mate da ostvarimo svoje snove, lako se umaramo, obolijevamo i
glupavi smo. Podbacimo i to nas obeshrabri, ostarimo i umremo. Takav
bismo popis mogli proirivati bez kraja, ali nema potrebe jer se sva
pojedinana ogranienja mogu svesti na tri osnovna oblika. Ogranieni
smo u radosti, znanju i postojanju trima stvarima koje najvie
elimo.
Je li mogue prijei preko prepreka koje nas odvajaju od tih
stvari? Je li mogue pokuati ostvariti kvalitetu ivota koja bi, zato to
je manje ograniena, bila pravi ivot?
Ponimo od prepreka naoj radosti koje spadaju u tri
podskupine: tjelesna bol, frustracija koja raste iz ometanja udnje i
dosada u odnosu na cijeli ivot.
Tjelesna bol je najmanje problematina od triju skupina smetnji.
Intenzitet boli djelomice ovisi i o strahu koji dolazi zajedno s njom pa
obuzdavanje straha moe smanjiti bol. Kad ima neku svrhu, bol ak
moemo i prihvatiti, primjerice kod bolesnika koji pozdravlja povratak
ivota i osjeta, ak i osjeta boli, u smrznutu ruku. Takoer, bol moe
biti nadvladana nekom drugom hitnom potrebom, primjerice tijekom
nogometne utakmice. U ekstremnim sluajevima uzaludne boli
mogue ju je lijeiti lijekovima ili kontrolom osjetilima. Ramakrina,
najvei hinduistiki svetac 19. stoljea, umro je od karcinoma grla.
Lijenik koji ga je pregledavao u posljednjim fazama bolesti opipao je
njegovo oboljelo tkivo i Ramakrina je ustuknuo od boli. Priekajte
malo, rekao je i ubrzo nakon toga doda: Sad moe, nakon ega ga je
lijenik mogao pregledavati bez ikakva otpora. Bolesnik je svoju
pozornost usmjerio na toku do koje su ivani impulsi jedva dolazili.
ini se moguim da se nekim nainom moe doi do toke u kojoj
tjelesna bol prestaje biti veliki problem.
Puno je ozbiljnija psiholoka bol koja proizlazi iz ometanja
pojedinih udnji. elimo pobijediti u nekom natjecanju, ali izgubimo.
elimo profitirati, ali posao nam propadne. Promoviraju naega
suparnika. Htjeli bismo biti pozvani, ali nas izostave. ivot je toliko
~ 36 ~

BU&CW

ispunjen razoaranjima da nije teko pomisliti kako su ona ugraena u

stanje ovjenosti. Meutim, njihovim detaljnijim pregledima
otkrivamo da sva ta razoaranja imaju neto zajedniko. Svako od njih
ometa oekivanje pojedinanog ega. Kad ego ne bi imao nikakva
oekivanja, ne bi se imao oko ega razoarati.
Ako ovo zvui kao okonavanje bolesti tako da ubijemo
bolesnika, ista tvrdnja moe se izrei i na pozitivan nain. to kad bi se
ovjekovi interesi proirili do toke pribliavanja bojem pogledu na
ovjeanstvo? Pogled na sve stvari iz aspekta vjenosti uinio bi
pojedinca nepristranim prema samome sebi prihvaajui poraz
zajedno s uspjehom u udesnoj ljudskoj drami sastavljenoj od da i ne,
pozitivnog i negativnog, privlaenja i odbijanja. Osobni poraz bio bi
premalen razlog za zabrinutost, poput igranja uloge gubitnika u
amaterskoj kazalinoj predstavi. Zato bi se ovjek osjeao
razoaranim vlastitim neuspjehom kad je pobjednikovu radost doivio
kao da je njegova vlastita, zato bi nas neostvareno promaknue
zaboljelo ako jednako uivamo i u uspjehu naega suparnika? Umjesto
da poviknemo nemogue, moda bismo trebali razmisliti koliko bi se
takav osjeaj razlikovao od ivota kakav obino ivimo jer izvjetaji o
najveim duhovnim genijima upuuju na to da su oni stekli otprilike
takav pogled. to ste uinili jednom od moje najmanje brae, meni ste
uinili. trebamo li pretpostaviti da je Isus pretjerivao kad je
izgovarao te rijei? Reeno nam je da je Sri Ramakrina jednom
urlao od boli kad je vidio dvojicu veslaa kako se ljutito svaaju.
Poistovjeivao se s tugama cijeloga svijeta, bez obzira koliko bludne i
ubilake bile, sve dok mu srce nisu prekrili oiljci. Ali znao je da mora
voljeti boga u svim ljudskim oblicima i situacijama, bez obzira koliko bili
neprijateljski i agresivni, i u svim oblicima misli koje nadziru njihovo
postojanje i esto ih stavljaju u oprenost jednoga spram drugome.3
Odvajanje od ogranienog jastva ili spajanje za ukupnost svih
stvari istu pojavu moemo izrei na pozitivan ili negativan nain.
Kad se to dogodi, ivot je uzdignut iznad mogunosti frustracije i iznad
~ 37 ~

BU&CW

dosade tree prijetnje radosti jer je kozmika drama previe

spektakularna da bi dopustila dosadu pokraj tako ivopisne
identifikacije.
Drugo veliko ogranienje ovjekova ivota jest neznanje. Ali
hindusi tvrde da se i ta prepreka moe ukloniti. Upaniade govore o
poznavanju Onoga znanja koje donosi znanje o svemu. Malo je
vjerojatno da ovdje sve podrazumijeva doslovno neogranieno
znanje. Vjerojatnije je rije o uvidu koji ogoljuje smisao svega. Nakon
tog saetog uvida, potraga za pojedinostima bila bi nevana kao pitanje
o broju atoma u vrhunskoj slici. Kada dohvatimo bit, tko mari za
pojedinosti?

Ali je li transcendentno znanje, ak i u tom ogranienijem smislu,

mogue? Naravno, mistici tvrde da jest. Akademska psihologija ne
slae se potpuno s njima, ali je takoer uvjerena da um krije puno vie
od onoga to se vidi na povrini. Psiholozi usporeuju um s ledenom
santom iji je vei dio nevidljiv. to se nalazi u golemom, potopljenom
dijelu uma? Neki misle da sadri svaku proivljenu uspomenu i
iskustvo i da u velikom umu koji nikad ne spava nikad nita nije
zaboravljeno. Drugi, poput Carla Junga, tvrde da ukljuuje kolektivne
uspomene koje saimaju iskustvo cijeloga ljudskog roda. Psihoanaliza
osvjetljava nekoliko toaka u toj umnoj tmini. Tko moe rei koliko se
daleko tmina moe rastjerati?
Kad je rije o treem ogranienju ivota, njegovu ogranienu
postojanju, da bismo uspjeno razmotrili to pitanje prvo se moramo
upitati kako se definira granica jastva. Sigurno ne koliinom fizikoga
prostora koji naa tijela zauzimaju ili koliinom vode koju istisnemo iz
kade. ini nam se loginijim mjeriti nae jastvo veliinom njegova
duha, rasponom stvarnosti s kojom se poistovjeuje. ovjek koji se
poistovjeuje sa svojom obitelji i svoju radost pronalazi u njihovoj
imao bi toliku stvarnost, ena koja se poistovjeuje s ljudskom vrstom
bila bi toliko vea. Po tom kriteriju, ljudi koji se mogu poistovjetiti s
postojanjem kao cjelinom bili bi neogranieni. Ali to se ne ini
vjerojatnim jer na kraju ipak svi umiru. Predmet njihova zanimanja bi
~ 38 ~

BU&CW

se nastavio, ali njih vie ne bi bilo.

Zato pitanju postojanja ne smijemo pristupiti samo, da tako
kaem, prostorno, nego i vremenski. Nae svakodnevno iskustvo daje
nam sredstvo za to. Strogo uzevi, svaki je trenutak naega ivota
umiranje Ja iz tog trenutka umire i nee se ponovno roditi. Ali
unato injenici da se, gledano tako, moj ivot sastoji samo od mnotva
pogreba, ja ne razmiljam o sebi kao da umirem svakoga trenutka jer
ne izjednaavam sebe sa svojim pojedinanim trenucima. Prolazim
kroz njih doivljavam ih, ali nisam izjednaen ni s jednim od njih
pojedinano. Hinduizam nosi tu misao korak dalje. On govori o
prostranom biu koje ivi uzastopne ivote na nain na koji
pojedinani ivot ivi uzastopne trenutke.
Nezgoda koja se nama ini beznaajnom, djetetu moe slomiti
srce. Dijete se potpuno poistovjeuje sa svakim dogaajem i ne vidi ga
kao samo jednu postaju u promjenjivom ivotnom vijeku. Potrebno je
puno vremena prije nego to se dijete naui prestati poistovjeivati sa
svakim pojedinanim trenutkom i prijee u odraslu dob. U usporedbi s
djecom, mi smo zreli, ali u usporedbi sa svecima, mi smo djeca. Nismo
nita sposobniji vidjeti cijelo nae postojanje u perspektivi kao to ga
takvim ne vidi ni trogodinjak kojem je sladoled pao na pod. Pozornost
nam je prilijepljena za trenutanu ivotnu fazu. Kad bismo potpuno
sazreli, vidjeli bismo da je ivotni vijek puno dulji, zapravo, beskrajan.
Ovo je osnovna toka u hinduistikoj procjeni ovjekova poloaja.
Vidjeli smo da nas je psihologija priviknula na injenicu da u nama
postoji vie od onoga to mislimo. Poput europskoga pogleda na
Zemlju iz 18. stoljea, nai umovi imaju svoje tamne Afrike,
neistraene Bornee, amazonske bazene. Njihova veliina i dalje
iekuje istraivanje. Skrivene kontinente uma hinduizam vidi kako se
prostiru do beskonanosti. Beskonani u postojanju, beskonani u
svjesnosti, ne postoji nita izvan njih to ostaje nepoznato. Beskonani
i u radosti, jer im nije strano nita to bi pokvarilo njihovu vrhovnu
sreu.
Hinduistika knjievnost bogata je metaforama i parabolama
~ 39 ~

BU&CW

oblikovanima da nam osvijeste kraljevstva zlata skrivena u dubinama

naega bia. Mi smo poput kraljeva koji, oboljeli od amnezije, lutaju
svojim kraljevstvom u dronjcima ne znajui svoj pravi identitet. Ili
poput mladuneta lava kojeg, nakon to ga odvoje od majke, odgaja
ovca pa mladi lav pone pasti travu i blejati pretpostavljajui da je i on
ovca. Mi smo poput ljubavnika koji u snu luta svijetom u oajnikoj
potrazi za voljenom osobom nesvjestan injenice da ona lei pokraj
njega u krevetu.
Kako izgleda spoznaja naega ukupnog bia jednako je teko
opisati kao i predoiti zalazak sunca nekom tko je roen slijep ona
se mora iskusiti. Ali biografije ljudi koji su ostvarili tu spoznaju
pomau nam naslutiti. Ti su ljudi mudriji, imaju vie snage i veselja.
Doimlju se slobodnijima, ne u smislu da idu naokolo krei zakone
prirode (premda im se esto pripisuje mo injenja nevjerojatnih
svari), nego u smislu da prirodni red ne doivljavaju ograniavajuim.
ine se spokojnima, ak i ozarenima. Prirodni mirotvorci, njihova
ljubav izlazi prema van, jednako prema svim ljudima. Kontakt s njima
osnauje i proiava.

etiri puta do cilja

Svi ivimo na rubu beskonanog oceana kreativne ivotne moi.
Nosimo je u sebi: golemu snagu, punou mudrosti, neutaivu radost.
Ona nikada nije niim ometena i ne moe se unititi. Ali skrivena je
duboko, a to ivot ini problematinim. Beskonanost se nalazi u
najmranijem, najudaljenijem trezoru naega bia, u zaboravljenom
skladitu, dubokom bunaru. to bi bilo kad bismo je mogli iznijeti na
svjetlo i neprestano crpiti iz nje?
To je pitanje postalo indijska opsesija. Indijci su traili religijsku
istinu ne samo kako bi stekli vie openitih informacija nego kao mapu
koja e ih odvesti do viega stupnja postojanja. Religiozni ljudi bili su
oni koji su traili nain da promijene svoju prirodu, preoblikuju je u
nadljudski uzorak kroz koji bi, sa to manje zapreka, sijala
~ 40 ~

BU&CW

beskonanost. U metafori koju hinduistiki tekstovi esto navode moe

se osjetiti koliko tu potragu smatraju hitnom. Kao to bi ovjek koji na
glavi nosi zapaljeno drvo urio do jezera ugasiti plamen, isto ini i
traga za istinom, opeen plamenima ivota roenjem, smru,
samozavaravajuom ispraznou kad uri uitelju upuenom u
najvanije stvari.
Posebne hinduistike upute za ostvarivanje ljudskoga potencijala
skupljene su pod zajednikom rubrikom joge. Nekad je ta rije
evocirala slike upavih mukaraca u kratkim haljinama kako izvijaju
tijela dok mau okultnim silama. Sad kad je Zapad prisvojio pojam i
navikao se na njega, vjerojatnije emo pomisliti na vitke ene koje
vjebaju kako bi zadrale kondicijsku gipkost. Nijedna od tih dviju
slika nije potpuno odvojena od pravoga predmeta, ali obje se odnose
samo na tjelesne vidove joge. Rije joga dolazi iz istog korijena kao i
engleska rije yoke, a yoke ima dvostruko znaenje: spojiti (yoke
together) i podvrgnuti discipliniranom treningu (to bring under the
yoke, ili take my yoke upon you). Oba znaenja prisutna su u
sanskrtskoj rijei. Uobiajena definicija kae da je joga metoda
vjebanja s ciljem postizanja integracije ili sjedinjenja. Ali integracije
ega?
Neke ljude najvie zanimaju njihova tijela. Naravno, takvih je
ljudi i u Indiji osobe kojima su njihova tijela glavni predmet
zanimanja i truda. Za takve je ljude Indija, nakon nekoliko stoljea
eksperimentiranja, razvila najfascinantniju kolu tjelesne kulture koju
je svijet ikad vidio.4 Nije rije o tome da se Indija vie zanimala za
tijelo u odnosu na Zapad, nego je njezin interes otiao u drugom
smjeru. Dok je Zapad traio snagu i ljepotu, Indija se zanimala za
tonost i kontrolu, u idealnom sluaju potpunu kontrolu nad svim
tjelesnim funkcijama. Koliko njezinih izvanrednih tvrdnji iz tog
podruja moe biti i znanstveno potkrijepljeno, tek se treba vidjeti.5
Ovdje je dovoljno spomenuti da njezine opsene upute o toj temi
obuhvaaju autentinu jogu, hatha jogu. Izvorno se prakticirala kao
priprema za duhovnu jogu, ali je velikim dijelom izgubila tu
~ 41 ~

BU&CW

povezanost pa se ovdje njome neemo baviti. Ali sloit emo se sa

sudom hinduistikih mudraca o ovoj temi. S tijelom se mogu uiniti
nevjerojatne stvari ako ste spremni posvetiti ivot projektu, ali te
stvari nemaju puno veze s prosvjetljenjem. Ako rad na njima proizlazi
iz elje za pokazivanjem, one ak mogu zaustaviti duhovni rast.
Joge koje nas zanimaju su one oblikovane za ujedinjenje
ljudskoga duha s bogom skrivenim u njegovim najdubljim niama.
Budui da su sve indijske duhovne vjebe (za razliku od tjelesnih)
ozbiljno posveene tom praktinom cilju ne samo matovitoj
kontemplaciji ili razgovoru o uzvienim i dubokim idejama moemo
ih smatrati onima koje predstavljaju jedan od najrealistinijih,
sutinskih, praktinijih sustava misli i vjebi koje je ljudski um ikad
proizveo. Kako doi k Brahmanu (bog na sanskrtu) i ostati u kontaktu s
Brahmanom, kako se poistovjetiti s Brahmanom ivei izvan njega,
kako postati boanski dok si jo na Zemlji promijenjen, ponovno
roen, neunitiv dok si na zemaljskoj plohi to je potraga koja je
nadahnjivala i uzvisila ljudski duh u Indiji tijekom mnogih stoljea.6
etiri su duhovne putanje koje su hindusi odredili prema tom
cilju. Na prvi pogled to moe djelovati iznenaujue. Ako je jedan cilj,
zar ne bi trebao postojati i jedan put prema njemu? To bi moda bilo
tako kad bismo svi kretali iz iste toke, iako bi i tada drukiji naini
prijevoza hod, vonja, let savjetovali alternativne rute. Istina je
takva da ljudi prilaze cilju iz razliitih smjerova i zato mora postojati
nekoliko putanja do zajednikoga odredita.
Odakle netko poinje ovisi o tome kakva je osoba. Ta je toka
utjecala i na zapadne duhovne voe. Primjerice, jedan od najpoznatijih
meu njima, otac Surin, kritizirao je voe koji u svojim glavama
smisle plan koji potom primjenjuju na sve due pokuavajui ih
uskladiti s planom, poput ovjeka koji bi elio da svi ljudi nose istu
odjeu. Sveti Ivan od Kria usmjerio je pozornost na istu opasnost kad
je u knjizi ivi plamen napisao da cilj duhovnih voa ne bi smio biti
voditi due putem koji odgovara njima samima, nego otkriti put na
koji im Bog ukazuje. Ono to je doista posebno u hinduizmu jest
~ 42 ~

BU&CW

pozornost koju posveuje prepoznavanju osnovnih duhovnih tipova

osobnosti i disciplina koje e tim tipovima najvjerojatnije odgovarati.
Rezultat je priznanje, koje proima cijelu religiju, postojanja brojnih
puteva do boga, a svaki od njih zahtijeva poseban oblik prijevoza.

Hinduizam tvrdi da postoje etiri osnovna tipa duhovne

osobnosti. (Carl Jung svoju je tipologiju izgradio na indijskom modelu
modificirajui je u nekim pogledima.) Neki su ljudi ponajprije skloni
razmiljanju. Drugi su u osnovi emocionalni. Neki su jednostavno
aktivni. A neki su skloni eksperimentiranju. Za svaki od tih tipova
osobnosti hinduizam propisuje posebnu jogu iji je cilj iskoristiti
posebnu snagu svakoga tipa. Tipovi nisu zapeaeni u nepropusnim
odjeljcima, jer svako ljudsko bie u odreenoj mjeri posjeduje sva
etiri talenta, kao to veina ruku s kartama sadri sve etiri serije. Ali
ima smisla voditi s najjaom serijom.
Sve etiri putanje poinju moralnim pripremama. Cilj svih joga
jest uiniti povrinsko jastvo prozirnim za boanski sloj ispod njega i
zato se prvo mora oistiti od loih neistoa. Religija je uvijek vie od
moralnosti, ali nee opstati ako joj nedostaje moralna baza. Sebini
postupci uvruju ogranieno jastvo umjesto da ga rastope, a
zlonamjernost remeti tijek svijesti. Zato prvi korak svake joge
obuhvaa njegovanje navika poput neozljeivanja, istinoljubivosti,
nekrae, samokontrole, istoe, zadovoljstva, samodiscipline i
nesavladive elje da se dosegne cilj.
Imajui na umu ove zajednike pripreme, spremni smo za
posebne smjernice svih tipova joge.

Put do boga kroz znanje

Jnana joga, namijenjena duhovnim pripravnicima snane
sklonosti razmiljanju, put je prema jedinstvu s vrhovnim bogom
preko znanja. Takvo znanje grki gnosis i sophia nema nikakve
veze s injeninim informacijama, ono nije enciklopedijsko. Prije je
~ 43 ~

BU&CW

rije o intuitivnom rasuivanju koje preobraava, s vremenom

pretvarajui spoznavateljicu u ono to zna. (Ovdje je primjereno
uporabiti zamjenicu ona zato to su u najvanijim zapadnim
jezicima hebrejskom, latinskom i grkom rijei za znanje u ovom
obliku uglavnom enskoga roda.) Takvim je ljudima vano
razmiljanje. Oni ive u svojim glavama jer im ideje imaju gotovo
opipljivu ivotnost, pleu i pjevaju za njih. Ako se takve pojedince
ismijava kao filozofske glave u oblacima, to je zato to osjeaju
Platonovo Sunce koje sja iza tih oblaka. Takvim ljudima misli imaju
posljedice, njihovi umovi pokreu njihove ivote. Malo je onih koji su
uvjereni u Sokratovu tvrdnju da treba znati to je dobro da bismo
inili dobro, ali u njegovu osobnom sluaju, vjerojatno je samo iznio
jasnu injenicu.

Za ljude koji su na takav nain posveeni uenju, hinduizam

predlae niz prikaza oblikovanih da uvjere misliteljicu kako posjeduje
vie od ogranienog sebstva. Logika je podloga jasna. Jednom kad
jnana joga dosegne tu toku, njezin osjeaj sebe prebacit e se na
dublju razinu.
Klju ovoga plana jest diskriminacija, mo razlikovanja
povrinskog sebstva koje privlai najvei dio pozornosti i veeg
sebstva koje se ne vidi. Njegovanje te moi prolazi kroz tri faze, a prva
je od njih uenje. Sluajui mudrace, itajui tekstove i rasprave o redu
Tome Akvinskog Summa Theologiae, kandidatkinja se suoava s
mogunou da je njezino sutinsko postojanje zapravo jednako
samom Postojanju.
Drugi je korak razmiljanje. Dugotrajnom, intenzivnom
refleksijom, onaj kojeg je prvi korak predstavio kao hipotezu mora
preuzeti ivot. Atman (unutarnji bog) mora se promijeniti od koncepta
do realizacije. Za ovaj je plan propisan broj linija refleksije. Primjerice,
uenik bi mogao dobiti savjet da preispita svakodnevni jezik i razmisli
o njegovim implikacijama. Rije moj uvijek podrazumijeva razliku
izmeu vlasnika i onoga to posjeduje: kad govorimo moja knjiga ili
moja jakna, ne pretpostavljamo da smo mi te stvari. Ali govorimo i
~ 44 ~

BU&CW

moj um, moje tijelo ili moja osobnost otkrivajui da se na neki

nain takoer smatramo posebnim od njih. to je to ja koje
posjeduje moje tijelo i moj um, ali im nije istovjetno?
Znanost mi ponovno govori da u mojemu tijelu ne postoji nita
to je ondje bilo prije sedam godina, a moj um i moja osobnost takoer
su doivjeli velike promjene. Ipak, unato njihovim mnogobrojnim
izmjenama, na neki sam nain ostao ista osoba, osoba koja je vjerovala
u ovo i ono, koja je nekad bila mlada, a sad je stara. to je to u meni to
je stalnije od tijela ili uma i izdralo je sve promjene? Ako se o njemu
ozbiljno razmilja, ovo pitanje moe osloboditi ovjekovo Ja od manje
vanih identifikacija.

Naa rije osobnost dolazi od latinske rijei persona koja se

izvorno odnosila na masku to ju je glumac nosio kad bi stupio na
pozornicu i zaigrao ulogu, maska kroz (per) koju je izgovarao (sonare)
svoju ulogu. Maska je izraavala ulogu, a glumac bi iza nje ostao
skriven i anoniman, izdvojen od prikazanih emocija. Hindusi kau da je
to savreno jer su uloge isto to i nae osobnosti, uloge u kojima smo
angairani na trenutak u ovoj najveoj od svih tragikomedija, drami
ivota u kojoj smo istodobno suautori i glumci. Kao to dobra glumica
daje sve od sebe u ulozi, i mi bismo svoje uloge trebali potpuno
proivjeti. Ono u emu grijeimo jest da za trenutano dodijeljene
uloge mislimo da je to ono to doista jesmo. Opinjeni smo svojim
replikama, ne moemo se sjetiti prethodnih uloga i slijepi smo za one
koje e doi u budunosti. Zadaa praktikantice joge jest ispraviti ovu
lanu identifikaciju. Okreui svjesnost prema unutra, ona mora
prodrijeti kroz bezbrojne slojeve svoje osobnosti dok, nakon to je
prola kroz sve njih, ne dosegne anonimnu, veselo bezbrinu glumicu
skrivenu ispod njih.
Razlikovanju izmeu sebe i Sebe moe pomoi jo jedan primjer.
Mukarac igra ah. ahovska ploa predstavlja njegov svijet. Figure se
moraju pomicati, kule osvajati i gubiti, cilj ostvariti. Igra se moe dobiti
ili izgubiti, ali ne i sam igra. Ako je radio naporno, unaprijedio je svoju
igru i sposobnosti to se dogaa kako u porazu tako i u pobjedi. Igra
~ 45 ~

BU&CW

je povezan sa svojom cjelokupnom osobom, a tako je i ogranieno bie

svakoga posebnog ljudskog vijeka povezano s inherentnim atmanom.

Metafore se nastavljaju. Jedna od najljepih nalazi se u

Upaniadama kao i kod (zanimljivom podudarnou) Platona. Govori o
jahau koji spokojno i nepomino sjedi u dvokolici. Prebacivi
odgovornost za putovanje na vozaa dvokolice, slobodno moe sjediti i
posvetiti punu pozornost prirodi oko sebe. U toj slici krije se metafora
ivota. Tijelo je dvokolica. Cesta kojom putuje su osjetilni objekti. Konji
koji vuku dvokolicu cestom su osjetila. Um koji nadzire osjetila kad su
disciplinirana predstavljen je uzdama. Sposobnost uma da donosi
odluke je voza, a gospodar dvokolice iji je autoritet neupitan, ali
ne mora ni prstom mrdnuti jest Sveznajue sebstvo.
Ako je praktikantica sposobna i ustrajna, takve e refleksije s
vremenom izazvati vrlo iv osjeaj beskonanog Sebstva u pozadini
prolaznog, ogranienog sebstva. U ovjekovu umu oni e postati
potpuno razdvojeni i zasebni, odvojeni poput ulja i vode, dok su se
prije mijeali kao voda i mlijeko. Vjebaica je tada spremna za trei
korak na putu znanja koji se sastoji od prebacivanja njezina
samoidentificiranja do njezina trajnoga dijela. Izravan put do
ostvarenja tog cilja jest razmiljati o sebi kao o Duhu, ne samo tijekom
meditiranja rezerviranih u tu svrhu nego, to je vie mogue, i tijekom
obavljanja svakodnevnih zadaa. Ali ova posljednja vjeba nije nimalo
laka. Ona mora unijeti raskol izmeu njezina tijelom zatvorenog ega i
njezina atmana, a u tome e joj pomoi ako o prethodnom bude
razmiljala u treem licu. Umjesto: Ja hodam ulicom, ona misli:
Sybil hoda Petom avenijom, i pokuava uvrstiti tu tvrdnju
vizualizirajui samu sebe iz daljine. Ni izvritelj ni pacijent, njezin
pristup onome to se zbiva jest: Ja sam svjedok. Svoju nestvarnu
prolost promatra s takvim odmakom kao da puta kosu da se osui na
vjetru. Poput svjetiljke koja osvjetljava prostoriju neoptereena onime
to se u prostoriji dogaa, tekstovi nam govore da tako i jogi gleda to
se dogaa u njegovoj kui od protoplazme. ak je i Sunce, sa svom
svojom toplinom, arobno izdvojeno., glasi natpis pronaen na
~ 46 ~

BU&CW

jednom zatvorskom zidu. ivotni dogaaji jednostavno mogu nastaviti

dalje. Dok sjedi u zubarskoj stolici, Sybil razmilja: Jadna Sybil. Ubrzo
e zavriti. Ali mora biti potena i isti takav stav zauzeti i kad je
posjeti srea te ne bude eljela nita drugo nego uivati u slavi koju
dobiva.
Razmiljanje o sebi u treem licu istodobno ini dvije stvari.
Unosi razdor izmeu ovjekove samoidentifikacije i povrinskoga
jastva i istodobno tu samoidentifikaciju tjera na dublju razinu dok,
naposljetku, kroz znanje identino s postojanjem, ovjek u potpunosti
ne postane ono to je zapravo oduvijek bio. To si ti, osim kojeg nema
nijednoga drugog proroka, sluaa, mislioca ili initelja.7

Put do boga kroz ljubav

Joga znanja smatra se najkraim putem do boanske realizacije.
Ali ona je i najstrmiji put. Zahtijeva rijetku kombinaciju racionalnosti i
duhovnosti pa je namijenjena samo nekolicini odabranih.

ivot je veim dijelom pokretan emocijama, a manje razumom.

Od mnogih emocija koje ispunjavaju ljudsko srce, najsnanija je ljubav.
ak se i mrnja moe protumaiti kao povratna reakcija od ometanja
nagona ljubavi. tovie, ljudi esto postaju nalik onome koga vole s
njegovim imenom ispisanim na elu. Cilj bhakti joge jest usmjeriti
ljubav koja lei u temelju svakoga srca prema bogu. Kao to vode
Gangesa neprekidno teku prema oceanu, kae bog u Bhagavata
Purani, tako se i umovi bhakti stalno kreu prema Meni, Vrhovnoj
Osobi smjetenoj u svakom srcu, im uju o Mojim kvalitetama.
Suprotno putu znanja, bhakti joga ima bezbroj sljedbenika i
zasigurno je najpopularnija od etiriju joga. Iako potjee jo iz
antikoga doba, jedan od njezinih najpoznatijih zagovornika bio je
mistini pjesnik iz 16. stoljea imenom Tulsidas. Poetkom svojega
branog ivota Tulsidas je bio neizmjerno zaljubljen u svoju enu, ak
toliko da nije mogao biti bez nje ni jedan dan. Jednom je prigodom ona
~ 47 ~

BU&CW

otila posjetiti roditelje. Prije podneva Tulsidas je poao za njom, a kad

ga je vidjela, ena je rekla: Tako si jako vezan za mene! Kad bi barem
mogao prebaciti svoju vezanost na boga, odmah bi ga dosegnuo.
Sigurno bih, pomislio je Tulsidas. Probao je i uspjelo mu je.
Sva osnovna naela bhakti joge bogato su prikazana u kranstvu.
I doista, s hinduistikoga stajalita, kranstvo je veliki, briljantno
osvijetljen bhakti put prema bogu. Drugi putevi nisu zanemareni, ali su
manje jasno oznaeni. Na tom se putu bog shvaa drukije nego u
jnani. U jnana jogi slika vodilja bilo je neogranieno more postojanja
ispod valova naega ogranienog sebstva. To je more predstavljalo
sveproimajuega Sebe koje je u nama i izvan nas i s kojim bismo se
trebali poistovjetiti. Tako zamiljen, bog je neosoban ili, bolje reeno,
nadosoban, jer se osobnost budui da je odreena ini
ogranienom, dok je jnanski vrhovni bog neogranien. Prema bhakti, za
koju su osjeaji stvarniji od misli, bog se ini drukijim po svim
navedenim stavkama.
Prvo, budui da je zdrava ljubav ljubav prema van, bhakta e
odbaciti sve prijedloge da je bog kojeg ovjek voli on sam, ak i
najdublji dio njega, i ustraje na odvojenosti boga od ovjekove
osobnosti. Kao to hinduistiki religiozni klasik kae: elim okusiti
eer, ne elim biti eer.
Moe li voda ispiti samu sebe?
Mogu li stabla okusiti plodove koje daju?
Onaj koji tuje Boga mora stajati odvojen od Njega,
Jedino e tako znati radosnu ljubav Boju;
Jer ako kae da su on i Bog jedno,
Ta radost i ta ljubav odmah e nestati.
Ne molite se vie za potpuno jedinstvo s Bogom:
Gdje bi bila ljepota kad bi dragulj i okolina bili jedno?
Vruina i hlad su dvoje,
Da nisu, gdje bi bila ugodnost hlada?
~ 48 ~

BU&CW

Majka i dijete su dvoje,

Da nisu, gdje bi bila ljubav?
Kad se susretnu nakon razdvojenosti,
Kako su samo radosni, majka i dijete!
Gdje bi bila radost kad bi dvoje bili jedno?
Zato se ne molite vie za potpuno jedinstvo s Bogom.8
Drugo, zbog uvjerenja u odvojenost boga od ovjeka, bhaktin se
cilj takoer razlikuje od jnanina. Bhakta nee teiti poistovjeivanju s
bogom, nego e oboavati boga svakim dijelom svojega bia. Rijei
Bedea Frosta, premda napisane u drugoj tradiciji, izravno su
primjenjive na ovu stranu hinduizma: Sjedinjenje nije panteistiko
upijanje ovjeka u jedinstvo, nego je zasebnog karaktera. Usto, budui
da je to ponajprije sjedinjenje ljubavi, vrsta potrebnog znanja jest
znanje o prijateljstvu u najviem smislu te rijei.9 Konano, u takvom
kontekstu boja osobnost nikako nije ogranienje, nego je zapravo
nuna. Filozofi su moda u stanju voljeti isto postojanje, neodreeno
izvan svih obiljeja, ali oni su iznimke. Uobiajeni je objekt ljudske
ljubavi osoba koja posjeduje neka obiljeja.
Sve to moramo initi u ovoj jogi jest iskreno voljeti boga ne
samo govoriti da ga volimo nego ga doista voljeti, voljeti jedino boga
(druge stvari volimo u odnosu na boga) i voljeti ga bez skrivenoga
razloga (ak ni zbog elje za osloboenjem ili da bi on volio nas), zbog
same ljubavi. U onoj mjeri u kojoj uspijemo u tome, doivjet emo
radost jer se nijedno iskustvo ne moe usporediti s iskustvom potpune
i iskrene ljubavi. tovie, svako jaanje nae privrenosti bogu oslabit
e svjetovni utjecaj. Sveci mogu, i doista hoe, voljeti svijet vie od
laika, ali oni ga vole na drukiji nain gledajui ga u sjaju koji se
odraava od oboavanoga boga.
Kako izazvati takvu ljubav? Jasno je da zadaa nije nimalo
jednostavna. Svjetovne stvari stalno odvlae nau naklonost pa se
moe initi udom da Bie koje se ne moe ni vidjeti ni uti ikada
postane njihov suparnik.
~ 49 ~

BU&CW

Uimo u hinduistike mitove, njihove velianstvene simbole,

nekoliko stotina prikaza boga, obrede koji stalno okreu no i dan
poput molitvenoga kotaa koji nikada ne staje. Cijenjeni kao sami sebi
svrha, oni, naravno, mogu prisvojiti boje mjesto, ali to im nije
namjera. Oni su posrednici iji je poziv upoznati ljudsko srce s onom
to oni predstavljaju, a ne oni sami. Zabluda je pobrkati hinduistike
slike s idolatrijom i mnotvo njihovih bogova s politeizmom. Oni su
uzletita s kojih razumom natovaren ljudski duh moe krenuti u svoj
let samoga prema Samome. ak e i seoski sveenici sveanosti u
svojim hramovima esto poeti ovom invokacijom:
O Gospodine, oprosti mi tri grijeha zbog mojih ljudskih
ogranienja:
Ti si svugdje, ali tujem te ovdje;
Ti si bez oblika, ali ja te tujem u ovim oblicima;
Ti ne treba hvale, ali ja ti ipak nudim ove molitve
i pozdrave.
Gospodine, oprosti mi tri grijeha zbog mojih ljudskih
ogranienja.

Simbol poput mnogorukog stvorenja, koji slikovito prikazuje

boju zaprepaujuu mnogostranost i nadljudsku snagu, moe
ukratko predstaviti cijelu teologiju. Mitovi ulaze u dubine koje intelekt
moe samo naslutiti. Alegorije i legende na takav nain predouju
ideale da ih sluatelj poeli oiviti jasna potvrda tvrdnje Irwina
Edmana da e ljude dirnuti mit i bajka, a ne pravni dokumenti i
logika. Njihova vrijednost lei u snazi da povuku nae misli od
svjetovnih stvari na misao o bogu i bojoj ljubavi. Svoju naklonost
stalno okreemo u smjeru boga hvalei ga, molei mu se predanou
cijeloga srca, razmiljajui o njegovoj velianstvenosti i slavi, itajui o
bogu u tekstovima, drei cijeli svemir njegovim djelom. Oni koji
razmiljaju o Meni i tuju Mene bez ikakve povezanosti s neim
drugim, kae Gospodin Krina u Bhagavadgiti, takve brzo vadim iz
~ 50 ~

BU&CW

oceana smrti.
Valja spomenuti tri obiljeja bhakta pristupa: japam, ljubav
predstavljenu na razliite naine i tovanje izabranog ideala.

Japam je postupak ponavljanja bojega imena. U kranstvu se

moe usporediti s jednim od klasinih djela ruske duhovnosti
Ispovijesti ruskog hodoasnika. To je pria o neimenovanom seljaku ija
je osnovna briga bila ispuniti biblijsku naredbu moliti se bez
prestanka. U potrazi za nekim tko e mu objasniti kako to initi, lutao
je Rusijom i Sibirom s naprtnjaom u kojoj je bio suh kruh i spavao kod
lokalnoga stanovnitva. Seljak je razgovarao s mnogim autoritetima, ali
nailazio je na razoaranja sve dok naposljetku nije susreo starca koji
ga je poduio neprekidnom, trajnom zazivanju boanskog imena
Isusovog usnama, duhom, srcem, tijekom svakoga rada, u svakom
trenutku, na svim mjestima, ak i tijekom sna. Starac ga je poduavao
sve dok nije mogao ponoviti Isusovo ime 12 000 puta na dan bez
ikakva napora. Takva uestala sluba usana neprimjetno postaje
iskreni proglas srca. Molitva postane stalna, ugodna prisutnost u
ovjeku koja donosi golemu radost. Ponavljaj ime Gospodinovo
tijekom svih svojih aktivnosti, hinduska je izreka istog znaenja.
Tijekom pranja ili tkanja, dok sadi ili kupuje, neprimjetno, ali
neizbrisivo te verbalne kapljice tenje upiju se u podsvijest punei je
boanskim.
Ljubav predstavljena na razliite naine stavlja u religijsku
uporabu injenicu da ljubav preuzima razliite nijanse ovisno o kakvoj
je vrsti odnosa rije. Ljubav roditelja prema djetetu ima prizvuk
zatitnikog osjeaja dok djetetova ljubav ukljuuje ovisnost o
roditelju. Ljubav izmeu prijatelja drukija je od brane ljubavi ene i
mukarca. Drukija je i ljubav odanog sluge prema njegovu gospodaru.
Hinduizam smatra da sve te vrste ljubavi imaju svoju ulogu u
osnaivanju boje ljubavi i potie bhakte da ih iskoriste. Kranstvo u
praksi ini isto. Najee prikazuje boga kao dobronamjernog
zatitnika simboliziranog kao gospodar ili roditelj, ali drugi oblici nisu
iskljueni. Kakvog prijatelja imamo u Isusu, poznata je kranska
~ 51 ~

BU&CW

crkvena pjesma, a stih moj Gospodar i moj Prijatelj posebno se istie

u drugoj pjesmi. U Pjesmi nad pjesmama bog je predstavljen kao
suprunik kao i u kranskim mistinim zapisima u kojima je ustaljena
metafora braka due s Kristom. Stav kojim se boga doivljava kao
neije dijete zvui pomalo udno zapadnjakim uima, ali magija
Boia uvelike poiva na injenici da je to jedino doba godine kada bog
u ljudska srca ulazi kao dijete i u njima pobuuje njenost roditeljskog
nagona.
Naposljetku dolazimo do tovanja boga u obliku odabranog
ideala. Hindusi su prikazali boga u bezbroj oblika i tvrde da je to
primjereno. Svaki od njih simbol je koji ukazuje na neto dalje i budui
da nijedan oblik ne iscrpljuje pravu prirodu boga, potreban je cijeli niz
da bi se zaokruila slika svih bojih lica i pojavnosti. Ali iako svi prikazi
jednako upuuju na boga, preporuljivo je da svaki vjernik izgradi
doivotnu privrenost jednom od njih. Jedino se tako moe produbiti
njegovo znaenje i pojmiti njegova puna snaga. Odabrani prikaz bit e
ovjekov ita ili prihvaeni oblik boanskog. Bhakta ne mora odbaciti
druge oblike, ali onaj odabrani nikada nee biti istisnut i uvijek e
zauzimati posebno mjesto u uenikovu srcu. Za veinu e ljudi idealni
oblik biti jedna od bojih inkarnacija, a boga se najspremnije moe
voljeti u ljudskom obliku jer su naa srca ve prilagoena ljubavi
prema ljudima. Mnogi hinduisti prepoznaju Krista kao boga-ovjeka
dok istodobno vjeruju da su postojali i drugi, primjerice Rama, Krina i
Budha. Kad god je stabilnost svijeta ozbiljno ugroena, bog se sputa
na Zemlju i ispravlja neravnoteu.
Kad dobrota oslabi,
Kad se zlo povea,
Ja si nainim tijelo.

U svakom se dobu vraam

Da bih isporuio svetost,
~ 52 ~

BU&CW

Da bih unitio grijeh grenika,

Da bih izgradio pravednost. (Bhagavadgita, IV:7-8)

Put do boga kroz rad

Trei put prema bogu, namijenjen osobama sklonima aktivnom
ivotu, jest karma joga, put prema bogu kroz rad.
Pregled anatomije i psihologije ljudskih tijela otkriva zanimljivu
injenicu. Svi probavni i dini organi slue opskrbljivanju krvi
hranjivim tvarima. Cirkulacijski sustav prenosi hranjivu krv kroz cijelo
tijelo odravajui kosti, zglobove i miie. Kosti daju okosnicu bez koje
miii ne bi mogli raditi dok zglobovi daju fleksibilnost nunu za
izvoenje pokreta. Mozak planira pokrete koji e se izvesti, a provodi
ih spinalni ivani sustav. Vegetativni ivani sustav, potpomognut
endokrinim sustavom, odrava sklad unutarnjih organa o kojima ovise
motoriki miii. Ukratko, cijelo tijelo, osim reproduktivnog sustava,
usmjereno je prema djelovanju. ini se da je ljudski stroj, pie
lijenik, doista izraen za djelovanje.10
Rad je glavna okosnica ljudskoga ivota. Nije rije samo o tome
da svi, osim vrlo maloga broja ljudi, moraju raditi kako bi preivjeli jer
je potreba za radom vie psiholoka nego ekonomska. Prisiljeni na
ljenarenje, veina ljudi postane razdraljiva; prisiljeni na odlazak u
mirovinu, ljudi propadaju. Pritom mislimo i na opsesivne domaice
kao i na uspjene znanstvenice poput gospoe Curie. Takvim ljudima
hinduizam kae da se ne moraju povui u samostan kako bi spoznali
boga. Boga moete pronai u svijetu svakodnevice, uvijek i svugdje.11
Bacite se svim snagama na posao, ali inite to mudro, na nain koji e
donijeti najvee nagrade, a ne samo one nevane. Nauite tajnu rada
kojom vas svaki pokret moe voditi prema bogu ak i dok obavljate
druge aktivnosti, poput runoga sata koji se sam navija dok se druge
funkcije nesmetano odvijaju.
Kako e se to initi ovisi o drugim odrednicama ovjekove
~ 53 ~

BU&CW

prirode. Izabravi put rada, karma jogi ve je pokazao sklonost prema

djelovanju, ali preostaje jo pitanje je li pratea sklonost preteno
emocionalna ili misaona. Odgovor na to pitanje odreuje hoe li jogi
pristupiti poslu intelektualno ili u duhu ljubavi. Jezikom etiriju joga,
karma joga moe se vjebati na oba naina: jnana (znanje) ili bhakti
(predano sluenje).
Kao to smo vidjeli, smisao ivota je transcendirati malenost
ogranienoga sebe. To se moe postii identificiranjem samog sebe s
nadosobnim Apsolutnim smjetenim u jezgri ovjekova bia ili
prebacivanjem interesa i privrenosti osobnom bogu koji se doivljava
razliitim od ovjeka. Ovo prvo je put jnane, drugo je bhakti. Rad moe
biti vozilo za samotranscendiranje u oba pristupa jer prema
hinduistikoj doktrini svaka akcija izvedena prema vanjskom svijetu
utjee na poinitelja. Posijeem li stablo koje mi zaklanja pogled, svaki
udarac sjekire uzdrma stablo, ali ostavlja trag i na mene utiskujui sve
dublje u moje bie odlunost da svijetu nametnem svoju volju. Sve to
inim za svoju osobnu dobrobit dodaje jo jedan sloj mojemu egu i,
podebljavajui ga, sve me vie udaljava od boga. Obratno, svaki in
izveden bez misli o samome sebi umanjuje moju egoistinost dok
konano ne bude vie nijedne prepreke izmeu mene i Boanskog.

Najbolji nain za one sklone emocijama da uine rad nesebinim

jest da ukljue svoje strastvene i odane prirode i rade u boju svrhu, a
ne u svoju. Onaj koji izvodi djela bez privrenosti, ostavljajui ih bogu,
neumrljan je njihovim posljedicama kao lotosov list vodom.12 Takav
je pojedinac aktivan kao i prije, ali radi iz drukijeg motiva, iz
posveenosti. Djela se vie ne izvode radi stjecanja osobnih nagrada.
Ne samo da ih sad izvode kao sluenje bogu nego su potaknuta bojom
voljom i omoguena bojom energijom koja se prenosi sljedbenikom.
Ti si initelj, a ja instrument. Izvedena u tom duhu, djela olakavaju
ego umjesto da ga optereuju. Svaka zadaa postaje sveti obred, s
ljubavlju izvren kao ivua rtva bojoj slavi. to god radio, to god
jeo, sve to ponudi u rtvi, sve to da, koju god tednju prakticira, O
Sine Kuntin, uini ovo kao rtvu za Mene. Tako e biti slobodan od
~ 54 ~

BU&CW

okova djela koja donose dobre i zle rezultate, kae Bhagavadgita.

Nemaju elje za plodovima svojih djela, nadovezuje se Bhagavata
Purana. Te osobe ne bi prihvatile ak ni sjedinjenje sa Mnom; uvijek
bi dale prednost Mojoj slubi.
Mlada, tek udana i zaljubljena ena, ne radi samo za sebe. Dok
radi, misao o njezinu voljenom uvijek je negdje u prikrajku misli dajui
svrhu i znaenje njezinu radu. Tako je i s predanim slugom. On ne trai
nita za sebe. Bez obzira na osobnu cijenu, sluga obavlja svoju dunost
da bi gospodar bio zadovoljan. Tako je i boja volja zadovoljstvo i
radost za njegova sljedbenika. Podajui se Gospodaru svega, vjernika
vie ne dodiruju prolaznosti ivota. Takvi ljudi ne podlijeu
obeshrabrenju jer ih ne motivira pobjeda; jedino to ele jest biti na
pravoj strani. Oni znaju da ako se povijest promijeni, nee je
promijeniti ljudska bia, nego njezin Stvoritelj kad ljudska srca
budu spremna. Povijesne osobe gube otrinu kad se ponu
uznemiravati oko ishoda svojih djela. Posao koji mora obaviti radi
bez privrenosti. Podreujui sva djela Meni, oslobaajui se od enji
i sebinosti, bori se neuznemiren tugom (Bhagavadgita).
Nakon to se odrekne svih zahtjeva prema poslu, ukljuujui i to
hoe li uspjeti u svojoj namjeri, karma jogijeva djela vie ne poveavaju
ego. Ne ostavljaju nikakva traga na umu koji bi mogao upravljati
kasnijim odgovorima. Na taj nain jogi razrauje nakupljene utiske
prethodnih djela bez stjecanja novih. Bez obzira na to to netko misli o
ovom karmikom nainu poimanja stvari, psiholoka istina koju on
ukljuuje odmah je vidljiva. Osoba koja je potpuno na raspolaganju
drugima gotovo da ne postoji. panjolci ironino kau: eli li postati
nevidljiv? Nemoj misliti o sebi dvije godine i nitko te nee
primjeivati.
Rad kao put prema bogu drukiji je za ljude ije su sklonosti vie
misaone nego emotivne. I za njih je najvaniji nesebian rad, ali oni
njegovoj izvedbi pristupaju na drukiji nain. Filozofi ideju o
Neogranienom Biu u sreditu samoga sebe nerijetko smatraju
suvislijom od misli o boanskom Stvaratelju koji s ljubavlju pazi na
~ 55 ~

BU&CW

svijet. Zato bi njihov pristup radu trebao biti prilagoen nainu na koji
gledaju na stvari.

Put koji vodi k prosvjetljenju je rad izveden nepovezano s

empirijskim jastvom. Konkretno, sastoji se od povlaenja crte izmeu
ogranienoga sebe koji djeluje, s jedne strane, i vjenoga Sebe koji
promatra djelovanje, s druge strane. Ljudi obino pristupaju poslu
ovisno o njegovim posljedicama na njihovo empirijsko ja novac ili
priznanje koje e im donijeti. Ali to napuhuje ego, podebljava njegovo
odvajanje i na taj nain njegovu izolaciju.
Alternativa je rad koji se izvodi bez privrenosti, gotovo potpuno
odvojeno od empirijskoga jastva. Identificiranjem s Vjenim, radnik
radi, ali budui da njegova djela izvodi empirijsko ja, Pravo Ja nema
nikakve veze s njima. Poznavatelj Istine, smjeten u Sebi, trebao bi
misliti: Ja ne inim nita. Dok gleda, die, govori, puta, dri, otvara i
zatvara oi, on promatra samo osjetila kako se kreu meu osjetilnim
objektima.13
Kako se jogijeva identifikacija prebacuje s njegova ogranienog
na neogranieno Jastvo, postajat e sve ravnoduniji prema
posljedicama koje dolaze od njegovih ogranienih akcija. Sve vie e
prepoznavati istinu Gitina izrijeka: Ima pravo na rad, ali ne i na
njegove plodove. Dunost samo radi dunosti postaje njezina parola.

Onaj koji obavlja zadau

to mu je nalae dunost,
Ne marei nimalo
Za plod svojeg djelovanja,
On je jogi. (Bhagavadgita, VI:1)

Odatle pria o jogiju to je, dok je sjedio meditirajui na obali

Gangesa, vidio korpiona koji je upao u vodu. Izvadio ga je van, ali ga je
korpion iznenada ugrizao i ponovno pao u rijeku. Jogi ga je ponovno
spasio i korpion ga je opet ugrizao. Epizoda se ponovila jo dva puta,
nakon ega je jedan oevidac upitao jogija: Zato stalno spaava tog
~ 56 ~

BU&CW

korpiona kad ti se svaki put zahvali tako da te ugrize? Jogi mu je

odgovorio: korpionu je u prirodi da grize. Jogiju je u prirodi da
pomogne drugima kad god moe.
Karma jogiji pokuat e svaku sljedeu stvar obaviti kao da je to
jedini posao na svijetu i, nakon to je obave, s istim se stavom okrenuti
sljedeoj dunosti. Usredotoujui se potpuno i mirno na svaku obvezu
koja se nae pred njima, odoljet e nestrpljenju, uzbuenju i
uzaludnom pokuaju da odjednom rade ili razmiljaju o nekoliko
stvari. U razliite zadatke koje im sudbina nanese na put, oni e uloiti
svu svoju snagu jer, kad to ne bi uinili, znailo bi da su se prepustili
lijenosti, drugom obliku sebinosti. No nakon to su to uinili, odvojit
e se od obavljenog ina i nee mariti za rezultat.
Isto mi je gubitak ili dobitak,
Isto mi je sramota ili slava,
Isto mi je uitak, bol. (Bhagavadgita, XII)
Zreli pojedinci ne bune se protiv ispravaka jer se vie
identificiraju s dalekosenim sobom koji ima koristi od ispravaka, a ne
s trenutanim kojeg se savjetuje. Slino tako, i jogi mirno prihvaa
gubitak, bol i sram znajui da su to njegovi uitelji. Ovisno o tome
koliko su uronjeni u Vjeno, jogiji mogu iskusiti mirnou usred
intenzivne aktivnosti. Poput sredita brzog kovitlaca doimaju se
mirnima emocionalno mirnima ak i kad su vrlo uurbani. To je
poput mirnoe apsolutnoga kretanja.

Premda su konceptualni okviri unutar kojih filozofske i njene

osobe prakticiraju karma jogu razliiti, nije teko uoiti njihovu
zajedniku crtu. Obje ukljuuju radikalno reduciranu prehranu
osmiljenu za izgladnjivanje ogranienog ega tako da mu se uskrate
posljedice djelovanja kojima se hrani. Nijedna ne daje ni najmanju
prednost
uroenom
egoizmu
koji
svijet
dri
zdravim
samopotovanjem. Bhakta trai samonitavilo dajui srce i volju
Vjenom Pratitelju i na taj je nain tisuama puta vie obogaena. Jnani
~ 57 ~

BU&CW

je jednako usmjeren k smanjenju ega i uvjeren je da e, ukoliko

pothvat uspije, na vidjelo izii jezgra njegova ja koja se bitno razlikuje
od maske na povrini, uzvieni stanovnik i promatra, transcendira
sfere biveg svjesno-nesvjesno sustava, ravnoduno nezabrinut oko
sklonosti koje su prije podravale pojedinanu biografiju. Ovo
anonimno dijamantno bie zapravo nije ono to smo cijenili kao svoj
karakter i njegovali kao svoje sposobnosti, sklonosti, vrline i ideale, jer
on transcendira svaki obzor nerazjanjene svijesti. On je umotan ispod
slojeva tijela i osobnosti, ali tamni, neprozirni (slojevi povrinskog
sebe) nisu otkrivali njegovu sliku. Jedino mu prozirna bit (sebe u kojoj
su sve privatne elje rasprene) doputa da postane vidljiv kao na
staklu ili na povrini mirnoga jezera. I u trenutku kad je prepoznat,
njegova pojavnost daruje trenutnu spoznaju da je to na pravi
identitet. ivotni monad zapamen je i pozdravljen, iako je razliit od
svega u ovom fenomenalnom kompozitu tijela i duha koji smo, pod
iluzijom
uzrokovanom
svojim
uobiajenim
neznanjem
i
nediskriminativnom svijeu, grubo zamijenili za pravu i trajnu bit
naega postojanja.14

Put do boga kroz psiho-fizike vjebe

Zbog vrtoglavih visina do kojih vodi, raja joga u Indiji bila je
poznata kao kraljevski (raj) put do reintegracije. Stvorena za ljude
sklone znanosti, rije je o putu prema bogu preko psiho-fizikih
pokusa.
Zapad je prihvatio empirizam u laboratoriju, ali esto mu je
iskazivao nepovjerenja kad je rije o duhovnim pitanjima tvrdei da
oboava osobno iskustvo inei ga posljednjim testom istine. Indija
nije imala takvih sumnji. Uz objanjenje da se duhovnim pitanjima
moe pristupiti jednako empirijski kao i opipljivoj prirodi, ona potie
ljude koji posjeduju potrebnu sklonost i snagu volje da trae boga na
laboratorijski nain. Takav pristup zahtijeva jako uvjerenje da smo
pravi mi vie od onoga to sad shvaamo i strast da izmjerimo pravi
~ 58 ~

BU&CW

raspon jastva. Za one koji posjeduju te kvalitete, raja joga skicira niz
koraka koje trebaju slijediti, jednako strogo poput koraka u fizikim
eksperimentima. Ako oni ne dovedu do oekivanih posljedica, hipoteza
se pobija, barem kad je rije o tom ispitivau. Ali ipak se pretpostavlja
da e nastala iskustva potvrditi postavljenu hipotezu.
Za razliku od veine eksperimenata u prirodnim znanostima, oni
iz raja joge odravaju se na samom pojedincu, a ne na vanjskoj prirodi.
ak i kad se znanost okrene samoeksperimentu primjerice u
medicini, gdje etika propisuje da se opasni pokusu smiju vriti samo na
samome sebi indijski naglasak je drukiji. Jogi ne eksperimentira na
svojemu tijelu (iako emo vidjeti da je tijelo svakako ukljueno u
pokus), nego na svojemu umu. Eksperimenti se odvijaju u obliku
prakticiranja umnih vjebi i promatranja njihovih subjektivnih
posljedica.
Prihvaanje dogmi nije obvezno, ali eksperimenti zahtijevaju
hipotezu koju e potvrditi ili odbaciti. Hipoteza u temelju raja joge
hinduistika je doktrina o ljudskom jastvu i premda smo je opisivali
ve nekoliko puta, moramo je ponovno ukratko predstaviti kao
pozadinu na kojoj se izvode koraci raja joge.
Teorija polazi od stanovita da je ljudsko bie slojevit entitet. Ne
moramo ulaziti u detaljnu hinduistiku analizu tih slojeva, opisi su
tehniki i moda e znanost budunosti pokazati da su vie metaforiki
nego doslovno precizni. Za nae je potrebe dovoljno saeti hipotezu
reducirajui slojeve na etiri najvanija. Prvo i najoitije, imamo tijela.
Nakon tijela, tu su svjesni slojevi naih umova. Ispod tih dvaju slojeva
nalazi se tree podruje, carstvo individualnog podsvjesnog. Taj je sloj
izgraen kroz nae pojedinane povijesti. Veina naih prolih
iskustava izgubljena je iz svjesnoga sjeanja, ali ta iskustva nastavljaju
oblikovati nae ivote na naine koje suvremena psihoanaliza
pokuava razumjeti. S ova tri dijela bia Zapad je potpuno suglasan.
Posebnost hinduistike hipoteze jest nain na koji opisuje etvrti dio. U
podlozi prethodnih triju slojeva, slabije opaeno od svjesnog uma ak i
u odnosu na privatnu podsvijest (iako potpuno povezan s njom)
~ 59 ~

BU&CW

smjeteno je samo Bie, neodreeno, neometano, vjeno. Manji sam

od najmanjeg atoma i vei od najveeg. Ja sam cjelina,
raznoliki-viebojni-prekrasni-udni svemir. Ja sam Antiki. Ja sam
ovjek, Gospodar. Ja sam Bie od Zlata. Ja sam stanje boanskog
blaenstva.15
Hinduizam se slae sa psihoanalizom: kad bismo mogli povui
prema gore dijelove naega pojedinanog nesvjesnog trei sloj
naega bia iskusili bismo izvanredno proirenje naih moi, jako
osvjeavanje ivota. Ali kad bismo uspjeli iskopati neto zaboravljeno,
neto to smo zaboravili mi ili ovjeanstvo kao cjelina, neto to daje
naznake ne samo za nae pojedinane osobnosti i jedinstvenosti nego
za cijeli ivot i cijelo postojanje to onda? Zar to ne bi bilo vano?
Obveza je, naravno, povui se iz nevanih predjela svijeta prema
duboko smjetenim uzronim zonama psihe gdje lee pravi problemi i
odgovori. Dalje od toga, meutim, odgovor raja joge ne moe biti
opisan kao odgovor na bilo kakav izgovoreni poziv. Prije je rije o
odlunom odbijanju dopustiti povrnostima svakodnevnoga ivota da
odvuku pozornost od nepoznatih zahtjeva neke unutarnje hitnosti na
ekanju: neka vrsta totalnog udarca protiv rutinskog, svakidanjeg
postojanja. Uspjean jogi uspijeva odvesti ivotne probleme do ovog
stupnja nove magnitude i ondje ih rjeava. Pronicljivost takvih osoba
nee se toliko odnositi na prolazne osobne i drutvene tekoe koliko
na nezasitan izvor s kojeg se svi narodi i drutva obnavljaju jer e
njihovo nadahnue stizati iz izravnoga kontakta s glavnim izvorom.
Svojim e tijelima ostati pojedinci. U duhu e svaki postati neodreen,
univerzalan i usavren.
Svrha raja joge jest prikazati valjanost etverostruke procjene
ljudskoga sebe tako to e voditi ispitivaa do izravnoga osobnog
iskustva onoga iza to je unutra. Njezina je metoda voljna
introverzija, jedno od klasinih orua kreativnoga genija bilo koje
vrste, ovdje iznesena do loginoga kraja. Njezina je namjera odvesti
duhovnu energiju jastva do njezina najdubljeg dijela kako bi se
aktivirao izgubljeni kontinent pravoga jastva. Naravno, u to su
~ 60 ~

BU&CW

ukljueni i rizici: ako se pothvat loe izvede, u najboljem sluaju teta

e biti gubitak vremena, a u najgorem se svijest moe razviti u psihozu.
Meutim, ako se izvede kako treba, uz voditelja koji poznaje teren, jogi
e moi ujediniti otkrivene uvide i iskustva i izroniti s pojaanim
znanjem o sebi i veom samokontrolom.
S hipotezom koju raja joga namjerava testirati ispred nas,
spremni smo iznijeti osam koraka od kojih se sastoji eksperiment.

1. i 2. Prva dva koraka tiu se moralnih priprema s kojima

poinju sve etiri joge. Svatko tko se prihvati ove zadae
samootkrivenja otkriva da smetnje nikad nisu predaleko. Dvije
najoitije su tjelesne udnje i duhovni nemiri. Upravo kad pone tonuti
u koncentraciju, jogi moe osjetiti potrebu za cigaretom ili aom vode.
Ili moda ljutnju, zavist i nalete grinje savjesti. Prva dva koraka raja
joge trude se oistiti polje od takvih prepreka i zakljuati vrata pred
drugim nametnicima. Prvi ukljuuje vjebanje pet suzdranosti: od
ozljeda, laganja, krae, ulnosti i pohlepe. Drugi podrazumijeva
vjebanje pet pridravanja: istoe, zadovoljstva, samokontrole,
marljivosti i kontemplacije o boanskom. Svi zajedno ine
sveobuhvatno vjebanje ljudskoga duha u oekivanju jo zamrenijih
studija koje slijede. Kineski i japanski slubenici koji su vjebali inaice
raja joge u budistikim samostanima bez ikakva religijskog interesa
samo kako bi poveali mentalnu bistrinu i vitalnost otkrili su da je
ak i u njihovu sluaju neophodan preduvjet za uspjeh vjebi bila
odreena koliina moralna ponaanja.
3. Raja joga radi s tijelom ak i dok je posve zaokupljena umom.
Preciznije reeno, ona radi kroz tijelo do uma. Osim opeg zdravlja,
njezin je glavni cilj sprijeiti tijelo da ometa um dok se on koncentrira.
To nije skroman cilj jer neizvjebano tijelo ne moe izdrati dugo a da
se ne pone vrpoljiti ili ga neto zasvrbi. Svaki je osjet privlaenje
pozornosti koje odvraa od projekta kojim se um u tom trenutku bavi.
Cilj je treega koraka iskljuiti sve takve smetnje Brata magarca,
kako je sveti Franjo nazivao svoje tijelo, primjereno sapeti i obuzdati.
Pokuava se ostvariti tjelesno stanje na pola puta izmeu neudobnosti,
~ 61 ~

BU&CW

koja razbuuje i uznemirava, i na suprotnom kraju potpune

oputenosti koja izaziva uspavanost. Hinduski izumi za ostvarenje te
ravnotee nazivaju se asanama, rije koja se najee prevodi kao
poloaji, ali ima i sporedno znaenje ravnotee i lakoe. Tjelesne i
psiholoke koristi barem nekih od tih poloaja prepoznate su diljem
svijeta. Hinduski tekstovi opisuju 84 poloaja i brojka nam otkriva
opseno eksperimentiranje u tom podruju, ali vanima za meditaciju
smatra se samo otprilike pet poloaja.
Poloaj koji se pokazao najvanijim jest svjetski poznat lotosov
poloaj u kojem jogi sjedi u idealnoj situaciji na tigrovoj koi koja
simbolizira energiju, prekrivenoj jelenjom koom koja simbolizira
mirnou prekrienih nogu tako da svako stopalo lei tabanima
prema gore na bedru suprotne noge. Kraljenica je uspravna, ali prati
prirodnu zakrivljenost. Ruke su smjetene u krilu dlanovima prema
gore, jedna iznad druge tako da se palevi lagano dodiruju. Oi mogu
biti zatvorene ili nefokusirano gledati u tlo ili pod. Kod starijih osoba
koje pokuavaju izvesti ovaj poloaj on izaziva bol jer namee pritisak
na tetive, a tetivama je potrebno nekoliko mjeseci priprema kako bi se
prilagodile izvoenju poloaja. Meutim, kad osoba usavri poloaj, on
postaje iznenaujue ugodan i ini se kao da stavlja um u stanje koje
vodi k meditaciji. S obzirom da stajanje izaziva umor u stolice se
potpuno uroni, a ispruenom ovjeku brzo se spava moda ne
postoji nijedan drugi poloaj u kojemu tijelo moe ostati istegnuto tako
dugo a da je i mirno i budno.
4. Jogijski poloaji tite meditatora od smetnji iz tijela u njegovim
statikim vidovima, ali tjelesne aktivnosti se nastavljaju, primjerice
disanje. Jogi mora disati, ali neuvjebano disanje moe poremetiti
mirnou uma. Poetnici u svijetu meditacije iznenaeni su koliko
neobuzdano disanje uznemiruje zadau kojom se bave. Bronhijalno
nadraivanje i zaguenje pokreu kaalj i proiavanje grla. Svaki put
kad disanje potone preduboko, erumpira duboki uzdah. Ali takve oite
nepravilnosti nisu jedini prijestupnici; kroz koncentriranu tiinu,
normalno disanje moe parati poput pile aljui tihi drhtaj. Svrha
~ 62 ~

BU&CW

etvrtoga koraka raja joge jest sprijeiti takve smetnje usavravanjem

tehnike disanja. Kako bi se to postiglo, propisuju se brojne i
raznovrsne vjebe. Neke od njih, poput uenja udisanja kroz jednu
nosnicu i izdisanja kroz drugu, zvue udno, ali studije ukazuju na to
da pomau uravnoteivanju dviju polutki mozga. U cjelini, propisane
vjebe rade na usporavanju disanja, njegovu ujednaavanju i
smanjenju potrebne koliine zraka. Tipina vjeba sastoji se od
njenog disanja preko gusjega pera koje dodiruje nosnice tako da
promatra ne moe rei ulazi li zrak ili izlazi. Privremeno zaustavljanje
daha posebno je vano jer je tijelo najmirnije kad ne die. Kad,
primjerice, jogi izvodi ciklus od 16 udisanja, 64 zadravanja daha i 32
izdisaja, postoji dio tijekom kojega je ivahnost smanjena do toke u
kojoj se um doima bestjelesnim. To su vrlo dragocjeni trenuci tijekom
izvravanja vjebe. Svjetlo lampe, kae Bhagavadgita, ne treperi na
mjestu gdje nema vjetra.
5. Miran, oputena tijela, pravilna disanja jogi sjedi uronjen u
kontemplaciju. Iznenada negdje zakripe vrata, na tlu ispred njega
zasvjetluca mjeseina, komarac zazuji i jogi se vraa svijetu.
Neumoran je um,
Tako snano prodrman
U zagrljaju osjetila.
Doista mislim
Da vjetar nije razuzdaniji. (Bhagavadgita, VI:34)
Osjetila usmjeravaju prema van. Oni su, kao mostovi prema
fizikom svijetu, neprocjenjivi, ali jogi je u potrazi za neim drugim. Na
tragu zanimljivijeg plijena unutarnjeg svemira u kojem se (prema
izvjetajima) nalazi posljednja tajna zagonetke ivota jogi ne eli
bombardiranje osjetilima. Oaravajui na vlastiti nain, vanjski svijet
niim ne moe pridonijeti trenutanom zadatku jer jogi trai ono to se
krije iza proelja ivota. Iza te fizike fronte u kojoj doivljavamo
predstavu ivota i smrti, jogi trai dublji ivot koji ne zna za smrt.
Nalazi li se ondje, ispod nae povrine sastavljene od predmeta i stvari,
~ 63 ~

BU&CW

dimenzija svjesnosti drukijeg stupnja i drukije vrste? Jogi testira

hipotezu da je najdublja istina otvorena samo onima koji svoju
pozornost okreu prema unutra i u ovom pokusu tjelesna osjetila
mogu biti jedino uljezi. Osjetila usmjeravaju prema van, napominju
Upaniade. Zato ljudi gledaju prema onome to je van i ne vide
unutarnje bie. Rijetki su oni mudri koji zatvaraju oi za vanjske stvari
i gledaju slavu atmana u sebi. Petsto godina kasnije, Bhagavadgita
ponavlja taj pripjev:
Samo onaj jogi
ija je radost u nutrini,
Unutra je njegov mir
I njegova vizija je unutra,
Doi e Brahmanu
I upoznati Nirvanu.
Na pozadini sazdanoj od triju tisuljea ove postavke, Mahatma
Gandhi je naemu ekstrovertiranom stoljeu rekao: Okreni reflektore
prema unutra.
Posljednji, prijelazni korak u izvravanju prelaska iz vanjskog u
unutarnji svijet je zatvaranje vrata opaanja jer jedino tako galama
prokljuale tvornice ivota ostaje definitivno iskljuena. Brojnim je
iskustvima dokazano da to moe biti ostvareno i bez tjelesnih
sakaenja. Mukarac zove svoju enu kako bi je podsjetio da trebaju
krenuti na dogovoreni sastanak. Pet minuta kasnije ona tvrdi da ga nije
ula. On ustraje na tome da ga je morala uti jer je bio u susjednoj sobi
i govorio je glasno. Tko ima pravo? Stvar je u definiciji. Ako uti
znai da su zvuni valovi dostatne amplitude doli do zdravih bubnjia
u njezinu uhu, ena ga je ula; ako znai da su bili primijeeni, nije ga
ula. Nema nita ezoterino u takvim dogaajima i njihovo objanjenje
nalazi se u koncentraciji ena je radila na raunalu i bila je uronjena
u posao. Slino tome, nema nikakva trika u ovom petom koraku raja
joge. On nosi jogija dalje od toke na kojoj je bila ena iz prie i to,
prvo, tako to koncentraciju pretvara iz sluajne pojave u snagu koja
~ 64 ~

BU&CW

se moe nadzirati i, drugo, povisujui talent do te mjere da pojedinac

moe ne uti bubnjeve u istoj prostoriji. Tehnika je jednaka za obje
situacije. Koncentracija na jednu stvar iskljuuje druge stvari.
6. Jogi je konano sam sa svojim mislima. Pet dosad nabrojenih
koraka vode do tog trenutka; zaustavljeni su jedno po jedno upadanje
elja, grinje savjesti, tijela, disanja i svih osjetila. Ali bitka jo nije
dobivena i zapravo tek poinje. Jer najokrutniji neprijatelj uma jest on
sam. Kad je sam sa sobom, i dalje ne pokazuje ni najmanju sklonost
smirivanju ili pokoravanju. Sjeanja, oekivanja, dnevno sanjarenje,
lanci matarija meusobno povezani najtanjim, najneoekivanijim
spojevima napadaju sa svih strana, zbog ega se um mreka kao jezero
na vjetru, iv s vjeno promjenjivim, samounitavajuim mislima.
Preputen sam sebi, um nikad ne miruje, gladak kao zrcalo, kristalno
jasan, reflektira Sunce cijeloga ivota u savrenoj kopiji. Kako bi se to
stanje prevladalo, nije dovoljno preprijeiti rjeice koje u njega ulaze,
to je uspjeno obavilo pet prethodnih koraka. Ono to jo treba uiniti
jest zaustaviti izvore na dnu jezera i zauzdati matarije. Jasno nam je
da je posao daleko od zavrenog.
Moemo se posluiti i jednostavnijom metaforom. Pokreti
prosjenog uma, kau hindusi, jednako su predvidljivi kao i pokreti
poludjelog majmuna koji se epuri kavezom. ak tovie, poput
epurenja pijanoga poludjelog majmuna. Ali ak i tom usporedbom
nismo opisali njegov pravi nemir um je poput pijanoga poludjelog
majmuna koji je obolio od plesa svetog Vida. Meutim, kako bi na opis
bio to vjerodostojniji, moramo otii i korak dalje. Um je poput
pijanoga poludjelog majmuna s plesom svetog Vida kojeg je upravo
ubola osa.
Samo e manjina onih koji su ozbiljno pokuali meditirati tu
metaforu smatrati ekstremnom. Problem sa savjetom ostaviti um na
miru jest nedojmljiv prizor koji ostaje. Kaem svojoj ruci da se
podigne i ona me poslua. Kaem svojemu umu da miruje, a on
ismijava moju zapovijed. Koliko dugo prosjean um moe razmiljati o
jednoj stvari samo jednoj stvari a da prvo ne krene u razmiljanje o
~ 65 ~

BU&CW

razmiljanju o toj stvari i dalje prema besmislenom lancu nebitnih

stvari? Psiholozi tvrde oko tri i pol sekunde. Poput ping-pong loptice,
um e sletjeti ondje gdje ga njegov vlasnik uputi, ali samo kako bi
odmah krenuo u nervozni let skokova koji su potpuno izvan pravca.

to bi bilo kad bi se um mogao pretvoriti iz ping-pong loptice u

grudu gustoga tijesta koja se, kad je bacimo, zalijepi za zid i ostane
tamo dok je ne uklonimo? Bi li se njegova snaga poveala kad bi na
takav nain zadrao usredotoenost? Bi li njegov sjaj bio pojaan
poput sjaja arulje okruene reflektorima? Normalni um moe se u
razumnoj mjeri zaokupiti svjetovnim predmetima. Psihotini um ne
moe i odjednom pada u nekontrolirano fantaziranje. to bi bilo kad bi
se moglo razviti tree stanje uma, onoliko iznad normalnog koliko je
psihotini um ispod njega, stanje u kojem bi um bio potaknut da se
dugotrajno usredotoi na predmet dok ga u potpunosti ne obuhvati?
To je cilj koncentracije, estoga koraka raja joge. Slonova surla koja se
njie naprijed i natrag dok slon hoda i posee za predmetima s obje
strane smirit e se ako za nju zakaimo eljeznu kuglu. Uloga
koncentracije je slina: nauiti neumorni um da se bez njihanja zadri
na predmetu prema kojem je upuen. Kad su sva osjetila smirena, kad
je um smiren, kad intelekt ne treperi to je, kau mudri, najvie
stanje.16
Metoda koja se predlae za dostizanje tog stanja nije egzotina,
nego jednostavno zahtjevna. Poinje oputanjem uma kako bi mislima
koje trebaju otpust omoguila otputanje i izlazak iz podsvijesti. Nakon
toga osoba izabire na to e se usredotoiti zaareni vrh tapa, vrh
neijeg nosa, zamiljeno more beskrajnog svjetla, objekt nije
pretjerano vaan i vjeba zadravanje uma na objektu dok ne
postane sve uspjenija u tome.
7. Posljednja dva koraka su faze u kojima se proces koncentracije
stalno produbljuje. U prethodnom koraku um je doveden do stupnja u
kojem uporno tee prema svojem objektu, ali jo nije izgubio svijest o
sebi kao objektu razliitom od onog na koji se usredotouje. U ovom,
sedmom koraku, u kojem se koncentracija produbljuje do meditacije,
~ 66 ~

BU&CW

sjedinjenje uma i njegova objekta poveava se do toke u kojoj

odvojenost nestaje: Subjekt i objekt potpuno su srasli pa je
samosvijest o individualnom subjektu posve nestala.17 U tom
trenutku dvojnost poznavatelja i poznavanog rijeena je savrenim
jedinstvom. Schellingovim rijeima: Percipirajui ja utonuo je u
samopercipiranog. U tom trenutku ponitavamo vrijeme i trajanje
vremena; vie nismo u vremenu, ali je vrijeme, ili bolje reeno
vjenost, u nama.
8. Preostaje nam jo posljednja faza, klimaks, za koju je sauvana
sanskrtska rije samadhi. Etimoloki se rije sam podudara s grkim
prefiksom sin, primjerice u rijeima sinteza, sinopsis i sindrom.
Njezino je znaenje zajedno s. Adhi se u sanskrtu najee prevodi s
Gospodin, jednako kao hebrejska rije za Gospodina u Starom zavjetu,
Adon ili Adonai. Samadhi je stanje u kojem je ljudski um potpuno
apsorbiran u bogu. U sedmom koraku koraku meditacije
koncentracija se produbila do toke u kojoj ja potpuno nestaje iz
vida i sva je pozornost prebaena na objekt. Posebnost samadhija je
to svi oblici objekta nestaju. Oblici su ograniavajue granice,
postojanje u jednom obliku iskljuuje sve ostale, a ono to se upoznaje
u posljednjem koraku raja joge nema granica. Um nastavlja razmiljati
ako je to prava rije ali ni o jednoj stvari. To ne znai da ne
razmilja ni o emu i da je potpuno prazan. Usavrio je paradoks
gledanja nevidljivoga. Ispunjen je onim to je odvojeno od svih
osobina, nije ni ovo ni ono, bez oblika, bez imena.18
Preli smo dalek put od tvrdnje lorda Kelvina da ne moe
zamisliti nita od ega ne bi mogao nainiti mehaniki model. Prema
tom modelu, u kojem je spoznavatelj sjedinjen s onim to je znano,
spoznavatelj je doao do znanja o ukupnom biu i na trenutak se
rastopio u njemu.19 Utvreno je ono za ije je testiranje eksperiment
bio oblikovan. Jogi je dosegao uvid: Da, uistinu, to si ti.
Predstavili smo etiri joge kao alternative izbore, ali zavrit emo
poentom iznesenom na samom poetku hinduizam ih ne smatra
meusobno iskljuivima. Nijedan pojedinac nije iskljuivo misaon,
~ 67 ~

BU&CW

emocionalan, aktivan ili eksperimentalan, a razliite ivotne situacije

zahtijevaju uporabu razliitih sredstava. Ipak, veina e ljudi putovanje
jednom cestom doivjeti kao vie zadovoljavajue u odnosu na druge i
zato e pokuati ostati na tom putu, ali hinduizam ih potie da
isprobaju sva etiri puta i kombiniraju ih na nain koji najbolje
odgovara njihovim potrebama. Najvea je razlika izmeu jnane i
bhakte, refleksivnog i emocionalnog tipa. Vidjeli smo da se rad moe
prilagoditi objema vrstama, a meditacija je dobrodola u svakom
sluaju. Zato e uobiajeni obrazac za pojedince biti oblikovanje svoje
religije u filozofskom ili boanskom kalupu, prilagoavanje djelovanja
odabranom modelu i to je mogue vie meditiranja. U Bhagavadgiti
itamo da neki spoznaju atmana na filozofski nain. Drugi ga spoznaju
bavei se jogom ili ispravnim djelovanjem. Trei tuju boga onako kako
su ih uitelji poduili. Ako uporno vjebaju ono to su nauili,
nadvladat e snagu smrti.

Stadiji ivota
Ljudi su razliiti. Malo je izjava koje bi zazvuale banalnije od te,
ali ozbiljna pozornost posveena toj izjavi ipak je jedna od najveih
hinduistikih posebnosti. Prethodna su poglavlja pratila hinduistiku
ustrajnost da razlike u ljudskoj prirodi zahtijevaju raznolikost puteva
prema ivotnom ispunjenju. Istu tu ustrajnost sagledat emo iz jo
jednoga kuta. Ne samo da se pojedinci razlikuju jedan od drugoga nego
i svaki pojedinac prolazi kroz razliite stadije, a svaki od njih mora se
provesti na odgovarajui nain. Kao to svaki dan prolazi od jutra
preko podneva i popodneva do veeri, tako i svaki ivot prolazi kroz
etiri faze. Svaka od njih posjeduje posebne sklonosti koje nalau
posebne naine uzvraanja na njih. Dakle, to ako pitamo, kako
trebamo ivjeti? Hinduizam odgovara da to ovisi o tome kakva smo
osoba, ali i o fazi ivota u kojoj se nalazimo.

Prva faza koju je Indija oznaila jest faza uenika. Tradicionalno

je ta faza poinjala nakon obreda inicijacije, u dobi od osam do
~ 68 ~

BU&CW

dvanaest godina. Trajala je dvanaest godina, a uenik je tijekom tog

razdoblja najee ivio u uiteljevu domu, pomaui u kui u zamjenu
za poduku koju je dobivao. Najvanija ivotna obveza u tom je
razdoblju uenje, pruiti prijemljiv um svemu to mu uitelj, stojei na
vrhu prolosti, moe prenijeti. Kasnije u ivotu eka ga mnotvo
obveza i zato je u ovom velianstveno zaustavljenom trenutku
uenikova jedina dunost prikupljanje znanja za vrijeme kad e se od
njega puno zahtijevati. Obuka je ukljuivala injenine informacije, ali i
vie od toga jer se Indija sanjiva, nepraktina Indija nije previe
zanimala za znanje samo radi njega samoga. Cilj uspjenog uenika nije
bio postati hodajua enciklopedija ili priruna knjinica. Morao je
njegovati navike i izgraditi karakter. Cijeli trening vie je nalikovao
egrtovanju u kojem je informacija postala inkarnirana u vjetini.
Dobro obrazovan uenik iziao bi opremljen za proizvodnju
kvalitetnog i uinkovitog ivota kao to bi lonarov egrt na kraju
nauka znao nainiti lijepu vazu.
Druga faza poinje brakom i to je faza domaina. Tijekom te faze,
podneva ivota, tjelesna je snaga na vrhuncu, interesi i energija
prirodno se okreu prema van. Tri su podruja u kojima se mogu igrati
sa zadovoljstvom: obitelj, zvanje i zajednica kojoj pojedinac pripada.
Pozornost e najee biti podijeljena izmeu te tri stvari. To je
vrijeme za zadovoljavanje prvih triju ljudskih elja: uitka (ponajprije
kroz brak i obitelj), uspjeha (kroz posao) i dunosti (kroz graansko
sudjelovanje).
Hinduizam je zadovoljan zbog sretnog ispunjenja tih elja, ali ih
ne pokuava spasiti kad ponu opadati. Posve je primjereno da
vezanost za njih s vremenom slabi jer bi bilo neprirodno da ivot
zavri dok su djelovanje i udnja jo na vrhuncu. Nije odreeno da
bude tako. Slijedimo li sezone kako dolaze, uoit emo vrijeme kad
seks i naslade ulnosti (uitak) kao i postignua u igri ivota (uspjeh)
vie ne donose nove i iznenaujue preokrete, kad ak i odgovorno
izvravanje ljudskog zanimanja (dunost) postane otrcano od stalnog
ponavljanja. Kad ta sezona doe, vrijeme je da pojedinac krene dalje
~ 69 ~

BU&CW

prema treoj fazi svoga ivotnog toka.

Neki to nikada ne uine. Prizor njihova ivota nije pretjerano
lijep za gledanje jer ponaanje koje je prikladno u mlaoj dobi postane
groteskno kad se produlji u zrelost. Plejboj od 25 godina vjerojatno je
armantna pojava, ali potedite nas plejboja u njihovim 50-ima. Koliko
teko rade na pretvaranju, koliko malo dobivaju zauzvrat. Slino je i s
onima koji se ne mogu prisiliti prepustiti kljune poloaje mlaoj
generaciji s vie energije i novim idejama iako je dolo vrijeme za to.
Ipak, takve se ljude ne moe osuditi. Budui da ne vide nijednu
drugu stranu ivota, oni nemaju izbora nego drati se onoga to znaju.
Pitanje koje oni postavljaju vrlo je jednostavno: Je li starost
isplativa? Medicina dramatino produljuje oekivano trajanje ivota
pa se sve vie ljudi suoava s tim pitanjem. Pjesnici su oduvijek laskali
jesenskom liu i zalaznim godinama, ali njihove reenice zvue
sumnjivo. Ako emo zakljuiti temu poezijom: Ostari sa mnom,
najbolje tek dolazi, nije ni upola uvjerljivo kao: Berite svoje pupoljke
dok jo moete Sutra emo umrijeti.
Ima li ivot budunosti i nakon srednje dobi ne ovisi o poeziji,
nego o injenici, o tome koje su prave ivotne vrijednosti. Ako su to
prvenstveno vrijednosti tijela i osjetila, moemo se pomiriti sa
spoznajom da ivot nakon mladosti kree nizbrdo. Ako su pak uspjeh i
mo, onda e srednja dob, s ulogom glave obitelji, biti vrhunac ivota.
Ali ako pronicljivost i razumijevanje samoga sebe donose nagrade
jednake drugima ili ak vrjednije od njih, starost ima svoje prilike i
moemo pronai sreu u dobu kad rijeke naih ivota teku mirno.
Donose li kasne godine takve nagrade ili ne, ovisi o prizoru koji
se otkriva kad se podignu zastori neznanja. Ako je stvarnost monotona
i depresivna pustopoljina, a jastvo nita vie od fine kibernetike, u tom
sluaju pronicljivosti i znanja o sebi nikako ne mogu konkurirati
ulnim zanosima ili zadovoljstvima drutvenih ostvarenja. Ali vidjeli
smo da se u hinduizmu smatraju veima. Ostavi sve i slijedi Njega!
Uivaj u njegovu neopisivom izobilju, kau Upaniade. Nikakva radost
ne moe dostii boansku viziju, a Jastvo koje treba otkriti ne moe se
~ 70 ~

BU&CW

ni opisati rijeima. Dakle, nakon faza uenika i domaina, hinduist e s

povjerenjem obiljeiti treu fazu ivota.

To je faza umirovljenja. Bilo kad nakon roenja prvog unuka,

pojedinac moe iskoristiti prednost svoje dobi i povui se iz drutvenih
obveza koje je do tada savjesno obavljao. Izmeu dvadeset i trideset
godina drutvo je zahtijevalo ispunjavanje obveza, a sad je na redu
odmor, da ivot ne bi zavrio prije nego to ga se razumije. Do tada je
drutvo zahtijevalo od pojedinca da se specijalizira za neto i nije mu
ostajalo previe vremena za itanje, razmiljanje i prouavanje smisla
ivota bez ometanja. Ali to nije bilo protiv njegove volje jer je
pronalazio vlastita zadovoljstva. No mora li ljudski duh zauvijek biti u
slubi drutva? Dolo je vrijeme za svaki pojedinac pone pravo
odraslo obrazovanje, da otkrije tko je zapravo i o emu je rije u ivotu.
to je tajna Ja s kojim je pojedinac godinama bio u tako intimnom
odnosu, ali koje je ipak ostalo stranac ispunjen neobjanjivim
posebnostima, zbunjujuim neloginostima i iracionalnim nagonima?
Zato smo roeni da bismo radili i borili se, svatko sa svojom dozom
sree i tuge, i na kraju umrli prerano? Narataj za naratajem podigne
se kratko kao val, a onda se razbije o obalu smirujui se u anonimno
drutvo smrti. Posljednji i fascinantni izazov ivota jest traenje
znaenja u misteriju postojanja.
Tradicionalno, oni koji bi se u potpunosti odazvali zovu te
duhovne avanture bili su poznati kao stanovnici uma jer bi mu i
ena zajedno ako i ona eli ii ili mu sam ako ena ne eli napustili
obitelj, utjehe i ogranienja doma i otili samovati u umu gdje bi radili
na planu samootkrivenja. Konano je njihova jedina odgovornost bila
prema njima samima. Posao, obitelj, svjetovni ivot poput
mladenakih ljepota i nada i poput uspjeha zrele dobi sad su ostavljeni
u prolosti, a ono to preostaje je vjenost. I zato se tome a ne
zadaama i brigama ovoga ivota, ve gotovog, koje su dole i prole
poput sna um okree.20 Umirovljenje gleda iza zvijezda, a ne na
seoske ulice. To je vrijeme za razvijanje filozofije i uvoenje te
filozofije u nain ivota, vrijeme za transcendiranje osjetila kako bi se
~ 71 ~

BU&CW

pronala i zadrala stvarnost koja je u temelju ovoga prirodnog svijeta.

Nakon umirovljenja, posljednja faza u kojoj se cilj zapravo
dostie jest stanje sannyasina koje Bhagavadgita definira kao onog
koji niti mrzi niti ita voli.
Hodoasnik je sad slobodan vratiti se svijetu jer su, nakon to je
ostvario svrhu umske discipline, vrijeme i mjesto izgubili vlast nad
njim. Gdje u cijelome svijetu ovjek moe biti potpuno slobodan ako ne
svugdje? Hinduist usporeuje sannyasina s divljom guskom ili
labudom koji nema stalni dom, nego luta selei se s kinim oblacima
sjeverno do Himalaje i ponovno na jug, kod kue je na svakom jezeru
ili vodenoj povrini kao i na beskonanim, neogranienim
prostranstvima neba. Trnica postaje jednako gostoljubiva kao i
uma. Ali premda se sannyasin vratio, vratio se kao drukija osoba.
Nakon to je otkrio da je potpuno osloboenje od svakog ogranienja
jednako apsolutnoj anonimnosti, sannyasin je nauio umjetnost
dranja konanog sebe rasprenim kako ne bi zasjenio beskonano.
Umjesto da eli biti netko sannyasinova je elja upravo
suprotna: na povrini ostati potpuno nepostojei kako bi u korijenu
bio spojen sa svime. Kako bi itko mogao poeljeti ponovno se izgraditi
kao pojedinac, obnoviti dranja i kostime ograniavajueg
samoidentiteta, osoba koja prikriva nevinost i sjaj sutinskog jastva?
Vanjski ivot koji najbolje odgovara takvoj potpunoj slobodi jest ivot
beskunika. Drugi e teiti tome da u starosti budu ekonomski
neovisni; sannyasin namjerava potpuno raskinuti veze s ekonomijom.
Bez stalnog prebivalita, bez obveza, bez ciljeva, bez imovine,
oekivanja tijela su nitavna. Drutvena traenja takoer nemaju
zemlju iz koje bi rasla i upletala se. U ovjeku koji prosjai sa eirom u
ruci nema ponosa kad se nae na stranjim vratima nekoga tko mu je
prije bio sluga. I ne eli to promijeniti.
Sannyasin sveci dainizma, grane hinduizma, hodali su naokolo
odjeveni u prostor, potpuno goli. Drugi ogranak, budizam, odijevao
ih je u uto-naranasto, boju koju su nosili kriminalci izbaeni iz
drutva i osueni na smrt. Dobro je rijeiti se svega jednim udarcem
~ 72 ~

BU&CW

jer svi socijalni identiteti ometaju identifikaciju s neprolaznom

ukupnou postojanja. Ne razmiljajui o budunosti i s
ravnodunou gledajui na sadanjost, kae hinduistiki tekst,
sannyasin ivi identificiran s vjenim Jastvom i ne primjeuje nita
drugo. Vie mu nije vano hoe li izgubiti ili sauvati tijelo, kao to ni
krava ne mari to e biti s vijencem koji joj je netko objesio oko vrata;
jer su sposobnosti njegova uma sad smirene u Svetoj Moi, sutini
blaenstva.21
Besmislen je ivot jedna duga borba s uljezom smrti
neravnopravno natjecanje u kojem se dob opsesivno odgaa kroz
lukavstva i negiranje nagrizanja vremena. Kad snaga udnje splasne,
nemudri je pokuavaju ponovno pokrenuti snanijim afrodizijacima.
Kad su prisiljeni odustati, ine to nevoljko i uz samosaaljenje jer ono
to je neizbjeno ne vide kao prirodno i dobro. Oni ne razumiju
Tagoreov uvid da istina dolazi kao osvaja samo onima koji su izgubili
sposobnost da je prime kao prijatelja.

Mjesto u ivotu
Ljudi su razliiti trei put se vraamo toj osnovnoj
hinduistikoj dogmi. Pratili smo njezinu vanost za razliite puteve
koje bi ljudi trebali slijediti na putu prema bogu i razliite obrasce
ivota prikladne u razliitim fazama ovjekova ivota. Sad emo se
pozabaviti njezinim utjecajem na mjesto koje bi pojedinac trebao
zauzimati u drutvenom poretku.
To nas dovodi do hinduistikoga koncepta kaste. Taj je dio
hinduizma najpoznatiji izvan Indije i najvie osuivan. Kasta sadri i
svrhu i izopaenost. Sve u raspravi o toj temi ovisi o naoj sposobnosti
razlikovanja tih dviju stvari.
Kako su se kaste pojavile, jedno je od nerazjanjenih povijesnih
pitanja. Sigurno je da je najvanija injenica u njihovu nastanku to to
su tijekom drugog tisuljea prije Krista u Indiju doselili Arijevci,
~ 73 ~

BU&CW

narod drukijeg jezika, kulture i fizionomije (visoki, svijetle koe,

plavooki i ravne kose). Uslijedio je sudar razliitosti koji je potaknuo
nastanak kastinskoga sustava, a moda ga je i izravno stvorio. Koliko
su zapravo etnike razlike, boja, trgovaki cehovi kao uvari
profesionalnih tajni, sanitarna ogranienja izmeu skupina razliitih
imunolokih sustava te magijsko-religijski tabui u vezi s prljavtinom i
ienjem pridonijeli poretku koji je potom stvoren, vjerojatno nikad
nee biti razjanjeno. U svakom sluaju, rezultat je bilo drutvo
podijeljeno u etiri skupine: proroci, administratori, proizvoai i
sljedbenici.
Odmah emo zabiljeiti izopaenosti koje su ule s vremenom,
kako god da su nastale. Za poetak, pojavila se peta skupina
izopenici ili nedodirljivi. ak i dok govorimo o toj kategoriji moramo
zapamtiti neke olakotne injenice. U ophoenju prema najnioj
drutvenoj skupini Indija nikada nije potonula u ropstvo poput veine
civilizacija. Izopenici koji su se u etvrtom stadiju ivota odrekli
ivota u korist boga bili su izvan drutvenih klasifikacija i cijenjeni su
ak i od najvie kaste brahmana.22 Od Budhe preko Dayanande do
Gandhija, mnogi su religijski reformatori traili uklanjanje
nedodirljivosti iz kastinskoga sustava, a suvremeni indijski ustav
njihovo postojanje iskljuuje iz zakona. Ipak, poloaj izopenika je kroz
indijsku povijest uvijek bio teak i smatra se osnovnom izopaenosti
kojoj je kastinski sustav podlegao. Druga degradacija lei u dijeljenju
kasta u potkaste kojih je danas vie od tri tisue. Tree, zabrane
meusobnih brakova i zajednikih objeda uvelike su oteavale
drutvene kontakte. etvrto, u sustav su uvedene povlastice tako da su
vie kaste stjecale korist na raun niih. I konano, kasta je postala
nasljedna. Pojedinac bi cijeli ivot ostao u kasti u kojoj je roen.

Zbog svih negativnosti koje smo nabrojili moglo bi zvuati

iznenaujue to danas postoje suvremeni Indijci, odlino upoznati sa
zapadnjakim alternativama, koji brane kastinski poredak
zasigurno ne u cijelosti, posebice ne ono u to se pretvorio, nego u
njegovu osnovnom obliku.23 Kakve bi trajne vrijednosti takav sustav
~ 74 ~

BU&CW

mogao posjedovati?
Ovdje je potrebno prepoznati injenicu da s obzirom na naine na
koje najbolje mogu pridonijeti drutvu i razviti vlastite potencijale,
ljudi spadaju u etiri skupine. (1) Prvu skupinu Indijci nazivaju
brahmanima ili prorocima. Oni su misaoni, sa strau za
razumijevanjem i gorljivim intuitivnim shvaanjem najvanijih
ivotnih vrijednosti, to su intelektualni i duhovni voe civilizacije. U
njihovoj su nadlenosti funkcije koje je nae specijalizirano drutvo
raspodijelilo izmeu filozofa, umjetnika, vjerskih voa i uitelja.
Pitanja uma i duha njihovi su sirovi materijali. (2) Druga skupina,
katrije, roeni su administratori,24 s darom za organiziranje ljudi i
projekata na naine koji ine veinu dostupnih ljudskih talenata. (3)
Neki pronalaze svoje zvanje u proizvodnji, oni su obrtnici i
zemljoradnici, izueni u izradi materijalnih stvari neophodnih za ivot.
To su vaiije. (4) I konano, udre se mogu opisati kao sljedbenici ili
sluge. Neizueni radnici bilo bi jo jedno ime za njih. To su ljudi koji bi
kad bi sami morali graditi karijeru, posvetiti se dugim razdobljima
obuke ili samostalno krenuti u posao sigurno potonuli. Raspon
njihove pozornosti je prilino kratak i zato e nevoljko rtvovati
trenutne dobitke u svrhu ostvarenja buduih nagrada. Meutim, pod
nadzorom su sposobni za teak rad i vjernu slubu. Za takve je ljude
bolje raditi za druge nego biti samostalan i to ih ini sretnijima. Mi, sa
svojim osjeajem za demokratsko i ravnopravno, ne volimo priznati da
takvi ljudi doista postoje, na to ortodoksni hinduist odgovara: Nije
rije o tome to biste vi htjeli. Pitanje je to su zapravo ljudi.
Nekoliko suvremenih hinduista stalo je u obranu irine u koju je
Indija s vremenom otila kako bi odrala kaste odijeljenima. Njezine
zabrane u odnosu na brak izmeu razliitih kasti, zajednikih objeda i
drugih oblika drutvenog kontakta uinili su se je, u ironinoj ocjeni
njezina prvog premijera, najmanje tolerantnom nacijom u drutvenim
oblicima i istodobno najtolerantnijom u podruju ideja. Ali i tu se iza
sablanjivih propisa krije odreeni razlog. Zabrane koje su se odnosile
na to da razliite kaste piju iz istog izvora vode vrsto upuuju na to da
~ 75 ~

BU&CW

su na njih utjecale razlike u imunitetu na bolesti. No glavni su razlozi

ipak bili iri od toga. Ako se nejednaki na neki nain ne odvoje jedni od
drugih, slabi e se svugdje morati boriti s jakima bez ikakve anse za
pobjedu. Meu kastama nije bilo jednakosti, ali pojedineva su prava
unutar svake kaste bila sigurnija nego da je bio prisiljen sam se snai u
svijetu. Svaka je kasta upravljala sama sobom i svaki je lan znao da se
u nevolji moe osloniti na druge. Unutar svake kaste postojala je
ravnopravnost, mogunost i drutveno osiguranje.
Nejednakosti izmeu pojedinih kasti teile su kompenziranju
obavljenih dunosti. Dobrobit drutva zahtijeva da neki ljudi prihvate,
po cijenu velikog samortvovanja, odgovornosti puno vee od
prosjeka. Dok e veina mladih rano ui u brak i pronai zaposlenje,
neki moraju odgoditi ta zadovoljstva ak i vie od desetljea da bi se
pripremili za zahtjevna zvanja. Radnik koji radi za plau i odlazi s posla
u pet poslijepodne gotov je za taj dan, a poslodavac mora stalno ivjeti
s poduzetnikim nesigurnostima i raditi i izvan radnoga vremena.
Pitanje je bi li poslodavci bili voljni ponijeti svoju odgovornost bez
dodatne kompenzacije, ali i bi li uope bilo opravdano traiti to od njih.
Indija nikada nije pobrkala demokraciju s egalitarizmom. Pravda je
definirana kao stanje u kojem su povlastice razmjerne dunostima.
Zato je druga kasta, klasa administratora, s pravom bila vrhovna kad je
rije o plai i drutvenoj moi, a kad je rije o potovanju i psiholokoj
snazi, to su bili brahmani. Ali samo zato to su (prema idealu) njihove
odgovornosti bile razmjerno vee. U tonoj suprotnosti europskom
nauku da kralj ne moe pogrijeiti, ortodoksni hinduistiki pogled
doao je vrlo blizu stavu da udre, najnia kasta, ne mogu pogrijeiti, a
njezini su se lanovi smatrali djecom od koje ne treba puno oekivati.
Klasini pravni nauk predvidio je da bi za isti prekraj kazna za vaiija
(proizvoaa) trebala biti dvostruko vea nego za udru, za katriju
(administratora) jo dvostruko vea, a za brahmana jo dva ili ak
etiri puta vea. 25 U Indiji je najnia kasta bila osloboena mnogih
oblika asnosti i samoodricanja kojima su se vie kaste morale
pokoriti. Njihove su se udovice smjele ponovno vjenati, a zabrane
protiv mesa i alkohola bile su puno blae.
~ 76 ~

BU&CW

Izreeno suvremenim jezikom, ideal kaste izgledao je otprilike

ovako: Na dnu drutvenoga poretka je klasa rutinera posluge,
tvornikih i fizikih radnika koji se mogu nositi s jednolinim
dunostima, ali koji, zbog slabe samodiscipline, moraju biti pod
nadzorom kako bi prionuli dnevnom poslu i koji nisu pretjerano skloni
suzdravanju od trenutnih zadovoljstava u korist dugoronih dobitaka.
Iznad njih je klasa tehniara. Obrtnici u predindustrijskim drutvima, a
u industrijskom dobu ljudi koji razumiju strojeve, popravljaju ih i
odravaju. Nakon njih slijedi rukovoditeljska klasa koja u svojemu
politikom krilu ukljuuje stranake slubenike i izabrane
predstavnike, u vojnom ogranku asnike i naelnike, a u industrijskom
dijelu poduzetnike, upravitelje, lanove odbora i glavne izvrne
slubenike.

Meutim, ako drutvo ne eli biti samo sloeno, nego i dobro, ako
eli biti mudro i nadahnuto jednako koliko i uinkovito, iznad
administratora mora postojati potovanija, ali ne i bolje plaena, jer
jedno od osnovnih obiljeja ove klase mora biti ravnodunost prema
bogatstvu i moi etvrta klasa, koja bi u naemu specijaliziranom
drutvu ukljuivala vjerske voe, uitelje, pisce i umjetnike. Takvi se
ljudi s pravom nazivaju vidovnjacima u doslovnom smislu te rijei jer
su oni oi zajednice. Glave (administratori) stoje na tijelu (radnici i
tehniari), a oi su smjetene na vrhu glave. lanovi ove klase moraju
imati dovoljno snage usprotiviti se egoizmu i iskuenjima koji
iskrivljuju percepciju. Potovani su zato to svi drugi prepoznaju svoju
nesposobnost za takvu uzdrljivost kao i istinitost onoga to im
vidovnjak kae. Kao da vidovnjak jasno vidi ono to drugi samo
nasluuju. Ali takva je vizija krhka, ona donosi jasno rasuivanje samo
kad je pomno zatiena. Vidovnjaku je potrebno slobodno vrijeme za
staloeno razmiljanje i zato mora biti poteen pretjeranog
angamana u svakodnevnim aktivnostima koje ometaju i zamrauju
um, poput pomorca koji mora biti osloboen poslova u brodskoj
kuhinji ili skladitu kako bi mogao pratiti zvijezde i odrati brod na
pravcu. Iznad svega, posljednja kasta mora biti zatiena od zemaljske
moi. Platonov san o kralju filozofu Indija je smatrala nerealnim i istina
~ 77 ~

BU&CW

je da bi, kad god bi se domogli drutvene moi, brahmani postali

korumpirani. Jer zemaljska mo izlae svojega vladara pritiscima i
iskuenjima koji u nekoj mjeri ugroavaju procjenu i iskrivljuju je.
Uloga vidovnjaka nije ograniavanje, nego savjetovanje, nije
upravljanje, nego navoenje. Poput igle kompasa, zatiene kako bi
mogla pokazivati put, brahman treba ustanoviti, a potom pokazati
pravi sjever znaenja i svrhe ivota, iscrtavajui put za napredak
civilizacije.
Kasta u stanju raspadanja jednako je odvratna kao i svako drugo
propadajue truplo. Bez obzira na njezinu osobnost na poetku,
indijska je kasta s vremenom zanemarila Platonovu tvrdnju da zlatni
roditelj moe imati srebrnog sina ili srebrni roditelj zlatnog sina i
potom mora doi do promjene poloaja; sin bogatoga mora se spustiti,
a dijete obrtnika popeti u drutvenom poretku jer proroanstvo kae
da e dravi doi kraj ako njome budu upravljao ovjek od lima ili
eljeza. Kao to je jedan od najozbiljnijih novijih zagovornika
osnovne ideje o kastama napisao: Moemo oekivati da e budui
razvoj odstupati ponajvie u doputenju brakova meu kastama i
izboru ili promjeni zanimanja pod odreenim uvjetima, iako e opa
poeljnost braka unutar skupine i nastavak obiteljskoga zvanja i dalje
ostati prepoznate vrijednosti.26 U onoj mjeri u kojoj je kasta poela
znaiti strogost, iskljuivost i nezasluene povlastice, hinduisti danas
rade na istrebljenju korupcije iz drutva. Ali jo uvijek je puno onih
koji vjeruju da osnovne postavke kaste i dalje zasluuju pozornost kad
je rije o problemu koji nijedna zemlja jo nije rijeila problemu
ureenja drutva koje bi osiguralo maksimum korektnosti i
kreativnosti.
Do sad smo hinduizmu pristupali u smislu njegova praktinog
znaenja. Poevi od njegove analize onoga to ljudi ele, pratili smo
prijedloge naina kojima se te elje mogu ispuniti i odgovore prikladne
za razliite faze ljudskog ivota i poloaje u drutvu. Ostatak ovog
poglavlja preusmjerava pozornost s prakse na teoriju navodei
osnovna filozofska naela koja ine religiju hinduizma.
~ 78 ~

BU&CW

Ti, pred kojim ustuknu sve rijei

Prvo naelo japanskoga cvjetnog araniranja ikebane odnosi se
na ono to treba izostaviti. Hinduisti tvrde da je to i prvo naelo koje
treba nauiti kad se govori o bogu. Ljudi oduvijek pokuavaju
obuhvatiti Stvarnost rijeima, ali naposljetku shvate da im misterij
blokira govor, a slogove guta tiina. Problem nije u tome da nai umovi
nisu dovoljno pametni. Problem lei dublje. Umovi, gledani u svojemu
obinom, povrnom smislu, pogrena su vrsta instrumenta za taj
pothvat. Uinak naposljetku nalikuje pokuaju grabljenja oceana
mreom ili hvatanja vjetra konopom. Prekrasna molitva ankare,
hinduistikog Tome Akvinskoga, poinje invokacijom: Ti, pred kojim
ustuknu sve rijei.
Ljudski um razvio se kako bi omoguio preivljavanje u
prirodnom svijetu. Prilagoen je odnosu s ogranienim objektima.
Suprotno tome, bog je neogranien i potpuno drukijeg ustroja od
onog to nai umovi mogu shvatiti. Oekivati od naih umova da
dokue beskraj je kao traiti od psa da svojom njukom razumije
Einsteinovu jednadbu. Ta e nas usporedba odvesti na pogrean put
ako, okrenuta u drugom smjeru, nametne stav da nikada ne moemo
spoznati Nedosenoga boga. Vidjeli smo da su joge putevi do upravo
takve spoznaje, ali znanje do kojeg vode transcendira znanje
racionalnog uma, uspinje se do duboke, ali ipak blistave tmine mistine
svijesti.27 Jedini doslovno opis Neistraivog za koji je obini um
sposoban je neti neti, ne ovo ne ovo. Preete li svemirom uzdu i
poprijeko govorei za sve to moete vidjeti i pojmiti ne ovo ne
ovo, ono to ostane je Bog.28
Ipak, rijei i koncepti ne mogu se izbjei. Oni su jedina oprema
kojom na um raspolae pa svaki svjesni napredak prema bogu mora
biti ostvaren uz njihovu pomo. Iako koncepti nikad ne mogu odvesti
um do njegova cilja, mogu ga uputiti u pravom smislu.
Za poetak emo se jednostavno odluiti za ime s kojim emo
~ 79 ~

BU&CW

povezati nae misli. Ime koje hinduisti daju vrhovnoj stvarnosti jest
Brahman, rije dvostruke etimologije jer proizlazi iz rijei br (disati) i
brih (biti velik). Glavne osobine povezane s imenom su sat, chit i
ananda, bog je postojanje, svjesnost i blaenstvo. Potpuna stvarnost,
potpuna svijest i potpuno izvan svih mogunosti frustracija ovo je
osnovni hinduistiki stav o bogu. Ali ak ni te rijei ne mogu doslovno
opisati boga jer su znaenja koja im mi pripisujemo temeljito drukija
od znaenja u kojima se primjenjuju na boga. Kakvo bi bilo isto bie,
neodreeno, s apsolutno niim iskljuenim, o tome imamo samo slab
nagovjetaj. Slino je i sa svjesnou i radou. U Spinozinim
tekstovima Boja priroda nalikuje naim rijeima koliko i sazvijee
Velikoga medvjeda nalikuje medvjedu. Najvie to se o tim rijeima
moe rei jest da su putokazi; naim je umovima bolje da se kreu u
njihovu smjeru nego u suprotnom. Bog se nalazi na drugoj strani
postojanja kako ga mi razumijemo, ne u nitavilu; iza umova kakve
poznajemo, ne iza bezumne gline; iza ekstaze, ne iza agonije.
Ovo je najdalje dokle neki umovi trebaju ii u svojoj viziji Boga:
neogranieno postojanje, neograniena svijest, neogranieno
blaenstvo sve ostalo je u najboljem sluaju objanjenje, u najgorem
povlaenje nazadovanje. Postoje mudraci koji mogu ivjeti u toj
isposnikoj, konceptualno siromanoj atmosferi duha i smatrati je
osnaujuom, oni razumiju ankaru kad kae da sunce sja ak i bez
objekata na koje sja. Ipak, veina ljudi ne moe biti obuzeta takvim
visokim apstrakcijama. injenica da je i C. S. Lewis jedan od njih
dokazuje da njihovi umovi nisu inferiorni, nego samo drukiji. Profesor
Lewis kae nam da su mu njegovi roditelji, dok je bio dijete, ponavljali
da ne razmilja o Bogu u pojmovima oblika jer e oni ograniiti
njegovu beskonanost. Dao je sve od sebe da poslua njihove upute, ali
najblie to je doao ideji o bezoblinom Bogu bilo je beskrajno more
sive tapioke.
Hindusi bi za tu anegdotu rekli da savreno opisuje sluajeve
pojedinaca iji mozak mora zagristi u neto konkretno i prikazano eli
li pronai ivotno znaenje. Veini ljudi nemogue je pojmiti, a kamoli
~ 80 ~

BU&CW

biti motiviran, bilo ime to je udaljeno od izravnog iskustva. Takvim

osobama hinduizam savjetuje da ne pokuavaju razmiljati o Bogu kao
vrhovnoj pojavi apstrakcije poput postojanja ili svijesti, nego da,
umjesto toga, razmiljaju o Bogu kao arhetipu najotmjenije stvarnosti
koju su susreli u prirodnom svijetu. To znai misliti o Bogu kao
vrhovnoj osobi (Ishvara ili Bhagavan) jer su ljudi najplemenitiji vladari
prirode. Rasprava o bhakti jogi, putu prema Bogu kroz ljubav i
predanost, ve nas je uvela u takvo shvaanje Boga. U Pascalovu
zapadnjakom govoru to je Bog Abrahama, Izaka i Jakova, ne Bog
filozofa. Bog kao roditelj, milost, sveznajui, svemogu, naa vjeni
suvremenik, pratilac koji razumije.
Tako pojmljen Bog zove se Saguna Brahman, ili Bog sa
znaajkama, razliit od apstraktnijeg filozofskog Nirguna Brahmana
ili Boga bez znaajki. Nirguna Brahman je ocean bez mrekanja,
Saguna Brahman je isti taj ocean, ivahan i nabujao od valova.
Teolokim jezikom reeno, razlika je izmeu osobnog i nadosobnog
poimanja Boga. Hinduizam je ukljuio vrhunske pobornike svakog
pogleda, ponajprije ankaru za nadosobno i Ramanuju za osobno, ali
zakljuak koji bi bio najpravedniji prema hinduizmu kao cjelini i koji
ima svoje vlastite pobornike poput Sri Ramakrine kae da su oba
pogleda jednako tona. Na prvi pogled to se moe initi oevidnim
krenjem zakona iskljuene sredine. Vjerojatno emo ustrajati da je
Bog osoban ili ne, ali ne oboje. No je li tako? Ono to ta podjela
zaboravlja, tvrdi Indija, jest udaljenost naih racionalnih umova od
Boga. Iznutra, Bog moda nije sposoban biti dvije suprotne stvari
kaemo moda zato to bi se u plamenu boanske uarenosti mogla
otopiti i zdrava logika. Meutim, koncepti Boga ionako sadre toliko
primjesa da bi ak i dvije proturjene mogle biti istinite, svaka iz
drugog kuta kao to bi i val i estice mogli biti jednako precizne
heuristike naprave za opisivanje prirode svjetla.29 Indija je zapravo
bila zadovoljna poticanjem vjernika da Brahmana pojme ili kao
osobnog ili kao nadosobnog, ovisno o tome koji ima uzvienije
znaenje za odreenog pojedinca.
~ 81 ~

BU&CW

Isto tako, odnos Boga prema svijetu razlikuje se ovisno o

prihvaenom simbolizmu. Koncipiran u osobnim pojmovima, Bog e u
odnosu prema svijetu stajati kao umjetnik prema svojemu runom
radu. Bog e biti Stvaratelj (Brahma), Odravatelj (Vina) i Razaratelj
(iva) koji na kraju razgrauje sve odreene oblike natrag u iskonsku
prirodu iz koje su niknuli. U drugom sluaju, kad je koncipiran
nadosobno, Bog stoji iznad borbe, izdvojen od odreenog na sve
naine. Kao to Sunce ne drhti iako njegova slika drhti kad protresete
au s vodom u kojoj se odraava njegova svjetlost, tako ni na
Gospodina ne utjee bol, iako bol moe osjetiti onaj dio njega koji se
naziva pojedinanom duom.30 Svijet e i dalje biti ovisan o Bogu.
Izronit e nekim nerazumljivim nainom iz boanske punoe i biti
odravan njegovom snagom. On sja, Sunce, Mjesec i zvijezde sjaju za
Njim, Njegovim svjetlom sve je osvijetljeno. On je Uho uha, Um uma,
Govor govora, ivot ivota, Oko oka.31 Ali Bog nee namjerno siliti
svijet niti e na njega utjecati priroena neodreenost, nesavrenosti i
ogranienost svijeta.

Personalist e pronai vrlo malo religijske koristi u ideji Boga

koji je toliko odvojen od naih ivota kao da je nesvjestan naega
postojanja. Nije li smrt religije opljakati ljudsko srce njegova
krajnjega blaga, dijamanta Boje ljubavi? Odgovor glasi da Bog ima
potpuno drugu funkciju kod transpersonalista, onu koja je jednako
religijska, ali i posve drukija. Ako se netko bori protiv struje utjeno je
imati odlinog plivaa u svojoj blizini. Jednako je vano i postojanje
obale, vrste i spokojne, smjetene izvan te borbe kao krajnje postaje
svih napora.
Transpersonalist je postao toliko opsjednut ciljem da zaboravlja
na sve ostalo, ak i ohrabrenje pratilaca.

Sazrijevanje u svemiru
S bogom na sredinjem poloaju u hinduistikoj shemi, moemo
se vratiti ljudskim biima kako bismo sustavno pregledali hinduistiki
~ 82 ~

BU&CW

koncept njihove prirode i sudbine.

Pojedinane due, ili dive, na zagonetan nain ulaze u svijet.
Moemo biti sigurni da se to dogaa Bojom moi, ali ne moemo u
potpunosti objasniti kako ili zato. Poput mjehuria koji nastaju na dnu
uzavrela ajnika, one se probijaju kroz vodu (svemir) dok se ne
oslobode u beskrajnoj atmosferi osvjetljenja (osloboenja). Poinju
kao due najjednostavnijih ivotnih oblika, ali ne nestaju nakon smrti
svojega izvornog tijela. Hinduisti smatraju da duh ne ovisi o tijelu u
kojem obitava kao to ni tijelo ne ovisi o odjei koju nosi ili kui u kojoj
stanuje. Kad prerastemo odijelo ili nam kua postane premala,
zamijenimo ih za neto prostranije u emu e tijela biti slobodnija.
Due ine to isto.
Iznoenu odjeu
Tijelo e odbaciti:
Iznoena tijela
Odbacit e njihov stanar. (Bhagavadgita, II:22)
Taj proces kojim pojedinana diva prolazi kroz niz tijela poznat
je kao reinkarnacija ili transmigracija due na sanskrtu samsara,
rije koja oznaava beskonano putovanje kroz cikluse ivota, smrti i
ponovnoga roenja. Na podljudskoj razini rije je o putovanju kroz niz
sve sloenijih tijela dok naposljetku ne doe u ljudsko tijelo. Do tog
trenutka rast due je gotovo automatski. Kao da dua raste ustrajno i
normalno poput biljke i u svakom iduem utjelovljenju dobije tijelo
koje, budui da je svaki put sve sloenije, osigurava potrebnu veliinu
za njegove nove sposobnosti.
Napredovanjem due do ljudskog tijela zavrava taj automatski
uspon nalik pominim stubama. Njezin ulazak u ovo uzvieno stanite
dokazuje da je dua dosegnula samosvijest, a zajedno s novim domom
dolaze sloboda, odgovornost i trud.
Mehanizam koji povezuje novosteene kvalitete je zakon karme.
Doslovno znaenje karme (kao to smo ga upoznali u karma jogi) jest
~ 83 ~

BU&CW

rad, ali kao doktrina znai, otprilike, moralni zakon uzroka i posljedica.
Znanost je upozorila Zapad na vanost uzrono-posljedinih veza u
fizikom svijetu. Skloni smo vjerovati da svaki fiziki dogaaj ima svoj
uzrok, a svaki e uzrok imati odreene posljedice. Indija proiruje ovaj
koncept uzronosti kako bi ukljuivao i moralni i duhovni ivot. Do
neke je mjere to uinio i Zapad. Kako ovjek sije, tako e i eti ili
Posij misao i poet e djelo, posij djelo i poet e naviku, posij
naviku i poet e karakter, posij karakter i poet e sudbinu to su
izreke kojima je Zapad izrazio istu misao. Razlika je u tome to Indija
pootrava i proiruje svoj koncept moralnog zakona kako bi ga vidjela
kao apsolutnog i ne trpi iznimke. Sadanje stanje svakoga unutarnjeg
ivota koliko je sretan, koliko zbunjen ili spokojan, koliko vidi
posljedica je upravo onoga to je elio i inio u prolosti. Jednako tako,
njegove sadanje misli i odluke odreuju budua iskustva. Svaki in
usmjeren prema svijetu ima jednaku i suprotnu reakciju na pojedinca.
Svaka misao i djelo donosi nevien udarac sjeivom koje klee neiju
sudbinu.
Ideja karme i potpuno moralnog svemira koju ona podrazumijeva
ima dvije vane psiholoke posljedice. Prvo, hindusa koji je razumije
obvezuje na potpunu osobnu odgovornost. Svaki je pojedinac
odgovoran za svoje sadanje stanje i imat e upravo onakvu budunost
kakvu on ili ona trenutano stvara. Veina ljudi nerado to priznaje.
Drae im je, kako psiholozi kau, projicirati izvor svojih tekoa
smjestiti izvan samih sebe. Oni ele izlike i nekoga koga e kriviti kako
bi sami bili osloboeni krivnje. Hindusi tvrde da je to nezrelo. Svatko
dobije tono ono to je zasluio prostrli smo si krevete i moramo
lei na njih. Obratno, ideja o moralnom svemiru zatvara vrata
sluajnosti ili nesrei. Veina ljudi nije ni svjesna koliko se potajice
oslanjaju na sreu lou sreu kako bi opravdali neuspjehe iz
prolosti, dobru sreu za uspjeh u budunosti. Koliko ljudi pluta kroz
ivot jednostavno ekajui prijelomni trenutak, trenutak kad e im
sretni brojevi na lutriji donijeti bogatstvo i bljetavi komadi slave.
Ako ivotu pristupate na takav nain, hinduizam kae da patetino
pogreno tumaite svoj poloaj. Prijelomnice nemaju nikakve veze s
~ 84 ~

BU&CW

dugotrajnom sreom niti se dogaaju sluajno. ivimo u svijetu u

kojem sluajnost ne postoji. Ta je rije jednostavno drugo ime za
neznanje.
Budui da karma implicira pravedan svijet, esto se tumaila kao
fatalizam. Koliko god esto hindus podlegao tom tumaenju, ono
zapravo nije u skladu s njegovim naukom. Karma nalae da svaka
odluka mora imati odreene posljedice, ali do tih se odluka dolazi
slobodno. Kako bismo pristupili temi iz drugoga kuta, posljedice
neijih prolih odluka uvjetuju njegovu sadanju sreu poput kartaa
koji s dodijeljenim setom karata ima slobodu odigrati na nekoliko
razliitih naina. To znai da karijeru due dok se probija svojim
putem kroz bezbrojna ljudska tijela vode njezini izbori nadzirani onim
to dua eli i hoe na svakom stadiju svog putovanja.
elje koje dua ima i redoslijed u kojem se pojavljuju ukratko
emo ponoviti jer su ih prethodna poglavlja opseno obradila. Kad ue
u ljudsko tijelo, diva (dua) najvie od svega eli okusiti dovoljno
ulnih uzbuenja koja joj omoguuje njezina nova fizika oprema.
Meutim, i najzamamniji uici ponavljanjem postaju samo monotona
navika, nakon ega se diva okree drutvenim izazovima kako bi
izbjegla dosadu. Ta osvajanja razliiti oblici bogatstva, slave i moi
mogu dugo zadrati pojedinevo zanimanje. Ulozi su visoki, a
njihovo ostvarenje iznimno ugodno. Ali, naposljetku se taj cijeli
program osobne ambicije pokae onim to zapravo jest: igra
prekrasna, uzbudljiva igra koja oblikuje povijest, ali ipak samo igra.
Sve dok zadrava neije zanimanje, ona donosi zadovoljstvo. Ali
kad se osjeaj novotarije istroi, kad je pobjednik istim naklonom i
istim simpatinim govorom zahvalio na pohvalama koje je primio ve
puno puta do tada, on ili ona poinje udjeti za neim novim to e mu
donijeti dublje zadovoljstvo. Dunost, potpuno posveenje ivota
zajednici, moe nakratko zadovoljiti tu potrebu, ali ironije i anomalije
povijesti ine taj cilj nalik na pokretna vrata. Kad se naslonite na njih,
ona se poinju kretati, ali nakon nekog vremena otkrijete da se vrte u
krug. Nakon posveenosti drutvu, jedino dobro koje moe zadovoljiti
~ 85 ~

BU&CW

jest ono koje je beskrajno i vjeno, ija realizacija moe pretvoriti sva
iskustva, ak i iskustvo vremena i oiglednog poraza, u neto
velianstveno kao to olujni oblaci koji lutaju dolinom izgledaju
drukije kad ih se gleda sa suncem okupanoga planinskog vrha.
Mjehuri dolazi do povrine vode i zahtijeva konano otputanje.
Napredovanje due kroz visoke naslage ljudskih elja ne kree se
pravocrtno pod otrim kutom prema gore, nego na svojemu putu
prema onome to doista treba tumara i krivuda. Ali, dugorono e
trend vezanosti biti uzlazan naposljetku svi shvate bit. Pod
uzlazno se misli na postupno poputanje vezanosti za fizike objekte
i podraaje, uz stalno odvajanje od zanimanja za samoga sebe. Gotovo
da moemo vizualizirati djelovanje karme dok donosi posljedice onoga
za im dua posee. Kao da svaka udnja namijenjena zadovoljenju ega
dodaje malo betona na zid podignut oko pojedinanog jastva i odvaja
ga od neogranienoga mora bia koje ga okruuje dok, obratno, svaki
samilosni ili nesebini in uklanja dio graninoga nasipa. Meutim,
odvajanje ne moe biti otvoreno procijenjeno jer nema javnog indeksa.
injenica da se netko povukao u samostan nije dokaz pobjede nad
jastvom i udnjom jer oni mogu nastaviti obitavati u matarijama srca.
Obrnuto, izvritelj moe biti ukljuen u svjetovne obveze, ali ako ih
obavlja odijeljeno ivei u svijetu kao to muljasta riba ivi u mulju,
a da se mulj ne lijepi za nju svijet postaju ljestve za penjanje.
Tijekom svojega putovanja ljudski duh nikada nije potpuno sam i
preputen sluaju. Od poetka do kraja njegova jezgra jest atman,
unutarnji bog, koji se napree izii poput klauna koji iskae iz torte.
U podlozi njegova kovitlaca prolaznih osjeaja, emocija i zabluda lei
samosvijetlea, trajna toka nadosobnoga boga. Iako je zakopana
preduboko u dui da bi bila primijeena u normalnim okolnostima, ona
je temelj ljudskoga postojanja i svjesnosti. Kao to Sunce obasjava
svijet ak i kad ga zaklanjaju oblaci, Nepromjenjivi se nikad ne vidi, ali
je Svjedok; nikada se ne uje, ali je Slua; nikada se ne pomisli, ali je
Mislitelj; nikada se ne spozna, ali je Spoznavatelj. Nema drugoga
svjedoka osim Ovoga, nijednoga drugog Spoznavatelja osim Ovoga.32
~ 86 ~

BU&CW

Ali bog nije samo osnaujui posrednik u svakom djelovanju due. Na

kraju, Boja isijavajua toplina je ona koja topi ledeni pokrov due
pretvarajui je u istu zapremninu za boga.
to se potom dogaa? Neki kau da pojedinana dua prelazi u
potpunu identifikaciju s bogom i gubi svaki trag prethodne
odvojenosti. Drugi se, u elji da okuse eer, ali ne i da budu eer,
nadaju opstanku blage razlike izmeu due i boga tanke crte na
obzoru koja osigurava posljednji trag osobnog identiteta to ga neki
smatraju neophodnim za boansku viziju.
Christopher Isherwood napisao je priu temeljenu na indijskoj
bajci koja saima sazrijevanje due u svemiru. Starac sjedi na
proplanku sa skupinom djece oko sebe i pria im o arobnom drvetu
Kalpataru koje ispunjava sve elje. Ako razgovara s njim i kae mu
svoju elju ili legne ispod njega i razmilja, ili ak sanja elju, onda
e se ta elja sigurno ostvariti. Starac im je dalje ispriao da je jednom
naao takvo stablo i posadio ga u vrtu. Zapravo, rekao im je, ono
ondje je Kalpataru.
Djeca su odmah pojurila prema drvetu i poela ga obasipati
zahtjevima. Veina zahtjeva bila je besmislena i zavrili su bolovima u
trbuhu ili suzama. Ali Kalpataru nije pravio razliku meu eljama i nije
ga zanimalo davanje savjeta.
Prolo je nekoliko godina i svi su zaboravili na udesno drvo.
Djeca su odrasla u mukarce i ene i pokuavaju ispuniti nove elje
koje sad imaju. Isprva ele da im se elje ostvare istoga trenutka, ali
kasnije imaju elje koje se sve tee mogu ostvariti.
Poenta je ove prie da je svemir golemo Drvo elja ije grane
dopiru do svakoga srca. Kozmiki proces nalae da e prije ili poslije, u
ovom ivotu ili nekom drugom, svaka od tih elja biti ostvarena
naravno, zajedno s posljedicama. Meutim, u skupini djece s poetka
prie bilo je dijete koje nije provelo ivot skaui s jedne udnje na
drugu, od jednoga zadovoljenja do drugoga, jer je od samoga poetka
shvatilo pravu prirodu Drva elja. Za njega Kalpataru nije bilo lijepo
~ 87 ~

BU&CW

arobno drvo iz ujakove prie nije postojalo kako bi ispunjavalo

budalaste djeje elje bilo je neopisivo strano i velianstveno.
Stablo su bili njegov otac i majka. Njegovo je korijenje dralo svijet na
okupu, a njegove su grane dosezale dalje od zvijezda. Postojao je prije
poetka i postojat e zauvijek.33

Svijet dobro doli i zbogom

Nacrt svijeta na nain na koji ga poima religija hinduizma
izgledao bi otprilike ovako: Postojale bi bezbrojne galaksije usporedive
s naom, svaka centrirana u zemlji s koje se ljudi upuuju prema Bogu.
Svaka bi zemlja bila okruena s nekoliko jo ljepih svjetova s gornje
strane i grubljih s donje strane, na koje se due upuuju izmeu
inkarnacija ovisno o njihovu konanom rezultatu.

Kao to pauk iz sebe isputa nit i potom je uvlai, tako i svemir

raste iz Neunitivog.34 Povremeno se ta nit povlai, kozmos se rui u
No Brahme i cijelo pojavno bie vraa se u stanje iste potencijalnosti.
Prema tome, svijet se razvlai poput divovske harmonike i potom
ponovno uvlai. Ta je oscilacija ugraena u shemu stvari, svemir nije
imao poetka i nee imati kraj. Vremenski okvir indijske kozmologije
zbunjuje matu i moda ima nekakve veze s poznatom orijentalnom
ravnodunou prema urbi. Kae se da je Himalaja izgraena od
vrstoga granita. Jednom u tisuu godina preko njezinih vrhova preleti
ptica nosei u kljunu svileni rubac kojim dodiruje planinske vrhove.
Kad jednoga dana taj proces istroi Himalaju, istei e jedan dan
kozmikoga ciklusa.
Kad se okrenemo od poloaja naega svijeta u svemiru i vremenu
prema njegovu moralnom karakteru, prva je toka ve utvrena u
prethodnom poglavlju. Rije je o pravednom svijetu u kojem svatko
dobije ono to je zasluio i stvara vlastitu budunost.
Druga stvar koju je vano rei jest da je rije o srednjem svijetu.
To se ne odnosi samo na to da svijet visi na pola puta izmeu nebesa
~ 88 ~

BU&CW

iznad nas i pakla ispod. Svijet je srednji i u smislu da je osrednji, svijet

u kojem se dobro i loe, uitak i bol, znanje i neznanje isprepleu u
otprilike jednakim omjerima. I upravo e tako i ostati. Sve prie o
drutvenom napretku, o ienju svijeta, o stvaranju kraljevstva neba i
zemlje ukratko, svi snovi o utopijama osueni su na razoaranje i
pogreno procjenjuju svrhu svijeta koja nije konkuriranje raju, nego
pruanje mjesta za treniranje ljudskoga duha. Svijet je vjebaonica
due, njezina kola i poligon za trening. Ono to radimo je vano, ali na
kraju je vano za disciplinu koju daje pojedinanom karakteru.
Zavaravamo se ako oekujemo da e iz temelja promijeniti svijet. Na
rad u svijetu je poput kuglanja u kuglani na uzbrdici: moe ojaati
miie, ali nemojmo oekivati da e se kugle koje bacamo zadrati na
drugom kraju uzbrdice. Prije ili poslije sve se zakotrljaju natrag i, ako
smo im mi uspjeli izmai, doekat e nau djecu. Svijet moe izgraditi
karakter i pripremiti ljude da vide dalje od njega za to je iznimno
prikladan. Ali ne moe se potpuno usavriti. Rekao je Isus,
blagoslovljen bio, da je ovaj svijet most: preite preko njega, ali ne
gradite kuu na njemu. U skladu je s indijskom misli da je ova
apokrifna izreka, pripisana pjesniku Kabiru, trebala nastati na njezinu
tlu.
Ako se zapitamo o metafizikom statusu svijeta, morat emo
nastaviti govoriti o razlici za koju smo do sada utvrdili da razdvaja
hinduizam po svakom vanom pitanju razlici izmeu dvostruke i
nedvostruke toke gledita. U voenju ivota to razlikovanje razdvaja
jnana jogu od bhakti joge; u bojem nauku razdvaja osobni od
nadosobnog pogleda; u pitanju spasenja razdvaja one koji oekuju
sjedinjenje s bogom od onih koji streme bojem drutvu u boanskoj
viziji. U kozmologiji produetak iste linije dijeli one koji svijet smatraju
potpuno nestvarnim od onih koji vjeruju da je stvaran u svakom
pogledu.
Cijela hinduistika religiozna misao negira da je svijet prirode
samopostojei. Utemeljen je u bogu i kad bi se taj boanski temelj
uklonio, istog bi trenutka potonuo u nitavilo. Za dualiste je prirodni
~ 89 ~

BU&CW

svijet stvaran kao i bog, iako je, naravno, beskrajno manje uzvien.
Bog, pojedinane due i priroda razliiti su oblici postojanja i nijedno
od njih ne moe se svesti na one druge. S druge strane, nedualisti
razlikuju tri oblika svijesti u kojima se svijet moe pojaviti. Prvi je
halucinacija, primjerice kad vidimo ruiaste slonove ili kad se ravni
tap doimlje zakrivljenim pod vodom. Takve slike brzo e ispraviti
daljnje opaanje, ukljuujui i ono to drugi ljudi vide. Drugi je svijet
kakav se uobiajeno ukazuje ljudskim osjetilima. Trei je oblik svijet
kakvim ga vide jogiji koji su dosegli stanje supersvijesti. Strogo uzeto,
to uope nije svijet jer u njemu svaka osobina koja karakterizira
normalno pojmljen svijet njegova mnogostrukost i materijalnost
nestaje. Ali samo je jedna stvarnost, poput napunjenog oceana,
beskrajna poput neba, nedjeljiva, apsolutna. Poput goleme povrine
vode, bez obale i potpuno mirna.
Nedualisti tvrde da je trea perspektiva najtonija od tri. U
usporedbi, svijet koji nam se uobiajeno pojavljuje jest maya. Rije se
esto prevodi kao iluzija, ali prijevod nas navodi na pogrean put.
Ponajprije, upuuje na to da svijet ne treba shvaati ozbiljno, a to
hindusi pobijaju naglaavajui da ga, dok god se ini stvarnim i
zahtjevnim prema nama, moramo prihvatiti kao takvog. tovie, maya
ima kvalificiranu, provizornu stvarnost.
Na pitanje jesu li snovi stvarni, na bi odgovor morao biti: stvarni
su u smislu da ih imamo, ali nisu stvarni ukoliko ono to prikazuju ne
mora objektivno postojati. Strogo govorei, san je psiholoki
konstrukt, mentalna izmiljotina. Kad govore o mayi, hindusi misle na
neto slino tome. Svijet se pojavljuje onakvim kakvim ga um u
normalnim okolnostima opaa, ali nije opravdano razmiljati da je
stvarnost sama po sebi onakva kakvom se ini. Dijete koje je prvi put u
ivotu pogledalo film filmske e slike smatrati stvarnim objektima ne
znajui da se lav koji rei s ekrana zapravo projicira iz kabine u dnu
kinodvorane. Isto je s odraslima: svijet koji vidimo uvjetovan je i u tom
smislu projiciran naim opaajnim mehanizmima. Ili drugom
metaforom, nai osjetilni receptori registriraju samo uzak opseg
~ 90 ~

BU&CW

elektromagnetnih frekvencija. Uz pomo mikroskopa i drugih pojaala

moemo uoiti dodatne valne duljine, ali supersvijest se mora razvijati
kako bi poznavala pravu stvarnost. U tom bi stanju nai receptori
prestali prelamati, poput prizme, isto svjetlo postojanja u spektar
mnogostrukosti. Stvarnost bismo poznavali onakvom kakva doista jest
jedna, neograniena i bez primjesa.
Rije maya ima isti korijen kao i rije magija. Govorei da je svijet
maya, nedualistiki hinduizam kae da postoji neto zagonetno u vezi s
njim. Trik je u nainu na koji se materijalnost i mnogostrukost svijeta
predstavljaju kao da su neovisno stvarne stvarne u odnosu na stav
iz kojih ih vidimo dok je stvarnost zapravo potpuno nediferenciran
Brahman, kao to konop ispod sloja praine izgleda kao zmija, ali i
dalje je konop. Maya je i zavodljiva zbog privlanog naina na koji se
predstavlja svijetu, hvatajui nas u svoju zamku i guei nau elju da
otputujemo dalje.
Ali ponovno se moramo zapitati, ako je svijet samo provizorno
stvaran, hoe li biti shvaen ozbiljno? Hoe li odgovornost klonuti?
Hinduizam smatra da nee. U nacrtu savrenoga drutva usporedivog s
Platonovom Republikom, Tripura Rahasya prikazuje princa koji je
stekao takav pogled na svijet i zato je osloboen vorova srca i
poistovjeivanja tijela s Jastvom. Opisane posljedice daleko su od
asocijalnih. Tako osloboen, princ obavlja kraljevske dunosti
uinkovito, ali bez strasti, poput glumca na pozornici. Slijedei
njegovo uenje i primjer, njegovi podanici stjeu slinu slobodu i vie
nisu motivirani strastima iako ih i dalje posjeduju. Svjetovni se poslovi
nastavljaju, ali graani su osloboeni starih ljutnji i manje pogoeni
strahovima i udnjama. U njihovu svakodnevnom ivotu, dok se
smiju, vesele, dosauju ili ljute, ponaali su se kao opijeni ljudi
ravnoduni prema vlastitim poslovima. Zato su ga mudraci koji su ga
posjetili nazvali Gradom blistave mudrosti.
Pitamo li zato Stvarnost, koja je zapravo jedna i savrena,
vidimo kao mnogostruku i nesavrenu; zato dua, koja je zapravo u
potpunosti sjedinjena s bogom, vidi sebe nakratko kao razdvojenu;
~ 91 ~

BU&CW

zato se ini da je konop zmija ako postavimo ta pitanja, suoeni

smo s pitanjem koje nema odgovora, slino kao to ni kransko
pitanje zato je Bog stvorio svijet nema odgovora. Najbolje to
moemo rei je da je svijet lila, Boja igra. Djeca koja se igraju skrivaa
preuzimaju razne uloge koje nemaju nikakvo znaenje izvan te igre.
Stavljaju se u opasnost i uvjete iz kojih moraju pobjei. Zato to ine
kad bi se u sekundi mogli osloboditi tako da jednostavno napuste igru?
Jedini je odgovor da je igra sama sebi svrha i nagrada. Ona je zabavna i
spontana poplava kreativne, matovite energije. Na neki tajnovit nain
slino je i sa svijetom. Poput djeteta koje se igra samo sa sobom, Bog je
Kozmiki Plesa ija su rutina sva bia i svi svjetovi. Iz neiscrpnog toka
Boje energije kozmos tee u beskrajnom, skladnom ponovnom
izvoenju.

Oni koji su vidjeli sliku boice Kali kako plee na ispruenom

tijelu dok u rukama dri ma i odrubljenu glavu, oni koji su uli da
postoji vie hinduistikih hramova posveenih ivi (koji obitava u
krematoriju i bog je u njegovu vidu razaraa) nego onih posveenih
bogu u obliku stvoritelja i odravatelja zajedno oni koji znaju te
stvari nee prebrzo donijeti zakljuak da je hinduistiki pogled na
svijet blag. Ono to su previdjeli jest da Kali i iva unitavaju
ogranieno kako bi napravili mjesta za neogranieno.
Jer ti voli Gorue tlo,
Nainio sam Gorue tlo od svojega srca
Da bi Ti, Mrani, lovac Gorueg tla,
Mogao plesati Svoj vjeni ples. (Bengalska pjesma)
Gledan iz perspektive, svijet je posve benigan. Nema trajnoga
pakla i ne prijeti vjenim prokletstvom. Moe se voljeti bez straha,
njegovi vjetrovi, vjeno promjenjivo nebo, njegova polja i ume, ak i
otrovna ljepota pohotne orhideje sve se moe voljeti uz uvjet da nije
beskonano odgaano. Jer sve je to maya, lila, oaravajui ples
kozmikoga arobnjaka iza kojega lei bezgranino dobro koje e na
kraju sve postii. Nije sluajno da je tragedija jedini umjetniki oblik
~ 92 ~

BU&CW

koji Indija nije razvila.

Ukratko: Na pitanje Kakav svijet imamo? hinduizam odgovara:
1. Mnogostruk svijet koji ukljuuje bezbrojne galaksije
vodoravno, bezbrojne redove okomito i bezbrojne vremenske cikluse.
2. Moralni svijet u kojem stalno djeluje zakon karme.

3. Osrednji svijet koji nikad nee zamijeniti raj kao duhovno

odredite.

4. Svijet koji je maya, varljivo lukav u prikazivanju svoje

mnogostrukosti, materijalnosti i dvostrukosti konanima, a te su
osobine zapravo provizorne.

5. Poligon za vjebanje na kojem ljudi mogu razvijati svoje

sposobnosti.
6. Svijet koji je lila, igra Boanskoga u njegovu Kozmikom plesu
neumornom, beskrajnom, neodoljivom, ali krajnje dobrohotnom, s
ljepotom roenom iz neograniene vitalnosti.

Brojni putevi do istog cilja

Hinduizam je stoljeima ivio zajedno s dainistima, budistima,
parsima, muslimanima, sikhima i kranima i ta injenica moe pomoi
u objanjenu posljednje ideje koja je u njemu jasnije izraena nego u
drugim velikim religijama uvjerenje da su sve velike religije
alternativni putevi prema istom cilju. Proglasiti spasenje monopolom
jedne religije jednako je kao tvrditi da se bog moe nai u jednoj
prostoriji, ali ne i u iduoj, u ovoj odjei, ali ne i u drugoj. Ljudi e
uglavnom slijediti put koji proizlazi iz njihove civilizacije, oni koji
krue oko planine pokuavajui navesti druge na svoj put ne penju se
na planinu. U praksi su indijske sekte esto bile fanatino netolerantne,
ali u naelu je veina njih otvorena. Vede su na samom poetku
proglasile klasinu hinduistiku tvrdnju da su razliite religije samo
razliiti jezici kojima se bog obraa ljudskom srcu. Istina je jedna, a
~ 93 ~

BU&CW

mudraci je nazivaju razliitim imenima.

Na planinu ivota moe se popeti sa svih strana, ali kad dosegnu
vrh, sve staze se spajaju. U bazi, u podnoju teologije, obreda i
organizacijske strukture, religije su odijeljene. Razlike u kulturi,
povijesti, geografiji i kolektivnom temperamentu utjeu na raznolikost
poetnih toaka. To nikako nije loe nego vrlo dobro i obogauje
ukupnost ljudskog pothvata. Zar raznoliki doprinosi konfucijanista,
taoista, budista, muslimana, idova i krana ne ine ivot
zanimljivijim? Kako umjetniki, pie suvremeni hindus, da bi
trebalo biti mjesta za takvu raznolikost tekstura je bogatija i
zanimljivije je nego da je Svemogui proglasio samo jedan antiseptiki
siguran, iskljuiv, ortodoksni put. Iako je bog Jedinstvo, ini se da
razonodu nalazi u raznolikosti!35 Ali bez obzira na te razlike, cilj
ostaje isti.
Kao dokaz tome, jedan hinduistiki svetac iz 19. stoljea traio je
boga prakticirajui, jednu za drugom, nekoliko velikih svjetskih
religija. Traio je boga kroz osobu Krista, kroz bezoblina uenja
Kurana usmjerena prema bogu i kroz mnotvo hinduistikih
utjelovljenja boga. Rezultat je u svakom sluaju bio isti: otkriven je isti
bog (tvrdio je svetac), jednom inkarniran u Kristu, drugi put govorei
kroz proroka Muhameda, u obliku Vine Odravatelja ili ive
Dovrivaa. Iz tih je iskustava proiziao skup uenja o sutinskom
jedinstvu velikih religija koji obuhvaa i hinduistiki stav o tom
pitanju. Ton je ovdje jednako vaan kao i ideja pa emo se vie
pribliiti hinduistikom poloaju ako ostatak ovoga poglavlja
prepustimo Ramakrininim rijeima umjesto da ih pokuamo
prepriati.36

Bog je stvorio razliite religije kako bi odgovarale razliitim tenjama,

vremenima i zemljama. Sve doktrine su zasebni putevi, ali put nikako
nije sam bog. Doista, ovjek moe doi do boga ako bilo koji od
postojeih puteva slijedi vjerno i cijelim srcem. ovjek moe jesti tortu s
glazurom ravno ili sa strane i ona e uvijek biti jednako ukusna.
~ 94 ~

BU&CW

Kao to vodu, koja je uvijek jedna tvar, razliiti ljudi nazivaju razliitim
imenima jedni je zovu voda, drugi eau, trei aqua, etvrti pani tako
i jedno Vjeito-Inteligentno-Blaenstvo neki zazivaju kao Boga, neki kao
Alaha, neki Jehovom, a neki Brahmanom.
Kao to se ovjek moe popeti na krov kue pomou ljestvi, bambusa,
stubita ili ueta, tako su i naini i putevi do boga takoer razliiti, a
svaka religija na svijetu pokazuje jedan od moguih naina.
Neki se klanjaju i tuju dok drugi klee jer ondje gdje veliki broj ljudi
izraava svoje oboavanje, dobri Gospodin se mora objaviti, jer on je
prava samilost.
Spasitelj je boji glasnik. On je poput potkralja monoga kraljevstva. Kad
se u udaljenoj provinciji kraljevstva probude nemiri, kralj alje svojega
potkralja da ih ugui i tako kad god doe do pada religije u bilo kojem
dijelu svijeta, bog alje svojega Spasitelja. To je jedan i isti Spasitelj koji
se, nakon to je uronio u ocean ivota, pojavljuje na jednom mjestu i
poznat je pod imenom Krina, a kad ponovno uroni i izroni na nekom
drugom mjestu, nazivaju ga Kristom.
Svatko bi trebao slijediti vlastitu religiju. Kranin treba slijediti
kranstvo, musliman treba slijediti islam i tako dalje. Za hindusa je
drevni put, put arijskih mudraca, najbolji put.
Ljudi razdjeljuju svoje zemlje granicama, ali nitko ne moe podijeliti
golemo nebo iznad njih. Nedjeljivo nebo okruuje sve i obuhvaa sve.
Zato ljudi u neznanju kau: Moja je religija jedina, moja je religija
najbolja. Ali kad je srce obasjano istinskim znanjem, ono zna da iznad
svih tih sukobljenih sljedbi i njihovih sljedbenika stoji jedno nedjeljivo,
vjeno i sveznajue blaenstvo.
~ 95 ~

BU&CW

Kao to majka u brizi za bolesnu djecu jednom djetetu daje riu i curry,
indijsku marantu drugom, a kruh i maslac treem, tako je i bog
razliitim ljudima ponudio razliite puteve koji e odgovarati njihovoj
prirodi.
Jedan je ovjek tovao ivu, ali je mrzio sva ostala boanstva. Jednog mu
se dana iva pokazao i rekao: Nikad neu biti zadovoljan tobom dok
god bude mrzio druge bogove. Ali ovjek je bio uporan. Nekoliko dana
kasnije iva se ponovno pojavio i rekao mu: Nikada neu biti
zadovoljan tobom dok god bude mrzio. ovjek je samo utio. Nakon
nekoliko dana iva je opet doao. Ovog je puta jedna polovica njegova
tijela bila u obliku ive, a druga u obliku Vine. ovjek je bio napola
zadovoljan, a napola ozlovoljen. Poloio je svoje darove na stranu koja
predstavlja ivu, a Vini nije ponudio nita. Potom mu je iva rekao.
Tvoj fanatizam je nepobjediv. Preuzevi ovaj dvostruki oblik, pokuao
sam te uvjeriti da su svi bogovi i boice samo razliiti vidovi jednoga
Apsolutnog Brahmana.

Dodatak o sikhizmu
Hindusi su skloni Sikhe (doslovno znaenje je uenici) smatrati
udljivim lanovima svoje proirene obitelji, ali Sikhi odbacuju takvo
tumaenje. Oni smatraju da je njihova vjera proizila iz izvornoga
boanskog otkrivenja koje je utemeljilo novu religiju.
Otkrivenje je priopeno Guruu Nanaku. Popularno objanjenje
rijei guru jest rastjeriva neznanja ili tmine (gu) i donositelj
prosvjetljenja (ru). Nanak, poboan i reflektivan od svojeg roenja
1469., misteriozno je nestao oko 1500. godine dok se kupao u rijeci.
Kad se nakon tri dana pojavio, rekao je: Budui da nema ni hindusa ni
muslimana, iji u put slijediti? Slijedit u boji put. Bog nije ni hindus
ni musliman i put koji slijedim je boji. Njegov autoritet za te tvrdnje,
~ 96 ~

BU&CW

govorio je dalje, dolazio je od injenice da je u trodnevnoj odsutnosti

odveden na boji dvor gdje je dobio au vonoga soka (amrit prema
kojem je nazvan sveti grad sikhizma Amritsar) i gdje mu je reeno:
Ovo je aa oboavanja bojeg imena. Ispij je. Ja sam s tobom.
Blagoslivljam te i uzdiem. Tko god te zapamti bit e u mojoj milosti. Idi i
raduj se u moje ime i podui druge da rade to isto. Neka to bude tvoj
poziv.
Nanak je djelovanje poeo razdvajanjem svojega puta od
hinduizma i islama i to naglaava injenicu da je sikhizam nastao u
hinduistikoj kulturi Nanak je roen u kasti katrija pod
dominacijom muslimana. Domovina sikhizma je Punjab, zemlja pet
rijeka na sjeverozapadu Indije gdje je vlast bila u vrstim rukama
muslimanskih osvajaa. Nanak je cijenio svoje hinduistiko naslijee,
ali prepoznavao je i plemenitost islama. Te su dvije religije, svaka u
sebi nadahnuta, u meusobnom sudaru raspaljivale mrnju i
krvoprolie.

Da su dvije strane pristale pregovarati o svojim razlikama, teko

bi ostvarile razumniji teoloki kompromis od nauka koji je nudio
sikhizam. U skladu s hinduistikom sanatana dharmom (Vjenom
Istinom), objava otkrivenja koja je dana Nanaku potvruje
ultimativnost vrhovnog i bezoblinog boga nedostinog ljudskom
poimanju. Meutim, u skladu s islamskim otkrivenjem, odbacuje ideju
avatara (boanskih inkarnacija), razlikovanje kasta, slike kao pomoi
pri bogotovlju i svetost Veda. Odstupajui od hinduizma po tim
pitanjima, Sikhi mu se priklanjaju kad je rije o odobravanju, za razliku
od islama, nauka o reinkarnaciji.
Ova razmjerno ravnomjerna podjela izmeu hinduistikog i
muslimanskog nauka navela je strance na zakljuak da je u svojemu
dubokom intuitivnom umu, ako ve ne potpuno svjesno, Nanak
izgradio vjeru za koju se nadao da e razrijeiti sukob koji je religija
uzrokovala u njegovoj domovini. to se tie Sikha, oni su svjesni
~ 97 ~

BU&CW

pomirljive prirode svoje vjere, ali njezino ishodite pripisuju bogu. Tek
je u sporednom smislu Guru Nanak bio guru. Jedini Pravi Guru je bog.
Drugi se nazivaju guruima zato to bog govori kroz njih.
Slubenih gurua Sikha ima deset i, poevi od Gurua Nanaka,
zajednica Sikha oblikovala se njihovim djelovanjem. Deseti u nizu,
Guru Gobind Singh, objavio je da je on posljednji iz te linije i nakon
njegove smrti e ljudske gurue zamijeniti Sveta knjiga kao voa
zajednice Sikha. Poznata kao Guru Granth Sahib ili Zbirka Svete
Mudrosti, ova sveta knjiga tovana je kao ivui guru Sikha ivui u
smislu da su u njoj oivotvorene boja volja i rijei. Veim dijelom se
sastoji od pjesama i spjevova koje su prenesene estorici Gurua dok su
meditirali o bogu u dubokoj mirnoi svojih srca i pojavili se kako bi
radosno pjevali pohvale bogu.
Tijekom veeg dijela povijesti sikhizam je bio izloen snanim
napadima. U doba kad je vjera bila pod posebno velikim pritiskom,
Deseti Guru pozvao je sve one koji su spremni potpuno posvetiti svoje
ivote vjeri da se jave. Dragoj petorici koji su se odazvali pozivu dao
je posebnu inicijaciju i na taj nain ustanovio Khalsu ili isti red koji
postoji i danas. Otvoren i mukarcima i enama spremnima ispuniti
propisane zahtjeve, od onih koji mu pristupe trai suzdravanje od
alkohola, mesa i cigareta i noenje 5 Ks pet obiljeja nazvanih
tako jer u punjabi jeziku svi poinju slovom k. 5 Ks su neoiana
kosa, ealj, ma ili bode, elina narukvica i donje rublje. Izvorno je
svih pet obiljeja osim simbolike imalo i zatitnu ulogu. Zajedno s
eljem, neoiana je kosa (najee skupljena pod turbanom) titila
lubanju u kombinaciji s jogijevskim vjerovanjem da neoiana kosa
odrava i poveava vitalnost, a ealj je simbolizirao istou i dobar
red. elina narukvica sluila je kao mali tit i istodobno okovavala
svojega vlasnika za boga kao podsjetnik da ruke uvijek moraju biti u
bojoj slubi. Donji ve zamijenjen je indijskim dhotijem, a znai da je
osoba uvijek odjevena za akciju. Bode, danas uglavnom simbolian,
izvorno je koristio samoobrani.
U isto doba kad je utemeljio Khalsu, Guru Gobind Singh proirio
~ 98 ~

BU&CW

je svoje ime Singh (to doslovno znai lav, a ire je znaenje jak i
hrabar) na sve Sikhe mukarce, a enama je dao ime Kaur, odnosno
princeza. Sikhi se i danas koriste njima kao srednjim imenima.
Te se teme tiu religijskih oblika. Osnovno, Sikhi trae spasenje
kroz sjedinjenje s bogom shvaajui, kroz ljubav, osobu boga koja
poiva u dubinama njihova bia. Jedinstvo s bogom krajnji je cilj. Izvan
boga, ivot nema smisla i odvajanje od boga uzrok je ljudske patnje.
Nanakovim rijeima: Kakvo je strano odvajanje biti odvojen od boga
i kako je blaeno sjedinjenje biti sjedinjen s bogom!
Svjetovno odricanje nije istaknuto u ovoj vjeri. Sikhi nemaju
tradiciju odricanja, isposnitva, celibata ili prosjaenja. Oni su
domaini koji svojim primanjima podupiru obitelji, a desetinu
primanja daju u dobrotvorne svrhe.
Danas na svijetu ivi oko 13 milijuna Sikha, veinom u Indiji.
Sredite im je u slavnome Zlatnom hramu u gradu Amritsaru.

Prijedlozi za itanje
Prije nego to se posvetite knjigama, dopustite mi da vas
obavijestim kako moja polusatna videovrpca (s Eldom Hartley)
naslovljena Indija i beskonano: Dua naroda smjeta ideje iz ovog
poglavlja u njihov audio-vizualni kontekst. Moe se kupiti ili posuditi
kod Hartley Film Foundation, Cat Rock Road, Cos Cob, CT 06807.

Knjiga Davida Kinsleyja Hinduizam: Kulturna perspektiva

(Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, 1982.) daje jasan pregled
hinduizma. Smjeta ga u njegovu geografsku sredinu, prati povijesni
razvoj i posveuje veliku pozornost nevjerojatnoj raznolikosti te
religije.(Knott, Kim; Hinduizam, ahunpai, Sarajevo, 2006.)
Indijske filozofije Heinricha Zimmera (Princeton, NJ: Princeton
University Press, 1989.) i Duhovna batina Indije Swamija
Prabhavanande (Hollywood, CA: Vedanta Press, 1980.) opirnije
razrauju filozofsku i religijsku dimenziju hinduizma na koju je
~ 99 ~

BU&CW

usredotoeno moje poglavlje.

Daran: Vidjeti boansku sliku u Indiji Diane Eck (Chambersburg,
PA: Anima Books, 1985.) daje uvjerljiv opis hinduistike predanosti.

Postoji obilje hinduistikih tekstova, ali dva djela imaju

univerzalnu vanost. Bhagavadgita pripada cijelom svijetu, (s
engleskoga preveo i prepjevao na hrvatski uro Roboti, Zagreb, V. B.
Z., 1995.) kao i Upaniade (M. Jei, Rgvedske upaniadi, Zagreb, Matica
Hrvatska, 1999.; Upaniade: sveti spisi starih Indijaca, Osijek, Glas
Slavonije, 1976.).
Na temu sikhizma preporuujem Sikhi: Njihova religijska
vjerovanja i obiaji autora W. Owen Colea i Piare Singh Sambhi (New
York: Routledge Chapman & Hall, 1986.) i poglavlje o Vjeri Sikha u
knjizi Johna Kollera Indijski nain (New York: Macmillan, 1982.).

Biljeke
1. Sanskrtska rije za ovo je artha, to doslovno znai stvar,
objekt, materija i zato se najee prevodi kao bogatstvo ili
materijalna imovina. Ja sam je preveo kao svjetovni uspjeh jer se
hinduistiki tekstovi zapravo bave irom tematikom, a ne samo
bogatstvom. Taj je izraz primjeren s obzirom na uobiajenu
povezanost ugleda i moi s materijalnom imovinom.
2. Simone Weil, ekajui Boga, 1951. Ponovljeno izdanje. (New
York: Harper & Row, 1973.), 210.
3. D. G. Mukerji, Lice tiine, kako je parafrazirano u ivotu
Ramakrine Romaina Rollanda (Mayavati, Almora, Himalayas: Advaita
Ashrama, 1954.), 80.
4. Objanjena joga B. K. S. Iyengara (1965. Ponovljeno izdanje.
(New York: Schocken Books, 1979.)) predstavlja jedan od najboljih
pregleda te strane joge.
5. Primjeri takvih tvrdnji koje treba provjeriti, u izdanju The
~ 100 ~

BU&CW

Reportera od 14. rujna 1954., Jean Lyon pie kako je svjedoio

pokapanju jogija koji je osam dana kasnije iskopan iv iz groba dok su
zapadni lijenici izraunali da bi imao dovoljno zraka samo za dva
dana. A u izdanju asopisa Nature od 21. sijenja 1982. Herbert Benson
s Medicinske kole Harvard i njegovih pet kolega izvijestili su o
pokusima na trojici tibetanskih jogija koji su, nadziranjem uma, uspjeli
poveati temperaturu u prstima na rukama i nogama za ak 14,9
stupnjeva Fahrenheita.
6. Heinrich Zimmer, Indijske filozofije, 1951. Ponovljeno izdanje.
(Princeton, NJ: Princeton University Press: 1969.), 80-81.
7. Pripjev koji se, s manjim varijacijama, ponavlja kroz
Upaniade.
8. Tukaramova pjesma. Engleski prijevod Johna S. Hoylanda u
Indijski seljaki mistik, 1932. Ponovljeno izdanje. (Dublin, IN: Prinit
Press, 1978.)
9. Bede Frost, Umjetnost mentalne molitve, 1950. Ponovljeno
izdanje. (London: Curzon Press, 1988.), 29-30.
10. Hubert Benoit, Vrhovna doktrina, 1955. Ponovljeno izdanje.
(New York: Pantheon Books, 1969.), 22.
11. Ima neto u tome to se moe usporediti s Lutherovom
odlunou da smanji razliku izmeu sveenstva i laika posveivanjem
obinog ivota. Govorio je sucu, seljaku, obrtniku i sluzi da ako oni
pristupe svojemu poloaju u pravom duhu, nitko na svijetu ne moe
biti vii od njih. Doista, svatko od njih moe biti poloaj vie od
biskupova.
12. Bhagavadgita, V:10.
13. Swami Swarupananda, prijevod, Srimad-Bhagavadgita
(Mayavati, Himalayas: Advaita Ashrama, 1933.), 125.
14. Zimmer, Indijske filozofije, 303-4.
15. Citirano u Zimmer, Indijske filozofije.
16. Katha Upaniad, II iii 10.
~ 101 ~

BU&CW

17. Paul Deussen, Filozofija Upaniada, 1908. Ponovljeno izdanje.

(New York: Dover Publications, 1966.)

18. Opis koji se, uz manje varijacije, ponavlja kroz cijele

Upaniade.
19. Za opis ovjeka koji je proveo est mjeseci u tom stanju vidi
ivot Ramakrine Romaina Rollanda, 1952. Ponovljeno izdanje.
(Kalkuta, Indija: Advaita Ashrama, 1965.) 77-78.
20. Zimmer, Indijske filozofije, 44.
21. Ibid, 157-58. Cijeli opis etiriju stadija uvelike se temelji na
Zimmerovim zapisima.
22. Ova je injenica toliko rijetko prepoznata u suvremenim
raspravama o kastama da e biti korisno dokumentirati je kroz tri
citata. Antiki i autoritativni zakonodavac pie: Ui vrhovno znanje i
slubu ak i od ovjeka niska roenja, ak i od chandale (izopenika);
sluei njemu otkrij put prema spasenju. Citirano u Potpunim
radovima Swamija Vivekanande (Mayabati, Indija: Advaita Ashrama,
1932.), svezak 3, 381. Swami Tyagisanandov prijevod 72. aforizma
Naradijevih Bhakti-Sutri (Madras, Indija: Sri Ramakrishna Math, 1943.)
glasi: Kod (onih koji vole boga) nema razlikovanja temeljenog na
kasti ili kulturi. Najsnanija od svih je Sri Krinina izjava u
Mahabharati: Sljedbenici Gospodina nisu udre (najnia kasta), udre
su oni koji nemaju vjere u Gospodina iz koje god kaste bili. Mudar
ovjek ne bi trebao prezirati ni izopenika ako je posveen Gospodinu;
onaj koji ga bude gledao s omalovaavanjem past e u pakao.
23. Za jednu od najozbiljnijih takvih obrana vidi ime je Indija
pridonijela ljudskom napretku? u knjizi Anande Coomaraswamyja
ivin ples, 1957. Ponovljeno izdanje. (New York: Dover Publications,
1985.) Za moda najbolji pregled i najrazumniju ocjenu kastinskog
sustava, vidi Louis Dumont, Homo Hierarchicus (Chicago: University of
Chicago Press, 1980.).
24. Sanskrtska rije katrija izvorno je oznaavala ratnika kao i
vladara jer se od potonjeg oekivalo da titi slabe i obuzdava
~ 102 ~

BU&CW

pokvarene.
25. Coomaraswamy, ivin ples, 12.
26. Ibid, 125.

27. Usporedi Thomas Kempis: Postoji neusporediva udaljenost

izmeu stvari koje ovjek zamilja prirodnim promiljanjem i onih
koje prosvijetljeni ljudi dohvate kontemplacijom.
28. Zapadne analogije tog via negativa, puta prema bogu preko
radikalne negacije, mogu se pronai u zapisima veine velikih
zapadnih mistika i teologa. Tu je nescio, nescio sv. Bernarda i Ne ovo!
Ne ovo! Bogohulim! Angele iz Foligna dok pokuava svoje intenzivno
iskustvo boga pretoiti u rijei. U onome to znamo u vezi s bogom
jedino ima istine, kae sv. Gregorije, kad postanemo svjesni da ne
moemo znati nita u vezi s Njim. Meister Eckhart takoer ustraje na
tvrdnji da se boga mora voljeti kao ne-boga, ne-duha, ne-osobu,
ne-sliku, voljeti ga kakav je, savreno isto apsolutno Jedno, odvojeno
od svih dvostrukosti i u kojeg moramo vjeno uroniti iz nitavnosti u
nitavnost.
29. Zapadna analogija hinduistikom pogledu na ovu temu
pojavljuje se u knjizi Simone Weil ekajui boga (1951. Ponovljeno
izdanje. (New York: Harper & Row, 1973.), 32): Sluaj proturjenosti,
a obje su istinite. Ima boga. Nema boga. Gdje je problem? Prilino sam
sigurna da ima boga u smislu da sam sigurna da moja ljubav nije
iluzija. Sigurna sam da nema boga u smislu da sam sigurna kako ne
postoji nita to nalikuje onome to zamiljam dok izgovaram tu rije.
30. Skraeno iz ankarina lanka o Brahma Sutri, II.iii.46.
31. Sastavljeno od ulomaka iz Katha Upaniade, II.ii.15; Mundaka
Upaniade, II.ii.10; Svetasvatare, V.vi.14.
32. Brihadaranyaka Upaniad, III.vii.23.
33. Christopher Isherwood, Drvo elja, u Vedanta za zapadni
svijet (Hollywood: Vedanta Press, 1945.), 448-51.
34. Mundaka Upaniad, I.i.7.

~ 103 ~

BU&CW

35. Prema Chaitanya, to mi znai Vedanta u Vedanta i Zapad,

1948. Ponovljeno izdanje. (London: Allen & Unwin, 1961.), 33.
36. Preostali dio ovog ulomka sastoji se od uenja Sri Ramakrine
prikupljenih u knjizi Swami Abhedanande Sri Ramakrinine izreke
(New York: The Vedanta Society, 1903.) uz manje lektorske izmjene.

~ 104 ~

BU&CW

III. Budizam
ovjek koji se probudio
Budizam poinje s ovjekom. U njegovim kasnijim godinama, kad
se plamen njegove poruke proirio Indijom, a kraljevi mu se klanjali,
ljudi su mu dolazili kao to su dolazili Isusu pitajui ga to je on.1
Koliko je osoba potaknulo to pitanje ne Tko si ti? mislei na ime,
obitelj ili podrijetlo, nego: to si ti? Kojem obliku postojanja pripada?
Koju vrstu predstavlja? To sigurno nisu pitali Cezara, Napoleona pa
ak ni Sokrata, nego samo dvojicu ljudi: Isusa i Budhu. Kad bi ljudi
zbunjeni tim pitanjem doli pred Budhu, odgovor koji bi im dao
otkrivao je osobnost njegove poruke.
Jesi li bog? pitali su ga. Ne. Aneo? Ne. Svetac? Ne.
to si onda?

Budha im je odgovarao: Ja sam budan.

Njegov je odgovor postao njegovo ime, jer upravo je to znaenje
rijei Budha. Sanskrtski korijen budh oznaava dvije stvari
probuditi se i znati. Stoga Budha znai Prosvijetljeni ili Probueni.
Dok je ostatak svijeta vrsto spavao sanjajui san poznat kao budno
stanje ljudskog ivota, jedan od njih se trgnuo. Budizam poinje s
ovjekom koji je odbacio omamljenost, drijeme i sanjivu prirodu
obine svjesnosti. Poinje s ovjekom koji se probudio.
Budhin je ivot zaokruen u popularnu legendu. Reeno nam je
da je pri njegovu roenju sve svjetove preplavilo svjetlo. Slijepci su
toliko eljeli vidjeti njegov sjaj da im se vratio vid, gluhi i nijemi
uzbueno su razgovarali o stvarima koje e doi. Grbavi su se uspravili,
a hromi prohodali. Zatvorenici su osloboeni okova, a vatre u paklu
ugaene. ak su i krikovi zvijeri utihnuli dok je mir okruivao zemlju.
Jedino se Mara, Zli, nije radovao.
~ 105 ~

BU&CW

Povijesne injenice o njegovu ivotu glase otprilike ovako: Roen

je oko 563. g. pr. Kr. na podruju dananjega Nepala, blizu granice s
Indijom. Puno ime mu je bilo Siddhartha Gautama iz akya. Siddhartha
mu je bilo ime, Gautama prezime, a akya ime klana kojem je pripadala
njegova obitelj. Otac mu je bio kralj, ali u to su doba na Indijskom
potkontinentu postojala brojna kraljevstva pa bi bilo tonije smatrati
ga feudalnim gospodarom. Njegov je odgoj, prema ondanjim
standardima, bio luksuzan. Nosio sam svilenu odjeu i moji su mi
sluge drali bijeli kiobran iznad glave. Masti su mi uvijek dolazile iz
Banarasa. Pretpostavlja se da je bio iznimno zgodan zbog obilja
zapisa o savrenosti njegova vidljivog tijela. Sa esnaest godina
oenio se susjednom princezom Yaodarom i dobio sina kojeg su
nazvali Rahula.

Ukratko, Budha je bio ovjek za kojeg se inilo da ima sve: obitelj,

uvaeni Gautama je dobrog podrijetla s obje strane, neokaljana
podrijetla; izgled, zgodan, isijava povjerenjem, obdaren sjajnom
ljepotom lica, svijetle puti, lijepa dranja, velianstven prizor za
gledanje; bogatstvo, imao je slonove i srebrne ukrase za njih.
Oenio je uzornu enu, velianstvenu poput kraljice nebesa,
postojanu, veselu danju i nou, punu dostojanstva i neizmjerne
otmjenosti koja mu je rodila prekrasna sina. Usto, kao nasljednik
oeva trona, slava i mo bili su mu sueni.
Unato tome, u svojim je dvadesetim godinama poeo osjeati
nezadovoljstvo koje je dovelo do potpunog prekida sa svjetovnim
dobrima.
Izvor njegova nezadovoljstva prikazan je u legendi o etiri
usputna prizora, jednog od najvie opjevanih poziva na avanturu u
svjetskoj knjievnosti. Pria kae da je nakon Siddharthina roenja
njegov otac pozvao gatare kako bi doznao to e budunost donijeti
njegovu nasljedniku. Svi su se sloili da nije rije o obinu djetetu.
Meutim, njegova je karijera mogla krenuti u dva suprotna smjera.
Ako ostane u svijetu, ujedinit e Indiju i postati njezin najvei osvaja,
Chakravartin ili Univerzalni kralj. Ako pak napusti svijet, nee postati
~ 106 ~

BU&CW

osvaja svijeta, nego njegov izbavitelj. Suoen s dvjema mogunostima,

Siddharthin je otac vrsto odluio usmjeriti sina prema prvoj sudbini i
nije tedio truda kako bi ga zadrao vezana za svijet. Na raspolaganju
je imao tri palae i 40 000 plesaica, a donesena su stroga pravila
prema kojima nikakva runoa nije smjela pokvariti uitak dvorskoga
ivota. Konkretno, princ je morao biti zaklonjen od bolesti, starosti i
smrti pa su, kad bi iao jahati, jahai ispred njega istili ceste od takvih
prizora. Meutim, jednoga im je dana promaknuo starac ili su ga
(prema nekim inaicama prie) bogovi udom inkarnirali kako bi
prineva povorka naila na njega: ostarjeli ovjek, polomljenih zubi,
sijede kose, pogrbljena i pognuta tijela, nestabilan i drhtav. Tog je dana
Siddhartha nauio to je starost. Iako je kralj pojaao zatitu, drugi je
put Siddhartha uz cestu ugledao tijelo izmueno boleu, a na treem
je jahanju vidio truplo mrtvaca. Konano, na etvrtom je izlasku vidio
redovnika obrijane glave u uto-naranastoj haljini sa zdjelicom. Tog je
dana nauio o ivotu ovjeka koji se povukao iz svijeta. Ova je pria
legenda, ali kao i sve legende sadri vanu istinu. Budhina uenja
nedvojbeno pokazuju da su ga neizbjena povezanost tijela s
bolestima, starou i smrti potaknula na odbacivanje nade u
pronalazak ispunjenja na fizikoj osnovi. ivot je izloen starenju i
smrti. U kojem podruju ivota nema ni starosti ni smrti?

Nakon to je vidio neizbjenost tjelesne boli i prolaska vremena,

pohotni su uici izgubili svoj arm. Pokreti plesaica, zvuk lutnji i
inela, raskone gozbe i povorke te bogate sveanosti samo su
provocirale njegov turobni um. Cvijee koje se klati na suncu i snijeg
koji se topi na Himalaji glasnije su govorili o nestajanju svjetovnih
stvari. Princ je odluio prekinuti omu povrnosti u koju se njegova
palaa pretvorila i slijediti poziv tragaa za istinom. Jedne je noi, u 29.
godini, pobjegao iz palae i taj se dogaaj naziva Velikim izlaskom.
Usred noi oduljao se do svoje ene i sina koji su spavali, tiho im
rekao zbogom i potom naredio uvaru da zauzda njegova velikoga
bijelog konja. Obojica su uzjahali konje i odjahali prema umi. Stigavi
u zoru do ruba ume, Gautama je zamijenio odjeu sa slugom koji je
odjahao natrag u palau kako bi objavio vijest. Gautama je obrijao
~ 107 ~

BU&CW

glavu i odjeven u poderanu odjeu krenuo u umu u potrazi za

prosvjetljenjem.

Prolo je est godina tijekom kojih je Siddhartha svu svoju

energiju usmjeravao u tu svrhu. Kako je teko ivjeti ivot usamljenog
stanovnika ume radovati se u samoi. Uistinu, tihi lugovi velik su
pritisak na redovnika koji jo nije postigao mirnou uma! Te nam
rijei bolno svjedoe da njegova potraga nije bila nimalo jednostavna.
ini se da je prolazila kroz tri faze, ali nije zabiljeeno koliko su trajale
ni koliko su otro bile podijeljene. Prvo je krenuo u potragu za
dvojicom najvanijih hinduistikih uitelja onog doba kako bi ih pitao
o mudrostima iz njihove bogate tradicije. Od njih je puno nauio
posebice o raja jogi, ali i o hinduistikoj filozofiji, ak toliko da su ga
hindusi svojatali kao svojega tvrdei da je njegovo kritiziranje tadanje
religije bilo u svrhu reformi i manje vano od njegovih slaganja s
njima. Meutim, Gautama je nakon nekog vremena zakljuio da je
nauio sve to su ga jogiji mogli poduiti.

Njegov idui korak bilo je prikljuenje skupini isposnika i istinski

pokuaj ivljenja njihovim nainom ivota. Je li tijelo bilo to to ga je
zadravalo? Odluio je slomiti mo tijela i skriti njegovo upletanje.
ovjek goleme snage volje, Budha u nastajanju, nadmaio je druge
isposnike u svakom suzdravanju koje su predloili. Jeo je iznimno
malo tijekom jednoga posta samo est zrna rie na dan. Kad sam
mislio da u dodirnuti kou na svojemu stomaku zapravo bih osjetio
kraljenicu. Stiskao bi zube i gurao jezik u nepce dok mu znoj ne bi
potekao iz pazuha. Drao bi dah dok ne bi osjetio kao da mi je
konopac zategnut oko glave.2 Naposljetku je toliko oslabio da je pao u
nesvijest i da djevica Sujata nije bila u blizini i dala mu malo kae od
tople rie, mogao je umrijeti.
To ga je iskustvo nauilo uzaludnosti isposnitva. Dao je tom
eksperimentu sve to je mogao, ali nije bilo koristi nije mu donio
prosvjetljenje. U ovom je sluaju neuspjeh isposnitva osigurao
Gautami prvi konstruktivni stup njegova programa: naelo Srednjega
puta izmeu krajnosti isposnitva s jedne strane i potpunog ugaanja
~ 108 ~

BU&CW

uicima s druge strane. Srednji put je put razumnog ivota u kojem

tijelo dobiva ono to mu je potrebno za optimalno djelovanje, ali nita
vie.
Nakon to je okrenuo lea suzdravanju, Gautama je posljednju
fazu svoje potrage posvetio kombinaciji strogoga miljenja i mistine
koncentracije u skladu s raja jogom. Jedne veeri u blizini Gaye na
sjeveroistoku Indije, juno od dananjeg grada Patne, sjeo je pod stablo
smokve koje je postalo poznato kao Bo stablo (kratica za bodhi ili
prosvjetljenje). Lokacija je kasnije nazvana Nepokretno mjesto jer
tradicija kae da je Budha, osjeajui da je prosvjetljenje blizu, sjeo te
povijesne veeri ispod stabla i zavjetovao se da nee ustati dok ne
ostvari cilj.
Zapisi kau da je prvi dogaaj te veeri bilo iskuenje slino
Isusovu neposredno prije njegova sluenja. Zli je znao da je uspjeh
njegova suparnika neminovan pa je pourio do mjesta gdje je Gautama
sjedio kako bi mu poremetio koncentraciju. Prvo je napao u obliku
Kame, boga udnje, pokazujui mu tri pohotne ene s izazovnom
pratnjom. Kad je budui Budha ostao nepokoleban, Iskuiva se
preruio u Maru, boga smrti. Njegovi moni nositelji nasrnuli su na
pripravnika uraganima, divljim kiama i pljuskovima gorueg kamenja,
ali Gautama je bio toliko ispranjen od svojega ogranienog sebstva da
oruje nije nalazilo metu koju bi pogodilo i kad bi ulo u polje njegove
koncentracije, pretvaralo se u latice cvijea. Kad je u posljednjem
oajnikom pokuaju Mara osporio njegovo pravo da radi to to je
radio, Gautama je desnim kaiprstom dotaknuo zemlju, a zemlja je
odgovorila grmei: Ja u ti dokazati, sa stotinu, tisuu i stotinu tisua
grmljavina. Marina je vojska pobjegla, a ushieni bogovi sili su s
nebesa i obasuli pobjednika vijencima i parfemima.
Nakon toga, dok je Bo stablo sipalo crvene cvjetove koji su
osvjetljavali svibanjsku no, Gautamina je meditacija postajala iz sata u
sat sve dublja dok njegov um nije konano probuio balon svemira i
razbio ga u nitavilo, dok je jutarnja zvijezda sjala na prozirnom
istonom nebu, nakon ega je, na veliko iznenaenje, otkrio da se
~ 109 ~

BU&CW

udotvorno obnovio sjajem pravog bia. Veliko je buenje stiglo.

Gautamino je bie izmijenjeno i postao je Budha. Dogaaj je bio od
kozmike vanosti. Sve postojee stvari ispunile su jutarnji zrak
svojom radou i zemlja se est tjedana tresla u udu. Deset tisua
galaksija drhtalo je od strahopotovanja dok su lotosi cvjetali na
svakom stablu pretvarajui cijelu svemir u buket cvijea koji se vrti u
zraku. 3 Blaenstvo tog monog iskustva dralo je Budhu
ukorijenjenog na mjestu jo sedam dana. Osmog je dana pokuao
ustati, ali ga je oborio novi val blaenstva. Ukupno je etrdeset devet
dana bio izgubljen u zanosu, nakon ega se njegov sjajni pogled
otvorio prema svijetu.
Mara ga je ekao s posljednjim iskuenjem. Tog se puta odluio
obratiti onome to je oduvijek bila Gautamina jaka strana njegovu
razumu. Mara nije govorio o teretu ponovnog ulaska u svijet prepun
banalnosti i opsesija, nego je ponudio dublji izazov. Tko bi uope
mogao razumjeti istinu poput one do koje je Budha doao? Kako
otkrivenje koje se ne moe izraziti govorom prevesti u rijei, a vizije
koje se odupiru svim definicijama obuhvatiti jezikom? Ukratko, kako
predoiti ono to moe biti samo pronaeno, poduiti ono to samo
moe biti naueno? Zato glumiti idiota pred publikom koja nita ne
razumije? Zato ne oprati ruke od cijeloga svijeta rijeiti se svojega
tijela i odjednom uroniti u nirvanu? Rasprava je bila toliko ustra da je
potrajala gotovo cijeli dan. Naposljetku je Budha odgovorio: Bit e
onih koji e razumjeti, i Mara je zauvijek potjeran iz njegova ivota.

Iduih gotovo pola stoljea Budha je putovao pranjavim stazama

Indije sve dok mu kosa nije postala sijeda, korak nemoan, a tijelo
ispuhani bubanj, propovijedajui svoju poruku o unitenju ega i
iskupljenju ivota. Utemeljio je red redovnika i redovnica, pobijao
mrtvilo brahmanskoga drutva i zauzvrat prihvaao ljutnje, sumnje i
zbunjenost koje je njegovo uenje izazivalo. Svakoga je dana bio
zatrpan obvezama. Osim to je poduavao redovnike i nadgledao
poslove svojega reda, imao je gust raspored javnih propovijedi i
privatnih savjetovanja, savjetovanja zbunjenih, ohrabrivanja odanih i
~ 110 ~

BU&CW

tjeenja tunih. Ljudi mu dolaze iz svih, ak i najudaljenijih dijelova

zemlje po odgovore na pitanja, a on svima prua dobrodolicu. U
pozadini njegovih reakcija na pritiske i ono to mu je pomoglo da
nikad ne poklekne bio je uzorak povlaenja i vraanja koji je u osnovi
svih oblika kreativnosti. Budha se povukao na est godina i potom se
vratio na etrdeset pet. Ali i svaka pojedinana godina bila je
podijeljena na razdoblja: devet mjeseci svjetovnog ivota i potom
tromjeseno povlaenje s redovnicima tijekom kine sezone. Slino je
bilo i s njegovim dnevnim ritmom. Satima je bio u javnosti, ali tri puta
na dan povlaio se u osamu kako bi (meditacijom) vratio pozornost na
njezin sveti izvor.
Nakon etrdeset pet godina napornog sluenja, u dobi od 80
godina i oko godine 483. pr. Kr. Budha je umro od dizenterije nakon
to je pojeo obrok od suenog mesa divlje svinje u kui kovaa unde.
Njegove su misli ak i na samrtnoj postelji bile okrenute prema
drugima. Usprkos boli, pomislio je da bi se unda mogao osjeati
odgovornim za njegovu smrt. Zato je njegova posljednja elja bila da
undi bude reeno da su ga od svih obroka koje je pojeo tijekom ivota
samo dva posebno blagoslovila. Prvi je bio obrok ija mu je snaga
omoguila ostvarenje prosvjetljenje ispod drveta Bo, a drugi je onaj
koji mu je otvorio posljednja vrata do nirvane. To je jedan od samrtnih
prizora sauvanih u Knjizi velikih umiranja. Svi zajedno predstavljaju
sliku ovjeka koji je bez imalo otpora preao u stanje u kojem ideje i
svijest prestaju postojati. Dvije reenice iz njegova oprotajnoga
govora odzvanjaju ve stoljeima. Sve to je nastalo e nestati.
Ustrajno radite na svojemu spasenju.

Tihi mudrac

Za razumijevanje budizma posebno je vano stei dojam o

utjecaju Budhina ivota na one koji su se nali u njegovoj orbiti.
itanjem zapisa o njegovu ivotu stjee se dojam da su njihovi
autori bili u kontaktu s jednom od najveih osobnosti svih vremena.
Oboavanje koje su osjeali gotovo svi koji su ga poznavali potpuno je
~ 111 ~

BU&CW

zarazno i itatelj se ubrzo pridruuje njegovim uenicima u osjeaju da

je u prisutnosti neega to je blizu inkarniranoj mudrosti.

Budhino najupeatljivije obiljeje vjerojatno je kombinacija

hladne glave i topla srca, spoj koji ga je, s jedne strane, titio od
sentimentalnosti, a s druge strane od ravnodunosti. Nesumnjivo je bio
jedan od najveih racionalista svih vremena podsjeajui po tom
pitanju najvie na Sokrata. Svaki problem na koji bi naiao automatski
je bio izloen hladnoj i nepristranoj analizi. Prvo bi ga rastavio na
sastavne dijelove, nakon ega bi te dijelove ponovno sastavio u logian,
arhitektonski poredak ogoljenog znaenja i smisla. Bio je majstor
dijaloga i dijalektike i smireno siguran u sebe. Da u raspravi s nekim,
tko god to bio, ostanem zbunjen ili posramljen takvo neto ne moe
se dogoditi.
Ali upeatljiv je i nain na koji je tu objektivnu, kritiku
sastavnicu njegova karaktera uravnoteivala franjevaka blagost,
toliko snana da je njegova poruka dobila podnaslov religija
beskonane suuti. Je li Budha doista riskirao svoj ivot kako bi
oslobodio kozu zarobljenu na strmoj planinskoj padini, nije pouzdana
povijesna injenica, ali takav bi in sigurno bio u njegovu stilu jer je
ivio stalno darivajui izgladnjele mase. Doista, njegova nesebinost
toliko se dojmila biografe da su je mogli objasniti jedino inercijom koju
je Budhina putanja postigla u animalnim fazama prethodnih
inkarnacija. U Jataka priama pie da se rtvovao za svoje stado dok je
bio jelen i bacio se kao zec u vatru kako bi nahranio gladnoga
brahmana. ak i ako ove naknadno zapisane prie odbacimo kao
legende, nema sumnje da su u njegovu ivotu izvori blagosti tekli u
izobilju. U elji da svakoga koga je sreo potedi svih tuga, svakom je
davao svoju samilost, prosvijeenost i neobinu mo due koja bi, ak
ni kad ne bi rekao ni rijei, zahvatila srca njegovih posjetitelja i
zauvijek ih promijenila.
U drutvenom smislu, Budhino kraljevsko podrijetlo i odgoj bili
su velika prednost. Lijepa ponaanja, s lakoom se kretao meu
kraljevima i vladarima jer je bio jedan od njih. Ali ini se da ga njegovo
~ 112 ~

BU&CW

dranje i otmjenost nisu udaljili od obinih graana. Povrinske razlike

u klasi i kasti toliko su mu malo znaile da se nerijetko inilo kao da ih
ni ne primjeuje. Neovisno o tome koliko su nisko neki pojedinci pali ili
koliko ih je drutvo odbacilo, Budha im je pokazivao potovanje koje je
proizlazilo iz jednostavne injenice da su i oni ljudska bia poput njega.
Zato su mnogi izgnani i naputeni, doivjevi po prvi put iskustvo
razumijevanja i prihvaanja, poeli stjecati samopotovanje i stekli
poloaj u zajednici. Potovani Gautama svima eli dobrodolicu,
ugodan je, pomirljiv, nimalo ohol i otvoren prema svima.4

Oko ovog je ovjeka, pred kojim su se i kraljevi klanjali, doista

postojala nevjerojatna jednostavnost. ak i kad mu je ugled bio na
vrhuncu moglo ga se vidjeti kako s prosjakom zdjelicom u ruci hoda
ulicama i stazama strpljivou ovjeka koji je svjestan iluzije vremena.
Poput vinove loze i maslina, dviju simbolinih biljaka koje rastu i na
najsiromanijem tlu, njegove su tjelesne potrebe bile minimalne.
Zatekavi se jednom u Alaviju tijekom otre zime pronali su ga kako
odmara meditirajui na malo lia skupljenog na stoarskoj stazi.
Grubo je tlo kojim su gazila kopita goveda, tanak je leaj, slabana
redovnikova uta haljina, otar je dodir zimskog vjetra, priznao je.
Ali ipak ivim sretno uzvienom jednolinou.

Vjerojatno je pogreno govoriti o Budhi kao o skromnu ovjeku.

John Hay, tajnik predsjednika Lincolna, jednom je prigodom rekao da
je apsurdno nazvati Lincolna skromnim, dodavi da nijedan veliki
ovjek nije skroman.
Budha je sigurno osjeao da je dosegnuo razinu razumijevanja
puno viu od ijednoga drugog ovjeka svojega doba. U tom je smislu
jednostavno prihvatio svoju nadmo i ivio u samopouzdanju koje je to
prihvaanje davalo. Ali to nije isto to i tatina ili uobraenosti. Na
posljednjem okupljanju tijekom jednoga od godinjih povlaenja
njegove sanghe (reda), Uzvieni je pogledao utihnulu skupinu i rekao:
Dakle, uenici, okupio sam vas da mi kaete vidite li u meni neki
nedostatak, u mojim rijeima ili djelima. Kad je omiljeni uenik
uzviknuo: Moja je vjera tolika, Gospodine, da mislim kako nikad nije
~ 113 ~

BU&CW

postojao niti e postojati nitko vei ili mudriji od Blaenog, Budha ga

je prekorio:
Naravno, Sariputta, poznavao si sve Budhe u povijesti.

Nisam, Gospodine.
Dobro, a poznaje li one iz budunosti?

Ne, Gospodine.
Onda barem poznaje mene i dubinski razumije moj um?

ak ni to, Gospodine.
Zato su onda, Sariputta, tvoje rijei tako velike i hrabre?

Bez obzira na Budhinu objektivnost prema samome sebi, tijekom

cijeloga njegova ivota postojao je stalni pritisak da ga se pretvori u
boga. On je sve takve pokuaje odluno odbijao ustrajui na tvrdnji da
je u svakom pogledu samo ovjek. Nije pokuavao skriti svoja
iskuenja i slabosti koliko mu je bilo teko odrati prosvjetljenje,
koliko je bila mala prednost s kojom ga je stekao i koliko je ostao
pogreiv. Priznao je kako nikada ne bi uspio da je morao svladati jo
jedan nagon snaan poput seksa. Priznao je da su ga mjeseci koje je
prvi put proveo sam u umi doveli do ruba smrtnog oaja. Dok sam
boravio ondje, priao mi je jelen, ptica je odlomila granicu, a vjetar je
pokrenuo aputanje lia i pomislio sam: Sad dolazi taj strah i
oaj. Kao to je Paul Dahlke napisao u svojim Budistikim esejima:
Onaj koji govori tako ne treba zavoditi ljude nadama o nebeskoj
radosti. Onaj koji tako govori o sebi privlai onom snagom kojom
Istina privlai sve to uu u njezinu domenu.
Budhino vodstvo nije se oitovalo samo u veliini do koje je
narastao njegov red, nego jednako tako i savrenstvom njegove
discipline. Kralj koji je posjetio jedno od okupljanja reda, produljenog
u no punoga Mjeseca, nakon nekog vremena uzviknuo je: Je li ovo
neka varka? Kako je mogue da u ovako velikoj skupini nema nijednog
zvuka, ak ni jednog kihanja ili kalja, meu 1250 brae? Gledajui
okupljene kako sjede u tiini poput mirnog jezera, dodao je: Volio bih
~ 114 ~

BU&CW

da moj sin ima takvu mirnou.

Poput drugih duhovnih genija sjetimo se Isusa kad je
primijetio Zakeja na drvetu Budha je bio obdaren natprirodnim
uvidom u karakter. Bio je sposoban gotovo na prvi pogled procijeniti
ljude koji su mu pristupali i ini se da ga nikada nije prevarilo povrno
ili lano, nego bi odmah vidio ono istinito i iskreno. Jedan je od
najljepih primjera njegov susret sa skupljaem cvijea Sunitom,
ovjekom sa samoga dna drutvenoga poretka iji je posao bio
pregledavanje odbaenih buketa cvijea u potrazi za pokojim cvijetom
koji e prodati u zamjenu za hranu. Jednoga je dana do mjesta gdje je
pregledavao otpatke u potrazi za cvijeem doao Budha, a Sunitino je
srce bilo ispunjeno radou i strahopotovanjem. Nije se mogao nigdje
skriti jer je bio izopenik pa se samo stisnuo uza zid pozdravljajui
skupljenim rukama. Budha je zapazio obiljeja Arahatshipa (svetosti)
u Sunitinu srcu koja su sijala poput svjetiljke u posudi i priao mu
govorei: Sunita, to ti znai ovako bijedan nain ivota? Moe li
podnijeti naputanje svijeta? Sunita je, ushienjem ovjeka koji je
pokropljen nebeskom ambrozijom, rekao: Ako netko poput mene
moe postati tvojim redovnikom, neka mi Uzvieni dopusti da uem!
Kasnije je postao poznat lan reda.5

Budhin je cijeli ivot bio proet uvjerenjem da mora obaviti

kozmiku misiju. Odmah nakon prosvjetljenja u svojoj je glavi vidio
due ije su oi bile blago zamagljene prainom i due ije su oi bile
potpuno zamagljene prainom6 cijeli svijet ovjeanstva, zbunjen,
izgubljen, u oajnikoj potrebi za pomoi i vodstvom. Nije imao
drugoga izbora nego se sloiti sa svojim sljedbenicima da je doao na
svijet za dobrobit mnogih, za sreu mnogih, za napredak, za dobro, za
sreu bogova i ljudi, iz suosjeanja sa svijetom.7 injenica da je tu
ulogu prihvatio bez obzira na osobnu cijenu osvojila je i srce i um
Indije. Redovnik Gautama uao je u religiozni ivot, odrekao se
monoga klana svoje obitelji, odrekao se novca i zlata, zakopanoga
blaga i onoga iznad tla. Doista, jo dok je bio mlad bez ijedne sijede
vlasi u kosi, u ljepoti svoje mlade muevnosti, napustio je kuanski
~ 115 ~

BU&CW

ivot i otiao u beskunitvo.8

Tekstovi obiluju pohvalama Budhe, a jedan od glavnih razloga
sigurno je i taj to njegovi sljedbenici nikada nisu bili potpuno
zadovoljni opisima. Nakon to su rijei dale sve od sebe, u njihovu bi
uitelju i dalje ostala sutina zagonetnosti neizmjerene dubine koje
jezik nije mogao izraziti jer ih misao nije mogla zahvatiti. Ono to su
mogli razumjeti to su potovali i voljeli, ali toga je bilo vie nego to su
mogli obuhvatiti. Budha je do kraja ostao napola svjetlo, a napola
sjena, prkosei potpunom razumijevanju. Zato su ga zvali akyamuni,
tihi mudrac (muni) iz klana akya, simbol neeg izvan onoga to se
moe rei i misliti. Zvali su ga i Tathagata, onaj koji je tako doao,
donositelj istine, onaj koji je savreno prosvijetljen jer jedino on
potpuno zna i vidi, licem u lice, ovaj svemir. Tathagata je dubok,
neizmjeran, teak za razumijevanje, irok poput oceana.9

Buntovni svetac
Prebacujui pozornost s Budhe ovjeka na religiju budizma,
budistiko je uenje nuno promatrati u odnosu na hinduizam iz
kojega je poteklo. Za razliku od hinduizma koji je nastao sporim,
uvelike neprimjetnim duhovnim uveavanjem, Budhina se religija
pojavila preko noi, ve oblikovana. To je u velikoj mjeri bila religija
reakcije protiv hinduistikih izopaenosti indijski protestantizam
ne samo u izvornom znaenju te rijei koje naglaava svjedoenje za
(testis pro) neto nego jednako tako i u njezinu znaenju iz kasnijih
razdoblja koje naglaava protestiranje protiv neega. Budizam je
ivotnu snagu crpio iz hinduizma, ali je od njegove rairene korupcije
ustuknuo kao od udarca biem i uzvratio jako.
Zato nam je za razumijevanje Budhina uenja potreban uvid u
tadanji hinduizam koji ga je djelomino potaknuo. Kao uvod u to,
istaknut emo nekoliko openitih zapaanja o religiji.
est vidova religije pojavljuje se tako redovito kao da nam govore
~ 116 ~

BU&CW

da su ugraeni u ljudsku prirodu. Jedan je od njih autoritet.

Ostavljajui boanski autoritet po strani i pristupajui temi samo u
ljudskim pojmovima, toka poinje specijalizacijom. Religija nije manje
sloena od vlasti ili medicine. Zato je razumljivo da e, kad je rije o
duhovnim stvarima, talent i kontinuirana pozornost uzdignuti neke
osobe iznad prosjeka; drugi e traiti njihov savjet i sluati to imaju za
rei. Osim toga, institucionalna, organizirana strana religije zahtijeva
postojanje administrativnih tijela i pojedinaca koji zauzimaju poloaje
od autoriteta i ije odluke imaju veliku teinu.

Druga uobiajena znaajka religije jest obred. Obred je zapravo

kolijevka religije jer nam antropolozi otkrivaju da su ljudi prije
otplesali svoju religiju nego to su je osmislili. Religija je proizala iz
proslava i njihove suprotnosti, alovanja, a obje pojave pozivaju na
skupno izraavanje. Kad smo slomljeni gubitkom ili smo zbog neeg
ushieni, ne elimo samo biti s ljudima, elimo meudjelovati s njima
na naine koji interakcije ine neim veim od jednostavnog zbroja
njihovih dijelova to olakava nau izolaciju. Pojava nije ograniena
samo na ljudsku vrstu. Na sjeveru Tajlanda, kad izlazee sunce dodirne
vrhove stabala, obitelji gibona udrueno pjevaju silazne ljestvice u
polutonovima dok rukom preko ruke skau preko najviih grana.
Iako je religija poela od obreda, za njima je slijedilo
objanjavanje i uvedena je spekulacija kao tree religijsko obiljeje.
Odakle dolazimo, kamo idemo, zato smo ovdje? ljudi ele odgovore
na ta pitanja.
etvrta konstanta religije jest tradicija. Kod ljudskih je bia
tradicija, a ne nagon, ono to uva nauene lekcije prethodnih
narataja i prenosi ih sadanjima kao predloke za djelovanje.

Peto tipino obiljeje religije jest vjera, vjerovanje koje je esto

teko odrati kad je suoeno s injenicama da je Stvarnost ipak na
naoj strani. Kao posljednje utoite, svemir je prijateljski nastrojen i u
njemu se moemo osjeati kod kue. Religija tvrdi da su najbolje
stvari one koje su vjene, stvari iz svemira koje, da tako kaemo,
bacaju posljednji kamen i imaju posljednju rije.10
~ 117 ~

BU&CW

Naposljetku, religija se kree u tajanstvenosti. Ljudski je um

ogranien pa ne moe pojmiti Beskrajno koje ga privlai.

Svako od ovih est obiljeja autoritet, obred, spekulacija,

tradicija, vjera i tajanstvenost znaajno pridonose religiji, ali svako
od njih moe i zaprijeiti njezino djelovanje. Hinduizmu Budhina doba
dogodilo se upravo to, i to sa svim obiljejima. Autoritet, koji se isprva
trebao opravdati, kasnije je postao nasljedan, a brahmani su ga
iskoritavali skrivajui religijske tajne i naplaujui goleme iznose za
svoje usluge. Obredi su postali mehanika sredstva za dobivanje
udotvornih rezultata. Spekulacija je izgubila iskustvenu bazu i razvila
se u beznaajno cjepidlaenje. Tradicija se pretvorila u teret,
primjerice u ustrajanju da sanskrtski jezik koji ire mase vie nisu
razumjele ostane jezik religijskoga govora. Boja milost pogreno se
tumaila na naine koji umanjuju ovjekovu odgovornost, ako je
odgovornost uope vie imala znaenje nakon to je karma, takoer
pogreno protumaena, pobrkana s fatalizmom. I konano,
tajanstvenost je pobrkana s prodavanjem tajnovitosti i mistificiranjem
izopaena opsjednutost udima, okultnim i fantastinim.
Na takvu religijsku scenu korumpiranu, degeneriranu,
beznaajnu, zamuenu praznovjerjem i zamorenu istroenim
obredima doao je Budha odluan oistiti teren kako bi istina
pronala novi ivot. Posljedica je sve iznenadila. Jer ono to se (na
poetku) pojavilo bila je religija gotovo u potpunosti liena svakog od
spomenutih sastojaka za koje bismo inae pretpostavili da su kljuni
za opstanak religije. Ta je injenica toliko neobina da zasluuje
detaljniju analizu.
1. Budha je propovijedao religiju lienu autoriteta. Njegov napad
na autoritet imao je dva cilja. S jedne je strane htio slomiti
monopolistiki stisak brahmana nad religijskim uenjima i velik dio
njegove reforme bio je usmjeren prema jednostavnom cilju da ono to
je do tada bilo u posjedu nekolicine postane opedostupno.
Usporeujui vlastitu otvorenost sa cehovskom tajnovitou
brahmana, istaknuo je da u Budhi ne postoji nita nalik na krtost.
~ 118 ~

BU&CW

Tu je razliku drao toliko vanom da joj se vratio na samrtnoj postelji

kako bi uvjerio one oko sebe: Nisam nita zadrao.11 Meutim, dok
je njegov prvi napad na autoritet bio usmjeren prema instituciji
brahmanskoj kasti drugi je ciljao na pojedince. U doba kad su se
svjetine pasivno oslanjale na brahmane da im kau to da rade, Budha
je stavio izazov pred svakog pojedinca da se sam uputi u religioznu
potragu. Ne prihvaajte ono to ste uli kao prie, ne prihvaajte
tradiciju, ne prihvaajte izjavu zato to je u knjigama ili zato to je u
skladu s vaim vjerovanjem, ni zato to ste je uli od svojega uitelja.
Budite svjetiljka sebi samima. Oni koji e se, ili sad ili nakon moje
smrti, oslanjati samo na sebe i nee traiti pomo ni od koga izvan
sebe, oni e dosegnuti najvee visine.12
2. Budha je propovijedao religiju lienu obreda. U vie je navrata
ismijavao besmislenost brahmanskih obreda kao praznovjernih
peticija nevaeim bogovima. Obredi su bili ukrasi nevani za teak
i zahtjevan posao smanjivanja ega. Zapravo su bili i vie nego nevani,
tvrdio je da je vjerovanje u uinkovitost obreda i sveanosti jedna od
Deset spona koje steu ljudski duh. U tom je stavu Budha, kao i u
svemu ostalom, bio dosljedan. Odbijajui hinduistike oblike,
odolijevao je svakom iskuenju da utemelji vlastite, a zbog te su
injenice neki pisci njegovo uenje (neopravdano) okarakterizirali kao
racionalni moralizam, a ne kao religiju.
3. Budha je propovijedao religiju koja izbjegava spekuliranje.
Postoje brojni dokazi da je mogao biti jedan od najveih svjetskih
metafiziara da se posvetio toj zadai. Ali on je, umjesto toga, izbjegao
ikaru teoretiziranja. Njegova utnja na tom podruju nije prola
neprimijeeno. Je li svijet vjean ili ne, je li svijet ogranien ili ne, je li
dua isto to i tijelo ili je dua jedno, a tijelo drugo, postoji li Budha i
nakon smrti ili ne postoji takve stvari, primijetio je jedan od
njegovih sljedbenika, Gospodin mi ne objanjava. A to mi nije drago,
ne odgovara mi.13
Mnogima nije odgovaralo. Ali unato stalnim napadima, Budha je
ustrajao na plemenitoj tiini. Njegovo je obrazloenje bilo
~ 119 ~

BU&CW

jednostavno. Na pitanja takve vrste, pohlepa za ispitivanjem ne tei

prosvjeenosti.14 Njegov je praktini program bio zahtjevan i nije
elio dopustiti da njegovi sljedbenici skrenu pozornost s tekoga puta
vjebe prema poljima jalove spekulacije.

Budhina poznata parabola o strijeli premazanoj gustim slojem

otrova savreno odraava njegov stav.
To je kao da je ovjek ranjen strijelom gusto premazanom otrovom i
njegovi prijatelji i obitelj ele pozvati lijenika koji e ga izlijeiti, a on
im kae, ne dam da mi izvuku ovu strijelu prije nego to doznam koji me
ovjek ranio, je li on iz ratnike kaste ili brahmanske, iz poljoprivredne
ili iz najnie. Ili kad bi im rekao, ne dam da mi izvuku ovu strijelu dok ne
doznam ime obitelji iz koje je taj ovjek, je li visok, nizak ili srednje
visine, je li crn, taman ili ute koe, dolazi li iz tog i tog sela, mjesta ili
grada, ili dok ne doznam je li luk kojim sam ranjen bio chapa ili
konanda, ili dok ne doznam je li struna na luku bila od vlakana biljke
lastavine, bambusa, od ivotinjskih tetiva, konoplje ili stabla mlijenoga
soka, ili dok ne budem znao je li drka luka od divljega ili obraenog
drva, ili je li ukraena perom sa supova krila, apljina, jastrebova ili
paunova, ili je li omotana tetivom bika ili bizona, ruru jelena ili
majmuna, ili dok ne doznam je li to bila obina strijela, naotrena,
eljezna ili strijela od teleih zuba. Prije nego to bi doznao sve to, ovjek
bi umro.
Isto tako, religiozni ivot ne ovisi o gleditu da je svijet vjean, da je
neogranien, da su dua i tijelo odvojeni ili da Budha postoji i nakon
smrti. Vrijede li ta stajalita ili njihove suprotnosti, i dalje postoji
ponovno roenje, postoji starost, postoji smrt, tuga, jadikovanje, patnja,
alost i oaj Nisam govorio o tim pogledima jer oni ne pridonose
guenju strasti ili mirnoi i nirvani.
A to sam objasnio? Objasnio sam patnju, uzrok patnje, unitenje patnje i
put koji vodi unitenju patnje, to sam objasnio. Jer to je korisno.15
~ 120 ~

BU&CW

4. Budha je propovijedao religiju lienu tradicije. Stajao je na

vrhu prolosti i njezini su vrhunci proirili njegovu viziju, ali je veinu
svojih suvremenika vidio zakopane ispod njih. Zato je ohrabrivao svoje
sljedbenike da se oslobode tereta prolosti. Ne slijedite ono to je
preneseno ili autoritet tradicionalnih uenja. Kad shvatite: Ova uenja
nisu dobra: kad ih se slijedi i primijeni u praksi, ona pridonose gubitku
i patnji, onda ih odbacite.16 Njegov najvaniji osobni raskid s
arhaizmom bila je odluka usporediva s odlukom Martina Luthera da
prevede Bibliju s latinskoga na njemaki o odbacivanju sanskrta i
propovijedanju narodnim narjejem.

5. Budha je propovijedao religiju jakog samonapora. Spomenuli

smo obeshrabrenost i poraz koji su ovladali Indijom u vrijeme Budhe.
Mnogi su lanac ponovnih raanja prihvatili kao vjean, to je
nalikovalo preputanju stravinoj kazni tekog rada zauvijek. Oni koji
su se jo nadali moguem osloboenju od tog lanca, predali su se ideji
(koju su podravali brahmani) da e proces trajati nekoliko tisua
ivota tijekom kojih e postupno probijati put do brahmanske kaste
kao jedine iz koje je to osloboenje mogue ostvariti.
Budha nita nije smatrao opasnijim od prevladavajuega
fatalizma. Osporio je samo jednu tvrdnju, onu budala koje kau da
nema djelovanja, nema radnje, nema moi. Ovo je put prema
zavretku patnje. Slijedite ga! tovie, svaki pojedinac mora slijediti
taj put osobnim buenjem i inicijativom. Oni koji, oslanjajui se samo
na sebe, nee traiti pomo ni od koga drugoga, oni e dosegnuti
najvii vrh.17 Ne moe se raunati ni na jednoga boga ili bogove, ak
ni na samog Budhu. Kad odem, rekao je svojim sljedbenicima, ne
zamarajte se molitvama upuenima meni jer kad odem, doista u otii.
Budhe samo pokazuju put. Ustrajno radite na svojemu spasenju.18
Ideju da samo brahmani mogu postii prosvjetljenje Budha je drao
smijenom. Svojim je sljedbenicima rekao da ga mogu ostvariti ve u
ovom ivotu bez obzira kojoj klasi pripadali. Neka mi dou pametni
ljudi, iskreni, otvoreni, izravni, uputit u ih i, ako budu vjebali kako
~ 121 ~

BU&CW

sam ih nauio, sami e otkriti i shvatiti vrhovnu religiju i cilj.

6. Budha je propovijedao religiju lienu natprirodnog. Osuivao
je sve oblike proricanja, vraanja i predvianja kao bijedne vjetine i,
premda je iz vlastitog iskustva zakljuio da je ljudski um sposoban za
moi koje se danas nazivaju paranormalnima, svojim redovnicima nije
doputao poigravanje s tim moima. Po ovome ete znati da taj ovjek
nije moj uenik kad pokuava izvesti udo. Drao je da sva
privlanost natprirodnog i oslanjanje na njega lei u potrazi za
preacima, lakim odgovorima i jednostavnim rjeenjima koji skreu
pozornost s tekog, praktinog zadatka samounapreivanja. U
prakticiranju mistinih uda vidim opasnost i zato ga nikako ne
podravam.
Je li Budhina religija bez autoriteta, obreda, teologije, tradicije,
vjere i natprirodnog bila i religija bez boga, ostavit emo za kasniju
raspravu. Nakon njegove smrti, svi dodaci od kojih se Budha trudio
sauvati svoju religiju poeli su ulaziti u nju, ali dok je bio iv, nije im
dao blizu. Posljedica toga je da izvorni budizam predstavlja inaicu
religije koja je jedinstvena i stoga povijesno neprocjenjiva jer svaki
uvid u oblike koje religija moe uzeti poveava nae razumijevanje
njezine sutine. Izvorni budizam moe se opisati ovim pojmovima:
1. Bio je empirijski. Religija nikad prije nije predstavila svoj
sadraj s tako jasnom sklonou prema izravnoj provjeri. Kod svakog
je pitanja osobno iskustvo bilo posljednji test istine. Nemojte ii
racionalnim razmiljanjem, zakljuivanjem ni dokazivanjem.19 Pravi
uenik mora sam znati.
2. Bio je znanstven. Njegov je konani test uvijek bila kvaliteta
proivljenog iskustva, a pozornost je usmjerio prema otkrivanju
uzrono-posljedinih odnosa koji su utjecali na to iskustvo. Ako toga
ima, ovo se dogodi; ako toga nema, ovo se ne dogodi.20 Nema
posljedice bez njezina uzroka.
3. Bio je pragmatian moemo rei da je bio transcendentalno
pragmatian kako bi ga razlikovali od pragmatizma usmjerenog prema
~ 122 ~

BU&CW

praktinim problemima svakodnevice, ali svejedno pragmatian jer je

zaokupljen rjeavanjem problema. Odbijajui bavljenje spekulativnim
pitanjima, Budha je drao svoju pozornost prikovanu za situacije koje
zahtijevaju rjeenja. Ako uenja nisu bila koristan alat, nisu imala
nikakvu vrijednost. Usporeivao ih je s amcima koji pomau ljudima
prijei rijeku, ali kad se dosegne suprotna obala, njihova vrijednost
pada.
4. Bio je terapeutski. Pasteurove rijei: Ne pitam te za tvoja
miljenja ili tvoju religiju, nego to je tvoja patnja? mogle su biti i
Budhine. Jedna stvar koju poduavam, rekao je Budha, jest patnja i
prekid patnje. Objavljujem samo bol i prestanak boli.21

5. Bio je psiholoki. Ta se rije u ovom kontekstu rabi kao

suprotnost metafizikom. Umjesto da pone od svemira i kree prema
mjestu koje ljudska bia zauzimaju u njemu, Budha je uvijek poinjao
od ovjeka, njegovih problema i dinamike suoavanja s njima.
6. Bio je egalitaran. irinom pogleda neusporedivom s uenjima
svojega doba i rijetkom u bilo kojem dobu, ustrajao je na stavu da su
ene jednako sposobne za prosvjetljenje kao i mukarci. I odbacio je
pretpostavku kastinskoga sustava da su sposobnosti nasljedne. Budha
je roen kao katrija (ratnik, vladar), temperamentom je vie
odgovarao brahmanu, ali odbacio je kastinski sustav otvarajui svoj
red svima bez obzira na drutveni poloaj.
7. Bio je usmjeren na pojedince. Budha nije bio slijep za
drutvenu stranu ljudske prirode, on nije samo utemeljio religijski red
(sanghu), nego je ustrajao na njegovoj vanosti u poticanju
pojedinanih osloboenja. Ali na kraju se ipak obraao pojedincu i
svaki je ovjek trebao napredovati prema prosvjetljenju kroz
suoavanje s pojedinanim situacijama i tekoama.

Zato, o Ananda, budite svjetiljke sebi samima. Ne traite vanjsko

utoite. vrsto se drite utoita Istine. Ustrajno radite na svojemu
spasenju.22
~ 123 ~

etiri plemenite istine

BU&CW

Kad je Budha konano uspio izii iz arolije zanosa koji ga je

vezao za Nepomino mjesto na 49 dana tijekom njegova
prosvijetljenja, ustao je i poeo hodati vie od 150 kilometara prema
svetom indijskom gradu Banarasu. Deset kilometara prije dolaska u
grad, u parku s jelenima u Sarnathu, zastao je kako bi odrao svoju
prvu propovijed. Publika nije bila brojna samo petorica isposnika
koji su ivjeli istim jednostavnim ivotom poput njega i naljutili su se
na njega kad je odbacio takav pristup, ali sad su postali njegovi prvi
uenici. Tema propovijedi bile su etiri plemenite istine. Njegov prvi
slubeni govor nakon buenja bio je objava kljunih otkria do kojih je
doao nakon estogodinje potrage.
Upitani da u obliku tvrdnji navedu etiri najvra uvjerenja o
ivotu, veina bi ljudi vjerojatno zamucala. etiri plemenite istine
predstavljaju Budhin odgovor na to pitanje. Zajedno ine stupove
njegova sustava, postavke iz kojih logiki proizlazi ostatak njegova
uenja.
Prva plemenita istina kae da je ivot dukkha, to se najee
prevodi kao patnja. Iako to nije potpuno znaenje rijei, patnja je
njegov vaan dio i tu je vanost potrebno naglasiti prije nego to
prijeemo na ostala znaenja.
Suprotno tumaenju prvih zapadnih prevoditelja, Budhina
filozofija nije bila pesimistina. Izvjetaj o nekom ljudskom dogaaju
moe biti potpuno mraan, ali pitanje o pesimizmu ne pojavljuje se dok
nam nije reeno moe li se situacija popraviti. Budha je bio siguran da
moe pa je i njegovo uenje obuhvaeno izjavom Heinricha Zimmera
kako sve u indijskoj misli podupire osnovni stav da je sve dobro.
Vrhovni optimizam prevladava svuda. Ali Budha je jasno vidio da
ivot kakav se najee ivi ne ispunjava i obiluje nesigurnostima.
Nije sumnjao da je mogue zabavljati se i da je zabavljanje
ugodno, ali nametala su se dva pitanja. Prvo, koliki je dio ivota
ugodan. I drugo, na kojoj se razini naega bia ta ugoda pojavljuje.
~ 124 ~

BU&CW

Budha je mislio da je ta razina povrna, dovoljna moda jedino

ivotinjama, ali u ljudima ostavlja duboka podruja njihove due
praznima i eljnima. Stoga je ak i uitak samo pozlaena bol.
Najslaa radost Zemlje samo je preruena bol, napisao je William
Drummond, a Shelley je govorio o onom nemiru koji ovjek pogreno
naziva ushienjem. Ispod neonskoga sjaja nalazi se tama; u jezgri
ne stvarnosti nego neobnovljivog ljudskog ivota nalazi se tiho
oajanje koje je Thoreau vidio u ivotu veine ljudi. Zato traimo
razbibrigu jer nas razbibriga odvaja od onoga to je pod povrinom.
Neki uspiju odvratiti pozornost na duga razdoblja, ali tama i dalje
ostaje.
Gledaj! Kakav je vjetar, takav je i smrtni ivot:
Jauk, uzdah, jecaj, oluja i razdor.23
Da na takvu procjenu uobiajenog stanja ivota vie utjee
realizam nego pesimizam, otkriva mjera u kojoj su mislioci svih vrsta
dijelili istu misao. Egzistencijalisti opisuju ivot kao beskorisnu
strast, apsurd, previe toga (de trop). Bertrand Russell,
znanstveni humanist, drao je tekim razumjeti zato ljudi ne bi bili
zadovoljni vijestima da svemir propada, budui da ne vidim kako neki
neugodni proces moe postati manje neugodan tako to se ponavlja u
beskonanost. Poezija, uvijek osjetljiv barometar, govori o nitavnoj
zbrci ivota i vremenu koje polako stie i najoptimistinije srce.
Budha nikada nije otiao dalje od Roberta Penna Warrena:
Oh, ona je stvarna. Ona je jedina stvarna stvar.
Bol. Pa dajmo onda ime toj istini, kao i ljudima.
Roeni smo u radosti da bi radost mogla postati bol.
Roeni smo u nadi da bi nada mogla postati bol.
Roeni smo u ljubavi da bi ljubav mogla postati bol.
Roeni smo u boli da bi bol mogla postati jo vea
Bol i iz te neiscrpno obilne bujice
Moemo dati drugima bol kao nau glavnu definiciju.24
~ 125 ~

BU&CW

ak je i Albert Schweitzer, koji je Indiju smatrao pesimistinom,

ponovio Budhinu procjenu gotovo u slovo kad je napisao: Samo mi je
u rijetkim trenucima bilo doista drago to sam iv. Ne mogu drukije
nego sa simpatijom punom aljenja osjeati svu bol koju sam vidio oko
sebe, ne samo bol ljudi nego cijele kreacije.
Dukkha, dakle, imenuje bol koja donekle obiljeava cijelo
ogranieno postojanje. Korisne implikacije izlaze na vidjelo kad
otkrijemo da se u palijskom jeziku rije dukkha rabila za oznaavanje
kotaa ije su osovine izvan centra ili kosti koje su iskoile iz zgloba.
(Suvremena metafora bila bi kolica u trgovinama kojima pokuavamo
upravljati sa suprotne strane.) Tono znaenje Prve plemenite istine je
ovo: ivot je (u stanju u koje se doveo) dislociran. Neto je polo po
zlu. Ispao je iz zgloba. Budui da mu osovina nije centrirana, trenje
(meuljudski sukob) je pretjerano, kretanje (kreativnost) je blokirano
i uzrokuje bol.
Zbog svojega analitikog uma, Budha nije bio zadovoljan ovako
uopenim objanjenjem Prve plemenite istine. Detaljno je odredio est
trenutaka u kojima dislokacija ivota postaje upadljivo oita. Bili
bogati ili siromani, prosjeni ili nadareni, svi ljudi iskuse:
1. Traumu roenja. Psihoanalitiari naega doba digli su veliku
buku oko ove toke. Iako je Freud zanijekao da je trauma roenja izvor
svih kasnijih tjeskoba, do kraja ju je smatrao prototipom tjeskobe.
Iskustvo roenja ukljuuje lananu reakciju bolnih osjeaja, izlazaka,
uzbuenosti i tjelesnih senzacija te je postalo prototip za sve situacije
u kojima je ivot ugroen, a kasnije e se u nama pojavljivati kao strah
od tjeskobnih uvjeta.25
2. Patologiju bolesti.
3. Potitenost ostarjelosti. U mlaoj se dobi neiscrpna tjelesna
snaga udruuje sa ivotnim osjeajem novine i zajedno ivot ine
automatski dobrim. U kasnijim se godinama pojavljuju strahovi: strah
od financijske ovisnosti, strah od toga da budemo nevoljeni i neeljeni,
~ 126 ~

BU&CW

strah od dugotrajne bolesti i boli, strah od tjelesne odbojnosti i

ovisnosti o drugima, strah od toga da svoj ivot vidimo kao promaaj u
nekom vanom podruju.
4. Fobiju od smrti. Na temelju godina i godina klinike prakse,
Carl Jung zakljuio je da je smrt najdublji strah koji je otkrio kod
svakog pacijenta starijeg od etrdeset godina to ga je analizirao.
Egzistencijalisti mu se pridruuju u pozivu na obraanje pozornosti na
naine na koje strah od smrti kvari kvalitetu ivota.
5. Vezanost za neto to mu se ne svia. Katkad je mogue
osloboditi se toga, ali ne uvijek. Neizljeiva bolest, tvrdoglava
karakterna mana u dobru i u zlu to su nesree za koje su ljudi vezani
cijeli ivot.
6. Odvojenost od onoga to voli.
Nitko ne osporava da cipela ivota ulja na ovih est mjesta. Prva
plemenita istina spaja ih tako to zakljuuje da su pet skandi (ivotnih
sastavnica) bolne. Te skande su tijelo, osjeti, misli, osjeaji i svijest
ukratko, zbir onoga to najee smatramo ivotom izjava se uzdie
do tvrdnje da je cijeli ljudski ivot (ponovno, kakav se uglavnom ivi)
patnja. ivot je na neki nain postao otuen od stvarnosti, a to
otuenje onemoguuje istinsku sreu sve dok se ne nadvlada.

Kako bi ta napuklina zacijelila, moramo joj znati uzrok, a njega

prepoznaje Druga plemenita istina. Uzrok dislokacije ivota je tanha. I
ponovno je zbog nepreciznih prijevoda svi su u nekoj mjeri
nepotpuni bolje ostati pri izvornoj rijei. Tanha se najee prevodi
kao elja. U tome ima dio istine poput one koju susreemo u Kui
slomljenog srca Georgea Bernarda Shawa kad Ellie uzvikuje: Sad
osjeam kao da nije bilo niega to nisam mogla uiniti zato to ne
elim nita, koja potie kapetana Shotovera na njegovo jedino
ushienje u drami: To je jedina prava snaga. To je genijalno. Bolje od
ruma. Ali pokuamo li izjednaiti elju s tanhom, naii emo na
tekoe. Za poetak, njihovo bi izjednaavanje Drugu istinu uinilo
beskorisnom jer bi jedini nain za ukidanje svih elja naega sadanjeg
~ 127 ~

BU&CW

stanja bilo umiranje, a umiranje ne rjeava problem ivota. Ali osim

toga, pokuaj izjednaavanja bio bi jednostavno pogrean jer postoje
neke elje koje je Budha otvoreno podraavao elja za
osloboenjem, primjerice, ili za sreom drugih ljudi.

Tanha je posebna vrsta elje, elja za osobnim ispunjenjem. Kad

smo nesebini, onda smo slobodni, ali upravo u tome i jest problem
zadrati takvo stanje. Tanha je sila koja ga prekida, vraajui nas iz
slobode od svega na traenje ispunjenja u naem egu koji isijava poput
skrivenih tuga. Tanha se sastoji od svih onih sklonosti koje
nastavljaju ili poveavaju odvojenosti, odvojeno postojanje subjekta
udnje, zapravo svi oblici sebinosti ija je sutina udnja za sebe po
cijenu, ako je potrebno, svih drugih oblika ivota. Ali budui da je ivot
cjelina, sve ono to razdvaja jedan vid od drugoga uzrokuje patnju
cjeline, a to ak i nesvjesno radi protiv Zakona. Naa je dunost brau
razumjeti kao produetak, drugi vid nas samih povezanih dijelova
iste Stvarnosti.26
Ovakav se stav prilino razlikuje od naina na koji ljudi najee
doivljavaju svoje susjede. Uobiajeni stav ljudi vie je priklonjen
Ibsenovu opisu sklonita za luake u kojem se svatko zatvara u bavu
od samoga sebe, bava je zatvorena velikim epom od sebe i
pohranjena u bunar od sebe. Gledajui skupnu fotografiju, ije lice
prvo traimo? To je mali, ali znakovit simptom prodirueg tumora
koji uzrokuje tugu. Postoji li ovjek koji se jednako brine da nitko ne
bude gladan kao to se brine i da su njegova djeca sita? Postoji li ena
koja se jednako brine oko poveanja standarda ivota cijeloga svijeta
kao i oko poveanja vlastite plae? U tome, rekao je Budha, lei
problem, to je razlog zbog kojega patimo. Umjesto da svoju vjeru,
ljubav i sudbinu veemo za cjelinu, mi ustrajemo na vezivanju tih
stvari za sitne magarce naih odvojenih bia koji e sigurno prije ili
poslije posrnuti i odustati. Njegujui svoje pojedinane identitete,
zakljuavamo se unutar svojih koom zatvorenih ega (Alan Watts) i
traimo ispunjenje kroz njihovo pojaavanje i irenje. Naivno je
pretpostaviti da utamnienje donosi osloboenje! Zar ne vidimo da je
~ 128 ~

BU&CW

sebstvo uzrok nae patnje? Ego definitivno nisu vrata prema ivotu u
izobilju, nego podvezana hernija. to je oteklina vea, to vre
zaustavlja protonu cirkulaciju o kojoj ovisi zdravlje i bol postaje sve
vea.

Trea plemenita istina logino slijedi iz Druge. Ako je uzrok

dislokacije ivota sebina elja, njezin se lijek nalazi u nadvladavanju
te elje. Kad bismo se mogli osloboditi uskih granica sebinosti i
koraknuti u iroko prostranstvo univerzalnog ivota, bili bismo
osloboeni svoje muke. etvrta plemenita istina propisuje kako
primijeniti taj lijek. Prevladavanje tanhe, izlaz iz naega zarobljenitva,
vodi kroz Osmerostruki put.

Osmerostruki put
Budhin pristup problemu ivota u etiri plemenite istine u
sutini je pristup lijenika. Poeo je pomnim pregledavanjem
simptoma koji izazivaju zabrinutost. Kad bi sve teklo glatko, tako
glatko da sami sebe primjeujemo toliko malo kao to primjeujemo
svoju probavu, ne bi bilo razloga za zabrinutost i ne bismo morali nita
mijenjati. Ali to nije tako. Manje je kreativnosti, vie sukoba i boli nego
to osjeamo da bi ih trebalo biti. Budha je te simptome saeo u Prvoj
plemenitoj istini uz objavu da je ivot dukkha ili izvan zgloba. Idui je
korak bila dijagnoza. Odbacujui obrede i vjeru, postavio je praktino
pitanje: to uzrokuje te nenormalne simptome? Gdje je sjeme zaraze?
to je prisutno uvijek kad je prisutna i patnja i odsutno kad nema ni
patnje? Odgovor je stigao u Drugoj plemenitoj istini: uzrok izmjetanja
ivota jest tanha ili nagon za osobnim ispunjenjem. Kakvo je onda
predvianje? Trea plemenita istina donosi nadu: bolest se moe
izlijeiti prevladavanjem egoistinog nagona za odvojenim
postojanjem. To nas dovodi do recepta, odnosno kako ostvariti
prevladavanje? etvrta plemenita istina daje odgovor. Put za
nadvladavanje sebinosti je Osmerostruki put.
Dakle, Osmerostruki je put put lijeenja. Ali nije rije o lijeku
~ 129 ~

BU&CW

koji pacijent treba primiti pasivno jer dolazi izvana. To nije lijeenje
tabletama, obredima ili vjerom. Ne, to je lijeenje vjebom. Ljudi
rutinski treniraju neki sport ili za svoj posao, ali osim istaknutih
iznimki poput Benjamina Franklina, skloni su tvrditi da ovjek ne
moe vjebati za ivot. Budha se nije slagao s tim. Razlikovao je dva
naina ivljenja. Jedan nasumini, nemisaoni nain u kojem
subjektom upravljaju nagoni i okolnosti poput granice u odvodu za
kiu nazivao je lutanjem. Drugi, nain promiljena ivljenja,
nazivao je Putem. Budha je predlagao niz promjena ija je svrha
oslobaanje pojedinca od neznanja, nehotiminih nagona i tanhe. Put
skicira cijeli tijek putovanja, oznaene su strmine i opasne krivine, a
toke za odmor nagovijetene. Dugom i strpljivom disciplinom
Osmerostruki put tei promijeniti ovjeka iz onoga to jest u drukije
ljudsko bie, ono koje je izlijeeno od nedostataka koji ga osakauju.
Onaj koji trai sreu moe pobijediti, rekao je Budha, ako vjeba.
O kakvoj to vjebi Budha govori? Onoj koja je podijeljena na
osam koraka. Meutim, prethodi im priprema koju nije ukljuio na
popis, ali je na drugim mjestima toliko esto spominje da moemo
pretpostaviti kako se i ovdje podrazumijeva. Taj pripremni korak jest
ispravno drutvo. Nitko nije jasnije od Budhe prepoznao vanost
injenice da smo drutvene ivotinje. Na svakom koraku na nas utjee
pratei primjer naih kolega iji stavovi i vrijednosti uvelike utjeu
na nas. Odgovarajui na pitanje kako ovjek zadrava prosvjetljenje,
Budha je rekao: Na svijet dolazi Probuiva vjere. Pojedinac se
povezuje s takvom osobom. Slijede i druge mjere, ali ispravno je
drutvo temelj svega, tako da zasluuje jo jedan ulomak.
Kada treba ukrotiti i istrenirati divljega slona, najbolji je nain da
se zapone s tom zadaom staviti ga u drutvo slona koji je ve proao
kroz proces obuke. Kontaktom s dresiranim slonom divlji e slon
uvidjeti da stanje prema kojem ga se vodi nije potpuno nespojivo sa
stanjem slona da ono to se od njega oekuje ne proturjei posve
njegovoj prirodi i oznaava stanje koje je, iako uvelike drukije, ipak
odrivo. Stalni, izravni i zarazni primjer drugoga slona bit e mu
~ 130 ~

BU&CW

najbolja mogua lekcija. Slino je i s vjebanjem duhovnoga ivota.

Preobrazba koja oekuje neuvjebani duh nije manja od preobrazbe
divljega slona niti je manje zahtjevna. Bez vidljiva dokaza da je uspjeh
mogu, bez neprestane transfuzije hrabrosti, sigurno e nastupiti
obeshrabrenje. Ako se (kako su znanstvene studije pokazale) tjeskoba
moe apsorbirati od kolega, moe li se upornost apsorbirati na isti
nain? Robert Ingersoll jednom je primijetio da bi on, kad bi bio bog,
uinio zdravlje zaraznim, a ne bolest, a indijski mu je suvremenik nato
odgovorio: Kad emo konano vidjeti da zdravlje jest jednako zarazno
kao i bolest, vrlina zarazna poput mane, a veselost poput mrzovolje?
Jedna od triju stvari na kojima bismo trebali zahvaljivati svakoga dana,
tvrdi ankara, jest drutvo svetoga jer kao to pele ne mogu davati
med ako nisu zajedno, tako ni ljudska bia ne mogu napredovati na
Putu ako nemaju potporu sigurnosti i brige koju daju Donositelji istine.
Budha se slae s tim. Moramo se povezati s Donositeljima istine,
razgovarati s njima, sluiti im, promatrati njihovo ponaanje i svakom
porom upijati njihov duh ljubavi i suosjeanja.

Nakon analize pripremnoga koraka moemo prijei na osam

koraka Budhina Puta.
1. Ispravno gledite. Nain ivota uvijek ukljuuje vie od
uvjerenja, ali nikad ih ne moe potpuno zaobii jer osim to su
drutvene ivotinje, to je maloprije utvreno, ljudska su bia i
racionalne ivotinje. Naravno, ne u potpunosti Budha bi to odmah
naglasio. Ali ivot treba imati nekakav raspored, plan kojemu um moe
vjerovati elimo li svoju energiju usmjeriti prema odreenoj svrsi. Ako
se vratimo usporedbi sa slonom, vidimo da se, bez obzira na veliinu
opasnosti u kojoj se ivotinja nae, slon nee odvaiti na bijeg dok se
ne uvjeri da staza kojom e krenuti moe podnijeti njegovu teinu. Dok
ne bude siguran u to, nastavit e urlikati u agoniji u goruem vagonu
prije nego to e riskirati pad. Najglasniji kritiari razuma moraju
priznati da je njegova uloga u ljudskom ivotu barem tolika. Neovisno
o tome ima li snagu namamiti, sigurno je da ima snagu uloiti veto. Dok
razum nije zadovoljen, pojedinac ne moe krenuti ni u jednom smjeru.
~ 131 ~

BU&CW

eli li ovjek krenuti promiljeno, a ne nasumino, potrebna mu

je neka vrsta intelektualne orijentacije. Tu orijentaciju daju etiri
plemenite istine. Nagon za osobnim ispunjenjem uzrokuje poveanje
patnje, a taj se nagon moe ukrotiti putovanjem Osmerostrukim
putem.
2. Ispravna namjera. Dok nas je prvi korak pozivao da se
odluimo oko toga to je zapravo problem ivota, drugi nam savjetuje
da svojim srcima odluimo to doista elimo. Je li to doista
prosvjetljenje ili se ono to elimo stalno mijenja sruivi se poput
grabeljivca sa svakim naletom nemira? elimo li ostvariti primjetan
napredak, neophodna nam je ustrajnost. Ljudi koji ostvare velike stvari
strastveno su i stalno bili posveeni ulaganju u njih. Rade tisuu stvari
svakoga dana, ali iza svega stoji jedna stvar koju smatraju vrhovnom.
Kad s takvom nepokolebljivou trae osloboenje, mogu oekivati da
e im se korak pretvoriti iz klizavog penjanja pjeanim sprudovima u
odluan hod vrstim tlom.

3. Ispravan govor. U idua tri koraka preuzimamo kontrolu nad

prekidaima koji nam nadziru ivot poevi s obraanjem pozornosti
na jezik. Prva je zadaa postati svjestan svojega govora i onoga to on
otkriva o naem karakteru. Umjesto da ponemo s odlukom da neemo
govoriti nita osim istine koja bi se vjerojatno pokazala
neuinkovitom od samoga poetka jer je previe zahtjevna bit e
dobro ako ponemo s neim manjim, odlukom da primjeujemo koliko
smo puta tijekom dana odstupili od istine i nakon toga se zapitamo
zato smo to inili. Slino je i s neljubaznim govorom. Neemo poeti
odlukom da nikad vie neemo rei runu rije, nego s promatranjem
svojega govora kako bismo postali svjesni motiva koji potiu
neljubaznost.
Nakon to je prvi korak razumno svladan, spremni smo za
uvoenje promjena. Tlo e biti pripremljeno jer, jednom kad
postanemo svjesni naina na koji govorimo, potreba za promjenom
postaje oigledna. U kojem smjeru te promjene trebaju ii? Najprije
prema istinoljubivosti. Budha je istini pristupio vie ontologijski nego
~ 132 ~

BU&CW

moralno, obmanu je drao vie blesavom nego zlom. Blesava je zato

to umanjuje neije bie. Jer zato obmanjujemo? Iza svih
racionalizacija motiv je gotovo uvijek strah od otkrivanja drugima ili
sebi onoga kakvi doista jesmo. Svaki put kad popustimo pred tom
zatitnom carinom, zidovi naega ega postaju deblji i sve vie nas
sputavaju. Bilo bi nerealno oekivati da emo odjednom moi bez
svojih obrambenih zidova, ali mogue ih je postati sve vie svjestan i
prepoznati naine na koje nas ograuju.
Drugi smjer kojim bi na govor trebao poi jest prema milosru.
Valja izbjegavati lano svjedoenje, isprazno brbljanje, traanje,
klevetanje i vrijeanje i to ne samo u njihovim oitim oblicima nego i u
skrivenim. Skriveni oblici suptilno omalovaavanje, sluajna
netaktinost, zajedljiva duhovitost esto su pakosniji jer je njihova
zlonamjernost prikrivena.
4. Ispravno djelovanje. Ovaj korak takoer (kako je Budha
pojasnio u kasnijim govorima) ukljuuje poziv za objektivnijim
razumijevanjem ponaanja prije nego to ga pokuamo unaprijediti.
Vjebenik treba razmisliti o djelima u potrazi za motivima koji ih
uzrokuju. Koliko je u njima bilo velikodunosti, a koliko sebinosti? to
se tie smjera u kojem bi promjena trebala ii, ponovno se savjetuje
nesebinost i milosre. Te ope upute poblie su opisane u Pet pravila,
budistikoj inaici druge ili etike polovice Deset zapovijedi.
Ne ubij. Strogi budisti proiruju ovo pravilo na ivotinje i ive kao
vegetarijanci.
Ne ukradi.
Ne lai.

Ne budi needan. Za redovnike i neoenjene to znai

suzdrljivost. Za oenjene znai suzdravanje u skladu s njihovim
zanimanjem za Put i na kojem se dijelu Puta nalaze.
Ne pij alkohol. Zabiljeeno je da je jedan od prvih ruskih careva,
kad je izmeu kranstva, islama i budizma birao religiju za svoj narod,
odbacio posljednje dvije jer su obje ukljuivale ovu zabranu.
~ 133 ~

BU&CW

5. Ispravno ivljenje. Rije okupacija dobro je smiljena jer

na posao doista okupira veinu nae budne pozornosti. Budha je
duhovni napredak ovjeka smatrao nemoguim ako optereenje
njegova posla radi protiv njega: Slikarova ruka ukroena je bojom u
kojoj radi. Kranstvo se sloilo s tim. Iako je otvoreno prihvatio
krvnike vjeanjem kao ulogu koju drutvo naalost zahtijeva, Martin
Luther nije dopustio lihvare i pekulante.
Za one koji su toliko posveeni osloboenju da su tom projektu
spremni posvetiti cijeli ivot, ispravno ivljenje zahtijeva odlazak u
monastiki red i podvrgavanje njegovoj disciplini. Od laika trai
bavljenje zanimanjima koja unapreuju ivot, a ne koja ga unitavaju.
Budha ni ovog puta nije bio zadovoljan generaliziranjem. Jasno je
naveo zanimanja svojega doba koja je drao neuskladivima s
duhovnom ozbiljnou. Neka su oigledna: prodava otrova, trgovac
robljem, prostitutka. Druga bi izazvala revoluciju kad bi postala
prihvaena na svjetskoj razini: mesar, pivar, proizvoa oruja,
poreznik (profitiranje je tada bilo uobiajeno). Ali jedno od navedenih
zanimanja i dalje zbunjuje. Zato je Budha osudio posao trgovca
karavanama?
Budhina su eksplicitna uenja o radu trebala posluiti kao pomo
njegovim suvremenicima da izaberu izmeu zanimanja koja vode
duhovnom napretku i onih koja ga ometaju, ali neki budisti tvrde da bi
se Budha, da propovijeda danas, manje zabrinjavao pojedinostima, a
vie opasnou da ljudi zaboravljaju kako je zaraivanje samo sredstvo
za ivot, a ne njegova svrha.
6. Ispravno nastojanje. Budha je stavljao golem pritisak na
volju. Dostizanje cilja zahtijeva neizmjeran napor, potrebno je razviti
vrline, zauzdati strasti i izbrisati destruktivna stanja uma kako bi
suosjeanje i odvajanje dobili priliku. Opljakao me, istukao me,
zlostavljao me u glavama onih koji razmiljaju na takav nain,
mrnja nikad nee nestati. Ali jedini nain na koji takvi ograniavajui
osjeaji mogu biti rastjerani, doista jedini nain za razbijanje svih vrsta
okova, jest pomou onoga to je William James nazvao sporim i
~ 134 ~

BU&CW

tromim uzdizanjem volje. Oni koji slijede Put, rekao je Budha,

mogu slijediti primjer bika koji koraa kroz duboko blato nosei teak
teret. Umoran je, ali ustrajan, usmjeren prema naprijed i nee se nikad
opustiti sve dok ne izie iz blata i tek e onda stati kako bi se odmorio.
O, monasi, sjetite se da su strast i grijeh vie od blatne movare i da jad
moete izbjei jedino ako ozbiljno i bez prestanka razmiljate o
Putu.27 Niska razina htijenja ista elja koju ne prati trud ili
djelovanje oko njezina ostvarenja nije dovoljna.
Raspravi o ispravnom naporu Budha je naknadno dodao neke
misli o izboru brzine. Neiskusni planinari na putu prema osvajanju
svojega prvog planinskog vrha nerijetko su nestrpljivi zbog naizgled
apsurdno spora hoda na kojemu njihov iskusni vodi ustraje, ali prije
kraja dana takva brzina dobije smisao. Budha je imao vie pouzdanja u
postojan napor nego u nagle trzaje. Ako icu previe zategnemo, ona e
puknuti; zrakoplov koji uzlijee preotro, sruit e se. U Kini je autor
Tao Te Chinga izrazio istu stvar drukijom slikom: Onaj koji hoda
najduim koracima, ne stie najdalje.
Posljednja dva koraka Osmerostrukoga puta Zapad je drao
posebno vanima za razumijevanje ljudskoga uma i njegova
funkcioniranja u SAD-u postoji nekoliko meditacijskih centara,
nerazmjerno strunjacima za mentalno zdravlje, koji su iskljuivo
posveeni njihovoj praksi pa emo ih zato opirnije prouiti.
7. Ispravno promiljanje. Nijedan uitelj nije pripisivao umu
vie utjecaja na ivot od Budhe. Najomiljeniji budistiki tekst
Dhammapada poinje ovim rijeima: Sve to jesmo rezultat je onoga
to mislimo. I, potujui budunost, uvjerava nas da se sve stvari
mogu svladati promiljanjem.28
Od svih zapadnih filozofa Spinoza je u svojim stavovima oko
potencijala ljudskog uma najblii Budhi. Spinozino naelo
razumjeti neto znai razmiljati o tome gotovo da je saetak
cijele njegove etike. Budha bi se sigurno sloio. Kad bismo mogli doista
razumjeti ivot i razumjeti same sebe, nijedno od toga vie ne bi bio
problem. Humanistika psihologija nastavlja na istoj pretpostavci. Kad
~ 135 ~

BU&CW

svjesnost o iskustvu potpuno funkcionira, napisao je Carl Rogers,

moemo vjerovati ljudskom ponaanju jer u tim trenucima ljudski
organizam postaje svjestan svoje krhkosti i blagosti prema drugima.
Budha je krivcem drao neznanje, a ne grijeh. Tonije, ako je grijeh
naa krivnja, izazvan je temeljnim neznanjem posebno
nepoznavanjem nae prave prirode.
Kako bismo postupno prevladali to neznanje, Budha nam
savjetuje stalno i (gotovo) zastraujue intenzivno preispitivanje
samoga sebe, ali on ga je drao neophodnim jer je vjerovao da se
sloboda osloboenje od nesvjesnoga, robotiziranog postojanja
postie samosvjesnou. Ustrajao je na tome da pokuamo potpuno
shvatiti same sebe dok ne budemo sve vidjeli precizno, onako kako
doista jest. Ako zadrimo stalnu pozornost nad svojim mislima i
osjeajima, primijetit emo da oni ulaze i izlaze iz nae svjesnosti i nisu
stalni dijelovi naega bia. Stvari trebamo promatrati bez reagiranja,
posebice svoja raspoloenja i osjeaje, ne osuujui ih niti se hvatajui
za neke. Preporuuje se mjeavina drugih vjebi, a neke od njih su:
Pripravnik treba zadrati nadzor uma nad osjetilima i nagonima, ne
dopustiti da oni upravljaju njime. Nad stranim i odvratnim prizorima
treba meditirati dok pojedinac prestane osjeati odbojnost prema
njima. Cijeli svijet treba biti protkan mislima o ljubavi i ljubaznosti.
Izvan polupozornosti koja ini svijest prosjenoga ovjeka, ovaj,
sedmi korak poziva tragaa na stalnu svjesnost o svakoj poduzetoj
akciji i svakom sadraju koji se pojavi u njegovoj struji svijesti. Iskusan
ovjek postaje svjestan trenutka kad ga je obuzeo san i je li u tom
trenutku udisao ili izdisao. Naravno, za to je potrebna vjeba. Osim to
na tome treba stalno raditi, potrebno je odrediti posebno vrijeme za
neometanu introspekciju pa pojedinac u svoj raspored ukljuuje i
razdoblja potpunog povlaenja.
Jedan zapadnjaki promatra opisao je redovnike u Tajlandu koji
vjebaju sedmi korak:
Jedan od njih nekoliko sati svakoga dana hoda budistikim
hramom potpuno usredotoen na pojedinosti svake akcije povezane sa
~ 136 ~

BU&CW

svakim korakom. Ista procedura primjenjuje se na svaki tjelesni in

svakodnevnoga ivota dok, teoretski, svjesni um ne bude u stanju pratiti
svaki korak koji ini stvaranje osjeaja, opaanja ili misli.
Pedesetogodinji redovnik meditira u malom groblju uz njegov hram jer
je ondje potpuno neometan. Sjedi prekrienih nogu i nepokretan, ali
otvorenih oiju i tako satima bez prestanka po jakoj kii u pono ili na
uzavreloj vruini podneva. Takva meditacija najee traje dva ili tri
sata.29
Takvom vjebom pojedinac dolazi do nekoliko spoznaja: (1)
Svaki osjeaj, misao ili slika dolazi u pratnji tjelesnog osjeta i obrnuto.
(2) Pojedinac raspoznaje opsesivne obrasce u onome to mu se
pojavljuje u umu i kako ti obrasci oblikuju njegovu patnju (dukkhu). Za
neke je to njegovanje starih ogorenosti, drugi su zaokupljeni
udnjama i samosaaljenjem, a neki su jednostavno potpuno mirni.
Neprestanim vjebanjem opsesivni stisak tih obrazaca polako poputa.
(3) Svako mentalno i tjelesno stanje je u toku, nijedno nije vrsto i
trajno. ak je i tjelesna bol niz odvojenih osjeta koji se mogu iznenada
promijeniti. (4) Meditator shvaa koliko je slab na nadzor nad umom i
tjelesnim osjetima i kako smo najee slabo svjesni svojih reakcija. (5)
I ono najvanije, pojedinac poinje shvaati kako ne postoji nitko iza
mentalno-tjelesnih dogaaja tko upravlja njima. Kad se razvije
sposobnost mikroskopske pozornosti, postaje jasno da sama svijest
nije kontinuirana. Poput svjetla iz arulje paljenje i gaenje je toliko
brzo da se svijest doima neprekidnom, ali ona to zapravo nije. S tim
razumijevanjem, vjerovanje u odvojeno samopostojee sebstvo poinje
se gubiti.

8. Ispravna koncentracija. Ovaj korak sadrajno ukljuuje

metode koje smo ve susreli u hinduistikoj raja jogi i vodi do istog
cilja.

U svojim kasnijim godinama Budha je uenicima rekao da mu je

prvi nagovjetaj osloboenja doao prije nego to je otiao od kue. Bio
je jo djeak i jednoga je dana sjedio u hladovini stabla jabuke udubljen
~ 137 ~

BU&CW

u svoje misli kad je iznenada shvatio da je uhvaen u ono to je kasnije

identificirao kao prvu razinu zadubljenosti. Bio je to njegov prvi
nesvjesni susret s osloboenjem pa je sam sebi rekao: Ovo je put
prema prosvjetljenju. Nostalgija prema ponavljanju i produbljivanju
tog iskustva kao i razoaranje uobiajenim nagradama zemaljskoga
ivota odveli su ga do odluke da svoj ivot potpuno posveti duhovnoj
pustolovini. Rezultat, kao to smo vidjeli, nije bila samo nova filozofija
ivota. Rezultat je bila obnova: promjena u drukiju vrstu bia koje
doivljava svijet na novi nain. Ako to ne vidimo, ne moemo shvatiti
utjecaj budizma u ljudskoj povijesti. Neto se dogodilo Budhi pod onim
Bo stablom i neto se dogodilo svakom budistu nakon toga koji je
ustrajao do posljednjega koraka Osmerostrukog puta. Poput kamere, i
um je bio loe fokusiran, ali podeavanje je sada obavljeno.
Istrebljenjem obmana, udnji i agresivnosti, triju otrova, vidimo da
stvari nisu bile onakvima kakvima smo pretpostavljali. Doista, nestale
su sve vrste nagaanja i zamijenilo ih je izravno opaanje. Um se
odmara u svojemu pravom stanju.

Osnovna budistika naela

Teko je utvrditi ukupan Budhin pogled na ivot kao to je to
problem sa svakom povijesnom osobom. Problem djelomice proizlazi
iz injenice da, poput veine drevnih uitelja, Budha nije nita napisao.
Izmeu njegovih izgovorenih rijei i prvih pisanih zapisa je rascjep od
gotovo stoljea i pol i, iako se ini da je pamenje u to doba bilo
nevjerojatno tono, procjep od toliko godina sigurno e izazvati
pitanja. Drugi problem proizlazi iz obilja materijala u tim tekstovima.
Budha je propovijedao 45 godina i do nas je stigla golema zbirka
zapisa u raznim oblicima. Iako je konaan rezultat nesumnjivo
blagodat, nepregledna kvantiteta materijala zbunjuje. Jer, premda je
njegovo uenje ostalo nevjerojatno dosljedno tijekom godina, bilo je
nemogue rei neke stvari brojnim ljudima i na brojne naine, a da se
izbjegnu problemi s tumaenjem. Ta tumaenja ine treu prepreku.
~ 138 ~

BU&CW

Do doba kad su se tekstovi poeli pojavljivati, kole njegovih pristalica

su se razmnoile, neke s namjerom da minimaliziraju Budhin raskid s
brahmanskim hinduizmom, a druge odlune da ga zaotre. Zbog toga
se uenjaci pitaju to je od toga to itaju prava Budhina misao, a to su
dodali njegovi pristalice.
Meutim, najozbiljnija prepreka obnovi Budhine zaokruene
filozofije nesumnjivo je njegova vlastita tiina o kljunim pitanjima.
Vidjeli smo da su njegove gorue brige bile praktine i terapeutske,
nikako spekulativne i teoretske. Umjesto raspravljanja o kozmologiji,
elio je ljudima predstaviti drukiji nain ivota. Bilo bi pogreno rei
da ga teorija nije uope zanimala. Njegovi dijalozi otkrivaju da je
pedantno analizirao odreene apstraktne probleme i da je posjedovao
briljantan metafiziki um. Zbog svojega je osobnog naela izbjegavao
filozofiju, kao to bi netko s osjeajem misije odbacio hobije kao
gubitak vremena.
Njegova odluka ima toliko smisla da se moe initi izdajom uvesti
poglavlje poput ovoga koje pokuava otvoreno identificirati i u
nekoj mjeri definirati kljune ideje Budhina pogleda. Ipak, ta je
zadaa neizbjena iz jednostavnog razloga to je metafizika neizbjena.
Svi gaje neka stanovita o najvanijim pitanjima, a ta stanovita utjeu
na tumaenje srodnih tema. Budha nije bio iznimka. Odbijao je
zapoinjati filozofske rasprave i samo bi si povremeno dopustio
izlazak iz svoje plemenite tiine i sudjelovanje u raspravama, ali
sigurno je da je imao svoje stavove. Nitko od onih koji ga ele
razumjeti ne moe izbjei rizinoj zadai otkrivanja tih stavova.
Poet emo od nirvane, rijei koju je Budha rabio za ivotni cilj
kakvim ga je on vidio. Etimoloki ona znai ispuhati ili utrnuti, ne
prijelazno, nego poput vatre koja prestaje gorjeti. Kad ostane bez
ogrjeva, vatra se gasi i to je nirvana. Zbog takve se predodbe
pretpostavljalo da je gaenje na koje Budha ukazuje potpuno
ponitenje. Kad bi to bilo tono, postojala bi osnova po kojoj bi se
budizam moglo optuiti za pesimizam i negiranje ivota. Ali uenjaci iz
posljednjih pola stoljea proirili su taj pogled. Nirvana je najvia
~ 139 ~

BU&CW

sudbina ljudskoga duha i njezino je doslovno znaenje gaenje, ali

moramo tono rei to je to to treba biti ugaeno. To su granice
ogranienog sebe. Iz toga ne slijedi da je ono to preostane nita.
Nijeno, nirvana je stanje u kojem su lomae osobne udnje potpuno
iscrpljene i sve to ograniava bezgranini ivot je nestalo. Potvrdno,
to je bezgranini ivot. Budha je odbijao dati pozitivan opis
bezuvjetnog ustrajui na stavu da je ono nerazumljivo, neopisivo,
nezamislivo, neizrecivo, jer nakon to uklonimo svaki vid jedine
svijesti koju poznajemo, kako moemo govoriti o onome to je
ostalo?30 Jedan od Budhinih nasljednika Nagasena sauvao je tu
misao. Upitan kakva je nirvana, Nagasena je uzvratio vlastitim
pitanjem:
Postoji li neto to je vjetar?
Da, cijenjeni gospodine.

Molim te, gospodine, pokai boju vjetra ili oblik, je li tanak ili
debeo, dug ili kratak.
Ali nije mogue prikazati vjetar, cijenjeni Nagasena, jer se vjetar
ne moe primiti u ruku ili dodirnuti, ali vjetar ipak postoji.
Ako, gospodine, nije mogue prikazati vjetar, to znai da vjetra
nema.
Ja, cijenjeni Nagasena, znam da vjetar postoji, uvjeren sam u to,
ali nisam ga u stanju prikazati.
Isto tako, gospodine, postoji i nirvana, ali nije ju mogue
pokazati.31

Nae je konano neznanje zamisliti da je naa konana sudbina

zamisliva. Jedino to moemo znati jest da je to stanje koje je iza iza
ogranienja uma, misli, osjeaja i volje, jer sve su to (da ne spominjemo
tjelesne stvari) ogranienja. Budha se usudio rei samo jedno
afirmativno obiljeje. Blaenstvo, da blaenstvo, moji prijatelji, to je
nirvana.
Je li nirvana bog? Kad bi se na njega odgovorilo nijeno, ovo
~ 140 ~

BU&CW

pitanje odvelo bi do suprotnog zakljuka. Budui da budizam ne

priznaje nijednoga boga, neki tvrde da on ne moe biti religija. Drugi
kau da je budizam svakako religija i to je dokaz da religija ne
podrazumijeva boga. Ova rasprava trai da bacimo brz pogled na
znaenje rijei bog.
Njezino znaenje nije jedinstveno, a nije ni jednostavno. Kako
bismo razumjeli njezino mjesto u budizmu, moramo razlikovati dva
znaenja.
Jedno je znaenje boga pojam osobnog bia koje je stvorilo
svemir svojim smiljenim djelovanjem. Definirana u tom smislu,
nirvana nije bog. Budha je nije smatrao osobnom jer osobnost
zahtijeva definiciju koju nirvana iskljuuje. I premda nije izriito
negirao stvaranje, jasno je izuzeo nirvanu od odgovornosti za njega.
Ako odsutnost osobnog Boga-Stvaratelja znai ateizam, budizam je
ateistiki.
Meutim, postoji i drugo znaenje boga koje se (kako bi se
razlikovalo od prvog) naziva Boanstvom. Takvo poimanje, koje se
pojavljuje u mistinim tradicijama diljem svijeta, iskljuuje zamisao o
osobnosti. Kad je Budha rekao: O, monasi, postoji Neroeni koji nije
ni postao, ni stvoren, ni oblikovan Da ga nema, ne bi bilo osloboenja
od oblikovanog, od nainjenog, od sastavljenog,32 ini se da je
govorio u svojem stilu. Pod dojmom slinosti izmeu nirvane i
Boanstva, Edward Conze je iz budistikih tekstova sakupio niz
znaajki koje se odnose na oboje. Reeno nam je
da je nirvana stalna, stabilna, neunitiva, nepokretna, nema godina,
besmrtna je, neroena i nedobivena, da je ona mo, blaenstvo i srea,
sigurno utoite, zaklon i mjesto neosvojive sigurnosti; da je prava Istina
i vrhovna Realnost; da je Dobro, vrhovni cilj i jedno i jedino dokonanje
naega ivota, vjeni, skriveni i bezgranian Mir.33
Moemo se sloiti s Conzeom kako nirvana nije bog definiran kao
osobni stvaratelj, ali da je dovoljno blizu poimanju boga kao Boanstva
~ 141 ~

BU&CW

da bi opravdala ime u tom smislu.34

Najokantnija stvar koju je Budha rekao o ljudskom biu jest da
ono nema duu. Zbog nauka o anatti (bez due), budizam je ponovno
djelovao religijski osebujno. Ali tu rije takoer treba prouiti. to je
bila atta (palijska rije za sanskrtski atman ili duu) koju je Budha
negirao? S vremenom je poela oznaavati (a) duhovnu tvar koja, u
skladu s hinduistikim dualizmom, (b) zauvijek zadrava svoj odvojeni
identitet.
Budha je negirao oba obiljeja. ini se da je njegovo odbijanje
duhovne tvari due kao homunkulusa, duha unutar tijela koji
pokree tijelo i nadivljava ga bila glavna toka koja je razlikovala
njegov koncept transmigracije od prevladavajuih hinduistikih
tumaenja. Autentino dijete Indije, Budha nije sumnjao da je
reinkarnacija u nekom smislu injenica, ali je otvoreno kritizirao nain
na koji su njegovi brahmanski suvremenici tumaili taj koncept.
Sutina njegove kritike moe se izvui iz njegova najjasnijeg opisa te
teme. Upotrijebio je sliku plamena koji se prenosi od svijee do svijee.
Budui da je o plamenu na posljednjoj svijei teko razmiljati kao o
izvornom plamenu, inilo se da je veza meu njima uzrona, a utjecaj
se prenosio lananom reakcijom, ali bez neke trajne tvari.
Kad tom opisu prenoenja plamena dodamo Budhino
prihvaanje karme, razumjet emo sutinu onoga to je rekao o
transmigraciji. Saetak njegova stava izgledao bi otprilike ovako: (1)
Lanac uzronosti povezuje svaki ivot s onima koji su mu prethodili i
onima koji e slijediti nakon njega. Svaki je ivot u svojemu sadanjem
obliku posljedica naina na koji su ivljeni ivoti koji su mu prethodili.
(2) Tijekom te uzrone sekvencije volja je uvijek slobodna. Zakonitost
stvari ini sadanje stanje produktom prethodnih djela, a ipak, volja je
u sadanjosti pod utjecajem, ali ne i nadzirana. Ljudi su slobodni
oblikovati vlastite sudbine. (3) Dvije prethodne toke potvruju
uzronu povezanost ivota, ali ne ukljuuju prenoenje neke vrste
tvari. Ideje, dojmovi, osjeaji, struje svijesti, sadanji trenuci to je
sve to emo nai, nikakav duhovni supstrat. Hume i James su imali
~ 142 ~

BU&CW

pravo: Ako postoji trajno sebstvo, uvijek subjekt i nikad objekt, ono se
nikada ne pokazuje.

Jedna analogija moe nam dodatno objasniti Budhin stav o karmi

i reinkarnaciji. (1) udnje i odbojnosti koje utjeu na sadraj mojega
uma na to obraam pozornost, a to zanemarujem ne pojavljuju
se sluajno, nego imaju tono podrijetlo. Osim stavova koje sam
preuzeo iz svoje kulture, oblikovao sam i mentalne navike. One
ukljuuju udnje raznih vrsta, sklonost da se usporeujem s drugima u
ponosu ili zavisti i naginjanje prema zadovoljstvu i njegovoj
suprotnosti, antipatiji. (2) Premda obiajne reakcije najee postanu
nepromjenjive, nisam ogranien svojom osobnom povijeu; mogu
imati nove ideje i mijenjati miljenje. (3) Ni kontinuitet ni sloboda koje
ove dvije toke potvruju ne zahtijevaju da se misli i osjeaji smatraju
entitetima stvari ili mentalnim tvarima koje se prenose iz uma u um ili
iz jednoga trenutka u drugi. Usvojivi brigu za pravdu od svojih
roditelja ne znai da je neka tvar, bez obzira koliko eterina i duhovna,
iskoila iz njihovih glava u moju.
Ovo negiranje duhovne tvari bio je samo jedan vid Budhina ireg
negiranja svih vrsta tvari. Tvar ima i ope i posebno znaenje.
Openito, odnosi se na neto razmjerno trajno to se nalazi ispod
povrinskih promjena u stvari o kojoj se govori. Posebno, ovo neto
temeljno smatra se materijom. Psiholog u Budhi bunio se protiv
posljednje ideje jer je za njega um bio vie temeljan od materije. S
druge strane, empirijski dio njega osporavao je implikacije
generalizirane ideje o tvari. itajui budistiku literaturu nemogue je
ne uoiti njegov osjeaj prolaznosti (anicca) svega ogranienoga,
prepoznavanje stalnoga nestajanja svakoga prirodnog objekta. Upravo
to budistikim opisima prirodnoga svijeta daje otrinu. Valovi slijede
jedan drugoga u vjenoj potjeri. Ili:
ivot je putovanje.
Smrt je povratak na zemlju.
Svemir je poput svratita.
Godine koje prolaze su poput praine.
~ 143 ~

BU&CW

Budha je naveo nestalnost (anicca) kao prvo od Triju obiljeja

postojanja osobine koje se odnose na sve u prirodnom poretku a
druga dva su patnja (dukkha) i odsutnost trajnoga identiteta ili due
(anatta). U prirodi se nita ne moe poistovjetiti s onim to je bilo
trenutak prije, a u tom je stavu Budha bio blizak modernoj znanosti
koja je otkrila da razmjerno stabilni objekti makrosvijeta proizlaze iz
estica koje jedva postoje. Kako bi naglasio promicanje ivota, Budha
je dijelove ljudskoga bia nazvao skandama preama koje zajedno
vise labavo poput konca a tijelo gomilom iji elementi nisu vrsto
spojeni, ba poput zrna u hrpi pijeska. Ali zato je Budha ponavljao
tvrdnju koja se ini posve oitom? Zato to je vjerovao da emo se
osloboditi boli vezanosti za nepromjenjivost jedino ako prihvaanje
stalne promjene postane ugraeno u nau sutinu. Budhini sljedbenici
dobro znaju njegov savjet:
Gledajte ovaj fantomski svijet
Kao zvijezdu u zoru, mjehuri u potoku,
Bljesak munje u ljetnom oblaku,
Trepereu svjetiljku fantom i san.35
Znajui ovaj stav o radikalnoj prolaznosti svih konanih stvari,
oekivali bismo da e Budhin odgovor na pitanje Preivljava li ljudsko
bie tjelesnu smrt? biti jasno ne, ali njegov je odgovor zapravo
dvosmislen. Obini ljudi nakon to umru ostavljaju niti ograniene
udnje koja se moe ostvariti jedino u drugim inkarnacijama i u tom
smislu te osobe ive dalje nakon smrti.36 Ali to je s Arhatom, svetim
koji je ugasio sve takve elje, postoji li on i dalje? Kad mu je lutajui
isposnik postavio to pitanje, Budha je rekao:
Izraz ponovno roen ne odnosi se na njega.
Znai da nije ponovno roen?

Izraz neponovno roen ne odnosi se na njega.

Na svako si moje pitanje, Gotama, odgovorio nijeno. Izgubljen
~ 144 ~

BU&CW

sam i zbunjen.
I treba biti izgubljen i zbunjen, Vaccha. Jer ovaj je nauk mudar,
dubok, teko shvatljiv, rijedak, izvanredan, vii od dijalektike,
tankoutan i mogu ga razumjeti samo mudri. Zato u ja sad ispitati
tebe. Kad bi ispred tebe plamtjela vatra, bi li znao da gori?
Da, Gotama.
Ako bi se vatra ugasila, bi li znao da je nestala?
Da.

Kad bi te nakon toga pitali u kojem je smjeru vatra otila, prema

istoku, zapadu, sjeveru ili jugu, bi li znao odgovor?

Pitanje nije pravilno postavljeno, Gotama.

Nakon toga je Budha zavrio raspravu rekavi isposniku da ni on
na potpuno isti nain nije pravilno oblikovao svoje pitanje. Osjeaji,
opaaji, sile, svijest sve to bi moglo obiljeiti Arhata je nestalo iz
njega. Arhat je irok poput silnog oceana, dubok, neizmjeran i
neuhvatljiv, na njega se ne odnosi ponovno roenje kao ni neponovno
roenje ni ikakva kombinacija tih izraza.37
Razumijevanju ovog dijaloga pridonijet e poznavanje injenice
da su Indijci tog doba mislili kako se plameni koji polako nestaju
zapravo ne gase, nego se vraaju u isto, nevidljivo stanje vatre u
kojem su bili prije nego to su postali vidljivi. Ali prava snaga dijaloga
krije se u neemu drugom. Pitajui gdje je vatra, priznavi da je doista
nestala, otila, Budha je naglasio injenicu da se neki problemi
izraavaju jezikom na vrlo nespretan nain tako da svojom
formulacijom onemoguuju rjeenje. Jedan od primjera jest pitanje o
postojanju prosvijetljene due nakon smrti. Da je Budha rekao: Da,
ona nastavlja ivjeti, njegovi bi sluatelji pretpostavili trajnost naega
trenutanog oblika ivljenja, to nikako nije bila Budhina namjera. S
druge strane, da je rekao: Prosvijetljena dua prestaje postojati,
sluatelji bi pretpostavili da govori o potpunom gaenju, to takoer
ne bi bilo tono. Zbog takvoga odbacivanja krajnosti, malo je toga to
se moe rei sa sigurnou, ali neto ipak moe. Krajnja sudbina
~ 145 ~

BU&CW

ljudskoga duha stanje je u kojem nestaju sve identifikacije s povijesnim

iskustvom ogranienog sebe dok samo iskustvo ostaje i ak je pojaano
do neprepoznatljivosti. Kao to nelogian san nestaje odmah kad se
probudimo, kao to zvijezde posluno odlaze kad se pojavi jutarnje
sunce, tako e i pojedinanu svjesnost potisnuti plamtee svjetlo
potpune svjesnosti. Neki kau: Kaplja rose upada u blistavo more.
Drugima je drae misliti o kapljici rose koja se otvara kako bi primila
more.
Pokuamo li oblikovati razraeniju sliku stanja nirvane morat
emo nastaviti bez Budhine pomoi, ne samo zato to je on gotovo
oajniki shvaao koliko to stanje premauje snagu rijei nego i zato
to je odbijao mamiti svoje sluatelje otkrivanjem njezinih pogodnosti.
Ali i bez obzira na to, mogue je oblikovati ideju o loginom cilju prema
kojem upuuje njegov Put. Vidjeli smo da je Budha svijet smatrao
zakonitim redom u kojem dogaajima upravlja sveprisutni zakon
uzroka i posljedice. Meutim, ivot Arhata ivot je vee neovisnosti od
uzrono-posljedinoga prirodnog reda. On ne kri taj red, ali Arhatov
duh postaje sve samostalniji, a utjecaj svijeta se smanjuje. U tom je
smislu Arhat sve slobodniji, ne samo od svjetovnih strasti i briga nego i
od svih svjetovnih zbivanja. Sa svakim rastom duhovnosti, mir i
sloboda zamjenjuju nemirno ropstvo onih iji su ivoti plijen okolnosti.
Dok god duh ostaje vezan za tijelo, njegova sloboda od pojedinanoga,
privremenog i promjenjivog ne moe biti potpuna. Ali prekine li se
veza s Arhatovom konanom smru, sloboda od ogranienog bit e
potpuna. Ne moemo zamisliti kakvo bi to stanje bilo, ali putanja
prema njemu je vidljiva.
Duhovna sloboda donosi poveanje ivota. Budhini su uenici
osjetili da je uitelj sadravao neizmjerno vie stvarnosti i u tom je
smislu bio stvarniji od bilo koga drugoga koga su poznavali. I svojim
su iskustvom svjedoili da je napredak na njegovu putu proirio i
njihove ivote. inilo se kao da su im se svjetovi poveali i svakim su se
korakom osjeali ivljima nego ikada prije. Dok god su bili ogranieni
tijelima, postojale su granice koje nisu mogli prijei, ali kad bi se sve
~ 146 ~

BU&CW

spone odrijeile, bi li bili potpuno slobodni? Naravno, takvo stanje ne

moemo konkretno zamisliti, ali logika napredovanja ini se jasnom.
Ako vea sloboda donosi vee bie, potpuna bi sloboda trebala biti
samo bie.
Tisuu pitanja ostaje, ali Budha uti.
Drugi podnose naa pitanja. Oni su slobodni.
Mi pitamo i pitamo, ti se smije i stoji mirno.38

Veliko i malo vozilo

Do sad smo na budizam gledali u onom obliku u kojem se
pojavljuje u najranijim zapisima. Sad se okreemo povijesti budizma i
podacima o preinakama koje ulaze u tradiciju dok ona nastoji sluiti
potrebama mnotva ljudi i raznih tipova osobnosti.
Kada budistikoj povijesti pristupimo na takav nain, ono to
prvo upada u oi jest da se ona razdvaja. Religije se stalno razdvajaju.
Na Zapadu se dvanaest hebrejskih plemena razdvojilo na Izrael i
Judeju. Kranski se svijet razdvojio na Istone i Zapadne crkve,
Zapadna se crkva razdvojila na rimokatolicizam i protestantizam te
protestantske ogranke. Isto se dogodilo i u budizmu. Manje od jednoga
stoljea nakon Budhine smrti sjeme raskola ve je bilo posijano. Jedan
pristup pitanju zato se budizam razdvojio bio bi analizom dogaaja,
osobnosti i okruja s kojima je religija bila u kontaktu tijekom prvih
stoljea. Ali moemo i skratiti priu i jednostavno rei da se budizam
podijelio oko pitanja koja su oduvijek razdvajala ljude.
Koliko je takvih pitanja? Koliko je pitanja koja e podijeliti gotovo
svaku zajednicu ljudi bez obzira je li ona u Indiji, New Yorku ili
Madridu? Padaju nam na pamet tri.
Prvo je pitanje jesu li ljudi neovisni ili ovisni. Neki su ljudi
potpuno svjesni svoje individualnosti i njima su njihova sloboda i
inicijativa vaniji od povezanosti. Zato je oito da oni ljude vide kao
subjekte koji grade svoj put kroz ivot, a ono to svaki ovjek postigne
~ 147 ~

BU&CW

bit e velikim dijelom njegova zasluga. Roen sam u sirotinjskoj

etvrti, otac mi je bio alkoholiar, sva moja braa i sestre su propali
nemojte mi govoriti o nasljedstvu ili okolini. Sm sam doao do ovoga
gdje sam sad! To je jedan stav. S druge strane su oni kod kojih
prevladava ivotna meupovezanost. Njima se zasebnost ljudi ini
beznaajnom, oni sebe vide uz potporu i pod utjecajem drutvenih
polja jednako snanih poput onih iz fizike. Ljudska su tijela, naravno,
odvojena, ali svi smo na dubljoj razini spojeni kao ledene sante ispod
razine mora. Ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni.

Drugo pitanje odnosi se na vezu ljudskih bia ne s drugim

ljudima, nego sa svemirom. Je li taj svemir prijateljski koristan
prema stvorenjima? Ili je ravnoduan, moda ak i neprijateljski?
Miljenja se razlikuju. Na policama knjiara pronalazimo naslove
poput onoga ovjek stoji sam i pokraj njega ovjek ne stoji sam i ovjek
nije sam. Neki ljudi povijest vide kao ljudski projekt u kojem
ovjeanstvo pokree njegov vlastiti trud ili napredak izostaje. Za
druge je povijest pokretana viom silom koja promie dobro.
Tree razdjelno pitanje glasi: Koji je najbolji dio ljudskoga bia,
njegova glava ili srce? Popularna salonska igra vrtjela se oko pitanja:
Kad biste morali izabrati, biste li radije da vas vole ili potuju? Rije
je o istoj stvari samo s drukijim okretom. Klasicisti pretpostavljaju
misli osjeajima, a romantiari rade obrnuto. Prvi su u potrazi za
mudrou, a drugi, ako mogu birati, radije trae suosjeanje. Razlika se
vjerojatno moe primijeniti i na kontrast Williama Jamesa izmeu
racionalnog i idealistikog uma.
To su tri pitanja koja su razdvajala ljude otkad je ovjeanstva, a
nastavljaju ih dijeliti i danas. Ta su pitanja podijelila i prve budiste.
Jedna je skupina kao svoje geslo uzela Budhin oprotajni govor:
Budite svjetiljka sebi samima; ustrajno radite na svojemu spasenju.
Kakav god napredak lanovi te skupine ostvare, on e biti plod
mudrosti uvid u uzrok patnje do kojeg se dolazi meditiranjem.
Druga je skupina drala suosjeanje vanijom znaajkom
prosvjetljenja tvrdei da traiti prosvjetljenje sam i traiti ga za sebe
~ 148 ~

BU&CW

predstavlja dva suprotstavljena izraza. Za njih su ljudska bia vie

drutvena nego individualna, a ljubav je najvanija stvar na svijetu.

Druge razlike grupiraju se oko tih osnovnih. Prva je skupina

ustrajala na tome da je budizam posao s punim radnim vremenom; oni
koji su nirvanu postavili za svoj glavni cilj morali su se odrei svijeta i
postati redovnici. Druga je skupina, moda zato to nije sve nade
polagala u unapreivanje samih sebe, bila manje zahtjevna. Svoj je
pogled drala jednako relevantnim za laike kao i za profesionalce te
jednako primjenjivim na svijet kao i na samostan. Ova je razlika
utjecala i na imena dvaju stajalita. Oba su se nazivala yanama,
amcima ili brodovima, jer su oba tvrdila da prevoze ljude preko mora
ivota do obale prosvjetljenja. Meutim, druga je skupina, zbog svojega
nauka o kozmikoj pomoi (vjeri) i velike brige za laike, za sebe tvrdila
da je budizam za ljude i zbog toga vei od dvaju prijevoznih
sredstva. Shodno tome, prisvojila je ime mahayana, Veliko vozilo
maha znai velik, kao u imenu Mahatma (velike due) Gandhi. To se
ime zadralo pa je druga skupina postala poznata pod nazivom
hinayana ili Malo vozilo.
Ne pretjerano zadovoljni tom uvredljivom oznakom, hinajanisti
su svoj budizam radije zvali theravada, Put starijih. Uinivi to,
povratili su inicijativu tvrdei da predstavljaju izvorni budizam,
budizam koji je propovijedao sam Gautama. Tvrdnja je opravdana ako
se ograniimo na izriita Budhina uenja zabiljeena u najranijim
tekstovima, Palijskom kanonu, jer ti tekstovi u cjelini podupiru stav
theravade. Ali ta injenica nije obeshrabrila mahajaniste od
protutvrdnje da upravo oni predstavljaju pravu nasljednu liniju. Oni
tvrde da je Budha rjeitije i mudrije propovijedao svojim ivotom i
primjerom nego rijeima zabiljeenima u Palijskom kanonu. Presudna
injenica o njegovu ivotu jest da nije ostao u nirvani nakon
prosvjetljenja, nego se vratio kako bi posvetio ivot drugima. Budui
da nije raspravljao o toj injenici, thravadisti su (bavei se preusko
njegovim prvim izgovorenim rijeima, tvrde mahajanisti) previdjeli
vanost njegova velikog odricanja i zbog toga njegovu misiju
~ 149 ~

BU&CW

iitavaju preusko.39
Mi emo dvjema budistikim kolama prepustiti raspravu o
apostolskom nasljeu jer naa zadaa nije suditi, nego razumjeti
pozicije koje zauzimaju. Razlike koje su se dosad pojavile mogu se
saeti iduim suprotstavljenim parovima, uz uvjet da ne smetnemo s
uma da to nisu apsolutne, nego naznaene razlike u stavovima.
1. U theravadskom budizmu napredak ovisi o pojedincu, o
njegovu ili njezinu razumijevanju i odlunoj primjeni volje. Za
mahajaniste je sudbina pojedinca vezana za sudbinu cijeloga ivota i
oni su nerazdvojni. Dva stiha iz Sastanka Johna Whittiera saimaju
taj drugi pogled:
Onaj koji trai svoje, nee nai
Izgubljena je dua koja je spaena sama.
2. Theravada tvrdi da je ovjeanstvo smo u svemiru. Ne postoje
bogovi koji e nam pomoi u krizama i nae jedino sredstvo jest
oslanjanje na vlastite snage.
Sami inimo zlo,
Sami izdravamo bol,
Sami prestajemo s pogrenim,
Sami postajemo isti.
Nitko nas ne spaava osim nas samih,
Nitko ne moe i nitko ne smije;
Sami moramo gaziti Putem:
Budhe nam samo pokazuju smjer.
Suprotno tome, za mahayaniste je vjera injenica. Moemo biti
mirni jer neograniena sila privlai ili, ako vam je drae, tjera sve
prema propisanom cilju. Rijeima poznatoga mahajanskog teksta:
Budha je u svakom zrnu pijeska.
3. U theravadskom budizmu glavno je obiljeje prosvjetljenja
~ 150 ~

BU&CW

mudrost (bodhi), odnosno duboki uvid u prirodu stvarnosti, uzroke

tjeskobe i patnje i odsutnost odvojene jezgre sebstva. Iz tih su spoznaja
automatski proizale etiri plemenite vrline: ljubaznost, suosjeanje,
staloenost i radost zbog sree i dobrobiti drugih. Iz gledita
mahayane ne moe se oekivati da e karuna (suosjeanje) biti
automatski plod. Suosjeanju od poetka treba dati prednost u odnosu
na mudrost. Meditacija donosi osobnu snagu koja moe biti razorna
ako osoba nije promiljeno razvijala suosjeajnu brigu za druge kao
motiv za strogu disciplinu. Bit u uvar onima koji nemaju zatite,
glasi tipina mahajanska invokacija, vodi putniku, brod, zdenac,
izvor, most onome koji trai drugu obalu. Tu je temu prekrasno
obradio antideva, pjesnik-svetac prozvan Thomasom Kempisom
budizma:
Mogu li biti melem bolesnima, njihov iscjelitelj i sluga dok se
bolest nikad vie ne vrati;

Mogu li ugasiti kiama hrane i pia muku gladi i ei;

Mogu li u oskudici kraja vremena biti njihovo pie i meso;
Mogu li postati nepresuno spremite za siromane i sluiti ih
raznovrsnim stvarima za njihove potrebe.
Svoje vlastito bie i svoje uitke, svu svoju ispravnost iz
prolosti, sadanjosti i budunosti predajem ravnoduno,
Da sva bia uspiju dosei do svojega kraja.40
4. U srcu theravadskoga budizma nalazi se sangha (budistiki
monastiki red). Muki (i u manjoj mjeri enski) samostani duhovni su
~ 151 ~

BU&CW

generatori u krajevima u kojima prevladava budizam podsjeajui na

viu istinu iza vidljive stvarnosti. Redovnici i redovnice samo
djelomice izolirani od drutva jer ovise o mjesnom stanovnitvu da im
u zdjelice za milostinju stave jedan dnevni obrok posebno su
potovani. Potovanje se odnosi i na ljude koji preuzimaju
samostanske zavjete na ogranieno vremensko razdoblje (prilino est
obiaj) kako bi intenzivno vjebali pozornu meditaciju. U Burmi je
oblaenje haljine na razdoblje od tri mjeseca u praksi oznaavalo
ulazak mukarca u odraslu dob. Suprotno tome, mahajanski je
budizam prvenstveno religija za laike. ak se i njegovi sveenici
najee vjenaju i oekuje se da im osnovna zadaa bude sluenje
puku.
5. Iz ovih razlika proizlazi da e se savreni tip kakvim ga
projiciraju te dvije kole znatno razlikovati. Za theravadu je ideal
Arhat, usavreni uenik koji, lutajui poput usamljenoga nosoroga, sam
kree prema nirvani i izvanrednom koncentracijom nepokolebljivo ide
prema svojemu cilju. Mahajanski je ideal, suprotno tome, bio
bodhisattva, onaj ija je sutina (sattva) usavrena mudrost (bodhi)
bie koje se, nakon to je dolo do ruba nirvane, dragovoljno odrie
te nagrade i vraa u svijet kako bi uinilo nirvanu dostupnom i
drugima. Bodhisattva se namjerno osuuje bio muko ili ensko:
najomiljenija od svih bodhisattvi jest boica milosti, Kwan Yin, iz Kine
na dugo sluenje kako bi drugi, na temelju njihovih postignua, prvi
uli u nirvanu.
Razlika izmeu dvaju tipova prikazana je u prii o etvorici ljudi
koji su, putujui preko goleme pustinje, naili na podruje ograeno
velikim zidinama. Jedan od njih bio je odluan doznati to je unutra.
Popeo se uza zid i kad je doao do vrha radosno je uskliknuo i skoio
na drugu stranu. Drugi i trei uinili su isto. Kad je etvrti ovjek doao
do vrha zida ugledao je arobni vrt s blistavim potocima, ugodnim
umarcima i sonim voem. Premda je elio skoiti u vrt, odolio je
iskuenju. Sjetio se drugih putnika koji putuju vruom pustinjom,
spustio se sa zida i posvetio se usmjeravanju ostalih prema oazi. Prva
~ 152 ~

BU&CW

trojica mukaraca bili su Arhati, a posljednji je bodhisattva, onaj koji je

obeao da nee napustiti ovaj svijet dok i trava ne bude
prosvijetljena.
6. Razlika meu idealnim tipovima proirila se, naravno, i na
naine na koje su dvije kole prosuivale samoga Budhu. Za jedne je
Budha bio svetac, a za druge spasitelj. Theravade ga cijene kao
vrhovnoga mudraca koji se osobnim naporima probudio do istine i
postao neusporediv uitelj te prokrio put koji e oni slijediti. ovjek
meu ljudima, njegova je ovjenost temelj theravadske vjere da i oni
imaju potencijal za prosvjetljenje. Ali Budhin je osobni i izravni utjecaj
zavrio njegovom paranirvanom (ulaskom u nirvanu nakon smrti). On
ne zna nita o tome kakav je svijet postao i u savrenom je miru.
Potovanje koje su osjeali mahajanisti nije moglo biti zadovoljeno tom
ovjenou izniman je, ali ipak samo ovjek. Za njih je Budha bio
spasitelj svijeta koji je privlaio sva bia sebi zrakama svojih zlatnih
ruku. Vezani, okovani, patnja na svakoj razini postojanja, galaksija iza
galaksije, svjetovi iza svjetova, svi su privueni osloboenju sjajnim
zrakama dara Gospodina.
Opisane razlike su sredinje, ali spomenut emo jo neke kako
bismo upotpunili sliku. Dok su theravade slijedili stav svojega osnivaa
da je spekuliranje beskorisno skretanje s puta, mahayane su izradili
razvijene kozmologije ispunjene rajevima i paklovima s puno razina.
Jedini oblik molitve koji su theravade podravali bile su meditacija i
invokacije za produbljivanje vjere i ljubaznosti dok su mahayane
dodali i molbe, traenje i prizivanje Budhina imena za duhovnu snagu.
Naposljetku, dok je theravada ostala konzervativna do stupnja gotovo
fundamentalistikoga pridravanja ranih palijskih tekstova, mahayana
je bila liberalna u gotovo svakom pitanju. Prihvatila je kasnije tekstove
kao jednako mjerodavne, bila je blaa u tumaenju disciplinskih
pravila i imala je bolje miljenje o duhovnim sposobnostima ena i
openito laika.
I tako, naposljetku, kota se okrenuo za puni krug. Religija koja je
poela kao pobuna protiv obreda, spekuliranja, vjerovanja i
~ 153 ~

BU&CW

natprirodnoga naposljetku je prigrlila sva ta obiljeja punom snagom,

a svojega osnivaa (koji je, kad je rije o osobnom bogu, bio ateist)
preobrazila u samoga boga. Shematski emo prikazati razlike koje
razdvajaju dvije velike grane budizma, ne zaboravljajui da te razlike
nikako nisu apsolutne.
THERAVADA
MAHAYANA
Ljudska su bia emancipirana vlastitim trudom, bez natprirodne
pomoi.
Ljudske tenje podupiru boanske sile i milost koju one daju.
Osnovna vrlina: mudrost.
Osnovna vrlina: suosjeanje.41

Vjetina zahtijeva stalnu posveenost i namijenjena je ponajprije

redovnicima i redovnicama.
Religijska je praksa vana za ivot u svijetu pa tako i obinim
laicima.
Ideal: Arhat koji ostaje u nirvani nakon smrti.
Ideal: bodhisattva.
Budha svetac, vrhovni uitelj i nadahnue.
Budha spasitelj.
Umanjuje vanost metafizike.
Razrauje metafiziku.
Umanjuje vanost obreda.

Naglaava obred.
Vjeba je usredotoena na meditaciju.
Ukljuuje molbenu molitvu.

~ 154 ~

BU&CW

Tko je pobjednik? Prema unutra, ne moe se izmjeriti (odnosno,

nema pobjednika), ali prema van (kad je rije o brojevima) odgovor je
mahayana. Razlog se djelomice nalazi u injenici da je mahajanski
budizam preobratio jednoga od najveih kraljeva u povijesti. U
povijesti drevne kraljevske vlasti kralj Aoka (oko 272. 232. g. pr.
Kr.) izdvaja se poput himalajskoga vrha, jasan i sjajan na suncem
obasjanom nebu. Ako danas nismo svi budisti mahajanski budisti
to nije Aokina krivica. Nezadovoljan time da se ukrca na Veliko vozilo
i preporui ga svojim podanicima njegov budistiki kota zakona
danas se vijori na zastavi Indije nastojao ga je proiriti preko tri
kontinenta. Budizam je zatekao kao indijsku sektu, a ostavio ga kao
svjetsku religiju.
Ipak, bilo bi pretjerano pretpostaviti da je jedna povijesna osoba
uinila budizam kozmopolitskim i da su razliiti naini na koje je Azija
ula Budhinu poruku i uzela je k srcu osigurali posljednji kriterij za
razlikovanje theravade od mahayane. Razlike kojima smo se do sada
bavili bile su dogmatske, ali postoji i jedna vana drutveno-politika
razlika.42
Theravada je pokuavala inkarnirati jedno obiljeje Budhina
uenja koje do sada nismo spomenuli: njegovu viziju cijeloga drutva
moemo rei i civilizacije utemeljenog, poput tronoca, na tri
stupa monarhiji, monastikoj zajednici (sanghi) i laicima. Svaki stup
ima odgovornost prema druga dva i zauzvrat dobiva njihove usluge.
Zemlje june Azije koje su do danas ostale theravadske ri Lanka,
Burma, Tajland i Kamboda ozbiljno su shvatile politiku stranu
Budhine poruke i u tim su podrujima do danas vidljivi ostaci njegova
modela. Zanimanje Kine za budizam (koje je prenijela u druge zemlje
to su postale mahayanske: Koreju, Japan i Tibet) zaobilo je njegove
drutvene dimenzije koje su ukljuivale obrazovanje kao i politiku. U
istonoazijskim zemljama budizam se doima kao presadak. Budistiki
su misionari uvjeravali Kineze da posjeduju psiholoke i metafizike
dubine koje kineski mudraci nisu dosegli, ali Konfucije je mnogo
promiljao o drutvenom redu i Kinezi nisu bili pretjerano voljni
~ 155 ~

BU&CW

sluati lekcije stranaca o toj temi. Zato je Kina odbila Budhine politike
prijedloge i iz njegovih uenja preuzela samo budistike
psiho-duhovne elemente s kozmikim aluzijama. Svijet jo uvijek
iekuje povijest budizma koja pria o podjeli na theravadu i
mahayanu i o nainu na koji je (iz geografskih i povijesnih razloga)
theravada ostala vjerna viziji budistike civilizacije svojega osnivaa,
dok je mahayana postala budizam potkresan do njegove religijske
jezgre: modul koji se mogao presaditi na civilizacije iji su drutveni
temelji bili vrsto na mjestu.
ini se da su doktrinarne razlike izmeu theravade i mahayane
prolaskom stoljea ipak popustile. Nakon Drugoga svjetskog rata,
dvojica mladih Nijemaca razoaranih Europom krenula su u ri Lanku
kako bi svoje ivote posvetili Budhinu miroljubivom putu. Obojica su
postali theravadski redovnici. Jedan, koji je promijenio ime u
Nyanaponika Thera, nastavio je tim putem, ali drugi je tijekom
turistikog posjeta sjevernoj Indiji upoznao neke Tibetance i prebacio
se na njihovu tradiciju, nakon ega je na Zapadu postao poznat kao
lama Govinda. Potkraj Nyanaponikina ivota jedan ga je posjetitelj
pitao o razliitim granama budizma koje su dva prijatelja slijedila. S
velikim spokojstvom i ljubaznou ostarjeli mu je theravadin
odgovorio: Moj je prijatelj naveo Bodhisattva zavjet kao razlog
svojega prelaska na mahayanu, ali ja nisam vidio snagu njegova
objanjenja. Jer ako e netko potpuno transcendirati usmjerenost na
samoga sebe, kao to to pokuava Arhat, to bi drugo ostalo osim
suosjeanja?

Tajna cvijeta 43

Nakon podjele budizma na theravadu i mahayanu, theravada je

nastavila kao prilino ujedinjena tradicija, a mahayana se podijelila na
nekoliko denominacija ili kola. Najomiljenija meu njima, kola iste
zemlje, nalikuje pavlinskom redu u kranstvu kad je rije o oslanjanju
na vjeru u njegovu sluaju vjeru u drugu silu jednoga od Budha
koja e odvesti sljedbenike do iste zemlje zapadnjakoga raja. U
~ 156 ~

BU&CW

popularnom tivu taj raj umnogome je slian kranskim nebesima

iako obje vjere prihvaaju suptilnija tumaenja u kojima se raj smatra
iskustvenim stanjem, a ne geografskim mjestom. Druga vana
mahajanska kola (Tien Tai na kineskom ili Tendai na japanskom) u
budizam je uvela konfucijevsku sklonost uenju i drutvenom skladu.
Pokuala je pronai mjesta za sve budistike kole u raspravi Sutra
lopoa. Neemo se previe baviti tim i nekim manjim sektama
mahajanskoga budizma i vie emo se posvetiti budizmu na koji je
snano utjecao taoizam, posebno anom (zen na japanskom) i potom
budizmom koji se razvio na Tibetu. Taj je izbor djelomice uvjetovan
injenicom da su ti ogranci budizma privukli najvie pozornosti
Zapada, ali tu je i dodatna prednost da e nas oni odvesti u dvije
razliite zemlje u kojima je budizam procvjetao.

Komunistiko je preuzimanje Kine prekinulo njezin religijski

ivot pa emo an/zen sektu promatrati u njezinu japanskom obliku.
Poput drugih mahajanskih sekti, i ova tvrdi da korijen vue od samoga
Gautame. Njegova uenja koja su pronala mjesto u Palijskom kanonu
bila su ona to su ih mase prihvatile. Neki Budhini sljedbenici u
njegovoj su poruci prepoznali vie i suptilnije uenje. Klasian primjer
zabiljeen je u Budhinoj Propovijedi o cvijetu. Tom se prigodom, dok je
stajao na vrhu planine okruen svojim uenicima, Budha nije posluio
rijeima, nego je u ruci drao zlatni lopo. Nitko nije razumio znaenje
te rjeite geste osim Mahakasyape, iji je spokojni osmijeh otkrivao da
je shvatio poentu pa ga je Budha odredio za svojega nasljednika. Uvid
koji je izazvao taj osmijeh u Indiji se prenosio preko 28 starjeina, a
520. g. p. Kr. Bodhidharma ga je prenio u Kinu. U dvanaestom se
stoljeu proirio do Japana i sadravao je tajnu zena.
Ulazak u zen je poput prolaska kroz Alicino zrcalo. ovjek se
nae u zbrkanoj zemlji udesa u kojoj se sve ini prilino ludim
veinom armantno ludim, ali svejedno ludim. To je svijet zbunjujuih
dijaloga, neshvatljivih zagonetki, neobinih paradoksa, besramnih
proturjenosti i nenadanih zakljuaka, a sve to u najurbanijem,
najveselijem i najnevinijem moguem stilu. Evo nekoliko primjera:
~ 157 ~

BU&CW

Uitelj Gutei bi, svaki put kad bi ga pitali za znaenje zena,

podigao kaiprst. To je bilo to. Drugi bi udario loptu. Jedan bi ak
oamario ispitivaa.
Novaku koji je izgovorio aluziju na Budhu prepunu potovanja
nareeno je da ispere usta i nikad vie ne izgovori tu prljavu rije.
Netko tko je tvrdio da razumije budizam napisao je ovu strofu:
Tijelo je Bodhi-Stablo,
Um je bistar poput zrcala.
Pobrini se da uvijek bude ist
I ne daj da se na njemu skuplja praina.

Odmah je ispravljen oprenim katrenom prihvaenim kao pravi

zen-stav:
Bodhi (Prava mudrost) nije stablo,
Um ne blista poput zrcala.
Budui da nema nita od poetka,
Zato govoriti o brisanju praine?
Redovnik je priao uitelju govorei: Tek sam doao u ovaj
samostan. Moe li mi dati neke upute? Uitelj ga je pitao: Jesi li ve
dorukovao? Jesam. Onda otii oprati alice. Kroz taj je razgovor
ispitiva stekao razumijevanje koje je traio.
Skupina zen-majstora, okupljena u razgovoru, zabavlja se
objanjavajui da budizam zapravo ne postoji, kao ni prosvjetljenje ili
neto drugo to bi nalikovalo nirvani. Meusobno si postavljaju
verbalne zamke pokuavajui jedan drugoga natjerati na tvrdnju koja
bi ukazivala na suprotno. Majstori su uvjebani pa uvijek lukavo
izbjegnu zamke i klopke, nakon ega cijelo drutvo prasne u glasan
smijeh.
O emu je tu rije? Je li mogue pronai ikakav smisao u onome
to se na prvi pogled ini poput bune olimpske igre, ako ve ne kao
~ 158 ~

BU&CW

izravno zadirkivanje? Je li mogue da su majstori ozbiljni u toj vrsti

duhovnoga brbljanja ili nas jednostavno izazivaju?

Odgovor je da su potpuno ozbiljni, iako je istina i da su rijetko

formalni. Iako se ne moemo nadati da emo posve prenijeti njihovo
gledite, budui da je u sutini zena njegova neprevodljivost u rijei,
ipak moemo naslutiti o emu govore.
Odmah na poetku moramo priznati da e ak i to biti teko jer
moramo rabiti rijei kako bismo govorili o gleditu koje je izrazito
svjesno jezinih ogranienja. Rijei zauzimaju dvoznano mjesto u
ivotu. Neophodne su ovjeanstvu jer bismo bez njih bili samo zvijeri
u ljudskom obliju koje urlaju. Ali one mogu i prevariti ili navesti na
pogrean put proizvodei virtualnu stvarnost koja stoji ispred
postojee. Roditelj se moe zavarati milju kako voli svoje dijete zato
to mu se obraa njenim rijeima. Nacija moe pretpostaviti da fraza
u skladu s bogom u njezinu Obeanju vjernosti pokazuje da njezini
graani vjeruju u boga, ali ono to ona zapravo pokazuje jest da oni
vjeruju u vjerovanje u boga. Osim svoje nesumnjive korisnosti, rijei
imaju i tri ogranienja. U najgorem sluaju oblikuju umjetan svijet u
kojem su nai pravi osjeaji zamaskirani, a ljudi su svedeni na
stereotipe. Drugo, ak i kad su im opisi razumno toni, opisi i dalje nisu
opisane stvari kao to ni jelovnici nisu prava jela. I konano, kao to
mistici istiu, naa najvia iskustva gotovo potpuno izmiu rijeima.
Svaka religija koja je razvila barem malu koliinu semantike
otmjenosti u nekoj mjeri prepoznaje nain na koji rijei i razum ne
mogu obuhvatiti stvarnost ili je ak iskrivljuju. Koliko god racionalisti
nevoljko priznavali tu injenicu, paradoks i nadracionalno su ivotna
krv religije kao i umjetnosti. Mistici iz svake vjere svjedoe o
kontaktima sa svijetom koji ih plai i preinauje svojom
zasljepljujuom tminom. Zen se otvoreno slae s tim, a jedinstven je
jedino u tome to je razbijanje jezine barijere njegova sredinja briga.

Jedino ako tu injenicu nikad ne zaboravimo imamo ansu

razumjeti taj pogled koji je na neki nain najudniji izraz zrele religije.
Prema tradiciji zena, sam je Budha prvi to naglasio odbivi (u
~ 159 ~

BU&CW

Propovijedi o cvijetu koju smo prije spomenuli) izjednaiti svoje

eksperimentalno otkrie s bilo kakvim verbalnim izrazom.
Bodhidharma je nastavio njegovu tradiciju definirajui blago koje je
donio u Kinu kao poseban prijenos izvan svetih tekstova. To se ini
toliko drukijim od pridravanja religije na kakvo smo navikli da zvui
gotovo heretiki. Sjetimo se hinduizma s Vedama, konfucijanizma s
Klasicima, idovstva s Torom, kranstva s Biblijom, islama s
Kuranom. Sve bi se te religije definirale kao posebne predaje kroz
svoje tekstove. Zen takoer ima svoje tekstove koji se, ujutro i naveer,
recitiraju u njihovim samostanima. Osim Sutri, koje dijeli s drugim
budistikim granama, ima vlastite tekstove: Hekigan Roku, Mumonkan i
druge. Ali samo jedan pogled na njih otkriva nam koliko su drukiji od
drugih tekstova. Gotovo u cijelosti posveeni su naglaavanju injenice
da se zen ne moe izjednaiti ni s jednom verbalnom formulom. Zapis
nakon zapisa prikazuje uenike kako ispituju svoje uitelje o zenu, a
odgovor koji dobiju je grmei Ho! jer uitelj vidi da uenici
postavljanjem takvih pitanja pokuavaju prazninu u svojim ivotima
ispuniti rijeima i konceptima umjesto spoznajom. I doista, uenici
mogu biti sretni ako se izvuku samo s verbalnom odbijenicom.
Nerijetko e kao odgovor dobiti niz udaraca jer se uitelj, potpuno
nezainteresiran za uenikovu tjelesnu udobnost, odluio za najnasilniji
nain kojeg se mogao sjetiti kako bi iupao uenika iz njegove
mentalne navike.
Kao to smo mogli i oekivati, taj jedinstveni stav prema
tekstovima ponavlja se i u odnosu zena prema vjerovanju. Suprotno
mnogim religijama, koje se vrte oko neke vrste vjerovanja, zen se
odbija zakljuati u verbalni sanduk, on nije utemeljen u pisanim
rijeima i nalazi se izvan utvrenih uenja tako je Bodhidharma
objasnio o emu je rije. Putokazi nisu odredite, zemljovidi nisu
zemljita. ivot je previe bogat i previe sloen da bi bio smjeten u
pretince, a jo manje izjednaen s njima. Nijedna tvrdnja nije nita vie
od pokazivanja prstom prema mjesecu. A da se pozornost ne bi
usmjerila prema prstu, zen istie, odmah ga treba spustiti. Druge vjere
bogohuljenje i nepotovanje bojih rijei smatraju grijehom, ali za
~ 160 ~

BU&CW

zen-majstore nije nimalo udno ako narede svojim uenicima da

poderu tekstove u komadie i izbjegavaju neke rijei, primjerice Budha
ili nirvana, kao da su nepristojne. Ali to nije izraz nepotovanja.44 Ono
to oni rade jest naprezanje svim moguim nainima u odvraanju
uenika od rjeenja koja su samo verbalna. Nee svaki onaj koji mi
govori gospodine, gospodine ui u kraljevstvo nebesko (Matej 7:21).
Zen se ne zanima za teorije o prosvjetljenju, nego eli pravu stvar. Zato
vie, udara, ukorava, bez ikakve zle namjere. Jedino to eli jest
natjerati uenika da slomi ogranienost rijeima. Umovi moraju prijei
iz svojih verbalnih okova u novi oblik razumijevanja.
Svaka tvrdnja moe biti pretjerana i zato ne bismo trebali iz
reenoga zakljuiti da se zen potpuno odrie razuma i rijei.45
Da pojasnimo, zen nije zadivljen pokuajima uma da zrcali
krajnju stvarnost kao to ni Kierkegaard nije bio pod dojmom
Hegelove metafizike bez obzira koliko polirali ciglu, ona nikad nee
reflektirati sunce. Ali iz toga ne slijedi da je razum bezvrijedan. On
pomae naemu snalaenju u svijetu svakodnevnice i zato su
zen-budisti odani zagovornici obrazovanja. No to nije sve. Radei na
poseban nain, razum moe pomoi svjesnosti prema njezinu cilju. Ako
se nain koji se primjenjuje za postizanje tog cilja katkad ini kao
vaenje trna trnom, moramo dodati da razum moe imati i
interpretativnu ulogu sluei kao most za povezivanje
novootkrivenoga svijeta i svijeta zdrava razuma. Ne postoji
zen-problem iji odgovor, nakon to je otkriven, nema smisla unutar
vlastitoga referentnog okvira; nema iskustva koje uitelji nisu spremni
pokuati objasniti ili opisati, u pravim okolnostima. Toka koja se tie
odnosa zena prema razumu dvostruka je. Prvo, logika i opis zena imaju
smisla jedino iz iskustvenoga gledita radikalno drukijega od
obinoga gledita. Drugo, zen-majstori su odluni u tome da njihovi
uenici steknu to iskustvo i ne doputaju govoru da zauzme njegovo
mjesto.
Odlunost zena u posljednjoj toki nigdje nije vidljivija nego u
metodi koju je prihvatio za vlastiti opstanak. Dok su se kod neugodnog
~ 161 ~

BU&CW

pitanja nasljeivanja druge religije okrenule institucionalnim

mandatima, papinskoj sukcesiji ili vjerskom diktu, zen je svoju
budunost povjerio posebnom stanju svijesti koja e se prenositi
izravno iz jednoga uma u drugi, kao to plamen prelazi sa svijee na
svijeu ili kao to se voda prelijeva iz jedne ae u drugu. Upravo to
prenoenje Budha-uma u Budha-um ini poseban prijenos koji je
Bodhidharma naveo kao sutinu zena. Nekoliko je stoljea taj unutarnji
prijenos simboliziran prenoenjem Budhine haljine i zdjelice od
jednoga patrijarha drugom, ali u osmom je stoljeu esti patrijarh u
Kini zakljuio da je ak i ta jednostavna gesta ipak korak previe
prema brkanju forme i sutine i naredio je njezino ukidanje. Dakle,
rije je o tradiciji koja se temelji na sukcesiji uitelja, a svaki je uitelj
od svojega uitelja naslijedio stanje uma slino onome koje je Gautama
probudio u Mahakasyapi. U praksi je to znatno tee, a sljedee brojke
sugeriraju poduzete korake kako bi se naelo i dalje odralo. Majstor
uitelja kod kojeg je autor ove knjige uio procijenio je da je davao
osobne instrukcije oko 900 pripravnika od kojih je 13 zavrilo
zen-obuku, a etiri su dobila inku to znai da su potvreni kao
roshiji (zen-majstori) i opunomoeni za poduavanje drugih.
Kako izgleda trening preko kojega kandidati dolaze do
Budha-uma koji je ouvan tim procesom? Moemo mu pristupiti
pomou tri kljuna pojma, a to su zazen, koan i sanzen.
Zazen doslovno znai sjedea meditacija. Veina zen-treninga
odrava se u velikoj meditacijskoj dvorani. Posjetitelji su nerijetko
iznenaeni naizgled beskonanim nizom sati koje redovnici provode
mirno sjedei na dvjema dugakim, podignutim platformama koje se
proteu duinom dvorane s obiju strana, licima okrenutim prema
sreditu (ili zidovima, ovisi za koju je od dviju glavnih nasljednih linija
zena samostan vezan).46 Poloaj u kojem sjede je lotosov stav, preuzet
iz Indije. Oi su im napola zatvorene dok im prazan pogled pada na
utosmee slamnate prostirae na kojima sjede.

I tako sjede, sat za satom, dan za danom, godinu za godinom,47

pokuavajui probuditi Budha-um kako bi ga kasnije mogli povezati sa
~ 162 ~

BU&CW

svojim svakodnevnim ivotima. Najintrigantnije obiljeje procesa jest

nain na koji rabe jednu od najudnijih sredstava za duhovno
vjebanje koje uope postoje koan.
U openitom smislu koan znai problem, ali problemi koje zen
smilja su fantastini. Na prvi pogled izgledaju kao obina kombinacija
zagonetke i aljive prie. Primjerice:
Majstor Wu Tzu kae: Posluit u se ilustracijom iz bajke. Krava prolazi
pokraj prozora. Njezina glava, rogovi i etiri noge prou. Zato rep nije
proao?
Ili ovaj: Kako je izgledalo tvoje lice prije nego su roeni tvoji preci?
Jo jedan: Svi poznajemo zvuk pljeskanja dviju ruku. Kakav je zvuk jedne
ruke koja pljee? (Ako prigovorite da jedna ruka ne moe pljeskati,
poslat e vas na zaelje klase.)
Jo jedan: Li-ku, visokorangirani slubenik iz dinastije Tang upitao je
poznatog an majstora: Prije mnogo vremena ovjek je uvao gusku u
boci. Guska je rasla sve vea i vea dok nije mogla izii iz boce. ovjek
nije elio razbiti bocu ni ozlijediti gusku. Kako biste je vi izvadili?
Majstor je utio nekoliko trenutaka, a potom povikao: O, slubenie!
Da.
Izila je!
Na nagon odbacuje takve zagonetke kao apsurdne, ali praktiar
zena to ne smije uiniti. Njegova ili njezina je zadaa usmjeriti svu
snagu uma na taj problem, katkad primjenjujui logiku, katkad
pohranivi zagonetku u dubine uma ekajui da se pojavi prihvatljiv
odgovor, a ekanje rjeenja jednog koana moe potrajati koliko i
~ 163 ~

BU&CW

doktorska disertacija.
Tijekom tog razdoblja um je usredotoen na zadau, ali radi na
poseban nain. Mi se zapadnjaci toliko oslanjamo na razum da se
moramo podsjetiti kako je u zenu rije o gleditu uvjerenom u
ogranienost razuma i stavu da razum mora biti dopunjen nekim
drugim oblikom razumijevanja.
U zenu je razum breme koje vee um za zemlju, a ako nije to,
onda je barem za stubu prekratak da bi mogao dosegnuti pravu visinu
istine. Zato se mora nadii, a koani su stvoreni kako bi pomogli tom
prevladavanju. Ako se naem razumu ine skandaloznima, moramo
zapamtiti da zen ne pokuava umiriti zemaljski um. Njegova je
namjera upravo suprotna: uznemiriti um izbaciti ga iz ravnotee i
naposljetku izazvati pobunu protiv kanona koji ga sputavaju. Ali to je i
dalje preblag opis. Tjerajui razum na hrvanje s neim to se iz njegove
normalne toke gledita ini besmislicom, tjerajui ga na spajanje
inae nespojivih stvari, zen pokuava natjerati um u stanje
uznemirenosti u kojem se bori protiv svojega logikoga kaveza poput
oajnoga takora stjerana u kut. Paradoksom i neloginostima zen
izaziva, raspaljuje, razbjenjuje i naposljetku iscrpljuje um dok on ne
uvidi da je razmiljanje uvijek samo razmiljanje o neemu ili da
osjeanje nije nita vie nego osjeanje za neto. Nakon toga, kad je
doveo racionalni um u stanje u koje je htio sveden na mrtvilo
rauna na iznenadni bljesak uvida koji e premostiti rascjep izmeu
ivota iz druge i prve ruke.
Svjetlost pada na tajna mjesta
Ondje gdje logika umire
Tajna raste kroz pogled.48
Prije nego to tu udnu teoriju odbacimo kao potpuno stranu,
trebamo se sjetiti da je Kierkegaard meditaciju o paradoksu
inkarnacije logike apsurdnosti neogranienog koje postaje
ogranieno, boga koji postaje ovjek drao najkorisnijom od svih
~ 164 ~

BU&CW

kranskih vjebi. Koan se doima neloginim jer razum djeluje unutar

strukturiranih granica. Izvan tih granica koan nije proturjean i ima
vlastitu logiku, mogli bismo rei Riemannovu logiku. Nakon to je
mentalna prepreka probijena, on postaje shvatljiv. Poput budilice,
navijen je da probudi um iz sna o racionalnosti i otvara vrata prema
veoj lucidnosti.
Dok se mui sa svojim koanom, zen-redovnik nije sam. Knjige mu
nee biti od koristi, a o koanima na kojima radi ne smije razgovarati s
drugim redovnicima jer ga to moe dovesti do polovnih odgovora. Ali,
redovnik se u prosjeku dva puta na dan nalazi s uiteljem u privatnoj
meditaciji u svrhu savjetovanja sanzen u sekti Rinzai i dokusan u
sekti Soto. Ti su sastanci uvijek vrlo kratki. Uenik iznosi koan u obliku
pitanja i daje odgovor do kojeg je doao. Uloga uitelja je trostruka. U
sretnom sluaju tonog odgovora, on ga potvruje, ali to je njegova
najmanje vana uloga jer toan odgovor najee dolazi snagom koja
ne treba potvrdu izvana. Njegova je pomo puno vea kod odbijanja
netonih odgovora jer nita ne pomae ueniku da ih trajno ostavi po
strani kao majstorovo kategoriko odbijanje. Taj je vid sanzena u
Hyakujovim pravilima iz devetoga stoljea prikladno opisan kao onaj
koji daje mogunost uitelju da osobno i izbliza ispita uenika kako bi
ga probudio iz njegove nezrelosti, zgazio njegova lana shvaanja i
izbavio ga od predrasuda, kao to talioniar odvaja olovo i ivu od
zlata u posudi za topljenje rude i kao to reza ada kod poliranja ada
uklanja svaku moguu napuklinu.49 Druga majstorova zadaa jest
zadaa svakoga zahtjevnog ispitivaa odrati uenika odlunim i
punim energije tijekom niza godina koje obuka zahtijeva.
emu tono vode zazen, koan vjebe i sanzen? Prvi vaan
napredak jest intuitivno iskustvo nazvano kensho ili satori. Iako
priprema za njega moe trajati godinama, samo iskustvo dolazi kao
bljesak i eksplodira poput tihe rakete duboko unutar subjekta bacajui
novo svjetlo na cijelu stvarnost. U strahu da ne bi bili zavedeni
rijeima, zenisti se ne trude previe oko opisivanja iskustva satorisa,
ali katkada dobijemo opis.
~ 165 ~

BU&CW

Uao sam. Izgubio sam razgranienje svojega fizikog tijela. Imao sam
kou, naravno, ali osjeao sam kao da stojim u sreditu kozmosa. Vidio
sam ljude koji mi se pribliavaju, ali svi su bili isti ovjek. Svi su bili ja.
Nikada prije nisam znao za takav svijet. Vjerovao sam da sam stvoren,
ali sad moram promijeniti miljenje: Nikad nisam stvoren, bio sam
kozmos. Pojedinac nije postojao.50
Iz ovog i slinih opisa moemo zakljuiti da je satori zen inaica
mistinog iskustva koje, gdje god se dogodi, donosi radost, izmirenje i
osjeaj stvarnosti koji prkosi obinom jeziku. Ali dok se drugdje takva
iskustva najee povezuju s vrhuncem religiozne potrage, u zenu su
ona blizu toke polaska. U potpuno stvarnom smislu zen-obuka poinje
satorijem jer nakon prvog slijede i drugi satoriji, a uenik se ui sve
slobodnije kretati u tom podruju.51 Meutim, vano je da zen,
izvlaei pola svojega nadahnua iz praktine, zdravorazumske,
ovosvjetovne orijentacije Kineza kako bi uravnoteio mistinu
onosvjetovnu polovicu preuzetu iz Indije, odbija dopustiti ljudskom
duhu potpuno povlaenje ili da kaemo odstupanje? u mistino
stanje. Nakon to postignemo satori moramo
izii iz zaguljive barutine u kojoj smo se koprcali i vratiti se nesputanoj
slobodi otvorenih polja. Neki bi mogli rei: Kad bih (postigao satori), to
bi bilo dovoljno. Zato bih iao dalje? Stari su majstori napadali takve
osobe nazivajui ih glistama koje ive u mulju samoproglaenog
prosvjetljenja.52
Genijalnost zena nalazi se u injenici da ne ostavlja svijet u
nesavrenom stanju u kakvom ga je naao niti se ravnoduno povlai
iz svijeta. Cilj je zena spojiti privremeno s vjenim proiriti vrata
percepcije tako da udesno satori iskustvo preplavi svakodnevni svijet.
Koje je, pita student, znaenje Bodhidharmina dolaska sa Zapada?
Majstor mu odgovara: Stablo empresa koje stoji u vrtu. udesnost
postojanja mora se izravno spoznati, a satori je prvi korak u tom
~ 166 ~

BU&CW

procesu. Ali dok se kroz prepoznavanje isprepletenosti i

promjenjivost svih pojava njegovo udo ne proiri na obine
objekte poput stabla u vaem dvoritu i dok svoje svakodnevne obveze
ne ponete obavljati s razumijevanjem da je svaka od njih takoer
manifestacija beskonanoga, posao zena nije dovren.
Moda uz iznimku samoga Budhe, ni kod koga drugoga taj posao
nije potpuno dovren. Ipak, procjenom znakova u zenovu korpusu
moemo oblikovati miljenje o stanju ovjeka koji nema nita vie za
raditi.
Prvo, to je stanje u kojem se ivot doima posebno dobrim. Na
pitanje emu vodi zen-obuka, zapadnjaki student koji je vjebao
sedam godina u Kyotu odgovorio je: Nikakvim paranormalnim
iskustvima koje bih opazio. Ali ujutro se probudite i svijet se ini toliko
lijepim da je to gotovo nepodnoljivo.
Uz taj osjeaj ljepote ivota dolazi i druga stvar, objektivni pogled
na pojedinev odnos prema drugima. Pojedinac je pod dojmom da je
tua dobrobit jednako vana kao i njegova vlastita. ovjekov pogled na
novanicu dolara moe biti pogled posjedovanja, ali to je nemogue
kad je rije o zalasku sunca. Vjetina zena je poput gledanja u zalazak.
Zahtijevajui potpunu svjesnost, ne postavljaju se pitanja poput ija
svjesnost ili svjesnost ega. Dualizmi se gube. Kad oni nestanu,
pristie osjeaj zahvalnosti prema prolosti i odgovornost prema
sadanjim i buduim stvarima.
Tree, ivot zena (kakvim smo ga pokuali naglasiti) ne odvlai
ovjeka od svijeta, nego ga njemu vraa svijetu zaogrnutom novim
svjetlom. Od nas se ne trai svjetovna ravnodunost niti je ivotni cilj
izvui duu iz tijela poput pokretnoga klipa iz price. Na je poziv
otkriti zadovoljstvo pune svjesnosti ak i u njezinu tjelesnom okruju.
Koje je najvee udo od svih uda? Mirno sjediti sam sa sobom.
Dovoljno je jednostavno vidjeti stvari onakvima kakve jesu, kakve su
doista same po sebi. Istina je da zen cijeni jedinstvo, ali to je jedinstvo
koje je istodobno prazno (jer brie crte koje razdjeljuju) i puno (jer
zamjenjuje te crte onima koje povezuju). Izreeno u obliku
~ 167 ~

BU&CW

zen-algoritma: Sve je jedno, jedno je nita, nita je sve. Zen ostavlja

dojam boanske obinosti: Jesi li pojeo? Onda operi zdjelu. Ako u
jednostavnom inu poput pranja sua ne moete nai smisao ivota,
neete ga nigdje nai.
Moje svakodnevne aktivnosti nisu drukije,
Samo sam ja prirodno u skladu s njima.
Uzimajui nita, ne odbijajui nita,
U svakoj prilici bez prepreke, bez sukoba
Crpei vodu, nosei drvo za ogrjev,
To je natprirodna snaga, ta udesna aktivnost.53

Zajedno s ovim opaanjem neogranienog u ogranienom

naposljetku dolazi stav poopene suglasnosti. Juer je bilo vedro,
danas pada kia pojedinac je nadiao suprotnosti prihvaanja i
odbijanja. Oba su napora potrebna kako bi se relativni svijet vrtio i
svaki je dobrodoao u odgovarajuem trenutku.
Pjesma Seng Tsana Povjerenje u srcu najiskreniji je izraz tog
ideala savrenog prihvaanja.
Na savrenom putu nema tekoa
Osim to ne doputa da bude odabiranja;
Jedino kad je osloboen ljubavi i mrnje
Otkriva se potpuno i bez maske;
Samo najmanje odstupanje od toga,
I nebo i zemlja se razdvajaju.
elite li ga vidjeti vlastitim oima
Nemoj imati nikakve misli ni za ni protiv njega.
Suprotstaviti ono to ti se svia i ono to ti se ne svia
To je bolest uma.
Put je savren poput golemog prostranstva,
On nita ne eli niti ima vika.
Zbog injenja izbora
~ 168 ~

BU&CW

Njegova se Takovost vie ne vidi.

Jedan nije nita drugo nego Sve, Sve nije nita drugo nego
Jedan.
im to shvatite drugo e slijediti bez pitanja.
Govorio sam, ali uzalud, jer to mogu rei rijei
O stvarima koje nemaju juer, sutra ili danas?54
ak i istina i lanost izgledaju drukije. Ne tragaj za istinom.
Jednostavno prestani imati miljenje.
Peto, kada preete preko podjele izmeu sebe i drugoga,
ogranienoga i neogranienoga, prihvaanja i odbijanja, tada nestaje i
podjela izmeu ivota i smrti.
Kad se to razumijevanje potpuno ostvari, pojedinac nikad vie ne
moe osjeati da pojedinana smrt oznaava kraj ivota. ovjek je ivio
iz beskonane prolosti i ivjet e u beskonanosti budunosti. U tom
trenutku ovjek ima obiljeja Vjenoga ivota blaen, blistav, ist.55
Dok ostavljamo zen-budizam njegovoj budunosti, moemo
primijetiti da je njegov utjecaj na kulturni ivot Japana bio doista
golem. Iako je najvie utjecao na proimajui ivotni stav, etiri
elementa japanske kulture nose njegova neizbrisiva obiljeja. Prvi je
sumie ili slikanje pejzaa crnom tintom kojim su zen-redovnici, ivei
jednostavnim ivotima u skladu s prirodom, konkurirali vjetini i
dubini osjeaja svojih kineskih uitelja. U ureivanju vrta zen-hramovi
su nadmaili svoje kineske dvojnike i doveli umjetnost do savrenstva
bez premca. Ureivanje cvijea poelo je cvjetnim darovima Budhi, ali
razvilo se u umjetnost koja je sve donedavno bila dio obuke svake
otmjene japanske djevojke. Posljednji je element opjevana ceremonija
aja u kojoj kombinacija skromne, ali prekrasne pozadine, nekoliko
lijepih komada stare keramike, sporog i uglaenog obreda i duha
krajnjega spokojstva predstavljaju sklad, potovanje, jasnou i
~ 169 ~

BU&CW

mirnou koji obiljeavaju zen u najboljem izdanju.

Dijamantna munja
Govorili smo o dvama putovima u budizmu, a sad emo dodati i
trei. Ako hinayana doslovno znai Mali put, a mahayana Veliki put,
vajrayana je Dijamantni put.
Vajra je izvorno bila munja Indre, indijskoga boga grmljavine koji
se esto spominje u ranim, palijskim budistikim tekstovima, ali kad je
mahayana pretvorila Budhu u kozmiku figuru, Indrina je munja
promijenjena u Budhino dijamantno ezlo. To je jedan od znakovitih
primjera sposobnosti budizma da se prilagodi lokalnim idejama
poveavajui im vrijednost promjenom duhovnog teita jer dijamant
preobraava munju, simbol moi prirode, u znak duhovne nadmoi
istodobno zadravajui znaenje moi koje je munja posjedovala.
Dijamant je najtvri kamen stotinu puta tvri od najbliega
suparnika i istodobno najprozirniji kamen. To ini vajrayanu putem
snage i bistrine snage za razumijevanje Budhine vizije blistave
samilosti.56
Upravo smo spomenuli da se korijeni vajrayane mogu pratiti sve
do Indije, a nastavlja ivjeti i u Japanu kao shingon budizam, ali trei
budistiki put usavrili su Tibetanci. Tibetanski budizam nije samo
budizam s ukljuenim tibetanskim predbudistikim bon boanstvima
niti je dovoljno opisati ga kao indijski budizam u njegovu zenitu
tijekom osmoga i devetoga stoljea koji se preselio prema sjeveru kako
bi izbjegao propasti religije u Indiji. Kako bismo shvatili njegovu
posebnost, moramo ga vidjeti kao treu veliku budistiku yanu i
odmah dodati da je sutina vajrayane tantra. Tibetanski budizam,
budizam kojim se ovdje bavimo, zapravo je tantriki budizam.
Budisti nemaju monopol na tantru koja se prvi put pojavila u
srednjovjekovnom hinduizmu gdje je rije imala dva sanskrtska
korijena. Jedan od njih je produetak. U tom znaenju rijei tantra
~ 170 ~

BU&CW

oznaava tekstove, od kojih su mnogi ezoterine i tajne prirode,

dodane hinduistikom korpusu kako bi mu se poveao opseg.
Meutim, to je samo formalno znaenje rijei. Za sadraj tih proirenih
tekstova moramo pogledati drugo etimoloko znaenje tantre koje
potjee iz vjetine tkanja i oznaava proimanje. U tkanju se okomite i
vodoravne niti stalno isprepleu. Tantre su tekstovi usredotoeni na
meusobne odnose izmeu stvari. Hinduizam je prvi razvio takve
tekstove, ali budizam, posebice tibetanski, dao im je sredinje mjesto.
Tibetanci kau da njihova religija ni na koji nain nije osobita u
svojemu cilju. Ono to njihovu praksu ini posebnom jest da
omoguuje pojedincu ostvarenje nirvane u samo jednom ivotnom
vijeku.57 To je vrlo vana tvrdnja. Kako je Tibetanci opravdavaju?
Oni kau da se ubrzanje postie iskoritavanjem sve energije
skrivene u ljudskoj prirodi, ukljuujui, naravno, i energiju tijela, te
usmjeravanjem prikupljene energije u slubu duhovne potrage.
Energija koja najvie zanima Zapad jest seks pa nije udno da je
ugled tantre u inozemstvu izgraen na njezinoj svetoj uporabi tog
nagona. H. G. Wells jednom je rekao da su bog i seks jedine dvije stvari
koje ga doista zanimaju. Imati obje te stvari ne biti prisiljen birati
izmeu njih kao u redovnitvu i celibatu izvrsno zvui suvremenim
uima, ak toliko da su u popularnom zapadnjakom umu tantra i seks
gotovo izjednaeni. Moramo rei naalost, jer to ne samo da
zamrauje vei svijet tantre nego i iskrivljuje njezina seksualna uenja
tako to ih izdvaja iz tog svijeta.
Unutar tog svijeta tantrina uenja o seksu nisu ni kakljiva ni
bizarna: ona su univerzalna. Seks je toliko vaan na kraju krajeva,
on odrava ivot da mora biti izravno povezan s bogom. To je
boanski Hesiodov Eros opjevan u Platonovu Fedru i na neki nain
slavljen kod svakog naroda. Ali ak je i to preblago objanjenje. Seks je
boanski u svojoj najdostupnijoj pojavi, ali uz ovaj uvjet: takav je kad je
spojen s ljubavlju. Kad dvoje ljudi koji su strastveno, ak i ludo
Platonova boanska ludost zaljubljeni, kad svaki najvie eli primiti
ono to drugi najvie eli dati, u trenutku njihova zajednikog vrhunca
~ 171 ~

BU&CW

nemogue je rei je li to iskustvo vie tjelesno ili duhovno i osjeaju li

se oni kao dvije osobe ili kao jedno. Trenutak je ekstatian zato to u
tom trenutku oni stoje izvan sebe (ex = van, statis = stajati) u
pomijeanom jedinstvu Apsolutnog.
Nita od toga to smo do sada opisali nije iskljuivo tantriko: od
hebrejske Pjesme nad pjesmama do eksplicitnoga seksualnog
simbolizma u mistinim brakovima s Kristom, spomenuta naela
pojavljuju se u svim tradicijama. Ono po emu je tantra posebna jest
nain na koji bezuvjetno priznaje seks kao duhovnog saveznika radei
s njim eksplicitno i namjerno. Daleko od okantnosti i kakljivosti,
tantrici dre tjelesne i duhovne elemente spoja ljubav-seks u uskoj vezi
kroz svoju umjetnost (koja prikazuje parove u seksualnom
zagrljaju), u fantazijama (sposobnost vizualiziranja trebala bi se
aktivno njegovati) i u neskrivenom seksualnom angairanju jer samo
jedan od etiriju tibetanskih sveenikih redova prakticira celibat.
Teko je ii dalje od ovih poopavanja pa emo napustiti temu opisnim
zapaanjem. Tantrika seksualna praksa obavlja se, ne kao
protuzakonita zabava, nego pod brinim nadzorom gurua, u
nadziranom kontekstu nedualistikoga stanovita i kao kulminirajua
sveanost dugakoga niza duhovnih disciplina uvjebavanih tijekom
nekoliko ivota. Duhovna emocija za kojom traga jest oduevljeno,
nesebino, boansko blaenstvo u realizaciji transcedentnoga
identiteta. Ali to iskustvo nije samostalno jer je njegov krajnji cilj
spustiti se s nedualistikoga iskustva bolje opremljen za iskustvo
mnogostrukosti svijeta bez otuenja.
Nakon to smo se pozabavili seksualnom stranom tantre,
moemo prijei na openitija obiljeja njezine prakse. Ve smo vidjeli
da se ona istiu po tome koliko se temelje na tijelu, a tjelesne energije s
kojima se u tantri najee radi jesu energije povezane s govorom,
vizijom i gestama.
Kako bismo razumjeli razliku u religijskoj praksi koja aktivno
ukljuuje te sposobnosti, korisno je sjetiti se raja joge iz hinduizma i
zena u budizmu. Cilj tih meditacijskih programa jest uiniti tijelo
~ 172 ~

BU&CW

nepokretnim kako bi se um, u praktine svrhe, uzdigao iznad njega. To

bi bilo mogue zabiljeiti fotografskim aparatom dok bi kod
Tibetanaca bila potrebna filmska kamera i to ona koja je opremljena
zvukom. Jer, ukljuena u obred, tibetanska se tijela stalno kreu. Lame
se isprue, mau stiliziranim pokretima ruku, izgovaraju svete slogove
i pjevue melodije iz dubine grla. I zvuno i vizualno stalno se neto
zbiva.
Tibetanci imaju logino objanjenje za ukljuivanje tijela u
njihovu duhovnu potragu. Oni priznaju da zvukovi, prizori i pokreti
mogu ometati, ali to ne znai da i moraju. Genijalnost velikih pionira
tantre otkrila je upaye (vjeta sredstva) za usmjeravanje tjelesne
energije u struje koje vode duh prema naprijed umjesto da ga skrenu s
puta. Najistaknutije struje odnose se na zvuk, pogled i pokret koje smo
spomenuli, a njihova imena sva poinju slovom m. Mantre
pretvaraju buku u zvuk, a ometajue brbljanje u svete formule. Mudre
koreografiraju pokrete rukama pretvarajui ih u pantomimu i sveti
ples. Mandale izlau oi ikonama ija sveta ljepota privlai gledateljev
pogled.
Pokuamo li na svoj nain iskusiti liturgiju preko koje Tibetanci
provode te tantrike elemente u praksu, prizor bi izgledao otprilike
ovako. Redovnici sjede u dugakim, usporednim redovima s ukrasom
na glavi u rasponu od kruna do otkaenih amanskih eira, odjeveni u
tamnocrvene haljine koje povremeno prikriju raskonom odorom od
srebra, grimiza i zlata, sjajnih metafora za unutarnja stanja svijesti, i
potom poinju pjevuiti. Poinju dubokim, grlenim, metrikim
monotonom, ali kako se tonalitet produbljuje, ti se monotoni proiruju
u harmonije koje zvue poput vieglasja iako redovnici zapravo ne
pjevaju vieglasno, harmonija (zapadnjako otkrie) im je nepoznata.
Pomou vokalnoga sredstva koje ne postoji nigdje drugdje u svijetu,
oni preoblikuju svoje glasovne upljine na nain koji pojaava
alikvotne tonove do toke kad se oni mogu uti kao samostalni
diskretni tonovi.58 Istodobno rukama izvode stilizirane pokrete koji
kinestetiki poveavaju stanja svijesti kojima su pristupili.
~ 173 ~

BU&CW

Posljednje i presudno obiljeje te prakse promatrai ne bi ni

primijetili jer je potpuno unutarnje. Redovnici tijekom vjebe
vizualiziraju boanstva koja invociraju vizualiziraju ih toliko
intenzivno (za usavravanje te tehnike potrebne su godine vjebanja),
da ih naposljetku, isprva zatvorenih oiju, a kasnije i irom otvorenih
oiju, mogu vidjeti kao da su fiziki prisutna. Time je obavljen velik dio
posla njihova poostvarenja, ali na vrhuncu meditacije redovnici idu jo
dalje. Iskustveno se pokuavaju spojiti s bogovima koje su prizvali i
prisvojiti njihove moi i vrline. Pri tome se primjenjuje velika skupina
umjetnikih oblika, ali ne zbog same umjetnosti. Oni ine tehnologiju
dizajniranu za podeavanje ljudskoga duha valnim duljinama
zatitnikih bogova koje su invocirali.
Kako bismo dovrili pregled posebnosti tibetanskoga budizma
moramo ovom saetku njegove tantrike prakse dodati jednu
jedinstvenu instituciju. Kad je 1989. Njegova Svetost Dalaj-lama dobio
Nobelovu nagradu za mir, institucija dalaj-lame privukla je svjetsku
pozornost.
Netono je usporeivati dalaj-lamu s papom jer njegova zadaa
nije definiranje nauka. U zabludu e nas dovesti i oznaka Boga-Kralja
jer, premda se u njemu spajaju zemaljski i duhovni autoritet, nijedna
od tih moi ne definira njegovu pravu dunost. A ta je dunost
inkarnirati na zemlji boansko naelo ije je glavno obiljeje
suosjeanje ili milost. Dalaj-lama je bodhisattva koji je u Indiji bio
poznat kao Avalokiteshvara, u Kini kao boica milosti Kwan Yin i u
Japanu kao Kannon. Kao Chenrezig (njegovo tibetansko ime), on se
nekoliko posljednjih stoljea inkarnirao za osnaivanje i obnavljanje
tibetanske tradicije. Kroz njegovu osobu jednu osobu koja je do sad
prisvojila 14 uzastopnih inkarnacija tee neprekidna struja
duhovnog utjecaja, karakteristino milosrdnog svojstva. Stoga poloaj
dalaj-lame, u odnosu na svijet openito i osobito na Tibet, uglavnom
nije ni administrativni ni pouavajui, nego aktivnost prisutnosti
koja radi neovisno od onoga to bi on kao pojedinac mogao odluiti
uiniti ili ne uiniti. Dalaj-lama je prijemna postaja prema kojoj je
~ 174 ~

BU&CW

stalno usmjeravano suutno naelo budizma u svoj njegovoj kozmikoj

punoi i on ga potom isijava dalje izravno prema tibetanskom narodu,
ali i svim osjeajnim biima.
Hoe li se Dalaj-lama ponovno reinkarnirati nakon to se potroi
njegovo sadanje tijelo nije sigurno jer su kineski osvajai odluni da
nee biti posebnog naroda kojem bi trebao sluiti. Ako ih ne bude, iz
povijesti e nestati neto doista vano. Jer, netko je rekao da ono to su
praume za zemljinu atmosferu to je tibetanski narod za ljudski duh u
ovom dobu njegova planetarnog iskuenja.

Slika prelaska
Spomenuli smo tri prijevozna sredstva u budizmu: Malo vozilo,
Veliko vozilo, s posebnim naglaskom na zen, i premda zvui udno u
kontekstu flotile, Dijamantno vozilo. Ta su vozila toliko razliita da se
na kraju moramo zapitati zasluuju li da ih, na bilo kojoj osnovi osim
povijesnog podrijetla, smatramo vidovima jedne religije.

Dva su pogleda u kojima ih trebamo smatrati takvima. Svi

potuju jednog utemeljitelja i tvrde da njihova uenja dolaze od njega. I
sva tri mogu biti obuhvaena jednom metaforom. Rije je o slici
prelaska, jednostavnom svakodnevnom iskustvu prelaenja rijeke
brodom.
Kako bismo shvatili snagu te slike, moramo se sjetiti uloge koju je
brod imao u tradicionalnom azijskom ivotu. U zemljama
ispresijecanim rijekama i kanalima gotovo svako znaajnije putovanje
zahtijevalo je brod. Ta ustaljena injenica nadahnula je svaku kolu
budizma i lei u njezinoj osnovi, a to potvruje i rije yana koju sve
kole rabe. Budizam je putovanje preko rijeke ivota, prijevoz sa
zdravorazumske obale neznanja, grabeljivosti i smrti do druge obale
mudrosti i prosvjetljenja. U usporedbi s tom utvrenom injenicom,
razlike izmeu budistikih ogranaka nisu nita vie nego razlike u vrsti
plovila na koje se pojedinac ukrca ili faze do koje je pojedinac stigao na
~ 175 ~

BU&CW

putovanju.
Koje su to faze?
Dok se jo nalazimo na prvoj obali ona je na pravi svijet. Tlo pod
nogama je vrsto i umirujue. Nagrade i razoaranja drutvenoga
ivota su ivopisne i neodoljive. Suprotna obala je jedva vidljiva i
nikako ne utjee na nae djelovanje.
Meutim, ako nas neto potakne na to da vidimo kakva je ta
druga strana, moda emo odluiti pokuati prijei do nje. Ako smo
skloni samostalnom djelovanju, pokuat emo krenuti sami. U tom smo
sluaju theravade, slijedimo Budhin nacrt za snanu lau, ali svoju
gradimo sami. Ipak, veina nas nema ni vremena ni dara za projekt
takvih dimenzija. Mi smo mahajanisti i sputamo se do obale gdje nas
eka ve spreman brod. Dok se skupina istraivaa ukrcava na brod,
meu njima raste osjeaj uzbuenja. Pozornost je usmjerena na
udaljenu obalu, jo uvijek nejasnu u daljini, ali putnici su i dalje poput
graana s ove strane rijeke.
Brod se otisnuo od obale i kree preko rijeke. Obala koju
ostavljamo iza sebe gubi svoju supstanciju. Trgovine, ulice i ljudske
figure veliine mrava stapaju se u jedan prizor i otputaju svoj utjecaj
nad nama. Istodobno, obala prema kojoj idemo takoer nije
fokusirana, ini se jednako dalekom kao to je uvijek bila. Tijekom
prelaska rijeke postoji jedno razdoblje u kojem su jedine opipljive
stvarnosti voda sa svojim podmuklim strujama i brod koji se hrabro,
ali nesigurno bori s njima. To je trenutak za budistika Tri zavjeta:
Nalazim utoite u Budhi, injenici da je postojao istraiva koji je
ostvario ovo putovanje i dokazao nam da se moe. Nalazim utoite u
dharmi, prijevoznom sredstvu, ovom brodu kojem smo posvetili svoje
ivote uvjereni da je u stanju ploviti. Nalazim utoite u sanghi, redu,
posadi koja upravlja ovim brodom u koju imamo povjerenje. Obalni
pojas svijeta ostao je iza nas. Dok ne kroimo na drugu obalu, ovo su
jedine stvari u koje se moemo pouzdati.
Druga obala postaje sve blia i stvarnija. Laa udara u pijesak i
~ 176 ~

BU&CW

izlazimo van na vrsto tlo. Zemlja koja je prije bila maglovita i

nestvarna sada postaje injenica. A obala koju smo ostavili za sobom,
nekad opipljiva i stvarna, sad je samo tanka vodoravna crta, vizualni
komadi, uspomena bez sadraja.

Premda nestrpljivi istraiti novo okruje, ipak ne zaboravljamo

na zahvalnost prema velianstvenom brodu i posadi koji su nas
sigurno dovezli u zemlju to djeluje vrlo obeavajue. Meutim,
zahvalnost ne znai spakirati brod i odnijeti ga sa sobom u umu. Bi li
bio mudar ovjek, pitao je Budha, kad bi iz zahvalnosti prema brodu
koji ga je sigurno prenio preko rijeke, nakon to je stigao do druge
obale, zadrao brod, stavio ga na lea i krenuo pjeaiti s tim teretom?
Zar ne bi bio mudar onaj koji bi ga ostavio rijenim strujama i odetao
dalje ne okreui glavu za njim? Zar brod nije jednostavno alat koji
treba ostaviti i napustiti nakon to je posluio svrsi za koju je nainjen?
Na isti nain valja ostaviti i napustiti vozilo nauka nakon to
dosegnemo drugu obalu Prosvjetljenja.59

Sada dolazimo do Prajnaparamite ili sutri Savrenstva mudrosti

koje se smatraju kulminacijskim tekstovima budizma. Pet pravila i
Osmerostruki put, tehnika terminologija dukkhe, karme, nirvane i
drugih, odani red i osoba Budhe te su stvari neophodne pojedincu u
procesu prelaska rijeke. Za one koji su ve stigli, one gube na vanosti.
Doista, za putnika koji ne samo da je doao do obeane obale nego se
kree dalje prema njezinoj unutranjosti, dolazi trenutak kad vie ne
vidi amac pa ak ni rijeku. Kad se taj pojedinac okrene za sobom kako
bi vidio zemlju iz koje je doao, to mu se ukazuje? to se od te zemlje
moe ukazati onome koji je preao obzor iza kojega nestaje rijeka to
dijeli jednu obalu od druge? ovjek gleda, ali ne vidi drugu obalu.
Nema ni razdvajajue rijeke. Nema broda ni posade. Te stvari nisu dio
novoga svijeta.
Prije prijelaza preko rijeke, dvije obale, ljudska i boanska,
moraju se doimati odvojene jedna od druge, razliite poput ivota i
smrti, noi i dana. Ali nakon obavljenoga prelaska, njihova podjela
nestaje. Kraljevstvo bogova nije nego drugo mjesto. To je mjesto na
~ 177 ~

BU&CW

kojem se putnik nalazi, a ako se taj stav dogodi u ovome svijetu, sam
svijet se preobraava. U tom svjetlu trebamo itati priznanja u
Savrenstvu mudrosti da je ovaj na zemaljski ivot djelovanje same
nirvane i meu njima ne postoji ni najmanja razlika.60 Introspekcija
je dovela do stanja koje se pozitivno moe opisati kao nirvana, a
negativno kao Praznina jer transcendira sve oblike i onaj koji je uao
u struju, istu tu Prazninu koju je otkrio u sebi, pronalazi i u svijetu.
Oblik je praznina, praznina je oblik. Praznina nije razliita od oblika,
oblik nije razliit od praznine. Nakon to utiamo glasnu podjelu
izmeu prihvaanja i odbijanja, svaki je trenutak potvren za ono to
doista jest. To je Indrina kozmika mrea, ukraena draguljima na
svakom voru. Svaki dragulj reflektira druge, zajedno sa svim
refleksijama u drugima. U takvoj viziji kategorije dobra i zla nestaju.
Onaj koji je grijeh takoer je i Mudrost, itamo, i jo jednom:
Podruje Postajanja je nirvana.
Ova zemlja na kojoj stojimo
obeana je Lotosova zemlja,
A ovo tijelo
tijelo je Budhino.61
Ta novopronaena obala baca svjetlo na bodhisattvin zavjet da
nee ui u nirvanu sve dok i trava ne bude prosvijetljena. Budui da
stalno raste nova trava, znai li to da bodhisattva nikada nee biti
prosvijetljen? Zapravo ne. To znai da je on (ili ona) doao do toke u
kojoj razlika izmeu vremena i vjenosti gubi snagu. Ta razlika,
potaknuta racionalnim umom, razrijeena je iznenadnim i silovitim
uvidom koji ponitava suprotnosti. Vrijeme i vjenost sad su dva vida
iste iskustvene cjeline, dvije strane jednoga novia. Dragulj vjenosti
je u lotosu roenja i smrti.
Sa stajalita normalne, zemaljske svijesti uvijek mora postojati
nedosljednost izmeu tog klimaktinog uvida i zemaljske opreznosti.
Ali to nas ne treba uditi jer bi bilo doista proturjeno kad bi svijet
izgledao potpuno jednak onima koji su preli preko rijeke neznanja.
~ 178 ~

BU&CW

Jedino oni mogu dokinuti svjetske podjele ili, moda bismo mogli
rei, prihvatiti ih jer podjele ostaju, ali sada bez razlike. Iz ptije
perspektive rijeka se i dalje vidi, ali ne kako razdvaja dvije obale, nego
kako ih spaja.

Stjecite budizma i hinduizma u Indiji

Meu povrinskim paradoksima budizma religija koja je
poela odbacivanjem obreda, spekulacija, vjere, mistinosti i osobnoga
boga, a kasnije sve to ipak prigrlila navodimo i posljednji. Danas je
puno budista u svim zemljama Azije osim u Indiji. Tek odnedavno,
nakon tisuljetne odsutnosti, poinju se ponovno pojavljivati u
manjem broju. Budizam trijumfira u svijetu, ali (ini se) gubi zemlju
svojega roenja.

Takav povrinski dojam ipak zavarava. Tonije je rei da

budizam u Indiji nije bio poraen od hinduizma, nego se smjestio u
njemu. Do otprilike 1000. g. p. Kr. budizam je u Indiji postojao kao
posebna religija. Bilo bi pogreno rei da su ga nakon toga
muslimanski osvajai izbrisali jer je hinduizam preivio njihova
osvajanja. injenica je da su se, tijekom 1500 godina njegova ivota u
Indiji, budistike razlike u odnosu na hinduizam ublaile. Hindusi su
priznali legitimnost mnogih Budhinih reformi i poeli osnivati
imitacije budistikih sanghi redove hinduistikih sadhua (lutajuih
isposnika). S druge strane, budistika su uenja, nakon to se budizam
izrazio u mahayanu, poela sve vie nalikovati hinduistikima, sve dok
naposljetku budizam nije utonuo u izvor iz kojeg je izniknuo.
Ako pretpostavimo da budistika naela nisu ostavila nikakvoga
traga na kasniji hinduizam, to se spajanje moe smatrati budistikim
porazom. Ali zapravo su gotovo sva budistika afirmativna uenja
pronale svoje mjesto ili paralelu. Njegovi doprinosi, koje su hindusi
prihvatili u naelu ako ne uvijek i u praksi, ukljuivali su njegov
obnovljeni naglasak na ljubaznost prema svim ivim stvarima,
neubijanje ivotinja, uklanjanje kastinskih prepreka u religijskim
~ 179 ~

BU&CW

pitanjima, njihovo smanjenje u drutvenim pitanjima i snano etiko

usmjerenje. ini se da je bodhisattvin ideal ostavio traga u molitvama
poput ove Santi Deve u velikom hinduskom religioznom klasiku
Bhagavatamu:
Od Gospodina ne traim veliinu koja dolazi postizanjem
osmerostrukih moi niti ga molim da se ne rodim opet, moja jedina
molitva njemu je da osjetim bol drugih, kao da poivam u njihovim
tijelima, i da dobijem mo olakavanja njihove boli i mo uiniti ih
sretnima.

Sve u svemu, Budha se vratio kao buntovno dijete hinduizma,

ak je podignut do statusa boanske inkarnacije. Cilj theravada
budizma prepoznat je kao zapravo cilj nedvojnog hinduizma i ak je i
Prajnaparamitina tvrdnja da vjenost nije nita drugo nego sadanji
trenutak pronala svojega hinduistikog dvojnika:
Ovaj je svijet palaa veselja;
Ovdje mogu jesti, ovdje piti i slaviti. (Ramakrina)
Posebice u hinduistikim tantrikim kolama uenici su dolazili
do toke kad bi meso, vino i seks stvari koje su se prije inile
najveim preprekama do boanskog vidjeli kao razliite oblike
boga. Majka je prisutna u svakoj kui. Trebam objaviti novosti kao to
netko razbija zemljanu posudu o pod.62

Prijedlozi za itanje
J. B. Prattova knjiga Hodoae budizma i budistiko hodoae
(New York: AMS Press, 1928.) ostaje sveobuhvatni iskaz ove religije.
Vipassana, metoda meditativnog uvida theravada budizma,
zapadnjacima je dobro predstavljena kroz knjigu Josepha Goldsteina
Iskustvo uvida (Boston, MA: Shambala, 1987.).
~ 180 ~

BU&CW

Dvije vrlo razliite knjige o zenu koje nadopunjuju jedna drugu

su Tri stupa zena Philipa Kapleaua (New York: Anchor Books, 1989.) i
Zen-um, poetnikov um Shunryuja Suzukija (New York: John
Weatherhill, 1970.).

Temelji tibetanskog misticizma lame Anagarika Govinde (York

Beach, ME: Samuel Weiser, 1969.) predstavlja teoriju tibetanskog
budizma, dok su Vrhovi i lame Marca Pallisa (London: The Woburn
Press, 1974.) jedan od najboljih duhovnih putopisa ikad napisanih.
Moja polusatna videovrpca o tibetanskom budizmu Rekvijem za
vjeru donosi audio-vizualne dimenzije vajrayane opisane u ulomku
ovog poglavlja Dijamantna munja. Moe se nabaviti kod The Hartley
Film Foundation, Cat Rock Road, Cos Cob, CT 06807.
Knjige dostupne u hrvatskim knjinicama: Veljai, ., Budizam,
Beograd, Vuk Karadi, 1977.; Bullen, L., Budizam metod vebanja
uma, Novi Sad, Anatta press, 1990.; Phillips, S. E., Zen budizam, Zagreb,
Zagrebaka naklada, 2000.

Biljeke
1. Izraz je u Isusovu sluaju bio drukiji, ali cilj pitanja je isti.
2. Cf. Clarence H. Hamilton, Budizam: Religija beskonane suuti,
1952. Ponovljeno izdanje. (New York: The Liberal Arts Press, 1954.),
14-15.
3. Cf. Hamilton, Budizam, 3-4.

4. Citirano iz Digha Nikaya u J. B. Pratt, Hodoae budizma i

budistiko hodoae (New York: AMS Press, 1928.), 10.
5. Odnosi se na Pratt, Hodoae, 12.
6. Ibid, 8.

7. Ibid, 9.
8. Ibid, 10.

~ 181 ~

BU&CW

9. Majjhima LXXII. Citirano u Pratt, Hodoae, 13.

10. William James, Mnogostrukosti religijskog iskustva (New York:

Macmillan, 1961.).
11. Citirano u B. L. Suzuki, Mahayana budizam, 1948. Izm. izd.
(London: Allen & Unwin, 1981.), 2.
12. E. A. Burtt, Uenja milosrdnog Budhe (New York: Mentor
Books, 1955.), 49-50.
13. Burtt, Uenja, 18.

14. Vidi, primjerice, Burtt, Uenja, 32.

15. Neznatno sam parafrazirao govor kako se pojavljuje u
Majjhima Nikaya, Sutta 63, preveo E. J. Thomas u Ranim budistikim
zapisima (New York: AMS Press, 1935.), 64-67.
16. Citirano u F. L. Woodward, Neke Budhine izreke (London:
Gordon Press, 1939.), 283.
17. Citirano u Burtt, Uenja, 50.
18. Citirano u knjizi Christmasa Humphreysa
(Harmondsworth, Engleska: Pelican Books, 1951.), 120

Budizam

19. Citirano u Woodward, Neke izreke, 283.

20. Citirano u A. Coomaraswamy, Hinduizam i budizam (New
York: The Philosophical Library, 1943.), 62.
21. Woodward, Neke izreke, 294.

22. Burtt, Uenja, 49.

23. Sir Edwin Arnold, Svjetlost Azije, 1879. Ponovljeno izdanje.
(Los Angeles: Theosophy Co., 1977.).
24. Robert Penn Warren, Brat zmajeva (New York: Random
House, 1979.).

25. Sigmund Freud, Opi uvod u psihoanalizu (New York:

Liverwright, 1935.), 344.
26. Humphreys, Budizam, 91.

~ 182 ~

BU&CW

27. Citirano u Pratt, Hodoae, 40.

28. Anguttara Nikaya, 8:83.

29. Lew Ayres, Oltari Istoka (Garden City, NY: Doubleday, 1956.),
90-91. Prilagoeno.
30. Upravo ovaj neopisivi karakter nirvane potaknuo je kasnije
budiste da o njoj govore kao o shunyati ili praznini. Ispranjena je, ali
ne u apsolutnom smislu. Ispranjena je od ogranienih, posebnih
obiljeja, slino kao to u nadzvuku nema zvukova koje nae ui mogu
registrirati.
31. Citirano u Burtt, Uenja, 115.
32. Iti-vuttaka, 43; Udana VIII, 3. Cf. Pratt, Hodoae, 88-89, i
Burtt, Uenja, 113.

33. Edward Conze, Budizam: Njegova sutina i razvoj, 1951.

Ponovljeno izdanje. (New York: Harper & Row).
34. Usporedi, primjerice, odnos prema Bog iznad Boga Paula
Tillicha u Hrabrosti bivstvovanja (New Haven, CT: The Yale University
Press, 1952.), 186-190.
35. Vairacchedika, 32.
36. Ovo je, usput, bio jedan od naina na koje se Budhino
tumaenje reinkarnacije razlikovalo od tumaenja veine onodobnih
hindusa. Uobiajena hinduistika doktrina pripisivala je ponovno
roenje karmi, posljedicama uinjenih djela iz prethodnih ivota. Tih je
djela bilo bezbroj pa se pretpostavljalo da je potrebno bezbroj ivota
za odraivanje posljedica. Tipino za njega, Budha je zauzeo vie
psiholoki stav. Ponovno roenje nije se dogaalo zbog karme, nego
zbog tanhe. Sve dok je bilo elje za postojanjem kao odvojeno bie, ta
se elja ispunjavala. Dakle, budui da je klju u elji, mogue je trajno
izii iz ciklusa ponovnoga raanja kad god to pojedinac svim srcem
poeli.
37. Citirano u Pratt, Hodoae, 86.
38. Ibid, 91.

~ 183 ~

BU&CW

39. Tibetanska inaica tvrdi da je Budha izriito propovijedao

mahayansko uenje, ali u svojemu tijelu ispunjenog uitka
(sambogakaya) koji su mogli razumjeti samo najnapredniji uenici.
40. Iz Bodhichayavatara antideve.

41. Iako mahayana prihvaa mudrost kao doprinos suosjeanju.

42. Ako se ova izjava doima poput mijeanja politike i religije,
moramo razumjeti podruje kojim se ova knjiga, usredotoena na
metafiziku, psihologiju i etiku, ne bavi. Naime, velike su religije ule u
povijest manje kao religije u uem smislu te rijei, a vie kao
civilizacije. Svaka je svojim sljedbenicima propisivala nain ivota
svjetovni ivot koji nije obuhvaao samo stvari koje danas smatramo
religijskima, nego i ivotna podruja koja suvremeni svijet dijeli na
ekonomiju, politiku, etiku, pravo, umjetnost, filozofiju i obrazovanje.
43. Ovaj je ulomak poeo pod utjecajem djela i osobe dr. D. T.
Suzukija, a konaan je oblik dobio zahvaljujui est tjedana
zen-treninga u Kyotu u ljeto 1957. tjedana koji su ukljuivali
svakodnevni sanzen (savjetovanje u vezi s meditacijama) s uglednim
zen-majstorom Gotom Roshijem, proslavu Gematsu O-Sesshina (osam
dana gledanja u um i srce) s redovnicima u samostanu Myoshinji
(Hram arobnog uma), pristup rukopisima iz ogranka Prvoga
amerikog zen-instituta u Kyotu i brojne vane razgovore s njegovom
tadanjom direktoricom Ruth Fuller Sasaki.
44. Profesor sa Zapada, u elji da pokae kako je dosegao
odlunost zena da transcendira oblike, iznenadio se kad se opat hrama
koji je posjetio smjerno naklonio Budhinim slikama pokraj kojih su
prolazili. Mislio sam da ste iznad takvih stvari, rekao mu je, dodajui:
Ja jesam i radije bih pljunuo na ove slike. U redu, odgovorio mu je
opat na loem engleskom. Ti pljuvati. Ja se klanjati.
45. Zbog mjere u kojoj je razum ometao zen-obuku autora knjige,
njegov mu je uitelj, Goto Roshi, dijagnosticirao bolest filozofa. Ali
odmah je povukao dijagnozu rekavi da ne postoji nita loe u vezi s
filozofijom kao takvom i on je imao magisterij iz filozofije s jednoga
~ 184 ~

BU&CW

od boljih japanskih sveuilita. Meutim, nastavio je, razum moe

funkcionirati samo s iskustvom koje mu je dostupno. Ti oito zna
kako rasuivati. Ono to ti nedostaje jest iskustvo iz kojeg e mudro
rasuivati. Ovih nekoliko tjedana ostavi razum po strani i radi za
iskustvo.
46. Te dvije su Soto iji je utemeljitelj Dogen koji je uveo
Tsao-tung kolu ana iz Kine i Rinzai, japanska inaica Lin-chi kole
koju je Eisao doveo u Japan. Prva prosvjetljenje dri postupnim
procesom, a druga tvrdi da je iznenadno.
47. Rekli su mi da je najkrae zabiljeeno vrijeme u kojem je
rijeen koan (vidi sljedeu reenicu u tekstu) bilo preko noi, a
najdulje dvanaest godina.
48. Dylan Thomas, Svjetlost se probija gdje sunce ne sja.
Postoje razliite vrste koana, prilagoene stadijima uenikova razvoja.
Um mora raditi drukije ovisno o vrsti koana koji mu je dodijeljen pa
bi fenomenoloki opis cijeloga uenja o koanima bio previe sloen.
Ono to sam ovdje rekao odnosi se na rane koane. Knjiga Miure Roshija
i Ruth Fuller Sasaki Zen-praina (New York: Harcourt, Brace & World,
1967.) predstavlja sveobuhvatan pregled koan treninga.
49. Citirano u Majem zijevanju (New York: The First Zen
Institute of America, 1947.), 32.
50. Citirano u Zen-biljekama (New York: The First Zen Institute
of America (vol. 1, no. 5)), 1.
51. Veliki majstor Dai Osho rekao je: Osamnaest sam puta
doivio Veliki satori, a ne mogu se vie ni sjetiti koliko je bilo malih
satorija.

52. Sasaki, Zen-praina.

53. Iz knjige Izreke svjetovnog uenika Ho. Nije objavljena na
engleskom.
54. Skraeno iz D. T. Suzukijeva prijevoda u Edward Conze, ur.,
Budistiki tekstovi (Baltomire: Penguin Books, 1973.), 171-75.
~ 185 ~

BU&CW

55. Iz Zen religija, neobjavljenog eseja Ruth Fuller Sasaki.

56. Rije koju su Tibetanci rabili za prijevod sanskrtske rijei

vajra bila je dorje, to je doslovno znailo glavni kamen (dorj, kamen;
je, glavni).
57. Za raspravu o toj temi vidi Jeffrey Hopkins, Tantrika
posebnost: Uvod u tibetanski budizam (London: Wisdom Books, 1984.),
148-49.
58. Opisujem obrede dvaju najveih tantrikih uilita u Tibetu,
sada u egzilu u Indiji Gyume i Gyut. Za pojedinosti njihova
iznimnog naina pjevanja vidi Huston Smith, Moe li jedan glas
pjevati harmoniju? The Boston Globe (26. sijenja 1969.); Kenneth
Stevens, Jedinstvena vokalna sposobnost tibetanskih lama, American
Anthropologist 69 (travanj 1967.): 2; i K. Stevens i R. Tomlinson, O
neobinom nainu pjevanja tibetanskih lama, Journal of the
Accoustical Society of America 41 (svibanj 1967.): 5.
59. Majjhima-Nikaya, 3.2.22.135.

60. Cf. Edward Conze, Budizam: Njegova sutina i razvoj, n. d.

Ponovljeno izdanje. (New York: Harper & Row, 1959.), 136.

61. Ovi stihovi, iz Hakuinove Pjesme u hvalu zazena, ne dolaze

izravno iz Prajnaparamita sutre, ali jasno odraavaju njezinu temu.
62. Ramprasad. Citirano u H. Zimmer, Indijske filozofije, 1951.
Ponovljeno izdanje. (Princeton, NJ: Princeton University Press, 1969.),
602.

~ 186 ~

BU&CW

IV. Konfucijanizam
Prvi uitelj
Postoji li ime s kojim se povezuje kineska kultura, onda je to
Konfucijevo Kung Fu-tzu ili Uitelj Kung. Kinezi s potovanjem
govore o Konfuciju kao Prvom uitelju nije rije o tome da nije bilo
nijednog uitelja prije njega, nego on stoji iznad svih. Nitko ne tvrdi da
je vlastoruno izgradio kinesku kulturu, a i sam je Konfucije umanjivao
svoju originalnost tvrdei da nije nita vie od oboavatelja
drevnosti.1 Ali ta oznaka prikriva njegovu pravu vanost i primjer je
skromnosti i suzdranosti koje je zagovarao. Jer, iako Konfucije nije
autor kineske kulture, on je njezin vrhovni urednik. Pregledavajui
prolost, podvlaei ovdje, umanjujui i odbacujui ondje, temeljito
mijenjajui raspored i tumaei na svoj nain, oblikovao je kinesku
kulturu u cjelinu koja je ve 25 stoljea izvanredno upeatljiva.

itatelj koji pretpostavlja da je takvo postignue moglo doi samo

iz dramatinoga ivota ostat e razoaran. Konfucije je roen oko 551.
g. pr. Kr. u kneevini Lu u dananjoj provinciji Shantung. Nemamo
pouzdanih informacija o njegovim precima, ali sigurno je da mu je rani
obiteljski ivot bio skroman. U mladosti sam bio bez drutvenog
poloaja i ivio u skromnim uvjetima. Otac mu je umro prije njegove
tree godine, nakon ega ga je odgajala brina, ali siromana majka.
Bio je prisiljen financijski se snalaziti, isprva radei kao sluga. Tegobe i
siromatvo ranih godina povezale su ga s obinim ljudima, a to e se
kasnije odraziti u demokratskom tonu njegove filozofije.
Iako ga uspomene iz djetinjstva nostalgino podsjeaju na lov,
ribarenje i streliarstvo i otkrivaju nam da nikako nije bio knjiki crv,
rano je poeo kolovanje i bio uspjean. Navrivi petnaest godina,
bio sam potpuno zaokupljen uenjem. U ranim dvadesetim godinama,
nakon nekoliko beznaajnih dravnih poslova i sklapanja ne
~ 187 ~

BU&CW

pretjerano uspjena braka, odluio je postati uitelj. Bilo je jasno da je

izabrao pravi poziv. Glas o njegovim osobnim kvalitetama i praktinoj
mudrosti brzo se irio privlaei krug gorljivih uenika.
Unato uvjerenju njegovih uenika da od poetka ljudske vrste
nikad nije postojao ovjek poput naeg Uitelja, Konfucijeva je
karijera, u odnosu na njegove osobne ambicije, bila neuspjena. elio je
biti dravni slubenik jer je vjerovao vidjet emo koliko pogreno
da njegove teorije nee biti prihvaene ukoliko on ne pokae da
djeluju. vrsto je vjerovao u svoju sposobnost preureenja drutva, ali
trebala mu je prilika da je pokae. Kad su ga obavijestili o rastu broja
stanovnika u dravi Wei i pitali za savjet to uiniti, odgovorio im je:
Obogatite ih. A nakon toga? Obrazujte ih, uvijek je glasio njegov
odgovor, dodajui uz uzdah: Kad bi me princ zaposlio, neto bi moglo
biti uinjeno u godinu dana, a za tri godine posao bi bio obavljen!
Brini biografi, nemoni razumjeti kako je tako nadaren ovjek mogao
ostati trajno blokiran svojom ivotnom ambicijom, priznaju mu pet
godina briljantne administracije poetkom njegovih 50-ih godina kada
je brzo napredovao od ministra javnih poslova preko ministra
pravosua do poloaja glavnoga ministra, a Lu je za to vrijeme postala
model-drava. Romantizirani zapisi govore o nestanku razuzdanosti i
nepotenja. Ako bi nekom ispalo neto na ulici, nitko to ne bi uzeo, a
vjernost i iskrenost postali su svakodnevica. Istina je da su se tadanji
vladari previe bojali Konfucijeve iskrenosti i estitosti da bi mu
dodijelili neki moan poloaj. Kad mu je ugled narastao toliko da je
vladar njegove vlastite drave, koji je na vlast doao nasilnim putem,
osjetio obvezu nevoljko ga pitati za savjet o vladanju, Konfucije mu je
kiselo odgovorio kako bi bilo bolje da prvo naui vladati sobom prije
nego to pokua vladati drugima. Vladar ga nije dao isjeckati na
komadie, to bi sigurno uinio da nije bilo Konfucijeva ugleda, ali nije
ga ni postavio za glavnog ministra. Umjesto toga, dao mu je ugledni
poloaj visoke titule, ali bez ikakvog autoriteta, nadajui se da e ga to
uutkati. Nepotrebno je rei im je Konfucije otkrio zavjeru, s
gnuanjem je dao ostavku.
~ 188 ~

BU&CW

Potaknut pozivom u pedesetoj sam osjetio boansku misiju

iduih je trinaest godina, nerijetko gledajui unatrag i izdrljiva
koraka, posvetio dugom pjeaenju tijekom kojeg je lutao od jedne
do druge drave u potrazi za vladarima koji e prihvatiti njegove
savjete kako unaprijediti svoju vladavinu i traei pravu priliku da
svoje zamisli provede u djelo. Ta prilika nikada nije dola. Kako su
godine prolazile, predvianje jednoga promatraa s poetka njegova
puta da e nebo uporabiti Uitelja kao zvono da probudi ljude
pretvorilo se u ismijavanje. Jednom mu je ponuen poloaj slubenika
u dravi Chen, ali kad je otkrio da je slubenik koji mu je ponudio
posao digao ustanak protiv svojega efa, Konfucije je odbio biti dio
spletkarenja. Dostojanstvo i humor koji su mu pomogli tijekom tih
tekih godina govore puno o njemu. Na poruge jednoga promatraa
koji je rekao: Doista je velik Konfucije! Zna o svemu i nije uspio ni u
emu, Konfucije je svojim uenicima odgovorio glumei oaj: ega
da se prihvatim? Vonje dvokolice? Streliarstva? Drave su jedna za
drugom odbijale njegove savjete o miru i brizi za ljude, osamljenici i
eremiti rugali su se njegovim pokuajima reformiranja drutva i
savjetovali mu da se pridrui njihovoj potrazi za samokontrolom
dostatnom da nadoknadi tekoe drutva vie od iskupljenja. ak su ga
i seljaci kritizirali kao ovjeka koji zna da ne moe uspjeti, ali ne
prestaje pokuavati. Dok je trpio neuspjehe, uvrede i bio na rubu
gladi, samo je mala skupina vjernih uenika ostala uz njega. Zapisi nam
opisuju njihovo druenje i Konfucijevo srce nabreklo od sree i ponosa
dok ih gleda Ming Tzu miran u staloenoj snazi, Tzu Lu pun
energije, Jan Chiu i Tzu Kung iskreni i neustraivi.
Nakon to je u njegovoj dravi dolo do promjene administracije,
Konfucije je pozvan da se vrati u domovinu. Ali tada je ve bio prestar
za dravnu slubu pa je posljednjih pet godina ivota proveo mirno
poduavajui i ureujui klasike iz kineske povijesti. Umro je 479. g.
pr. Kr. u dobi od 72 godine.
Neuspjean kao politiar, Konfucije je bez sumnje bio jedan od
najveih svjetskih uitelja. kolovan za obuku iz povijesti, poezije,
~ 189 ~

BU&CW

vladanja, pristojnog ponaanja, matematike, glazbe, proricanja i

sporta, bio, je u Sokratovu stilu, sveuilite unutar jednoga ovjeka.
Njegova tehnika poduavanja takoer je bila sokratovska. Uvijek
neformalan, ini se da nije predavao nego priao o pitanjima koja su
njegovi uenici postavljali, citirajui knjige i postavljajui nova pitanja.
U posljednjem je bio posebno vjet: Uiteljev nain postavljanja
pitanja kako li je samo drukiji od drugih! Njegova otvorenost u
ponaanju prema uenicima takoer je bila upeatljiva. Ni u jednom
trenutku nije sebe smatrao mudracom jer mudrost za njega nije bila
zaliha znanja, nego kvaliteta ponaanja. Uenicima se predstavljao kao
njihov kolega putnik posveen zadai postajanja potpuno ovjenim,
ali je skromno govorio o tome dokle je doao na tom putu.
etiri su stvari na Putu mudre osobe, a ja nisam uspio ni u jednoj od njih.
Sluiti svojemu ocu onako kako bih oekivao od svog sina da slui meni.
Sluiti vladaru onako kako bih od svojih ministara oekivao da mi slue.
Sluiti starijem bratu onako kako bih od mlae brae oekivao da slue
meni. Postupati prema prijateljima onako kako bih od njih oekivao da
postupaju prema meni. U tome nisam uspio.2
Istodobno, kad je rije o vanosti zadatka u koji je krenuo, bio je
beskompromisan. Imao je velika oekivanja od svojih uenika jer stvar
u koju ih je uvukao nije smatrao niim drugim nego preureenjem
cijeloga drutvenog poretka. To ga je uvjerenje uinilo strastvenim, ali
su ga humor i osjeaj za mjeru sauvali od fanatizma. Kad je skeptik
Tsai Wo podrugljivo komentirao: Kad bi netko rekao da je ovjek u
bunaru, pretpostavljam da bi ga altruist otiao pronai, Konfucije mu
je odgovorio da bi ak i altruist najprije provjerio nalazi li se doista
ovjek u bunaru! Kad mu je netko predloio da promisli tri puta
prije nego to neto uini, Konfucije mu je kratko odbrusio: Dva puta
je dovoljno. Premda siguran u sebe, uvijek bi spremno priznao da
moda nema pravo i, kad bi se to dogodilo, da je pogrijeio.
U vezi s njim nije bilo neeg onosvjetovnog. Volio je biti s ljudima,
veerati vani, pridruiti se pripjevu dobre pjesme i volio je piti, iako ne
~ 190 ~

BU&CW

pretjerano. Njegovi su uenici posvjedoili da je u slobodnom

vremenu Uiteljevo ponaanje bilo neformalno i veselo. Bio je
predusretljiv, ali strog; gord, ali ugodan. Ve smo spomenuli njegove
demokratske stavove. Ne samo da je uvijek bio spreman podrati
interese obinih ljudi protiv ugnjetavakoga plemstva nego je u svojim
osobnim odnosima skandalozno presijecao klasne podjele i nikad
nije omalovaavao svoje siromanije uenike ak ni kad mu nisu mogli
platiti za obuku. Bio je ljubazan, ali i sposoban za sarkazam kad ga je
smatrao zasluenim. O jednom ovjeku koji je kritizirao njegove
pratioce Konfucije je rekao: Tzu Kung je oito postao prilino savren
kad ima vremena za ovakve stvari. Ja nemam toliko slobodnoga
vremena.
To je bila istina jer je do kraja ivota bio stroi prema sebi nego
prema drugima. Kako se usuujem dopustiti da me doivljavaju kao
mudraca i ovjeka! rekao je. O meni bi bilo bolje rei da nezasitno
teim postati takav.3 Ostao je vjeran svojoj potrazi. Da je bio spreman
na kompromise s monicima, mogao se domoi i moi i bogatstva. Ali
njemu je bio drai njegov integritet i nikad nije poalio zbog toga. Dok
imam neto hrane, vodu za pie i svoju ruku umjesto jastuka, jo mogu
biti radostan unato svemu. Bogatstvo i ast, steeni nepotenjem, ne
znae mi nita vie od oblaka koji lete nebom.
Konfucijevo velianje poelo je njegovom smru i to najprije
meu njegovim uenicima. Tzu Kung je rekao: On je sunce i mjesec
preko kojeg se ne moe popeti. Nemogue je izjednaiti se s naim
Uiteljem kao to je nemogue dosegnuti nebo pomou ljestava. Drugi
su se sloili s njim. Nakon nekoliko desetljea, diljem Kine su ga
smatrali mentorom i primjerom deset tisua narataja. Ali Konfucija
bi sigurno vie usreila pozornost pridana njegovim idejama. Do 20. je
stoljea svaki kineski kolarac tijekom dvije tisue godina svakoga
jutra dizao spojene ruke prema stolu u kolskoj uionici na kojem je
bila ploa s Konfucijevim imenom. Gotovo je svaki kineski student
satima razmiljao zadubljen u njegove izreke, njegove su mudrosti
postale dio kineskog uma, a u obliku usmenih poslovica prenosile su se
~ 191 ~

BU&CW

i do nepismenoga stanovnitva. Konfucije je, vie od bilo kojeg

pojedinca, utjecao i na kinesku vlast. Od poetka kranske ere velik je
broj dravnih ureda, ukljuujui i neke od najvanijih, od svojih
radnika zahtijevao poznavanje konfucijanskih klasika. Bilo je i
nekoliko pokuaja, meu njima i poluslubenih, da se Konfucija
uzdigne do statusa boanstva.
to je omoguilo takav utjecaj? toliko velik da su promatrai
sve do komunistikoga preuzimanja Kine konfucijanizam i dalje
smatrali najveom pojedinanom intelektualnom silom meu
jednom etvrtinom svjetskoga stanovnitva. Teko da je bila rije o
njegovoj osobnosti. Primjeran kakav je bio, bio je nedovoljno
dramatian da bi to objasnilo njegov povijesni utjecaj. Ako pogledamo
njegovo uenje, nedoumica postaje jo vea. Temeljeno na pounim
anegdotama i moralnim naelima, Konfucijevo je uenje svakako za
pohvalu. Ali kako je zbirka izreka, tako oito didaktinih i toliko
obinih da se nerijetko ine banalnima, mogla oblikovati civilizaciju, na
prvi se pogled ini kao jo jedna povijesna enigma. Evo nekoliko
primjeraZar pravi filozof nije onaj koji, premda nije prepoznat, nema u
sebi nimalo srdbe?
Ono to ne eli da drugi tebi ine, ne ini ni ti drugima.
Neu aliti za tim to me drugi ne poznaju. alit u to ja ne poznajem
druge.
Ne poeli brze rezultate niti trai male dobitke. Ako trai brze rezultate,
nee dostii krajnji cilj. Ako zaluta u stranu zbog malih prednosti,
nikad nee postii velike stvari.
Plemenitije osobe najprije provode ono to propovijedaju, a kasnije
propovijedaju prema svojoj praksi. Ako, pogledavi u svoje srce, ne vidi
~ 192 ~

BU&CW

nita pogreno, nema se oko ega brinuti. ega se moe bojati?

Otii predaleko jednako je loe kao i ne otii dovoljno daleko.
Kad vidi nekoga uglednog, razmisli kako bi ga mogao oponaati. Kad
vidi nekoga bezvrijednog, preispitaj vlastiti karakter.
Bogatstvo i poloaj su ono to ljudi ele, ali ukoliko se ne postignu na
pravi nain, nee biti posjedovani.
Budite ljubazni prema svima, ali bliski samo s kreposnima.4
U takvim zapaanjima sigurno nema niega s ime se neemo
sloiti. Ali u emu je njihova snaga?

Problem s kojim se suoio Konfucije

Za klju Konfucijeve moi i utjecaja moramo promotriti njegov
ivot i uenja zajedno s problemom s kojim se suoio. Rije je o
problemu drutvene anarhije.
Rana Kina nije bila ni manje ni vie nemirna od drugih zemalja.
Meutim, u razdoblju od 8. do 3. stoljea pr. Kr. dolo je do uruavanja
upravljake moi dinastije Chou. Suparnike kneevine preputene su
same sebi i situacija je bila vjerna preslika uvjeta u Palestini u
razdoblju Sudaca: U to doba u Izraelu nije bilo kralja; svaki je ovjek
radio ono to mu se inilo ispravnim.
Gotovo neprekidno ratovanje poelo je u obliku vitetva.
Dvokolica je bila njegovo oruje, utivost njegov kodeks, a djela
velikodunosti smatrala su se velikom au. Suoen s napadima, knez
bi u lanom iskazu hrabrosti prkosno poslao konvoj s namirnicama
~ 193 ~

BU&CW

neprijateljskoj vojsci. Ili, kako bi dokazao da su njegovi vojnici lieni

straha i kukaviluka, neprijateljskom bi zapovjedniku poslao glasnike,
vojnike koji bi si prerezali grkljane ispred njega. Kao i u Homerovo
doba, ratnici suprotstavljenih strana bi, kad prepoznaju jedan drugoga,
meusobno davali komplimente iz dvokolica, pili zajedno pa ak i
razmjenjivali oruje prije bitke.
Meutim, do Konfucijeva je doba beskonano ratovanje
degeneriralo od vitetva prema neobuzdanom uasu Razdoblja
zaraenih drava. Krvavi sukobi vrhunac su dosegli u stoljeu nakon
Konfucijeve smrti. Natjecanja vozaa dvokolica otvorila su put pojavi
konjice koja je izvodila neoekivane napade i iznenadne pljake.
Umjesto da zarobljenike velikoduno zadre za otkupninu, osvajai su
ih ubijali u masovnim pogubljenjima. iteljima koji su bili dovoljno
nesretni da ih zarobe odrubljivali su glave, ukljuujui ene, djecu i
starije. Zabiljeena su masovna pogubljenja 60 000, 80 000 pa ak i
400 000 ljudi. Postoje zapisi o zarobljenicima koje su bacali u kotlove
vrele vode, a njihovu rodbinu tjerali da piju ljudsku juhu.
U to je doba jedno pitanje zasjenjivalo sva druga: Kako da
prestanemo unitavati jedni druge? Odgovori su se razlikovali, ali
pitanje je ostajalo isto. Izumom i irenjem oruja sve vee moi
razaranja, to se pitanje u 20. stoljeu postavlja diljem svijeta.
Klju moi konfucijanizma nalazi se u odgovoru na problem
drutvene kohezije pa taj problem moramo sagledati iz povijesne
perspektive. Konfucije je ivio u dobu kad je drutvena kohezija
oslabila do kritine toke. Ljepilo vie nije dralo. to je do tad dralo
drutvo na okupu?
Prije nego to je ivot dosegnuo ljudsku razinu, odgovor je bio
jasan. Ljepilo koje je dralo krdo, stado ili konicu na okupu bio je
nagon. Suradnja koju nagon stvara meu mravima i pelama je
legendarna, ali u ivotinjskom svijetu uglavnom se moe raunati na
nagon da e osigurati potrebnu suradnju. U prirodi je puno nasilja, ali
najee izmeu vrsta, a ne unutar jedne. Unutar jedne vrste ivot je
osiguran ugraenom drutvenou, nagonom stada.
~ 194 ~

BU&CW

Pojavom ljudske vrste taj je automatski izvor drutvene kohezije

jednostavno nestao. ovjek je ivotinja bez nagona pa se ne moe
osloniti na ugraeni mehanizam koji e uvati ivot. to e sad
obuzdati anarhiju? Na poetku vrsta odgovor je bila spontana tradicija
ili, kako antropolozi katkad kau, torta obiaja. Nakon bezbrojnih
narataja pokuaja i pogreki neki su se oblici ponaanja pokazali
korisnima za dobrobit plemena. Odluke o tome to pleme eli i koji e
obrasci ponaanja zadovoljiti njegove potrebe nisu donosila vijea.
Obrasci se jednostavno oblikuju kroz stoljea tijekom kojih narataji
tumaraju u potrazi za zadovoljavajuim oblicima ponaanja i to dalje
od onih razarajuih. Jednom kad se obrasci utemelje drutva koja ne
uspiju razviti odrive obrasce najvjerojatnije prestanu postojati jer
danas nema nijednog koje bi antropolozi mogli prouiti automatski
se prenose s narataja na narataj. Kao to bi Rimljani rekli, na mlade
se prenose cum lacte, odnosno majinim mlijekom.
Suvremeni je ivot toliko udaljen od ivota plemenskih drutava
vezanih tradicijom da nam je teko uope zamisliti kako jednim
drutvom mogu upravljati samo obiaji. Danas je samo mali dio ivota
u kojem je ponaanje i dalje oblikovano obiajima, a njihova je snaga
najvea u podruju odijevanja i ukraavanja. Premda njihov utjecaj i tu
polako slabi, i dalje nije neobino da e, primjerice, direktor tvrtke koji
je doao na posao bez kravate imati prilino problematian radni dan.
Problem nije u njegovoj nepristojnosti, nego u injenici da je
jednostavno povrijedio usvojena pravila ponaanja pretpostavljena
(ali veinom ne i otvoreno propisana) pravila odijevanja svoje
profesije. Dolazak na posao bez kravate obiljeio bi ga kao autsajdera,
bio bi osumnjien za neprirodne pa ak i prevratnike sklonosti.
Njegovi bi ga suradnici krajikom oka gledali kao jednostavno
drukijeg. A to nije nimalo ugodno i zato je mo obiaja golema. Netko
je smjelo rekao kako u eninoj sigurnosti da je odjenula tono pravu
stvar za prigodu u kojoj se nalazi postoji mirnoa koju religija ne moe
ni dati ni oduzeti.
Ako tu snagu tradicije, koju danas rijetko osjeamo izvan
~ 195 ~

BU&CW

podruja odijevanja, poopimo na sva podruja ivota, dobit emo

sliku tradicionalno orijentiranog ivota plemenskih drutava. Ovdje
nas posebno zanimaju dvije stvari o tom ivotu. Prva je njegova
izvanredna sposobnost dranja asocijalnog ponaanja pod nadzorom.
Kod Eskima i australskih Aboridina ak postoje plemena koja u svom
jeziku nemaju rije za neposlunost. Druga zanimljiva stvar jest
spontan i neplaniran nain na koji se odvija socijalizacija. Takva
drutva nemaju zakone s propisanim kaznama kao ni organizirane i
promiljene planove za moralno obrazovanje djece. Grupna su
oekivanja toliko snana i beskompromisna da ih mladi usvajaju bez
pitanja i bez razmiljanja. Grenlanani nemaju nikakav smiljen
program obrazovanja, ali antropolozi izvjetavaju da su njihova djeca
izrazito posluna, dobroudna i spremna pomoi. Jo ima starih
amerikih Indijanaca koji se sjeaju doba kad je u njihovoj zemlji
drutvena kontrola bila potpuno unutarnja. Tada nije bilo zakona.
Svatko je radio ono to je bilo ispravno.5
U ranoj Kini su obiaji i tradicija vjerojatno na slian nain
osiguravali dovoljnu koheziju da zajednica ostane na okupu. ivopisan
dokaz njezine snage doao je i do nas. Postoji, primjerice, zabiljeen
sluaj plemkinje koja je izgorjela u poaru u palai jer je odbila
prekriti drutveno pravilo i izii iz palae bez svoje slukinje.
Povjesniar Konfucijev suvremenik koji je izvijestio o tom
sluaju, opisao ga je na nain koji otkriva da su konvencije izgubile dio
snage u njegovu nainu razmiljanja, ali su i dalje bile dobro utvrene.
Da je ena bila neudana, kae povjesniar, njezino bi ponaanje bilo
neupitno, ali budui da je bila udana i, usto, starija ena, moda i ne bi
bilo posve neprikladno u danim okolnostima da je ipak napustila
goruu kuu bez pratnje.6
Osjetljivost povjesniara prema prolosti izraenija je nego kod
drugih ljudi nisu svi Konfucijevi suvremenici jednako marili za
tradiciju poput upravo citiranog izvjestitelja. Kina je dosegnula novu
toku u drutvenoj evoluciji, toku oznaenu pojavom velikoga broja
individualaca u punom smislu te rijei. Svjesni sebe, a ne skupine, ti su
~ 196 ~

BU&CW

pojedinci prestali o sebi razmiljati prvenstveno u prvom licu mnoine

i mislili su u prvom licu jednine. Razum je zamijenio drutvene
konvencije, a vlastiti interes nadmaio je oekivanja skupine. injenica
da su se drugi ljudi ponaali na odreeni nain ili da su njihovi preci
inili tako od pradavnih vremena vie se nije smatrala dovoljnim
razlogom za nekoga pojedinca da slijedi tui primjer. Prijedlozi za
djelovanje sad su se morali suoiti s pitanjem: to tu ima za mene?
Stara buka koja je nekad drala drutvo na okupu poela je
otpadati. Traei izlaz iz torte obiaja, pojedinci su se otrgnuli
njezinu utjecaju i povratak vie nije bio mogu. Slom se nije dogodio
preko noi, u povijesti nita ne poinje i ne zavrava preko noi, a
najmanje kulturna promjena. Prvi individualci bili su vjerojatno divlji
mutanti, usamljeni osobenjaci koji su postavljali udna pitanja i
odupirali se grupnoj identifikaciji, ne iz hira, nego zbog jednostavne
nemogunosti da se osjeaju potpuno sjedinjenima sa skupinom. Ali
individualizam i samosvijest su zarazni i jednom kad se pojave, poinju
se iriti poput epidemije i poara. Spontana solidarnost stvar je
prolosti.

Suparniki odgovori
Kad tradicija vie nije dovoljna za dranje drutva na okupu,
ljudski se ivot suoava s najteom krizom. Rije je o krizi koju e
suvremeni svijet sigurno dobro razumjeti jer se posljednjih godina
vratila u silovitom obliku i zaprijetila naemu drutvu. Sjedinjene
Amerike Drave najbolji su primjer. Duh prihvaanja ljudi razliitoga
nacionalnog i etnikog podrijetla donio im je ugled lonca za taljenje, ali
slabljenjem tradicija koje su imigrantske skupine donijele sa sobom,
SAD im nije pruio privlanu zamjenu. Tako je amerika nacija postala
moda i drutvo s najmanje tradicije u povijesti. Kao alternativu
tradiciji, SAD je ponudio razum. Obrazujte svoje graane, informirajte
ih i moi ete raunati na njih da e se ponaati razumno to je
prosvjetiteljska vjera na kojoj su utemeljene Sjedinjene Amerike
~ 197 ~

BU&CW

Drave. Ali ona nije ispunjena. Donedavno svjetski predvodnik u

obrazovanju, SAD je i predvodnik statistika o kriminalu, delinkvenciji i
razvodu braka.
Odgovor prosvjetiteljstva na problem drutvene kohezije tek se
treba opravdati, ali mogunosti koje je ponudila drevna Kina moda
nam mogu posluiti kao neto vie od povijesne zanimljivosti. Jednu od
njih iznijeli su realisti.7 to uiniti kad se ljudi ne ponaaju dobro?
Udarite ih. To je klasian odgovor na klasino pitanje. Ljudi najbolje
razumiju silu. Kad pojedinci iziu iz kukuljice tradicije i ponu voditi
svoje ivote razumom, privlana snaga strasti i osobnog interesa toliko
je snana da e ih samo prijetnja teke odmazde zadrati od
preputanja. Moemo naklapati o razumu i moralnosti koliko hoemo,
ali gruba sila uvijek je najuinkovitije rjeenje. Jedini nain da se
izbjegne univerzalno nasilje u drutvu sastavljenom od sebinih
pojedinaca jest odravanje uinkovite policije koja je uvijek u stanju
pripravnosti i spremna ponovno uspostaviti red kad ljudi izvre neki
prijestup. Nuno je postojanje zakona koji jasno odreuju to je
doputeno i to nije, a kazne za prijestupe moraju biti takve da e
svatko zazirati od njih. Ukratko, odgovor realista na problem
drutvenoga reda glasio je: zakoni koji pokazuju zube. To je zapravo
bio odgovor koji je Hobbes predloio na Zapadu. Preputen idejama
pojedinaca i bez apsolutne ruke koja e ograniiti njihovu sebinost,
ivot je neugodan, okrutan i, prije svega, kratak.
Primjena realistine filozofije drutvenoga poretka nastavila je s
razraenim mehanizmom kazni i nagrada. One koji su inili to je
drava nalagala trebalo je nagraditi, a one koji nisu kazniti. S obzirom
na takav pristup, popis zakona morao je biti dug i iscrpan obvezno
bez svih openitosti koje se proraunatim tumaenjima mogu potpuno
iskriviti. Ako je zakon previe saet, rekao je Han Fei Tzu, vodei
glasnogovornik realista, obini ljudi osporavaju njegove namjere.
Prosvijetljeni vladar pri pisanju zakona dobro pazi da je svaka
mogunost predviena do najmanje pojedinosti.8 Ali nije dovoljno
samo navesti zahtjeve zakona, nego treba jasno odrediti i kazne za
~ 198 ~

BU&CW

njihovo krenje. Kazne trebaju biti vrlo otre. Idealisti nam, nastavlja
Han Fei Tzu, uvijek govore da kazne trebaju biti blage. To je put koji
vodi prema pomutnji i rasulu. Cilj nagrada je ohrabrenje, a cilj kazni
prevencija. Ako su nagrade visoke, onda e ono to vladar eli biti brzo
obavljeno; ako su kazne teke, ono to vladar ne eli bit e hitro
sprijeeno.
Procjena ljudske prirode iz koje je nastala ova politika filozofija
bila je oigledno niska i to na dva naina. Prvo, pretpostavila je da
osnovni nagoni prevladavaju nad onim plemenitim. Ljudi su po prirodi
pohotljivi, pohlepni i ljubomorni. Ako elimo da se pojavi dobrota, ona
mora biti ugraena u njih kao to je drvo izravnato u tiskari. Obini su
ljudi lijeni, prirodno im je izbjegavati teak rad i uivati u
besposliarenju.9 Mnogi e glumiti moralnost kad misle da e im to
omoguiti napredak i zemlja e plivati u lanoj moralnosti i
glumljenom altruizmu. Meutim, kad voda doe do grla, isplivat e
vlastiti interes.

Drugi nain na koji je pogled realista na ljudsku prirodu bio nizak

jest procjena da su ljudi kratkovidni. Vladari moraju predvidjeti
dugorono dobro, ali podanici nisu sposobni za to. Zato obini ljudi
nee dragovoljno prihvatiti sadanje rtve nune za ostvarenje
buduih dobitaka. Pretpostavimo da dijete ima bolest koe lubanje.
Ako se djetetu ne obrije glava, bolest e se vratiti; ako ir nije
probuen, i dalje e rasti. Ali dok mu se to radi, iako ga netko dri i
umiruje, a njegova vlastita majka njeno obavlja postupak, dijete e
svejedno sve vrijeme vikati i plakati uope ne shvaajui da e mala bol
koju trenutano osjea rezultirati velikim dobitkom.10 Slino tako,
mase ele sigurnost, ali mrze sredstva koja tu sigurnost donose. Ako
im je doputeno slijediti nagone trenutanog uitka, ubrzo e postati
rtve boli kojih su se najvie plaili, a ako moraju prihvatiti neke stvari
koje im trenutano nisu drage, to e im naposljetku donijeti eljene
uitke.

Bez obzira na tako nisku procjenu ljudske prirode, realisti ipak

nisu zanijekali postojanje plemenitijih osjeaja. Samo su sumnjali da ih
~ 199 ~

BU&CW

ima dovoljno da bi uspjeli odrati red u drutvu. U povijesti se

povremeno pojave genijalci koji su u stanju slobodnom rukom nacrtati
savrene krugove, ali moe li izrada kotaa ekati takve ljude? Jedan
od tisuu ljudi moe biti savjesno iskren, no kakva je korist od te
nekolicine naspram milijuna drugih? Milijunima ljudi neophodan je
nadzor. Jedan od tisuu vladara nadahnut e narod na ivot u suradnji
bez provoenja sankcija, ali oekivati od kineskoga naroda, onakvog
kakav je bio u Razdoblju zaraenih drava, da eka iduega posebnog
vladara, nalik legendarnim junacima iz prolosti, slino je kao rei
ovjeku koji se utapa negdje u sredinjoj Kini da se treba nadati da e
se pojaviti vjet pliva iz jedne od rubnih provincija i spasiti ga.
ivot je teak. Moemo eljeti da to nije tako, ali elje ne
mijenjaju stvarnost.
Nema jezera tako mirnog da nema svoj val;
Nema kruga tako savrenog da nema svoju mrlju.
Promijenio bih stvari za tebe kad bih mogao;
Ali jer ne mogu, mora ih prihvatiti kakve jesu.
Surove injenice postojanja zahtijevaju nekolebljiv realizam, jer
kompromisi ponitavaju akciju pokuavajui se kretati u dva smjera
istodobno. Led i ar ne mogu se nalaziti u istoj posudi.
Zapravo, u Konfucijevoj je Kini postojala socijalna psihologija
koja se od realizma razlikovala kao vatra od leda. Nazvana je
mohizmom, po svojemu glavnom glasnogovorniku Mo Tzuu ili Mo Tiju,
a kao rjeenje za drutvene probleme Kine nije predlagala silu, nego
ljubav univerzalnu ljubav (chien ai).11 ovjek bi trebao prema
svim ljudima na svijetu osjeati ono to osjea prema vlastitom narodu
i tovati druge drave kao to tuje svoju.
Meusobni napadi meu dravama, meusobno preotimanje meu
kuama, meusobne ozljede meu pojedincima, to su najvee nesree na
svijetu.
~ 200 ~

Ali odakle te nesree dolaze?

BU&CW

One dolaze iz elje za meusobnom ljubavi. Za sada su feudalni

gospodari nauili voljeti samo svoju dravu, ali ne i tue. Zato nemaju
dvojbi kad napadaju druge drave. Gospodari kua nauili su voljeti
samo svoju kuu, ali ne i tue. Zato ne oklijevaju kad drugima otimaju
kue. I pojedinci su nauili voljeti samo sebe, a ne druge ljude. Zato ne
preu kad treba ozlijediti drugoga. Prema tome, sve nesree, sukobi,
prigovori i mrnja na svijetu proizlaze iz elje za meusobnom ljubavi
Kako moemo promijeniti takvo stanje?
Ono se treba mijenjati nainom univerzalne ljubavi i uzajamnog
pomaganja.
Ali to je nain univerzalne ljubavi i uzajamnog pomaganja?
To je potivanje tuih drava kao svoje vlastite, tuih kua kao svoje
kue i drugih ljudi kao samoga sebe. Kad svi ljudi na svijetu vole jedni
druge, onda jaki nee svladati slabe, veina nee tlaiti manjinu, bogati
nee ismijavati siromane, uvaeni nee omalovaavati ponizne i lukavi
nee obmanjivati naivne. I samo zahvaljujui meusobnoj ljubavi bit e
sprijeeno nastajanje nesrea, sukoba, prigovora i mrnje.12
Mo Tzu je odbacivao optube da je njegov naglasak na ljubavi
previe osjeajan i nepraktian. Da nije koristan, ni ja ga ne bih
odobravao. Ali kako moe postojati neto to je dobro, a nije korisno?
Moda je radikalnost njegova stava navela Mo Tzua na vjerovanje da
ima podrku Shang Tija, Najviega gospodara, osobnoga boga koji
jako voli ljude, uredio je sunce, mjesec i zvijezde, poslao snijeg, mraz,
~ 201 ~

BU&CW

kiu i rosu, postavio brda i rijeke, kotline i doline, imenovao knezove i

gospodare da nagrauju kreposne i kanjavaju grene. Nebo voli sve
ljude univerzalno. Sve je spremno za dobrotu ljudskih bia.13
Budui da je ljubav oito dobra i bog koji upravlja svijetom
takoer je dobar, nezamislivo je da imamo svijet u kojem se ljubav ne
isplati. Jer onog koji voli druge, drugi e voljeti; onom koji daje
drugima, drugi e davati; onog koji ozlijedi druge, drugi e
ozlijediti.14

Konfucijev odgovor
Nijedan od ponuenih odgovora na problem drutvene kohezije
nije se dojmio Konfucija.15 Odbacio je odgovor realista utemeljen na
sili jer je bio nespretan i izvanjski. Sila propisana zakonom moe
ograniiti ljudsko ponaanje, ali je previe gruba da bi nadahnula
svakodnevne i osobne odnose meu ljudima. Primjerice, kad je rije o
obitelji, zakoni e utvrditi uvjete braka i razvoda, ali ne mogu
proizvesti ljubav i zajednitvo. Isto se moe rei i za ostala ivotna
podruja. Vlade trebaju ono to ne mogu same osigurati: znaenje i
motivaciju.
Konfucijevo miljenje o mohistikom oslanjanju na ljubav
podudaralo se sa stavom realista, oboje su ga odbacili kao utopistiko.
A. C. Graham potvruje vanost Konfucijeve pobjede oko tog pitanja
kad kae da je gledajui unatrag mohizam izgledao tuinski, ne samo
prema konfucijanskom uenju nego prema cjelini kineske civilizacije.
Nitko drugi ne dri prihvatljivim ustrajanje na jednakoj zabrinutosti za
neiju tuu obitelj kao i za svoju.16 Konfucija emo takoer uti kako
tvrdi da ljubav ima vano mjesto u ivotu, ali ona mora imati potporu
drutvenih struktura i kolektivnog etosa. Govoriti iskljuivo o ljubavi
znai propovijedati o ciljevima bez sredstava. Ovako postavljene stvari
pomau nam vie cijeniti Konfucijevo uvjerenje da ni realisti ni mohisti
nisu imali pravo, ali na razliite naine. Realisti su smatrali da vlade
mogu ustanoviti mir i sklad kroz zakone i silu kao podruja svojega
~ 202 ~

BU&CW

djelovanja. Mohisti su otili u suprotnu krajnost pretpostavivi da

osobno opredjeljenje moe obaviti taj posao. Ali oboje previaju
injenicu da razliite okolnosti i odnosi potiu razliite osjeaje i daju
legitimnost razliitim reakcijama. Na pitanje: Treba li ovjek voljeti
neprijatelja koji mu nanosi zlo? Konfucije odgovara: Nikako. Na
mrnju odgovorite pravdom, a na ljubav dobrotom. U suprotnom ete
dobrotu davati uzalud. Konfucijev glavni uenik, Mencije, istom je
logikom odbacio Mo Tzuov poziv da volimo svakoga jednako.
Zanemarujui posebnu naklonost koju izazivaju lanovi ovjekove
obitelji, Mu Tzu je pokazao svoju iskljuenost iz stvarnosti.
Trenutani pristup Zapada drutvenom problemu
njegovanjem razuma Konfuciju vjerojatno nije pao na pamet. Ali i da
jest, vjerojatno bi ga odbacio kao nedovoljno promiljenog. Oni koji
imaju evolucijski pogled na inteligenciju, smatrajui da se poveava iz
stoljea u stoljee, tvrdit e kako je razlog tome injenica da je ivio u
jo uvijek nezrelom drutvu drutvu koje je poput adolescenta
prestaro za batine, a premlado za uvjeravanje. Vjerojatnije je da je
Konfucije, ukoliko je to pitanje uope dolo u njegovu svijest,
pretpostavio da um djeluje u kontekstu stavova i emocija uvjetovanih
pojedinevim odnosima unutar skupine. Ako iskustva iz grupnih
odnosa nisu nauila pojedinca suradnji, unaprijeeni razum nee
uiniti nita osim pomoi sebinosti. Konfucije nije bio dijete
prosvjetiteljstva. Njegov je stav blii filozofima i psiholozima koji
prepoznaju da altruizam nije izazvan uvjeravanjem.

Uzimajui to kao datost, Konfucije je bio opsjednut tradicijom jer

ju je vidio kao glavnoga imbenika oblikovanja sklonosti i stavova.
Volio je tradiciju jer ju je vidio kao potencijalni cjevovod onaj koji bi
u sadanje ponaanje unio obrasce usavrene tijekom zlatnoga doba
kineske povijesti, doba Velikoga sklada. Tad su obiaji bili vrsto
utemeljeni i ljudi su im se prilagoavali, bili su precizno oblikovani pa
je njihovo potivanje donosilo mir i sreu. Konfucije je idealizirao, pa
ak i romantizirao, to razdoblje u kojem je Kina prelazila iz drugoga
tisuljea u prvo, a dinastija Chou bila na svojemu vrhuncu.
~ 203 ~

BU&CW

Nesumnjivo mu je zavidio i elio ga replicirati to je mogue

vjerodostojnije. Tradicija mu se inila poput sredstva pomou kojeg e
prisvojiti recepte iz slavne prolosti i primijeniti ih u svojemu
problematinom dobu.

Dananji bi drutveni teoretiari sigurno pohvalili njegov nain

razmiljanja. Socijalizacija se, kau nam,
mora prenositi sa starih na mlade, a navike i ideje moraju se zadrati
kao ureena mrea uspomena meu nositeljima tradicije, iz narataja u
narataj Kad je kontinuitet tradicija utivosti prekinut, zajednici prijeti
opasnost. Ako se taj prekid ne popravi, zajednica e se uruiti u
frakcijskim ratovima. Jer kad je kontinuitet prekinut, kulturno se
nasljedstvo ne prenosi dalje. Nova je generacija suoena sa zadaom
ponovnog otkrivanja, izmiljanja i uenja metodom pokuaja i pogreke
svega onoga to treba znati Jedna generacija to nikako ne moe
ostvariti.17
Konfucije je govorio drukijim jezikom, ali o istoj temi.

Njegovo potovanje, ak i divljenje prema prolosti nisu ga inili

staromodnim. Bio je svjestan promjena koje su se dogodile s
vremenom i koje iskljuuju mogunost doslovnog povratka u prolost.
Godina 500. pr. Kr. bila je odvojena od 1000. (uporabit emo okrugle
brojke) injenicom da su Kinezi postali individualci. Postali su
samosvjesni i misaoni. U takvoj se situaciji vie nije moglo raunati na
spontanu tradiciju tradiciju koja je nastala bez promiljene namjere
i bez otpora upravljala zajednicama. Njezina je alternativa bila
smiljena tradicija. Kad tradicija prestane biti spontana i neupitna,
mora se poduprijeti i uvrstiti smiljenim djelovanjem.

Konfucijevo rjeenje, koje zvui jednostavno, ali je duboko

promiljeno, utjelovilo je njegovu drutvenu genijalnost. U prijelaznim
razdobljima uinkovit prijedlog mora zadovoljiti dva uvjeta. Mora biti
u kontinuitetu s prolou jer jedino vezanjem za ono to ljudi ve
znaju i na to su naviknuti moe postati opeprihvaen ne mislite
~ 204 ~

BU&CW

da sam doao ukinuti; nisam doao ukinuti nego ispuniti (Matej 5:17).
Istodobno, odgovor mora imati jasnu procjenu razvoja koji stari
odgovor ine neizvodljivim. Konfucijev je prijedlog briljantno
zadovoljavao oba uvjeta. Kontinuitet je sauvan zadravanjem
sredinjega poloaja tradicije. Nemojmo uriti, kao da je govorio,
pogledajmo kako se to inilo u prolosti uli smo da je za sebe rekao
da je jednostavno ljubitelj drevnosti. Pronicljivou politiara koji
govori o ustavu, obratio se Klasicima kako bi utvrdio smjernice za
svoju platformu. Ipak, stalno je neto tumaio, mijenjao i preoblikovao.
Nepoznato njegovu narodu, moemo biti sigurni, Konfucije je proizveo
trenutno preusmjeravanje prebacujui tradiciju iz nesvjesnog u svjesni
temelj.
Nepoznato njegovu narodu, a velikim dijelom i njemu samome,
moramo dodati, bilo bi pogreno pretpostaviti da je Konfucije bio
potpuno svjestan onoga to je radio. Ali genij ne ovisi o potpunom,
samosvjesnom razumijevanju svojih djela. Pjesnik e moda manje od
kritiara znati zato je odabrao odreene rijei, ali to ni na koji nain
ne znai da rijei nisu ispravne. Svaka iznimna kreativnost vie se
odvija intuitivnim osjeajem nego eksplicitnim rasuivanjem. Takav je
bio sluaj i s Konfucijem. On ne bi mogao opravdati ni opisati svoj
odgovor u pojmovima koje smo mi upotrijebili. On je jedva koncipirao
taj odgovor, a buduim je naratajima ostavio sekundarni zadatak da
pokuaju razumjeti to je uinio i zato se to pokazalo uinkovitim.
Prijelaz sa spontane prema smiljenoj tradiciji zahtijeva
preusmjeravanje snaga kritike inteligencije prema odravanju snage
tradicije netaknutom kao i odreivanje kojim e svrhama tradicija
ubudue sluiti. Ljudi moraju najprije odluiti koje su vrijednosti
najvanije za njihovu kolektivnu dobrobit, zato je meu
konfucijanistima prouavanje ispravnih stavova bilo pitanje od najvee
vanosti.18 Nakon toga, svako bi se sredstvo obrazovanja
formalnog i neformalnog, od kolijevke do groba trebalo okrenuti
prema shvaanju da su te vrijednosti univerzalno pounutranjene.
Ovako je jedan Kinez opisao proces: Moralne su ideje usaivane
~ 205 ~

BU&CW

ljudima pomou svih moguih sredstava hramova, kazalita, kua,

igraaka, poslovica, kola, povijesti i pria dok ne bi postale
svakodnevne navike ak su i sveanosti i povorke bile (u ovom
smislu) religijskog karaktera.19 Takvim sredstvima ak i drutvo
izgraeno od pojedinaca moe (ako se posveti zadatku) isplesti
utjecajnu tradiciju, mo sugestije, koja e potaknuti njegove lanove na
drutveno ponaanje ak i kad ih zakon ne sili na to.
Tehnika se vrti oko onoga to sociolozi nazivaju obrascem
djelovanja. Svaka skupina ima takve obrasce. U tinejderskim
druinama oni mogu ukljuivati grubost i estoko izrugivanje
konvencijama; u samostanima se vrednuju svetost i poniznost. Bez
obzira na njegov sadraj, obrazac djelovanja utjelovljuje vrijednosti
kojima se divi voa skupine. Sljedbenici, slijedei primjer voe kojemu
se oni dive, poinju potovati njegove vrijednosti i prosljeuju ih dalje
djelomice zato to su im se i sami poeli diviti, a djelomice da steknu
odobrenje drugih.

Rije je o monoj rutini, moda i jedinoj pomou koje

karakteristino ljudske vrijednosti prodiru u velike skupine. Gotovo
dvije tisue godina prva reenica koju je svako kinesko dijete, ivei
pod izravnim utjecajem konfucijanizma, nauilo itati nije bila: Gledaj,
gledaj, gledaj i vidi, nego: Ljudska su bia po prirodi dobra. Moemo
se smijati neprikrivenom moraliziranju, ali ono je potrebno svakom
narodu. Sjedinjene Amerike Drave imaju priu o Georgeu
Washingtonu i stablu trenje te moralizam udbenika McGuffey Reader.
Disciplina i poslunost Rimljana hranile su se legendom o ocu koji je
osudio svojega sina na smrt jer je postigao pobjedu krei pravila. Nije
li Nelson rekao: Engleska oekuje od svakog ovjeka da obavlja svoju
dunost? Nije li Franjo I. uzviknuo: Sve je izgubljeno osim asti?
Nije ni vano. Takve prie izraavaju nacionalne ideale i oblikuju narod
prema njihovoj slici. Slino tome, bezbrojne anegdote i naela iz
Konfucijevih Razgovora sastavljene su kako bi se oblikovao prototip
onoga za to su se Kinezi nadali da e postati kineski karakter.
Uitelj je rekao: Pravi gospodin je ljubazan, ali ne intiman; loiji
~ 206 ~

BU&CW

ovjek je intiman, ali ne i ljubazan.

Tzu King je pitao: to bi rekao o ovjeku kojeg vole svi njegovi

sugraani? To nije dovoljno, glasio je odgovor. Bolje bi bilo da ga oni
dobri meu sugraanima vole, a oni loi da ga mrze.
Uitelj je rekao: Dobro odgojeni su dostojanstveni, ali ne nadmeni.
Neodgojeni su nadmeni, ali ne i dostojanstveni.
Jednom prigodom kad je Fan Chih etao s Uiteljem ispod stabala kod
kinog oltara, rekao je: Smijem li te pitati kako ovjek moe poboljati
svoj karakter, ispraviti osobne mane i ukloniti ono to je nerazumno.
Izvrsno pitanje, odgovorio je Uitelj. Ako ovjek stavlja dunost na
prvo mjesto, a uspjeh na drugo, zar to nee poboljati njegov karakter?
Ako napadne vlastite slabosti, a ne tue, zar to nee otkloniti osobne
nedostatke? Zbog jutarnje srdbe zanemariti vlastitu sigurnost i
sigurnost svoje obitelji, zar to nije nerazumno?
Konfucije je za svoje sunarodnjake oblikovao drugu prirodu koja
je, da dovrimo izjavu drutvenog analitiara koja je poela nekoliko
ulomaka prije, ono to ljudi dobiju kad postanu civilizirani.
Ta druga priroda nainjena je prema slici onoga za to (ljudi) ive i to
trebaju postati Potpuna odanost zajednici moe biti dana jedino od
ovjekove druge prirode koja upravlja njegovom prvom, primitivnom
naravi i ponaa se prema njoj kao da ne ini njegovo cijelo bie. Tada mu
stege, potrebe i ogranienja civiliziranog ivota prestaju biti strane i
nametnute izvana. One postaju njegove vlastite unutarnje nunosti.

~ 207 ~

BU&CW

Sadraj smiljene tradicije

Smiljena tradicija razlikuje se od spontane po tome to zahtijeva

pozornost potrebnu da bi, suoena sa sve veim individualizmom koji
prijeti da e je uruiti, zadrala svoju snagu. Konfucije je to smatrao
glavnom odgovornou obrazovanja u njegovu najirem smislu. Ali,
smiljena tradicija zahtijeva jo jednu stvar usmjeravanje
pozornosti prema sadraju tog obrazovanja. Kakav bi karakter
drutvenog ivota trebala izazvati? Glavni obrisi Konfucijeva odgovora
mogu se saeti u pet kljunih pojmova.
1. Jen. Jen, etimoloki kombinacija znaka za ljudsko bie i za
dva, imenuje idealnu vezu koja bi trebala postojati meu ljudima.
Prevoena i kao dobrota, otvorenost, dobrohotnost i ljubav, rije jen
moda je najbolje predoena izrazom ovjetvo. U Konfucijevu pogledu
na ivot jen je bila najvia od svih vrlina. Bila je uzviena, ak
transcendentalna, savrenost za koju je priznao da je nikad nije vidio
potpuno inkarniranu. Ona ukljuuje iskaz ljudskih sposobnosti u
njihovu najboljem izdanju i rije je o toliko uzvienoj vrlini da se
ovjek ne moe suzdravati kad govori o njoj.20 Plemenitima je
draa od samoga ivota. Uporni uenjak i ovjek jena rtvovat e i
svoje ivote da ouvaju svoj jen cijelim.
Jen istodobno ukljuuje osjeaj ovjenosti prema drugima i
potovanje prema samome sebi, nedjeljiv osjeaj dostojanstva
ljudskoga ivota gdje god se pojavio. Nakon toga automatski slijede
srodni osjeaji: velikodunost, povjerenje i milosre. U smjeru jena lei
savrenstvo svega to bi pojedinca uinilo vrhunski ljudskim. U
javnom ivotu potie neumornu marljivost. U privatnom se ivotu
izraava kroz uslunost, nesebinost i suosjeajnost, sposobnost da
procijenimo tue osjeaje prema svojima. Iskazana negativno, ta
suosjeajnost vodi prema onome to je nazvano Srebrnim pravilom:
Ne ini drugima ono to ne eli da drugi ine tebi,21 ali nema
razloga da se zaustavimo na tom negativnom izriaju jer je Konfucije
istu misao izrekao i pozitivno. Osoba jena, u potrazi za
samopotvrivanjem, eli i potvrditi. Takva velikodunost srca ne
~ 208 ~

BU&CW

poznaje nacionalne granice jer oni koji su obdareni jenom znaju da su

izmeu etiri mora svi ljudi braa i sestre.

2. Chun tzu. Drugi pojam je chun tzu. Ako je jen idealan odnos
izmeu ljudskih bia, chun tzu se odnosi na idealnog lana tih odnosa.
Izraz se prevodi kao Nadmoan ovjek i ovjenost u svome najboljem
izdanju, a mogao bi se prevesti i rijeima Zreo ovjek.
Chun tzu je suprotnost uskogrudnoj osobi, osrednjoj osobi, osobi
siromanoj duhom. Potpuno prikladan, staloen, chun tzu prema
ivotu kao cjelini ima pristup savrene domaice koja je toliko
udomaena u svom okruju da je potpuno oputena i zato moe svu
pozornost usmjeriti na ugaanje drugima. Ili, na primjeru mukarca,
kad je doao do toke da cijeli svemir osjea kao svoj dom, chun tzu
kroz sva podruja svojega ivota nosi kvalitete savrenog domaina.
Naoruan samopotovanjem koje proizvodi potovanje prema
drugima, on im pristupa ne pitajui se: to mogu dobiti od njih?
nego: to mogu uiniti za njih?
S kvalitetama domaice dolaze ugodnost i otmjenost. Staloena,
sigurna i vjeta, ona je osoba savrenog ponaanja. Njezini su pokreti
lieni grubosti i naglosti, dranje joj je otvoreno, a govor osloboen
neuglaenosti i vulgarnosti. Ili, opet na primjeru mukarca, gospodin
ne pria previe, ne pravi se vaan, ne namee se ili na bilo koji nain
izraava svoju nadmo, osim moda u sportu. Uvijek se dri vlastitih
standarda, ak i kad drugi zaboravljaju na svoje, nikad ne dvoji oko
toga kako se ponaati i moe zadrati otmjenu inicijativu i kad drugi
pribjegnu konvencijama. Uvjeban za suoavanje sa svim situacijama
bez ljutnje ili straha, uspjeh ga nee promijeniti niti e mu nedae
ogoriti ud.
Konfucije je smatrao da jedino osoba koja je potpuno stvarna
moe postaviti velike temelje civiliziranog drutva. Samo kad su oni
koji grade drutvo transformirani u chun tzue, svijet moe krenuti
prema miru.
Ako ima ispravnosti u srcu, bit e ljepote u karakteru.
~ 209 ~

BU&CW

Ako ima ljepote u karakteru, bit e harmonije u kui.

Ako ima harmonije u kui, bit e reda u dravi.
Ako ima reda u dravi, bit e mira u svijetu.
3. Li. Trei pojam, li, ima dva znaenja. Prvo je znaenje
ispravnost, nain na koji se stvari trebaju raditi. Konfucije je drao
nerealnim oekivati da ljudi mogu sami mudro odluiti kakav bi taj
nain trebao biti. Ljudima trebaju modeli, a Konfucije je elio njihovu
pozornost usmjeriti prema najboljim modelima koje je njihova
drutvena povijest mogla ponuditi kako bi ih gledali, pamtili i kopirali.
Francuzi ija je kultura najblii zapadnjaki srodnik kineskoj
kulturi, ne samo u odnosu prema kuhanju nego i usmjerenosti prema
umjetnosti ivota u openitom smislu imaju nekoliko jezinih izraza
koji obuhvaaju tu ideju tako dobro da su pronali svoje mjesto u
zapadnjakom vokabularu: savoir faire, znanje o tome kako se ponaati
otmjeno i dotjerano bez obzira na okolnosti; comme il faut, nain na
koji se stvari trebaju raditi; apropos, onaj koji je primjeren i esprit,
pravi osjeaj za stvari. Konfucije je elio njegovati kineski karakter
upravo prema tim smjernicama. Kroz maksime (aljivo oponaane na
Zapadu parodijama Konfucije kae), anegdote (Razgovori vrve
njima) i vlastitim primjerom (Konfucije je u svom selu bio
jednostavan i skroman, a kad je bio na sudu, govorio je oprezno),
pokuavao je urediti cjelokupni nain ivota tako da nitko tko je
primjereno odgojen nikad ne bude u sumnji kako se treba ponaati.
Ponaanje ini ovjeka, rekao je srednjovjekovni biskup. Konfucije
ga je preduhitrio.
Ispravnost pokriva irok spektar, ali sutinu onoga to je
zabrinjavalo Konfucija otkrit emo pogledamo li njegova uenja o
odreivanju imena, doktrini sredine, pet osnovnih odnosa, obitelji i
starosti.

Ako nazivi nisu ispravni, istaknuo je Konfucije,

jezik nee biti u skladu s pravom istinom stvari. Ako jezik nije u skladu s
~ 210 ~

BU&CW

istinom stvari, poslovi ne mogu biti uspjeno izvedeni Zato nadmoan

ovjek dri neophodnim da imena koja rabi budu odgovarajue
izgovorena i da ono to govori bude preneseno na odgovarajui nain.
Nadmoan ovjek zahtijeva da u njegovim rijeima ne bude niega
netonog.
To moe zvuati zdravorazumski, ali Konfucije se ovdje suoio s
problemom koji je u naemu dobu proizveo potpuno novu disciplinu:
semantiku uvid u odnos izmeu rijei, misli i objektivne stvarnosti.
Sve ovjekove misli prolaze kroz rijei, to znai da se, ako su rijei
iskrivljene, misao ne moe ispravno prenijeti. Kad Konfucije kae da
nita nije vanije od toga da otac bude otac i da vladar bude vladar,
zapravo govori da moramo znati na to mislimo kad rabimo te rijei.
Ali jednako je vano da rijei znae prave stvari. Odreivanje imena
poziv je na normativnu semantiku stvaranje jezika u kojem kljune
imenice nose znaenja koja trebaju nositi elimo li da ivot bude
ispravno ureen.
Doktrina sredine bila je toliko vana u Konfucijevoj viziji da je
knjiga pod tim nazivom sredite konfucijanskoga kanona. Dvije
kineske rijei za sredinu su chun yung to doslovno znai srednje i
stalno. Znai, sredina je put koji je stalno u srednjem izmeu
neprihvatljivih krajnosti. S vodeim naelom nieg previe, najblii
zapadnjaki dvojnik je Aristotelova Zlatna sredina. Sredina balansira
osjetljivi temperament protiv pretjerivanja i ugaanja i tako zaustavlja
izopaenost u zaetku. Knjiga o liu opominje da ponosu ne treba
poputati. Volji ne treba u potpunosti ugaati. Uitak ne treba ispuniti
do kraja. Potivanje sredine donosi sklad i ravnoteu. Potie
kompromis i promie opreznost. Oprezan prema pretjeranostima,
prema pravim vrijednostima jednako udaljenim od ushienja kao i od
ravnodunosti, potovanje Kine prema sredini tipino ju je, ali ne i
univerzalno, zatitilo od fanatizma.
Pet stalnih odnosa koji ine osnovu drutvenog ivota u
konfucijanskoj shemi su odnosi izmeu roditelja i djeteta, mua i ene,
~ 211 ~

BU&CW

starijega i mlaega brata ili sestre, starijega i mlaega prijatelja te

vladara i podanika.22 Za zdravlje drutva najvanije je da su ti osnovni
odnosi ispravno uspostavljeni. Nijedan od njih nije prijelazan i u
svakom su odgovarajue reakcije za oba lana. Roditelj treba biti
brian, a dijete smjerno, starija braa i sestre blagi, mlaa ponizna,
muevi dobri, ene poslune, stariji prijatelji obazrivi, mlai
prijatelji snishodljivi, vladari dobrohotni, podanici odani. Konfucije
zapravo govori da nikada nismo sami u svojim djelima. Svaka akcija
utjee na nekoga drugog. Ovih pet odnosa ine okvir unutar kojega
moete ostvariti maksimalno sebstvo a da ne otetite mreu ivota o
kojoj va ivot ovisi.
injenica da tri od pet odnosa pripadaju obitelji ukazuje na
vanost koju je Konfucije pridavao instituciji obitelji. Ali on nije
izmiljao, nego je nastavio kinesku pretpostavku da je obitelj osnovna
jedinica drutva. Ta je pretpostavka slikovito ugraena u kinesku
legendu koja junaku, izumitelju obitelji, pripisuje zasluge za
uzdizanje Kineza sa ivotinjske na ljudsku razinu. Unutar obitelji
kljuno je potovanje djece prema roditeljima otuda koncept
sinovske pobonosti. Netko je nedavno napisao da civilizacija postaje
ugroena kad smisao roditelja nije vie smislen njihovoj djeci.
Konfucije se potpuno slagao s tim. Dunost djece prema roditeljima
vrelo je iz kojega izviru sve vrline. Konfucijanska je knjievnost
prepuna zapisa o privrenoj djeci. Mnoge od tih pria su neobine,
primjerice pria o eni ija je ostarjela svekrva poeljela jesti ribu
usred zime. Mlada je ena legla na ledenu povrinu jezera i obnaila
grudi da otope led kako bi ulovila ribu koja je isplivala na povrinu.
Takvo potovanje prema starijima nije se odnosilo samo na
roditelje, nego se povezalo s Konfucijevim potovanjem za starost
openito. To podrazumijeva dvije injenice. Iz praktinih bi razloga
bilo dobro imati drutvo u kojem (nakon odreene dobi) mladi brinu
za starije jer e vrlo brzo i mladi postati stari i trebat e im pomo
kakvu su prije davali. Ali nije rije samo o praktinosti. Konfucije je bio
uvjeren da mladi trebaju potovati starije i sluiti im ne samo kako bi
~ 212 ~

BU&CW

otplatili ugovorni dug. Starost je drao dostojnom potovanja zbog

njezine unutarnje vrijednosti. Jer zbog ravnotee, vjerovao je
Konfucije, godine ne donose samo iskustvo i starenje nego i
sazrijevanje mudrosti i dozrijevanje duha u najvanijim stvarima
stariji su ljudi ispred nas. Taj je pogled potpuno suprotan pogledu
Zapada koji slavi mladost i gotovo nam je nemogue zamisliti kakav bi
ivot bio da se ovjek moe radovati starenju jer e ga tada drugi
sluiti i sve vie potovati. Nakon djetinjstva, svaka bi idua godina
znaila sve vie ljudi koji su spremni ustati od stola i napuniti ajnik, a
ne oekivati od vas da to uinite i sve vie pozornog sluanja punog
potovanja. Tri od pet velikih odnosa usredotouje se na brigu za
starije osobe.
U odreivanju imena, doktrini sredine, pet osnovnih odnosa i
potovanju starijih i obitelji skicirali smo vana obiljeja lia u njegovu
prvom znaenju ispravnosti ili ono to je ispravno. Drugo znaenje
rijei je obred koji pretvara ispravno u smislu to je ispravno uiniti
u obiaj. Ili, moemo rei, spaja prvo znaenje s drugim jer kad je
ispravno ponaanje konfucijanski obraeno do pojedinosti, cijeli
pojedinev ivot postaje stiliziran u svetom plesu. Drutveni je ivot
koreografiran. Svi osnovni koraci su isplanirani i gotovo da nema
potrebe za improviziranjem. Postoji obrazac za svaki in, od naina na
koji car tri puta godinje Nebesima podnosi izvjetaj o svojemu
mandatu pa sve do naina na koji zabavljate najskromnijega gosta u
svojemu domu i iznosite aj. Supruga Alfreda Northa Whiteheada
opisala je upnika s Cambridgea koji je svoju propovijed zavravao
rijeima: Konano, moja brao, za ljude dobrog vladanja ivot ne
predstavlja nikakav problem. Li je bio Konfucijev nacrt za ivot
primjerena vladanja.

4. Te. etvrti sredinji pojam koji je Konfucije namijenio svojim

sunarodnjacima bio je te. Doslovno prevedena, rije je znaila mo,
posebice mo kojom se upravlja ljudima. Ali to je samo poetak
definiranja. to je ta mo? Spomenuli smo Konfucijevo odbijanje
tvrdnje realista da je jedina uinkovita vlast vladanje pomou fizike
~ 213 ~

BU&CW

sile. Koliko je njegov stav bio ispravan, povijest je pokazala kroz jednu
dinastiju, Chin, koja je svoju politiku oblikovala u skladu s realistima.
Nevjerojatno uspjena na poetku, prvi put je u povijesti ujedinila Kinu
i prenijela joj svoje ime pa je Chin postao China (Kina). Ali propala
je za manje od jedne generacije ivotopisni dokaz Talleyrandove
izjave: Bajunetom moete uiniti sve osim sjesti na nju. Jedna od
najpoznatijih Konfucijevih pria govori o tome kako je na samotnoj
stazi planine Tai uo alosno jadikovanje neke ene. Kad ju je pitao
zato plae, odgovorila mu je:
Oca mojega mua ovdje je ubio tigar, moga mua takoer, a sad
je i moj sin doivio istu sudbinu.
Zato onda ivi na tako stranom mjestu? pitao je Konfucije.
Zato to ovdje nema okrutnog vladara, odgovorila je ena.

Nikad ne zaboravite, uenjaci, rekao je Konfucije svojim

uenicima, da je okrutni vladar nemilosrdniji od tigra.
Konfucije je bio uvjeren da nijedna drava ne moe ograniavati
sve svoje graane sve vrijeme, ak ni veliki dio graana vei dio
vremena. Drava se mora pouzdati u prihvaanje njezine volje i u
dovoljno veliko povjerenje u ono to radi. Istaknuvi da su tri kljuna
obiljeja vladavine ekonomska dostatnost, vojna dostatnost i
povjerenje njezina stanovnitva, Konfucije je dodao da je narodno
povjerenje bez dvojbe najvaniji dio jer ako ljudi nemaju povjerenja u
svoju vlast, ona ne moe opstati.

To spontano odobravanje graana, moralno stanje bez kojega

narodi ne mogu opstati, pojavljuje se jedino kad ljudi osjete da su
njihovi voe sposobne osobe iskreno posveene opem dobru koje
zasluuju njihovo potovanje. Stoga je pravi te mo moralnoga
primjera. Prava je istina da se dobrota u drutvu ne utjelovljuje kroz
mo ili zakone, nego kroz dojam koji ostavljaju osobe kojima se
divimo. Sve se okree prema vladaru drave. Ako je on ili ona
podmukao ili nedostojan, nema nade za drutvo. Ali ako je voa pravi
Kralj suglasja ija potvrda proizlazi iz priroene pravednosti, takva e
~ 214 ~

BU&CW

osoba okupiti kabinet nepotkupljivih suradnika. Njihova potpuna

posveenost opoj dobrobiti zauzvrat e potaknuti javnu savjest
mjesnih voa i postati nadahnue za sve graane. Meutim, da bi taj
proces funkcionirao, vladari ne smiju imati osobnih ambicija, to
objanjava Konfucijevu izreku: Vlasti su dostojni samo oni koji bi
radije bili osloboeni nje.
Ove izjave pojanjavaju Konfucijevu ideju o teu:

Onaj koji obnaa vlast pomou svoje vrline (te) moe se usporediti sa
sjevernom Polarnom zvijezdom koja stoji na mjestu, a sve se druge
zvijezde okreu oko nje.

Kad ga je barun od Lua upitao kako vladati, Konfucije je odgovorio:

Vladati znai ostati ispravan. Ako vi, gospodine, vodite narod ispravno,
tko e se od vaih podanika usuditi istupiti iz reda?
Kad ga je drugom prilikom isti vladar pitao treba li kritelje zakona
smaknuti, Konfucije je odgovorio: Ima li potrebe za smrtnom kaznom u
upravljanju? Pokaete li iskrenu elju da budete dobri, i va e narod
htjeti biti dobar. Vladar je poput vjetra, a ljudi su poput trave. U prirodi
trave je da se povija kad vjetar zapue prema njoj.
Justice Holmes obiavao je rei da voli plaati porez jer se osjea
kao da kupuje civilizaciju. Ondje gdje postoji takav pozitivan stav,
stvari e i u politikom smislu ii dobro. Ali kako izazvati pozitivan
stav? Meu teoretiarima Zapada Konfucije bi svojega glasnogovornika
pronaao u Platonu:
Reci mi onda, Kritija, kako da ovjek izabere vladara koji e vladati
njime? Zar nee izabrati ovjeka koji je najprije ustanovio red u samome
sebi znajui da svaka odluka proizala iz ljutnje, ponosa ili tatine moe
imati mnogostruko vei utjecaj na graane?
~ 215 ~

BU&CW

Konfucije bi sigurno podrao i Thomasa Jeffersona koji je

smatrao da secijela vjetina vladanja sastoji od toga da budemo
poteni.
5. Wen. Posljednji pojam u Konfucijevoj teoriji je wen. Rije se
odnosi na umjetnost mira kao suprotnost umjetnosti rata, na
glazbu, umjetnost, poeziju, zbroj kulture u njezinu duhovnom i
estetskom obliku.

Konfucije je iznimno cijenio umjetnost. Jednom ga je prigodom

jednostavni pripjev toliko oarao da tri mjeseca nije uope mario za
hranu koju jede. Ljude koji su ravnoduni prema umjetnosti drao je
samo napola ovjenima. Ali njegovo potovanje nije privukla
umjetnost radi umjetnosti, nego mo umjetnosti da preobrazi ljudsku
prirodu u smjeru vrline njezina mo da (oplemenjivanjem srca)
uini lakim potovanje prema drugima koje bi inae bilo teko.
Poezijom je um probuen, iz glazbe dolazi otmjenost. Ode stimuliraju
um. One potiu kontemplaciju. Ue umjetnosti osjeajnosti. Pomau
ograniiti ljutnju. One utvruju dunost sluenja roditeljima i vladaru.23

Konfucijeva ideja o wenu ima i dodatnu, politiku dimenziju. to

donosi uspjeh u meunarodnim odnosima? Na to su pitanje realisti
ponovno odgovorili u pojmovima fizike sile. Odgovor sile odjeknuo je
i u naem stoljeu kad je Staljin, na pitanje kako se papa uklapa u potez
koji je planirao protiv Poljske, zauzvrat pitao: Koliko bataljuna on
ima? Konfucijev stav bio je karakteristino drukiji. Naposljetku,
pobjedu odnosi drava koja razvije najvii wen, najuzvieniju kulturu
drava koja ima najljepu umjetnost, najplemenitiju filozofiju,
najvelianstveniju poeziju i dokazuje shvaanje da moralni karakter
susjedstva ini njegovu izvrsnost. Jer, naposljetku, to su stvari koje
izazivaju spontano divljenje ena i mukaraca diljem svijeta. Gali su
bili vatreni ratnici toliko primitivne kulture da su smatrani barbarima.
Meutim, nakon susreta s rimskom civilizacijom, njezina je nadmo
bila toliko oita da Gali, nakon Cezarovih osvajanja, nikad nisu dizali
~ 216 ~

BU&CW

ustanke protiv rimske vlasti. Konfucije se tome sigurno ne bi zaudio.

Konfucijanski projekt
Pretpostavimo da je smiljena tradicija koju je Konfucije elio
oblikovati doista stvorena. Kakvim bi se ivot inio Kinezu koji ivi u
njoj?
Doimao bi se poput vjenoga projekta njegovanja samog sebe
prema krajnjem cilju postati vie ovjean. Dobar mukarac ili ena
u konfucijanskoj shemi je onaj koji uvijek pokuava postati jo bolji.
Taj se projekt ne odvija u vakuumu konfucijanisti nisu poput
jogija koji se povlae u planinske pilje kako bi otkrili Boga u sebi.
Upravo suprotno, konfucijanist koji je sklon samonjegovanju smjeta
sebe izravno u sredite uvijek promjenjivih i beskonanih turbulencija
meuljudskih odnosa i ne eli nita drukije svetost u izolaciji za
Konfucija nije imala nikakvo znaenje. Nije rije samo o tome da su
ljudski odnosi ispunjavajui, konfucijanska tvrdnja see dalje od toga.
Vie je rije o tome da izvan ljudskih odnosa nema bia. Bie je sredite
svih odnosa. Ono je izgraeno kroz svoje interakcije s drugima i
definirano zbrojem svojih drutvenih uloga.
Ovakva definicija bia toliko je drukija od zapadnjakog
individualizma da je moramo detaljnije objasniti. Konfucije je ljudsko
bie vidio kao vorite, mjesto susreta gdje se ivoti presijecaju, a ne
kao entitet. U tom smislu nalikuje morskoj anemoni to je malo vie od
mree kroz koju se ispiru morske mijene i struje ostavljajui taloge
koji grade male tvari to ih sama biljka sadri. Ali premda donekle
toan, taj je prizor previe pasivan i bolje je da se s morskih struja
prebacimo na primjer zranih struja koje nasru na orla u letu. Te
struje nasru na orla, ali on ih koristi za nadziranje svoje visine
prilagoavajui pomou njih nagib krila. Poput orla u letu, na ljudski
ivot takoer je u pokretu, a atmosfera kroz koju se probija nisu
zrane struje, nego ljudski odnosi. Konfucijanski projekt
~ 217 ~

BU&CW

podrazumijeva usavravanje vjetine prilagoavanja krila u svrhu

uspinjanja prema varljivom, ali dostinom cilju ljudskog savrenstva.
Ili, kako bi Konfucije rekao, prema cilju postajanja potpunije
ovjenim.

U ovoj analogiji Konfucijevih pet osnovnih odnosa predstavljaju

se kao razmjerno stabilne struje u atmosferskim uvjetima koje u
drugim pogledima mogu divlje fluktuirati. Vidjeli smo da je svih pet
odnosa nesimetrino u stavu da ponaanje koje je prikladno za jednu
osobu u svakom paru nije identino ponaanju prikladnom za drugu
osobu. Ta asimetrija pretpostavlja diferenciranje uloga i detaljno
opisuje njihove posebnosti.

Presudno je pitanje jesu li posebnosti koje je Konfucije predloio

iskrivile odnose stavljajui jednu osobu iz svakoga para iznad druge
osobe. Na jedan nain definitivno jesu. Konfuciju se inilo posve
prirodnim da se djeca trebaju ugledati na svoje roditelje, ene na
mueve, podanici na vladare i mlai prijatelji i braa na one starije jer
su ovi posljednji, najee stariji, iskusniji i mogu biti prirodni uzori.
Ali tada nagibi krila moraju biti precizno podeeni jer vrlo mala razlika
vodi konfucijevski projekt u iznenadni pad. Opasnost je najvea za
vieg partnera u svakom paru jer je izloen iskuenju pretpostaviti
da taj poloaj nosi koristi koje se podrazumijevaju, a ne da ih on mora
zasluiti. Naravno, budui da je ljudska priroda takva kakva jest, Kinezi
su podlegli tom iskuenju nemogue je odrediti u kojem tono
omjeru, ali dovoljno da to postane mrana strana konfucijanske sheme.
Meutim, sam je Konfucije pokuao preduhitriti zloporabu ustrajui na
tvrdnji da autoritet oekivani autoritet nije automatski, nego se
mora zasluiti. Odanost ene svojemu muu ovisi o tome je li mu
takav da jami instinktivno nadahnjuje njezinu odanost. Slino je
i s ostala etiri odnosa, iako se nijanse odanosti razlikuju u svakom od
njih. Primjerice, u odnosu vladar-podanik, vladar zadrava mandat
Neba pravo na vjernost svojih podanika jedino ako je njihova
dobrobit doista njegova glavna briga i ako posjeduje talente za njezino
provoenje. Vie od dvije tisue godina prije nego to je nastala Magna
~ 218 ~

BU&CW

Carta i Prava ovjeka, dva tisuljea prije nego to je Zapad odvojio

boansko pravo od kraljevske slube, Kinezi su (preko Konfucija i
njegovih uenika) vrsto ugradili Pravo na revoluciju u svoju politiku
filozofiju: Nebo vidi kako ljudi vide, Nebo hoe kako ljudi hoe.
Daleko do toga da je zabranjeno, suuesnitvo unato neovlatenom
autoritetu je, u Konfucijevu projektu, ljudska slabost.
Kao metaforu za Konfucijev projekt dali smo sliku orla koji
prilagoava krila manevriranju u atmosferi usporedba s pet stalnih
odnosa na nain koji mu omoguuje uzdizanje. Ako tu metaforu
zaokruimo pitanjem to znai to uzlijetanje, otkrivamo da je odgovor
poeo jo u prethodnom ulomku. Uzdizanje znai postajati chun tzu,
potpuno ostvareno ljudsko bie, beskonano poveavajui svoju suut
i suosjeajnost. Kineski znak za tu suosjeajnost/suut je hsin.
Slikovno, hsin je stilizirani crte ljudskoga srca, ali njegovo znaenje
obuhvaa i um i srce jer u konfucijanskom uenju um i srce idu zajedno
ako ih se razdvoji, misao nestaje, osjeaj gubi kormilo i
konfucijanski se projekt prizemljuje. to se tie poveanja tog
srce-uma, hsina, iri se u koncentrinim krugovima koji poinju s
pojedincem i idu dalje od njega obuhvaajui, jedno za drugim, njegovu
obitelj, neposrednu zajednicu, naciju i, naposljetku, cijelo ovjeanstvo.
Prebacujui sredite svoje empatike brige sa samoga sebe na svoju
obitelj, pojedinac prevladava sebinost. Pomakom s obitelji na
zajednicu prevladava se nepotizam. Pomak sa zajednice na naciju
prevladava lokalnost, a pomak na cijelo ovjeanstvo usprotivljuje se
ovinistikom nacionalizmu.
Taj proces proirenja slijedi proces produbljivanja jer prethodno
spomenut Konfucijev stav o biu kao zbroju njegovih drutvenih uloga
preuveliava stvarno stanje ako ukazuje da je on negirao kako sebstvo
ima unutarnje, subjektivno sredite. Konfucijevi opetovani pozivi na
samoispitivanje i introspekciju pokazuju ne samo da je prepoznao
unutarnju stranu bia nego ju je drao vanom. Konfucijansko uenje
oslanja se na bie i dobrobit bia, iako se irenjem bia njegova
odvojenost od drugih smanjuje. Kako se suosjeajnost poveava,
~ 219 ~

BU&CW

unutarnji ivot postaje bogatiji jer upravo irina i dubina ovjekova

hsina oblikuje obrise subjektiviteta i daje mu osnovnu hranu za
razmiljanje.
Dakle, u konfucijanskoj shemi unutarnje i vanjsko djeluju
zajedno. Unutarnji svijet se produbljuje i postaje sve vie
zadovoljavajui i oplemenjeniji dok se jen i hsin proiruju, a
mogunosti lia sve se vie shvaaju. Projekt se ne odvija izolirano, nego
u moru ovjeanstva, uz druge koji takoer (s razliitim stupnjevima
ozbiljnosti) pokuavaju postati potpuno ovjeni. Teren za vjebanje
uvijek je pet osnovnih odnosa. Tijekom vjebanja, pojedinac otkriva da
usavravanje uloge u jednom od pet odnosa utjee i na druge uloge.
Poboljati se kao roditelj utjee na to to znai biti dobro dijete
(vlastitim roditeljima). Nijanse drugih uloga takoer iluminiraju jedna
drugu.

Etika ili religija?

Je li konfucijanizam religija ili etika? Odgovor ovisi o tome kako
definiramo religiju. Svojom usmjerenou na osobno ponaanje i
moralni red, konfucijanizam pristupa ivotu iz drukijeg kuta u odnosu
na druge religije, ali to ne znai nuno da on nije religiozan. Ako
religiju gledamo u najirem smislu, kao nain ivota istkan oko
najveih ljudskih briga, konfucijanizam se jasno kvalificira kao religija.
ak i ako religiju gledamo u uem smislu, kao brigu za poravnavanje
ovjenosti s transcendentalnim temeljem njezina postojanja,
konfucijanizam je i dalje religija, iako ograniena. Jer premda smo do
sada govorili samo o Konfucijevim drutvenim brigama, koje su u
sreditu njegove teorije, one nisu iscrpljivale cijeli njegov nauk.
Kako bismo bolje sagledali transcedentnu dimenziju
konfucijanizma, moramo ga postaviti uz religijsku pozadinu drevne
Kine u kojoj je Konfucije ivio. Do 1. tisuljea prije Krista neupitan
kineski pogled na ivot bio je mjeavina triju povezanih sastojka:
~ 220 ~

BU&CW

Prvi, Nebo i Zemlja, smatrani su kontinuumom. Pojmovi se nisu

odnosili prvenstveno na mjesta, nego na ljude koji su ivjeli na tim
mjestima, kao to se Gornji dom parlamenta odnosi na ljude koji sjede
u tom Domu. Ljudi koji su boravili na Nebu bili su preci (ti) kojima je
vladao vrhovni predak (Shang Ti). Oni su bili praoci koji su krenuli i
uskoro e im se pridruiti sadanji stanovnici Zemlje cjelina je bila
jedna neprekinuta povorka u kojoj smrt nije znaila nita vie od
unapreenja na cjenjeniji poloaj. Dva su podruja bila meusobno
povezana i u stalnom dodiru. Nebo je imalo nadzor nad dobrobiti
Zemlje primjerice, vrijeme je bilo raspoloenje Neba i ovisilo je
o trenutanim stanovnicima Zemlje da zadovolje dio njegovih potreba
prinoenjem rtve. Od dviju stvarnosti, Nebo je bilo nedvojbeno ona
vanija. Njegovi su stanovnici bili potovaniji i ugledniji i imali su vei
autoritet. Stoga su zahtijevali potovanje onih na Zemlji i dominirali
njihovim slikovnim predodbama.
Budui da su ovisni jedno o drugom, Nebo i Zemlja morali bi
komunicirati iz potrebe, ak i kad ne bi bilo meusobne privrenosti.
Najkonkretniji nain kojim je Zemlja razgovarala s Nebom bilo je
prinoenje rtve. Stanovnicima Zemlje bilo je mudro i prirodno
podijeliti svoja dobra s pokojnim precima i sutina njihovih zemaljskih
dobara odlazila je u Nebo preko rastueg dima rtvene vatre. Breuljak
na kojem su se prinosili rtveni darovi bio je sredinje mjesto svakoga
drevnog naselja. Nakon nastanka kineske nacije, njezin je vladar,
Nebeski sin, potvrdio svoje pravo na tu ponosnu titulu tako to je
nadgledao nacionalno prinoenje rtava precima. Sve do Konfucijeva
doba, administracija koja bi zaostala u tovanju predaka izgubila bi
pravo na vladanje.
Ako je rtvovanje bilo najvaniji nain kojim je Zemlja govorila
Nebu, proricanje je bilo kanal kroz koji je Nebo govorilo natrag. Preci
su znali cijelu prolost svojega naroda pa su mogli predvidjeti i
njegovu budunost. Uz pomo proricanja sadanja bi generacija
uronila u to znanje. Budui da su osjeali naklonost prema svojim
potomcima, preci bi eljeli s njima podijeliti svoje znanje o buduim
~ 221 ~

BU&CW

stvarima. Meutim, vie nisu imali glasnice pa su rabili znakove.

Uslijedila je podjela svega to se na Zemlji dogaalo u dvije skupine.
Stvari koje su ljudi uinili namjerno bile su obine, a stvari koje su se
dogodile same od sebe tu frazu trebamo itati s primjesom
strepnje valjalo je pozorno promotriti. Znakovi su bili zastraujui
jer pojedinac nikad nije znao kad znae pokuaj predaka da privuku
pozornost ljudi i hitno ih upozore na neminovnu opasnost. Neki od tih
predznaka pojavili bi se u tijelu ili na tijelu: svrbe, kihanje, trzanje,
teturanje, zujanje u uima, treperenje onih kapaka. Drugi su bili
izvanjski: grmljavina, munja, kretanje zvijezda, ponaanje kukaca, ptica
i drugih ivotinja. Bilo je mogue i da ljudi preuzmu inicijativu i
aktivno potrae znakove Neba. Bacali su stabljike stolisnika na tlo i
gledali njihove obrasce ili su pritiskali vrue eljezo na kornjain oklop
i pregledavali napukline koje se pojave. Bez obzira na prigodu
putovanje, rat, roenje ili brak bilo je razumno potraiti nebeski
savjet. Drevni antiki zapis govori o posjetitelju kojeg je domain
zamolio da produi svoj posjet do veeri. Gost mu je odgovorio:
Proricao sam za dan. Nisam proricao za no. Ne usuujem se.
Svi veliki elementi rane kineske religije osjeaj kontinuiteta s
precima, rtvovanja i proricanje imaju isti zajedniki naglasak.
Naglasak je na Nebu, a ne na Zemlji. Kako bismo razumjeli ukupnu
dimenziju konfucijanizma kao religije, vano je vidjeti kako je
Konfucije prebacio pozornost svojega naroda s Neba na Zemlju, a da
Nebo nije posve uklonio iz slike.

Prvi od tih dvojnih vidova konfucijanizma moe se jednostavno

dokumentirati. O esto raspravljanom pitanju iz njegova doba to bi
trebalo biti vanije, potraivanja svjetovnih ljudi ili onih iz duhovnoga
svijeta kroz prinoenje rtava? odgovorio je da, premda se duhovi
ne smiju zanemariti, ljudi moraju biti na prvome mjestu. Svjetovnost i
zanimanje za praktino po kojima su Kinezi kasnije postali poznati
stavljeni su u prvi plan i Konfucije je uinio mnogo na utvrivanju
njihove ovosvjetovne usmjerenosti.
Ne kaem da je drutvo kakvo znamo cijelo, napisao je John
~ 222 ~

BU&CW

Dewey, ali sigurno pretpostavljam da je najira i najbogatija

pojavnost cjeline dostupna naemu opaanju. Konfucije bi se sloio.
Njegova je filozofija bila mjeavina zdravog razuma i praktine
mudrosti. Nije imala dubinu metafizike misli, nikakve bljeskove
spekuliranja ni pozive na kozmiku pobonost koji potresaju duu.
Konfucije inae nije govorio o duhovima. Prepoznaj da zna ono to
zna i da ne zna ono to ne zna, rekao je.24 Sluaj puno, na jednoj
strani ostavi ono to je upitno i govori s dunim oprezom o ostatku.
Vidi puno, na jednoj strani ostavi ono ije je znaenje nejasno i s
potovanjem postupaj prema ostatku. Kad god su ga ispitivali o
onosvjetskim pitanjima, Konfucije bi skretao pozornost natrag na
ljudska bia. Na pitanje o sluenju duhovima umrlih, odgovorio je:
Niste sposobni sluiti ak ni ljudima. Kako ete sluiti duhovima? Na
pitanje o smrti, odgovorio je: Ne razumijete ak ni ivot. Kako ete
razumjeti smrt?25 Ukratko: jedan po jedan svijet.
Specifina ilustracija naina na koji je Konfucije prebacio sredite
zanimanja s Neba na Zemlju vidljiva je u njegovoj promjeni naglaska sa
tovanja predaka na sinovsko potovanje. U drevnoj Kini mrtvi su bili
oboavani. U skladu s konzervativnom stranom svoje prirode,
Konfucije nije uinio nita to bi ukinulo drevne naslijeene obrede.
Nije negirao postojanje duhova mrtvih, upravo suprotno savjetovao
je da se prema njima odnosi kao da su prisutni. Istodobno, njegov
osobni naglasak bio je usmjeren prema ivuoj obitelji. Isticao je da je
najvanija veza ona izmeu krvnih srodnika. Za njega su obveze
sadanjih lanova obitelji jednih prema drugima bile vanije od
njihovih dunosti prema pokojnima.
Mjera u kojoj je Konfucije prebacio naglasak s Neba na Zemlju ne
bi nas smjela navesti na zakljuak da je on potpuno razdvojio Zemlju
od Neba. On nije odbacio osnovne crte onodobnog pogleda na svijet
sastavljenog od Neba i Zemlje, boanskoga stvaralakog para, napola
fizikog, a napola vie od fizikog, kojim upravlja vrhovni Shang Ti.
Premda je bio suzdran u vezi s natprirodnim, nije ga se odrekao
negdje u svemiru postojala je sila koja je bila na strani dobra. Zato je
~ 223 ~

BU&CW

irenje pravednosti bilo kozmiki zahtjev, a Volja Neba prva stvar

koju bi chun tzu potovao. Konfucije je vjerovao da ima mandat za
irenje svojega uenja. Kad je tijekom dugoga pjeaenja napadnut u
gradu Kwangu, tjeio je svoje sljedbenike rekavi im: Nebo me
imenovalo da poduavam ovaj nauk i dok god to radim, to mi mogu
uiniti ljudi Kwanga?26 Osjeajui se zanemarenim od vlastitoga
naroda, tjeio se milju: Postoji Nebo koje me poznaje! Jedna od
najee citiranih religijskih izreka svih vremena dola je iz njegova
pera. Onaj koji uvrijedi bogove nema se kome moliti.27

Ovaj ogranieni i donekle razblaeni teizam pomae nam

razumjeti zato jedan dananji konfucijanski uenjak moe napisati da
je najvii konfucijanski ideal jedinstvo ovjeka i Neba, dodajui da je
to u Doktrini sredine opisano kao ovjek koji ini trojstvo s Nebom i
Zemljom.28 Utvrivanjem te zajednice ili trojstva kao konanog cilja
Konfucijeva projekta, moemo nastaviti s njegovim sljedeim koracima
koji su u naemu prethodnom nabrajanju stali malo prije konanoga
cilja. Projekt postajanja potpuno ovjenim ukljuuje transcendiranje,
redom, egoizma, nepotizma, lokalizma, etnocentrizma i ovinistikoga
nacionalizma i (trebali bismo dodati) izolirajueg, samodostatnog
humanizma. Nastavit emo s rijeima prethodno citiranoga
konfucijanskog uenjaka:
Kako bismo od sebe uinili zasluna partnera Neba, moramo neprekidno
biti u kontaktu s tom tihom iluminacijom zbog koje ispravnost i zakon u
naim srcima-umovima i dalje svijetle blistavo. Ako ne moemo nadii
ogranienja svoje vrste, najvie emu se moemo nadati jest iskljuivi,
svjetovni humanizam koji zagovara ovjeka kao mjerilo svih stvari.
Suprotno, Konfucijev je humanizam ukljuiv; on je iskazan po
antropokozmikom vienju vizija. ovjenost u svojoj sveobuhvatnoj
punoi oblikuje jedno tijelo s Nebom, Zemljom i mnotvom stvari i
omoguuje nam da obujmimo svemir u svojoj osjetljivosti.29

~ 224 ~

Utjecaj na Kinu

BU&CW

U knjizi Sljedeih milijun godina Charles Galton Darwin napisao je

da svatko tko eli ostvariti znaajan utjecaj na ljudsku povijest moe
birati izmeu triju podruja djelovanja. Moe se odluiti za izravnu
politiku akciju, stvoriti novo vjerovanje ili pokuati promijeniti genski
sastav ljudske vrste. Prva je metoda najslabija jer uinci politike
akcije rijetko nadive svojega izvritelja. Trea je neizvediva jer bi, ak
i kad bismo imali znanje i tehniku, bilo teko nametnuti genetsku
politiku ak i na kratko razdoblje i gotovo bi sigurno bila odbaena
prije nego to bi se ostvarili ikakvi vidljivi rezultati. Upravo zato,
zakljuuje Darwin, vjerovanje daje najbolju praktinu nadu koju
ovjek moe imati da bi doista nadzirao svoju sudbinu.30
Najjasniju potvrdu te tvrdnje povijest daje Konfucijevim
radovima. Njegovo je uenje dulje od dvije tisue godine duboko
utjecalo na etvrtinu stanovnitva naega planeta. Sudbina njegova
uenja pria je o uspjehu jer je nevjerojatan ishod Konfucijeve izvana
neugledne karijere bilo osnivanje klase uenjaka koji e postati
vladajua elita Kine, a on je postao najvanija osoba kineske povijesti.
Konfucijevi su tekstovi 130. g. pr. Kr. prihvaeni kao osnovna
disciplina za izobrazbu dravnih slubenika, uzorak koji se nastavio
(uz prekid tijekom politike fragmentacije 200. 600. g. p. Kr.) sve do
propasti Carstva 1905. Za vladavine dinastije Han konfucijanizam je
postao dravna religija. Godine 59. p. Kr. propisano je da se u svim
gradskim kolama prinose rtve Konfuciju, a u 7. i 8. stoljeu u svakoj
carskoj prefekturi podignut je hram kao svetite Konfuciju i njegovim
najvanijim uenicima. Slavni kineski sustav dravnih ispita koji je
demokratizirao javnu slubu nekoliko stoljea prije nego to je ostatak
svijeta sanjao o tome temeljio se na konfucijanskim djelima. Dinastija
Sung (od kasnog 10. do kasnog 13. stoljea) usavrila je sustav koji je
ostao takav do prvih godina naega stoljea.
Darwin prati svoju opu teoriju o snazi vjerovanja i govori da
kinesku civilizaciju (koju je Konfucijeva vjera snano oblikovala)
treba prihvatiti kao uzor vie od ijedne druge svjetske civilizacije. Mi
~ 225 ~

BU&CW

neemo ii tako daleko. Ne postoji mjera po kojoj bismo mogli

kvalitativno poredati civilizacije pa emo se zadovoljiti kvantitetom i
brojkama koje priaju objektivnu priu. Za razliku od Europe, pa ak i
Indije, Kina se odrala zajedno iskovavi politiku strukturu koja je na
svojemu vrhuncu obuhvaala treinu stanovnitva Zemlje. Kinesko je
Carstvo opstalo pod uzastopnom vlau dinastija dulje od dvije tisue
godina, toliko dugo da u usporedbi s njim Aleksandrovo, Cezarovo ili
Napoleonovo carstvo djeluju kratko poput treptaja. Pomnoimo li broj
godina trajanja carstva s brojem ljudi koje je obuhvaalo u prosjenoj
godini, ono proizlazi kao kvantitativno najdojmljivija drutvena
institucija koju su ljudska bia smislila.
Teko je rei to je tono Konfucije pridonio toj instituciji jer su
se konfucijanske vrijednosti s vremenom stopile s opim
vrijednostima kineskog naroda do toke u kojoj ih je teko razlikovati.
Zato emo spomenuti neka svojstva kineskoga karaktera koja su
Konfucije i njegovi uenici, ako ih ve nisu stvorili, onda barem
pojaali. Svojstva koje emo spomenuti vie-manje prekrivaju cijelu
istonu Aziju jer su Japan, Koreja i vei dio jugoistone Azije smiljeno
uvozili konfucijansku etiku.
Poet emo s naglaenom vanou drutvenoga u istonoj Aziji
koju je Konfucije pomogao utemeljiti. O tome je govorio gotovo svaki
sinolog, ali dovoljno je spomenuti dva citata. Cijela je kineska
filozofija ponajprije socijalna filozofija, primijetio je Etienne Balazs, a
Wing-tsit Chan se slae: Kineski filozofi prvenstveno su se zanimali za
etike, socijalne i politike probleme. Kako bismo odmah vidjeli
provoenje tog drutvenog naglaska u praksi, primijetit emo da se
cijela Kina, premda veliine kontinentalnoga dijela SAD-a, nalazi u
samo jednoj vremenskoj zoni. ini se kako je Kinezima vanije da su
meusobno usklaeni u vremenskom smislu nego da su im satovi
prilagoeni neosobnoj prirodi.
Rije je, naravno, o sitnici, ali mali znakovi esto otkrivaju
duboko usaena stajalita, a postoje i vei dokazi. Konfucijev je
drutveni naglasak kod Kineza proizveo poznatu drutvenu
~ 226 ~

BU&CW

uinkovitost sposobnost obavljanja stvari velikih dimenzija kad se

pojavi potreba za njima. Povjesniari nagaaju da je taj drutveni
naglasak poeo s ranom kineskom potrebom za glomaznim projektima
navodnjavanja s jedne strane i divovskih nasipa za obuzdavanje
njezinih razuzdanih rijeka s druge strane i ne smijemo previdjeti
injenicu da drutvena uinkovitost (kako je ovdje nazivamo) moe
biti pogreno primijenjena zato je u Kini bilo puno despotizma.
Meutim, ini se da je uinkovitost, u dobrim i u loim inaicama, ipak
injenica. Suoena s populacijskim problemom u treoj etvrtini
devetnaestog stoljea, Kina je uspjela u samo jednom desetljeu
prepoloviti natalitet, a u trideset godina izmeu 1949. i 1979.
oslobodila je etvrtinu svjetskoga stanovnitva gladi, poplava i
epidemijske bolesti, ini se zauvijek. Kako je Scientific American
istaknuo u izdanju iz rujna 1980.: Ovo je veliki povijesni dogaaj.31
Izravno vezan za temu ove knjige jest nain, jedinstven meu
svjetskim civilizacijama, na koji je Kina ujedinila svoje religije. U Indiji i
na Zapadu religije su iskljuive, moda ak i konkurentske nema
smisla nekoga istodobno smatrati kraninom, muslimanom i idovom
ili ak budistom i hinduistom istodobno. Kina je imala drukiji pristup.
Tradicionalno je svaki Kinez bio konfucijanist u etici i javnom ivotu,
taoist u privatnom ivotu i higijeni te budist u trenutku smrti sa
zdravim prstohvatom amanistike puke religije ubaenim usput. Ili
kao to je netko rekao: Svaki Kinez nosi konfucijanski eir, taoistiku
haljinu i budistike sandale. U Japanu je toj kombinaciji dodan i
intoizam.
Vanost obitelji u Kini tri od Konfucijevih pet osnovnih odnosa
odnose se na nju gotovo da ne treba komentirati. Neki sinolozi tvrde
da, kad se dodaju tovanje predaka i sinovsko potovanje, obitelj se
pojavljuje kao prava religija kineskog naroda. U Kini se prvo navodi
obiteljsko prezime i tek nakon njega osobno ime. Proirena kineska
obitelj opstala je sve do 20. stoljea, kao to dokazuje ovaj zapis:
Jedna obitelj moe obuhvatiti i osam generacija ukljuujui brau,
ujake, praujake, sinove, neake i sinove neaka. ak i do trideset
~ 227 ~

BU&CW

mukih roditelja s njihovim potomcima, svaki sa svojim precima i

potomstvom sve do djedova i unuadi, znaju ivjeti u jednoj
zajednikoj obiteljskoj kui koja obuhvaa samo jednu obitelj.32
Kineski vokabular za obiteljske odnose nevjerojatno je sloen. Jedna
rije za brata je previe nespretna pa moraju postojati najmanje dvije
kako bi se naznailo je li brat mlai ili stariji od govornika. Slino je sa
sestrama, ujnama, ujacima, djedom i bakom, gdje su potrebne razliite
rijei kako bi se razlikovale obiteljske veze s oeve i majine strane.
Sveukupno, postoje nazivi za 115 razliitih odnosa unutar proirene
kineske obitelji.33 Snane obiteljske veze mogu sputavati, ali imaju i
puno koristi i u istonoj Aziji uspjeno postoje sve do dananjih dana.
Sjetimo se niske stope kriminala kod kue stopa kraa u Japanu je
samo jedan posto kraa u SAD-u i primjerenog ponaanja
istonoazijskih doseljenika u drugim zemljama njihova stopa
delinkvencije je niska, a uspjeh i pokretljivost prema gore visoki.
Rodbina redovito pomae dodatno obrazovanje ak i dalekih srodnika.
Naglasak na starijem partneru u tri od Konfucijevih pet osnovnih
odnosa pridonio je poveanju istonoazijskoj potovanja prema
starenju ak do stava koji granii s oboavanjem. Kad netko na Zapadu
prizna da mu je 50 godina, vjerojatno e dobiti odgovor slian ovome:
Ne izgleda ni godinu starije od 40. U tradicionalnoj Kini ljubazan
odgovor vjerojatno bi glasio: Izgleda ba kao da ti je 60 godina.
Sredinom 1980-ih jednog je starijeg posjetitelja u Japanu njegov
japanski prijatelj pitao koliko je mudar. Stranac se zbunio i Japanac je
shvatio da je pogreno postavio pitanje. Ispriavajui se za svoj lo
engleski, objasnio mu je da ga je zapravo htio pitati koliko mu je
godina. Kad to usporedimo sa zapadnjakim stavom prema starosti
u etrdesetoj si dosegao vrh, a kad dosegne vrh, poinje padati
kontrast je oit. Suoena s neizbjenim propadanjem tijela, Kina je
stvorila drutvene strukture koje uzdiu duh. Sa svakim novim
roendanom pojedinac je mogao raunati na vie brige svoje obitelji i
poznanika i (kao to smo ve rekli) vie paljivog i brinog potovanja.
Konfucijeva doktrina sredine opstala je do dananjega doba u
~ 228 ~

BU&CW

kineskoj sklonosti pregovaranju, posredovanju i srednjem ovjeku

umjesto pribjegavanja krutim i bezlinim zakonima. Sve donedavno
sudski postupak smatrao se sramotnim, priznanjem ovjekova
neuspjeha zbog nesposobnosti da se problem rijee kompromisom koji
najee ukljuuje obitelj i prijatelje. Podaci za Kinu nisu dostupni, ali
sredinom 1980-ih Japan je u odnosu prema svojemu stanovnitvu
imao jednog odvjetnika na svaka 24 odvjetnika u SAD-u. Pitanje
pregovaranja vezano je za osebujnu orijentalnu pojavu lica jer u
pobjedniko/gubitnikom kontekstu zakonske presude strana protiv
koje glasi odluka gubi lice. Rije je o ozbiljnoj pojavi jer, morate li
ivjeti u intimnim odnosima sa svojim poznanicima, nikakvo
dugorono dobro ne moe doi iz toga da ih psiholoki zdrobite.
Potom je tu wen: Konfucijevo uvjerenje da uenje i umjetnost
nisu samo ukras nego sile koje mijenjaju drutva i ljudska srca. Kina je
prihvatila Konfucijevo uvjerenje, postavila je uenjake-birokrate na
vrh svoje drutvene ljestvice, a vojnike na dno. Je li igdje drugdje, osim
na Tibetu i tijekom prvih godina islama, postojao takav pokuaj
ostvarenja Platonova ideala kralja filozofa? Bio je to samo pokuaj, ali
na nekim je mjestima povremeno urodio plodom. Kina je imala zlatna
razdoblja kad je umjetnost cvjetala kao nigdje drugdje u to doba i
ostvareno je duboko uenje: odmah se sjetimo kaligrafije, Sung
slikanja pejzaa i plesa ivota tai chi chuana. Izumljen je i papir. etiri
stoljea prije Gutenberga otkriven je pokretni slog. Enciklopedija iz 15.
stoljea, vrhunac istraivanja dvije tisue uenjaka, dosegnula je
ukupno 11 095 svezaka. Kina je imala sjajnu poeziju, velianstveno
slikanje na svitcima i keramiku koja se zbog finoe svojega materijala
i ukrasa te zbog elegancije svojih oblika moe smatrati najboljom
lonarijom svih zemalja i svih vremena.34

Stapajui se s konfucijanskom umjetnou ivota, ti predmeti

wena stvorili su jedinstvenu kulturu. Mjeavina profinjenosti,
briljantnosti i umjerenoga dobrog ukusa obdarila je Kineze snagom
asimilacije koja je na svojemu vrhuncu bila bez premca. S
najotvorenijim dravnim granicama od svih velikih civilizacija, Kina je
~ 229 ~

BU&CW

bila izloena neprestanim napadima barbarskih konjica uvijek

spremnih nasrnuti na obine poljoprivrednike. Na vrata su im stigli i
Tartari iji je jedan dalekoseni prodor nanio smrtonosnu ranu
Rimskom Carstvu. Meutim, ono to nisu mogli odbiti od sebe, Kinezi
su apsorbirali. Svaki val napadaa obino bi izgubio svoj identitet
dragovoljnom asimilacijom: divili su se onome to su vidjeli. Uvijek
iznova nepismen napada, upadajui iskljuivo radi pljake, podlijee.
Nakon nekoliko godina najvea mu je elja napisati kopiju kineske
kitice koju njegov uitelj, koji je i njegov pokoreni rob, nee drati
potpuno nedostojnom gospodina, a najvea mu je nada da ga zamijene
za Kineza. Kublaj-kan je najbolji primjer. Osvojio je Kinu, ali je kineska
civilizacija osvojila njega jer mu je njegova pobjeda omoguila da
shvati svoju pravu ambiciju postati autentini Nebeski sin.

arolija nije potrajala. Kineska je civilizacija u 15. stoljeu jo bila

bez premca u svijetu, ali tada je poela stagnacija i posljednja dva
stoljea ne mogu se ni uzeti u obzir jer je Zapad, naoruan nadmonom
vojnom tehnologijom, preoteo sudbinu Kine iz njezinih vlastitih ruku.
Nema previe smisla raspravljati o konfucijanizmu u kontekstu od
Zapada potaknutog rata koji je natjerao opijum na Kineze i kasniju
podjelu Kine u europske zone utjecaja. ak i uvoz marksizma u 20.
stoljeu treba gledati kao oajniki pokuaj vraanja izgubljene
autonomije.
Za trajni konstruktivni konfucijanski utjecaj ne trebamo gledati
kinesku politiku 20. stoljea nego istonoazijsko ekonomsko udo
posljednjih 40 godina. Promatrani zajedno, Japan, Koreja, Tajvan i
Singapur, sve zemlje oblikovane konfucijanskom etikom, ine
dinamiko sredite ekonomskoga rasta kasnoga 20. stoljea
dojmljiv svjedok onoga to se moe dogoditi kad se znanstvena
tehnologija povee s onim to bismo ovdje mogli nazvati drutvenom
tehnologijom istonih Azijata. Jedan statistiki podatak i nakon toga
izvjetaj o jednom rutinskom dogaaju otkrit e nam zato je ta
drutvena tehnologija tako uspjena. Japanski su radnici 1982. u
prosjeku uzeli 5,1 dan godinjeg odmora od 12 na koje su imali pravo
~ 230 ~

BU&CW

jer bi (prema njihovim rijeima) dulji godinji odmori opteretili

njihove kolege.35 A izvjetaj kae ovako:

est je sati ujutro jednoga proljetnog jutra. Ispred glavnoga kolodvora u

Kyotu estorica mukaraca stoje u krugu i pjevaju. Svi su odjeveni u
bijele koulje i crne hlae, imaju crne kravate i sjajne crne cipele. Jedan
od njih ita prisegu kojom potvruju svoju namjeru da slue svojim
klijentima, svojoj tvrtki, gradu Kyotu, Japanu i cijelom svijetu. Oni su
vozai taksija koji svoj radni dan poinju na uobiajen nain.36
Nije vezan uz pitanje produktivnosti, ali drugi izvjetaj iz Kyota
istie ljubaznost po kojoj su stanovnici istonih zemalja poznati: U
neredu i guvi prometa u Kyotu dva automobila ogrebla su se
branicima. Oba vozaa izila su iz vozila. Svaki se naklonio neprestano
se ispriavajui za svoju nepaljivost.
Sve su to zaostali odjeci konfucijanskoga duha, ali ne moemo se
ne zapitati jesu li na izdisaju. Kakva je budunost te religije u
pozapadnjaenom svijetu?
Nitko ne zna odgovor. Moda je doista rije o religiji koja umire.
U tom sluaju, bilo bi primjereno zavriti ovo poglavlje rijeima koje je
Konfucije primijenio na samoga sebe dok mu je na samrtnoj postelji
pogled posljednji put zastao na velianstvenom krovu Tai Shana, svete
kineske planine:
Sveta planina se rui,
Balvan puca.
Mudar ovjek vene.
Ipak, proroci najee nadive politiare. Gandhi je nadivio
Nehrua, a ini se da e i Konfucije nadivjeti Mao Zedonga.

~ 231 ~

Prijedlozi za itanje

BU&CW

Knjiga Laurencea G. Thompsona Kineska religija (Belmont, CA:

Wadsworth, Inc., 1989.) daje dobar pregled religijske dimenzije Kine.
Za engleske prijevode najvanijih konfucijanskih tekstova mogu
preporuiti Konfucijeve razgovore Arthura Waleyja (New York:
Random House, 1989.) i Mencije D. C. Laua (New York: Penguin Book,
1970.). Za itatelje sklone filozofiji, A. C. Grahamova knjiga
Osporavatelji taa (La Salle, IL: Open Court, 1989.) daje najbolju opu
povijest kineske misli tijekom njezina tvorbenog razdoblja.
Ulomak o konfucijanskom projektu u ovom poglavlju najvie je
nadahnut djelima suvremenoga konfucijanskog uenjaka Tu
Wei-minga, posebice njegovim knjigama Konfucijanska misao: Sebstvo
kao kreativna preobrazba (Albany: State University of New York Press,
1985.) i ovjenost i samonjegovanje: Eseji o konfucijanskoj misli
(Fremont, CA: Jain Publishing, 1980.).
U svojemu pregledu konfucijanizma nisam izdvojio
neokonfucijanizam u zasebnu cjelinu. Kao vaan pokret koji je
preuredio konfucijanizam izloen taoistikom i budistikom utjecaju,
poeo je u osmom stoljeu, snano procvjetao u jedanaestom i
dvanaestom i proizvodio istaknute tumae sve do dananjega doba.
Konkretno, neokonfucijanski su uenjaci izradili pogled na svijet slian
budistikoj kozmologiji i sustav moralne filozofije koji konfucijansku
etiku objanjava metafizikim pojmovima. Njihova je pria
predstavljena u knjizi Carsuna Changa Razvoj neokonfucijanske misli
(Albany: State University of New York Press, 1957.).
Knjiga Konfucije svjetovni i sveti autora Herberta Fingarettea
(New York: Harper & Row, 1972.) posebna je po tome to ju je napisao
istaknuti suvremeni filozof koji ne raspravlja o Konfucijevim idejama
zbog njihove povijesne vanosti, nego zato to je (Fingarettovim
vlastitim rijeima) mislilac s matovitom vizijom ovjeka jednakog u
njegovu sjaju bilo kojem kojeg znam.
Knjige o konfucijanizmu dostupne u hrvatskim knjiarama: Dan,
~ 232 ~

BU&CW

Yu, Konfucije iz srca, Zagreb, Planetopija, 2010.; Confucius, Izreke,

Zagreb, Nova Akropola, 2006.; Confucius, Veliko uenje, Beograd, BIGZ,
1984.; Milinski M., Mudrosti Kine i Japana, Zagreb, Cid-Nova, 1999.

Biljeke
1. Konfucijevi razgovori, VII:1.
2. Doktrina sredine, poglavlje 13. Izjava slinog duha nalazi se u
Razgovorima, XIV:28.
3. Razgovori, VII:33.
4. Ibid.

5. Kako je izvijestila Ruth Benedict.

6. Arthur Waley, Put i njegova mo, 1934. Ponovljeno izdanje.
(London: Allen & Unwin, 1958.), 32.
7. Stav realista koji u predstaviti ponajprije nam dolazi kroz
poglede ortodoksnih konfucijanskih povjesniara. Uenjaci se pitaju
zalazi li njihova karakterizacija nekad u karikaturu, ali opa bit
njihovih prikaza nije upitna.
8. Citirano u Arthur Waley, Tri naina miljenja u drevnoj Kini,
1939. Ponovljeno izdanje. (London: Allen & Unwin, 1963.), 199.
9. Han Fei Tzu, kako je citirano u Waley, Put, 74.

10. Waley, Put, 162.

11. Premda je ljubav doslovno znaenje rijei ai, A. C. Graham
rabi izraze uzajamna briga ili briga za sve za prijevod ove fraze
tvrdei da bolje odgovaraju mohistikoj pragmatinoj i funkcionalnoj
naravi.
12. Yi-pao Mei, Mo Tzu, zanemareni Konfucijev suparnik, 1929.
Ponovljeno izdanje. (Westport, CT: Hyperion Press, 1973.), 80f.
13. Yi-pao Mei, Mo Tzu, 89, 145.

~ 233 ~

BU&CW

14. Ibid, 83.

15. Odgovore rasporeujem shematski, a ne kronoloki. Tek su

nakon Konfucijeve smrti suparniki odgovori koje je on odbio
sustavno izneseni. Njegovi su uenici, slijedei uiteljeve smjernice,
otvoreno dokazivali protiv njih.
16. A. C. Graham, Osporavatelji taa (La Salle, IL: Open Court,
1989.), str. 43.
17. Walter Lippmann, Dravna filozofija (Boston: Little, Brown &
Co., 1955.).

18. Waley, Put, 161.

19. Chiang Molin, Plime sa Zapada (New Haven, CT: Yale
University Press, 1947.), 9, 19.
20. Konfucije, citat Arthura Waleyja, Konfucijevi razgovori, 1938.
Ponovljeno izdanje. (London: Allen & Unwin, 1956.), 28.
21. Razgovori, XII:2, XV:24.
22. Proirio sam Konfucijeve izraze otac/sin, stariji
brat/mlai brat kako bi bolje odgovarali modernom senzibilitetu. Ne
mislim da e to povrijediti stvarnu Konfucijevu namjeru.
23. Razgovori, XVII:9.
24. Ibid, II:17.
25. Ibid, XI:11.
26. Ibid, IX:5.

27. Ibid, III:13.

28. Tu Wei-ming, Svijet i ja (kolovoz 1989.): 484.

29. Ibid, 485.

30. Charles Galton Darwin, Sljedeih milijun godina (Garden City,
NY: Doubleday, 1953.).
31. Ding Chen, Ekonomski razvoj Kine, Scientific American
(Rujan 1980.): 152.
~ 234 ~

BU&CW

32. F. C. S. Northrop, Pripitomljavanje nacija (New York:

Macmillan, 1953.), 117.

33. Maxine Hong Kingston, ena ratnik (New York: Random

House, 1989.), 12.
34. Miljenje iskusnoga kolekcionara citirano u Rene Grousset,
Uspon i rasko Kineskoga Carstva, 1953. Ponovljeno izdanje. (Berkeley:
University of California Press, 1965.), 207.
35. Novinska kolumnistica Georgie Anne Geyer, iz Tokija, 13.
kolovoza 1983.
36. East West Journal (Prosinac 1979.).

~ 235 ~

BU&CW

V. Taoizam
Nijedna civilizacija nije jednobojna. Klasine boje konfucijanizma u
Kini nisu bile uravnoteene samo duhovnim sjenkama budizma nego i
romantinim nijansama taoizma.

Stari majstor
Tradicija kae da taoizam (ili daoizam) potjee od ovjeka
imenom Lao Tzu koji je navodno roen oko 604. g. pr. Kr. Lao Tzu je
tajanstvena figura. O njemu ne znamo nita posve sigurno, a uenjaci
se pitaju je li uope postojao. Ne znamo ak ni njegovo ime jer je Lao
Tzu to se moe prevesti kao stari djeak, stari momak ili
veliki stari majstor oito naziv iz privrenosti i potovanja.
Zapravo, sve to imamo jest mozaik legendi. Neke od njih su
fantastine: zaeo ga je meteor, bio je u majinoj maternici 82 godine i
roen je kao stari mudrac sijede kose. Drugi dijelovi prie doimaju se
vjerodostojnije: uvao je arhive u svojoj rodnoj dravi na zapadu i oko
tog je zanimanja ispleo jednostavan i ponizan ivot. Pretpostavke u
vezi s njegovom osobnou gotovo u potpunosti proizlaze iz jednoga
saetog sveska koji je navodno napisao. Iz njega su neki zakljuili da je
Lao Tzu bio povueni osamljenik obuzet mistinim meditacijama, dok
ga drugi opisuju kao prizemljenu osobu srdana susjeda sa
ivahnim smislom za humor.
Pretpostavlja se da je jedini onodobni portret onaj koji je
priopio prvi kineski povjesniar Ssu-ma Chien i govori samo o
zagonetnom dojmu koji je Lao Tzu ostavljao dojam da je posjedovao
dubinu razumijevanja koja je prkosila jednostavnom poimanju. Prema
tom je zapisu Konfucije, zainteresiran onim to je uo o njemu, posjetio
Lao Tzua. Njegov opis dogaaja otkriva da ga je udni ovjek zbunio
ostavivi ga puna potovanja. Znam da ptica moe letjeti, znam da
~ 236 ~

BU&CW

riba moe plivati, znam da ivotinje mogu trati. Stvorenja koja tre
mogu se uhvatiti u mreu, ona koja plivaju mogu se uhvatiti u pletene
zamke, ona koja lete mogu biti pogoena strijelom. Ali zmaj je izvan
moga znanja, on se uzdie u nebo na oblacima i vjetru. Danas sam vidio
Lao Tzua i on je poput zmaja!
Tradicionalni portret zavrava izvjetajem da se Lao Tzu,
raaloen zbog nesklonosti njegova naroda njegovanju prirodne
dobrodunosti koju je on zagovarao i tragajui za sve veom samoom
u posljednjim godinama ivota, popeo na vodenog bizona i odjahao na
zapad, prema dananjem Tibetu. uvar u prolazu Hankao pokuao ga
je nagovoriti da se vrati jer je osjetio njegovu neobinu osobnost. Ali
nije uspio pa je pitao staroga djeaka hoe li barem civilizaciji koju
naputa ostaviti zapise svojih uvjerenja. Lao Tzu je pristao napisati
knjigu, povukao se na tri dana i nakon toga se vratio s tankim sveskom
od pet tisua znakova naslovljenim Tao Te Ching ili Put i njegova mo.
Testament udomaenosti ovjeanstva u svemiru, moe se itati pola
sata ili cijeli ivot i do danas ostaje osnovni tekst taoistike misli.
Ovo je doista neobian portret navodnog osnivaa religije. Stari
djeak nije propovijedao. Nije organizirao ni promicao. Na tui je
zahtjev napisao nekoliko stranica, odjahao dalje na vodenom bizonu i,
to se njega tie, to je bilo sve. Potpuno drukije od Budhe koji je 45
godina tumarao pranjavim cestama Indije kako bi propovijedao
prosvjetljenje i posve drukije od Konfucija koji je salijetao vojvode i
prineve pokuavajui se domoi administrativnog uporita za svoje
zamisli ili barem prilike da ga sasluaju. Ali Lao Tzu nije se zamarao
uspjehom svojega uenja, a slavu i bogatstvo ne trebamo ni spominjati,
ak ni toliko da ostane dovoljno dugo odgovoriti na pitanja. Ipak, bez
obzira je li pria o njegovu ivotu istinita ili izmiljena, ona je toliko u
skladu s taoistikim shvaanjima da e zauvijek ostati dio taoizma.
Vladari su za tu tajnovitu osobu tvrdili da je njihov predak, a ak su i
uenjaci iako smatraju da Tao Te Ching nije napisala samo jedna
osoba i da je oblik u kakvom ga danas znamo dobio tek u drugoj
polovini 3. stoljea pr. Kr. priznali da je knjiga toliko usklaena da
~ 237 ~

BU&CW

moramo pretpostaviti postojanje nekoga pod ijim je utjecajem dobila

svoj oblik i nemaju prigovora na to to ga mi zovemo Lao Tzu.

Tri znaenja taa

Kad otvorimo taoistiku Bibliju, Tao Te Ching, odmah vidimo da
se u njoj sve vrti oko sredinjega pojma samoga taa. Ta rije doslovce
znai staza ili put. Ali postoje tri naina na koje se taj put moe
razumjeti.
Prvo, tao je put konane stvarnosti. Taj se tao ne moe opaziti pa
ak ni jasno pojmiti jer je pregolem da bi ga ljudski razum obujmio.
Tao Te Ching u svojoj prvoj reenici objavljuje da je jezik nedostatan za
njega: Tao koji moe biti izgovoren nije pravi tao. Unato tomu, taj
neiskazivi i transcendentni tao temelj je svega to slijedi. Iznad svega,
iza svega i ispod svega je Maternica iz koje sav ivot izvire i u koju se
vraa. Zadivljen pomilju na to, autor/urednik Tao Te Chinga
povremeno se preputa pohvalama jer ga iskonski tao suoava s
osnovnim ivotnim misterijem, misterijem svih misterija. Kako je
jasan! Kako je tih! To mora biti neto vjeno postojee! Od svih velikih
stvari, tao je sigurno najvea. Meutim, njegova se neopisivost ne
moe zanijekati pa smo uvijek iznova izazvani taoistikim epigramom
koji zadirkuje: Oni koji znaju ne govore. Oni koji govore ne znaju.1
Premda je tao krajnje transcendentan, on je i prisutan. U tom
drugom znaenju, tao je put svemira, norma, ritam, pokretna sila u
cijeloj prirodi, ureujue naelo u pozadini cijeloga ivota. Iza, ali i
usred cijeloga ivota, jer kad tao ue u taj drugi oblik, on prisvaja
tijelo i obavjetava sve stvari. On prilagoava svoju ivopisnu
sutinu, objanjava svoju mnogostruku punou, podvrgava svoj
blistavi sjaj i preuzima slinost praini. Vie duh nego materija, tao se
ne moe potroiti. to se vie rabi, vie e ga biti jer on je fontana koja
uvijek radi kao to je Plotin rekao za svoju kopiju taa, njegovo Jedno.
Obiljeava ga i neizbjeivost jer kad jesen stigne, nijedan list nee biti
poteen zbog svoje ljepote, nijedan cvijet zbog svog mirisa. Ipak,
~ 238 ~

BU&CW

zapravo je dobroudan. Otmjen, a ne nagao, tean, a ne neodluan,

beskrajno je velikoduan. Daje ivot svim stvarima i zato ga mogu zvati
Majkom svijeta. Izvritelj prirode tao u ovom drugom obliku nalikuje
Bergsonovu ivotnom poletu. Kao ureiva prirode nalikuje lex aeterni
klasinoga Zapada, vjenom zakonu koji gradi svijet. Kolega Charlesa
Darwina, George Romanes, kao da je govorio o njemu kad se pozivao
na povezujue integrativno naelo cjeline Duh, tako rei, svemira
nagon bez strategije koji tee sa svrhom.
U svojem treem znaenju tao se odnosi na put ljudskog ivota
kad se ispreplee s taom svemira koji smo upravo opisali. Vei dio
ovog poglavlja potanko e objanjavati ono to taoisti predlau kakav
bi taj nain ivota trebao biti. Meutim, najprije je potrebno istaknuti
da u Kini nije postojao jedan taoizam, nego tri.

Tri odnosa prema moi i tri taoizma

Tao Te Ching, naslov osnovnoga taoistikog teksta, prevodi se i
kao Put i njegova mo. Vidjeli smo da se prvi od tih imenikih pojmova,
put, moe tumaiti na tri naina. Sada moramo dodati da isto vrijedi i
za drugu imenicu, mo. Kao odgovor na tri naina na koje se moe
pristupiti teu ili moi, u Kini su nastale tri vrste taoizma toliko razliite
da se na prvi pogled ini kako nemaju nita vie zajedniko od
homonima, primjerice luk/lk ili ksa/kosa, koji zvue isto, ali imaju
razliita znaenja. Otkrit emo da to nije sluaj, ali najprije emo
razlikovati te vrste. Dvije imaju uobiajene oznake, filozofski taoizam i
religijski taoizam, a budui da je u religijski taoizam bilo ukljueno
puno vie ljudi, on se esto naziva i popularnim taoizmom. Trea kola
(koja e biti druga u naem redoslijedu predstavljanja) previe je
raznovrsna da bi imala samo jedan naziv. Ipak, njezina populacija ini
skupinu iji je identitet mogue utvrditi i to zato to svi imaju
zajedniki cilj. Svi sudjeluju u vitalizirajuim programima iji je cilj
omoguiti mo taa, njegov te koji tee kroz ljudska bia.
~ 239 ~

BU&CW

Uinkovita mo: filozofski taoizam

Za razliku od religijskoga taoizma koji je postao potpuno
razvijena crkva, filozofski taoizam i vitalizirajui taoizam (nespretan
naziv koji emo rabiti za drugu skupinu) i dalje su razmjerno
neorganizirani. Filozofski taoizam je misaon, a vitalizirajui programi
su aktivni, ali nisu formalno institucionalizirani nita vie od
transcedentalistikog pokreta u Novoj Engleskoj ili suvremenih
programa za tjelesnu rekreaciju.
Druga slinost koju dijele jest da su oba navedena taoizma
programi za samopomo. Ukljuuju i uitelje, ali njih je tonije smatrati
trenerima koji treniraju svoje studente usmjeravajui ih u onome
to trebaju razumjeti, kod filozofskog taoizma, i onoga to trebaju
uiniti, u sluaju vitalizirajuih programa. U izrazitoj suprotnosti
prema religijskom taoizmu, sljedbenici prvih dvaju programa
prvenstveno rade na samima sebi.
Razlika izmeu njih odnosi se na njihove stavove prema snazi taa
kojom se ivot hrani. Izrazimo li tu razliku otrije, rei emo da
filozofski taoisti pokuavaju ouvati svoj te tako da ga uinkovito
proiruju, dok vitalni taoisti rade na poveanju njegove dostupne
zalihe.
Filozofski je taoizam zapravo stav prema ivotu i zato se najlake
izvozi od svih triju taoizama, ima najvie toga za rei svijetu kao
cjelini pa emo se njime najvie baviti meutim, tek u drugoj
polovini ovoga poglavlja. Ovdje emo ga samo identificirati kako bismo
ga smjestili u njegov logian poloaj prije nego to nastavimo s druga
dva taoizma.
Nazvan kolskim taoizmom u Kini, filozofski taoizam povezan je s
imenima Lao Tzu, Chuang Tzu i Tao Te Ching. Moemo ga povezati sa
silom zapamtivi da filozofija trai znanje i kao to je Bacon znakovito
rekao svijetu znanje je mo, znati kako popraviti automobil znai
imati mo nad njime. Naravno, taoisti nisu eljeli popravljati strojeve,
nego ivot. Znanje koje osnauje ivot zovemo mudrou, a ivjeti
~ 240 ~

BU&CW

mudro, tvrde taoistiki filozofi, znai ivjeti na nain koji odrava

vitalnost ivota ne troei je na beskorisne, iscrpljujue naine na elu
s neslogom i sukobom. U drugom dijelu ovog poglavlja razmotrit emo
Lao Tzuove i Chuang Tzuove recepte za izbjegavanje takvog rasipanja,
a ovdje emo izdvojiti samo jednu toku. Njihove se preporuke temelje
na konceptu wu weija, fraze koja se doslovno moe prevesti kao
neinjenje, ali u taoizmu znai istu uinkovitost. Djelovanje u obliku
wu weija jest djelovanje u kojem je nesloga u meuljudskim
odnosima, unutarpsihikoj borbi i u odnosu prema prirodi svedena
na minimum.
Sad emo se okrenuti kultovima vitalnosti kao naoj drugoj vrsti
taoizma.

Proirena mo: taoistika higijena i joga

Taoistiki strunjaci kako emo nazvati praktiare ove
druge vrste taoizma jer su svi sudjelovali u nekoj vrsti programa za
obuku od kojih su mnogi vrlo zahtjevni nisu bili spremni zadovoljiti
se filozofskim ciljem uinkovitog upravljanja svojim udjelom taa.
eljeli su ii dalje od ouvanja prema poveanju udjela taa kojim su
raspolagali. Raunovodstvenim pojmovima reeno, ako su filozofski
taoisti radili na poveanju neto-profita rezanjem trokova
(smanjenjem nepotrebnih izdataka energije), taoistiki strunjaci htjeli
su poveati bruto-primanja.
Rije chi poziva na to da je se prepozna kao ispravan uvod u
drugu kolu jer, premda ona doslovce znai dah, njezino je pravo
znaenje vitalna energija. Taoisti su je rabili za oznaavanje moi taa
koju su iskusili kako prolazi kroz njih ili nije prolazila jer je bila
zaprijeena a njihov glavni cilj bio je unaprijediti njezin tok. Taoisti
koji su osjetili chi bili su opinjeni njome. Blake je tono zabiljeio
njihove osjeaje kad je rekao: Energija je ushienje jer energija je
ivotna sila, a taoisti su voljeli ivot. Dobro je biti iv, jo je bolje biti
vie iv, a biti vjeno iv je najbolje i otud potjeu taoistiki kultovi
~ 241 ~

BU&CW

besmrtnosti.
Kako bi ostvarili svoju svrhu maksimiziranja chia, ovi su se
taoisti bavili trima stvarima: materijom, pokretima i svojim umovima.

Bavei se materijom, pokuali su jesti stvari ini se da su

probali gotovo sve kako bi vidjeli moe li se chi proiriti
prehranom. Tijekom tog eksperimentiranja razvili su izvanrednu
farmakopeju ljekovitih biljaka,2 ali to je na neki nain bilo sluajno.
Ono to su zapravo traili nije bio lijek, nego poveanje poveanje i
proirenje ivotne sile, krajnji jamac onoga to e biti toliko traeni
eliksir ivota koji bi osigurao fiziku besmrtnost.3 Izvodili su i
seksualne eksperimente. U jednom takvom pokusu mukarci su
pretpostavili da e, ako zadre sjeme tijekom spolnog odnosa tako da u
trenutku ejakulacije pritisnu ispupeni dio dlana ispod palca uz bazu
penisa i tako preusmjere sjeme natrag u svoje tijelo,4 apsorbirati yin
svojih enskih partnerica bez rasipanja vlastite yang energije.
Razvijene su i razne vjebe disanja. Bavei se zrakom, najfinijim
oblikom materije, pokuavali su crpiti chi iz atmosfere.
Te napore za izvlaenjem chia iz materije u njezinim vrstim,
tekuim i plinovitim oblicima nadopunili su programi tjelesnih pokreta
poput tai chi chuana koji kalisteniku, ples, meditaciju, yin/yang
filozofiju i ratniku umjetnost okuplja u sintezu, u ovom sluaju
oblikovanu za izvlaenje chia iz kozmosa i uklanjanje zapreka njezinu
unutarnjem toku. Ovo posljednje bio je i cilj akupunkture.
Naposljetku, okreui se samome umu, osobe koje meditiraju,
mnogi od njih eremiti, razvili su taoistiku meditaciju. Ta je praksa
obuhvaala iskljuivanje svih ometanja i pranjenje uma do toke u
kojoj snaga taa moe premostiti fizike filtre i ui izravno u bie.
Ovaj trei nain poveavanja chia apstraktniji je od drugih dvaju
pa se o njemu mora vie rei. Za itatelje koji su proitali poglavlje o
hinduizmu u ovoj knjizi najbri pristup meditativnom taoizmu jest
sjetiti se onoga to je reeno o raja jogi, putu prema bogu kroz
psihofiziko vjebanje. Bez obzira je li Kina posudila od Indije po tom
~ 242 ~

BU&CW

pitanju, tjelesni poloaji i tehnike koncentracije iz taoistike meditacije

toliko nalikuju raja jogi da su sinolozi uveli sanskrtski pojam i nazvali
je taoistikom jogom. Ali Kinezi su svoju jogu ipak uinili posebnom.
Njihova sveprisutna drutvena briga navela ih je na ispitivanje
mogunosti da se chi, kojeg jogiji nakupljaju meditacijom, duhovnim
putem prenese u zajednicu kako bi ojaao njezinu vitalnost i
harmonizirao njezine poslove. Ruku pod ruku s konfucijanistima koji
su radili na podrutvljavanju tea moralnog primjera i obrednog
ponaanja, taoistiki jogiji pokuavali su izravno upregnuti tao
uvlaei ga najprije u svoja srca i umove, a potom ga usmjeravajui
prema drugima. Jogiji koji bi uspjeli u tom podvigu uglavnom bi bili
neprimijeeni, ali njihov je pothvat koji daje ivot uinio vie za
zajednicu od radova drugih dobroinitelja.
Ovdje graniimo s filozofskim taoizmom jer je taj jogijski taoizam
nadahnula poetna kineska opinjenost unutarnjim biem, za razliku
od vanjskoga. Djeca ne razlikuju te dvije strane svojega bia kao to ga
nisu razlikovali ni rani narodi. Jogijski ili meditativni taoizam pojavio
se kad je uznapredovala samosvijest Kineza iznijela subjektivno
iskustvo na vidjelo. Nov, vaan, uzbudljiv, svijet unutarnjeg bia
pozivao je na istraivanje. Svojim se ranim istraivaima inio toliko
oaravajuim da je u usporedbi s njim materija bila nitavna samo
ljutura i dodatak unutarnjem. Ali unutarnji je svijet sadravao
problem. Uzastopni nanosi zabrinutosti i rastresenosti toliko su
zamutili duu pa su se ti talozi morali ukloniti kako bi se konano
pojavilo bie kakvo treba biti. Izronila bi ista svijest i pojedinac bi
osim opaenih stvari vidio i ono pomou ega opaamo.
Kako bi stigli do te sutine, bilo je potrebno dokinuti svu
sebinost i njegovati savrenu istou misli i tijela. isti duh moe
postojati samo u ivotu koji je ukraen i obrisan. Otkrit e se samo
ondje gdje je sve isto, stoga stavite bie na stranu. Pojaane emocije
takoer se moraju uguiti. Uznemirujui povrinu uma, one
sprjeavaju introspekciju od toga da vidi dalje od njih, do izvora
svijesti ispod povrine. (Ovdje je slinost s filozofskim taoizmom sve
~ 243 ~

BU&CW

vea.) udnja i gnuanje, tuga i veselje, ushit i muka svaki od tih

osjeaja mora se slegnuti ako elimo da se um vrati svojoj izvornoj
istoi jer su za njega dobri jedino mir i tiina. Nestane li tjeskobe,
sklad izmeu uma i njegova kozmikog izvora doi e bez traenja.

Na dohvat je ruke, stoji odmah pokraj nas, ali ipak je nedodirljivo, stvar
koja se ne moe dobiti tako da posegnemo za njom. ini nam se udaljena
poput najdalje granice Beskonanog. Ali ipak nije daleko, svakoga dana
rabimo njezinu mo. Jer Put vitalnog duha ispunjava nae okvire, no
ovjek ga ipak ne moe pratiti. On odlazi, ali jo nije otiao. On dolazi, ali
jo nije stigao. Nijem je, ne isputa ton koji se moe uti, ali onda
iznenada otkrijemo da je tu u umu. Maglovit je i mraan, ne pokazuje
izvanjski oblik, no ipak se u velikoj bujici slio u nas pri naemu roenju.5

Nesebinost, istoa i emocionalna mirnoa preduvjeti su

ostvarenju potpunog znanja o samome sebi, ali mora ih nadmaiti
duboka meditacija. ekaj u tiini i doi e sjaj duha i udomaiti se u
tebi. Kako bi se to dogodilo, svi izvanjski opaaji moraju se umiriti, a
osjetila povui u potpuno unutarnju toku fokusa. Preporuuju se
poloaji tijela slini indijskim asanama, a disanje se takoer mora
pomno nadzirati: mora biti njeno i lagano poput disanja
novoroeneta ili ak embrija u maternici. Rezultat e biti stanje
pozornog ekanja poznato kao sjedenje prazne glave.
A kad spoznaja doe, to onda? S njom dolaze istina, radost i mo.
Klimaktini uvid meditativnoga taoizma dolazi zajedno s utjecajem
konanosti, sve napokon sjeda na svoje mjesto. Stanje se ne moe
opisati samo kao ugodno. Izravno opaanje izvora ovjekove svjesnosti
kao spokojnog i nepominog poput cara na prijestolju donosi nikad
prije doivljenu radost. Meutim, drutvena korisnost tog stanja
nalazila se u izvanrednoj moi koju je davalo nad ljudima i stvarima,
moi koja bi mogla pomaknuti Nebo i Zemlju. Smirenom umu
predaje se cijeli svemir. Tu smo duhovnu snagu povezivali s Indijom,
ali sveti Ivan od Kria daje potpuno isto obeanje: Bez napora e
pokoriti narode i stvari e ti biti podinjene. Vladar koji je vjet u
~ 244 ~

BU&CW

mirnoi mogao bi svojom mistino-moralnom moi vladati cijelim

narodom. Vladar koji je sam bez udnji i ima iznimnu duhovnu mo
automatski odvraa svoje podanike od njihovih razuzdanih udnji. On
vlada a da se ni ne zna da vlada.
Mudrac se oslanja na djelovanje bez injenja;
Stavlja se u pozadinu, ali uvijek je naprijed.
Ostaje izvana, ali uvijek je ondje.
Jesu li samo zato to on ne tei nikakvoj osobnoj svrsi
Sve njegove osobne svrhe ispunjene?6

Taoistikim je jogijima bilo jasno da se ne mogu nadati

razumijevanju od masa pa nisu ni pokuali obznaniti svoj poloaj. Kad
bi neto zapisivali, rijei su im najee bile prikrivene i tajnovite,
otvorene jednom tumaenju od onih koji su upoznati s njima i drugom
od ire javnosti. Takav nain pisanja djelomice je potaknut i njihovom
osjetljivou na pogrdne primjedbe koje misticizam esto privlai.
Otkrili smo da je i Chuang Tzu parodirao njihove vjebe disanja
izvjetavajui da ti ljudi izbacuju iskoriteni zrak velikom energijom i
udiu svje zrak. Penju se na drvee poput medvjeda kako bi gore
lake disali. Mencije se pridruio ismijavanju. Usporeivao je one koji
su traili duhovne preace prema drutvenoj harmoniji s nestrpljivim
poljoprivrednicima koji svake noi njeno vuku svoje usjeve kako bi
ubrzali njihov rast. Unato toj satiri, taoistika je joga imala prilino
veliku jezgru praktiara. Neki je sinolozi smatraju osnovnim gleditem
iz kojega je napisan Tao Te Ching. Ako je to tono, to je testament
tajnovitom jeziku knjige jer ona se obino ita na filozofski nain do
kojeg emo tek doi. Meutim, prije nego to se okrenemo u tom
smjeru, moramo predstaviti i treu veliku granu taoizma, religijski
taoizam.

~ 245 ~

BU&CW

Posredna mo: religijski taoizam

Filozofski taoizam pokuao je uinkovito upravljati uobiajenim
udjelom taa u ivotu, a energizirajui taoizam teio je podii osnovnu
zalihu taa, meutim neto im je oboma nedostajalo. Razmiljanje i
zdravstveni programi dugo traju, a prosjenom je Kinezu uvijek
nedostajalo vremena. Ipak, i oni su trebali pomo. Bilo je epidemija
koje je trebalo zaustaviti, pljakakih sablasti s kojima se moralo
obraunati i kia koje je trebalo potaknuti ili zaustaviti, ovisno o
potrebi. Taoisti su odgovarali na takve probleme. Mjere koje su
smiljali podudarale su se s djelovanjem brojnih vraeva, vidovnjaka,
amana i vjerskih iscjelitelja koji su do svojih moi doli prirodnim
putem i izgradili nepromjenjiv krajolik kineske narodne religije.
Religijski je taoizam institucionalizirao takve aktivnosti. Pod utjecajem
budizma, koji je u Kinu stigao otprilike u doba Krista, taoistika je
crkva u kineskom Tao Chiao, crkveni taoizam ili taoistika
uenja nastala u drugom stoljeu poslije Krista. Bila je usidrena u
panteonu ija su tri ishodina boanstva ukljuivala Lao Tzua. Od tih
boanstava potjeu sveti tekstovi koji su prihvaeni (posredstvom
njihova boanski otkrivenog podrijetla) kao istiniti bez ikakve sumnje.
Niz papinskog nasljeivanja u taoistikoj crkvi u Tajvanu traje sve
do dananjeg doba.
Popularni, religijski taoizam prilino je mraan. Njegov vei dio
izgleda izvana, to moramo uvijek zapamtiti kao primitivno
praznovjerje, ali ne smijemo zaboraviti da ne znamo puno o tome to
je energija, kako se kree ili kojim se sredstvima (i u kojem omjeru)
moe poveati. Znamo da iscjeljenje vjerom moe unijeti ili otpustiti
energiju, isto kao i vjera, ukljuujui i vjeru u samoga sebe. Placebo
takoer ima velik utjecaj. Kad tome dodamo energije koje mogu
stvoriti magnetske osobnosti, demagozi pa ak i studentska okupljanja,
a ne moramo ni spominjati tajanstvene zalihe u koje hipnotiari
uranjaju za koje nemamo nikakvo objanjenje ako zapamtimo sve te
injenice, moda e to umiriti nau oholost i omoguiti nam da
religijskom taoizmu damo pravu priliku. U svakom sluaju, njegova je
~ 246 ~

BU&CW

namjera jasna. Taoistiko je sveenstvo uinilo kozmiku ivotnu mo

dostupnom obinim seljanima.7

Tekstovi ove kole prepuni su opisa obreda koji, ako se precizno

izvode, imaju magine uinke, a rije magija ovdje dri klju za
sveeniki, specifino religijski taoizam. Ali moramo je osloboditi
uobiajenog znaenja koje ju je prekrilo. U suvremenom znaenju
magija je izvoenje trikova i odnosi se na izvoae koji obmanjuju
publiku na nain koji stvara iluziju djelovanja natprirodnih sila.
Meutim, magija je u prolosti bila vrlo cijenjena. Jacob Boehme ak je
otiao toliko daleko da je rekao: Magija je najbolja teologija jer je u
njoj uzemljena prava vjera. Budala je onaj tko je vrijea jer je ne
poznaje i vie je prevarant nego teolog razumijevanja. Tradicionalno,
magija se shvaala kao sredstvo pomou kojeg vie, okultne sile
postaju upotrebljive za primjenu u vidljivom svijetu. Nadovezujui se
na pretpostavku da vie sile postoje suptilno vlada vrstim, energija
vlada materijom, svijest vlada energijom i supersvijest vlada svijeu
magija je uinila te moi dostupnima. Kad hipnotizer kae subjektu
da e mu se tijelo ukoiti kad ga dotakne za rame, i to se dogodi
pomonici tada mogu staviti ovjekovo stopalo na jedan stolac i glavu
na drugi, a da mu tijelo ne padne pribliavamo se magiji u
tradicionalnom smislu jer hipnotizer doziva sile koje nisu samo
zapanjujue nego i tajanstvene. Ipak, hipnotizmu nedostaje magije jer
hipnotizirani ovjek nije u iznimnom stanju svijesti niti pripada
sveenikom redu za koji se vjeruje da je boanski osnaen. Za pravi
primjer magije u tradicionalnom smislu moramo se okrenuti neem
poput Petrova izljeenja Eneje opisanog u Djelima 9:32-34.
Jednom je Petar, obilazei sve vjernike, doao k svetima koji su ivjeli u
Lidiji. Ondje je pronaao ovjeka po imenu Eneja koji je osam godina bio
prikovan za krevet jer je bio uzet. Petar mu je rekao: Eneja, Isus Krist te
ozdravlja, ustani i uredi krevet! I Eneja je istog trenutka ustao.
Vano je primijetiti da to nije bilo udo. Bilo bi udo da je Krist
osnaio uzetog Eneju da ustane iz kreveta bez Petrove pomoi i to bi
~ 247 ~

BU&CW

bio primjer onoga to lijenici nazivaju spontanim ozdravljenjem. Ali

bilo je tako da je Petar imao ulogu u izljeenju, pretpostavljamo
neophodnu ulogu, i susreemo se s magijom, svetom magijom, kako se
ini, jer da je demon bio prizvan u zlonamjerne svrhe, to bi bilo
arobnjatvo na djelu.
Pod okriljem tradicionalno zamiljene magije, taoistika je crkva
dijelei polje djelovanja s arobnjacima, egzorcistima i amanima
smislila naine da upregne vie sile u humane svrhe.

Mijeanje moi
Filozofski taoizam, vitalizirajui programi za poveavanje
ovjekova osobnog chia i taoistika crkva: tri grane taoizma za koje se
isprva inilo da nemaju puno toga zajednikog, sad pokazuju
zajedniku obiteljsku crtu. Sve dijele istu brigu kako to vie
poveati taov oivljujui te i posebnosti njihovih briga padaju na
kontinuum. Kontinuum poinje zanimanjem za to kako uobiajeni udio
chia u ivotu rasporediti tako da se dobije najbolji rezultat (filozofski
taoizam). Otud nastavlja dalje pitajui moe li se ta uobiajena koliina
poveati (taoistiki vitalizirajui programi). I konano, pita mogu li se
kozmike energije skupiti, primjerice goruim staklom, tako da se
posredno primijene za dobrobit ljudi kojima je potrebna pomo
(popularni ili religijski taoizam).
Opasnost u tom ureenju su linije izmeu triju taoistikih
sektora koje su, da bi granica bila vidljivija, povuene preotro. Ali njih
ne razdvajaju vrsti zidovi i tonije bi bilo da ih zamislimo kao struje u
jednoj rijeci. Tijekom povijesti svaka je grana meudjelovala s drugim
dvjema, sve do taoizma u Hong Kongu i Tajvanu danas. John Blofeld,
koji je ivio u Kini tijekom 20 godina koje su prethodile komunistikoj
revoluciji, rekao je da nikad nije sreo taoista koji nije u odreenoj
mjeri bio povezan sa svim trima kolama.
Moemo saeti. Biti neto, znati neto i biti sposoban za neto
~ 248 ~

BU&CW

znai uzdignuti se iznad povrnoga. ivot ima sutinu do mjere da

objedinjuje dubinu misticizma (taoistika joga), izravnu mudrost
spoznaje (filozofski taoizam) i produktivnu mo magije (religijski
taoizam). Ondje gdje te tri stvari dolaze zajedno, tu je kola, a u Kini
je kola koju ovo poglavlje opisuje taoizam.
Sad je vrijeme da se vratimo filozofskom taoizmu i posvetimo mu
zasluenu pozornost.

Kreativno spokojstvo
Cilj filozofskog taoizma jest uskladiti pojedinev svakodnevni
ivot s taom, zajahati njegovu beskrajnu plimu i uivati u njegovu
protjecanju. Ve smo rekli da je osnovni nain kojim se to moe
ostvariti usavravanje ivota wu weija. Vidjeli smo da wu wei ne bi
trebalo prevoditi kao neinjenje ili mirovanje jer te rijei
pretpostavljaju stav temeljen na besposliarenju ili uzdrljivosti. Bolji
prijevodi su ista uinkovitost i kreativno spokojstvo.
Kreativno spokojstvo unutar jednoga pojedinca kombinira dva
naizgled neuskladiva stanja najvie djelovanje i najvie odmaranje.
Te prividne suprotnosti mogu istodobno postojati zato to ljudska bia
nisu zatvoreni entiteti. Oni plove neogranienim morem taa koji ih
odrava, kako bismo mi rekli, kroz njihove podsvjesne umove. Jedan
nain stvaranja jest praenjem izraunatih smjernica svjesnog uma.
Meutim, rezultati tog oblika djelovanja rijetko su dojmljivi, obino
vie podsjeaju na razvrstavanje i ureivanje nego na nadahnue.
Svaki umjetnik zna da istinsko stvaranje dolazi kad na neki nain
zaronimo u obilnije izvore podsvjesnog sebe. Ali da bi se to dogodilo
potrebno je odreeno odvajanje od povrinskog bia. Svjesni se um
mora opustiti, prestati stajati samom sebi na putu i osloboditi se.
Jedino je tako mogue razbiti zakon naopakog truda prema kojem nam
se na trud, to vie pokuavamo, vie vraa kao bumerang.
Wu wei je najvie djelovanje, dragocjena gipkost, jednostavnost i
~ 249 ~

BU&CW

sloboda koja tee iz nas ili bolje reeno kroz nas, kad na privatni ego i
svjesni napori popuste tuoj sili. Na neki je nain rije o vrlini kojoj se
pristupa iz smjera dijametralno suprotna Konfucijevu stavu. Konfucije
je svaki napor usmjeravao prema izgradnji obrasca idealnih reakcija
koje se mogu svjesno oponaati. Taoistiki je pristup suprotan
temelje svoga sebstva uskladiti s taom i pustiti da ponaanje spontano
izlazi iz njega. Djelovanje slijedi bie, nova e akcija slijediti novo,
mudrije, snanije bie. Tao Te Ching iznosi tu misao kratko i jasno:
Nain da inite jest da budete.

Kako moemo opisati djelovanje koje tee iz ivota utemeljena

izravno u tau? Njegovan silom koja je neogranieno profinjena,
beskonano zamrena, to je besprijekorna skladnost roena iz obilne
vitalnosti koja nema potrebe za naglostima ili nasiljem. Pojedinac
jednostavno puta da tao utjee i ponovno istjee van sve dok cijeli
ivot ne postane ples u kojem nema ni grozniavosti ni nejednakosti.
Wu wei je ivot koji se ivi bez napetosti:
Napnete li luk do kraja
Poalit ete to niste stali,
Previe naotrena pila
Postaje tanka i slaba. (Poglavlje 9)8

Meutim, daleko od nedjelovanja, to je utjelovljenje

popustljivosti, jednostavnosti i slobode vrsta iste uinkovitosti u
kojoj se pokreti ne troe na prepirke ili izvanjsku predstavu.
Netko se moe kretati tako dobro da ne ostavlja otiske stopala,
Govoriti tako dobro da mu jezik nikad ne klizne,
Raunati tako dobro da mu ne treba broja. (Poglavlje 27)

Uinkovitost tog reda oito zahtijeva izvanrednu vjetinu, a ta je

toka prenesena taoistikom priom o ribaru koji je mogao koncem
upecati golemu ribu jer je konac bio izraen toliko profinjeno da nije
imao najslabiju toku u kojoj bi puknuo. No taoistika vjetina rijetko
~ 250 ~

BU&CW

je vidljiva jer se, gledan izvana, wu wei nikad prisiljavan, nikad pod
pritiskom doima prilino lakim. Tajna se krije u nainu na koji
pronalazi prazne prostore u ivotu i prirodi i prolazi kroz njih. Chuang
Tzu, najvei promicatelj filozofskog taoizma, to je prikazao priom o
kuharu princa Wen Huija ija mesarska sjekirica nikad nije gubila na
otrini. Kad bi sjekao vola, ruka bi poletjela, a rame se spustilo.
Namjestio bi stopalo, pritisnuo koljenom i vol bi se raspolovio uz apat.
Sjajna sjekirica zujala je poput blagog povjetarca. U ritmu. U pravom
trenutku. Poput svetoga plesa. Poput Polja malina, poput drevnih
harmonija! Kad su ga pitali za njegovu tajnu, kuhar je odgovorio: U
zglobovima postoje meuprostori, a otrica je tanka i otra. Kad
pronae te praznine, to je sav prostor koji joj treba! Prolazi poput
povjetarca! Zato je moja sjekirica ve 19 godina otra kao prvoga
dana!9
Prirodna pojava za koju su taoisti smatrali da najvie nalikuje tau
jest voda. Bili su oarani nainom na koji voda odrava predmete i bez
napora ih nosi na svojoj povrini. Kineski znakovi za plivaa, kad se
deifriraju, znae doslovno onaj koji poznaje prirodu vode. Slino
tome, onaj koji poznaje osnovnu ivotnu silu zna da e ga ona podrati
ako se prestane bacati i mlatiti i ako se pouzda u njezinu potporu.
Ima li strpljenja ekati
dok se tvoj mulj ne slegne i voda razbistri?
Moe li ostati nepomian
dok se pravo djelovanje ne pojavi samo od sebe? (Poglavlje 15)

Dakle, voda je bila najblia paralela tau u prirodnom svijetu. Ali

voda je i prototip wu weija. Taoisti su primijetili nain na koji se voda
prilagoava svojoj okolini i trai najnia mjesta. Isto tako:
Vrhovno dobro je poput vode,
koja hrani sve stvari a da to ni ne pokuava.
Zadovoljna je niskim mjestima koje ljudi preziru.
Zato je poput taa. (Poglavlje 8)
~ 251 ~

BU&CW

Ipak, unato njezinu prilagoavanju, voda raspolae snagom

kakvu tvrde i lomljive stvari nemaju. U rijenom toku voda prati otre
rubove kamenja, ali onda ih pretvara u zaobljene oblutke i prilagoava
ih struji svog toka. Voda pronalazi put preko dravnih granica i ispod
razdjelnih zidova. Njezina njena struja topi kamenje i polako troi
ponosne planine koje nazivamo vjenima.
Nita na ovom svijetu
nije mekano i popustljivo poput vode.
Ipak, kod rastapanja tvrdog i nesavitljivog,
nita je ne moe nadmaiti.

Mekano svladava tvrdo;

Njeno svladava kruto.
Svi znaju da je to istina,
Ali rijetki to mogu provesti u djelo. (Poglavlje 78)
Bezgranino popustljiva, ali ipak neusporedivo jaka to su
svojstva vode koja krase i wu wei. Osoba koja utjelovljuje to stanje,
kae Tao Te Ching, djeluje bez djelovanja. Takav ovjek djeluje bez
pritiska, uvjerava bez prepiranja, rjeit je bez razmahivanja i postie
rezultate bez nasilja, prisile ili pritiska. Iako izvritelj moe biti jedva
primjetan, njegov ili njezin utjecaj zapravo je presudan.
Voa je najbolji
Kad ljudi jedva znaju da on postoji.
O dobrom vladaru koji govori malo,
Kad njegov posao bude gotov, njegov cilj ostvaren,
Drugi e rei: Sami smo to uinili. (Poglavlje 17)
Posljednja osobina vode koja je ini odgovarajuom paralelom
wu weiju jest bistrina koju postie kroz svoju mirnou. Mutna voda
~ 252 ~

BU&CW

koja miruje, kae Tao Te Ching, proistit e se. elite li gledati

zvijezde nakon to ste boravili u sjajno osvijetljenoj prostoriji, morate
priekati dvadeset minuta dok vam se oi ne proire za novi zadatak.
Slino razdoblje ekanja sigurno postoji i elimo li prilagoditi arinu
duljinu uma povlaei se od bljetavila svijeta prema unutarnjim
niama due.
Pet boja moe oslijepiti,
Pet tonova moe zaguiti,
Pet okusa prezasititi.
Utrka i lov mogu ovjeka izludjeti,
A njihov mu plijen ne daje mira.
Zato razuman ovjek
Vie voli unutarnje od vanjskog oka. (Poglavlje 12)
Bistrina moe doi unutarnjem oku jedino ako ivot dosegne
spokojstvo jednako spokojstvu dubokog i tihog jezera.

Druge taoistike vrijednosti

I dalje slijedei usporedbu s vodom, taoisti su odbacili sve oblike
nametljivosti i natjecanja. Svijet je prepun ljudi koji su odluni biti
netko poseban ili izazivati nevolje. Oni ele biti na elu, izdvojiti se.
Taoizam nije od velike koristi takvim ambicijama. Sjekira najprije
pada na najvie stablo.
Onaj koji stoji na prstima
ne stoji vrsto.
Onaj koji juri naprijed
ne stie daleko.
Onaj koji pokuava zabljesnuti
zamrauje vlastito svjetlo. (Poglavlje 24)

~ 253 ~

BU&CW

Taoisti su neizmjerno cijenili poniznost i na tome se temeljilo

njihovo potovanje prema grbavcima i bogaljima zbog naina na koji
su predstavljali krotkost i skromnost. Voljeli su isticati da vrijednost
alica, prozora i ulaznih vrata lei u njihovim dijelovima koji nisu tu.
Jedna od njihovih opisnih slika kae nesebino poput leda koji se
topi. Odbijanje taoista da se bore za poloaj proizlazi iz istinske
nezainteresiranosti za stvari koje svijet dri vrijednima. Stav je iskazan
u prii o Chuang Tzuovu posjetu ministru susjedne drave. Ministru je
netko rekao da Chuang Tzu dolazi s nadom da e zauzeti njegovo
mjesto i ministar je bio u panici. Ali kad je Chung Tzu uo za tu glasinu,
rekao mu je ovako:
Na jugu postoji jedna ptica. Zove se yuan-chu. Jeste li uli za nju? Yuan
chu polijee s junog oceana i leti prema sjevernom oceanu. Tijekom
cijelog putovanja ne sputa se ni na jedno stablo osim svetog Wo-tunga,
ne jede nikakve plodove osim onih perzijskoga jorgovana i pije jedino na
arobnom izvoru. Jednom je sova koja se doepala raspadajue leine
takora pogledala gore prema toj ptici koja je prolazila i, iz straha da
yuan chu ne bi moda zastao i preoteo joj soni zalogaj, povikala:
Bjei! Bjei! A sada su mi rekli da i vi mene pokuavate otjerati od
ovoga vaeg dragocjenog ministarstva.10
Tako je s veinom ostvarenja na svijetu. Ona nisu prave
vrijednosti kakvima se smatraju. Koji je smisao natjecanja ili
nametljivosti? ini se da se tao snalazi vrlo dobro i bez njih.
Priroda ne mora ustrajati,
Moe puhati samo pola jutra,
Kiiti samo pola dana. (Poglavlje 23)
Ljudi bi trebali izbjegavati prodorno i agresivno ponaanje, ne
samo prema drugim ljudima nego i prema prirodi. Openito gledano,
suvremeni zapadnjaki stav prema prirodi odnosio se prema njoj kao
prema neprijatelju, objektu s kojim se treba obraunati, zagospodariti
~ 254 ~

BU&CW

njime, osvojiti ga i nadzirati. Taoistiki stav potpuno je suprotan. Kod

taoista postoji istinski naturalizam, ali to je naturalizam Rousseaua,
Wordswortha i Thoreaua, a ne Galileja ili Bacona.
Oni koji bi zauzeli zemlju
I oblikovali je prema svojoj volji
Nikad, primijetio sam, ne uspijevaju.
Zemlja je poput posude toliko svete,
Da im joj se priblii svjetovno,
Odmah je uprljana
I kad isprue ruke prema njoj, vie je nema. (Poglavlje 29)
S prirodom se treba sprijateljiti. Kad su se Britanci popeli na
najvii planinski vrh na svijetu, taj se podvig iroko pozdravljao kao
osvajanje Everesta. D. T. Suzuki je primijetio: Mi istonjaci
vjerojatno bismo rekli da smo se sprijateljili s Everestom. Japanska
ekipa koja se penjala na Anapurnu, drugi najvii vrh, dola je na 15
metara od vrha i namjerno se zaustavila, to je potaknulo zapadnjake
planinare da u nevjerici uzviknu: Svaka ast! Taoizam trai
usklaivanje s prirodom, a ne njezino nadvladavanje. Njegov je pristup
ekoloki i zbog te je osobine Joseph Needham istaknuo da je Kina,
unato svojoj zaostalosti u znanstvenoj teoriji, rano razvila organsku
filozofiju prirode slinu onoj koju je moderna znanost bila prisiljena
prihvatiti nakon tri stoljea mehanikog materijalizma. Ekoloki
pristup taoizma nadahnuo je mnoge zapadne arhitekte, ponajprije
Franka Lloyda Wrighta. Taoistiki hramovi ne odskau od svoje
okoline. Oni se privijaju uz breuljke i savijaju pod stablima stapajui
se s okolinom. Ljudska bia, u najboljem sluaju, rade to isto. Njihovo
najvie postignue jest poistovjetiti se s taom i pustiti njegovu aroliju
da tee kroz njih.
Takav taoistiki pristup prirodi duboko je utjecao na kinesku
umjetnost. Nije sluajnost da se najvea razdoblja kineske umjetnosti
podudaraju s porastom taoistikoga utjecaja. Prije nego to bi uzeli kist
i svilu, slikari bi otili u prirodu i izgubili se u njoj kako bi postali,
~ 255 ~

BU&CW

primjerice, bambus koji e kasnije naslikati. Sjedili bi pola dana ili

etrnaest godina prije nego to bi povukli prvi potez kistom. Kineska
rije za slikanje pejzaa sastoji se od korijena za planinu i vodu
jedan od njih ukazuje na prostranstvo i samou, a drugi na gipkost,
izdrljivost i neprestano kretanje. Ljudski dio u prostranstvu je malen i
zato moramo pozorno pregledavati slike kako bismo na njima pronali
ljudska bia, ako ih uope naemo. Najee se penju na konopima,
jau bizona ili veslaju na brodu sebstvo sa svojim putovanjem na
koje mora krenuti, teretom koji e ponijeti, planinom na koju e se
popeti, ali okrueno ljepotom sa svih strana. Ljudi nisu izdrljivi poput
planina i ne ive dugo kao borovi. Ali i oni pripadaju rasporedu stvari
isto kao i ptice ili oblaci. I kroz njih, kao i kroz ostatak svijeta, tee
vjeni tao.

Taoistiki naturalizam povezivan je i sa sklonou prema

prirodnosti. Rasko i pretjeranost drali su se budalastim. Kad su
Chuang Tzuovi sljedbenici traili doputenje da mu organiziraju veliki
pogreb, rekao im je: Nebo i zemlja su moj unutarnji i vanjski lijes.
Sunce, mjesec i zvijezde su moja zavjesa, a cijela kreacija moja
pogrebna povorka. to bih vie poelio? Civilizaciju se ismijavalo, a
ono primitivno idealiziralo. Trebamo imati malu zemlju s nekoliko
stanovnika, predlagao je Lao Tzu. Neka se ljudi vrate uporabi
vorova na konopima (za voenje zapisa). Neka im hrana bude slatka,
odjea lijepa, kue komforne, a priprosti poslovi prijatni. Putovanja se
nisu poticala jer su besmislena i pogoduju beskorisnoj znatielji.
Susjedna zemlja mogla je biti toliko blizu da se uje kukurikanje
pijevaca i lave pasa, ali ljudi bi ipak ostarjeli i umrli a da nikad nisu
bili ondje.11
Sklonost prirodnosti i jednostavnosti najvie je odvajala taoizam
od konfucijanizma. Osnovni ciljevi dviju kola nisu se bitnije
razlikovali, ali taoisti nisu imali previe strpljenja za konfucijanski
pristup tim ciljevima. Formalizam, predstave i sveanosti sve ih je
to ostavljalo hladnima. emu se nadati od tonosti ili sitniavog
pridravanja ispravnosti? Cijeli je pristup bio izvjetaen, lakirana
~ 256 ~

BU&CW

povrina koja e se sigurno pokazati krhkom i represivnom.

Konfucijanizam je bio samo primjer ljudske sklonosti da ivotu
pristupa na propisani nain. Svi proraunati sustavi, pokuaji da se
ivot uredi u savreni poredak, sve je to besmisleno. Kao razliiti
naini rezanja iste stvarnosti, nijedan od njih nije nita vie od Tri
ujutro. A to je Tri ujutro? Jednom davno, u dravi Sunga, teka su
vremena prisilila uvara majmuna da ivotinjama smanji broj obroka.
Od ovog trenutka, objavio je uvar, bit e tri ujutro i etiri naveer.
Majmuni su se pobunili, poeli urlikati i uvar je pristao pregovarati.
Naposljetku je prihvatio njihov zahtjev da dobiju etiri obroka ujutro i
tri naveer. Majmuni su likovali zbog svoje pobjede.
Drugo obiljeje taoizma jest njegova misao o relativnosti svih
vrijednosti i, s tim povezan, identitet suprotnosti. Tu se taoizam
povezao s tradicionalnim kineskim yin/yang simbolom koji izgleda
ovako:

Ta polarnost sabire sve osnovne ivotne suprotnosti: dobro/zlo,

aktivno/pasivno, pozitivno/negativno, svjetlo/tama, ljeto/zima,
muko/ensko. Ali premda su dvije polovice u napetosti, one nisu
kategoriki suprotne, nego dopunjuju i uravnoteuju jedna drugu.
Svaka polovica ulazi u hemisferu druge i ostaje u najdubljoj skrovitoj
rupi partnerove domene. I naposljetku, obje te polovice rastapa krug
koji ih opkoljava, tao u njegovoj vjenoj cijelosti. U kontekstu te
cijelosti, suprotnosti se ne ine kao nita vie od faza u beskonanom
ciklusnom procesu jer se svaka neprekidno pretvara u svoju
suprotnost zamjenjujui mjesta s njom. ivot se ne kree naprijed i
nagore prema nepominom vrhu ili polu. Naginje se unatrag prema
sebi kako bi, nakon punoga kruga, doao do spoznaje da je sve jedno i
~ 257 ~

BU&CW

sve je dobro.
Oni koji meditiraju nad tim mudrim simbolom, tvrde taoisti,
otkrit e da im on omoguuje bolji pristup tajnama svijeta od bilo
kakvih rijei i rasprava. Vjeran svojemu znaenju, taoizam izbjegava
sve otre dihotomije. Nijedno gledite u ovom relativnom svijetu ne
moe se smatrati apsolutnim. Tko zna kad bi se najdulji put
zaobilaznim stazama mogao pokazati najkraim putem kui? Ili uzmite
u obzir relativnost sna i budnosti. Chuang Tzu je sanjao da je leptir i
tijekom sna nije ni pomiljao da je ikad bio neto drugo. Meutim, kad
se probudio, bio je zapanjen kad je shvatio da je Chuang Tzu. Poeo se
pitati je li on doista Chuang Tzu koji je sanjao da je leptir ili je leptir
koji sad sanja da je Chuang Tzu?
Zato su sve vrijednosti i koncepti krajnje relativni umu koji ih
zabavlja. Kad je cariu i cvrku reeno da postoje ptice koje lete tisue
kilometara bez zaustavljanja, obojica su se brzo sloili da je to
nemogue. Ti i ja vrlo dobro znamo, kimali su glavama, da je
najdalje dokle ptica moe doi, ak i uz najvei mogui trud, do onog
tamo brijesta, a ak ni tad nije sigurno da e joj to uspjeti ba svaki put.
esto e se nai na zemlji prije nego se priblii brijestu. Sve te prie o
letenju stotinama kilometara potpuna su besmislica.
U taoistikom gleditu ak ni dobro i zlo nisu potpune
suprotnosti. Zapad je uvijek bio sklon njihovu razdvajanju, ali taoisti su
manje kategorini. Svoju opreznost podupiru priom o seljaku kojemu
je jednoga dana pobjegao konj. Njegov je susjed suosjeao s njim, ali
seljak mu je rekao: Tko zna to je dobro ili loe? To se pokazalo
tonim jer se konj sljedeega dana vratio zajedno s krdom divljih konja
s kojima se sprijateljio. Susjed je ponovno doao, ovoga puta estitajui
na sretnom dogaaju. Ali dobio je isti odgovor: Tko zna to je dobro ili
loe? To se ponovno pokazalo istinitim jer se iduega dana seljakov
sin pokuao popeti na jednog od divljih konja i pao te slomio nogu.
Susjed je sad suosjeao jo vie, ali opet je uo odgovor: Tko zna to je
dobro ili loe? I seljakova se reenica etvrti put pokazala tonom jer
su iduega dana doli vojnici odvodei mladie u vojsku, a seljakov je
~ 258 ~

BU&CW

sin osloboen zbog svoje ozljede. Ako ova pria zvui kao pravi zen, i
treba tako biti, jer je budizam preraen kroz taoizam postao zen.

Taoizam prati svoje naelo relativnosti sve do njegove logine

granice postavljajui ivot i smrt kao nadopunjujue cikluse u taovu
ritmu. Kad je Chuang Tzuova ena umrla, njegov mu je prijatelj Hui-tzu
doao u posjet izraziti suut, ali naao je Chuang Tzua kako sjedi na tlu
iroko rairenih nogu, pjeva i udara ritam na pozadini drvene posude.

Ipak je, rekao je njegov prijatelj, odano ivjela s tobom sve

ove godine, gledala najstarijega sina kako izrasta u mukarca i
ostarjela uz tebe. Bilo bi dovoljno loe da nisi pustio suzu za njom, ali
pjevati i bubnjati na posudi to je jednostavno previe!
Pogreno sudi, rekao mu je Chuang Tzu. Kad je umrla, bio
sam oajan, kao to bi bio svaki ovjek. Ali onda sam shvatio da prije
svojega roenja nije imala tijelo i postalo mi je jasno da ju je isti proces
promjene koji ju je doveo do roenja naposljetku odveo u smrt. Ako je
netko umoran i otiao je prilei, ne pratimo ga galamom i deranjem.
Ona koju sam izgubio legla je kratko na spavanje u komoru izmeu
neba i zemlje. Jadikovati i jecati dok moja ena spava znailo bi
negiranje vrhovnoga zakona prirode. Zato pjevam.
Na drugom je mjestu Chuang Tzu izrazio svoje pouzdanje izravno
u lice smrti:
Postoji zemlja,
Temelj mojega tjelesnog postojanja.
Iscrpljuje me poslovima i obvezama,
Daje mi poinak u staroj dobi,
Daje mi mir u smrti.
Jer onaj koji me opskrbljivao onime to sam trebao u ivotu
Dat e mi ono to trebam i u smrti.12
Ne iznenauje nas to postoji jo jedno gledite nesklono nasilju
koliko i taoizam naginje pacifizmu. Neki ulomci iz Tao Te Chinga zvue
gotovo identino Propovijedi na gori.
~ 259 ~

BU&CW

Onaj koji e uputiti vou ljudi u obiaje ivota

Upozorit e ga protiv uporabe oruja za osvajanje.
ak je i najotmjenije oruje instrument zla:
etva vojske je gomila bodlji. (Poglavlje 30)
Oruje je alat nasilja;
svi ga asni ljudi preziru.
Oruje je alat straha;
astan e ih ovjek izbjegavati
osim u sluaju najvee nude
i, ako je primoran, uporabit e ih
samo s krajnjim suzdravanjem.
Mir je najvea vrijednost
On ulazi u bitku sveano,
s tugom i velikom suuti,
kao da pohodi pogreb. (Poglavlje 31)
injenica da su u Kini uenjaci bili na vrhu drutvene ljestvice
bila je Konfucijeva zasluga, ali taoizam je jednako toliko zasluan za
postavljanje vojnika na dno te ljestvice. Put kojim duhovna osoba
treba ii nije put vojnika. Jedino je onaj koji sve ljude prepoznaje kao
lanove svojega vlastitog drutva kvalificiran da ih uva Nebesa
naoruaju suosjeanjem one koje ne eli vidjeti unitene.
Rat je mrana stvar i taoizam je govorio o ozbiljnim, mranim
pitanjima ivota, ali ipak je uvijek zadravao kvalitetu lakoe koja
naginje veselju. To gledite krasi odreena otmjenost, prijaznost i
arm koji ga ine zaraznim. Onaj koji se osjea probuenim,
zabiljeeno je u Tao Te Chingu, morao je prije toga biti balon.
Ekonominost, izravnost i duhovitost takve izjave tipine su osobine
taoistikog uenja. Osloboen optereenog pristupa ivotu, taoizam je
usklaen s ostatkom Kine, ali on je, kao to smo vidjeli, slobodan od
konfucijanske sklonosti strogosti i formalizmu. Taoistika je
~ 260 ~

BU&CW

knjievnost bogata dijalozima s konfucijanistima u kojima oni uvijek

djeluju utogljeno i izvjetaeno. Primjer je pria o taoistu Chuang
Tzuu i konfucijanistu Hui Tzuu koji su tijekom poslijepodnevne etnje
stigli do mosta iznad rijeke Hao.

Pogledaj kako se kederi bacaju na sve strane kako god ele. Ribe
uivaju u velikom zadovoljstvu, primijetio je Chuang Tzu.
Ti nisi riba, odgovorio mu je Hui Tzu. Kako moe znati u
emu riba uiva?
Ti nisi ja, rekao mu je Chuang Tzu. Kako zna da ja ne znam u
emu riba uiva?

Zakljuak
Kruei jedan oko drugoga poput yina i yanga, taoizam i
konfucijanizam predstavljaju dva autohtona pola kineskoga karaktera.
Konfucije predstavlja klasini pol, a Lao Tzu romantini. Konfucije
naglaava drutvenu odgovornost, Lao Tzu hvali spontanost i
prirodnost. Konfucijev je naglasak na ljudskom, Lao Tzuov na onome
to transcendira ljudsko. Kao to Kinezi sami kau, Konfucije tumara
unutar drutva, a Laou Tzu luta izvan njega. Razliiti dijelovi ivota
kreu se u svim tim smjerovima i kineska bi civilizacija nesumnjivo
bila siromanija bez jednog od njih.
Postoje knjige koje pri prvom itanju oaraju itatelja zauvijek, a
razlog tome je injenica da se one obraaju najdubljem ja u itatelju.
Za sve one koji se odueve pri pomisli da je uvijek i svuda tao u nama,
Tao Te Ching je takva knjiga. Uglavnom je bila takva za Kineze, ali i
ameriki je pjesnik moe smatrati najizravnijim, najloginijim do sada
razvijenim objanjenjem ivotnoga vijeka, najloginijom uporabom do
sada smiljenom za uivanje u njemu.13 Premda oito nikad
izvravane do savrenstva, njegove lekcije o jednostavnosti,
otvorenosti i mudrosti bile su radostan vodi za milijune Kineza.
Postoji bie, prekrasno, savreno,
~ 261 ~

BU&CW

Roeno prije neba i zemlje.

Kako je samo tiho!
Kako je duhovno!
Stoji neovisno i nepromjenjivo.
Kree se okolo naokolo, ali zbog toga ne pati.
Cijeli ivot dolazi iz njega.
Obavija sve svojom ljubavlju kao odjeom, ali
ipak ne trai nikakvu slavu, ne zahtijeva da bude Gospodin.
Ne znam mu ime i zato ga zovem tao, Put,
i radujem se u njegovoj moi.14

Prijedlozi za itanje
Nijedan prijevod osnovnih tekstova taoizma ne moe biti konaan,
ali Tao Te Ching Stephena Mitchella (Harper & Row, 1989.) je od svih
koje znam najblii tome da bude konaan za nae doba. Izdanje Gia-fu
Fenga i Jane English (New York: Random House, 1972.) ukljuuje
fotografije i kineski tekst u lijepoj kaligrafiji i, osim to je pouzdano,
pravo je umjetniko djelo.

Put Chuang Tzua Thomasa Mertona (New York: New Directions,

1965.) predstavlja stajalite ovoga zanimljivog i vanog mislioca na
odlian nain. Chuang Tzuov cijeli korpus dostupan je u Burton
Watsonovoj (prevoditelj) knjizi Potpuni radovi Chuanga Tzua (New
York: Colombia University Press, 1968.).
Jedna od najzanimljivijih i najoriginalnijih rasprava o filozofskom
taoizmu nalazi se u drugom dijelu knjige Toshihika Izutsua Sufizam i
taoizam (Berkeley: University of California Press, 1984.).
Knjige dostupne u hrvatskim knjinicama: Lao-Tzu, Knjiga o putu
i njegovoj krjeposti, Zagreb, Alfa, 2005.; Premur, K., Taoizam
filozofska naela, Zagreb, Naklada Lara, 2006.; Watts, A. W., to je tao,
Zagreb, Planetopija, 2008.
~ 262 ~

Biljeke

BU&CW

1. Tao Te Ching, poglavlje 56.

2. Bilo koji popis lijekova koje su rabili drevni kineski lijenici, a

za uinkovitost mnogih od njih postoje brojni povijesni ili
laboratorijski dokazi, ostavlja cijeli svijet zapadne medicine otvoren
optubama za nemarnost i bahatost. Richard Selzer, Smrtne lekcije:
Biljeke o umjetnosti kirurgije (New York: Simon & Schuster, 1987.),
116.
3. Besmrtnost je u taoizmu imala grublja i finija oitovanja.
Michael Saso pie da je taoist po definiciji ovjek koji trai besmrtnost
u sadanjem ivotu, ali dodaje da za mnoge besmrtnost nije toliko
dugovjenost ovjeka koji nikad ne umire koliko stanje u kojem ovjek
ne pada u kaznu goruega podzemnog svijeta nakon smrti. Taoizam i
obred kozmike obnove (Pullman: Washington State University Press,
1989.), 3.
4. U stvarnosti bi sjeme otilo u mjehur odakle bi bilo izbaeno
zajedno s urinom, ali Kinezi to nisu znali.
5. Navedeno u Arthur Waley, Put i njegova mo, 1934. Ponovljeno
izdanje. (London: Allen & Unwin, 1958.), 48-49.
6. Tao Te Ching, poglavlja 2 i 7, prijevod Arthura Waleya.

7. Daniel Overmyer, Religije Kine (New York: Harper & Row,

1986.), 39.
8. Osim ako nije navedeno drukije, citati u ovom i sljedeem
ulomku su iz Tao Te Chinga. Oni iz poglavlja 8, 15, 24, 31 i 78 su iz
prijevoda Stephena Mitchella u njegovom Tao Te Chingu (New York:
Harper & Row, 1988.); oni iz poglavlja 9, 12, 17, 23, 27, 29 i 30 su iz
knjige Wittera Bynnera Nain ivota po Lao Tzuu, 1944. Ponovljeno
izdanje. (New York: Putnam, 1986.).
9. Prilagoeno iz prijevoda Thomasa Mertona u njegovoj knjizi
Put Chuang Tzua (New York: New Directions, 1965.), 45-47.
10. Burton Watson (pr.), Chuang Tzu: Osnovni tekstovi (New
~ 263 ~

BU&CW

York: Columbia University Press, 1964.), 109-10.

11. Fung Yu-lanov prijevod Tao Te Chinga, poglavlje 80, u
njegovoj knjizi Kratka povijest kineske filozofije (Princeton, NJ:
Princeton University Press, 1953.), 20.
12. Citirano u K. L. Reicheltovu prijevodu 25. poglavlja Tao Te
Chinga u njegovoj knjizi Meditacija i pobonost na Dalekom istoku
(New York: Harper and Brothers, 1954.), 102.
13. Bynner, Nain ivota, 12-13.
14. Prilagoeno iz K. L. Reicheltova prijevoda 25. poglavlja Tao
Te Chinga u knjizi Meditacija i pobonost, 41.

~ 264 ~

BU&CW

VI. Islam
Poet emo od anomalije. Od svih nezapadnih religija, islam je
najblii Zapadu najblii geografski, ali najblii i ideoloki jer
religijski stoji u abrahamskoj obitelji religija dok se filozofski temelji
na Grcima. Ali unato toj duhovnoj i prostornoj blizini, islam je religija
koju Zapad najtee razumije. Nijedan dio svijeta, napisao je ameriki
kolumnist, nismo tako beznadno, sustavno i tvrdoglavo pogreno
tumaili od te cjeline religije, kulture i geografije znane kao islam.1
To je ironino, ali ironiju nije teko objasniti. Blizina nije jamstvo
sloge tragino je da je vie ubojstava unutar obitelji nego izvan nje.
Islam i Zapad su susjedi. Zajednike granice uzrokovale su granine
sporove koji su, poevi upadima i protuupadima, eskalirali u osvete,
svae i sveopi rat. No postoji i vedrija strana. U nekim razdobljima i
na nekim mjestima krani, muslimani i idovi ivjeli su u
meusobnom skladu sjetimo se, primjerice, maurske panjolske. Ali
dobar dio posljednjih 1400 godina islam i Europa su u ratu, a ljudi
rijetko imaju ispravnu sliku svojih neprijatelja.2 Bit e zanimljivo u
ovoj knjizi prenijeti religiju islama.

Pogreke poinju ve od njezina imena. Sve donedavno religija se

na Zapadu nazivala muhamedanizam, to je netono i vrlo uvredljivo.
Netono je, kau muslimani, zato to tu religiju nije stvorio Muhamed,
nego Bog, a Muhamed je bio samo njegov glasnik. Osim toga, naziv je
uvredljiv jer ostavlja dojam da je islam usredotoen na ovjeka, a ne na
Boga. Nazvati kranstvo po Kristu je primjereno, kau, jer krani
vjeruju da je Krist bio Bog. Ali nazvati islam muhamedanizmom je kao
da kranstvo zovemo pavlinizmom. Pravo ime ove religije je islam.
Izvedeno iz korijena s-l-m, to prvenstveno znai mir, ali u
sporednom smislu znai predanje i njegovo je puno znaenje mir
koji dolazi kad se ovjekov ivot preda Bogu. To ini islam zajedno
s budizmom, od rijei budh to znai buenje jednom od dviju
~ 265 ~

BU&CW

religija nazvanih prema svojstvu ijem njegovanju tei. U sluaju

islama to je potpuno predavanje ivota Bogu. Oni koji slijede islam
nazivaju se muslimanima i muslimankama.

Pozadina
Oko imena Arapa, zapisao je Philip Hitti, sjaji aureola koja
pripada svjetskim osvajaima. Manje od stoljea nakon njihova uspona
taj je narod postao poglavarom carstva koje se prostiralo od obala
Atlantskoga oceana do granice s Kinom, carstva veega od rimskog
teritorija na njegovu vrhuncu. U tom razdoblju neviene ekspanzije u
svoj su govor, svoju vjeru pa ak i tjelesni tip apsorbirali vie tuinaca
od bilo koga prije i poslije njih, ne iskljuujui ni Grke, Rimljane,
Anglosaksonce ili Ruse.3
Sredinju ulogu u arapskom usponu imala je njihova religija,
islam. Ako pitamo kako je nastala, autsajderski e odgovor podsjetiti
na drutveno-religijske struje u Arabiji u Muhamedovo doba i pomou
njih objasniti to se dogodilo. Muslimanski je odgovor drukiji. Islam
ne poinje s Muhamedom u Arabiji 6. stoljea p. Kr., nego s Bogom. U
poetku je Bog, pie u Knjizi Postanka. Kuran se slae. Jedina je
razlika u uporabi rijei Alah. Rije je oblikovana spajanjem odreenog
lana al (engleski prijedlog the) s Ilahom (Bog). Doslovno znaenje
rijei Alah je Bog. Ne bog, jer postoji samo jedan, Bog. Kad se
hebrejskoj rijei za Boga Elohim ukloni nastavak im za mnoinu
mukoga roda, dvije rijei zvue prilino slino.
Bog je stvorio svijet i nakon toga ljudska bia. Prvi ovjek zvao se
Adam. Adamovo potomstvo vodi do Noe koji je imao sina ema. Otud
dolazi rije semit: semit je doslovno prevedeno emov potomak. Poput
idova, i Arapi se smatraju semitskim narodom. emovi potomci vode
sve do Abrahama i dotle smo jo uvijek u tradiciji idovstva i
kranstva. Doista, ini se da je Abrahamova podinjenost u njegovu
najviem testu je li spreman rtvovati vlastitoga sina? osigurala
islamu njegovo ime. Abraham je oenio Saru. Sara nije rodila sina pa je
~ 266 ~

BU&CW

Abraham, u elji da nastavi obiteljsku lozu, uzeo Hagaru za drugu enu.

Hagara mu je rodila sina Jimaela, a nakon toga je Sara takoer zaela i
rodila sina, Izaka. Sara je zahtijevala od Abrahama da protjera Jimaela
i Hagaru iz plemena. Ovdje dolazimo do prvog razmimoilaenja
izmeu kuranskih i biblijskih zapisa. Kuran kae da je Jimael otiao u
mjesto na kojem e nastati Meka. Njegovi potomci, napredujui u
Arabiji, postali su muslimani, dok su potomci Izaka, koji je ostao u
Palestini, bili Hebreji i kasnije postali idovi.

Peat proroka

Slijedei Jimaelovu liniju u Arabiji u drugoj polovini estoga

stoljea dolazimo do Muhameda, proroka preko kojega je islam,
muslimani vjeruju, dobio svoj konani oblik. I prije njega je bilo
autentinih Bojih proroka, ali Muhamed je bio njihova kulminacija i
zato ga nazivaju Peatom proroka. Nakon njega vie nee biti
vaeih proroka.

Svijet u kojem je roen Muhamed kasniji su muslimani opisali

jednom rijeju: neuk. ivot u pustinjskim uvjetima nikad nije bio
spokojan. Ljudi nisu osjeali gotovo nikakvu obvezu ni prema kome
izvan svoga plemena. Oskudica materijalnih dobara uinila je
razbojstva regionalnom institucijom i dokazom muevnosti. U estom
su stoljeu politiko mrtvilo i slom zakonodavstva u vodeem gradu
Meki pogorali ionako ve kaotinu situaciju. Pijane gozbe bile su
uobiajena pojava, a nagon za kockanjem oteo se nadzoru. Vladajua
religija promatrala je sve postrance i nije se upletala. Najbolje opisana
kao animistiki politeizam, nastanila je pjeane pustopoljine
odvratnim biima nazvanima dinovi ili demoni. Dinovi su bili
fantastina utjelovljenja pustinjskih uasa koja nisu poticala ni
uzviene osjeaje ni moralnu strogost. Uvjeti su teko mogli biti bolji
za nastanak tinjajue podstruje koja je erumpirala u iznenadnim
sukobima i krvavim zavadama, a neke od njih znale su trajati do pola
stoljea. Bio je pravi trenutak za poslanika.
Roen je u vodeem plemenu Meke, Kurej, otprilike 570. godine
~ 267 ~

BU&CW

i dobio je ime Muhamed, hvaljeni, po kome je otad nazvano vie

muke djece od bilo kojeg drugog imena na svijetu. Poetak njegova
ivota obiljeen je tragedijama jer mu je otac umro nekoliko dana prije
njegova roenja, majka kad mu je bilo est godina, a djed, koji se
brinuo za njega nakon majine smrti, kad mu je bilo osam. Nakon toga
je posvojen u dom svojega ujaka. Premda je mlado siroe moralo
naporno raditi brinui se za ujakova stada zbog sve veeg siromatva,
toplo je primljen u novu obitelj. Aneli Boji, reeno nam je, otvorili su
Muhamedovo srce i ispunili ga svjetlom.

Taj opis simbolizira njegov rani karakter kakav nam je prenijela

predaja. ista srca i omiljen u svojemu krugu, bio je ugodne i njene
udi. Tragini su ga gubici uinili osjetljivim na svaki oblik ljudske
patnje i uvijek je bio spreman pomoi drugima, posebice siromanima
i slabima. Njegov osjeaj potovanja, dunosti i odanosti s godinama su
mu donijeli visoke i zavidne naslove Istinitog, Uspravnog i
Pouzdanog. Ipak, unato njegovoj brizi za druge, ostao je odvojen od
njih svojim stajalitima i ponaanjem, osamljen u korumpiranom i
izopaenom drutvu. Dok je Muhamed odrastao iz djetinjstva u
mladost i iz mladosti u odrasla mukarca, razuzdani sukobi njegovih
suvremenika, neprestane provale besmislenih prepirki izmeu
plemena koja su pohaala sajmove u Meki te rairena neudorednost i
bezobzirnost njegova doba izazivali su u buduem proroku reakciju
uasa i gaenja. Tiho i zamiljeno njegove su se misli okretale prema
unutra.

U zreloj dobi prihvatio se posla s karavanama i kad mu je bilo 25

godina uao je u slubu bogate udovice Hadide. Udovicu su oduevili
njegova razboritost i estitost i njihov se odnos postupno produbljivao
u privrenost i potom u ljubav. Premda je bila petnaest godina starija
od njega, vjenali su se i brak se pokazao sretnim u svim pogledima.
Tijekom dugog razdoblja osamljenosti koje je uslijedilo, kada nitko nije
vjerovao u njega, ak ni on sam, Hadida je nepokolebljivo stajala uz
Muhameda, tjeila ga i uvala tanki plamen nade. Bog ga je, tradicija
je zabiljeila, tjeio kroz nju jer je ona njegov teret uinila lakim.
~ 268 ~

BU&CW

Nakon ulaska u brak slijedilo je petnaest godina priprema prije

poetka slube. U brdu u okolici Meke, Hiri, nalazila se peina u koju je
Muhamed poeo odlaziti u potrazi za samoom. Zagledajui se u
zagonetke dobra i zla, nemoan prihvatiti grubosti, praznovjerje i
bratoubilatvo koji su se smatrali normalnima, ovo veliko vatreno
srce, uskipjelo i prokljualo poput velike pei pune misli, posezalo je
za Bogom.4
Pustinjski dini bili su nevani za tu potragu, ali jedno boanstvo
nije. Imenom Alah,5 graani Meke nisu ga tovali kao jedinoga Boga,
ali su ga zasigurno smatrali posebnim. Stvaratelj, vrhovni davatelj i
onaj koji odreuje ljudsku sudbinu, mogao je nadahnuti autentian
religiozan osjeaj i iskrenu pobonost. Neki od Muhamedovih
suvremenika, nazvani hanifama, tovali su iskljuivo Alaha i Muhamed
je bio jedan od njih. Kroz bdijenja, koja su esto trajala cijelu no,
Alahova je stvarnost Muhamedu postajala sve jasnija i dojmljivija.
Straan i udesan, stvaran poput ivota, stvaran poput smrti, stvaran
poput svemira koji je uredio, Alah je bio (vjerovao je Muhamed) puno
vei nego to su njegovi sugraani pretpostavljali. Ovaj Bog, ija je
velianstvenost preplavila pustinjsku peinu kako bi ispunila nebo i
zemlju, zasigurno nije bio bog pa ak ni najvei meu bogovima. Bio je
ono to je njegovo ime doslovno znailo: Bio je Bog, Jedan i jedini,
Jedan bez premca. Ubrzo je iz te planinske pilje odjekivala najvea
fraza arapskoga jezika, duboki, elektrizirajui povik koji e ujediniti
narod i proiriti njegovu vlast do granica poznatoga svijeta: La ilaha
illa llah! Nema boga osim Alaha!
Ali prorok e najprije morati, oko 610., primiti svoje ovlatenje.
Postupno, kako su Muhamedovi posjeti peini postajali sve ei,
oblikovala se zapovijed koju e kasnije smatrati predodreenom. Rije
je o istoj zapovijedi koju su ranije dobili Abraham, Mojsije, Samuel,
Izaija i Isus. Gdje god i kad god se taj poziv dogodi, njegov oblik moe
se razlikovati, ali sutina je uvijek ista. Glas s neba govori: Ti si
odabran. U Noi sudbine, dok je neobian mir proeo svijet i cijela se
priroda okrenula svojemu gospodaru, usred te noi, kau muslimani,
~ 269 ~

BU&CW

Knjiga je otvorena pripravnoj dui. Neki dodaju da je na godinjicu te

noi mogue uti rast trave i drvee kako govori i da oni kojima to
uspije postanu sveci ili mudraci jer na svaku godinjicu te Noi ovjek
moe vidjeti kroz Boje prste.6

U prvoj Noi Sudbine, dok je Muhamed leao na tlu peine,

potpuno uronjen u kontemplaciju, doao mu je aneo u obliku ovjeka.
Aneo mu je rekao: Objavi!7 na to je Muhamed odgovorio: Ja
nisam objavitelj. Nakon toga ga je, kako je sam Muhamed kasnije
ispriao, Aneo zgrabio i stisnuo me u zagrljaj dok nisam izgubio svu
snagu. Onda me pustio i ponovno rekao: Objavi! Ja sam mu ponovno
odgovorio: Nisam objavitelj, i on me opet uzeo u zagrljaj. Kad je opet
doao do granica moje izdrljivosti, rekao je Objavi! i kad sam se opet
pobunio, stisnuo me trei put, ovog puta uz rijei:
Objavi u ime Gospodara tvoga koji je stvorio!
Stvorio ovjeka od ugruka krvi.
Objavi: Gospodar Tvoj je najplemenitiji,
Koji pouava perom;
Pouava ovjeka onome to nije znao. (Kuran 96:1-3)
Probudivi se iz zanosa, Muhamed se osjeao kao da su rijei koje
je upravo uo utisnute u njegovu duu. Uplaen, potrao je kui i pao u
bolesniki trans. Kad je doao k sebi, rekao je Hadidi da je postao
prorok ili opsjednuti luak. Ona je to isprva odbijala, ali nakon to je
ula cijelu priu, postala je njegov prvi obraenik muslimani esto
istiu da to samo po sebi govori u korist njegovoj vjerodostojnosti jer
ako itko razumije mukarev pravi karakter, onda je to sigurno
njegova ena. Raduj se, dragi muu, i budi vesela duha, rekla mu je.
Bit e Prorok ovoga naroda.
Moemo zamisliti duhovnu muku, mentalne dvojbe, nalete
strepnji koji su slijedili nakon tog iskustva. Je li glas doista bio Boji?
Hoe li doi ponovno? I prije svega, to e zahtijevati?
Glas se stalno vraao i to uvijek s istom zapovijedi da
~ 270 ~

BU&CW

objavljuje. O ti, omotan svojim ogrtaem, ustani i upozori, i hvali

svojega Gospodina. Muhamedov ivot vie nije bio samo njegov. Od
tog trenutka nadalje predao se Bogu i ovjeanstvu, nepokolebljivo
propovijedajui, unato injenici da je stalno bio izloen progonima,
uvredama i poruzi, rijei koje e mu Bog prenositi tijekom 23 godine.
Sadraj objave prouit emo u kasnijim ulomcima. Ovdje emo
govoriti o reakciji koju je objava izazvala i istaknuti da se stalno
pozivala na ljudski razum prenoen religijskim razborom.
U dobu optereenom natprirodnim, kad su udesa bila
prihvaena kao oprema najobinijih svetaca, Muhamed je odbio
povlaivati ljudskoj lakovjernosti. Idolopoklonicima gladnima uda u
potrazi za znakovima i pretkazanjima, jasno je rekao: Bog me nije
poslao da izvodim udesa, poslao me da vam propovijedam. Moj
Gospodine, hvaljen budi! Jesam li vie od ovjeka poslana kao
apostol?8 Odolijevao je svakom nagonu za uveavanjem vlastitog
imida. Nikad nisam rekao da su Boja blaga u mojoj ruci, da znam
skrivene stvari ili da sam aneo. Ja sam samo propovjednik Bojih
rijei, donositelj Boje poruke ljudskom rodu.9 Ako e netko traiti
znakove, neka to ne budu znakovi Muhamedove veliine, nego Boje, a
za to ovjek samo treba otvoriti oi. Nebeska tijela koja dre svoj hitri,
tihi pravac na nebeskom svodu, udesni poredak svemira, kia koja
pada kako bi pomogla isuenoj zemlji, palme savijene pod teretom
zlatnih plodova, brodovi koji klize morima nakrcani blagom moe li
to biti djelo kamenih bogova? Budale su oni koji plau za znakovima
jer svijet ne oznaava nita drugo! U doba lakovjernosti Muhamed je
propovijedao potovanje za neosporni poredak svijeta, potovanje
koje e muslimane dovesti k znanosti prije nego krane. Osim njegova
nonog penjanja kroz nebesa, koje emo kasnije spomenuti, polagao je
pravo na samo jedno udo, udo Kurana. Da je on svojim vlastitim
sredstvima mogao proizvesti takvu istinu to je bila jedina
naturalistika hipoteza koju nije mogao prihvatiti.

Kad je rije o reakcijama na njegovu poruku, one su bile (gotovo

sve) izrazito neprijateljske. Razlozi za takvu agresivnost mogu se
~ 271 ~

BU&CW

svesti na tri: (1) Njezin beskompromisni monoteizam zaprijetio je

politeistikim vjerovanjima i velikim prihodima koji su stizali u Meku
od hodoaa na njezinih 360 svetita (po jedno za svaki dan
mjeseeve godine); (2) njezina su moralna uenja zahtijevala
okonanje razuzdanog naina ivota graana; (3) njezin je drutveni
sadraj osporavao nepravedni poredak. U drutvu ispresijecanom
klasnim razlikama, novi je Prorok propovijedao demokratinu poruku.
Ustrajao je na tvrdnji da su u Gospodinovim oima svi ljudi jednaki.
Budui da takvo uenje nije odgovaralo ni njihovu ukusu ni
povlasticama koje su uivali, poglavari Meke odluno su ga odbacivali.
Svoj su napad poeli ruganjem: izljevima smijeha, podlim uvredama i
glasnim ismijavanjem. Kad se ta taktika pokazala neuinkovitom, rijei
su im postale jo runije vrijeanje, klevetanje, pakost i potom
otvorene prijetnje. Kad ni to nije donijelo uspjeh, odluili su se za
otvoren progon. Na Muhameda i njegove sljedbenike bacali su prainu
i prljavtinu dok su se molili. Gaali su ih kamenjem, tukli tapovima,
zatvarali u zatvor i pokuavali ih izgladnjeti tako to su im odbijali
prodati hranu. Nita nije pomoglo i progoni su samo uvrstili volju
Muhamedovih sljedbenika. Nikad jo od doba kad je prvobitno
kranstvo prenulo svijet iz sna, zapisao je uenjak ije rijei imaju
dodatnu teinu jer je zapravo bio otar kritiar islama, ljudi nisu
vidjeli slino buenje duhovnog ivota vjere koja podnosi rtve.10
Muhamed je postavio obrazac za njihovu odanost. I pod najopasnijim
okolnostima nastavio je ulagati srce i duu u svoje propovijedi,
preklinjui sluatelje gdje god ih je mogao nai da napuste pokvareni
nain ivota i pripreme se za sudnji dan.
Isprva je sve bilo toliko protiv njega da je uspio stei samo
nekoliko obraenika; tri duge godine dirljiva napora donijele su mu
manje od etrdeset sljedbenika. Ali njegovi neprijatelji nisu mogli
uiniti nita ime bi zauvijek zatvorili srca Mekanaca za Muhamedove
rijei. Polako, ali sigurno, energini, nadareni i vrijedni ljudi poeli su
vjerovati u istinitost njegove poruke sve dok ga, do kraja desetljea,
nekoliko stotina obitelji nije priznavalo autentinim Bojim
~ 272 ~

BU&CW

poslanikom.

Preseljenje koje je dovelo do pobjede

Do tog je doba plemstvo Meke bilo uzbunjeno. Ono to je poelo
kao pretenciozna proroka tvrdnja poluludoga jahaa deva pretvorilo
se u ozbiljni revolucionarni pokret koji je prijetio njihovoj opstojnosti.
Bili su odluni zauvijek se rijeiti tog izazivaa nevolja.
Dok se suoavao s najveom krizom u svojoj karijeri, Muhameda
je iznenada posjetilo izaslanstvo vodeih graana Jatriba, grada koji se
nalazio 450 kilometara sjeverno od Meke. Preko hodoasnika i drugih
posjetitelja Meke Muhamedovo je uenje steklo vrsto uporite u
Jatribu. Grad je bio suoen s unutarnjim suparnitvima i trebao je
snanog vou izvana, a Muhamed je izgledao kao pravi ovjek za tu
ulogu. Nakon to je od izaslanstva dobio obeanje da e tovati samo
Alaha, da e se pridravati propisa islama i da e se pokoravati njegovu
proroku u svemu to je ispravno i braniti njega i njegove sljedbenike
kao to bi svoje ene i djecu, Muhamed je dobio znak od Boga da
prihvati ponuenu dunost. Prije njega u Jatrib je otilo oko
sedamdeset obitelji. Kad su mekanski voe doznali za seobu, uinili su
sve to su mogli kako bi sprijeili njegov odlazak, ali zajedno s bliskim
pratiocem Abu Bakrom, Muhamed je izmakao njihovim straarima i
iziao iz Meke sklonivi se na putu u pukotinu juno od grada.
Konjanici koji su pretraivali okolicu bili su toliko blizu da ga otkriju
da je Muhamedov suputnik u oaju proaptao: Samo smo dvojica.
Ne, trojica smo, odgovorio mu je Muhamed, jer Bog je s nama.
Kuran to potvruje. Bio je s njima, pie u knjizi, jer nisu otkriveni.
Nakon tri dana, kad je potraga popustila, uspjeli su nabaviti dvije deve
i krenuti na opasan put neprohodnim teritorijem prema svome
odreditu.
To je bila godina 622. Muslimani to preseljenje, u arapskom
jeziku nazvano hidrom, smatraju prekretnicom u povijesti svijeta i od
te godine poinje njihov kalendar. Jatrib je uskoro postao poznat kao
~ 273 ~

BU&CW

Medinat al-Nabi, Prorokov grad, i nakon toga skraeno Medina, grad.

Od trenutka njegova dolaska u Medinu, Muhamed je preuzeo
drukiju ulogu. Od proroka je preao u administraciju. Prezreni
propovjednik postao je vjet politiar, prorok je preobraen u
dravnika. Vidimo ga ne samo kao gospodara srca malobrojne aice
poklonika nego kao gospodara cjelokupnoga gradskog ivota,
gradskog suca, generala i uitelja.

ak su i njegovi klevetnici priznali da je bio briljantan u novoj

ulozi. Suoen s nevjerojatno sloenim problemima, pokazao se kao
izvanredan dravnik. Kao vrhovni sudac, nastavio je ivjeti jednako
skromnim ivotom kao i u danima prije novosteene slave. Stanovao je
u obinoj zemljanoj kui, muzao vlastite koze i danju i noi bio
dostupan i najponiznijem lanu zajednice. esto su ga viali kako krpa
svoju odjeu, nijednom okrunjenom vladaru nisu se pokoravali kao
ovom ovjeku u ogrtau koji je sam saio.11 Bog je, kau muslimanski
povjesniari, pred njega stavio klju svih blaga svijeta, ali on ga je
odbio.
Predaja prikazuje njegovu administraciju kao savren spoj
pravinosti i milosti. Kao poglavar drave, uvar ivota i slobode
svojega naroda, Muhamed je izvravao pravinost potrebnu za
odravanje reda i odreivao kaznu za one koji su zgrijeili. No, kad je
teta bila nanesena njemu osobno, bio je blag i milostiv ak i prema
neprijateljima. Sve u svemu, Medinjani su ga smatrali gospodarom
kojeg je teko ne voljeti i ne sluati. Imao je, kao to je jedan biograf
napisao, dar utjecanja na ljude i plemenitost da utjee samo za
dobro.12
Posljednjih deset godina Muhamedova ivota njegova se osobna
povijest povezala s povijeu medinske drave u ijem je sreditu
stajao. Svojim je dravnikim vjetinama spojio pet razliitih i
sukobljenih gradskih plemena, od kojih su tri bila idovska, u ureenu
konfederaciju. Zadaa nije bila jednostavna, ali naposljetku je uspio u
graanima probuditi duh suradnje do tada nevien u povijesti grada.
Ugled mu se irio i ljudi su se poeli skupljati iz svih dijelova Arabije
~ 274 ~

BU&CW

kako bi vidjeli ovjeka koji je izveo to udo.

Nakon toga uslijedila je borba s Mekancima za duhovnu vlast nad
cijelom Arabijom. U drugoj godini hidre Medinjani su zabiljeili
velianstvenu pobjedu nad nekoliko puta veom mekanskom vojskom
i tu su pobjedu protumaili kao jasan znak da se aneli neba bore na
njihovoj strani. Meutim, idue se godine dogodio preokret tijekom
kojeg je i Muhamed ranjen. Mekanci nisu nastavili borbe nakon svoje
pobjede sve do dvije godine kasnije kad su, u posljednjem oajnikom
pokuaju prisiljavanja muslimana na predaju, poeli opsadu Medine.
Neuspjeh opsade trajno je okrenuo prevagu na Muhamedovu stranu i u
roku tri godine osam godina nakon njegova preseljenja iz Meke
onaj koji je otiao kao bjegunac, vratio se kao osvaja. Grad koji se
prema njemu odnosio okrutno, sad mu je leao pod nogama, a bivi
progonitelji ovisili su o njegovoj milosti. Ali, tipino za njega, nije
iskoristio svoju pobjedu. U trenutku pobjede prolost je zaboravljena.
Na putu prema poznatoj Kabi, kockastom hramu (koji je navodno
izgradio Abraham) to ga je Muhamed posvetio Alahu i proglasio ga
sreditem islama, prihvatio je virtualno masovno preobraenje grada.
Nakon toga vratio se u Medinu.
Dvije godine poslije, 632. (10. p. h., poslije hidre), dok je gotovo
cijela Arabija bila pod njegovim nadzorom, Muhamed je umro. Sa svom
silom vojske i snaga, nijedan drugi Arap nije nikad uspio ujediniti svoje
zemljake onako kako je uspio Muhamed. Prije kraja stoljea njegovi su
sljedbenici osvojili Armeniju, Perziju, Siriju, Palestinu, Irak, Sjevernu
Afriku i panjolsku i preko Pireneja stigli u Francusku. Da nije bilo
pobjede Karla Martela u bitki kod Toursa 733. g., cijeli je zapadni svijet
danas mogao bio muslimanski. Tijekom svojega kratkog
ovozemaljskog ivota Muhamed je iz beznadnog materijala oblikovao
naciju nikad prije ujedinjenu, u zemlji koja je do tada bila samo
geografski izraz, utemeljio je religiju koja je u golemim podrujima
istisnula kranstvo i idovstvo i jo uvijek ima odanost velikog dijela
stanovnitva svijeta i postavio je temelje carstva koje e vrlo brzo
unutar svojih granica obuhvatiti najudaljenije provincije tadanjega
~ 275 ~

BU&CW

civiliziranog svijeta.13
U knjizi 100: Poredak najutjecajnijih povijesnih osoba, Michael
Hart stavlja Muhameda na prvo mjesto. Njegova besprimjerna
kombinacija svjetovnog i religijskog utjecaja daje Muhamedu pravo da
ga se smatra najutjecajnijom pojedinanom osobom u ljudskoj
povijesti, napisao je Hart.14 Objanjenje koje muslimani daju za tu
odluku jednostavno je. Cijeli je njegov rad, kau oni, Boje djelo.

Trajno udo
Spoj divljenja, potovanja i privrenosti koji muslimani i
muslimanke osjeaju prema Muhamedu dojmljiva je povijesna
injenica. Vide ga kao ovjeka koji je proivio bogat ivot. Osim to je
bio pastir, trgovac, pustinjak, izgnanik, vojnik, pisac zakona,
prorok-sveenik-kralj te mistik, bio je i siroe, dugo suprug ene
prilino starije od njega, nekoliko puta otac koji je izgubio dijete,
udovac i, konano, mu brojnih ena od kojih su neke bile puno mlae
od njega. U svim je tim ulogama bio primjeran. Sve je to u mislima
vjernika dok spomenu njegova imena dodaju blagoslov: Neka
blaenstvo i mir budu s njim. Ali bez obzira na sve, nikad ga ne brkaju
sa zemaljskim sreditem svoje vjere. To je mjesto rezervirano za
islamsku bibliju Kuran.
Rije al-quran na arapskom jeziku (otud ime kuran) znai
doslovno recitaciju. Ispunjavajui tu svrhu, Kuran je vjerojatno najvie
recitirana (i najitanija) knjiga na svijetu. Sigurno je i knjiga koju
najvie ljudi zna napamet i moda ona koja vri najvei utjecaj na svoje
itatelje. Muhamedovo potovanje za njezin sadraj bilo je toliko da ju
je (kao to smo spomenuli) smatrao jedinim velikom udom koje je
Bog izveo preko njega Bojim trajnim udom, kako ju je nazivao.
injenica da bi on, nekolovan toliko da je bio nepismen (ummi) i jedva
je znao napisati vlastito ime, mogao napisati knjigu koja daje tlocrt
cijeloga znanja i istodobno je gramatiki savrena i bez poetskog
premca to Muhamed, i zajedno s njim svi muslimani, dre
~ 276 ~

BU&CW

nevjerojatnim. On je to izrazio retorikim pitanjem: Trai li vee

udo od toga, o nevjerni narode, da je tvoj jezik odabran za jezik te
neusporedive Knjige, iji jedan dio posramljuje svu tvoju zlatnu
poeziju?

etiri petine duljine Novoga zavjeta, Kuran je podijeljen u 114

poglavlja ili sura koje su (s iznimkom kratkoga prvog poglavlja koje se
izgovara u dnevnim molitvama) poredane po duljini, od duih prema
kraima. Tako druga sura ima 286 stihova, trea sura 200 pa sve do
114. sure koja ima samo est stihova.
Muslimani Kuran itaju doslovno. Smatraju ga zemaljskom
reprodukcijom Nestvorenoga Kurana gotovo na jednak nain na koji
krani smatraju Isusa ljudskom inkarnacijom Boga. Usporedba koja
kae: Ako je Krist inkarnirani Bog, Kuran je ulibreni Bog (od liber,
latinske rijei za knjigu), nije ba profinjena, ali nije ni netona.
Stvoreni Kuran je prikaz, u slovima i glasovima, Kuranove
neograniene sutine u njegovu Nestvorenom obliku. Naravno, pri
tome se ne misli da postoje dva Kurana, nego je stvoreni Kuran
formalna kristalizacija beskonane stvarnosti Nestvorenoga Kurana.
Tu su prisutne dvije razine stvarnosti. Prva je Boanska stvarnost
Nestvorenoga Kurana, a druga je zemaljska stvarnost stvorenoga
Kurana. Kad se kae da je stvoreni Kuran udo, misli se na udo
prisutnosti Nestvorenoga Kurana u slovima i glasovima njegove
stvorene (i zato neizbjeno na neke naine ograniene) pojavnosti.
Rijei Kurana Muhamedu su dolazile u praktinim isjecima
tijekom dvadeset tri godine preko glasova koji su se isprva mijenjali i
katkad su zvuali poput odjekivanja zvona, ali postupno su se
zgusnuli u jedan glas koji se identificirao kao Gabrijelov. Muhamed nije
imao nadzor nad tijekom objave; dolazila mu je neovisno o njegovoj
volji. Tijekom dogaanja objave nalazio bi se u posebnom stanju,
vidljivom i izvana. Promijenio bi mu se izgled i zvuk glasa. Rekao je da
su ga rijei napadale kao da su krute i teke: Mi emo ti doista teke
rijei slati (73:5, sve ovakve referencije u ovom poglavlju odnose se
na sure i stihove u Kuranu). Jednom su mu dole dok je jahao devu.
~ 277 ~

BU&CW

ivotinja je uzaludno pokuava podnijeti dodatnu teinu

prilagoavajui svoje noge. Do trenutka kad je objava zavrila, trbuh
joj bio pritisnut uz tlo, a noge potpuno rairene. Rijei koje je
Muhamed izgovarao u tim stanjima, esto nalik na trans, pamtili su
njegovi sljedbenici i zapisivali ih na kostima, kori, liu i komadiima
pergamenta, a Bog je sve vrijeme pazio na njihovu tonost.
Kuran nastavlja Stari i Novi zavjet, ranije Boje objave, i
predstavlja se kao njihova kulminacija: Sklopili smo stari savez sa
sinovima Izraela (i) nemate nikakvo vodstvo dok se ne budete
pridravali Tore i Evanelja (5:70, 68). To daje pravo idovima i
kranima da zajedno s muslimanima budu ukljueni meu Narode
Knjige. (Kontekst kuranskog otkrivenja je Bliski istok pa se religije
drugih zemalja ne spominju, ali ukazuje se na njihovo postojanje i u
naelu se proglaavaju vaeima, primjerice u iduim stihovima:
Svakom smo narodu poslali glasnika (Neke) smo vam spomenuli, a
(neke) vam nismo spominjali (10:47, 4:164). Ipak, muslimani
smatraju da Stari i Novi zavjet imaju dva nedostatka kojih je Kuran
osloboen. Prvo, zbog postojeih okolnosti oni biljee samo dio Istine.
Drugo, idovske i kranske Biblije bile su djelomice oskvrnute u
prijenosu i ta injenica objanjava povremene nepodudarnosti izmeu
tih zapisa i njihovih paralela u Kuranu. Osloboenost od tih dvaju
ogranienja ini Kuran konanom i nepogreivom objavom Boje
volje. Njegovo drugo poglavlje otvoreno kae: Ovo je Sveto pismo u
koje nema sumnje.

Izvana stvari izgledaju drukije, jer je Kuran iznimno

neprobojan. Nitko se nikad nije u kino poslijepodne sklupao na
fotelju i itao Kuran. Carlyle priznaje da je to bilo najtegobnije itanje
kojeg sam se ikad prihvatio; zamorna, zbunjujua masa, sirova i
nepreraena. Nita osim osjeaja dunosti ne bi natjeralo nijednog
Europljanina na itanje cijelog Kurana. Sir Edward Gibbon rekao je
otprilike isto: Europljanin e s nestrpljenjem pregledavati njegovu
beskonanu nepovezanu rapsodiju pria, pravila i deklamacija koje
rijetko potiu osjeaje ili zamisli, koja nekad gmie u praini, a nekad je
~ 278 ~

BU&CW

izgubljena u oblacima.15 Kako razumjeti proturjenost Kurana

itanog iznutra i izvana?

Jezik kojim je objavljen, arapski, daje nam prvi znak. Nijedan

narod na svijetu, pie Philip Hitti, nije toliko nadahnut rijeju,
govorenom ili pisanom, poput Arapa. ini se da gotovo nijedan drugi
jezik nije sposoban u umovima svojih govornika imati takav neodoljiv
utjecaj poput arapskoga. Gomile u Kairu, Damasku ili Bagdadu mogu
se uskomeati do najviega emocionalnog stupnja i to izjavama koje,
kad se prevedu, djeluju banalno. Ritam, melodijska kadenca i rima
stvaraju moan hipnotiki efekt. Zato snaga kuranske objave ne lei
samo u doslovnom znaenju njegovih rijei nego i u jeziku u koji se to
znaenje ugradilo, ukljuujui i njegov zvuk. Kuran je od poetka bio
glasovna pojava; sjeamo se da trebamo recitirati u ime
Gospodinovo! U ovom su sluaju sadraj i spremnik nerazdvojno
sjedinjeni pa prijevodi nikad ne uspijevaju prenijeti emocije, estinu i
zagonetnost skrivene u izvornom Kuranu. To je razlog zato su
muslimani, za razliku od krana koji su svoju Bibliju preveli na svako
poznato pismo, uvijek davali prednost uenju drugih ljudi jeziku kojim
je, kako vjeruju, Bog govorio neusporedivom snagom i neposrednou.
Meutim, jezik nije jedina prepreka koju Kuran predstavlja za
strance jer on ni svojim sadrajem ne nalikuje nijednom drugom
religijskom tekstu. Za razliku od Upaniada, nije otvoreno metafizian.
Svoju teologiju ne temelji na dramatinom pripovijedanju poput
indijskih epova ni na povijesnim priama poput hebrejskih tekstova,
ali ni na Bogu objavljenom u ljudskom obliku kao u evaneljima i
Bhagavadgiti. Ako se ograniimo na semitske svete tekstove, moemo
rei da su Stari i Novi zavjet izravno povijesni i neizravno doktrinalni,
a Kuran je izravno doktrinalan i neizravno povijestan. Budui da je
najvanija zadaa Kurana objaviti Boju jednost, svemo, sveznanje i
milost i kao posljedicu toga potpunu ovisnost ljudskog ivota o
njemu povijesne su injenice u njegovu sluaju samo referentne
toke koje nisu pretjerano zanimljive. To objanjava zato su proroci
citirani bez ikakva kronolokog reda, zato su povijesne zgode katkad
~ 279 ~

BU&CW

ispripovijedane tako nejasno da ih je nemogue razumjeti bez

komentara i zato su biblijske prie koje Kuran spominje
predstavljene na neoekivan, skraen i suhoparan nain. Uklonjen je
njihov epski karakter i umetnute su kao pouni primjeri beskonano
razliitih stvari koje izjavljuju pohvale Bogu. Kad je odnos Gospodar
sluga osnovna stvar koju treba prikazati, onda je sve ostalo samo
objanjavanje i nagovjetaj.
Moda emo biti manje skloni okrivljavanju Kurana zato to
strancima pokazuje udno lice ako napomenemo da su i strani sveti
spisi problematini za muslimane i muslimanke. Ako se zadrimo
samo na Starom i Novom zavjetu, muslimani su razoarani kad otkriju
da ti tekstovi ne dolaze u obliku boanskoga govora, nego samo
izvjetavaju o stvarima koje su se dogodile. U Kuranu Bog govori u
prvom licu. Alah opisuje samoga sebe i predstavlja svoje zakone. Zato
e musliman svaku pojedinanu reenicu Svete knjige razmatrati kao
zasebnu objavu i doivjeti same rijei, ak i njihove zvukove, kao
sredstva milosti. Kuran ne dokumentira nita izvan sebe. On nije o
istini. On jest istina.17 Suprotno njemu, idovske i kranske Biblije
doimaju se udaljenijima od Boga jer religijsko znaenje iznose u
izvjetajima o dogaajima umjesto izravnom Bojom izjavom.

Kuranska izravna predaja predstavlja posljednji problem za

itatelja koji je u drugim tekstovima ublaen veom uporabom
pripovijetki i mita. Jedan pronicljiv komentator Kurana ovako je
objasnio problem: Uzrok prividne nesuvislosti teksta jest
neproporcionalni nerazmjer izmeu Duha (Nestvorenog Kurana) i
ogranienih resursa ljudskoga jezika. Kao da je siromatvom pogoena
koagulacija jezik smrtnoga ovjeka razbijena u tisue komadia
pod tekim pritiskom Nebeske rijei ili kao da je Bog u elji da izrazi
tisuu istina raspolagao samo s nekoliko rijei i zato je bio prisiljen
rabiti aluzije natopljene znaenjima, elipse, kraenja i simbolike
sinteze.18

Ostavit emo usporedbe po strani i rei da je nemogue pretjerati

u isticanju sredinjega poloaja Kurana u obradi bilo koje islamske
~ 280 ~

BU&CW

doktrine. Velik dio knjige naui se ve u djetinjstvu pa ona kasnije

upravlja tumaenjima i procjenama svakoga ivotnog dogaaja. Kuran
je memorandum za odane, podsjetnik na svakodnevno injenje i
spremite otkrivene istine. On je prirunik s definicijama i jamstvima i
istodobno autokarta za ovjekovu volju. Konano, on je zbirka
maksima nad kojima treba meditirati u privatnosti, ime se beskrajno
produbljuje ovjekov osjeaj boanske slave. Savrena je Rije tvoga
Gospodina u istini i pravdi (6:115).

Osnovna teoloka naela

Uz nekoliko upeatljivih iznimki, koje emo kasnije spomenuti,
osnovna teoloka naela islama gotovo su identina naelima
idovstva i kranstva, njegovih prethodnika. U ovom emo se ulomku
ograniiti na etiri najvanija naela, a to su Bog, Boje djelo, Ljudsko
bie i Sudnji dan.
Kao i u drugim povijesnim religijama, sve je u islamu usmjereno
prema njegovom religijskom Krajnjem, Bogu. Bog je nematerijalan i
stoga nevidljiv. Za Arape to ne znai nikakvu sumnju u njegovu
stvarnost jer nikad nisu podlegli iskuenju koje potiu suvremeni
materijalistiki stavovi da samo ono vidljivo smatraju stvarnim;
jedna od poasti koje Kuran odaje Muhamedu jest da on nije sumnjao
u Nevidljivo. Poput stanovnika pustinje, misao o nevidljivim rukama
koje su vodile vjetrove to su pobrisali pustinju i oblikovali varljive
fatamorgane koje su mamile putnika u njegovu propast uvijek je bila s
njima.
Prema tome, Kuran nije upoznao Arape s nevidljivim svijetom
duha, ak ni s monoteizmom, jer su neke osjetljive due znane kao
hanife ve dole do toga prije Muhameda. Njegova je inovacija bila
uklanjanje idola s vjerske scene i usmjeravanje boanskoga prema
jednom nevidljivom Bogu za sve. U tom je smislu neizbrisiv doprinos
islama arapskoj religiji bio monoteizam.
~ 281 ~

BU&CW

Odmah moramo dodati da muslimani vide monoteizam kao

islamski doprinos ne samo Arapima nego religiji kao cjelini. Brojni
hinduistiki prikazi uzimaju se kao dokaz da ta religija nikad nije dola
do tovanja samo jednoga boga. idovstvo je bilo ispravno usmjereno
kroz molitvu emu uj, O Izraele, Gospodin na Bog, Gospodin je
Jedan ali njegova su uenja bila ograniena na izraelski narod. S
druge strane, krani su svoj monoteizam kompromitirali Kristovim
poboanstvenjem. Islam potuje Isusa kao proroka i prihvaa njegovo
djeviansko roenje, Adamova i Isusova dua jedine su dvije due koje
je Bog stvorio izravno.19 Meutim, Kuran povlai crtu kod nauka o
Inkarnaciji i Trojstvu smatrajui ih izumima koji zamagljuju
razlikovanje boanskoga i ljudskoga. Rijeima Kurana: Kau da je
milostivi Bog zaeo sina. Sad ste izrekli alosnu stvar Nije ispravno
za Boga da ima djecu (3:78, 19:93). Muslimani nisu skloni
roditeljskim prikazima Boga, ak ni kad su primijenjeni metaforiki.
Govoriti o ljudskim biima kao o Bojoj djeci previe stavlja Boga u
ljudski oblik. To je antropomorfno.
Okreui se kuranskom opisu prirode Boga, prva stvar koju
zapaamo jest da je Alah zastraujui i posjeduje mo koja izaziva
strah. Stih 7:143 sadri kuranski zapis o Mojsijevu zahtjevu da vidi
Boga. Kad se Bog umjesto toga pokazao susjednoj planini, time
sruivi planinu, Mojsije je beivotno pao na tlo.20
Mo tog poretka koja je beskrajna jer je Bog svemogu
potie strah i poteno je rei da se muslimani boje Alaha. Ali to nije
ropski strah ovjeka suoena s hirovitim tiraninom. Muslimani radije
tvrde da je to jedina odgovarajua emocija svaka druga ukljuuje
poricanje u tehnikom, psiholokom smislu te rijei kad se ljudska
bia suoe s veliinom posljedica koje slijede iz stajanja na pravoj ili
pogrenoj strani beskompromisno moralnog svemira, jednog, tovie,
u kojem su uvjerenja i vjerovanja presudna jer proizvode djelovanje.
Ako je nihilizam gubitak razlike, neka vrsta moralnoga poravnavanja
kroz entropiju, Alahov je svemir prava suprotnost. Dobro i zlo je
vano. Izbori imaju posljedice, a zanemariti ih jednako je pogubno
~ 282 ~

BU&CW

poput penjanja na planinu vezanih oiju. Vjerovanje zauzima presudno

mjesto u Kuranu jer je ono analogija planinarovoj procjeni Mount
Everesta: njegova velianstvenost je oita, a isto tako i opasnosti koje
predstavlja. Pogreke mogu biti kobne. Kuranski prikazi raja i pakla
ovdje dolaze do punog izraaja, ali nakon to se pomirimo sa strahom
koji potie uroena nesigurnost ivota, smanjuju se i drugi, manji
strahovi. Drugi, pratei korijen rijei islam jest mir.
Vano je zapamtiti ovu posljednju toku jer je sveta jeza koju je
Alah poticao navela prve zapadne prouavatelje Kurana na zakljuak
da ta strepnja premauje njegovu milost. Alaha su vidjeli kao
nepopustljiva i ljutita suca, dominantna i nemilosrdna. To je potpuno
pogreno tumaenje, Boja suut i milosre u Kuranu se spominju 192
puta u odnosu na 17 referencija na njegovu ljutnju i osvetoljubivost.
On koji je Gospodar svijeta takoer je i
Sveti, Mirni, Vjerni, uvar nad svojim slugama, Zatitnik siroadi, Vodi
zalutalih, Osloboditelje od svake tuge, Prijatelj osamljenih, Tjeitelj
oaloenih; u Njegovoj je ruci dobro, a on je dareljivi Gospodar,
milostiv, Sluatelj, Susretljiv, Samilostan, Suosjeajan, Opratajui, ija je
ljubav prema ovjeku njenija od ljubavi majke ptice za njezine mlade.21
Zahvaljujui Alahovoj milosti, svijet Kurana zapravo je svijet
radosti. Postoji zrak, postoji sunce i povjerenje ne samo u krajnju
pravdu nego i u pomo koja se dobiva putem i oprost za pokajnike.
Tako mi svjetline podneva i noi kad se spusti mrak, Gospodar tvoj nije te
napustio niti se naljutio. Budunost e ti sigurno biti bolja od prolosti i
na kraju e biti dareljiv prema tebi i bit e zadovoljan. Zar te nije
naao kao siroe i dao ti dom; zar nisi zalutao, a on te uputio; siromah si
bio i on te obogatio? (93:1-8)
Stojei ispod milostivoga Bojeg neba, musliman moe u bilo
kojem trenutku podii srce i duu izravno u boansku prisutnost kako
bi dobio i snagu i vodstvo za teki ivotni put. Pristup je otvoren jer,
~ 283 ~

BU&CW

premda su ljudsko i boansko bezgranino razliiti, ne razdvaja ih

nikakva pregrada.
Zar On nije blie od ile na tvom vratu? Ne mora povisiti glas jer on
poznaje tajni apat i ono to je jo vie skriveno On zna to je na zemlji
i u moru, On zna za svaki list koji padne, nema ni zrna u tmini ispod tla,
ni jedne stvari, zelene ili uvele, za koju on ne zna. (6:12, 59)

S Boga emo prijei na Boje djelo kao drugo teoloko naelo

islama. Kuran obiluje lirskim opisima prirodnoga svijeta. Meutim, u
njemu taj svijet nije prikazan kako izlazi iz boanskog nekim procesom
uroenog izviranja kao to je to primjerice u hinduistikim tekstovima.
Stvoren je namjernim inom Alahove volje: Stvorio je nebo i zemlju
(16:3). Ta injenica nosi dvije vane posljedice. Prvo, materijalni je
svijet i stvaran i vaan. Ovdje lei jedan od izvora islamske znanosti
koja je tijekom europskoga mranog doba cvjetala kao nigdje drugdje
na svijetu. Drugo, budui da je Alahovo vlastito djelo, a Alah je savren
u svojoj dobroti i moi, materijalni svijet takoer mora biti dobar. Ti u
onome to je Milostivi stvorio ne vidi nikakvu nesavrenost. Pogledaj
ponovno Pogled e ti se vratiti zadivljen (67:4). Ovdje se susreemo
sa sigurnou u materijalne vidove ivota i postojanja koje emo
pronai i kod drugih dviju religija semitskoga podrijetla, idovstva i
kranstva.
Prvo meu Bojim djelima jest ljudsko bie ija je priroda,
definirana prema Kuranu, naa trea doktrinalna tema. Stvorio je
ovjeka, itamo u suri 16:3 i prva stvar koju primijetimo u vezi s tim
stvaranjem jest njegova vrsta konstitucija. S obzirom na to tko ga je
stvorio, to se moglo i oekivati, ali Kuran jasno kae: Mi smo stvorili
ovjeka u skladu najljepem (95:4). Kuranska rije za ljudsku prirodu
u njezinu izvornom obliku koji je utemeljio Bog jest fitra i ona nije
ukaljana katastrofalnim padom. Najblie to islam dolazi kranskoj
doktrini o izvornom grijehu jest njegov koncept ghaflah ili
zaboravljanje. Ljudi zaboravljaju svoje boansko podrijetlo i ta se
pogreka uvijek iznova mora ispravljati. Ali njihova temeljna priroda je
~ 284 ~

BU&CW

nepromjenjivo dobra pa zato imaju pravo na samopotovanje i zdravu

sliku o samome sebi.

Nakon to ivot prepoznamo kao dar njegova Stvoritelja,

primijetit emo da ima dvije obveze. Prva je zahvalnost za ivot koji
smo primili. Arapska rije nevjernik zapravo je blie znaenju onaj
kojemu nedostaje zahvalnosti nego to se s njom oznaava netko tko
ne vjeruje. to ovjek osjea vie zahvalnosti, prirodnije mu je pustiti
dobrostivost da tee kroz njegov ivot i prema drugima jer bi pokuaj
njezina zaustavljanja bio jednako neprirodan kao da pokua
preprijeiti vodopad. Nezahvalnik, kae nam Kuran, prekriva ili
skriva Boje blagoslove i tako ne uiva u povezanosti sa
Stvarateljem koju omoguuje svaki trenutak.
Druga trajna ljudska obveza podsjea nas na ime ove religije.
Poetni paragraf ovog poglavlja obavijestio nas je da islam znai
predanje, ali sad emo jo dublje istraiti tu osobinu.
Razmiljanje o predavanju toliko je obiljeeno vojnim
konotacijama da je potreban svjestan trud kako bismo primijetili da
predanje moe znaiti i potpuno davanje samoga sebe dati se
nekom cilju ili u prijateljstvu i ljubavi. William James pokazuje nam
koliko je predanje vano u religiji.
Kad se sve uzme u obzir, mi smo na kraju apsolutno ovisni o svemiru,
privueni smo i natjerani u rtvovanja i predavanja neke vrste, svjesno
razmatrana i prihvaena, kao da su naa jedina prirodna stanja. U tim
stanjima uma u kojima nema religije, onaj koji predaje samoga sebe
predan je teretu koji je nuan i rtva se prinosi u najboljem sluaju bez
prigovora. Suprotno tome, u religijskom ivotu predaja i rtva su
pozitivno prihvaeni: dodana su ak i nepotrebna odricanja kako bi se
srea dodatno poveala. Religija tako ini ugodnim i primjerenim ono
to je u svakom sluaju potrebno.22
Ovom zapisu vrlina ovjeka koji se predaje moemo dodati da u
islamskom nainu govora biti podinjen Alahu znai biti osloboen od
~ 285 ~

BU&CW

drugih oblika ropstva poniavajuih poput robovanja pohlepi ili

tjeskobi ili udnji za osobnim poloajem. Pomoi e nam i ako rije
predanje zamijenimo rijeju posveenost, jer osim to je
poteena povezanosti s vojskom, posveenost ukazuje na kretanje
prema neemu, a ne odustajanje. U takvom itanju islam nam se
pokazuje kao religija koja tei potpunoj posveenosti, posveenosti u
kojoj nita nije suzdrano od boanskog. To objanjava zato je
Abraham bez ikakve sumnje najvanija osoba u Kuranu jer on je
poloio vrhovni test bio je spreman rtvovati vlastitoga sina kad se
to trailo od njega.
Posljednja dva obiljeja ljudskoga bia posluit e nam kao
odgovarajui prijelaz prema naoj posljednjoj teolokoj doktrini,
Sudnjemu danu, jer u tom nauku oni postaju najoitiji. Ta obiljeja su
individualnost due i njezina sloboda.
Poet emo s individualnou due: Dolazei do islama (kao to
dolazimo u ovoj knjizi) od budistikog nebia i drutvenog bia
konfucijanizma, iznenaeni smo naglaskom koji Kuran stavlja na
individualnost bia: njegovu jedinstvenost i odgovornost koja se
prenosi na njega samoga. U Indiji je sveproimajui kozmiki duh blizu
tome da proguta individualno bie, a u Kini je bie toliko drutveno da
je teko odrediti gdje poinje i gdje zavrava. Islam i njegovi semitski
srodnici naputaju taj smjer i dre individualnost ne samo stvarnom
nego i naelno dobrom. Vrijednost, vrlina i duhovno ispunjenje dolaze
kroz spoznaju potencijala jedinstvenih kod svakoga ovjeka, na naine
koji nisu nevani te se mogunosti razlikuju od mogunosti svake
druge due koja je ikad ivjela ili e u budunosti ivjeti. Vaan
muslimanski filozof napisao je: Ovo neobjanjivo, ogranieno sredite
iskustva temeljna je injenica svemira. Cijeli je ivot individualan, ne
postoji nikakav univerzalni ivot. Sam Bog je pojedinac: on je najvie
jedinstven pojedinac.23
Individualnost ljudske due vjena je, jer jednom stvorena, ona
nikada ne umire. Meutim, njezina zasebnost najjasnije se osjea na
Sudnji dan. O, sine Adamov, umrijet e sam i sam e ui u grobnicu,
~ 286 ~

BU&CW

sam e uskrsnuti i sudit e se samo tebi samome (Hasan al-Basri).

To suenje i s njim povezana odgovornost vode izravno do
pitanja o slobodi due i mora se priznati da u islamu ljudska sloboda
stoji u napetosti s Bojom svemoi, to ukazuje prema
predodreenosti. Islamska se teologija beskonano dugo hrvala s tom
napetosti a da je nije racionalno razrijeila. Ona zakljuuje da djela
boanskoga proglasa ljudima ostaju zagonetka, ali oni bez obzira na to
imaju dovoljno slobode i odgovornosti za donoenje prave moralne i
duhovne odluke. Onaj tko uini grijeh, na svoju odgovornost ga je
uinio Tko god ode na pogrean put, nosi cijelu odgovornost za svoje
lutanje (4:111, 10:103).

Kad je rije o samom sudu, muslimani jednom od iluzija

suvremenosti smatraju mogunost da se moemo potiho skloniti i
ostati neprimijeeni dok god ivimo (prema naem miljenju)
pristojnim i bezazlenim ivotima i ne privlaimo pozornost na sebe.
Uklanjanje svih takvih iluzija o sigurnosti obiljeava doktrinu o
Posljednjem sudu i njegovo iekivanje u Kuranu. Kad sunce izgubi
sjaj i kad zvijezde propadnu, kad se planine pokrenu i kad mora
prokljuaju Onda e svaka dua znati to je uinila (81, passim). Uz
tu pozadinu Kuran predstavlja ivot kao kratku, ali beskrajno
dragocjenu priliku nudei konaan izbor. U tome lei urnost koja se
provlai cijelom knjigom. Prigoda da se vrate u ivot, makar na jedan
jedini dan, kako bi dobro iskoristili svoje prilike je ono to bi
gubitnici, suoeni sa Suenjem, poeljeli vie od iega za im su
eznuli dok su bili ivi (14:14).
Ovisno o tome kako proe na Suenju, dua e se uputiti prema
raju ili paklu, koji su u Kuranu opisani ivopisnim, konkretnim i
ulnim slikama. Vjernici i vjernice dre ih stvarnim mjestima, to je
vjerojatno neizbjena posljedica takva prikaza. U raju vidimo fontane,
ugodne sjene i kreposne hurije u vrtovima ispod kojih protjeu rijeke, a
ondje su i tepisi, jastuci, zlatni pehari i raskona hrana i pie. U paklu
su gorua odjea, izlivena pia, eljezna ezla i vatra koja rastapa
kamenje. Kad bismo rekli da su to samo simboli posthumnih svjetova
~ 287 ~

BU&CW

tonije ih je smatrati posthumnim uvjetima doivljavanja time ih

ne bismo dovoljno objasnili, ali cilj knjige je prikazati budunost tako
ivopisnim slikama da bi srca onih koji u taj drugi svijet ne vjeruju
bila sklona tome (6:113). Otrina tog kontrasta izmeu raja i pakla
eli izvui itatelje/sluatelje Kurana iz duhovne otupjelosti koje
ghaflah, zaboravljivost, potie.
Plan djeluje u razdobljima duhovne svjesnosti i ponovnog
roenja. U suvremeno doba ima manji utjecaj na svjetovno orijentirane
muslimane i muslimanke. U obranu alegorijskih tumaenja tih prizora,
liberalni muslimani citiraju Kuran: Neki od znakova su jasni oni su
osnova knjige a drugi su figurativni (3:7). Manje materijalistiki
pogled na raj podrava i Muhamedova izjava da e povlatenima
vidjeti Boje lice naveer i ujutro (biti) srea koja e nadii sve
tjelesne uitke kao to ocean nadilazi kap znoja.24 Ispod tih razlika u
tumaenju lei vjerovanje u vezi sa zagrobnim ivotom koje povezuje
sve islamske vjernike i vjernice svaka e dua odgovarati za svoja
djela na zemlji i budunost e joj ovisiti o tome kako se pridravala
Bojih zapovijedi. Djela svakoga ovjeka stavili smo na njegova lea i
posljednjeg e dana irom otvorena knjiga biti stavljena pred njega
(17:13).

I kao posljednja toka: Ako sva ova pria o suenju i dalje previe
prikazuje Boga kao nekoga tko kanjava, obratit emo se stihovima iz
Kurana koji potpuno iskljuuju Alaha od izravne upletenosti. Njihove
due sude same sebi. Smrt e sagorjeti ovjekovu obranu vlastitih
interesa i bit e prisiljen potpuno objektivno vidjeti nain na koji je
proivio svoj ivot. U beskompromisnom svjetlu te vizije, u kojoj
nestaju svi mrani i skriveni kutovi, ovjekova osobna djela uzdiu se
da bi optuili ili potvrdili. Kad se bie izdvoji iz podruja lai, oklop koji
si je izradio od neiskrenosti pretvori se u plamen, a ivot koji je ondje
ivio postane poput Nessusove majice.
Bog, Boje djelo, Ljudsko bie i Sudnji dan to su najvaniji
teoloki klinovi na kojima vise uenja Kurana. Unato njihovoj
vanosti, Kuran je ipak knjiga koja vie naglaava djelo, a manje
~ 288 ~

BU&CW

ideju (Muhamed Iqbal). O tim emo djelima govoriti u sljedea dva

ulomka.

Pet stupova
Kad bi muslimana ili muslimanku upitali da ukratko predstavi
nain ivota koji islam savjetuje ljudima, odgovor bi mogao glasiti: Ui
ih da hodaju pravim putem. Taj izraz dolazi iz prve sure Kurana koja
se esto ponavlja u pet dnevnih molitvi.
U ime Alaha, Milostivog, Samilosnog:
Hvalimo Alaha, Stvoritelja svjetova,
Milostivog, Samilosnog,
Vladara Dana sudnjeg.
Tebi se klanjamo i od Tebe traimo pomo.
Uputi nas na pravi put,
Na put onih kojima si milost Svoju darovao.
Ne na put onih koji su izazvali Tvoju srdbu i onih koji su
zalutali.
Ova se sura naziva srcem vjernikova odgovora Bogu. Ali nas
zanima odgovor na pitanje zato pravi put? Jedno je znaenje jasno:
pravi je put onaj koji nije iskrivljen ili iskvaren. Meutim, taj izraz
sadri jo jedno znaenje koji se odnosi na posebnost islama. Pravi je
put onaj koji je jasan, izravan i odreen. U usporedbi s drugim
religijama, islam jasno objanjava nain ivota koji predlae, rastavlja
ga na najsitnije dijelove i daje potpuno jasne naredbe. Svaki vei tip
djelovanja razvrstan je na kliznoj ljestvici od zabranjeno preko ni
dobro ni loe do obvezno. To islamskoj religiji daje odreenost koja
je prilino jedinstvena. Muslimani tono znaju na emu su.
Muslimani tu osobinu dre jednom od jakih strana svoje religije.
Boje otkrivenje ljudskoj vrsti, kau oni, odvijalo se kroz etiri velike
etape. Prvo, Bog je preko Abrahama objavio istinu monoteizma, Boju
~ 289 ~

BU&CW

jednost. Drugo, Bog je preko Mojsija objavio Deset zapovijedi. Tree,

Bog je objavio Zlatno pravilo da ne inimo drugima ono to ne
elimo da drugi ine nama preko Isusa. Sva tri navedena proroka
bili su autentini glasnici, svaki je predstavio vana obiljeja ivota
kojim upravlja Bog. Ali ostalo je jo jedno pitanje: Kako trebamo voljeti
blinjega svoga? Kad je ivot postao sloeniji, pojavila se potreba za
uputama koje e odgovoriti na to pitanje, a njih daje Kuran. Slava
islama nalazi se u tome to je prekrasne Isusove misli utjelovio u
definiranim zakonima.25

to je, dakle, sadraj tog pravog puta koji propisuje ovjekove

dunosti? Svoje emo izlaganje podijeliti na dva dijela. U ovom emo
ulomku razmatrati pet stupova islama, naela koja upravljaju
privatnim ivotima muslimana i muslimanki u njihovu odnosu prema
Bogu. U iduem emo ulomku analizirati drutvena uenja Kurana.
Prvi od pet stupova jest islamsko vjerovanje ili ispovijedanje
vjere koje se naziva ahada. Svaka religija ima izjave koje usmjeravaju
ivote sljedbenika. Islamska izjava ne troi rijei. Kratka, jednostavna i
izriita, sastoji se od samo jedne reenice: Nema boga osim Boga i
Muhamed je Njegov prorok. Prvi dio izjave objavljuje osnovno naelo
monoteizma. Nema drugog boga osim Alaha. Nema drugog boga
osim jedinoga boga. Ili jo izravnije, nema boga osim Boga jer ta rije
nije obina imenica koja obuhvaa skupinu predmeta, nego vlastito
ime koje oznaava jedinstveno bie i samo njega. Druga potvrda da
je Muhamed Boji prorok izraava vjeru muslimana u
Muhamedovu autentinost i valjanost knjige koju je prenio.
Barem jednom tijekom ivota musliman ili muslimanka mora
izgovoriti ahadu ispravno, polako, ozbiljno, naglas, s punim
razumijevanjem i iskrenim uvjerenjem. U stvarnosti je muslimani
izgovaraju esto, posebice prvi dio izjave, La ilaha illa illah. U svakoj
krizi i u svakom trenutku kad svijet zaprijeti da e ih svladati, ne
iskljuujui pribliavanje smrti, Nema boga osim Boga izii e s
njihovih usana. Poboan ovjek, obuzet bijesom, odjednom e
neoekivano zastati jer se sjetio ahade i odmah e se povui podiui
~ 290 ~

BU&CW

visok zid izmeu sebe i svojih uzburkanih osjeaja. ena koja plae
tijekom poroaja iznenada e utihnuti sjetivi se te reenice, a student
nervozno pognut nad svojim stolom u dvorani za ispitivanje podignut
e glavu i izgovoriti te rijei i jedva ujan uzdah olakanja proi e
okupljenom skupinom. To je konaan odgovor na sva pitanja.26
Drugi je stup islama kanonska molitva, a Kuran preklinje vjerne
da u njoj budu redoviti (29:45).

Muslimanima se savjetuje da budu redoviti u molitvi kako bi

zadrali iri pogled na ivot. Kuran to dri najteom lekcijom koju
ljudi moraju nauiti. Premda su oito stvorenja, jer ljudi nisu stvorili ni
sebe ni svoje svjetove, ini se da to nikako ne uspijevaju zapamtiti i
stalno stavljaju sebe u sredite stvari, ivei kao da su sami sebi zakon.
To stvara pusto. Znai, kad pitamo zato muslimani mole, djelomian
odgovor glasi: jer odgovaraju na prirodan nagon ivota da zahvaljuju
na njegovu postojanju. Meutim, ozbiljniji je odgovor onaj kojim smo
poeli ovaj paragraf: kako bi zadrali iri pogled na ivot vidjeli ga
objektivno, to ukljuuje potvrditi da su ljudi stvorenja koje je stvorio
Stvoritelj. U praksi se to svodi na podreivanje ovjekove volje Bojoj
(islam) kao njezinu zakonitu gospodaru.
Koliko esto trebaju muslimani moliti? U Kuranu postoji zapis
koji govori upravo o tome.

Reeno nam je da je jedan od kljunih dogaaja u Muhamedovu

ivotu bilo njegovo slavno Nono putovanje na Nebo. Odreene noi u
mjesecu ramazanu Muhamed je na prekrasnom bijelom krilatom konju
odletio u Jeruzalem i potom gore kroz sedam neba sve do prisutnosti
Boga koji ga je pouio da muslimani trebaju moliti pedeset puta na
dan. Pri povratku na zemlju, Muhamed je zastao na estom nebu gdje
je prenio Boje upute zauenom Mojsiju. Pedeset puta na dan!
ponovio je Mojsije u udu. Sigurno se ali. To nee funkcionirati.
Vrati se natrag i pregovaraj. Muhamed je uinio tako i vratio se s
brojkom sputenom na etrdeset, ali Mojsije nije bio zadovoljan.
Poznajem te ljude, rekao mu je. Idi opet natrag. Isti scenarij
ponovio se jo etiri puta, a broj molitvi sputao se na trideset,
~ 291 ~

BU&CW

dvadeset, deset i naposljetku na pet. Mojsije je ak i tu posljednju

brojku drao pretjeranom. Tvoj narod nije sposoban pridravati se
pet svakodnevnih molitvi, rekao je Muhamedu. Iskuavao sam ljude
prije tvoga doba i najvie sam se namuio zavladati (sinovima)
Izrailskim. Zato se vrati svojemu Gospodaru i pitaj Ga da olaka stvari
tvom narodu. Meutim, Muhamed ga je tog puta odbio. Pitao sam
svojega Gospodara dok nisam posramljen, ali sad sam zadovoljan i
predajem se. Brojka je ostala utvrena na pet.27
Vrijeme za pet molitvi takoer je propisano: pri svanuu, kad
sunce dosegne zenit, usred popodneva, nakon zalaska sunca i rano
naveer. Raspored nije apsolutno obvezujui. Primjerice, Kuran jasno
kae: Kad putuje po zemlji, nije zloin da ti nedostaje molitvi ako
strahuje da e te napasti oni koji ne vjeruju. Meutim, u normalnim
okolnostima vjernik se treba pridravati peterostrukog obrasca.
Premda u islamu nijedan dan u tjednu nije otro odvojen od drugih
poput sabata za idove ili nedjelje za krane, petak je najblii tjednom
svetom danu. Kongregacijsko tovanje takoer nije toliko naglaeno u
islamu koliko u idovstvu ili kranstvu, ali od muslimana se ipak
oekuje da mole u damiji kad god mogu, a molitva petkom u podne
posebno je istaknuta. Posjetitelji muslimanskih zemalja govore da
jedno od najdojmljivijih religijskih prizora na svijetu dolazi na vidjelo
kad, u slabo osvijetljenoj damiji, stotine vjernika stoje rame uz rame,
a onda u nekoliko navrata kleknu i isprue se prema Meki.
Iako su muslimani na poetku molili u smjeru Jeruzalema,
kuranska ih je objava kasnije uputila da se mole u smjeru Meke, a
spoznaja da vjernici sa svih strana svijeta rade isto to stvara osjeaj
sudjelovanja u svjetskom drutvu, ak i kad ovjek moli u samoi. Osim
tog pitanja smjera, Kuran ne govori gotovo nita vie, ali zato
Muhamedova uenja i postupci ispunjavaju tu prazninu. Molitvi
prethodi pranje kako bi se oistilo tijelo i, simbolino, duu, a molitva
poinje dostojanstveno uspravnim dranjem tijela, ali njezin je
vrhunac kad onaj koji moli klekne i elom dodirne pod. To je najsvetiji
trenutak molitve jer sadri dvostruki simbolizam. S jedne strane, tijelo
~ 292 ~

BU&CW

je u fetalnom poloaju, spremno za ponovno roenje. Istodobno,

savijeno je na najmanjem moguem prostoru, ukazujui na ljudsku
nitavnost u usporedbi s boanskim.
to se tie sadraja molitve, uobiajene teme su velianje,
zahvalnost i preklinjanje. Postoji muslimanska izreka koja kae da
ptica svaki put kad popije kap vode odmah podigne zahvalan pogled
prema nebu. Najmanje pet puta svakoga dana muslimani ine to isto.

Trei je stup islama milostinja. U ivotu su vane materijalne

stvari, ali neki ljudi imaju vie od drugih. Zato je to tako? Islam se ne
zabrinjava tim teoretskim pitanjem. Umjesto toga, okree se
praktinom pitanju to uiniti u vezi s tom nejednakosti. Odgovor je
jednostavan. Oni koji imaju puno trebaju pomoi manje sretnima. To
su naelo demokracije dvadesetoga stoljea prihvatile u sekularnom
obliku i to svojim konceptom socijalne drave. Svoje osnovno naelo
Kuran je predstavio u sedmom stoljeu kad je propisao progresivni
porez za bogate kako bi olakali prilike siromanima.
Pojedinosti na stranu, iznos koji je Kuran propisao za taj porez
jest 2 i pol posto. U usporedbi sa idovskom i kranskom desetinom
(s kojom se ni ne moe precizno usporediti jer je desetina vie bila
namijenjena odravanju vjerskih institucija nego izravnoj pomoi
drugim ljudima), djeluje skromno dok ne otkrijemo da se ne odnosi
samo na prihode nego na ukupne posjede. Siromaniji ljudi nisu duni
nita, ali oni iz srednjega ili viega raspona primanja trebaju svake
godine jednu etrdesetinu vrijednosti svega to posjeduju razdijeliti
siromanima.
A tko meu siromanima treba dobiti taj novac? I to je propisano:
oni kojima je hitno potreban, robovi koji su u procesu kupovanja svoje
slobode, dunici koji ne mogu ispuniti svoje obveze, stranci i putnici te
oni koji skupljaju i raspodjeljuju milostinju.
etvrti je stup islama pridravanje ramazana. Ramazan je mjesec
u islamskom kalendaru sveti mjesec islama jer je tijekom ramazana
Muhamed primio prvu objavu i (deset godina kasnije) poao na
~ 293 ~

BU&CW

povijesnu hidru (seobu) iz Meke u Medinu. Kako bi odali poast tim

dogaajima, tjelesno sposobni muslimani i muslimanke (koji nisu
bolesni ili u izvanrednim okolnostima poput ratovanja i neodgodivih
putovanja) tijekom ramazana provode post. Od prvoga trenutka zore
do zalaska sunca, njihovim se usnama ne pribliava ni hrana ni pie ni
duhan, a kad sunce padne mogu sve konzumirati, ali umjereno.
Muslimanski kalendar je mjeseev pa se ramazan pomie tijekom
godine. Kad padne u zimu, zahtjevi nisu tako teki. Ali kad se poklopi
sa estokom ljetnom vruinom, pravo je iskuenje ostati aktivan
tijekom dugakih dana bez ijedne kapi vode.
Zato onda Kuran zahtijeva taj post? Kao prvo, post navodi
ovjeka na razmiljanje to e posvjedoiti svaki idov koji se
pridravao jomkipurskoga posta. Osim toga, post ui samodisciplini i
onaj koji moe izdrati zahtjeve posta imat e manje tekoa s
nadziranjem nagona u drugim prigodama. Post naglaava ovisnost
stvorenja o Bogu. Kae se da su ljudska bia krhka poput ruinih latica,
ali bez obzira na to esto su zahtjevni i arogantni. Post podsjea
ovjeka na njegovu slabost i ovisnost. I konano, post pojaava
samilost. Samo oni koji su bili gladni mogu znati to znai glad. Ljudi
koji su postili dvadeset devet dana u godini bit e skloniji pozorno
sasluati gladna ovjeka.
Peti je stup islama hodoae. Od svakoga muslimana i
muslimanke koji su u tjelesnoj i ekonomskoj mogunosti oekuje se da
barem jednom u ivotu otputuju u Meku gdje je Boje klimaktino
otkrivenje prvi put objavljeno. Osnovna svrha hodoaa jest
osnaivanje hodoasnikove privrenosti Bogu i njegovoj objavljenoj
volji, ali obiaj ima i neke druge pogodnosti. Primjerice, podsjetnik je
na jednakost svih ljudi. Prije ulaska u Meku, svi hodoasnici skidaju
odjeu koju inae nose i koja nosi obiljeja drutvenoga statusa i
odijevaju dva jednostavna komada odjee nalik na plahtu. Pristupajui
zemaljskom sreditu islama, svi su vjernici odjeveni jednako.
Uklonjene su oznake poloaja i hijerarhije pa princ i prosjak stoje pred
Bogom u svojoj nepodijeljenoj ovjenosti. Hodoae je korisno i u
~ 294 ~

BU&CW

meunarodnim odnosima. Ono spaja ljude iz razliitih zemalja

dokazujui da ih povezuje odanost koja premauje odanost njihovim
nacijama i etnikim skupinama. Hodoasnici doznaju informacije o
drugim podrujima i narodima i vraaju se kuama s boljim
razumijevanjem drugih ljudi.
Pet stupova islama sastoje se od stvari koje muslimani rade kako
bi kua islama ostala uspravna. Postoje i stvari koje ne bi trebali raditi.
Kockanje, kraa, laganje, jedenje svinjskoga mesa, konzumiranje
alkohola i seksualni promiskuitet neke su od njih. ak i muslimani koji
povrijede ta pravila dre svoje postupke prijestupom.
Uz iznimku milostinje, propisi koje smo opisali u ovom ulomku
odnose se na osobni ivot muslimanskog vjernika ili vjernice. Sad
emo se okrenuti drutvenim uenjima islama.

Drutvena uenja
O ovjee, sluaj moje rijei i uzmi ih k srcu! Znaj da je svaki
musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste sad jedno
bratstvo. Ove vane rijei, koje je izgovorio Prorok tijekom svojega
oprotajnog hodoaa u Meku kratko prije smrti, predstavljaju
jedno od najuzvienijih i najistaknutijih ideala islama. Rast
nacionalizma u posljednja dva stoljea ugrozio je taj ideal na politikoj
razini, ali na drutvenoj je ostao vidljivo netaknut. U vjerskoj kulturi
islama ima neto to ak i u najskromnijem seljaku ili torbaru
nadahnjuje dostojanstvo i ljubaznost prema drugima kakve druge
civilizacije nikad nisu premaile i rijetko su im se pribliile, napisao je
vodei islamist.28
Gledajui razliku izmeu predislamske i poslijeislamske Arabije
namee nam se pitanje je li povijest ikada svjedoila slinom
moralnom napretku tolikog broja ljudi u tako kratkom razdoblju. Prije
Muhameda gotovo da nije bilo ogranienja meuplemenskom nasilju.
Upadljive razlike u bogatstvu i imovini prihvaene su kao prirodan
~ 295 ~

BU&CW

raspored stvari. ene su vie smatrane imovinom nego ljudskim

biima. Umjesto da kaemo da se mukarac mogao oeniti za
neogranien broj ena, bilo bi tonije rei da su njegove veze sa
enama bile toliko povrne da su se nakon prve ili druge ene jedva
mogle nazvati brakom. edomorstvo je bilo uobiajeno, posebice
enske djece. Opijanja i raireno kockanje ve smo spomenuli. U roku
pola stoljea izvedena je nevjerojatna promjena moralnog ozraja po
svim spomenutim pitanjima.
Neto to je pomoglo islamu izvesti ovo udo jedno je njegovo
obiljeje koje smo ve spominjali, njegova eksplicitnost. Njegov
osnovni cilj u meuljudskim odnosima, rei e muslimani, isti je kao
kod Isusa i drugih proroka: bratska i sestrinska ljubav. Posebnost
islama nije njegov ideal, nego detaljna pravila koja navodi za
ostvarenje tog ideala. Ve smo se susreli s njegovom teorijom o toj
temi. Da je Isus imao duu karijeru ili da idovi tog doba nisu bili tako
drutveno bespomoni, Isus bi moda vie sistematizirao svoja uenja.
Ali njegov je rad ostao nedovren. Na drugom je Uitelju ostalo da
sistematizira zakone udorednog ponaanja.29 Taj kasniji uitelj jest
Kuran. Osim to je duhovni vodi, Kuran je i pravni savjetnik. Kad su
njegova bezbrojna pravila nadopunjena samo neznatno manje
autoritativnim hadisom predaji temeljenoj na onome to je
Muhamed uinio ili rekao svojom inicijativom nismo iznenaeni kad
vidimo da je islam drutveno najeksplicitnija od svih semitskih religija.
Zapadnjake koji religiju definiraju prema osobnom iskustvu muslimani
teko mogu razumjeti jer njihova religija poziva na uspostavu posebne
vrste drutvenoga reda. Islam neodvojivo spaja vjeru s politikom i
religiju s drutvom.
Islamski zakon golema je opsega. Za nae e potrebe biti dovoljno
ako njegove odredbe saberemo u etiri podruja kolektivnoga ivota.
1. Ekonomija. Islam je izrazito svjestan fizikih temelja ivota.
Dok tjelesne potrebe nisu zadovoljene, vie brige ne mogu cvjetati. Kad
je jedan od njegovih uenika doao Muhamedu plaui i rekao: Majka
mi je mrtva, to je najbolji milodar koji mogu dati za spas njezine
~ 296 ~

BU&CW

due? Prorok mu je, mislei na vruinu pustinje, odmah odgovorio:

Voda! Iskopaj bunar za nju i daj vodu ednima.

Kao to organizam, da bi bio zdrav, treba hranjive tvari koje e

ui u svaki njegov dio, tako i zdravlje drutva zahtijeva da se
materijalna dobra raspodijele iroko i prikladno. To su osnovna naela
islamske ekonomije, a islamski demokratski impulsi nigdje ne govore s
veom snagom i jasnoom. Kuran je, uz nadopunu hadisa, propisao
mjere koje su probile prepreke ekonomske kaste i uvelike smanjile
nepravde posebnih interesnih skupina.
Model koji nadahnjuje muslimanske ekonomije jest cirkulacijski
sustav ljudskoga tijela. Zdravlje zahtijeva da krv protjee slobodno i
snano, njezina usporenost moe donijeti bolest, a krvni ugruci
uzrokuju smrt. Slino je s tjelesnom politikom u kojoj bogatstvo
preuzima ulogu krvi kao materije koja daje ivot. Sve dok se ta
analogija potuje, a zakoni su vrsto utvreni kako bi osigurali snano
cirkuliranje bogatstva, islam se ne protivi profitu kao motivu,
ekonomskom natjecanju ili poduzetnikim pothvatima to
matovitiji pothvati, to bolje. Toliko su slobodno doputeni da su neki
ak opisali Kuran kao poslovnu knjigu. On ne obeshrabruje ljude od
toga da rade napornije od svojih susjeda niti se protivi da takve osobe
budu nagraene veom zaradom. Jednostavno ustraje na tome da
stjecanje i natjecanje budu uravnoteeni potenom igrom koja dri
arterije otvorenima i samilou koja je dovoljno snana da moe
pumpati ivotnu krv materijalna sredstva ak i u najmanje
kapilare cirkulacijskoga sustava. Ti se kapilari hrane Naknadom za
siromane koja (kao to smo ve spomenuli) odreuje da se godinje
jedan dio imovine bogatih raspodijeli siromanima.
to se tie naina kojim e se sprijeiti zgruavanje, Kuran je
napao najgrublje ekonomsko prokletstvo tog doba primogenituru
i jednostavno je stavio izvan zakona. Ograniavanjem nasljedstva na
najstarijeg sina, ta je institucija koncentrirala bogatstvo u ogranieni
broj golemih posjeda. Zabranivi tu praksu, Kuran tei tome da se
nasljedstvo dijeli izmeu svih nasljednika, keri jednako kao i sinova.
~ 297 ~

BU&CW

F. S. C. Northrop opisao je utvrivanje posjeda jednog muslimana

kojem je prisustvovao. Primjena islamskog zakona tog je
poslijepodneva rezultirala podjelom 53 000 dolara izmeu najmanje
sedamdeset nasljednika.

Jedan stih iz Kurana zabranjuje odreivanje kamata. U to doba to

nije bilo samo humano nego i izrazito pravino jer su se krediti uzimali
kako bi se pomoglo nesretnima tijekom katastrofa. Meutim, porastom
kapitalizma novac je dobio novo znaenje. Danas novac znaajno
funkcionira kao poduzetniki kapital i u tom se okruju posueni
novac umnoava. Dunik od toga ima koristi i nepravedno je iskljuiti
zajmodavca iz dobitka. Muslimani su se toj promjeni prilagodili tako
to su zajmodavce uinili na neki nain partnerima u pothvatu za koji
se njihov novac rabi. Kad se kapitalizmu pristupi na takav nain,
muslimani ne vide nepodudarnost izmeu njegova sredinjega
svojstva, poduzetnikoga kapitala i islama. Pretjeranosti kapitalizma
koje muslimani smatraju upadljivo vidljivima na svjetovnom
Zapadu druga su stvar. Kad bi se pravilno primijenile,
izjednaavajue odredbe iz Kurana sigurno bi ih poravnale.
2. Poloaj ena. Ponajvie zato to doputa imati nekoliko ena
istodobno, Zapad je optuio islam za poniavanje ena.
Ako ovom pitanju pristupimo povijesno, usporeujui poloaj
arapskih ena prije i poslije Muhameda, optuba je posve
neopravdana. U predislamskim danima neznanja, brane zajednice
bile su toliko labave da su bile jedva prepoznatljive. ene su se
smatrale pokretnom imovinom s kojom treba postupati onako kako
oevima i muevima odgovara. Keri nisu imale pravo nasljeivanja, a
ensku novoroenad esto su ivu pokapali.
Obraajui se uvjetima u kojima se roenje enskoga djeteta
smatralo nesreom, kuranske su reforme neprocjenjivo unaprijedile
poloaj ena. Zabranile su edomorstvo. Zahtijevale su da i keri budu
ukljuene u nasljeivanje dodue, ne ravnopravno, ali barem upola
od udjela sinova, to se ini pravednim jer, za razliku od sinova, keri
nee preuzimati financijsku odgovornost za svoja kuanstva. U
~ 298 ~

BU&CW

njihovim graanskim pravima obrazovanju, pravu glasa i zanimanju

Kuran ostavlja otvorenom mogunost potpune enske
ravnopravnosti mukarcu, ravnopravnosti kojoj se sve vie
pribliavalo kako su se obiaji muslimanskih nacija modernizirali.30
Ako u iduih sto godina islamske ene ne dosegnu drutveni poloaj
svojih zapadnih sestara, poloaj do kojeg su ene na zapadu dole uz
pomo industrijalizacije i demokracije vie nego religije, to e biti
trenutak, kau muslimani, da islam drimo odgovornim.
Meutim, svoj najvei doprinos enama islam je proveo kroz
instituciju braka. Prvo, posvetio je brak tako to ga je uinio jedinim
zakonitim mjestom seksualnog ina.31

Sljedbenicima religije u kojoj je kazna za preljub smrt

kamenovanjem, a drutveno je plesanje zabranjeno, zapadnjaka
optuba na raun islama kao pohotne religije zvui potpuno pogrena.
Drugo, Kuran zahtijeva da ena svojevoljno pristane na vjenanje
ak se ni sultan nije mogao vjenati bez jasnog pristanka budue
mladenke. Tree, islam je silno pojaao branu sponu. Iako Muhamed
nije zabranjivao razvod, odobravao ga je jedino kao posljednje
pribjeite. U vie navrata ponavljajui da nita ne ljuti Boga vie od
krenja branih zavjeta, ustanovio je zakonske odredbe za odravanje
brakova netaknutim. Za trajanja braka od mueva se zahtijeva da
enama osiguraju svotu novca oko koje se oboje sloe i koju e ona u
sluaju razvoda u potpunosti zadrati. Postupak razvoda obuhvaa tri
razliita i odvojena razdoblja tijekom kojih posrednici odabrani iz
obiju obitelji pokuavaju pomiriti dvije brane strane. Premda su takve
metode smiljene kako bi razvoda bilo to manje, enama je, ne manje
nego muevima, doputeno pokrenuti razvod.

Ostaje nam jo pitanje poligamije ili, tonije reeno, poliginije.

Tono je da Kuran doputa mukarcu imati istodobno do etiri ene,
ali sve je glasniji konsenzus da pozornim itanjem njegovih pravila na
tu temu Kuran zapravo ukazuje prema monogamiji kao idealu. Taj
pogled podrava kuranska izjava koja kae da ako ne moe
pravedno i jednako imati posla s (vie od jedne ene), treba oeniti
~ 299 ~

BU&CW

samo jednu. Drugi ulomci pojanjavaju da se jednakost ne odnosi

samo na materijalne prihode nego i na ljubav i potovanje. Svaka ena
mora imati svoje privatne prostorije i to je ve samo po sebi
ograniavajui imbenik. Ali zbog drugog uvjeta jednakosti ljubavi i
potovanja pravnici tvrde da Kuran doista nalae monogamiju jer
je gotovo nemogue raspodijeliti ljubav i potovanje na tono jednake
dijelove. To je tumaenje prisutno u muslimanskoj slici od treega
stoljea poslije hidre i sve je vie prihvaeno. Kako bi izbjegli mogue
nesporazume, mnogi muslimani u brani ugovor uvode klauzulu u
kojoj se mu slubeno odrie svojega pretpostavljenog prava na drugu
istodobnu branu partnericu i injenica je da je uz iznimku afrikih
plemena u kojima je poliginija uobiajena mukarac s nekoliko ena
danas rijedak sluaj u islamskom svijetu.
Ipak, ostaje injenica da Kuran doputa poliginiju: Moe
oeniti dvije, tri ili etiri ene, ali ne vie. I to moemo zakljuiti iz
Muhamedovih viestrukih brakova? Muslimani oba primjera shvaaju
kao dokaze mnogostranosti islama u odnosu prema razliitim
okolnostima.
U nesavrenom stanju koje nazivamo ljudskim postojanjem
postoje okolnosti kad je poliginija moralno poeljnija od svoje
alternative. Pojedinano, takva se situacija moe pojaviti ako ena,
ubrzo nakon vjenanja, doivi paralizu ili neki drugi invaliditet koji
onemoguuje spolno sjedinjenje. Kolektivno, rat koji desetkuje muku
populaciju primjer je takve situacije u kojoj se namee izbor izmeu
poliginije i uskraivanja velikom broju ena prilike za majinstvom i
bilo kakvom vrstom nuklearne obitelji. Idealisti e moda u takvim
okolnostima pozvati na vjebanje junake ednosti, ali junatvo nikada
nije masovan izbor. Pravi je izbor izmeu legalizirane poliginije u kojoj
je seks usko povezan s odgovornou i monogamije koja, budui da je
nerealna, potie irenje prostitucije, gdje mukarci ne priznaju
odgovornost za svoje seksualne partnere i njihove potomke.
Opravdavajui svoj stav, muslimani istiu da su viestruki brakovi
barem jednako prisutni i na Zapadu, ali razlika je u tome to su
~ 300 ~

BU&CW

sukcesivni. Je li serijska poliginija, zapadnjaka inaica, oevidno

nadmona ovom drugom obliku, kad ene imaju pravo odluiti izii iz
te zajednice (razvodom) ako to ele? Konano, muslimani, iako su od
poetka otvoreno govorili o enskom spolnom zadovoljenju kao
branom pravu, ne izbjegavaju pitanje je li muka seksualna elja jaa
od enine. Dorothy Parker aljivim je stihovima rekla da su mukarci
poligamni, a ene monogamne. Ako u tome ima bioloke istine,
umjesto da dopusti toj pohotljivosti u mukarcima da prijee u
raskalaenost, ne pokoravajui se niemu osim vlastitom nagonu,
islamski zakon ustanovljuje poligini okvir koji osigurava barem
nekakav nadzor. (On) daje kalup savjesti bezoblinom nagonu
mukarca kako bi ga zadrao unutar struktura religije.32
to se tie prekrivanja ena velom i njihove uobiajene
odijeljenosti, kuranska je naredba suzdrana. Kae samo: Recite
svojim enama i svojim kerkama i enama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se (kad idu izvan kue). To e biti bolje jer e biti
prepoznate i nee biti napastovane (33:59). Krajnosti koje su se
razvile iz ove odredbe pitanje su lokalnih obiaja i nisu religijski
obvezujui.
U ovom ulomku o drutvenim pitanjima potrebno je spomenuti i
temu kazni jer je rairen dojam da islamski zakon primjenjuje
pretjerano otre kazne. To emo pitanje obraditi upravo ovdje jer je
jedno od najee spominjanih primjera kazna za preljub koja
preslikava idovski zakon smrti kamenovanjem druga dva najee
spominjana primjera su odsijecanje ruke lopovu i ibanje za brojne
prekraje. Te su kazne doista okrutne, ali njihova je namjera (kako je
muslimani vide) ukazati da su tete koje su potaknule takve kazne
takoer bile okrutne i nee se doputati. Jednom kad se ta pravna
toka utvrdi, nastupa milost koja ublaava odredbu. Izbjegavajte
kazne na temelju sumnje, rekao je Muhamed svom narodu, a islamska
pravna znanost ozakonjuje svaku lukavtinu koja pomae sprijeiti
kaznu a da otvoreno ne pobija Zakon. Odredba o etiri besprijekorna
svjedoka koji su pozorno promatrali in gotovo je onemoguila
~ 301 ~

BU&CW

kamenovanje za preljub. ibanje se moe tehniki izvesti uporabom

lagane sandalovine ili ak poruba odjee, a lopovi e sauvati ruke ako
je kraa bila potaknuta stvarnom potrebom.
3. Odnosi izmeu rasa. Islam naglaava rasnu jednakost i
ostvario je izvanredan stupanj meurasnog suivota.33 Krajnji je
test tog suivota spremnost na meurasne brakove, a muslimani vide
Abrahama kao primjer te spremnosti jer se oenio za Hagaru, crnu
enu koju dre njegovom drugom enom, a ne konkubinom. Pod
vodstvom Elijaha Muhammada, ameriki pokret Crni muslimani
imao je nekoliko imena bio je ratoboran prema bijelcima, ali kad je
Malcolm X 1964. otiao na hodoae u Meku, otkrio je da rasizam nije
dio islama i ne moe ga prihvatiti.34 Muslimani se vole sjeati da je
prvi mujezin bio Etiopljanin Bilal koji se redovito molio za
preobraenje Kureja bijelaca koji su progonili rane vjernike od
kojih su mnogi bili crnci. Napredovanje islama u Africi koje i dalje traje
sigurno je povezano s principijelnom povijeu ove religije po tom
pitanju.
4. Uporaba sile. Muslimani izvjetavaju da je uobiajeni zapadni
stereotip s kojim se susreu slika ovjeka koji koraa s izvuenim
maem, a prati ga dugaak niz ena. To nas ne iznenauje s obzirom na
to da su krani od poetka (povijesnih izvjetaja) vjerovali da su dva
najvanija obiljeja Muhamedova ivota njegova seksualna sloboda i
uporaba sile u utemeljivanju religije.35 Muslimani vjeruju da su i
Muhamed i Kuran nepravedno oklevetani po tim pitanjima. O
seksualnoj slobodi ve smo govorili, a sad emo rei neto o sili.
Islam priznaje da Kuran ne savjetuje okretanje drugoga obraza
ili pacifizam. On propovijeda opratanje i vraanje zla dobrim kad to
okolnosti opravdavaju otkloni zlo onim to je bolje (42:37) ali
to nije isto to i ne protiviti se zlu. Daleko od toga da od muslimana
trai da se pretvori u otira za okrutne, Kuran doputa kanjavanje
obijesnih prijestupnika u skladu s nanesenom ozljedom (22:39-40).
Oni vjeruju da tako nalae pravda, a ukine li se reciprocitet, koji
zahtijeva naelo korektne igre, i moralnost e postati samo nepraktini
~ 302 ~

BU&CW

ideal ili ak potpuna sentimentalnost. Proirimo li to naelo pravde na

kolektivni ivot, kao jedan primjer imamo dihad, muslimanski
koncept svetoga rata, a muenicima ubijenima u ratu osigurano je
mjesto u raju. Muslimani e sve to potvrditi kao sastavni dio islama, ali
jo uvijek smo daleko od poznate optube da se islam irio ponajprije
maem i da je podravan maem.
Kao istaknut general, Muhamed je ostavio brojne predaje o
asnom voenju rata. Sporazume treba potivati, a izdaju izbjegavati;
ranjene se ne smije muiti, a mrtve unakaziti. ene, djecu i starce treba
potedjeti, kao i vonjake, usjeve i svete objekte. Ali to nije poenta.
Vano je pitanje definicija pravednoga rata. U skladu s
prevladavajuim tumaenjima Kurana, pravedni rat mora biti ili
obrambeni ili u svrhu ispravljanja nepravde. Branite se od svojih
neprijatelja, ali ne napadajte ih prvi: Bog mrzi agresore (2:190).
Agresivna i neumoljiva mrnja idolopoklonika primoralo je Muhameda
da u samoobrani posegne za maem ili e, u suprotnom, zajedno s
cijelom svojom zajednicom i od Boga povjerenom vjerom biti zbrisan s
lica zemlje. injenica da su drugi uitelji podlegli pod silom i postali
muenici Muhamedu nije bila dovoljan razlog da i on uini isto.
Uhvativi ma u samoobrani, drao ga je do kraja. To je ono to
muslimani priznaju, ali ustraju na tvrdnji da se islam, premda se u
nekim razdobljima irio maem, uglavnom irio uvjeravanjem i
primjerom.
Kljuni stihovi iz Kurana koji se odnose na preobraenje glase
ovako:
Neka ne bude prisile u vjeri. (2:257)
Svakome smo dali zakon i put I da je Bog tako htio, uinio bi (cijelo
ovjeanstvo) jednim narodom (narodom jedne religije). Ali on je uinio
drukije kako bi vas mogao iskuati u onome to vam je pojedinano
dao: zato se natjeite u dobrim djelima. Bogu ete se svi vratiti i on e
vam rei ono u emu ste se razilazili. (5:48)
~ 303 ~

BU&CW

Muslimani istiu da je Muhamed u svoju Medinsku povelju

ukljuio naelo religijske tolerancije koju ti stihovi prenose. Taj
dokument dre prvom poveljom slobode savjesti u ljudskoj povijesti i
autoritativnim modelom za sve budue muslimanske drave. Ona
kazuje da e idovi koji se vezuju za nau zajednicu (slina prava
kasnije su spomenuta i za krane koji su, zajedno sa idovima, bili
jedine dvije nemuslimanske religije na sceni) biti zatieni od svih
uvreda i ikaniranja, imat e jednaka prava kao i na narod na nau
pomo i dobru uslugu: idovi i svi drugi naseljeni u Jatribu moi e
prakticirati svoju religiju jednako slobodno kao i muslimani. ak je i
osvojenim narodima bila omoguena sloboda tovanja uvjetovana
jedino plaanjem posebnog poreza umjesto naknade za siromane koje
su bili osloboeni. Odonda se svako ometanje njihove slobode savjesti
smatralo izravnim krenjem islamskoga zakona. elimo li jo jasniji
dokaz islamskoga stava o vjerskoj toleranciji, imamo izravne
Muhamedove rijei. Hoete li onda tjerati ljude da vjeruju kad
vjerovanje moe doi jedino od Boga?36 Jednom kad ga je posjetilo
izaslanstvo krana, Muhamed ih je pozvao da odre svoju slubu u
njegovoj damiji, dodavi: To je mjesto posveeno Bogu.

Toliko o teoriji i Muhamedovom osobnom primjeru. Koliko su

dobro muslimani ivjeli prema njegovim naelima tolerancije, pitanje
je povijesti, presloeno da bi se dobio jednostavan, objektivan i
definitivan odgovor. S pozitivne strane, muslimani podsjeaju na
brojna stoljea tijekom kojih su, u Indiji, panjolskoj i na Bliskom
istoku, krani, idovi i hindusi ivjeli mirno i u slobodi pod
muslimanskom vlau. Krani i idovi su ak i pod najgorim
vladarima bili na monim poloajima i openito zadrali svoju vjersku
slobodu. Podsjeaju nas da su krani, a ne muslimani, u 15. stoljeu
istjerali idove iz panjolske gdje su, pod islamskom vlau, uivali
jedno od svojih zlatnih doba. Usto, panjolska i Anatolija su u otprilike
isto vrijeme promijenile vladare krani su protjerali Maure iz
panjolske, a muslimani su osvojili dananju Tursku. Svi su muslimani
~ 304 ~

BU&CW

istjerani iz panjolske, ubijeni ili prisiljeni na preobraenje, dok je, s

druge strane, sjedite Pravoslavne crkve do dananjega dana ostalo u
Istambulu. I doista, ako emo se baviti usporedbama, muslimani
kransku povijest smatraju mranijom od svoje. Tko je, pitaju oni,
propovijedao kriarske ratove u ime Princa mira? Tko je ustanovio
inkviziciju, izumio muenje i kolac kao instrumente religije i uvukao
Europu u razorne vjerske ratove? Objektivni povjesniari slau se u
ocjeni da, izrazimo li se najblae mogue, islamska povijest uporabe
sile nije nita mranija od kranske.

Ostavimo li usporedbe po strani, muslimani priznaju da njihova

osobna povijest primjene sile nije primjerna. Svaku su religiju u nekom
trenutku njezina postojanja oni koji se proglaavaju njezinim
sljedbenicima iskoristili kako bi zamaskirali agresiju i islam nije
iznimka. Puno je puta religija posluila starjeinama, kalifima i
dravnicima kao izgovor za zadovoljenje osobnih ambicija. Ono to
muslimani demantiraju moe se saeti u tri toke.
Prvo, poriu da je islamska povijest netolerancije i agresije vea
od povijesti drugih velikih religija. (Budizam bi mogao biti iznimka.)

Drugo, negiraju da su zapadne povijesti potene prema islamu u

svojim prikazima njegove uporabe sile.37 Pri tome konkretno misle na
dihad. Zapadnjaci na spomen dihada zamiljaju vritee fanatike
potaknute na odlazak u rat obeanjima da e, ako poginu, odmah otii
u raj. U stvarnosti: (a) dihad doslovno znai napor, iako se rije
najee povezuje s ratom zato to rat iziskuje velike koliine napora.
(b) Definicija svetoga rata u islamu gotovo je identina definiciji
pravednoga rata u kranstvu koji se takoer katkad naziva svetim
ratom. (c) Ubijene u takvim ratovima kranstvo takoer smatra
muenicima i obeava im spasenje. (d) Muhamedov hadis (kanonika
izreka) stavlja borbu protiv zla unutar ovjekova srca iznad borbi
protiv izvanjskih neprijatelja. Vratili smo se iz manjeg dihada,
rekao je Prorok nakon susreta s Mekancima, kako bismo se suoili s
veim dihadom, bitkom s neprijateljem u nama.
Tree, muslimani negiraju da za mrlje iz njihove prolosti treba
~ 305 ~

BU&CW

optuiti njihovu religiju iji najvaniji ideal potvruju u svojemu

uobiajenom pozdravu as-salamu alaykum (mir s tobom).

Sufizam
Islamu smo pristupili kao da je monolitan, to on, naravno, nije. I
on se, poput svake religijske tradicije, dijeli. Glavna povijesna podjela
islama je izmeu matinih sunita (tradicionalista (od sunnah,
tradicija) koji obuhvaaju 87 posto svih muslimana) i ijita (doslovno
pristalica Alija, Muhamedova zeta za kojeg ijiti vjeruju da je trebao
izravno naslijediti Muhameda, ali je tri puta zaobien i koji je, nakon
to je konano proglaen voom muslimana, ubijen). Geografski
gledano, najvei broj ijita ivi u Iraku i Iranu i oko njih, a suniti su s
njihove zapadne strane (Bliski istok, Turska i Afrika) i prema istoku
(preko Indijskoga potkontinenta, ukljuujui Pakistan i Banglade,
dalje prema Maleziji, sve do Indonezije u kojoj je vie muslimana nego
u cijelome arapskom svijetu). Prijei emo preko tog povijesnog
raskola koji izaziva unutarnje rasprave i razmotriti podjelu koja ima
univerzalno znaenje. Rije je o okomitoj podjeli izmeu islamskih
mistika, nazvanih sufijima, i preostale veine vjernika koji su jednako
dobri muslimani, ali nisu mistici.
Korijensko znaenje rijei sufi jest vuna, suf. Stoljee ili dva
nakon Muhamedove smrti, oni unutar islamske zajednice koji su nosili
unutarnju poruku islama postali su poznati kao sufiji. Mnogi od njih
nosili su grube vunene haljine kao izraz pobune protiv svile i satena
sultana i kalifa. Uznemireni svjetovnou koja je polako preuzimala
islam, pokuali su ga proistiti i produhoviti iznutra. eljeli su obnoviti
njegovu slobodu i ljubav i vratiti mu dublji, mistini prizvuk. Izvanjsko
se treba pokoriti unutarnjem, materija znaenju, a vanjski simbol
unutarnjoj stvarnosti. Manje voli vr, pozivali su sufiji, a vie vodu.
Sufiji su drali da ta razlika izmeu unutarnjega i vanjskoga, vra
i onoga to je u njemu, dolazi iz samoga Kurana, gdje se Alah
predstavio kao Vanjski (al-zahir) i Unutarnji (al-batin) (57:3).
~ 306 ~

BU&CW

Egzoterini muslimani nazvat emo ih tako jer su bili zadovoljni

eksplicitnim znaenjima uenja Kurana preli su preko te razlike,
ali sufiji (ezoterini muslimani) su je drali vanom. Kontemplacija o
Bogu zauzima vano mjesto u ivotu svakoga muslimana i
muslimanke, ali kod veine se mora stalno natjecati s drugim
zahtjevima ivota. Kad tome dodamo zahtjevnost ivota ljudi su
najee vrlo zauzeti razumljivo je da e vrlo malo vjernika imati
vremena, ako imaju sklonost, initi vie od pridravanja boanskoga
zakona koji im ureuje ivote. Njihova odanost nije uzaludna i
naposljetku e im nagrada biti jednako velika kao nagrada sufija.
Meutim, sufiji su bili nestrpljivi za svojom nagradom, ako se moemo
tako izraziti. eljeli su izravno susresti Boga ve u ovom ivotu. Sad.
To je zahtijevalo posebne metode, a kako bi ih razvili i
primjenjivali, sufiji su se okupljali oko duhovnih uitelja (ejhova)
oblikujui krugove koji su se, od dvanaestoga stoljea nadalje,
kristalizirali u sufijske redove (tarikate). Rije koja oznaava lanove
tih redova je faqir, odnosno fakir, koja doslovno znai siromaan, ali
zapravo ukazuje na onoga koji je siromaan u duhu. Ipak, oni su na
neki nain oblikovali duhovnu elitu teei veim ciljevima od drugih
muslimana i spremno su prihvaali tee discipline koje su njihovi
ekstravagantni ciljevi zahtijevali. Sufijske tarikate moemo usporediti
s kontemplativnim rimokatolikim redovima, s razlikom da se sufiji
najee vjenaju i nisu zatvoreni u samostanima. Bave se normalnim
poslovima i okupljaju se na svojim okupljalitima (zawiyahi na
arapskom, khanaqahi na perzijskom) gdje pjevaju, pleu, mole se,
recitiraju molitve na koncertima i sluaju govore svoga Uitelja, sve s
ciljem izravna pribliavanja Bogu. Netko tko ne zna to je vatra,
objanjavaju oni, moe je upoznati postupno: prvo e sluati o njoj,
potom e je vidjeti i naposljetku e ga opei njezina vruina. Sufiji su
eljeli biti opeeni Bogom.
To je znailo pribliavanje Bojoj prisutnosti i za to su razvili tri
isprepletena, ali prepoznatljiva puta. Moemo ih nazvati misticizmom
ljubavi, ekstaze i intuicije.
~ 307 ~

BU&CW

Poet emo putem ljubavi i sufijskom ljubavnom poezijom koja je

svjetski poznata. Znamenita svetica iz osmoga stoljea Rabia u svojim
je osamljenim bdijenjima, koja su esto trajala cijelu no, otkrila da je
Boja ljubav u jezgri svemira. Ne uroniti sebe u tu ljubav i ne prenijeti
je drugima znailo je izgubiti najveu ivotnu sreu. Ljubav nikad nije
oitija nego kad je njezin objekt odsutan i to je vrijeme kad se vanost
voljene osobe ne moe previdjeti pa su perzijski pjesnici posebno
voljeli pisati o patnjama odvojenosti kako bi produbili svoju ljubav
prema Bogu i tako mu se pribliili. Delaludin Rumi rabio je tuni zvuk
flaute od trske za doaravanje teme odvojenosti.
Posluajte priu koju kazuje trska, priu o odvojenosti.
Otkad sam iz trstenika otkinuta, proizvodim ovaj plani
zvuk.
Svatko tko je odvojen od onog koga voli, razumije to govorim,
od izvora tko je odvojen, ezne da mu bude opet pripojen.
Jadikovka svirale od trske iupane iz rijene obale, simbola
razdvojenosti due od boanskoga, dovodila je sufije u stanje
uzbuenosti i smetenosti. Nita stvoreno nije moglo ublaiti ta stanja, a
njegov je voljeni, Alah, toliko uzvien, toliko razliit, da je ovjekova
ljubav prema njemu poput ljubavi slavuja prema rui ili nonoga
leptira prema svjetlu. Pa ipak, uvjerava nas Rumi, ta je ljubav
uzvraena:
Nikada ljubavnik ne trai, a da nije traen od svoje ljubljene.
Kad je munja ljubavi udarila u ovo srce, znaj da je ljubav
i u onom srcu
Zapamti dobro ovaj tekst: On ih voli i oni vole Njega.
(Kuran, 5:54).
Ali to jo uvijek nije cijela istina jer Alah voli svoja stvorenja vie
nego to oni vole njega. Bog ree: Tko Mi pokua prii jedan pedalj, Ja
u njemu prii jedan lakat; a tko Mi se priblii jedan lakat, Ja u njemu
~ 308 ~

BU&CW

prii jedan hvat; tko hoda prema Meni, Ja trim prema njemu.38
Rabia je slavila konani susret dviju dua, jedne konane i druge
Beskonane, u svojoj slavnoj nonoj molitvi:
Moj Boe i moj Gospodaru: oi se odmaraju, zvijezde se razmjetaju,
utiano je kretanje ptica u njihovim gnijezdima, nemani u dubinama. A ti
si Pravedni koji ne zna za promjenu, Pravini koji nikad ne skree, Vjeni
koji nikad ne umire. Vrata kraljeva su zakljuana i uvaju ih njihove
pristae, ali tvoja su vrata otvorena onima koji se na tebe pozivaju.
Gospodaru, svaki je ljubavnik sada sam sa svojom ljubljenom. A ja sam
sama s tobom.
Drugi sufijski pristup boanskoj prisutnosti nazivamo
ekstatikim (doslovno, stajati izvan sebe) jer potie iskustva koja se
razlikuju, ne samo u stupnju nego i u vrsti, od uobiajenih iskustava.
Najvanija metafora za ekstatike sufije bilo je Prorokovo Nono
putovanje kroz sedam nebesa do boanske prisutnosti. to je
Muhamed vidio na tim nebesima, nitko ne moe rei, ali moemo biti
sigurni da su prizori bili velianstveni sa svakim usponom sve vie.
Ekstatiki sufiji ne tvrde da im uspijeva vidjeti ono to je Muhamed
vidio te noi, ali idu u njegovu smjeru. U nekim trenucima sadraj
onoga to doivljavaju toliko ih obuzme da zapadnu u stanje slino
transu i potpuno se odvoje od vlastitoga bia. Vie ne znaju tko su, gdje
su ni to im se dogaa. Psiholokim rjenikom, izdvojeni su od samih
sebe gubei svijest o svijetu kakav se inae opaa. Putujui kako bi
susreli takve strunjake, hodoasnici su ispriali da su ih sufiji potpuno
ignorirali ne iz neuljudnosti, nego zato to ih doslovno nisu vidjeli.
Namjerno poticanje takvih stanja zahtijeva puno vjebe. Hodoasnik
koji je traio potovanog ekstatika imenom Nuri rekao je da ga je
naao u tako intenzivnom stanju koncentracije da se nijedna dlaka na
njegovu tijelu nije micala. Kad sam ga kasnije pitao od koga je nauio
tako duboku koncentraciju, odgovorio mi je: Od make koja vreba
pokraj mije rupe. Ali njezina je koncentracija mnogo jaa od
moje.39 Ipak, kad to izmijenjeno stanje doe, doima se vie kao dar
~ 309 ~

BU&CW

nego steevina. Izraz koji rabi mistina teologija, ulivena milost,

izvrsno odgovara ovom kontekstu jer sufiji izvjetavaju da, kako se
njihova svijest poinje mijenjati, osjeaju kao da im je volja
privremeno iskljuena i vlast preuzima vrhovna volja.
Sufiji potuju svoje ekstatike, ali nazivajui ih pijanima
objavljuju da sadraj svojih vizija moraju donijeti natrag sa sobom kad
ponovno postanu trijezni. Jednostavno reeno, transcendentnost
mora postati stalna, Bog s kojim se susree izvan svijeta mora se
susresti i u njemu. Ovo posljednje ne zahtijeva ekstazu kao preduvjet, a
izravan put prema njegovu njegovanju dovodi nas do treega sufijskog
pristupa: puta intuitivnog rasuivanja.

Poput drugih dviju metoda, i ova donosi znanje, ali drukije vrste.
Ljubavni misticizam donosi znanje srca, ekstaza vizualno ili
vizionarsko znanje jer se vide izvanzemaljske stvarnosti, a intuitivni
misticizam donosi duhovno znanje koje sufiji nazivaju marifom. To
se znanje dobiva preko organa rasuivanja nazvanog oko srca.40
Stvarnosti koje se dostiu kroz marifu su nematerijalne pa je oko srca
takoer nematerijalno. Ono se ne natjee s tjelesnim okom iji objekti,
obini svjetovni, ostaju potpuno vidljivi. Oko srca odijeva te objekte u
nebesko svjetlo. Okrenemo li ovu metaforu, rei emo da prepoznaje
svjetovne objekte kao odjeu koju Bog odijeva kako bi stvorio svijet.
Kako oko srca postaje snanije, tako ta odjea postaje sve prozirnija.
Bilo bi pogreno rei da je svijet Bog to bi bio panteizam. Ali za oko
srca, svijet je prerueni, prikriveni Bog.
Osnovna metoda koju su sufiji primjenjivali kako bi prodrli ispod
maske svijeta jest simbolizam. Rabei vidljive objekte da govore o
nevidljivim stvarima, simbolizam je jezik religije i on je religiji ono to
su brojevi znanosti. Meutim, mistici ga primjenjuju u jedinstvenoj
mjeri jer umjesto da zastanu na prvom duhovnom objektu na koji
simbol ukazuje, oni ga rabe kao stubu prema jo uzvienijem objektu.
To je navelo al-Ghazalija da definira simbolizam kao znanost o
odnosu izmeu mnogostrukih razina stvarnosti. Sufiji tvrde da svaki
stih Kurana ima najmanje sedam skrivenih znaenja, a taj se broj
~ 310 ~

BU&CW

nekad penje i do sedamdeset.

Objasnit emo primjerom: injenica da svi muslimani na ulasku u
damiju skidaju cipele smatra se znakom potovanja, skidanjem cipela
buni se svijet ostavlja pred vratima i nema pristup svetom prostoru.
Sufi potpuno prihvaa taj simbolizam, ali u tom inu vidi dodatno
znaenje uklanjanje svega to razdvaja duu od Boga. Slino je i s
inom traenja oprotenja. Svi muslimani mole oprotenje za odreene
prijestupe, ali kad sufi izgovara formulu astaghfirullah, traim
oprotenje od Boga, on ili ona toj molbi pridaje dodatni zahtjev:
oprotenje za njegovo ili njezino odvojeno postojanje. To zvui udno i,
doista, egzoterinim je muslimanima nerazumljivo, ali sufiji to vide kao
proirenje Rabijina uenja: Tvoja je egzistencija grijeh s kojim se
nijedan drugi ne moe usporediti. Egzistencija znai stajati izvan
neega, to je u ovom sluaju Bog, i zato postojanje ukljuuje
razdvojenost.
Kako bi izbjegli razdvojenost, sufiji su razvili doktrinu o fani
gaenju kao loginom cilju njihove potrage. Ali nije njihova svijest to
to se treba ugasiti. Njihova samosvijest svijest o njima kao
odvojenim biima ispunjena njihovim osobni privatnim agendama
jest ono to se treba okonati. Ako je okonanje potpuno, kad idui put
pogledaju unutar suhih ljutura svojih sada ispranjenih bia, nee
pronai nita osim Boga. Kranski je mistik to opisao napisavi:
Bog, ije su bezgranina ljubav i radost
Prisutne svuda,
On te ne moe doi posjetiti
Osim ako ti nisi ondje. (Angelus Silesius)
Al-Hallajeva inaica glasi: Vidio sam svoga Gospodara okom
Srca. Pitao sam ga: Tko si ti? Odgovorio mi je: Ti.
Kao posljednji primjer obilne uporabe simbolizam kod sufija
spomenut emo nain na koji su izjavu vjerovanja: Nema boga osim
Boga, pootrili u: Nema nieg osim Boga. Egzoterinim
~ 311 ~

BU&CW

muslimanima to je ponovno zvualo besmisleno, pa ak i bogohulno:

besmisleno zato to oito postoji mnotvo stvari stolovi i stolci
koje nisu Bog, a bogohulno zato to se ini da takvo mistino
tumaenje negira Boga kao Stvoritelja. Ali sufiji su zapravo eljeli
osporiti neovisnost koju ljudi inae pripisuju stvarima. Monoteizam im
je znaio vie od teorijske tvrdnje da ne postoje dva boga, to su ionako
drali oitim. Nadovezujui se na egzistencijalno znaenje teizma
Bog je taj kojem dajemo (ili trebamo dati) sebe sloili su se kako je
poetno znaenje izjave nema boga osim Boga da se ne trebamo
davati niemu osim Bogu. Ali tvrdili su i da nismo razumjeli punu
vanost tog izraza dok ne vidimo da se doista dajemo drugim stvarima
kad im doputamo da nas zaokupe kao objekti, objekti koji imaju
snagu zainteresirati nas ili odbiti samim tim to jesu. Misliti da je
svjetlo uzrokovano elektrinom energijom jedino i dostatno
elektrinom energijom a da se ne pitamo odakle je ona dola u
naelu znai poiniti irk. S obzirom na to da je samo Bog
samodostatan, drati i druge stvari takvima znai poistovjetiti ih s
Bogom i time ih postaviti kao njegova suparnika.
Simbolizam, iako vrlo moan, djeluje donekle apstraktno pa ga
zato sufiji nadopunjuju dikrom (sjeati se), praksom prisjeanja na
Alaha ponavljanjem njegova Imena. Postoji sredstvo poliranja svih
stvari ime se hra uklanja, kae hadis dodajui: Ono to polira srce
jest zazivanje Alaha. Sjeanje na Boga istodobno znai i zaboravljanje
samoga sebe pa sufiji ponavljanje Alahova imena smatraju najboljim
nainom usmjeravanja pozornosti prema njemu. Bez obzira izgovaraju
li Boje ime sami ili u drutvu, tiho ili glasno, otro naglaavajui prvi
slog ili produujui drugi slog koliko god to dah doputa, svaki
slobodan trenutak u danu ispunjavaju njegovom glazbom. Naposljetku,
ta praksa utiskuje slogove u podsvjesni um iz kojeg onda ime izlazi
spontanou ptijega pjeva.
Prethodni paragrafi pokazali su sutinu sufizma, ali ne
objanjavaju zato je ovaj ulomak zapoeo povezivanjem sufizma s
podjelom unutar islama. Odgovor je da muslimani imaju dva stava
~ 312 ~

BU&CW

prema sufizmu. Djelomian je razlog injenica da sam sufizam nije

homogen. Po naelu da ono vie privlai nie, sufijski su redovi katkad
privlaili otpadnike koji su bili sufiji samo po imenu. Primjerice, neki
su prosjaki sufijski redovi rabili siromatvo kao disciplinu, ali samo je
mali korak od autentinih sufija ove vrste do prosjaka koji ne ine
nita osim to tvrde da su sufiji. Povremeno se mijeala i politika.
Nedavno su se na Zapadu pojavile skupine koje se nazivaju sufijskima,
ali ne priznaju odanost islamskoj ortodoksiji.
Nije nikakvo iznenaenje da takva zastranjivanja izazivaju
uenje, ali i autentini je sufizam (kako smo ga pokuali opisati)
takoer kontroverzan. Zato? Zato to si sufiji doputaju odreenu
slobodu koju egzoterini muslimani nikako ne mogu prihvatiti.
Gledajui nebo kroz stakleni krov islamske ortodoksije, sufiji su
uvjereni da ima vie neba nego to to otvor na krovu doputa vidjeti.
Kad je Rumi rekao: Nisam ni musliman ni kranin, idov ni
zoroastrijanac; nisam ni sa zemlje ni s neba, nisam ni tijelo ni dua,
moemo razumjeti strah egzoterika da je ortodoksija napregnuta
preko doputenih granica. IbnArabijeva izjava bila je jo vie
uznemirujua:
Moje se srce otvorilo svakom obliku. Ono je panjak za gazele, samostan
za kranske redovnike, hram za idole, Kaba za hodoasnika, ploe Tore
i knjiga Kurana. Ja prakticiram religiju Ljubavi; u kojem god smjeru
njezine karavane idu, religija Ljubavi bit e moja religija i moja vjera.
to se tie al-Hallajeve izjave da je on Bog,41 koliko god sufiji
pokuavali objasniti da je mislio na boansku Sutinu koja je u njemu,
to nije moglo sprijeiti egzoterike da je protumae kao izravno
bogohuljenje.

Misticizam probija granice koje tite vjeru tipinoga vjernika.

inei to, ulazi u neogranieno podruje koje, iako nekima donosi
ispunjenje, predstavlja opasnost za one koji su nekvalificirani za
njegova uenja. Bez negiranja njihova doslovnog znaenja, dogme i
~ 313 ~

BU&CW

pravila to ih obian vjernik vidi kao apsolutne interpretiraju se

alegorijski ili se rabe kao referentne toke koje se naposljetku mogu
transcendirati. Za neke je posebno okantna injenica da sufiji esto
polau pravo, makar samo impliciranjem, na autoritet koji dolazi
izravno od Boga i znanje dobiveno odozgor, a ne naueno u kolama.
Sufiji imaju svoja prava, ali smijemo li iznijeti ocjenu islama
kao cjeline imaju ga i obini vjernici ija vjera u nedvosmislena
naela, potpuno prikladna za spasenje, moe biti naruena uenjima
koja se mijeaju s njima. Zbog toga su brojni duhovni Uitelji bili
oprezni u svojim uenjima uvajui dijelove doktrine za one koji su
pogodni primiti ih. To je i razlog zato su egzoterini autoriteti
pristupali sufizmu s razumljivim nepovjerenjem. Regulacija se
provodila djelomice javnim miljenjem, djelomice sredstvima jedne
vrste dinamike napetosti, odravane stoljeima, izmeu egzoterikih
religijskih autoriteta s jedne strane i sufijskih ejhova s druge.
Opozicijska struja protivljenja sufizmu u dijelovima islamske zajednice
posluila je kao neophodno zauzdavanje mistika, ali nije bila dovoljno
jaka sprijeiti one koji su osjeali iskren poziv za sufijski put od toga da
slijede svoju sudbinu.
U cjelini, ezoterizam i egzoterizam u islamu ostvarili su zdravu
ravnoteu, ali u ovom emo ulomku posljednju rije dati ezotericima.
Jedno od sredstava za uenje po kojem su poznati jo nije spomenuto.
Rije je o sufijskoj prii. Ova pria, nazvana Pria o pijesku, povezana
je s doktrinom fane, transcendiranja, u Bogu ogranienog bia.
Iz svoga izvora u udaljenim planinama, prolazei kroz sve vrste i oblike
krajolika, rijeka je naposljetku dola do ruba pustinje. Kao to je prola
sve druge zapreke, rijeka je pokuala prijei i ovu, ali otkrila je da
njezine vode ulijevanjem u pijesak nestaju.
Meutim, bila je uvjerena da je njezina sudbina prijei tu pustinju, ali
nije vidjela nain. Tada joj je skriveni glas, dolazei iz pustinje, apnuo:
Vjetar prelazi pustinju, a isto to moe i rijeka.
~ 314 ~

BU&CW

Rijeka se alila da svom snagom juri prema pijesku, ali on upija svu
njezinu vodu. A vjetar moe letjeti i zato uspijeva prijei preko pustinje.
Ako se stalno baca na svoj uobiajeni nain, nee uspjeti. Nestat e ili
e postati movara. Mora dopustiti vjetru da te prenese preko, do
tvoga odredita.
Ali kako da to uinim? Tako da dopusti sebi da te vjetar upije.
Rijeka nije mogla prihvatiti tu ideju. Najzad, ona nikad prije nije bila
upijena. Nije eljela izgubiti svoju individualnost. A ako je jednom izgubi,
kako e onda znati da je moe ponovno vratiti?
Vjetar, rekao je pijesak, to radi. Podie vodu, prenosi je preko pustinje
i potom je pusti da padne natrag na tlo. Padajui u obliku kie, voda
ponovno postaje rijeka.
Kako mogu znati da je to istina? Istina je, i ako ne vjeruje, ne moe
postati nita vie od kaljue, a ak e ti i za to trebati puno godina. A to
definitivno nije isto kao biti rijeka.
Ali zar ne mogu ostati ista rijeka kakva sam danas?
Ne moe ni u kojem sluaju ostati takva, rekao je apat. Tvoj
sutinski dio je prenesen i ponovno oblikuje rijeku. Naziva se onime to
si upravo danas jer ne zna koji je dio tebe sutinski.
Kad je to ula, u mislima rijeke poeli su se pojavljivati odjeci. Maglovito
~ 315 ~

BU&CW

se sjeala stanja u kojem je ona ili jedan njezin dio? noena u

rukama vjetra. Takoer se sjeala ili moda nije? da je to bila
prava stvar, ne nuno i oigledna stvar, koju je trebala uiniti.
I rijeka je podigla svoje pare u ruke vjetra koje su ih srdano primile,
njeno i polako podigle i im su doli do vrha planine, miljama daleko,
pustile su je da lagano pada. A budui da je imala svoje sumnje, rijeka je
uspjela bolje zapamtiti pojedinosti tog iskustva u svom umu. Rekla je:
Da, sad sam spoznala svoj pravi identitet.
Rijeka je uila. Ali pijesak je apnuo: Znam jer vidim da se to dogaa
svakoga dana i jer se ja, pustinja, prostirem od rijene obale pa sve do
planine.
I zato se kae da je nain kojim e rijeka ivota nastaviti svoje putovanje
zapisan u Pijesku.42

Kamo ide islam?

U dugim razdobljima otkad je Muhamed pozvao svoj narod
prema Bojem jedinstvu, muslimani su odlutali od Prorokova duha.
Njihovi e voe prvi priznati da je praksa esto bila zamijenjena samo
odraivanjem posla i da se ar smanjio.

Meutim, gledan kao cjelina, islam pred nama otvara jednu od

najnevjerojatnijih panorama u cijeloj povijesti. Govorili smo o njegovoj
ranoj veliini. Da smo pratili njegovu povijest, pisali bismo o
muslimanskom carstvu koje se, stoljee nakon Muhamedove smrti,
prostiralo od Biskajskoga zaljeva do Inda i granice s Kinom, od
Aralskoga jezera do gornjega Nila. Jo bi vaniji bili dijelovi koji bi
opisivali irenje muslimanskih ideja: razvoj izvanredne kulture, uspon
knjievnosti, znanosti, medicine, umjetnosti i arhitekture;
~ 316 ~

BU&CW

velianstvenost Damaska, Bagdada i Egipta i sjaj panjolske pod

Maurima. uli bismo i priu o muslimanskim filozofima i
znanstvenicima koji su tijekom mranoga doba u Europi odrali svjetlo
znanja upaljenim i spremno zapalili iskru zapadnoga uma kad se
probudio iz duga sna.
Ali ta pria sigurno ne bi u cijelosti bila ograniena na prolost jer
postoje naznake da islam izlazi iz nekoliko stoljea stagniranja
dodatno pogoranoga kolonizacijom. Susree se s velikim problemima:
kako razlikovati industrijsku modernizaciju (koju u naelu pozdravlja)
od pozapadnjaenja (koje u naelu ne pozdravlja); kako prepoznati
jedinstvo skriveno u islamu kad sile nacionalizma snano rade protiv
njega; kako se drati Istine u pluralistikom, relativizirajuem dobu.
Ali odbacivi kolonijalni jaram, u islamu se poinje buditi snaga koja
podsjea na njegovu mladost. Od Maroka preko Gibraltara na
Atlantiku, istono prema sjevernoj Africi, preko Indijskoga
potkontinenta (koji ukljuuje Pakistan i Banglade) sve do vrha
Indonezije, islam je vana sila suvremenoga svijeta. Religija broji oko
900 milijuna sljedbenika u globalnoj populaciji od 6 milijardi, danas
jedna od svakih est ili sedam osoba pripada ovoj religiji koja upravlja
ovjekovom milju i praksom do besprimjernih detalja. I broj je sve
vei. itate li ove rijei u bilo koje doba dana ili noi, negdje e s
minareta (ili danas preko radija) mujezin pozivati vjernike na molitvu
objavljujui:
Bog je najvei.
Bog je najvei.
Svjedoim da nema boga osim Boga.
Svjedoim da je Muhamed Poslanik Boji.
Ustanite i molite:
Bog je najvei.
Bog je najvei.
Nema drugog boga osim Boga.

~ 317 ~

Prijedlozi za itanje

BU&CW

Podravajui tvrdnju muslimana da Kuran neizmjerno pati

prijevodom, mogu preporuiti knjigu Mohammeda Pickthalla Znaenje
dinog Kurana (New York: New American Library, 1953.) kao
najkorisniju.
Knjiga Kennetha Cragga Kua islama (Belmont, CA: Wadsworth,
1988.) i Islamska tradicija Victora Dannera (Amity, NY: Amity House,
1988.) daju izvrsne preglede ove tradicije kao i knjiga Ideali i
stvarnosti islama Seyyeda Hosseina Nasra (San Francisco:
HarperCollins, 1989.) i Vjerovanje islama Abdela Halima Mahmuda
(London: World of Islam Festival Trust, 1978.; distribucija Thorsons
Publishers, Denington Estate, Wellingborough, Northants, Engleska).
Najbolja metafizika rasprava o sufijskim doktrinama nalazi se u
knjizi Razumijevanje islama Frithjofa Schuona (New York: Penguin
Books, 1972.). Meutim, knjiga je vrlo zahtjevna. Prosjenom e
itatelju pristupanije biti Sufizam Williama Stoddarta (New York:
Paragon Press, 1986.) i to je sufizam? Martina Lingsa (London: Unwin
Hyman, 1975., 1988.).
Za djela najveega sufijskog pjesnika Rumija, preporuujem
knjige Javna tajna Johna Moynea i Colemana Barksa (Putney, VT:
Threshold Books, 1984.).
Moja tridesetominutna videokaseta Islamski misticizam:
Sufijski put dostupna je kod Hartley Film Foundation, Cat Rock Road,
Cos Cob, CT 06807.
U sufijskim priama moe se uivati u zbirci Idriesa Shaha
Dervike prie (New York: E. P. Dutton, 1970.).
Knjige dostupne u hrvatskim knjinicama: Kuran, Zagreb, A.
Cesarec, 1991.; Kuran, Zagreb, Naklada C, 2000.; Malek, S., Uvod u
islam, Osijek, Izvori, 2002.; Sardar. Z., Islam za poetnike, Zagreb,
Jesenski i Turk, 2002.
~ 318 ~

Biljeke

BU&CW

1. Meg Greenfield, Newsweek (26. oujka 1979.): 116.

2. Norman Daniel, Islam i Zapad: stvaranje predodbe, 1960.

Izmijenjeno izdanje (Edinburgh: Edinburgh University Press, 1966.)
potanko opisuje nastanak iskrivljene slike islama koja je dominirala na
Zapadu vie od tisuu godina.
3. Philip Hitti, Povijest Arapa, 1937. Izmijenjeno izdanje (New
York: St. Martins Press, 1970.), 3-4.
4. Thomas Carlyleov opis u Junak kao prorok, u Junaci i
tovanje junaka, 1840., ponovljeno izdanje (New York: Oxford
University Press, 1974.).

5. Arapski jezik nema srednji rod. Budui da su njegove imenice

stalno muke ili enske, takve su i zamjenice. Zato u, u skladu s
gramatikom Kurana, kad govorim o Alahu koji posjeduje muko
osobno ime rabiti muku zamjenicu.
6. Vidi Charles Le Gai Eaton, Islam i ovjekova sudbina (Albany:
State University of New York Press, 1985.), 103.
7. Doslovno znaenje rijei iqra je govori, ali ovdje sam, gdje je
Muhamed dobio svoje ovlatenje, slijedio putanju Victora Dannera koji
je preveo propovijedaj (Islamska tradicija (Amity, NY: Amity House,
1988.), 35), ali sam promijenio njegovu rije u objavi.
8. Kako je preveo Ameer Ali u knjizi Duh islama, 1902.,
izmijenjeno izdanje (London: Christophers, 1923.), 18.
9. Ali, Duh islama, 32.
10. Sir William Muir, citirano u Ali, Duh islama, 32.
11. Citirano bez izvora u Ali, Duh islama, 52.

12. Ali, Duh islama, 52.

13. Philip Hitti, Arapi: Kratka povijest, 1949., izmijenjeno izdanje
(New York: St. Martins Press, 1968.), 32.
14. Michael H. Hart, 100: Poredak najutjecajnijih povijesnih osoba
~ 319 ~

BU&CW

(New York: Citadel Press, 1989.), 40.

15. Edward Gibbon, Opadanje i propast Rimskoga Carstva, 1845.,
ponovljeno izdanje (New York: Modern Library, 1977.), svezak 2, 162.

16. Danas je jezik islama pitanje otre rasprave. Dok se svi

ortodoksni muslimani slau da obredna uporaba Kurana u
kanonikim molitvama mora biti na arapskom, puno je onih,
ukljuujui i neke od ulema (vjerskih uenjaka) koji misle da u drugim
prigodama oni koji ne znaju arapski trebaju itati prijevod Kurana.
17. Kenneth Cragg, prijevod, itanja u Kuranu (London: Collins,
1988.), 18.
18. Frithjof Schoun, Razumijevanje islama (New York: Penguin
Books, 1972.), 44-45.
19. Ona (Marija) ree: Moj Gospodaru! Kako u imati dijete kad
me nijedan smrtnik nije dodirnuo? On (Aneo) odgovara: Eto tako.
Alah stvara to On hoe. Kad neto odlui, on samo kae: Budi! i ono
bude (3:47).
20. Tabari pripovijeda narodne predaje o ovoj epizodi koje kau
da je Bog svojim malim prstom izravnao planinu.
21. Ali, Duh islama, 150.
22. William James, Raznolikosti religijskog iskustva (New York:
Macmillan, 1961.), 57.
23. Sir Muhamed Ikbal, Tajne bia, 1920. Ponovljeno izdanje.
(Lahore: Muhammad Ashraf, 1979.), xxi.
24. Citirano u Ali, Duh islama, 199.
25. Ali, Duh islama, 170.
26. Gai Eaton, Islam i ovjekova sudbina, 55.

27. Prorokov hadis iz knjige Mishkat al-Masabih, James Robson,

prijevod (Lahore: Sh. Muhammad Ashraf, 1965.), 1264-67.
28. Bernard Lewis, The Atlantic Monthly (rujan 1990.): 59.
29. Ali, Duh islama, 173.
~ 320 ~

BU&CW

30. Dok ovo piem ena je premijerka Pakistana i ena je voa

oporbene stranke u Bangladeu. Muslimanske su ene od poetka
mogle imati posjede na svoje ime, dok udate ene u Sjedinjenim
Amerikim Dravama to pravo nisu dobile sve do dvadesetoga stoljea.

31. Izvan ropstva, moramo dodati pojave koja je, zbog

raznolikosti njezinih lokalnih i povijesnih oblika, previe sloena da
bismo je ovdje obradili. Vidi Bernard Lewis, Rasa i ropstvo na Bliskom
istoku (New York: Oxford University Press, 1990.).
32. Victor Danner, Islamska tradicija (Amity, NY: Amity House,
1988), 131.
33. Kenneth Cragg, Kua islama (Belmont, CA: Wadsworth,
1975.), 122.
34. Vidi Malcolm X, Autobiografija Malcolma X-a (New York:
Grove Press, 1964.), 338-47.
35. Daniel, Islam i Zapad, 274.

36. Citirano u Ali, Duh islama, 212.

37. Knjiga Normala Daniela Islam i Zapad podrava ih u tom
pitanju.
38. Kudsi hadis, izvankuranska Prorokova kanonska izreka u
kojoj Alah govori u prvom licu.
39. Cyprian Rice, Perzijski sufiji (London: Allen & Unwin, 1964.),
57.
40. Odnos izmeu duhovnoga i vizionarskoga znanja utvren je u
razmjeni izmeu velikoga muslimanskog filozofa Ibn Sine (Avicena) i
njegova suvremenika, ekstatika Abu Saida. Ibn Sina je o Abu Saidu
rekao: Ono to ja znam, on vidi. Abu Said je uzvratio komplement.
to ja vidim, rekao je, on zna.
41. Zapravo je rekao: Ja sam Istina, ali Istina se ovdje rabi kao
jedno od devedeset devet Alahovih lijepih imena.
42. Idries Shah, Dervike prie (New York: E. P. Dutton, 1970.),
~ 321 ~

BU&CW

23-24.

~ 322 ~

BU&CW

VII. idovstvo
Procjenjuje se da treina nae zapadne civilizacije nosi peat
idovskoga podrijetla. Njegov utjecaj osjeamo u imenima koja dajemo
djeci: Adam Smith, Noah Webster, Abraham Lincoln, Isaac Newton,
Rebecca West, Sarah Teasdale, Grandma Moses. Michelangelo ga je
osjeao dok je klesao Davida i oslikavao svod Sikstinske kapele,
Dante dok je pisao Boanstvenu komediju, a Milton dok je radio na
Izgubljenom raju. Sjedinjene Amerike Drave nose neizbrisiv peat
idovskoga nasljea u svojemu kolektivnom ivotu: izraz od njihova
Stvoritelja u Deklaraciji o neovisnosti, rijei Objavi slobodu cijelom
zemljom na Zvonu slobode. Meutim, pravi utjecaj drevnih idova
nalazi se u mjeri u kojoj je zapadna civilizacija preuzela njihova
stajalita o najdubljim pitanjima ljudskoga ivota.
Kad se, svjesni utjecaja koji su idovski pogledi imali na zapadnu
kulturu, vratimo zemlji, narodu i povijesti odgovornima za taj utjecaj,
oekuje nas iznenaenje. Moda emo oekivati da budu dojmljivi
poput tog utjecaja, ali oni to nisu. Hebreji su kasno stupili na povijesnu
pozornicu. Do 3000. g. n. e. (prije nove ere, kako idovi oznaavaju
razdoblje pr. Kr.), Egipat je ve imao piramide, a Sumer i Akkad bili su
svjetska carstva. Do 1400. kolonizirana je Fenikija. A gdje su bili idovi
u tim snanim povijesnim vrtloenjima? Bili su nezapaeni. Mala
skupina nomada koji su lutali gornjim podrujima Arapske pustinje,
bili su previe neupadljivi da bi ih velike sile uope opazile.
Kad su se konano smjestili na jednome mjestu, zemlja koju su
izabrali bila je jednako nedojmljiva. Otprilike 250 kilometara duine
od Dana do Beer eve, oko 80 kilometara irine kod Jeruzalema, ali
puno manje na veini drugih mjesta, Kanaan je bio zemlja neugledne
veliine, oko jedne osmine amerike drave Illinois. Meutim, ni teren
nije nadoknaivao nedostatak podruja. Posjetiteljima u Grkoj koji se
popnu na planinu Olimp nije teko razumjeti zato su je bogovi izabrali
~ 323 ~

BU&CW

kao mjesto gdje e stanovati. Suprotno tome, Kanaan je bio mlaka i

jednolina zemlja. Jesu li Proroci pokazali bljeskove uvjerenja s ovih
mirnih breuljaka na kojima je sve otvoreno nebu? zapitao se
Edmund Wilson kad je posjetio Svetu zemlju. Jesu li se divlji ratovi iz
Svetoga pisma vodili ovdje? ini se malo vjerojatnim da je (Biblija
izronila) iz povijesti ovih mirnih, malih bregova prekrivenih kamenjem
i stadima, ispod blijedog i prozirnog neba.1 ak ni idovska povijest,
gledana izvana, nije prebogata. Zasigurno nije dosadna, ali prema
vanjskim standardima uvelike nalikuje povijestima bezbrojnih drugih
malih naroda, primjerice balkanskih naroda, ili moda uroenikim
plemenima Sjeverne Amerike. Mali narodi uvijek su u nemilosti. Drugi
ih istjeruju iz njihove zemlje i oni se oajniki pokuavaju vratiti
natrag. U usporedbi s povijeu Asirije, Babilona, Egipta i Sirije,
idovska je povijest u drugoj ligi.
Ako klju idovskih ostvarenja ne lei u njihovoj starosti ni u
veliini njihove zemlje i povijesti, gdje je onda? To je jedna od najveih
povijesnih zagonetki na koju je ponueno nekoliko odgovora. Trag koji
emo mi slijediti jest ovaj: ono to je uzdiglo idove iz zabitnosti u
trajnu religijsku veliinu bila je njihova strast za znaenjem.

Znaenje u Bogu
U poetku Bog od poetka do kraja, idovska potraga za
znaenjem bila je ukorijenjena u njihovu razumijevanju Boga.
Bez obzira kakva bila narodna filozofija, ona mora voditi rauna
o drugome. Dva su razloga. Prvo, nitko ne tvrdi posve ozbiljno da je
samostvoren i budui da nije, ni druge osobe (koje su takoer ljudska
bia) nisu stvorile same sebe. Iz toga slijedi da je ljudska vrsta proizila
iz neega drugog, neega izvan sebe. Drugo, svaki ovjek u nekom
trenutku ivota postane svjestan svoje ograniene moi. Moda e
naii na stijenu koja je preteka da bi je podigao ili e plimni val
pomesti neko priobalno naselje. Dodajmo, dakle, Drugoga iz kojeg je
ovjek proiziao i poopenoga Drugoga koji podcrtava ovjekova
~ 324 ~

BU&CW

ogranienja.
Spajanjem tih dvaju neizbjenih drugih, ljudi se pitaju ima li to
neto znaenje. Od toga ga mogu odvojiti etiri obiljeja: ako je
svakidanje, kaotino, nemoralno ili neprijateljsko. Uspjeh idovske
misli krije se u njezinu odbijanju da prepusti znaenje ijednoj od ovih
alternativa.
idovi su odolijevali svakidanjem tako to su personificirali
Drugo. U tome su bili slini svojim drevnim suvremenicima. Koncept
neivoga gruba mrtva materija kojom upravljaju slijepi, neosobni
zakoni pojavio se kasnije. Prvim se ljudima sunce koje je moglo
obdariti ili opei, zemlja koja je izgubila plodnost, blage kie i strane
oluje, misterij roenja i stvarnost smrti nisu mogli objasniti kao
ugruci materije kojima upravljaju mehaniki zakoni. Bili su dio svijeta
proetog osjeajem i potrebom.

Nije teko nasmijati se antropomorfizmu ranih Hebreja koji su

krajnju stvarnost zamiljali kao osobu to u rano jutro ee Edenskim
vrtom. Ali kad krenemo kroz poetsku konkretnost tog stajalita do
njegove temeljne tvrdnje da krajnja stvarnost u konanici vie
nalikuje osobi nego nekoj stvari i da je vie poput uma nego poput
stroja moramo postaviti dva pitanja. Prvo, koji je dokaz protiv te
hipoteze? Dokazi se ine toliko manjkavima da bi i iskusni
filozof-znanstvenik poput Alfreda Northa Whiteheada mogao prihvatiti
hipotezu bez rezerve. Drugo, je li koncept iznutra manje uzvien od
njegove alternative? idovi su posegnuli za najuzvienijim konceptom
Drugoga koji su mogli smisliti, Drugoga koji je utjelovljivao neiscrpnu
vrijednost da ljudska bia nikada nee doi ni blizu poimanju njegove
punoe. idovi su pronalazili vie dubine i mistinosti u ljudima nego u
ijednom od drugih uda iz svoje okoline. Kako su drukije mogli ostati
vjerni tom uvjerenju o vrijednosti Drugoga nego da proiruju i
produbljuju kategoriju osobnoga koja e ga ukljuivati?
idovi se od svojih susjeda nisu razlikovali po tome to su
uobliili Drugog u osobu nego to su njegov personalizam usmjerili u
jednu vrhovnu volju koja transcendira prirodu. Za Egipane, Babilonce,
~ 325 ~

BU&CW

Sirijce i manje sredozemne narode tog doba svaka velika prirodna sila
bila je zasebno boanstvo. Oluja je bila bog oluje, sunce bog sunca i
kia bog kie. Kad pogledamo hebrejsku Bibliju, ulazimo u potpuno
drukije ozraje. U njoj je priroda izraz jednoga Gospodara svih bia.
Jedan strunjak za politeizam antikog Bliskog istoka napisao je:
Kad u Psalmu 19 itamo da Nebesa objavljuju slavu Boju; i svod
nebeski navijeta djelo ruku njegovih, ujemo glas koji se ruga
vjerovanjima Egipana i Babilonaca. Nebesa, koja su psalmistima bila
dokaz Boje veliine, Mezopotamcima su bila velianstveni vrhovni bog,
najvii vladar, Anu. Egipanima su nebesa oznaavala misterij boanske
majke kroz koju je ovjek ponovno roen. U Egiptu i Mezopotamiji
boansko se shvaalo kao prisutno: bogovi su bili u prirodi. Egipani su u
suncu vidjeli sve to ovjek moe znati o stvoritelju; Mezopotamci su
sunce gledali kao boga amaa, jamca pravde. Ali psalmistima je sunce
bilo vjerni Boji sluga koji poput mladoenje izlazi iz svoje odaje i veseli
se kao snaan ovjek koji tri utrku. Bog psalmista i proroka nije bio u
prirodi. On je premaivao prirodu ini se da su Hebreji, nita manje od
Grka, raskinuli s metodom spekuliranja koja je prevladavala do njihova
doba.2
Iako hebrejska Biblija sadri i referencije na druge bogove osim
Jahve (u mnogim prijevodima pogreno se ita Jehova), to ne ugroava
tvrdnju da je osnovni doprinos idovstva religijskoj misli Bliskoga
istoka bio monoteizam. Pozorno itanje teksta otkriva nam da su se ti
drugi bogovi razlikovali od Jahve na dva naina. Prvo, svoj su nastanak
dugovali Jahvi: Vi ste bogovi, svi ste sinovi Svevinjega (Psalam
82,6). Drugo, za razliku od Jahve, bili su smrtni: Umrijet ete kao
smrtnici i pasti poput svakoga vladara (Psalam 82,7). Te su razlike
oito dovoljno vane da bi se Bog Izraela stavio u kategoriju koja se
razlikuje od kategorija drugih bogova, ne samo u stupnju nego i u vrsti.
Oni nisu Jahvini suparnici, oni su mu podreeni. Od davnih vremena,
moda ak od samoga poetka biblijskih zapisa, idovi su bili
monoteisti.
~ 326 ~

BU&CW

Vanost tog ostvarenja u religijskoj teoriji sadrana je u fokusu

koji uvodi u ivot. Ako je Bog taj kojem se ovjek potpuno daje, imati
vie od jednoga Boga znailo bi ivjeti ivotom podijeljene odanosti.
Kako bi ivot bio cijeli, kako ovjek ne bi troio vrijeme okreui se od
jednoga kozmikog birokrata drugome da bi otkrio tko je glavni toga
dana i da, ukratko, postoji dosljedan nain na koji se ivot treba ivjeti
eli li napredovati prema ispunjenju, nain koji se moe prouiti i
priblino odrediti, mora postojati jednostrukost u Drugom koja e to
poduprijeti. Jedan Bog bio je temelj idovskoga vjerovanja. uj,
Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan (Ponovljeni zakon 6,4).
Preostaje pitanje je li Drugi, objanjen kao osoban i kao jedan, bio
nemoralan ili neprijateljski. Kad bi bio jedno od toga, i to bi moglo
poremetiti znaenje. Meuljudski ivot oito tee smirenije i lake kad
se ljudi ponaaju moralno, ali ako krajnja stvarnost ne podrava takvo
ponaanje, ako je svijet takav da se moralnost ne isplati, ljudi se
suoavaju s nedoumicom kako ivjeti. Kad je rije o odnosu Drugoga
prema ljudima, njegova mo toliko oito premauje ljudsku mo da ako
njegove namjere idu protiv dobrobiti ljudi, ljudski ivot, daleko od toga
da bude potpuno znaajan, ne moe biti nita vie od igre make i
mia. Taj uvid potaknuo je Lukrecija na drugom dijelu Sredozemlja,
u Rimu na propovijedanje ateizma na temeljima koji su zapravo bili
religijski. Ako su bogovi doista onakvi kakvim su Rimljani vjerovali da
jesu besmrtni, osvetoljubivi i hiroviti smisleno postojanje
zahtijeva da im se suprotstavi ili ih se odbaci.

idovski Bog nije posjedovao nijednu od tih osobina koje su u

manjoj ili veoj mjeri obiljeavale bogove njihovih susjeda. Ovdje
dolazimo do najvieg ostvarenja idovske misli ne u njezinu
monoteizmu kao takvom nego naravi koju je dodijelila Bogu kojeg je
shvaala kao Jedno. Grci, Rimljani, Sirijci i veina drugih sredozemnih
naroda rekli bi dvije stvari o naravi svojih bogova. Prvo, njihovi su
bogovi najee nemoralni i, drugo, prema ljudskoj vrsti su preteno
ravnoduni. idovi su preokrenuli miljenje svojih suvremenika po
objema stvarima. Dok su bogovi s Olimpa neumorno progonili lijepe
~ 327 ~

BU&CW

djevojke, Bog Sinaja pazio je na udovice i siroad. Dok su

mezopotamski Anu i kanaanski El prakticirali ravnodunost, Jahve je
prozvao Abrahamovo ime, izvukao svoj narod iz ropstva i (u
Ezekielovoj viziji) traio usamljene, malodune idovske prognanike u
Babilonu. Bog je Bog pravednosti ija je brina dobrota uvijek i vjena i
ije su njene milosti u svim njegovim djelima.
Dakle, tako je izgledalo hebrejsko poimanje Drugoga s kojim su
se suoila ljudska bia. On nije svakidanji jer u njegovu sreditu sjedi
ustolieno Bie izvanredne velianstvenosti. Nije kaotian jer se spaja
u boanskom jedinstvu. Suprotno nemoralnosti ili ravnodunosti,
predstavljen je u Bogu pravednosti i ljubavi. Jesmo li iznenaeni, onda,
kad ujemo idove kako u zanosu velikog otkria govore: Tko je
poput tebe, Jahve, meu bogovima? Koji veliki narod ima Boga kakav
je Gospodin?

Znaenje u Bojem djelu

U knjizi Braa Karamazovi Dostojevski pie rijei jednoga od
likova, Ivana: Ne prihvaam ovaj Boji svijet i iako znam da postoji,
nikako ga ne prihvaam. Nije rije o tome da ne prihvaam Boga,
morate to razumjeti, nego svijet koji je On stvorio ne prihvaam i ne
mogu prihvatiti.
Ivan nije jedini koji Boga smatra, moda, dobrim, ali ne i svijet.
Cijele filozofije imale su takav stav cinizam u Grkoj ili dainizam u
Indiji. Suprotno njima, idovstvo potvruje dobrotu svijeta, a do tog je
zakljuka dolo pretpostavkom da ga je Bog stvorio. U poetku stvori
Bog nebo i zemlju (Postanak 1,1) i proglasio ga dobrim.
to znai rei da je svemir, cijela stvarnost prirodnoga postojanja
kakvu poznajemo, stvorio Bog? Filozofi bi takvu izjavu mogli gledati
kao objanjenje za sredstva pomou kojih je svijet poeo postojati, ali
to je samo kozmogonijsko pitanje koje nema utjecaja na to kako
ivimo. Je li svijet imao prvi uzrok ili nije? Na odgovor na to pitanje
~ 328 ~

BU&CW

doima se nepovezanim s naim osjeajem o ivotu.

Meutim, potvrda injenice da je svijet stvoren od Boga ima i
drugu stranu. Kad joj se pristupi iz drugoga kuta, ta tvrdnja ne govori o
nainu na koji je zemlja nastala, nego o naravi njezina izvritelja. Za
razliku od prvoga tumaenja, ovo uvelike utjee na nas. Svaki se ovjek
nae u situaciji kad se zapita je li ivot vrijedan truda, na to se
nadovezuje pitanje ima li, kad postane preteak, smisla nastaviti
ivjeti. Oni koji zakljue da nema, odustanu, ako ne jednom zauvijek
samoubojstvom, onda postupno, svakodnevno se preputajui
nastupajuoj bijedi godina. Bez obzira na druga znaenja rijei Bog,
ona znai bie u kojem se mo i vrijednost spajaju, bie ija se volja ne
moe omesti i ija je volja dobra. U tom smislu, potvrditi da je
stvarnost stvorena od Boga znai potvrditi njezinu besprijekornu
vrijednost.
U Koktel zabavi T. S. Eliota jedan ulomak govori upravo o tome.
Celia, koja nije samo razoarana u ljubav, nego je izgubila sve iluzije,
odlazi psihijatru po pomo i prvi susret zapoinje ovom
iznenaujuom izjavom:

Moram vam rei

Da bih doista voljela misliti da sa mnom
neto ne valja
Jer, ako to nije tono, onda neto
ne valja
Sa samim svijetom a to je puno vie
zastraujue!
To bi bilo strano. Zato u radije vjerovati
Da neto ne valja sa mnom, to se moe
ispraviti.

Ove reenice govore o najosnovnijoj odluci koju ivot zahtijeva.

Stvari u ivotu esto pou po zlu. Kad se to dogodi, to zakljuujemo?
Mogunosti se, naposljetku, svode na dvije. Jedna je da se krivnja
~ 329 ~

BU&CW

nalazi u zvijezdama, dragi Brute. Mnogi su zakljuili upravo to. Takve

osobe kreu se u rasponu od aljivdija koji kau da je najbolja odgojna
igraka koju moemo dati svojoj djeci slagalica u kojoj nijedan dio ne
odgovara nijednom drugom, do Thomasa Hardyja koji je zakljuio da
sila koja je stvorila svemir tako priroeno traginim mora biti neka
glupa biljka. U romanu Somerseta Maughama Ljudsko robovanje glavni
lik, Philip, dobio je perzijski tepih od boemskoga razvratnika koji ga je
uvjeravao da e prouavanjem tepiha uspjeti dokuiti znaenje ivota.
Darovatelj je kasnije umro, a Philip je jo uvijek bio u mraku. Kako je
upleteni uzorak perzijskog tepiha mogao rijeiti problem znaenja
ivota? Kad mu je odgovor konano svanuo, doimao se oitim: ivot
nema znaenja. Jer ondje nije bilo nita zato i emu.
Opisali smo jednu mogunost. Druga je mogunost, kad stvari
krenu nizbrdo, rei da krivnja nije u zvijezdama, nego u nama. Nijedan
od tih odgovora ne moe biti objektivno potvren, ali posve je jasno
koji od njih izaziva kreativniju reakciju. U jednom su sluaju ljudska
bia bespomona jer njihove nevolje proizlaze iz manjkava karaktera
samoga postojanja, a njegov je popravak izvan njihove moi. Druga
mogunost potie ljude da pogledaju blie sebi da uzroke svojih
problema potrae ondje gdje mogu neto promijeniti. Gledana u tom
svjetlu, idovska tvrdnja da je svijet stvoren od Boga opremila ih je
konstruktivnom premisom. Koliko god im poloaj bio beznadan i
koliko god duboka dolina sjena smrti u kojoj su se nali, nikad nisu
oajavali zbog samoga ivota. Znaenje je uvijek ekalo da bude
otkriveno, a prilika da odgovore kreativno nikada nije izostala. Jer
svijet je oblikovao Bog koji nije samo premjerio nebesa pedljem nego
je njegova dobrota izdrala zauvijek.
Do sada smo govorili o idovskoj procjeni Bojega djela kao
cjeline, ali jedna pojedinost u biblijskom izvjetaju zasluuje posebnu
pozornost: potovanje prema prirodi fizikom, materijalnom
elementu postojanja.
Veina grke misli nije naklonjena materiji, a slino je i s
indijskom filozofijom koja materiju dri barbarskom, neim to
~ 330 ~

BU&CW

pokvari sve to dotakne. Spasenje u takvim kontekstima ukljuuje

oslobaanje due od njezina materijalnoga spremnika.

Prvo poglavlje Postanka daje potpuno drukiju sliku. Otvara se

(kao to smo vidjeli) rijeima: U poetku stvori Bog nebo i zemlju,
naglasak je naknadno dodan, a njegov je vrhunac kad Bog pogleda sve
to je stvorio i to bijae vrlo dobro. Trebamo zadrati svijest na tom
pridjevu vrlo jer on daje zamah cijelom idovskom i nakon toga
zapadnom pogledu na prirodu. U potrazi za znaenjem u svemu, idovi
su odbili odbaciti fizike vidove postojanja kao varljive, manjkave ili
nevane. U prirodi, svjeoj poput jutra Stvaranja, treba uivati. Obilje
hrane uinilo je Obeanu zemlju dobrom zemljom, zemljom s velikim
rijekama, s izvorima i podzemnim vodama koje izviru u dolinama i na
breuljcima, zemljom penice i jema, vinove loze i stabala smokve i
nara, zemljom maslina i meda, zemljom u kojoj moete jesti kruh bez
zadrke (Ponovljeni zakon 8,7-8). Seks je takoer bio dobar.
Povremeni manjinski pokreti poput Esena moda su tvrdili suprotno,
ali idovi su kao cjelina iznimno potovali brak. Cijela pretpostavka iza
optubi proroka na raun nejednakosti bogatstva s kojom su se suoili
zapravo je bila obrnuta miljenju da je imovina loa. Imovina je toliko
dobra da je vie ljudi treba imati to vie.
ini se da je takav pozitivan stav prema prirodi odvojio idovstvo
od osnovnoga indijskog stajalita. Ali ono ga ne razlikuje od istone
Azije, gdje je potovanje prirode apsolutno. Ono to hebrejski pogled
razlikuje od kineskoga pogleda na prirodu ne vidi se dok ne
spomenemo trei stih iz toga kljunog prvog poglavlja Postanka. U
stihu 26 Bog kae o ljudima koje namjerava stvoriti: Neka oni
vladaju nad cijelom zemljom. Koliko se to razlikuje od kineskoga
stajalita prema prirodi, vidi se kad proitamo ulomak iz Tao Te
Chinga:
Oni koji bi zavladali zemljom
I oblikovali je prema svojoj volji
Nikad, primijetio sam, ne uspijevaju.
~ 331 ~

BU&CW

Ako personaliziramo tri kljune tvrdnje o prirodi iz poetnoga

poglavlja Postanka
Bog je stvorio zemlju;
pustio (ljudskim biima) da imaju vlast nad zemljom;
pogledao, bilo je vrlo dobro

otkrivamo uvaavanje prirode pomijeano s povjerenjem u

ljudsku mo da radi s njom za dobro, stav koji je u to vrijeme bio
jedinstven. To je bio stav kojem je, dobro znamo, bilo sueno donijeti
plodove jer nije sluajnost da se moderna znanost najprije pojavila u
zapadnom svijetu. Nadbiskup William Temple znao je rei da su
idovstvo i njegov izdanak kranstvo najvie materijalistike religije
na svijetu. Kad im se pridoda i islam, religije semitskoga podrijetla
pokazuju se jedinstvenima u ustrajanju da su ljudska bia i tijelo kao i
duh i da taj spoj nije nikakva prepreka. Iz ovih osnovnih pretpostavki
slijede tri posljedice: (1) materijalni vidovi ivota su vani (otud
snaan naglasak Zapada na humanitarizmu i socijalnoj slubi); (2) i
sama materija moe sudjelovati u spasenju (to je potvrdila doktrina
Uskrsnua tijela); (3) priroda moe ugostiti Boansko (Kraljevstvo
Boje doi e na Zemlji, emu kranstvo dodaje svoju doktrinu o
Inkarnaciji).

Znaenje u ljudskom postojanju

Najvaniji element ljudskoga razmiljanja usmjeren je prema
samome sebi. to znai biti ljudsko bie, ivjeti ljudskim ivotom?
idovi su i u tome traili znaenje. Zanimala ih je ljudska priroda,
ali ne njezine grube injenice. Htjeli su istinu za ivot. Htjeli su
razumjeti ljudsko stanje kako bi iskoristili njegove najvie mogunosti.
idovi su bili izrazito svjesni ljudskih ogranienja. U usporedbi s
velianstvenou nebesa, ljudi su praina (Psalam 103,14), suoeni
sa silama prirode mogu biti zdrobljeni poput moljca (Job 4,19).
~ 332 ~

BU&CW

Njihovo vrijeme na zemlji brzo se potroi, poput trave koja ujutro

cvjeta, a naveer se sui i vene (Psalam 90,6). ak je i taj kratki asak
ispunjen boli zbog koje nae godine zavre kao uzdah (Psalam 90,9).
Ne jednom, nego mnogo puta idovi su bili prisiljeni na retoriko
pitanje: to su ljudska bia da je Bog tako obziran prema njima?
(Psalam 8,4).
S obzirom na slobodu izraelske misli i odbijanje da potisne
sumnje kad ih osjeti, nije iznenaujue otkriti da je bilo trenutaka kad
su sumnjali da su ljudska bia samo ivotinje. Jer sudbina ljudi i
sudbina ivotinja je ista; kao to jedni umiru, tako umiru i drugi
(Propovjednik 3,18-19). Tu je bioloko tumaenje ljudske vrste
beskompromisnije od bilo kojega to je nastalo u devetnaestom
stoljeu. Meutim, vano je da ta prolazna misao nije prevladala.
Upadljivo obiljeje idovskoga pogleda na ljudsku prirodu je da je, bez
zanemarivanja njegove krhkosti, potvrdio njezinu neizrecivu rasko.
Mi smo mjeavina praine i boanstvenosti.

Rije neizreciva upotrijebljena dvije reenice ranije nije

hiperbola. Inaica Biblije kralja Jamesa prevodi sredinju idovsku
tvrdnju u vezi s ljudskim poloajem ovako: Ti ga uini malo manjim
od anela (Psalam 8,5). Posljednja je rije potpuno pogrean prijevod
jer izvorni hebrejski tekst zapravo kae malo manjim od bogova (ili
Boga) broj hebrejske rijei elohim je neodreen. Zato su
prevoditelji snizili boanstvo na anele? Odgovor se ini oitim: Nije
im nedostajalo uenosti, nego smjelosti u iskuenju smo rei
drskosti Hebreja. Moemo potovati njihovu suzdranost. Jedna je
stvar pisati holivudski scenarij u kojem se svi ine prekrasnima, a
druga postii da se ti likovi doimaju stvarnima. Jedna optuba koja
nikada nije izreena na raun Biblije jest da njezini likovi nisu stvarni
ljudi. ak su i najvei biblijski junaci poput Davida prikazani tako
jednostavnima, sa svim manama, da je Samuelova knjiga nazvana
najiskrenijim povijesnim zapisom antikoga svijeta. Ipak, nikakva
koliina realizma nije mogla ublaiti tenje idova. Ljudska bia koja
povremeno opravdavaju nazive crv i glista (Job 25,6) istodobno su i
~ 333 ~

BU&CW

bia koja je Bog okrunio slavom i au (Psalam 8,6). Postoji

rabinska izreka koja kae da svaki put kad mukarac ili ena prou
ulicom prethodi im nevidljivi zbor anela koji govori: Napravite
mjesta, napravite mjesta! Napravite mjesta za sliku Boju.

Govorei o realizmu idovskoga pogleda na ljudsku prirodu, do

sada smo naglaavali njegovo prepoznavanje fizikih ogranienja:
slabosti, osjetljivosti na bol, kratkoe ivota. Meutim, njegov emo
realizam obuhvatiti tek kada dodamo da su osnovnim ljudskim
ogranienjem smatrali ono moralno, a ne fiziko. Ljudska bia nisu
samo krhka, ona su i grena: Roen sam kriv, grenik kad me majka
zaela (Psalam 51,7). Potpuno je pogreno rabiti taj stih za obranu
doktrine o potpunoj ljudskoj izopaenosti ili tvrdnje da je seks lo.
Obje te tvrdnje uvezene su i nemaju nikakve veze sa idovstvom. Ali taj
stih ipak pridonosi neim vrlo vanim idovskoj antropologiji. Rije
grijeh dolazi iz korijena koji znai neuspjeh i taj narod (unato
njegovu uzvienom podrijetlu) uporno doivljava neuspjehe. Trebali bi
biti plemeniti, ali najee su manje od toga, trebali bi biti velikoduni,
ali uskrauju drugima. Stvoreni veima od ivotinje, esto potonu
upravo na ivotinjsku razinu.
Ipak, u tim neuspjesima oni nikada nisu prisiljeni na pogrean
korak. idovi nikada nisu sumnjali u ljudsku slobodu. Prvi zabiljeen
ljudski in ukljuivao je tri izbora. Kad su pojeli zabranjeno edensko
voe, Adam i Eva su doista bili zavedeni od zmije, ali ipak su joj mogli
odoljeti. Zmija ih je samo dovela u iskuenje i to je oito pria o
ljudskom padu. Neivi predmeti ne mogu biti neto drugo osim onoga
to jesu, oni rade ono to priroda i okolnosti nalau. Ljudska bia,
nakon to su stvorena, sama sebe uzdiu ili rue, oblikujui svojim
odlukama vlastite sudbine. Prestanite initi zlo, nauite initi dobro
(Izaija 1,16-17) ta se naredba odnosi samo na ljude. Pred vas sam
stavio ivot i smrt zato birajte ivot (Ponovljeni zakon 30,19).
Naposljetku, iz idovskoga koncepta o njihovu Bogu kao Bogu
punom ljubavi slijedilo je da su ljudi Boja voljena djeca. U jednoj od
najnjenijih metafora cijele Biblije, Hoea prikazuje Boga koji se
~ 334 ~

BU&CW

raznjeio nad ljudima kao da su mala djeca:

Ja sam bio taj koji je uio Efraima hodati,
Uzeo sam ih u svoje ruke;
Vodio sam ih uima ljudske dobrote,
Konopima ljubavi.
Bio sam im poput onih koji podiu dojene do svog obraza.
Kako da te ostavim, Efraime?
Kako da te predam, Izraele?
Srce mi je ustreptalo u meni,
Moja samilost raste topla i njena. (Hoea 11,3-4,8)
ak i u ovom svijetu, neizmjernom kakav jest i istkanom od
monih prirodnih sila, mukarci i ene mogu hodati sigurnou djece u
domu u kojem su potpuno prihvaeni.
Od ega se sastoji najkreativnije smislena slika ljudskoga
postojanja koju um moe pojmiti? Uklonimo li ljudsku krhkost
poput trave, poput uzdaha, poput praine, poput zdrobljenoga moljca
i procjena e postati romantina. Uklonimo li rasko malo manji
od Boga i duh e poeti opadati. Uklonimo li grijeh sklonost
promaajima i ve prijeti osjeajnost. Uklonimo li slobodu danas
izaberite! odgovornost nestaje. Uklonimo li, naposljetku, boansko
podrijetlo, ivot e postati otuen, odrijeen i nasumice e plutati
hladnim, ravnodunim morem. Sa svime to je otkriveno o ljudskom
ivotu u 2500 godina koliko je u meuvremenu prolo, teko je
pronai nedostatak u toj tvrdnji.

Znaenje u povijesti
Poet emo kontrastom. Prema tvrdnjama veine klasinih
filozofija i religija, pie povjesniar, krajnja stvarnost otkriva se kad
ovjek, ili racionalnom kontemplacijom ili mistikim uzletom, zae iza
tijeka dogaaja koji nazivamo povijeu. Cilj je razumijevanje poretka
~ 335 ~

BU&CW

stvarnosti na koji ne utjeu nepredvidljive sudbine ljudske vrste.

Primjerice, u hinduizmu se svijet ulnog doivljavanja smatra mayom,
iluzijom i zato religiozan ovjek trai izlazak iz kotaa ivota kako bi
njegova individualnost mogla ieznuti u Duu svijeta, Brahmu. Grki
su filozofi na svijet gledali kao na prirodan proces koji, poput izmjene
sezona, uvijek slijedi isti ureeni raspored. Meutim, filozof je mogao
uzletjeti iznad ponavljajuih ciklusa povijesti tako da svoj um
usredotoi na nepromjenjivi apsolut koji pripada vjenom poretku.
Oba ova pogleda uvelike se razlikuju od biblijske tvrdnje da se Bog
nalazi unutar ogranienja svijeta promjene i borbe i, posebice, da se
otkriva u dogaajima koji su jedinstveni, posebni i neponovljivi. Za
Bibliju povijest nije ni maya ni kruni proces prirode, ona je arena
Boje svrhovite aktivnosti.3

to je na kocki kad pitamo ima li znaenja u povijesti? Na kocki je

na cijeli stav prema drutvenom poretku i kolektivnom ivotu unutar
njega. Ako odluimo da je povijest bez znaenja, iz toga slijedi da
drutveni, politiki i kulturni konteksti ivota ne opravdavaju aktivnu
zainteresiranost. Procijenit e se da sredinji problemi ivota lee
negdje drugdje, u mjeri u kojoj se moemo uzdii iznad okolnosti i
pobijediti ih. Ako stvari vidimo na takav nain, nee nas previe
zanimati niti emo osjeati odgovornost za probleme koji opsjedaju
drutva, kulture i civilizacije.
Hebrejska procjena povijesti bila je potpuna suprotnost takvom
stavu ravnodunosti. Povijest je imala golemu vanost za idovski
narod. Bila je vana, prvo zato to su bili uvjereni da kontekst u kojem
se ivot ivi utjee na taj ivot u svakom pogledu, stvarajui mu
probleme, nudei prilike, uvjetujui njihove ishode. Nemogue je
govoriti o Adamu i Noi (a isto se moe rei za svaki vaniji biblijski lik)
izdvojenima iz konkretnih okolnosti u ovom sluaju Edena i Poplave
u kojima su se nali i u odnosu na koje su se oblikovani njihovi
ivoti. Dogaaji koje hebrejska Biblija opisuje su istinski kontekstualni.
Drugo, ako je uloga konteksta u ivotu kljuna, onda je takvo i
kolektivno djelovanje ili, kako ga inae nazivamo, drutveno
~ 336 ~

BU&CW

djelovanje. U nekim je trenucima promjena mogua jedino zajednikim

radom planiranjem, organiziranjem i potom sporazumnim inom.
Sudbina hebrejskih robova u Egiptu nije prikazana ovisnom o mjeri u
kojoj su se oni pojedinano uzdigli iznad svojega ropstva
njegovanjem slobode duha koji e podnositi fizike okove. Morali su se
kolektivno usprotiviti i pobjei iz pustinje.
Tree, idovima je povijest bila vana jer su je vidjeli kao polje
mogunosti. Budui da je njome upravljao Bog kazalite Boje
slave, tvrdio je John Calvin zakljuujui iz osnove Staroga zavjeta
nita se u povijesti ne dogaa sluajno. Jahvina je ruka na djelu u
svakom dogaaju u Edenu, Poplavi, Izlasku, Babilonskom
progonstvu oblikujui svaku epizodu u pouno iskustvo za njegov
narod.
I konano, povijest je bila vana jer ivotne prilike nisu
jednolino jednake. Iako su svi dogaaji vani, ipak nisu jednako vani.
Nije tono da se bilo tko, bilo gdje i bilo kad moe okrenuti povijesti i
pronai priliku koja ga eka jednaku svim drugima u vremenu i
prostoru. Svaka je prilika jedinstvena, ali neke su presudne: Ljudski
su poslovi kao plima i oseka; ako se uhvati plima, ona vodi do sree.
Zato se povijesti mora pristupiti oprezno jer kad prilike prou,
zauvijek su prole.
Ova jedinstvenost dogaaja prikazana je u hebrejskim idejama o
(a) Bojem izravnom upletanju u povijest u odreenim kritinim
trenucima i (b) izabranom narodu kao primatelju Bojih jedinstvenih
izazova. Obje su ivotopisno prikazane u prii o Abrahamu. Ta pria
predstavlja izvanredan predgovor, Postanak 1-11, koji opisuje
polagano propadanje svijeta iz njegove izvorne, pradavne dobrote.
Nakon neposlunosti (jedenja zabranjenog voa) slijedi ubojstvo
(Kainovo Abela), promiskuitet (sinovi Boji i keri ljudi), incest (Noini
sinovi), sve dok se ne rodi potreba za poplavom koja e odnijeti taj
nakupljeni nered. Usred tog kvarenja svijeta, Bog nije pasivan. U
posljednjim danima univerzalne sumerske drave, Bog poziva
Abrahama. Njegova je zadaa krenuti u novu zemlju i utemeljiti novi
~ 337 ~

BU&CW

narod. Trenutak je presudan. Abraham odgovara na njegov poziv i

prestaje biti anoniman. Postaje prvi Hebrej, prvi iz izabranoga
naroda.
Kasnije emo se vratiti temi izabranoga naroda, ali zasad se
moramo zapitati to je dalo idovima njihov uvid u vanost povijesti.
Ustanovili smo vrstu znaenja koje su pronali u povijesti. Ali to im je
omoguilo da vide povijest kao ono to utjelovljuje to znaenje?

U Indiji se ljudska sudbina nalazi potpuno izvan povijesti. Ondje

je svijet koji udomljuje ovjeanstvo (kao to smo vidjeli) srednji
svijet. Dobro i zlo, uitak i bol, ispravno i pogreno utkani su u njega u
razmjerno jednakim omjerima poput niti osnove i potke. I tako e
ostati. Sve pomisli na ienje svijeta i promjenu njegova karaktera u
naelu su potpuno pogrene. Prirodne religije Izraelovih susjeda
drukijim su putem dole do istog zakljuka. One su smatrale da
ljudska sudbina lei unutar povijesti, ali u povijesti kakva je trenutano
ustrojena, a ne kakva bi mogla postati. Moemo vidjeti zato se
promjena posebno promjena nabolje nije nagovijestila prirodnim
religijama. Ako je ovjekov pogled potpuno usmjeren prema prirodi,
on ne gleda dalje od nje u potrazi za ispunjenjem. Ali ni ovjek i to je
najvanija toka ne sanja o unapreivanju prirode ili drutvenoga
poretka koji je njezin produetak jer se smatraju ukorijenjenima u
prirodu stvari, a ne podlonima ljudskim izmjenama. Egipani se nisu
pitali sja li bog Sunca Ra onako kako treba sjati nita vie nego to se
suvremeni astronomi pitaju troi li se Sunce pravilnom brzinom, jer je
u prirodi naglasak na onome to jest, a ne to bi trebalo biti je je
tonije od treba.
Izraelianski povijesni pogled razlikovao se od stajalita Indije i
bliskoistonog politeizma jer su Izraeliani imali drukije zamisli o
Bogu. Da je to pitanje dignuto na razinu svjesne debate, protiv Indije bi
rekli da Bog ne bi stvorio ljude kao materijalna bia da je materija
nevana za njihovu sudbinu. Protiv prirodnog politeizma rekli bi da
priroda nije samodostatna. Budui da je prirodu stvorio Bog, on ne
moe biti izjednaen s njom. Posljedica razdvajanja Boga i prirode
~ 338 ~

BU&CW

vana je jer ona znai da treba ne moe biti izjednaeno s je

Boja volja premauje (i moe se razlikovati od) neposrednu
aktualnost. Dvostrukim potezom povezivanja ljudskoga ivota s
prirodnim poretkom, ali ne ograniavajui ga na taj poredak, idovstvo
je utemeljilo povijest kao vanu i podlonu kritici. Oni koji ne ue od
prolosti osueni su ponoviti je.
Prirodni politeizam koji je okruivao idovstvo podupirao je
postojee stanje. Uvjeti moda nisu bili najpoeljniji, ali politeiste je
ispunjavalo to to su mogli biti jo i gori. Jer ako su sile prirode
poivale u mnogim bogovima u Mezopotamiji se njihov broj penjao
do nekoliko tisua uvijek je prijetila opasnost da bi se ti bogovi
mogli meusobno sukobiti, to bi prouzroilo kaos. Zato je pozornost
religije bila usmjerena prema odravanju postojeega stanja. Egipatska
je religija stalno suprotstavljala strastvene ljude tihim ljudima
veliajui ove posljednje jer nisu izazivali nevolje. Nije nikakvo udo
to prirodni politeizam nikada nije izrodio vjersku revoluciju. Indijska
je religija tradicionalno takoer bila konzervativna jer, ako se
politeizam plaio promjene, hinduizam je veliku drutvenu promjenu
drao nemoguom.
Suprotno tome, u idovstvu je povijest u napetosti izmeu
njezinih boanskih mogunosti i vidljivih razoaranja. Otra napetost
postoji izmeu treba i je. Zato je idovstvo poloilo temelje za
drutvenu pobunu. Kad stvari nisu onakve kakve bi trebale biti, slijedi
neka vrsta promjene. Zamisao je urodila plodom. U zemljama koje su
bile pod utjecajem idovske povijesne perspektive, one koja je utjecala
na kranstvo i u nekoj mjeri na islam, pojavili su se glavni pritisci za
drutvenim poboljanjem. Proroci su utemeljili obrazac. Zatieni
religijskim potvrdama, proroci Judeje bili su reformistika politika
snaga koja nikada nije nadmaena i vjerojatno nikada izjednaena u
kasnijoj povijesti svijeta. Nadahnuti uvjerenjem da stvari nisu onakve
kakvima bi trebale biti, u ime Boga za kojeg su govorili stvorili su
ozraje reforme koje je posramilo Hyde Park i najbolje dane politikih
novina.4
~ 339 ~

BU&CW

Znaenje u moralnosti
Ljudska su bia drutvena stvorenja. Odvojeni od svoje vrste pri
roenju, nikada nee postati ljudski, ali i kad ive s drugima, esto su
barbarski. Potreba za moralnou proizlazi iz te dvostruke injenice.
Nitko ne voli moralna pravila nita vie nego to voli crveno svjetlo na
semaforu ili zabranu skretanja ulijevo. Ali bez moralnih ogranienja
ljudski bi odnosi postali zamreni poput najgore prometne guve u
kojoj svatko vozi kako hoe.
idovska formulacija onih mudrih ogranienja koja oslobaaju
ovjeka sadrana je u njihovu Zakonu. Imat emo prigodu kasnije u
knjizi rei da taj Zakon sadri obredna kao i etika pravila, ali sad nas
zanimaju ova posljednja. Rabini tvrde da hebrejska Biblija sadri ni
manje ni vie nego 613 zapovijedi koje upravljaju ovjekovim
ponaanjem. Za nae je svrhe dovoljno spomenuti etiri: etiri etika
propisa Deset zapovijedi jer je upravo kroz njih hebrejska moralnost
imala najvei utjecaj. Deset zapovijedi, koje su prisvojili i kranstvo i
islam, ine moralnu osnovicu veine zapadnoga svijeta.

U ljudskom ivotu postoje etiri opasne zone koje, ako izmaknu

nadzoru, mogu uzrokovati neograniene probleme: sila, bogatstvo,
seks i govor. One su na ivotinjskoj razini pod nadzorom. Dvije se
jedva pojavljuju kao problem. Izgovorena rije nije problematina jer
ivotinje ne mogu komunicirati dovoljno da bi ozbiljno obmanjivale.
Slino je i s bogatstvom jer, da bi postao ozbiljan drutveni problem,
nagon za posjedovanjem zahtijeva dalekovidnost i kontinuiranu
pohlepu na razinama koje su nepoznate u ivotinjskom svijetu. to se
tie seksa i sile, ni oni ne predstavljaju ozbiljne probleme. Periodinost
zadrava seks od toga da postane opsesivan, a uroena suzdravanja
dre nasilje pod nadzorom. Uz neobinu iznimku mrava, ratovanje
unutar vrste vrlo je rijetko. Ondje gdje je do njega dolo, vrsta je
najee unitila samu sebe.
Kod ljudi je sve drukije. Ljubomore, mrnje i osveta mogu
~ 340 ~

BU&CW

dovesti do nasilja koje, ako se ne ogranii, razara zajednice. Ubojstvo

potie krvne zavade kojima se ne nazire kraj. Seks, ako prekorai neka
ogranienja, moe izazvati tako snane strasti da uniti itave
zajednice. Slino je s kraama i laganjem. Moemo zamisliti drutva u
kojima ljudi rade sve to im se prohtije u navedenim podrujima, ali
nijedno takvo drutvo nije pronaeno, iako su antropolozi pretraili
cijelu zemaljsku kuglu. Navodno, ako je potpuna popustljivost ikad bila
isprobana, njezini izumitelji nisu preivjeli da doekaju antropoloka
istraivanja. Moda upravo tu vie nego igdje drugdje susreemo
ljudsku postojanost. Pariani su roaci Bongolandera, a kozmopoliti
dvadesetoga stoljea u rodu su s australskim domorocima. Svi moraju
suzdrati svoje nagone ele li da se povijest nastavi.
Ono to Deset zapovijedi propisuju u tim podrujima minimalni
su standardi koji ine kolektivni ivot moguim. U tom smislu Deset
zapovijedi su za drutveni poredak ono to je prvo poglavlje Postanka
prirodnom poretku: bez svakog od njih postoji samo bezoblina
praznina. Dok Postanak strukturira (i tako stvara) fiziki svijet, Deset
zapovijedi strukturiraju (i tako ine moguim) drutveni svijet. U vezi
sa silom, Zapovijedi kau: Moe se svaati i tui, ali ubijanje unutar
skupine nee biti doputeno jer ono potie krvave zavade koje razaraju
zajednicu. Zato, ne ubij. Slino je i sa seksom. Moe biti razuzdan,
koketan, ak i promiskuitetan i, premda ne preporuujemo takvo
ponaanje, neemo okrenuti zakon protiv tebe. Ali na jednome mjestu
povlaimo granicu: seksualno zadovoljenje oenjenih osoba izvan
brane zajednice nee biti doputeno jer pobuuje strasti koje
zajednica ne moe prihvatiti. Zato, ne poini preljub. Kad je rije o
imovini, moe je gomilati koliko god eli i biti prepreden i lukav u
svojoj poduzetnosti, ali jednu stvar ne smije raditi, a to je uzeti
drugome, jer to kri pravilo potene igre i potie neprijateljstva koja
postaju neukrotiva. Zato, ne ukradi. Konano, kad je rije o izgovorenoj
rijei, moe prikrivati i govoriti dvosmisleno, ali postoji neto u emu
traimo da govori istinu, cijelu istinu i nita osim istine. Ako prepirka
dosegne tu mjeru da zavri na sudu, u takvoj situaciji suci moraju znati
to se doista dogodilo. Ako tada lae, pod zakletvom koja te obvezuje
~ 341 ~

BU&CW

na istinu, kazna e biti otra. Zato, ne svjedoi lano.

Etika vanost Deset zapovijedi ne krije se u njihovoj
jedinstvenosti, nego u njihovoj univerzalnosti, nije u njihovoj
konanosti, nego u njihovom temeljnom prvenstvu. One ne daju
posljednju rije o temama kojih se dodiruju, nego govore rijei koje
moraju biti izreene ako e iza njih slijediti druge. To je razlog zato su
Zapovijedi, vie od tri tisue godina nakon planine Sinaj, i dalje
moralni esperantno svijeta. To je potaklo Heinea da za ovjeka koji
ih je primio kae: Kako se malim doima Sinaj kad Mojsije stoji na
njemu, i biblijske pisce da odluno utvrde: Ne pojavi se vie u Izraelu
(drugi) prorok ravan Mojsiju (Ponovljeni zakon 34,10).

Znaenje u pravdi
Zapadna civilizacija svoja uvjerenja duguje izvanrednoj skupini
mukaraca koje nazivamo prorocima vie nego bilo kome drugom. Ta
su uvjerenja: (1) budunost svakoga naroda uvelike ovisi o
pravednosti njegova drutvenog poretka i (2) pojedinci su odgovorni
za drutvene strukture svojih drutava kao i za svoje izravno osobno
djelovanje.
Kad se danas o nekom govori kao o proroku ili onom koji se bavi
prorokovanjem, pomislimo na vidovnjaka onoga tko prorie
budunost. Ali to nije bilo izvorno znaenje rijei. Prorok dolazi od
grke rijei profetes, u kojoj pro znai za, a fetes znai govoriti.
Stoga je prorok, u grkom originalu, netko tko govori za nekoga
drugog. To je znaenje vjerno izvornom hebrejskom. Kad Bog
ovlauje Mojsija da od faraona zahtijeva osloboenje svojega naroda,
a Mojsije se usprotivi odgovorivi mu da ne zna govoriti, Bog mu kae:
Tvoj brat Aron bit e tvoj prorok (Izlazak 7:1).
Ako je Hebrejima ope znaenje rijei prorok bilo onaj koji
govori uz ovlatenje nekoga drugog, njezino konkretno znaenje (koje
se rabi za oznaavanje posebne skupine ljudi u biblijskom razdoblju)
~ 342 ~

BU&CW

bilo je onaj koji govori u Boje ime. Od drugih ljudi prorok se

razlikovao po tome to su njegov um, njegov govor, a katkad ak i
njegovo tijelo mogli postati kanal kroz koji je Bog govorio o
neposrednim povijesnim okolnostima.

Analiza prorokoga pokreta u Izraelu otkriva da on nije bio

homogena pojava. Mojsije je posebna klasa, ali proroki je pokret
proao kroz tri faze, a boansko je u svakoj od njih djelovalo drukije.

Prva je faza prorokih cehova koji su najbolje prikazani u

devetom i desetom poglavlju Prve knjige o Samuelu. U toj je fazi
prorotvo skupna pojava. Proroci nisu identificirani kao pojedinci jer
njihov talent nije individualno vlasnitvo. Kreui se u druinama ili
kolama, za njih je prorokovanje bila terenska pojava koja je
zahtijevala kritinu masu. Suvremeni bi je psiholozi smatrali nekom
vrstom kolektivne, samoizazvane ekstaze. Uz pomo glazbe i plesa,
proroka bi udruga zapadala u stanje mahnitosti. Njezini bi lanovi
izgubili samosvijest u kolektivnom moru boanskoga zanosa.
U cehovskoj fazi prorokovanje nije imalo etiku dimenziju.
Proroci su pretpostavljali da ih obuzima boansko samo zato to je to
iskustvo donosilo navalu ekstatine moi. Etika se pojavljuje u drugoj
fazi. To je bila faza pojedinanih proroka nepisaca. ivo i razvijeno,
prorokovanje je sad poelo izbacivati pojedince kao rakete iz skupina
koje su im inile bazu. Njihova su imena dola do nas Ilija, Elizej,
Natan, Mikaj, Ahija i drugi ali budui da su jo bili u fazi prije
pisanja, nijedna biblijska knjiga ne nosi njihova imena. Ekstaza je
ostala vaan dio njihova prorokog iskustva kao i mo jer kad je ruka
Boja posjetila te ljude, oni su trali bre od dvokolica i bili uzdignuti
iz dolina i baeni na planinu.5 Ali dvije stvari bile su drukije. Iako su i
ti proroci imali cehovsku bazu, mogli su doivjeti boanski posjet i dok
su bili sami. I drugo, boansko je jasnije govorilo kroz njih. Nije se vie
pokazivalo samo kao snano emocionalno stanje. Emocijama je
podupirao Boji zahtjeva za pravdom.
Od brojnih epizoda iz Biblije koje nam doaravaju djelovanje
proroka izdvojit emo dvije. Jedna je pria o Nabotu koji je odbio
~ 343 ~

BU&CW

predati obiteljski vinograd kralju Ahabu i zato je lano optuen za

bogohuljenje i subverziju i potom kamenovan. S obzirom da je
bogohuljenje bilo najvei zloin, njegovo je imanje nakon toga
dodijeljeno kralju. Kad je vijest o tome dola do Ilije, u njega je ula
rije Boja rekavi mu: Otii do Ahaba, kralja Izraela, i reci mu:
Ovako govori Gospodin. Ubio si i oteo imovinu. Na mjestu gdje su psi
lizali Nabotovu krv, psi e lizati i tvoju krv (1. Kraljevima 21,18-19).
Ova pria ima revolucionarnu vanost za ljudsku povijest jer
govori o tome kako je netko bez slubenoga poloaja stao na stranu
ovjeka kojem je nanesena nepravda i izravno optuio kralja za
nanoenje te nepravde. Uzalud emo pregledavati povijesne spise u
potrazi za slinim dogaajem. Ilija nije bio sveenik. Nije imao nikakvo
slubeno ovlatenje za stranu optubu koju je iznio. Uobiajena
onodobna reakcija bila bi da ga tjelesni uvari na licu mjesta ubiju. Ali
injenica da Ilija govori u ime autoriteta koji nije njegov bila je toliko
oita da je kralj prihvatio njegovu izjavu.
Slian scenarij ponovio se i u prii o kralju Davidu i Bat-ebi.
David je sa svojega krova vidio Bat-ebu kako se kupa i poelio je. Ali
postojao je jedan problem, ona je bila udana ena. Za kraljevske osobe
tog doba to nije bila velika stvar i David se jednostavno pobrinuo da se
rijei njezina mua. Urija je rasporeen na prvu crtu bojinice i
zapovjeeno je da ga se poalje u arite borbe, a pomo povue kako
bi bio ubijen. Sve je ilo prema planu i provedeno rutinski dok prorok
Natan nije doznao to se dogodilo. Osjeajui odmah da je ono to je
David uinio naljutilo Jahvu, otiao je ravno kralju, koji je imao
apsolutnu vlast nad njegovim ivotom, i rekao mu:
Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Ubio si Uriju maem i njegovu si enu
uzeo za svoju enu, zato u ja podii nevolju na tebe u tvojoj vlastitoj
kui; uzet u ti tvoje ene pred tvojim oima i dati ih tvom blinjemu i on
e spavati s tvojim enama na vidiku ovoga sunca. Jer ti si to uinio
tajno, ali ja u to uiniti pred cijelim Izraelom. Zato to si potpuno
prezreo Gospodina, dijete koje ti se rodilo e umrijeti.
(2. Samuelova 12,7.9.11-12.14).
~ 344 ~

BU&CW

Ono to je u svim ovim zapisima iznenaujue nije ono to

kraljevi ine jer oni su samo provodili univerzalno prihvaene
povlastice kraljevske vlasti njihova doba. Ono to je revolucionarno i
besprimjerno jest nain na koji su proroci osporili njihova djela.
Govorili smo o prorokim cehovima i pojedinanim prorocima
prije pisma. Trea i najvia faza prorokoga pokreta stigla je s
prorocima piscima: Amosom, Hoeom, Mihejom, Jeremijom, Izaijom i
drugima. U toj je fazi ekstaza ponovno bila ukljuena u proroko
iskustvo; Ezekiel 1-3, Jeremija 1 i Izaija 6 (gdje je prorok vidio Jahvu,
velikog i uzvienog) neke su od najdojmljivijih zabiljeenih teofanija.
Etiki naglasak ranijih individualnih proroka takoer se nastavio, ali s
jednom vanom promjenom. Dok su Natan ili Ilija zapaali Boje
nezadovoljstvo pojedinanim djelima oite nepravde, Amos ili Izaija
mogli su osjetiti Boje neodobravanje nepravdi koje su bile manje
upadljive jer ih nisu izvravali pojedinci kroz konkretna djela, nego su
bile skrivene u drutvenoj grai. Dok su proroci nepisci osporavali
pojedince, proroci pisci ukazivali su na pokvarenost u drutvenom
poretku i ugnjetavake institucije.
Proroci pisci djelovali su u dobu koje je bilo obiljeeno
nejednakostima, posebnim povlasticama i potpuno vidljivim
nepravdama. Bogatstvo je bilo koncentrirano u rukama bogatih
velikaa, sirotinja se tretirala kao stoka i prodavala kao roblje, a
dunici su bili zamjenjivi za par cipela. Bio je to svijet u kojem je
gospodar kanjavao svoje robove kako je htio, ene su bile podinjene
mukarcima, a neeljenu djecu ostavljalo se na naputenim mjestima
da umru.
Kao prijetnja tadanjem drutvenom zdravlju politikoga tijela,
ta moralna delinkvencija bila je vana injenica politikoga ivota
idova tog doba, ali nije bila jedina. Osim unutarnje opasnosti, vrebala
je i opasnost izvana jer, stisnutima izmeu kolosalnih carstava Asirije i
Babilonije na istoku, Egipta na jugu i Fenikije i Sirije na sjeveru, Izraelu
i Judeji prijetila je opasnost od unitenja. U slinim situacijama drugi
~ 345 ~

BU&CW

su regionalni narodi pretpostavili da ishodi ovise o relativnoj snazi

nacionalnih boanstava drugim rijeima, o jednostavnoj raunici
moi u kojoj su pitanja moralnosti bila nevana. Meutim, takvo
tumaenje iz situacija uklanja svaku mogunost i zajedno s njom
znaenje. Ako su mogunosti strogo odreene silom, mali narod ne
moe uiniti puno. idovi su odolijevali takvom tumaenju, iz ega smo
iitali njihovu neutaivu strast za znaenjem. ak i kad se inilo
nemoguim uiniti drukije, odbijali su priznati da je neki dogaaj bez
znaenja, odnosno da ne ostavlja nimalo prostora za kreativni odgovor
koji ukljuuje moralni izbor. Stoga su ono to bi druge nacije
protumaile kao iscjeivanje snage oni vidjeli kao Boje upozorenje da
poiste svoj nacionalni ivot, da uspostave pravdu diljem zemlje ili e
biti uniteni.

Izreeno apstraktno, proroko naelo glasi: Preduvjet je politike

stabilnosti drutvena pravda jer je u prirodi stvari da nepravda ne
moe opstati. Izreeno teoloki, glasi ovako: Bog ima visoke standarde.
Boanstvo nee zauvijek podnositi izrabljivanje, pokvarenost i
prosjenost. Ovo naelo nije u suprotnosti s ranije izreenim o Jahvinoj
ljubavi. Proroci su u cjelini slini psalmistima kad vie govore o ljubavi
nego o pravdi. Kasnije je rabin ovako opisao odnos proroka i
psalmista:
Kralj je imao nekoliko praznih aa. Rekao je: Ulijem li vruu vodu u
njih, puknut e; ulijem li ledeno hladnu vodu u njih, takoer e puknuti!
I to je kralj uinio? Pomijeao je vruu i hladnu vodu, prelio vodu u ae
i one nisu puknule. Isto tako je i Sveti, blagoslovljen bio, rekao: Stvorim
li svijet temeljen samo na osobini milosra, grijesi svijeta viestruko e se
umnoiti. Ako ga stvorim samo na temelju osobine pravde, kako e svijet
opstati? Zato u ga stvoriti s osobinama milosra i pravde i neka traje!6
Proroci Izraela i Judeje jedna su od najdojmljivijih skupina
pojedinaca iz ljudske povijesti. Usred moralne pustoi u kojoj su se
nalazili, govorili su rijei koje svijet nikad nije zaboravio. Amos,
priprosti pastir, ali ne slama koja je sluajno odletjela prema sjeveru,
~ 346 ~

BU&CW

nego ovjek s misijom, surov i nepopustljiv poput pustinje iz koje je

doao, ovjek smirenosti i pripravnosti koji je na trnici u Betelu
zavapio: Neka pravda tee poput vode, a potenje poput mone
rijeke. Izaija, odrastao u gradu, dostojanstven, urban, rjeit, ali nita
manje zapaljen moralnom strau, zavapio je za onim koji e donijeti
pravdu na cijelu Zemlju. Hoea, Mihej, Jeremija kakvo
velianstveno drutvo! Proroci dolaze iz svih stalea. Neki su otmjeni,
drugi su obini i prirodni poput breuljaka s kojih dolaze. Neki uju
Boga kako rie poput lava, drugi uju boanski proglas u sablasnoj
mirnoi nakon oluje.
Ali jedna je stvar svima zajednika: uvjerenje da je svako ljudsko
bie, jednostavno zbog svoje ovjenosti, Boje dijete i zato ima prava
koja ak i kraljevi moraju potovati. Proroci ulaze na povijesnu
pozornicu poput udne, jednostavne, eksplozivne sile. ive u irem
svijetu od svojih sunarodnjaka, svijetu u kojem rasko i sveanost,
bogatstvo i sjaj nita ne vrijede, u kojem se kraljevi doimaju malima, a
snaga monika nitavna je u usporedbi s nevinou, pravdom i milosti.
Zato bi ih mukarci i ene, kad god bi se okrenuli povijesti u potrazi za
ohrabrenjem i nadahnuem u vjenoj bitki za pravdu, pronalazili vie
nego igdje drugdje u zvonkim objavama proroka.

Znaenje u patnji
Od osmoga do estoga stoljea pr. Kr. kad su Izrael i Judeja bili
uzdrmani agresivnom moi Asirije, Sirije, Egipta i Babilona, proroci su
pronali znaenje u svojoj nevolji vidjevi je kao Boji nain
naglaavanja zahtjeva za pravednou. Bog je sudjelovao u velikom
sporu sa svojim narodom, sporu koji je ukljuivao moralna pitanja
nevidljiva svjetovnom promatrau. Kako bi odgojio tvrdoglavo dijete,
roditelj ga mora nagovarati i ugaati mu, ali ako rijei podbace, mora
se okrenuti djelovanju. Slino tome, suoen s ravnodunou Izraela
prema njegovim molbama i zapovijedima, Jahve nije imao izbora nego
pokazati Izraelianima tko je Bog ija volja mora prevladati. Kako bi
~ 347 ~

BU&CW

im to dokazao, Bog je rabio neprijatelje Izraela protiv njega.

Ovako govori Gospodin:
Za tri prijestupa Izraela,
i za etiri, neu opozvati kaznu;
jer prodali su pravednika za srebro,
i nevoljnika za jedne sandale
Zato e neprijatelj okruiti zemlju,
i unitit e tvoju obranu;
a tvoje tvrave bit e opljakane. (Amos 2,6; 3,11)
Jeremija je prihvatio isto tumaenje. Zato to su idovi napustili
pravednost, Bog je odluio uiniti ovaj grad kletvom za sve narode na
zemlji (Jeremija 26,6).

Moemo cijeniti moralnu hrabrost koja je potrebna za smiljanje

takva tumaenja neminovne propasti. Sigurno je puno lake
pretpostaviti da je Bog na naoj strani ili se pomiriti s porazom.

Meutim, vrhunac je tek trebao doi. Poraz nije izbjegnut. Godine

721. pr. Kr. Asirija se sruila kao vuk na stado ovaca i zauvijek
izbrisala Sjeverno kraljevstvo s karte pretvarajui njegov narod u
deset izgubljenih plemena Izraela. Judeja, Juno kraljevstvo,
osvojena je 586. godine, iako je njezino vodstvo ostalo nedirnuto jer je
kralj Nabukodonozor poveo cijeli narod u ropstvo u Babiloniju.
Ako je ikada postojao trenutak kad se mogunost znaenja inila
malo vjerojatnom, to je bio ovaj trenutak. idovi su prokockali svoju
priliku i zato su zapali u veliku nesreu. Naravno, od proroka se moglo
oekivati da priznaju kaznu svoga naroda samozadovoljnom izjavom:
Rekao sam vam.
Ali taj odgovor, mjeavina osvetoljubivosti i beznaa, nije bio u
rjeniku proroka. Najneobinija injenica u idovskoj potrazi za
znaenjem jest nain na koji su u tom najcrnjem trenutku, kad je
znaenje istroeno u najdubljem rovu koji su idovi ikad iskopali,
proroci kopali jo dublje kako bi otkrili potpuno novu ilu. Da to nisu
~ 348 ~

BU&CW

uinili, s vremenom bi prihvatili prevladavajui stav da je pobjednikov

bog jai od boga poraenog i ta bi logika okonala biblijsku vjeru i,
zajedno s njom, idovski narod. Odbacivanje te logike spasilo je
budunost idova. Prorok koji je pisao u Babiloniji estoga stoljea,
gdje su njegovi sunarodnjaci bili zatoeni ime mu je izgubljeno, ali
njegove su rijei dole do nas u posljednjim poglavljima Knjige
proroka Izaije tvrdio je da Jahve nije pobijeen od babilonskoga
boga Marduka i povijest je jo uvijek bila Jahvino podruje. To je
znailo da je sigurno postojao smisao u porazu Izraeliana, a izazov je
ponovno bio vidjeti taj smisao. Svrha koju je Drugi Izaija vidio ovoga
puta nije bila kazna. Izraeliani su morali nauiti neto emu e ih
njihov poraz poduiti, ali njihovo e iskustvo takoer biti otkupljujue
za cijeli svijet.

Kad je rije o uenju, neke lekcije i uvide ne moe osvijetliti nita

drugo nego patnja. U ovom je sluaju iskustvo poraza i izgona nauilo
idove pravoj vrijednosti slobode koju su, bez obzira na proivljeno
zarobljenitvo u Egiptu, poeli shvaati previe olako. Do nas su dole
rijei koje otkrivaju duhovnu agoniju Izraeliana kao raseljenoga
naroda koliko im je bio teak teret zarobljenitva i koliko su strasno
udjeli za svojom domovinom.
Na obali rijeka babilonskih ondje smo sjedili
i ondje smo plakali sjeajui se Siona.
Na okolne vrbe objesili smo svoje harfe.
Jer ondje su nas nai tamniari traili pjesme,
a nai muitelji traili da se veselimo rekavi:
Pjevajte nam jednu od pjesama sionskih!
Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u tuinskoj zemlji?
Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osui desnica!
Neka mi se jezik prilijepi za nepce. (Psalam 137,1-6)

Nekada je dovoljna jedna reenica da prenese bol i tugu njihova

poloaja: Zar ti ne znai nita, tebi koji prolazi? Ili: Koliko dugo, o
Gospodine, koliko dugo?
~ 349 ~

BU&CW

Kad je Kir, kralj Perzije, osvojio Babilon 538. i dopustio

idovskom narodu povratak u Palestinu, proroci su vidjeli jo jednu
lekciju koju potpuno moe priopiti samo patnja: lekciju da e oni koji i
u nevolji ostanu odani naposljetku biti osloboeni. Nakon svega e
ponovno dobiti svoja prava.
Izaite iz Babilona, proglasite to
krikom radosti, objavite to,
razglasite to do kraja zemlje;
govorite: Gospod je otkupio slugu Svojega Jakova.
(Izaija 48,20-22)
Ali ono to su idovi mogli nauiti iz svojega zarobljenitva nije
bilo samo znaenje njihova iskuenja. Bog ih je rabio kako bi u povijest
predstavio uvide potrebne svim narodima, ali za koje su oni bili
zaslijepljeni udobnou i ugodom. Kroz patnju idovskoga naroda, Bog
je u njihova srca utkao strast za slobodom i pravdom koja e utjecati
na cijelo ovjeanstvo.
Dao sam te kao svjetlo narodima,
da otvara oi slijepima,
da izvede zarobljenike iz tamnice,
iz zatvora one koji sjede u tami. (Izaija 42,6-7)
Apstraktno reeno, najdublje znaenje koje su idovi pronali u
svojemu Progonstvu bilo je znaenje zamjenske patnje: znaenje to
ulazi u ivote koji su spremni izdrati bol koje bi drugi mogli biti
poteeni. Drugi Izaija povezao je to ope naelo s iskustvom svoga
naroda zamiljajui dan kad e narodi svijeta uvidjeti da je mala nacija
koju su neko omalovaavali (ovdje prikazana kao pojedinac) zapravo
patila u njihovo ime:
Ali on je ponio nae nemoi
i nosio je nae bolesti;
ipak smo ga smatrali ranjenim,
~ 350 ~

BU&CW

pogoenim od Boga i muenim.

Ali on je bio ranjen za nae prijestupe,
slomljen za naa zlodjela;
na njemu je bila kazna koja nas je uinila cijelima,
i njegovim ranama mi smo iscijeljeni.
Svi smo mi zalutali kao ovce;
svi smo se okrenuli svome putu;
a Gospod je poloio na njega
zlodjela sviju nas. (Izaija 53,4-6)

Znaenje u mesijanizmu
Iako su idovi uspjeli pronai znaenje u svojoj patnji, to nije bio
kraj potrage za znaenjem. Ono je svoj vrhunac doivjelo u
mesijanizmu.
U taj koncept moemo ui preko jedne druge injenice. Ideja o
napretku vjerovanje da se uvjeti ivota mogu popraviti i da povijest
u tom smislu moe doi negdje nastala je na Zapadu. Ako su drugi
narodi doli do te iste zamisli, usvojile su je sa Zapada.
Iako neobina, ta se injenica moe objasniti. Ako se ograniimo
na druge dvije trajne civilizacije junoazijsku sa sreditem u Indiji i
istonoazijsku sa sreditem u Kini i njezinim kulturnim ograncima7
otkrit emo da su njihova glavna stajalita iskovali ljudi koji su imali
mo: u Indiji su to bili brahmani, a u Kini uenjaci. Suprotno tome,
zapadno su gledite najvie oblikovali idovi koji su veinu svojega
oblikovnog razdoblja bili gubitnici. Ako su vladajue klase zadovoljne
postojeim stanjem, gubitnici sigurno nisu. Osim ako mu duh nije
slomljen, to idovski duh nikad nije bio, ugnjetavani narod uvijek se
nada poboljanju. Ta je nada dala biblijskim idovima um oblikovan
tako da uvijek gleda prema naprijed i prema gore. Bili su narod koji
iekuje narod koji eka, ako ne trenutak kad e odbaciti okove
tlaitelja, onda trenutak kad e zakoraiti u obeanu zemlju.
~ 351 ~

BU&CW

Slatka, slatka prostrana polja

Lee ukraena sjajnim zelenilom;
Tako je i idovima lijepi Kanaan stajao,
A rijeka Jordan tekla izmeu.
Ovako emo saeti: Gubitnici imaju samo jedan smjer u kojem e
gledati i upravo je ta usmjerenost idovske mate prema gore
naposljetku dovela Zapad do zakljuka da se ukupni ivotni uvjeti
mogu poboljati.
Nada ima vei utjecaj na ljudsko srce kad je prikazana u nekom
konkretnom obliku pa se nakon nekog vremena idovska nada poela
izraavati u liku nadolazeeg Mesije. Mesija (od hebrejske rijei
mashiah) doslovno znai pomazani, ali budui da su se kraljevi i
visoki sveenici pomazivali uljem, pojam je postao naziv iz poasti
oznaavajui nekog tko je uzdignut ili izabran. Tijekom babilonskoga
progonstva idovi su se poeli nadati spasitelju koji e izvesti
okupljanje prognanih u njihovoj domovini. Nakon drugog razaranja
Hrama (70. g. p. Kr.), poasnim naslovom Mesija poela se imenovati
osoba koja e ih spasiti iz progonstva.
Ali stvari nikad nisu tako jednostavne i s vremenom je ideja
mesijanizma postala sloenija. Njezin osnovni koncept uvijek je bila
nada, a ta je nada uvijek imala dvije strane: politiko-nacionalnu (koja
je predvidjela pobjedu idova nad njihovim neprijateljima i njihovo
uzdizanje na vaan poloaj u svjetskim poslovima) i
duhovno-univerzalnu (u kojoj e njihov politiki uspjeh pratiti
moralno napredovanje svjetskih razmjera).
Oni e prekovati svoje maeve u raonike i od svojih koplja
nainiti srpove;
narod nee dizati ma na drugi narod,
niti e se vie uiti ratovanju. (Izaija 2,4)
Ta tri obiljeja mesijanske ideje nada, narodna obnova i
~ 352 ~

BU&CW

poboljanje svijeta nisu se mijenjala, ali unutar tog stabilnog okvira

pisali su se razliiti scenariji.

Jedna vana razlika odnosila se na nain na koji e mesijansko

doba doi. Neki su oekivali pojavu stvarnoga Mesije sveenika ili
kralja koji e kao Boji izaslanik uvesti novi poredak. S druge strane
bili su oni koji su mislili da e Bog zaobii ljudskog izvritelja i izravno
se umijeati. Posljednji stav, prikladno nazvan mesijanskim
oekivanjem, nadao se dobu u kojem e postojati politika sloboda,
moralno savrenstvo i zemaljsko blaenstvo za narod Izraela u
njihovoj domovini, ali i za cijelu ljudsku vrstu.8 Prvi koncept
ukljuuje sve iz drugog, ali dodaje figuru visoke i uzviene politike i
duhovne ljudske osobnosti koja dolazi pripremiti svijet za kraljevstvo
Svemogueg.
Druga napetost odraava obnoviteljske i utopistike nagone
unutar samoga idovstva. Obnoviteljski mesijanizam bio je u potrazi za
obnovom prolih stanja, u pravilu Davidove monarhije, ali sad
idealizirane. Ovdje se nada okrenula prema natrag, prema ponovnom
utvrivanju izvornog stanja stvari i ivotu ivljenom s precima. Ali
mesijanizam je odgovarao i idovskom naprijed okrenutom nagonu pa
su postojale inaice koje su bile utopistike u zamiljanju stanja stvari
kakvo nije postojalo nikada prije.
Konano, mesijanisti su imali razliita stajalita o tome hoe li se
novi poredak nastavljati na prethodnu povijest ili e uzdrmati svijet do
temelja i zamijeniti ga (u Smaku svijeta) novim dobom natprirodno
drukijeg oblika. Kako se mo idova s usponom Europe smanjivala, a
nada za politikom obnovom u Izraelu doimala se potpunom
nemoguom, iekivanje udotvornog iskupljenja guilo je politike
enje. Nade za vojnom pobjedom zamijenila je apokaliptinost iji su
elementi vidljivi kod samih proroka. Mesijansko doba pojavit e se u
bilo kojem trenutku, naglo i razorno. Planine e se sruiti, a mora
prokljuati. Prirodni zakoni e se ukinuti kako bi se otvorio put za
boanski poredak koji je bio nezamisliv osim injenice da e
poroajne boli Mesijanskog doba njegovi strani prizori
~ 353 ~

BU&CW

potaknuti terorom koji su idovi doista proivljavali slijediti mir.

Zato je ak i ova apokaliptina inaica sadravala utopijski element.
Propast i strah bili su uravnoteeni utjehom i iskupljenjem.
U sve tri suprotnosti alternative su bile temeljito isprepletene,
iako su po prirodi proturjene. Mesijanska se ideja kristalizirala i
zadrala svoju ivotnost hranei je napetostima uzrokovanim
suprotnostima njezinih sastojaka. Nigdje ne pronalazimo jedan
potpuno bez drugoga, nego samo omjere izmeu njih koji se mijenjaju,
esto drastino. Smjer u kojem e se klatno zanjihati odreivali su
povijesni dogaaji i individualni karakter njihovih objavitelja, a neki
od njih lane mesije prisvojili su mesijansku titulu za sebe i u
nekoliko navrata privlaili veliki broj sljedbenika. U razdoblju kad su
Izraeliani jo uvijek ivjeli neovisnim politikim ivotom u svojoj
zemlji, naglaavani su etiko savrenstvo i zemaljsko blaenstvo dok je
u razdobljima podinjenosti i progonstva istaknutija bila enja za
politikom slobodom. U razdobljima nacionalne slobode
univerzalistiki dio nade bio je temeljan, ali u nevolji i pogibelji u prvi
plan su izbijali nacionalistiki elementi. Ipak, politika je komponenta
uvijek ila ruku pod ruku s etikom, a nacionalistika s univerzalnom.
Politike i duhovne tenje su se ujedinile, kao i nadanja za njihov narod
i za cijeli svijet. Obje su teme vane u cionizmu, suvremenom pokretu
za politiku i duhovnu obnovu idovskog naroda koji je pomogao
idovima da se vrate u Palestinu i 1948. osnuju dravu Izrael.
Ali vratimo se temeljenoj mesijanskoj temi, nadi. Preavi u
kranstvo, uzela je oblik drugoga Kristova dolaska. U Europi se u
sedamnaestom stoljeu pojavila kao ideja povijesnog napretka, a u
devetnaestom je stoljeu preuzela marksistiki govor o nadolazeem
besklasnom drutvu. Ali bez obzira itamo li je u njezinoj idovskoj,
kranskoj, svjetovnoj ili heretikoj inaici, temeljna je tema uvijek
ista. Doi e veliki dan! Tako glasi njezin najizravniji izraz. Martin
Luther King je isto to, oslanjajui se na proroka Izaiju, retoriki izrekao
u svojem obraanju publici od 200 000 ljudi na skupu za graanska
prava Mar na Washington 1968.
~ 354 ~

Danas imam san.

BU&CW

Imam san da e se jednoga dana sve doline uzdignuti, svi breuljci i

planine smanjiti, neravna mjesta da e se sva izglaati, a iskrivljena e se
poravnati i slava Gospodova e se otkriti i svatko e je spoznati.

Posveivanje ivota
Sve do ovoga trenutka u svojim smo se pokuajima
razumijevanja idovskoga stajalita susretali s idejama u oblicima u
kojima su se one pojavljivale idovima u njihovoj borbi da pronau
smisao u ivotu. Kao uvod u idovstvo, to slui svojoj svrsi jer ideje
imaju univerzalnost koja ih ini razumljivima ak i strancima.
Meutim, doli smo do toke gdje (elimo li ui dublje u razumijevanje
ove vjere) moramo napustiti daljnje razmatranje idovskih ideja i
pogledati njihove prakse. Moramo razmotriti idovske sveanosti i
obiaje jer je opeprihvaeno da je idovstvo manje ortodoksija, a vie
ortopraksa, idove vie povezuje ono to ine nego ono to misle. Stvar
koja to dokazuje jest injenica da idovi nikada nisu proglasili
slubeno vjerovanje koje se mora prihvatiti da bi netko pripadao
njihovoj vjeri. Ali zato su obiaji primjerice, obrezivanje muke
djece presudni. Naglasak na praksi daje idovstvu orijentalni
prizvuk jer dok Zapad, pod utjecajem grke sklonosti apstraktnom
razmiljanju, istie teologiju i vjerovanje, Istok pristupa religiji preko
obreda i pripovijedanja. Rije je o razlici izmeu apstraktnoga i
konkretnoga. Pribliava li se Platon ili Dostojevski blie stvarnosti? Je
li ljubav bolje izraena rijeima ili zagrljajem?
Prije nego to se posvetimo idovskim obredima, vano je rei
neto openito o obredu jer, iako on postoji u svakoj religiji, do sada
nismo govorili izravno o njemu. Iz usko racionalne ili pragmatine
toke gledita, obred je besmislica, suvian na bilo koji nain na koji ga
pogledamo. Sav taj novac potroen na svijee, katedrale, molitvenike i
~ 355 ~

BU&CW

tamjan, vrijeme potroeno na bogosluja i sakramente, energija koja se

ulae u ustajanje i sjedenje, kleanje i prostiranje, kruenje i pjevanje
emu sve to? Sigurno nije isplativo, kaemo mi. tovie, u sebi
sadri neku proizvoljnost koja ga ini gotovo neshvatljivim izvana.
Popularni asopis donosi fotografiju predsjednika drave koji trlja nos
s Eskimom. Eskimima je trljanje nosovima obred prijateljstva, ali nama
je to jednostavno smijeno.
Ipak, unato toj proizvoljnosti i prividnoj uzaludnosti, ulogu
obreda u ivotu nita ne moe zamijeniti, a ta uloga nipoto nije
ograniena na religiju, ponajprije zato to nas obredi provode kroz
napete situacije i tjeskobna vremena. Nekad je tjeskoba blaga
primjerice, prilikom upoznavanja. Kako to izgleda? Upoznajem se s
nekom nepoznatom osobom. Ne znam kako e ona odgovoriti pa ne
znam to uiniti. to trebam rei? to uiniti? Obred prekriva moju
nesigurnost i nespretnost. Obred mi kae da ispruim ruku i kaem:
Kako ste? ili: Drago mi je to smo se upoznali. I samim time, obred
iz kaosa stvara oblik. Omoguuje mi trenutak koji mi treba da vratim
samopouzdanje. Nesigurnost nestaje. Vratio sam ravnoteu i spreman
sam istraiti slobodnije ponaanje.
Ako nam treba obred da nas provede kroz situacije koje su
svakodnevne poput obinog upoznavanja, koliko nam je samo
potrebniji kad smo doista u problemu. Smrt je najbolji primjer. Suoeni
s tekim gubitkom, potpuno bismo potonuli kad bismo bili preputeni
sami sebi i kad bismo morali sami smisliti nain noenja s njim. To je
razlog zato je smrt, sa svojim pogrebima i komemoracijama,
bdijenjima i shivama, najrazvijeniji obred prijelaza. Obred, s
pripremljenim notama za orkestriranje dogaajem, usmjerava naa
djelovanja i osjeaje u trenucima kad bi samoa bila nepodnoljiva. I na
taj nain obred ublaava udarac. Pepeo pepelu, prah prahu rijei
ne govore ijem pepelu jer obuhvaaju svakog, sve nas. Usto, obred
probuuje hrabrost. Gospod je dao i Gospod je uzeo, neka je
blagoslovljeno ime Gospodnje! I konano, obred stavlja smrt u
perspektivu povezujui jednu konkretnu smrt s njezinim univerzalnim
~ 356 ~

BU&CW

arhetipom. Pokojnik ili pokojnica zauzima svoje mjesto u drutvu cijele

ljudske vrste, jedan korak u beskonanom koraanju ivota u smrti i
smrti ponovno u ivot, a kontinuum se protee u oba smjera prema
vjenosti.

Od bezazlenih situacija poput upoznavanja do traumatinosti

smrti, obred ublaava ivotne promjene poput, vjerojatno, niega
drugog. Ali obred ima jo jednu funkciju. U sretnim trenucima moe
dodatno pojaati doivljaj i podii radost do slavlja. Primjeri za to su
roendani, vjenanja ili jednostavno zajednika obiteljska veera. U
tom najboljem dnevnom obroku, kad je obitelj vjerojatno po prvi put
oputena i na okupu, blagoslov moe biti vie od starta utrke za
hranom. On moe posvetiti prigodu. On nije teret, nego posveuje
svakodnevno zadovoljstvo.
Nakon ovih opih zapaanja o ulozi obreda u ivotu, govorit
emo o njegovu mjestu u idovstvu u kojem tei posvetiti ivot u
najboljem sluaju, cijeli ivot. Devetnaesto poglavlje Levitskoga
zakonika izraava tu misao kad Bog kae Mojsiju: Bit e svet zato to
sam Ja, tvoj Bog, svet! to ukljuuje svetost? Za mnoge suvremene
ljude, rije je prazna, ali oni koji osjeaju uzbuenje uda i u svojemu
ivotu nasluuju neto neizrecivo to pritie njihove ivote sa svih
strana, znat e na to je Platon mislio kad je napisao: Najprije kroz
tebe prou trnci, a onda strahopotovanje pree preko tebe. Oni koji
su doivjeli takva iskustva poznavat e mjeavinu tajanstvenosti,
zanosa i uzvienosti koja je na tipian nain opisana u knjizi Ideja
svetog Rudolpha Otta.
Govoriti o posveivanju ivota u idovstvu znai pozivati se na
njegovo uvjerenje da cijeli ivot, sve do najmanjega dijela, moe, ako
mu se ispravno pristupi, biti vien kao odraz beskonanog izvora
svetosti, odnosno Boga. Ime tog ispravnog pristupa ivotu i svijetu je
pobonost, pozorno razlikovana od razmetljive pobonosti, njezine
krivotvorine. U idovstvu pobonost priprema put za dolazak Bojega
kraljevstva na zemlji: vremena kad e sve biti iskupljeno i posveeno, a
svetost cijeloga Bojeg djela bit e potpuno oita.
~ 357 ~

BU&CW

Tajna pobonosti sastoji se od promatranja cijeloga svijeta kao

da pripada Bogu i odraava Boju slavu. Ustati ujutro nakon izlaska
svjetla novoga dana, pojesti jednostavan obrok, vidjeti rijeku koja tee
izmeu kamenja obrasla mahovinom, gledati dan kako polako prelazi
u veer ak i male stvari poput ovih mogu odraavati Boju
velianstvenost. Za religiozna ovjeka, napisao je Abraham Heschel,
to je kao da su stvari stajale leima okrenute njemu i licima prema
Bogu. Prihvatiti dobre stvari u ivotu od kojih nam veina dolazi
odvojeno od naega vlastitog truda, kao da se dogaaju same od sebe, i
ne povezati ih s Bogom potpuno je pogreno. U Talmudu je
konzumiranje hrane ili pia koje prije toga nije blagoslovljeno
usporeeno s uskraivanjem Bogu njegova vlasnitva. Kroz cijelo
idovstvo provlai se ta dvostruka tema: trebamo uivati u
dobrobitima ivota i istodobno poveati tu radost dijelei je s Bogom
kao to se svaka radost koju osjeamo poveava kad je podijelimo s
prijateljima. idovski zakon odobrava sve dobre stvari u ivotu
hranu, brak, djecu, prirodu podiui ih sve do svetosti. Zakon
poduava da ljudi trebaju jesti i da trebaju pripremati stol u
prisutnosti Gospodina. Poduava da ljudi trebaju piti, da trebaju rabiti
vino za posveivanje sabata. Poduava da ljudi trebaju biti veseli i da
trebaju plesati oko Tore.
Ako pitamo kako sauvati taj osjeaj svetosti svih stvari unato
rutini svijeta, glavni idovski odgovor glasi: kroz tradiciju. Bez
pozornosti, ljudski osjeaj udesnosti i svetosti javljat e se
povremeno, ali da bi postao postojani plamen, mora se njegovati. Jedan
od najboljih naina za to je uroniti sebe u povijest koja glasno govori o
Bojim djelima providnosti i milosti u svakom narataju. Protiv onih
koji bi objema rukama odbacili prolost kako bi to vre zgrabili
sadanjost, idovstvo prikazuje sjeanje na prolost kao neprocjenjivo
blago. Najpovjesnija od svih religija, idovstvo svetost i povijest smatra
neodvojivima. Uranjanjem korijenja svojih ivota duboko u prolost,
idovi izvlae hranu iz dogaaja u kojima su Boja djela bila jasno
vidljiva. Veer sabata sa svijeama i aama posveenosti, pashalna
gozba s brojnim simbolima, ozbiljna sveanost Dana iskupljenja, ovnov
~ 358 ~

BU&CW

rog koji oznaava Novu godinu, svitak Tore ukraen grudobranom i

krunom idov u tim stvarima ne vidi nita manje od znaenja
ivota, znaenja koje obuhvaa stoljea potvrujui Bojim ljudima
njegovu veliku dobrotu. ak i kad se sjeaju svojih tragedija i cijene
koju su platili za svoje preivljavanje, oni su svjesni Boje ruke koja ih
je podravala. ivjeti prema Zakonu, pie noviji idovski filozof,
znai u vremenu ivjeti ivot vjenosti.9
Osnovni prirunik za posveivanje ivota jest Zakon, prvih pet
knjiga Biblije, odnosno Tora. Kad u tradicionalnom bogosluju u
sinagogi doe trenutak za vraanje Tore u Ark, vjernici i vjernice
izgovaraju stih iz Knjige mudrih izreka: Stablo je ivota onima koji ga
prihvate. Stablo je simbolika samoga ivota, simbol uda u kojem su
nepokretni elementi sunca, kia i tlo ukljueni u misterij rasta.
idovima je i Tora isto to. I ona je kreativna sila koja moe izazvati i
odrati svetost u ivotima onih iji bi bujni svijet inae postao suho
kamenje. Stablo je ivota onima koji ga prihvate.

Otkrivenje
Pratili smo idove u njihovom tumaenju glavnih podruja
ljudskog iskustva i vidjeli da su stigli do potpunijeg zahvaanja
znaenja od bilo koga od njihovih sredozemnih susjeda. Doista,
zahvata koji u svojim osnovama nije nadmaen. To nas dovodi do
pitanja: to je proizvelo to postignue? Je li bilo sluajno? Jesu li idovi
sluajno nabasali na to skrovite uvida? Da su dosegnuli dubinu u
jednom ili dvama podrujima, ta bi teza mogla biti prihvatljiva, ali
budui da su ostvarili genijalnost u svakom temeljnom pitanju, ona je
neuvjerljiva. Je li istinita druga mogunost da su idovi bili uroeno
mudriji od drugih naroda? idovska doktrina da ovjeanstvo ini
jednu obitelj simboliki objavljena u prii o Adamu i Evi izriito
iskljuuje takvu misao. idovi su dali svoj odgovor oni do tih uvida
nisu doli sami. Ti uvidi su im objavljeni.
Otkrivenje znai priopenje. Kad netko kae: To mi je dolo kao
~ 359 ~

BU&CW

otkrivenje, to znai da je neto to je do tada bilo nepoznato postalo

jasno. Veo je podignut i ono to je bilo skriveno, sad je otkriveno. Kao
teoloki koncept, otkrivenje dijeli to osnovno znaenje usredotoujui
se na posebnu vrstu priopenja: Boje prirode i volje za ovjeanstvo.

Budui da je povijest tih priopenja u knjizi, postojala je sklonost

da se otkrivenju pristupi kao primarno usmenoj pojavi, odnosno da ga
se smatra onim to je Bog rekao prorocima ili drugim biblijskim
piscima. Ali to je zapravo pogrean pristup. idovima se Bog otkrio
ponajprije djelovanjem ne rijeima, nego djelima. To se jasno vidi u
Mojsijevoj uputi njegovu narodu: Kad vas vaa djeca u budunosti
pitaju: to je znaenje tih uputa, zakona i uredbi to vam ih je
Gospodin Bog na propisao? onda ete rei svome sinu: Bili smo
faraonovi robovi u Egiptu, ali Gospod nas je izveo iz Egipta jakom
rukom (Ponovljeni zakon 6,21-22). Izlazak, taj nevjerojatni dogaaj u
kojem je Bog oslobodio neorganizirani, porobljeni narod od
najmonije sile tog doba, nije bio samo dogaaj koji je stvorio
Izraeliane kao naciju. To je bio i prvi jasan in kojim im je Jahvina
narav postala poznata.
Istina je da Postanak opisuje nekoliko boanskih otkrivenja koja
su prethodila Izlasku, ali zapisi o njima napisani su kasnije u svjetlu
presudnog dogaaja Izlaska. idovi nisu sumnjali da je Bog bio izravni
sudionik njihova bijega od faraona. Prema svakom poznatom
sociolokom zakonu, pie Carl Mayer, idovi su odavno trebali
nestati. Biblijski pisci otili bi jo i dalje tvrdei da prema svakom
poznatom sociolokom zakonu idovi nisu ni trebali postati zaseban
narod. Ali injenice su drukije: malobrojna, slabo povezana skupina
ljudi koja nije imala pravi kolektivni identitet i bila je podinjena
velikoj sili onoga doba, uspjela je izvesti bijeg i izbjei dvokolicama
svojih progonitelja. Jednako svjesni svoje slabosti koliko i egipatske
snage, idovima se inilo nemoguim da su sami zasluni za svoje
osloboenje. Ono je bilo udo. Milou Bojom, Izrael je spaen od
smrti i osloboen vlasti Egipana (Izlazak 12,50).
Potpuno svjesni Boje sile koja ih je spasila u Izlasku, idovi su
~ 360 ~

BU&CW

nastavili gledati svoju ranu povijest u svjetlu te boanske intervencije.

Budui da je njihovo osloboenje oito izveo Bog, to je sa slijedom
koji mu je prethodio? Je li bio samo sluajnost? idovi su vidjeli Boju
inicijativu na djelu u svakom koraku njihova zajednikog postojanja.
Ono to je potaknulo Abrahama da napusti svoj dom u Uru i krene na
dugo pjeaenje nepoznatim putem prema Kanaanu nije bio skitalaki
nagon. Jahve ga je pozvao da postane praotac sudbinskoga naroda. I
tako je bilo u svemu: Izak i Jakov bili su sretno zatieni, a Josip se
uzvisio u Egiptu zbog hitne potrebe uvanja Bojega naroda od gladi. Iz
perspektive Izlaska, sve je imalo svoje mjesto. Bog je od poetka vodio,
titio i oblikovao svoj narod za odluujui Izlazak koji je stvorio
Izraeliane kao naciju.
Kaemo da je Izlazak bio vie od povijesnoga raskrija koje je
preobrazilo narod u naciju. To je bio dogaaj u kojem je taj narod
postao neodoljivo svjestan Boje stvarnosti i njegove naravi. Ali
kaemo li to tako, da su idovi uoili Boju narav, ponovno iznosimo
tvrdnju na pogrean nain. Bog je preuzeo inicijativu, to znai da je
pokazao idovima svoju prirodu. Bog treba biti subjekt te tvrdnje, a ne
njezin objekt.
A kakva je bila ta Boja priroda koju je Izlazak otkrio? Prvo, Jahve
je bio moan sposoban nadmaiti najmonije onodobne sile bez
obzira na bogove koji su ih podravali. Isto tako, Jahve je bio Bog
dobrote i ljubavi. Premda je strancima to moda manje vidljivo, bilo je
potpuno oito idovima koji su bili njegovi izravni primatelji. Njihova
je zahvalnost ponovljeno izlazila u obliku pjesme: Sretan li si, Izraele,
tko je poput tebe naroda kojeg je spasio Jahve? (Ponovljeni zakon
33,29). Jesu li oni sami uinili neto ime su zasluili takvo udesno
osloboenje? Oni nisu mogli vidjeti nita. Sloboda im je dana kao in
iste, nezasluene milosti, jasan primjer Jahvine neoekivane i
zauujue ljubavi prema njima. Nevano je jesu li idovi odmah
prepoznali da je ta ljubav namijenjena svim ljudima, a ne samo njima.
Jednom kad je spoznaja o Bojoj ljubavi pustila korijenje, idovi su je
ubrzo vidjeli kao proirenu na cijelo ovjeanstvo. Do osmoga stoljea
~ 361 ~

BU&CW

prije Krista uli su Jahvu kako im govori: Zar mi niste poput

Etiopljana? Ali injenica Boje ljubavi morala je biti potpuno
pojmljena prije istraivanja njezina opsega, a oni su je pojmili upravo u
Izlasku.

Osim Boje moi i ljubavi, Izlazak je otkrio Boga koji se jako

zanimao za ljudske poslove. Dok su susjedni bogovi bili ponajprije
prirodna boanstva, materijalizacije uzvienog strahopotovanja koje
ljudi osjeaju prema velikim prirodnim pojavama, Izraelianima Bog
nije doao preko sunca, oluje ili plodnosti, nego kroz povijesni dogaaj.
Razlika u religijskom znaenju bila je presudna. Bog koji je otkriven
Izlaskom dovoljno je mario za ljudsku situaciju da se umijea i uini
neto. Ta je spoznaja zauvijek promijenila Izraelov religijski program.
idovi vie nee sudjelovati u udovoljavanju prirodnim silama. Svoju
e pozornost prikovati za razaznavanje Jahvine volje i njezina
pridravanja.
S obzirom na ova tri priopenja Izlaska o Bojoj moi, dobroti i
zanimanju za povijest ubrzo su slijedili i drugi uvidi u Boju narav.
Iz dobrote te naravi slijedilo je da Bog eli da i ljudi budu dobri
otuda planina Sinaj gdje je Deset zapovijedi utemeljeno kao
neposredna posljedica. Proroki zahtjev za pravdom proirio je Boje
zahtijevanje vrline na drutvenu sferu institucionalne strukture
takoer imaju odgovornost. I konano, patnja mora imati vanost jer je
bilo nezamislivo da bi svoj narod, koji je udesno spasio, Bog ikad
potpuno napustio.
Cijela objava, kad se iznenada pojavila, oblikovala se oko ideje
saveza. Savez je ugovor, ali i vie od toga. Dok se ugovor (primjerice, za
izgradnju kue) tie samo jednoga dijela ivota onih koji ga prihvaaju,
savez (poput braka) podrazumijeva obvezivanje cijele osobe. Druga je
razlika da ugovor najee ima datum isteka, dok savez traje do kraja
ivota. Za idove je Boje samootkrivenje u Izlasku bio poziv na savez.
Jahve e nastaviti blagoslivljati Izraeliane ako oni zauzvrat budu
potovali zakone koji su im dani.
Vidjeli ste to sam uinio Egipanima i kako sam vas nosio na orlovim
~ 362 ~

BU&CW

krilima i doveo vas k sebi. Stoga, ako ete se pokoravati mom glasu i
uvati moj savez, bit ete moja dragocjena svojina od svih naroda.
Doista, cijela je zemlja moja, ali vi ete mi biti kraljevstvo sveenika i
sveta nacija. (Izlazak 19,4-6)
Nakon to su uvjeti saveza jasno formulirani na Sinaju, oni koji su
napisali Bibliju vidjeli su i priu o Abrahamu u istom svjetlu. U
posljednjim danima univerzalne sumerske drave, od svih naroda s
Eufrata, Bog je pozvao Abrahama i sklopio s njim savez. Ako Abraham
bude vjeran njegovoj volji, osim to e mu dati dobru zemlju kao
ostavtinu, Bog e uiniti i da Abrahamovih potomaka bude kao
morskoga pijeska.
U ovo smo poglavlje uli preko idovske strasti za znaenjem.
Meutim, kako se nae razumijevanje religije produbljivalo, shvatili
smo da je klju negdje drugdje. Znaenje je pronaeno, ali sa
idovskoga stajalita, ne zato to su ga osobito traili. Ono im je
otkriveno nije im reeno, nego pokazano kroz Jahvina izvanredna
djela. Niz je poeo Izlaskom i otkrivanjem Jahvine moi, dobrote i
zabrinutosti. Iz toga moemo vidjeti kako je slijedio ostatak.
Ali zato je otkrivenje dolo idovima? Njihov odgovor glasi: Zato
to smo izabrani. To zvui toliko jednostavno da se doima bezazleno.
Oito je da taj odgovor zahtijeva temeljitije prouavanje.

Izabrani narod
Poznati katren kae:
Kako udno
Od Boga
to je izabrao
idove.

~ 363 ~

BU&CW

Ideja da je univerzalni Bog odluio da boanska priroda bude

jedinstveno i neusporedivo otkrivena jednom narodu sigurno je jedna
od zamisli koje je najtee ozbiljno shvatiti u povijesti prouavanja
religije. Ona je udna ne samo zato to se ini da naruava principe
nepristranosti i potene igre nego i zato to su se mnogi raniji narodi
takoer smatrali posebnima sjetimo se Japanaca koje njihov mit o
stvaranju predstavlja kao izravne potomke boice Sunca Amaterasu.
Kad Mojsije kae idovima: Bog je izabrao vas da budete narod koji e
biti njegov vlastiti, od svih naroda koji su na zemlji (Ponovljeni zakon
7,6), ima li razloga misliti da smo u prisutnosti iega drugog osim
uobiajenoga vjerskog ovinizma?
Istina je da idovsko uenje o izabranosti poinje uobiajenim
nainom, ali iznenada doivljava iznenaujui obrat. Jer za razliku od
drugih naroda, idovi sebe nisu smatrali izdvojenima za povlastice.
Oni su izabrani za sluenje i za podnoenje ispita koje je ta sluba
nerijetko zahtijevala. Zahtijevajui da ine i izvravaju sve to im
Gospod kae, njihov je izbor nametnuo puno zahtjevniju moralnost
od one kakva se traila od njihovih suvremenika. Rabinska teorija kae
da je Bog najprije ponudio Toru cijelom svijetu, ali samo su idovi bili
spremni prihvatiti njezinu strogost, a (teza proizvoljno zakljuuje) ak
su i oni to uinili nagonski, ne znajui u to se uputaju. Jer: Meu
svim zemaljskim obiteljima znam samo vas i zato u vas kazniti za sva
vaa nedjela (Amos 3,2). Ali to nije bilo sve. Vidjeli smo da je doktrina
o zamjenskoj patnji iz Drugog Izaije znaila da su idovi izabrani
podnijeti patnju koja bi inae bila ire rasporeena.
idovska inaica pokazala se potpuno drukijom od uobiajenoga
uenja o izabranosti. Ona je zahtjevnija i, zapravo, neprivlana
uobiajenim sklonostima. Meutim, problem jo nije rijeen. Iako je
Bog pozvao idove na junako iskuenje, a ne na lagodnu slubu,
injenica da su oni bili izdvojeni za posebnu ulogu u iskupljenju svijeta
i dalje se doima pristranom. Biblija niim ne pokuava otkloniti tu
sumnju. Nije zato to ste bili brojniji od drugih naroda () nego zato
to vas Jahve ljubi izabrao vas je da budete njegov vlastiti narod
~ 364 ~

BU&CW

(Ponovljeni zakon 7,6-8).

Ta teza izaziva reakcije. Suprotstavljena demokratskim
stavovima, potakla je nastanak posebne teoloke fraze koja je opisuje:
skandal posebnosti. To je doktrina koja kae da se Boje djelovanje
moe usmjeriti na odreene trenutke, mjesta i narod(e) u korist
namjera koje univerzalno obuhvaaju ljudska bia.
Mi ne moemo potvrditi tu doktrinu, ali moemo uiniti dvije
stvari. Moemo razumjeti to je navelo idove na prihvaanje tog
koncepta i kako je on djelovao na njih.
Naa potraga za onim to je potaknulo idove na vjerovanje da su
izabrani odvest e nas dalje od oite mogunosti nacionalne
arogancije do povijesnih injenica koje smo ve nabrojili. Izrael je
postao nacija preko izvanrednoga dogaaja tijekom kojega je skupina
robova razbila okove svojega tiranina i uzdignuta je na poloaj
slobodnoga i dostojanstvenoga naroda. Neposredno nakon toga doli
su do razumijevanja Boga koji je bio visoko uzdignut iznad bogova
njihovih susjeda i iz toga izveli standarde moralnosti i pravde koji su i
danas izazov za svijet. Tijekom iduih tri tisue godina nastavili su
postojati unato malim ansama i nesreama i pridonositi civilizaciji
neizmjerno vie nego to se to moglo oekivati s obzirom na njihov
broj. Pria o idovima jedinstvena je od poetka do kraja i to je
injenica koja lei u srcu cijeloga problema. Prema oekivanjima, oni
nisu trebali ni pobjei faraonu. Zato je njihov Bog, Jahve, u njihovim
oima postao Bog pravednosti, dok Kemo, bog Moabita, i druga
lokalna boanstva nisu, to je, kao to je priznao ak i takav pobornik
prirodnih objanjenja poput Wellhausena, pitanje na koje ne moemo
dati zadovoljavajui odgovor. Proroka pobuna protiv drutvene
nepravde univerzalno se priznaje kao ona kojoj nema paralele u
antikom svijetu.10 I ve citiranom miljenju da su prema svakom
sociolokom zakonu idovi trebali ve odavno nestati sad moemo
dodati miljenje filozofa Nicholasa Berdyaeva: Neprekinuto
postojanje idovskoga naroda tijekom stoljea racionalno je
neobjanjivo.
~ 365 ~

BU&CW

Ako je ono to te injenice i miljenja svjedoe tono i ako je

idovska povijest doista posebna, postoje dvije mogunosti. Ili zasluge
pripadaju samim idovima ili pripadaju Bogu. S obzirom na
alternativu, idovi su odmah pripisali zasluge Bogu. Jedno od
neobinih obiljeja ovoga naroda bilo je njihovo uporno odbijanje da u
sebi vide neku uroenu posebnost. Prema midrakoj predaji, kad je
Bog uzeo glinu od koje e oblikovati Adama, skupio ju je iz svih
dijelova svijeta i iz svih boja svijeta kako bi osigurao univerzalnost i
temeljnu homogenost ljudske rase. Dakle, posebnost idovskoga
iskustva sigurno je proizila iz injenice da ih je Bog izabrao. Koncept
koji se isprva ini arogantnim naposljetku se pokazuje kao
najskromnije tumaenje injenica o njihovu podrijetlu i opstanku koje
su idovi mogli dati.

Naravno, mogue je ak i tu zamjeriti odreeni partikularizam,

ali moramo se zapitati zar ne bismo time zamjerali vrstu svijeta kakvu
imamo. Svialo se to nama ili ne, ovo je svijet posebnosti i ljudski su
umovi prilagoeni tome. Nita ne izaziva ljudsku pozornost dok se ne
nametne iz svoje pozadine. Primijenimo li tu misao na teologiju, to
dobijemo? Bog nas vjerojatno blagoslivlja jednako kroz zrak koji
udiemo kao i kroz druge darove, ali kad bi pobonost ekala ljude da
zakljue Boju dobrotu iz dostupnosti kisika, to bi sigurno potrajalo.
Isto vrijedi za povijest. Kad bi osloboenje od potlaenosti bilo
uobiajeno, idovi bi svoje osloboenje uzeli zdravo za gotovo.
Pripiemo li to ljudskoj ogranienosti, svejedno ostaje injenica da
boanske usluge mogu okruiti ovjeanstvo kao to more okruuje
ribu; kad bi bile automatske, bile bi odbaene kao obine. S obzirom na
to, moda je samo ono pojedinano, jedinstveno i posebno moglo
privui boansko ljudskoj pozornosti.
idovsko miljenje oko doktrine izabranosti danas je podijeljeno.
Neki vjeruju da je ona prerasla korisnost ili objektivnu opravdanost
koju je imala u biblijskom dobu. Drugi smatraju da e, sve dok
iskupljenje svijeta nije dovreno, Bog uvijek trebati ljude koji su
posebni i svojstveni u smislu da su Boja borbena skupina u povijesti.
~ 366 ~

BU&CW

Za one koji razmiljaju na ovaj drugi nain, Izaijine rijei ne govore

samo o prolosti nego imaju i trajno, suvremeno znaenje.
ujte me, priobalne zemlje,
sluajte pozorno, vi narodi daleki!
Gospod me pozvao prije nego to sam roen,
dok sam bio u majinoj utrobi zazvao je moje ime.
Usta moja uinio je poput otrog maa,
sakrio me u svome tobolcu.
I rekao mi je: Ti si sluga moj,
Izraele, u kojem u se proslaviti. (Izaija 49,1-3)

Izrael
Ovo poglavlje blii se kraju, a sve o emu smo do sada govorili
zbivalo se u biblijskom razdoblju. Za to postoje razlozi. Prvo, veina
velikih oblikovnih ideja idovstva nastala je u biblijskom dobu. Drugo,
te ideje ine stranu idovstva koja je najpristupanija neidovima
kojima je ova knjiga prvenstveno namijenjena. Meutim, ako ovo
poglavlje stvori dojam da je idovska kreativnost prestala zatvaranjem
hebrejskoga kanona, to bi bilo umanjivanje najgore vrste. idovstvo se
ne moe svesti samo na svoje biblijsko razdoblje. Objasnit emo to se
dogodilo. Rimljani su 70. godine sruili Jeruzalemski hram koji su
idovi obnovili nakon povratka iz babilonskoga progonstva i arite
idovstva prebacilo se sa rtvenih obreda Hrama na prouavanje Tore
i pratee Usmene predaje u akademijama i sinagogama. Od tog doba
nadalje sveenici nisu vie djelovali i nisu oni drali idovstvo na
okupu, nego rabini (doslovno uitelji) jer su njihove sinagoge postale
sredita uenja, ali i bogosluja i kongregacijskog ivota openito.
Rabinsko idovstvo utemeljilo se u zapovijedi da se prouavanje Tore
uini doivotnom zadaom i idovstvo je dobilo izrazito intelektualnu
dimenziju i karakter. Kroz tradiciju prouavanja Tore kakva se razvila
u Talmudu, um je bio sastavni dio vjerskoga ivota, a mentalne
energije uvedene su u pobonost. Prouavanje je, ukljuujui jednu
~ 367 ~

BU&CW

vrstu trajnog, neprekinutog ispitivanja i strogog shvaanja logike koji

proima Talmud, postalo nain bogosluja. U toj sloenosti, Biblija je
postala objavljeni tekst koji poziva i zahtijeva tumaenje, a tumaenje
je uzdignuto na poloaj samog otkrivenja.

Uspjeh rabina u odravanju idovstva ivim tijekom dvije tisue

godina provedenih u iseljenitvu jedno je od uda povijesti, ali iz gore
navedenih razloga, ovdje se neemo baviti njime. Umjesto toga emo,
primivi na znanje rabinsko idovstvo, preskoiti dva tisuljea nove
ere i zatvoriti poglavlje pogledom na dvadeseto stoljee.
idovstvo je vjera naroda. Kao takva, ona kao jedno od svojih
obiljeja ukljuuje i vjeru u narod u vanost uloge koju su idovi
imali i imat e u ljudskoj povijesti. Ova vjera poziva na ouvanje
identiteta idova kao zasebna naroda. U prolosti idovski
samoidentitet nije bio politiki problem. U biblijskom su razdoblju
idovi morali biti odvojeni da bi svoje osebujno gledite sauvali od
utjecaja susjednih politeizama. To je bio temelj ponavljanoga
prorokog zahtjeva da idovi ostanu osobeni narod. Kasnije,
posebice u Europi nakon srednjega vijeka do Francuske revolucije,
idovi su bili prisiljeni na odvojenost. Natjerani na ivot u zidovima
okruenim getima ija su se vrata naveer zakljuavala, nisu imali
izbora nego ivjeti ivotom koji se sve vie okretao prema unutra.
Pitanje idovskog identiteta postalo je problem nakon Francuske
revolucije. Emancipacijom idova i njihovim ulaskom u politiki,
profesionalni i kulturni ivot zemalja u kojima su ivjeli, svijet vie ne
zahtijeva zadravanje njihova identiteta. Nema vie ni jasne etike
razliitosti koja je neko prisiljavala idove da ostanu izdvojeni od
svojih susjeda iz moralnih razloga. Ako e se danas idovska posebnost
nastaviti, mora se dokazati razlog za to.
Unutar samoga idovstva argumenti se razlikuju. Neki se idovi
slau s vjerskom tezom iz prethodnog ulomka: budui da je Bog
izabrao Izrael da bude jedinstveni instrument dobra, oblik i otrina tog
instrumenta moraju se zadrati. Drugi se zalau za posebnost na
temeljima kulturnoga pluralizma. Zdravi individualni identitet ovisi o
~ 368 ~

BU&CW

osjeaju vlastitog podrijetla, vlastitih korijena. Ukljuivanje brojnih

batina u drutvo je prednost jer jednolinost stvara istovjetnost i
zatire kreativnost. Marx, Einstein i Freud neizmjerno su pridonijeli
modernoj misli. ini se razumnim pretpostaviti da je njihovo idovstvo
na neki nain utjecalo na njihovu veliinu.
Ako je rasprava do sada imala neku vanost i uspjeli smo donekle
uhvatiti idovski smisao za vanost odravanja njihova identiteta,
pitamo se od ega se taj identitet sastoji?
Sigurno ne od doktrine jer ne postoji nita u to netko mora
vjerovati da bi bio idov ili idovka. idovstvo ima irok raspon, od
onih koji vjeruju da je svako slovo i svaki znak Tore izdiktirao Bog do
onih koji uope ne vjeruju u Boga. Doista, nemogue je izdvojiti jednu
stvar koja je sama po sebi dovoljna uiniti nekoga idovom. idovstvo
je cjelina. Ono je poput kruga koji je cijeli, ali djeljiv na dijelove koji se
spajaju u zajednikom sreditu. Nema autoriteta koji kae da idov
mora potvrditi sve (ili ijedan) od tih dijelova ako ne eli biti izopen.
Ipak, to vie dijelova pojedinac ukljui, vie e biti idovski.
Openito govorei, etiri velika podruja idovstva koja ine
njegovu duhovnu anatomiju su vjera, obiaji, kultura i nacija. Vjeru
smo ve opisali. idovi joj pristupaju iz intelektualnih kutova u
rasponu od fundamentalizma do ultraliberalizma, ali smjer u kojem
njihova vjera gleda je isti. To se moe rei i za idovsko pridravanje
obiaja. Razliite idovske skupine prilino se razlikuju u svojim
tumaenjima i prakticiranju osnovnih obreda poput sabata,
prehrambenih pravila, dnevnih molitvi i slino. Ali bez obzira na
razliku u omjeru pridravanja, namjera je ista posveivanje ivota
kao to smo ga opisali. Ostalo nam je jo rei neto o preostalim dvama
sastavnim dijelovima idovstva, o kulturi i naciji.
Kultura koja obiljeava cijeli nain ivota, izmie iscrpnom opisu.
Ona ukljuuje pravila ponaanja, umjetnike oblike, vrste humora,
filozofiju, knjievnost i jo puno toga. Njezini su sastojci toliko
mnogobrojni da se moramo ograniiti na samo tri. idovska kultura
ukljuuje jezik, predaju i vezanost za zemlju.
~ 369 ~

BU&CW

idovska predaja oita je jer se njezin veliki dio prelio u zapadnu

kulturu. Likove i dogaaje iz idovskih tekstova okruuje aura koja
umanjuje Olimp, ali za idovstvo je to tek poetak. Nakon Tore slijedi
Talmud, opsean pregled povijesti, zakona, folklora i komentara koji je
temelj poslijebiblijskoga idovstva. Njega zauzvrat nadopunjuje
midraim, gotovo jednaka zbirka legendi, egzegeza i propovijedi koji se
poeo razvijati prije utvrenja biblijskoga kanona, a dovren je potkraj
srednjega vijeka. Cjelina svih zapisa neiscrpan je rudnik za uenost,
anegdote i kulturni identitet.

Osim predaje, svaki narod ima vlastiti jezik i zemlju. idovski

jezik je hebrejski, a zemlja Izrael.11 Oboje su sveti zbog objave za koju
su vezani. idovima je Otkrivenje dolo na hebrejskom i u Svetoj zemlji
i zato se potovanje tog Otkrivenja proirilo i na ta dva konteksta. Sve
idovske molitve ili dio njih odvijaju se na hebrejskom, a svijest o
Svetoj zemlji oivljava itanje Tore i prouavanje rabinske literature.
Jedan od paradoksa idovstva je da je ta vjera, tijekom dvaju tisuljea
u kojima je prela sve dravne granice i nije imala drugoga prebivalita
osim ljudskih srca ipak zadrala strast za zemljom svojega roenja.
Molitve za povratak u Sion bile su ukljuene u svako javno bogosluje i
svaku privatnu pobonost, ukljuujui i nonu molitvu nakon odlaska
na poinak. Zdravica Dogodine u Jeruzalemu toliko je ispunjena
nadom i osjeajima, da je katkad izgovaraju i neidovi.
Na poetnim stranicama ovog poglavlja citirali smo Edmunda
Wilsona koji je Palestinu opisao kao mlaku i monotonu. idovima se
takav opis ini nevjerojatnim jer je rije o prekrasnoj zemlji, ak i
fiziki. Veina njezina teritorija je spektakularna: pravac od Jeruzalema
do Mrtvoga mora koji u 55 kilometara pada za jedan kilometar, rijeka
Jordan koja tee izmeu kamenja kreui se juno od planine Hermon,
trnoviti greben koji ide prema jugu od planine Carmel uz more, gruba
divljina Tekoe koja ide juno u pusto Negeva i potpuno odudara od
bujnoga zelenila uz obale junoga Jordana. Ondje su vrhovi empresa
koji se uzdiu poput crnih iljaka, planine koje skau poput ovnova, a
breuljci poput jaganjaca (Psalam 114,4), poljima Esdraelona koja se
~ 370 ~

BU&CW

uspinju gore prema Galileji u irokim poljima smee i zelene i

pristanita duboko u plavetnilu Sredozemlja, svi obasjani sjajnom
svjetlou i istim zrakom koji uzdie duh pun oekivanja. Povijest se
oglaava iz svakoga grada i sa svakoga breuljka, znamenitog u
prolosti. Turoban osjeaj starosti svugdje je prisutan, sada kao i kad je
drevni hebrejski prorok vidio, ustolienog, Pradavnog.
Ali kad govorimo o toj zemlji znai da smo doli do etvrte
sastavnice idovstva, nacije. ivimo u stoljeu kad je, po prvi put od
njihova prisilnog raseljavanja 70. godine, Palestina vraena idovima.
Razlozi koji su doveli do osnutka moderne drave Izrael 1948. su
sloeni. Osim snanoga vjerskog poticaja prema povratku, etiri su
motiva pridonijela njegovu ostvarenju.
1. Sigurnosni razlog. Holokaust koji su nacisti provodili od 1938.
do 1945. u kojem je est milijuna idova treina njihova ukupnog
broja ubijena, mnogima je potvrdio uvjerenje koje je raslo od
obnove progona u Rusiji 1881.: da se idovski narod ne moe nadati
sigurnosti u europskom ivotu i civilizaciji. Trebalo mu je mjesto gdje
e se njegovi ranjeni i zastraeni lanovi, oni koji su imali sree
preivjeti, moi okupiti kako bi uivali u sigurnosti i slobodi.
2. Psiholoki razlog. Neki su bili uvjereni da je psiholoki
nezdravo za idove da svugdje budu u manjinskom poloaju i da to u
njima stvara pokornost i samoodbacivanje koje bi ispravila samo
njihova vlastita drava.
3. Kulturni razlog. idovski je materijal postajao sve tanji i
njegova je tradicija odumirala. Negdje na svijetu morala je postojati
zemlja gdje je idovstvo nadmoan etos.
4. Drutveni, utopijski razlog. Negdje na svijetu trebala bi
postojati nacija posveena povijesnom ispunjenju prorokih ideala i
etike ukupno boljeg ivota, ukljuujui ekonomsko ustrojstvo, od
onoga to je povijest pokazala. Davno prije holokausta, mala i odluna
skupina idovskih sanjara, veina njih iz istone Europe, udjela je za
prilikom preoblikovanja drutva na zdraviji nain. Poevi od kraja
~ 371 ~

BU&CW

devetnaestoga stoljea, nekoliko narataja pionira krenuli su u

Palestinu kako bi stvorili ivot u kojem e biti slobodni odreivati sve
vidove svojega postojanja. Iskljueni iz poljoprivrede u zemljama koje
su napustili, nadali su se da e stvoriti novu ovjenost kroz ivot
izgraen na temeljima fizikoga rada i ivota na zemlji. Kolektivna
poljoprivredna naselja koja su osnovali, kibuci, bili su izraz tog
idealizma.
Bez obzira na razloge koji su doveli do njezina nastanka, drava
Izrael danas je injenica. Njezina su postignua dojmljiva. Obrada
zemljita, gostoprimstvo prema idovskim doseljenicima (istinsko
okupljanje prognanih), zatita radnike klase, novi obrasci
zajednikoga ivota, intelektualna i kulturna vitalnost sve je to
uinilo Izrael uzbudljivim drutvenim eksperimentom.
Meutim, dvadeseto je stoljee idovima donijelo i dva bolna
problema. Prvi je povezan s holokaustom. Kakvo znaenje moe imati
koncept izabranoga naroda prema Bogu koji je dopustio taj zloin,
pitaju se oni. Neki idu ak toliko daleko da se pitaju ima li njihova
postavka o pravednom Bogu i dalje smisla.

Drugi bolan problem povezan je s idealistikim razlogom za

dravu Izrael koji je ranije spomenut. Ispisujui ideale slobode i
pravde za zapadnu civilizaciju, a moda ak za cijeli svijet, idovi su
sad u situaciji da uskrauju ta prava prisiljeni su uskratiti ih iz
sigurnosnih razloga, vjeruju mnogi od njih Palestincima iju su
zemlju okupirali nakon rata 1967. Napetost izmeu palestinskih
nacionalnih prava i izraelske sigurnosti otra je i nerazrijeena.
Bez drskosti da odgovaramo na ta pitanja, moemo razumjeti
teret koji stavljaju na savjest tog iznimno savjesnog naroda. Suoeni s
njihovom vanou, ohrabruje ih injenica da su sad barem politiki
slobodni suoiti se s njima. Dok Davidova zvijezda vije nad idovskom
duhovnom domovinom, njihova prva vlastita zastava u gotovo
dvadeset stoljea, u njihovim mislima prevladava misao: Am Yisrael
chai, narod Izraela ivi! Kako je krasno ivjeti kad se sve to dogaa.
~ 372 ~

BU&CW

Prijedlozi za itanje
Knjiga Roberta M. Seltzera idovski narod, idovska misao (New
York: Macmillan, 1980.) nadopunjuje ovo poglavlje posveujui
jednaku pozornost poslijebiblijskom dobu. Barry W. Holz (ur.), Natrag
k izvorima (New York: Simon and Schuster, 1986.) upoznaje itatelja s
razliitim vrstama idovskih tekstova.
idovsko bogosluje Abrahama Millgrama (Philadelphia: Jewish
Publication Society, 1971.) opisuje i objanjava taj vid ove religije.

Za mistinu dimenziju idovstva vidi David Ariel, Mistina

potraga: Uvod u idovski misticizam (Northvale, NJ: Jason Aronson,
1988.), Daniel Chanan Matt (prijevod), Zohar (New York: Paulist Press,
1983.) i Adin Steinsaltz, Rua s trinaest latica (New York: Basic Books,
1980.).
O holokaustu i njegovu utjecaju na idovsko razmiljanje knjiga
Michaela R. Marrusa Holokaust u povijesti (New York: New American
Library, 1989.) slui i kao pouzdan uvod u temu i kao mjerodavan
saetak za strunjake. Jednostavnija je i saetija knjiga Nore Levin
Holokaust (New York: Schocken, 1973.).

Biljeke
1. The New Yorker (4. prosinca 1954.): 204-5.
2. Henri Frankfort, Intelektualna pustolovina drevnog ovjeka
(Chicago: University of Chicago Press, 1946.), 363.
3. Bernard Anderson, Ponovno otkrivanje Biblije (New York:
Haddam House, 1957.), 26-28.
4. W. F. Albright, u Pristupi svjetskom miru (New York: Harper
Bros. 1943.), 9.
5. Vidi 1. Kraljevima 18,46 i 2. Kraljevima 2,16.
~ 373 ~

BU&CW

6. Citirano u Aba Hillel Silver, Po emu se razlikovalo idovstvo,

1956., ponovljeno izdanje (Northvale, NJ: Jason Aronson, 1987.), 109.

7. Pod civilizacijama ovdje mislim na one koje posjeduju velike

gradove i kumulativne pisane zapise. Po toj definiciji drugi dijelovi
svijeta bogati su kulturama o njima e biti rijei u devetom
poglavlju, Iskonske religije ali, strogo govorei, nisu civilizacije.
Moja definicija je opisna, a ne normativna.
8. Joseph Klausner, Ideja Mesije u Izraelu (New York: Macmillan,
1955.), 9.
9. Abraham Heschel.

10. G. Ernest Wright, Stari zavjet i njegova okolina, (Chicago: Alex

R. Allenson, 1950.), 60.
11. to se tie hebrejskoga, osim injenice da se kanonike
molitve izgovaraju na hebrejskom, moja izjava donekle
pojednostavljuje stvari jer postoje i drugi idovski jezici. Dva Talmuda
pisana su aramejskim, a cijela porodica jezika (jidi, ladino,
judeo-arapski, judeo-perzijski i drugi) nastajala je kako su idovi
prihvaali jezike zemalja u kojima su ivjeli, ali su taj jezik pisali
hebrejskim alfabetom. U mnogim se sluajevima razvila bogata kultura
i knjievnost u kojima je poseban jezik kljuni element.

~ 374 ~

BU&CW

VIII. Kranstvo
Od svih velikih religija, kranstvo je najrairenija i ima najvei
broj sljedbenika. Brojka je vjerojatno preuveliana, ali dananje
statistike gotovo svaku treu osobu navode kao kranina pa se njihov
ukupan broj penje izmeu milijarde i milijarde i pol ljudi.1
Povijest duga gotovo dvije tisue godina donijela je ovoj religiji
nevjerojatnu raznolikost. Od velianstvene papinske svete mise u
katedrali sv. Petra do tihe jednostavnosti kvekerskih susreta, od
intelektualne otmjenosti sv. Tome Akvinskoga do dirljive
jednostavnosti duhovnih poruka poput Gospodine, elim biti
kranin, od sv. Pavla u Londonu, upne crkve Velike Britanije, do
Majke Tereze u sirotinjskim etvrtima Kalkute sve to je kranstvo.
Naa je zadaa da iz te goleme i esto zbunjujue cjeline najprije
izvuemo sredinje niti koje ujedinjuju ovu religiju, a potom opiemo
njezina glavna tri ogranka: rimokatolicizam, pravoslavlje i
protestantizam.

Povijesni Isus
Kranstvo je u osnovi povijesna religija. To znai da nije
utemeljeno na apstraktnim naelima, nego na stvarnim dogaajima,
zbiljskim povijesnim zbivanjima. Najvaniji od njih jest ivot
idovskoga tesara koji je, kao to je mnogo puta istaknuto, roen u
tali, pogubljen kao zloinac u dobi od 33 godine, nikada nije putovao
dalje od 150 kilometara od rodnoga mjesta, nije imao imovine, nije
studirao, nije sluio vojsku i, umjesto knjiga, pisao je po pijesku. Ipak,
njegov se roendan slavi diljem svijeta, a na dan njegove smrti vide se
vjeala na gotovo svakom obzoru. Tko je bio on?

Biografske pojedinosti o Isusovu ivotu toliko su oskudne da su

poetkom ovoga stoljea neki istraivai ak pretpostavili da nikada
~ 375 ~

BU&CW

nije ni ivio. Ta je mogunost ubrzo odbaena, ali je utjecaj iznimno

vane knjige 20. stoljea, Potraga za povijesnim Isusom Alberta
Schweitzera, sve ono to je svijet uo o Isusu od biblijskih uenjaka
sveo na dvije toke: o njemu ne znamo gotovo nita, a od onog malo to
znamo najsigurnija je injenica da je bio u krivu ovo posljednje
odnosi se na njegovo pretpostavljeno uvjerenje da je kraj svijeta blizu.
To ba i nije dobar temelj za Crkvu pa se na sreu ekstremni povijesni
skepticizam koji je obiljeio veinu studija o Isusu u ovom stoljeu
poeo smanjivati.2 Klasicisti su primijetili da bi nae znanje o
grko-rimskom svijetu (koje se ini dobro utvreno) bilo neizmjerno
manje da su kanoni za povijesnom pouzdanou kakvi su postavljeni
za Bibliju bili obvezni i u njihovim istraivanjima.
Tko je onda bio taj Isus kojem se prouavatelji Novog zavjeta
stalno vraaju? Roen je u Palestini tijekom vladavine Heroda Velikog,
vjerojatno oko 4. g. pr. Kr. nae raunanje vremena temeljeno na
datumu njegova roenja gotovo je sigurno pogreno za nekoliko
godina. Odrastao je u Nazaretu ili blizu njega i pretpostavlja se da je
ivio slino drugim idovima tog doba. Krstio ga je Ivan, posveeni
prorok koji je uznemirio podruje Palestine svojom objavom
nadolazeega Bojeg suda. U ranim tridesetim godinama izgradio je
karijeru uitelja-iscjelitelja koja je trajala izmeu jedne i tri godine i
najveim se dijelom odvijala u Galileji. S vremenom je izazvao
neprijateljski stav jednoga dijela svojih sunarodnjaka i sumnjiavost
Rima, to je dovelo do njegova raspea u predgrau Jeruzalema. Od tih
injenica koje ine okvir Isusova ivota okreemo se ivotu koji je Isus
ivio unutar tog okvira.
Ukratko, Isus je bio karizmatski udotvorac proiziao iz tradicije
iji su korijeni u samim poecima hebrejske povijesti. Proroci i
vidovnjaci koji su izgradili tu tradiciju posredovali su izmeu svijeta
svakodnevice i duhovnoga svijeta koji ga je okruivao. Iz duhovnoga su
svijeta crpili mo za pomaganje ljudima i za preispitivanje njihova
naina ivota. Proirit emo tu usku karakterizaciju tako to emo
jedan za drugim razmotriti (a) svijet Duha prema kojem je Isus bio
~ 376 ~

BU&CW

osobito usmjeren i koji je davao snagu njegovoj slubi, (b) nain na koji
je moi dobivene iz tog svijeta primjenjivao u ublaavanju ljudske
patnje i (c) novi drutveni poredak koji je elio stvoriti.
Duh Gospodnji na meni je. Po Luki, Isus je svoju slubu poeo
citirajui ovu Izaijinu izjavu i dodajui: Danas je to Pismo ispunjeno.
Moramo obratiti pozornost na taj Duh koji je osnaivao Isusa jer, ako
ga izostavimo, neemo uspjeti razumjeti Isusov ivot i djelovanje.

U knjizi koja se pokazala jednom od najtrajnijih knjiga o religiji

naega stoljea, Raznolikosti religijskog iskustva, William James govori
nam da religija u svojemu najirem smislu tvrdi da postoji nevidljivi
poredak i da nae vrhovno dobro lei u odgovarajuem odnosu prema
njemu. Sve donedavno inilo se da moderna znanost sumnja u
stvarnost nevidljivih entiteta, ali nakon Eddingtonove primjedbe da
svijet vie nalikuje umu nego stroju i izvjetaja astrofoziara da je 90
posto materije u svemiru nevidljivo u smislu da je ne moe
zabiljeiti nijedan od njihovih instrumenata, znanstveni se skepticizam
poeo topiti.3 Meutim, ono to ovdje elimo rei jest da se biblijska
tradicija u kojoj je Isus stajao moe iitavati samo kao kontinuirani,
ravnomjerni i zahtjevni dijalog hebrejskoga naroda s nevidljivim
poretkom koji je spominjao William James. Taj su poredak nazivali
Duhom (kao u prvim stihovima Biblije gdje se Duh igra nad
praiskonskim vodama stvarajui svijet) i, doivljavajui ga intenzivno
ivim, naselili su ga biima poput anela, arhanela, kerubina i
serafina. U njegovu je sreditu bio Jahve zamiljen u ljudskom obliku:
kao pastir, kralj, gospodar, otac (i neto rjee majka) te ljubavnik.
Premda se Duh najee prikazivao kako stoji iznad zemlje esti su,
primjerice, opisi ljestvi prema Nebu taj je prikaz bio u slubi
naglaavanja njegove razliitosti, i superiornosti, u odnosu na
zemaljski svijet. Dva svijeta nisu bila prostorno odvojena i stalno su
uzajamno djelovala. Bog je hodao Edenskim vrtom i cijela je zemlja
puna Boje slave, njegove ozarene prisutnosti.
Ne samo da Duh nije bio prostorno odvojen nego se, premda
nevidljiv, mogao spoznati. Nerijetko bi preuzeo inicijativu i sam se
~ 377 ~

BU&CW

pokazao. Najotvorenije se pokazao Mojsiju na planini Sinaj, ali tihim je

apatom govorio i Iliji, lavljom rikom drugim prorocima i dramatinim
dogaajima poput Izlaska. Isto tako, i ljudska su bia mogla prva
inicirati kontakt s njim. Post i osama sluili su kao sredstva i idovi
koji bi osjetili poziv, povremeno bi se udaljavali od svjetovnih zbivanja
kako bi, pomou tih sredstava, komunicirali s boanskim. Ne bi bilo
pogreno zamisliti ih kako se tijekom bdijenja namau u Duhu jer,
nakon to bi se vratili u svijet, esto se vidjelo da su gotovo opipljivo
apsorbirali neto: Duh i njegovu prateu mo.

Isusovo utemeljenje u idovskoj tradiciji Duhom ispunjenih

posrednika najvanija je injenica za razumijevanje njegove povijesne
karijere. Njegov neposredni prethodnik u toj tradiciji bio je Ivan
Krstitelj, a dokaz Ivanove duhovne moi jest injenica da je njegova
inicijacija (krtenje) otvorila Isusu tree ili duhovno oko, kako bi Azijci
rekli, pa je vidio nebo kako se otvara i Duh koji silazi nad njega poput
golubice. Nakon to je siao na njega, Duh je odvezao Isusa u
pustinju gdje je, tijekom etrdeset dana molitve i posta, Isus prihvatio
Duha koji je uao u njega. Nakon toga se, osnaen, vratio natrag u
svijet.
Po Duhu Bojem izgonim avle. Ako znanost danas vie ne
odbija mogunost postojanja nevidljivih stvarnosti, postaje otvorena i
za mogunost da bi one mogle biti vrlo mone jer nam pokusi otkrivaju
da je energija prisutna u jednom kubinom centimetru praznoga
prostora vea od energije ukupne materije u poznatom svemiru.4 Bez
obzira na sudbinu te hipoteze, idovi su bespogovorno prihvatili
nadmo Duha nad prirodom. Duhom ispunjena lica iz Biblije imaju
mo. Kad bismo rekli da su bili karizmatini, to bi znailo da su imali
mo privui pozornost ljudi, ali to je samo poetak. Razlog zbog kojeg
su je privlaili bila je izvanredna mo koju su posjedovali. Imali su
ono neto neto to nedostaje obinim smrtnicima. To neto bio
je Duh. Biblija ih esto prikazuje kao ispunjene snagom Duha,
snagom koja im je katkad omoguavala da utjeu na prirodni tijek
dogaanja. Lijeili su bolesti, tjerali demone i povremeno smirivali
~ 378 ~

BU&CW

oluje, razdvajali mora i vraali mrtve u ivot. Evanelja te moi obilno

pripisuju Isusu. Na bezbroj mjesta govore o ljudima koji mu prilaze
privueni njegovim ugledom udotvorca. Doveli su mu sve one koji su
bili bolesni ili opsjednuti demonima, itamo, i cijeli se grad skupio
pred vratima. Prouavatelj Novoga zavjeta kae da je unato
tekoama suvremenog uma da shvati uda, na povijesnoj osnovi
gotovo neupitno da je Isus bio iscjelitelj i egzorcist.5
Mogao je to biti doista, mogao je biti najposebnija osoba u
nizu idovskih karizmatskih iscjelitelja, govori dalje isti prouavatelj
Novoga zavjeta a da nije privukao nita vie od lokalne pozornosti.
Ono zbog ega je Isus nadivio svoje vrijeme i prostor bio je nain na
koji je rabio Duh koji je protjecao kroz njega ne samo kako bi lijeio
pojedince nego to je bila njegova prava tenja cijelo
ovjeanstvo, poevi od svojega naroda.
Doi kraljevstvo Tvoje, na Zemlji. Politiki poloaj idova u
Isusovo je vrijeme bio iznimno lo. Vei su dio stoljea bili pod vlau
Rima i, osim to nisu bili slobodni, bili su gotovo neizdrivo optereeni
porezima. Na svoje su tekoe reagirali na etiri naina. Saduceji,
pripadnici relativno imunoga sloja, odluili su izvui najbolje iz loe
situacije i prilagodili su se helenistikoj kulturi i rimskoj vlasti.
Preostale tri skupine nadale su se promjeni, prepoznale su da e
promjenu morati izvesti Jahve i pretpostavile su da idovi moraju
uiniti neto to e potaknuti njegovu intervenciju. Dvije od tri skupine
bili su pokreti za obnovu. Eseni su svijet smatrali previe
korumpiranim da bi se idovstvo uspjelo obnoviti unutar njega i zato
su ga napustili. Povlaili su se u komune temeljene na zajednikom
vlasnitvu i posvetili se ivotima disciplinirane pobonosti. Za razliku
od njih, farizeji su ostali u drutvu i pokuavali su oiviti idovstvo
strogo se pridravajui Mojsijeva zakona, posebice njegova kodeksa
svetosti. Predstavnici etvrtoga gledita nazivaju se zelotima, ali
upitno je jesu li bili dovoljno organizirani da bi uope zasluili ime.
Uvjereni da se nijedna promjena ne moe dogoditi bez primjene sile,
povremeno su pruali otpor koji je kulminirao katastrofalnom
~ 379 ~

BU&CW

pobunom 66. 70. g. p. Kr. koja je dovela do drugog razaranja

Jeruzalemskoga hrama.

U takav je politiki kotao Isus uveo petu mogunost. Za razliku od

saduceja, elio je promjenu. Za razliku od esena, ostao je u svijetu. Za
razliku od zagovornika vojne opcije, veliao je mirotvorce i pozivao na
ljubav prema neprijateljima. Isus je bio najblii farizejima i razlika
meu njima bila je samo u naglasku. Farizeji su isticali Jahvinu svetost,
a Isus njegovo milosre. Ali farizeji bi se prvi sloili da je Jahve i
milosrdan, a Isus bi se takoer sloio da je svet. Razlika se isprva ini
neznatnom, no u stvarnosti se pokazala prevelikom za jednu religiju.
Moramo razumjeti zato.

Temeljei same sebe na razumijevanju Jahve kao velianstvene

svetosti, farizeji su potvrdili prihvaenu inaicu idovskoga
samorazumijevanja. Budui da je bio svet, Jahve je htio i svijet uiniti
svetim, a kako bi to ostvario, izabrao je idove da u njegovo ime zasade
mostobran svetosti u ljudskoj povijesti. Na planini Sinaju propisao je
kodeks svetosti, a vjerno pridravanje tog kodeksa od Hebreja e
uiniti naciju sveenika. Jahvina poruka njima: Bit ete sveti kao to
sam ja Gospodar va Bog svet, postala je parola farizeja. Ali slabost u
pridravanju kodeksa svetosti dovela je idove u poniavajui poloaj
koji se mogao promijeniti jedino potpunim povratkom svetosti.
Isus se slagao s veinom toga, ali jednu je vanu postavku
programa svetosti drao neprihvatljivom: granice podignute meu
ljudima. Poevi od razvrstavanja stvari i djela na iste i neiste
(primjerice, hrane i naina pripremanja hrane), kodeks svetosti
razvrstavao je i ljude ovisno o tome jesu li potovali te podjele ili nisu.
Posljedica tih podjela bila je drutvena struktura ispresijecana
pregradama: izmeu istih i neistih ljudi, nevinih i oskvrnutih, svetih i
profanih, idova i neidovskih rasa, ispravnih i grenih. Zakljuivi da
je Jahvina sredinja osobina milosre, Isus je drutvene prepreke
smatrao uvredom tom milosru. Zato je razgovarao s poreznicima, jeo
s izopenicima i grenicima, druio se s prostitutkama i lijeio sabatom
kad ga je milosrdnost poticala na to. To ga je uinilo drutvenim
~ 380 ~

BU&CW

prorokom koji je izazivao granice postojeega poretka i zagovarao

alternativnu viziju ljudske zajednice.

Isus je istinski pripadao idovstvu, ali istodobno je stajao u otroj

napetosti prema njemu. (U napasti smo ustvrditi da je to vaan vid
njegova idovstva jer nijedna religija nije pokazala, i u cjelini poticala,
unutarnji kriticizam poput idovske religije.) Isus je kodeks svetosti i
podjele koje su slijedile iz njega smatrao potrebnima za podizanje
idova do istoe koja je nadmaivala njihove susjede. Ali njegov ga je
osobni susret s Bogom doveo do uvjerenja da je sustav istoe, kakav
se tada prakticirao, stvorio drutvene podjele koje su kompromitirale
Boju samilost, samilost s kojom su se farizeji u naelu takoer slagali.

Vano je istaknuti da problem nije bilo Boje milosre, nego

pitanje je li drutveni sustav koji je kodeks svetosti svojim djelovanjem
izgradio takoer milosrdan ili nije. Isusovo uvjerenje da nije dovelo ga
je u neslaganje s farizejima u kojem nije pobijedio. Meutim, njegov je
protest privukao dovoljno pozornosti i uznemirio rimske vlasti, to je
dovelo do Isusova uhienja, optube za izdaju i pogubljenja.
Od toga je doba budunost Isusova naroda leala u irem
svijetu. S vremenom su krani poeli taj razvoj gledati na pozitivan
nain. Za njih je Boje otkrivenje idovima bilo previe vano da bi
ostalo ogranieno na samo jednu etniku skupinu. Isusova je misija
bila razbiti ahuru idovstva u koju je Boja objava bila zatvorena i
osloboditi je u spremni i nestrpljivi svijet. Ali stalna idovska
prisutnost potrebna je i nakon toga. Sve dok se svijet ne obnovi,
svjedoenje nacije sveenika bit e i dalje vano.

Krist vjere
Kako s povijesnoga Isusa ijim smo se ivotom i djelovanjem do
sada bavili prijei na Krista za kojeg su njegovi sljedbenici vjerovali da
je Bog u ljudskom obliku? Njegovi su uenici doli do tog zakljuka tek
nakon Isusove smrti, ali ak i tijekom njegova ivota moemo vidjeti
~ 381 ~

BU&CW

znakove koji su vodili u tom smjeru. U prolom smo ulomku pokuali

opisati injenice iz Isusova ivota, a sad emo govoriti o nainu na koji
su ga doivljavali njegovi uenici. Time dolazimo na vre tlo jer, iako
evanelja otkrivaju malo povijesnih injenica, u njima se otvoreno
govori o Isusovu utjecaju na njegove pratitelje. Izlaganje emo
podijeliti na tri dijela: to su vidjeli da je Isus uinio, to su uli da je
rekao i to su osjetili da je bio.
Proao je zemljom inei dobro. Poet emo od onoga to je
Isus inio. Zapisi u evaneljima, koje su napisali lanovi rane Crkve,
trepere od uenja njegovim djelima. Njihove stranice, posebice one
koje je napisao Marko, obiluju udesima. Vidjeli smo da su udesa
ostavljala dojam na gomile, ali bilo bi pogreno staviti ih u prvi plan.
Ponajprije zato to ih ni Isus nije isticao. Nikada ih nije rabio kao
sredstva pomou kojih bi ljude natjerao da vjeruju u njega. Bio je u
iskuenju, ali odbacio ga je kad je, prije poetka slube, boravio u
pustinji gdje je preispitivao svoju duu. Gotovo sva njegova udesna
djela izvedena su tiho, osim onih u gomili, i kao demonstracija snage
vjere. Usto, drugi onodobni zapisi takoer obiluju udima, ali svjedoci
tih udesa nisu pokuali poboanstveniti njihove tvorce, nego su ih
smatrali samo ljudima s neobinim moima.

Bolji uvid u Isusovo djelovanje dobit emo ako stavimo naglasak

na isto to i jedan od njegovih uenika. Jednom je, obraajui se
skupini, Petar drao potrebnim saeti to je Isus uinio tijekom svojega
ivota. I kako je glasio taj saetak? Proao je zemljom inei dobro
(Djela 10,38). Jednostavan, ali vrlo dirljiv epitaf. Kreui se prirodno i
bez tekoa meu obinim ljudima i drutvenim izopenicima, lijeei
ih, savjetujui ih, pomaui im da se izvuku iz provalije oaja, Isus je
iao naokolo inei dobro. inio je to tako odluno i uinkovito da se
potovanje onih koji su bili s njim stalno poveavalo. Ako bi se
boanska dobrota objavila u ljudskom obliku, razmiljali su oni, ovako
bi se ponaala.

Nikada nitko nije ovako govorio. Meutim, ono to je njegove

suvremenike potaknulo na drukije razmiljanje o Isusu nisu bila samo
~ 382 ~

BU&CW

njegova djela. Bilo je vano i ono to je govorio.

Puno se raspravljalo o izvornosti Isusovih uenja. Vjerojatno
najuravnoteeniji pogled iznio je veliki idovski uenjak Joseph
Klausner. Analizirate li Isusova uenja zasebno, napisao je Klausner,
vidjet ete da svako od njih ima paralelu u Starom zavjetu ili zbirci
njegovih komentara, Talmudu. Ali ako ih prouavate kao cjelinu, ona
imaju otrinu, strastvenu i ivopisnu kvalitetu, zanos i iznad svega
potpun nedostatak drugorazrednog materijala, to ih ini
osvjeavajue novima.
Isusov jezik takoer se pokazao fascinantnim za prouavanje,
prilino odvojen od sadraja. Njegova jednostavnost, usredotoenost i
osjeaj za ono to je vano oznake su velike religijske literature i ve bi
te kvalitete same za sebe uinile Isusove rijei besmrtnima. Ali to je
samo poetak. Njegove rijei sadre prekomjernost za koju su mudri
ljudi, prilagoeni vanosti uravnoteena prosuivanja, nesposobni.
Njihova strastvena kvaliteta potaknula je jednoga pjesnika da iskuje
posebnu rije za Isusov jezik nazvavi ga divoresknim. Ako vas vaa
ruka uvrijedi, odreite je. Ako vam oko stoji izmeu vas i onog
najboljeg, izvadite ga. Isus govori o devama koje se provlae kroz uicu
igle, o ljudima koji s gaenjem vade komarce iz svojih pia, a
zanemaruju deve koje su upravo progutali. Njegovi likovi idu naokolo s
deblom koje im izbija iz oka traei sitne komadie drva u tuim
oima. Govori o ljudima iji su izvanjski ivoti velianstveni mauzoleji,
a unutarnji smrde na raspadajue truplo. To nije jezik iskovan u slubi
retorike. Isusov jezik dio je poruke, potaknut njezinom hitnou.
Drugo privlano obiljeje Isusova jezika bio je njegov pozivajui
stil. Umjesto da ljudima govori to da rade ili u to da vjeruju, pozivao
ih je da drukije vide stvari, uvjeren da e se, ako to uine, i njihovo
ponaanje promijeniti u skladu s novim vienjem. To je
podrazumijevalo vei utjecaj na ovjekovu matu nego na njegov
razum ili volju. Ako bi sluatelji prihvatili njegov poziv, mjesto na koje
su pozvani moralo im se doimati stvarnim. Budui da se stvarnost koju
je njegova publika najbolje poznavala sastojala od konkretnih
~ 383 ~

BU&CW

pojedinosti, Isus je poeo s tim pojedinostima. Govorio je o

sjemenkama goruice i stjenovitom tlu, o slugama i gospodarima, o
vjenanjima i vinu. Takvim je pojedinostima povezao svoje uenje sa
stvarnou jer je govorio o stvarima koje su inile velik dio svijeta
njegovih sluatelja. Ali nakon to ih je doveo tako daleko i probudio u
njima zamah prihvaanja, Isus bi nakon toga zajahao taj zamah dajui
svojoj putanji nagli, subverzivni zaokret. Taj izraz, zamah
prihvaanja, vaan je jer nam njegovo najdublje znaenje otkriva da
autoritet za svoje uenje Isus nije smjestio u sebi ili u uzvienom Bogu,
nego u srcima svojih sluatelja. Moja su uenja istinita, rekao je, ne
zato to dolaze od mene, pa ak ni od Boga kroz mene, nego zato to
(suprotno svim prihvaenim obiajima) vaa srca svjedoe o njihovoj
istinitosti.

Dakle, to je Isus rekao svojim pozivajuim, divoresknim

jezikom? Koliinski, ne puno, barem ako sudimo po onome to nam
otkrivaju spisi; sve to je zabiljeeno u Novom zavjetu moe se
ispriati u roku od dva sata. Ali njegovo je uenje ipak najvie
ponavljano uenje u povijesti. Ljubi blinjega svoga kao samoga
sebe. Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima.
Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni i ja u vas odmoriti.
Upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi. Ipak, Isus je veinu
vremena priao prie koje nazivamo parabolama: o zakopanom blagu,
o sijaima koji su ili sijati, o trgovcima biserima, o dobrom
Samaritancu, o mladiu koji je nasljedstvo potroio na pijankama i
zavrio otimajui otpatke od svinja, o ovjeku koji je imao dva sina.
Svijet ih sve dobro poznaje. Ljudi koji su uli te prie dirnuto su izjavili:
Ovaj ovjek govori s autoritetom Nikad nitko nije ovako govorio!
Bili su zapanjeni, i to s razlogom. Ako mi nismo pod dojmom, to je
zato to smo Isusova uenja uli ve toliko puta da je njihova otrica
postala glatka, a njihova subverzivnost otupjela. Kad bismo mogli
obnoviti njihov izvorni uinak, i mi bismo bili preneraeni. Njihova
ljepota ne bi prekrila injenicu da su to teke izreke koje
predstavljaju sustav vrijednosti posve suprotan uobiajenom.
~ 384 ~

BU&CW

Reeno nam je da se ne odupiremo zlu, nego da mu okrenemo

drugi obraz. Svijet podrazumijeva da se zlu treba oduprijeti svim
raspoloivim sredstvima. Reeno nam je da volimo svoje neprijatelje i
blagoslovimo one koji nas proklinju. Svijet podrazumijeva da volimo
prijatelje, a neprijatelje mrzimo. Reeno nam je da se sunce die i nad
potenima i nad nepotenima. Svijet to smatra pogrenim volio bi
vidjeti oblake nad zlim ljudima i uvrijeen je kad oni prou
nekanjeno. Reeno nam je da izopenici i bludnice ulaze u kraljevstvo
Boje prije mnogih ispravnih. Ponovno nepravedno, misli svijet
ugledni bi ljudi trebali biti na elu povorke. Reeno nam je da su vrata
prema spasenju uska. Svijet bi vie volio da su iroka. Reeno nam je
da budemo bezbrini poput ptica i cvijea. Svijet savjetuje opreznost.
Reeno nam je da je tee bogatau ui u kraljevstvo nebesko nego devi
proi kroz uicu igle. Svijet se divi bogatstvu. Reeno nam je da su
sretni ljudi oni koji su pokorni, koji jadikuju, milosrdni su i ista srca.
Svijet kae da su sretni oni koji su bogati, moni i dobra podrijetla.
Veliki ruski filozof Nikolaj Berdjajev rekao je da kroz ta uenja pue
vjetar slobode koji plai svijet i elimo ih odvratiti odgaanjem ne
jo, ne jo! H. G. Wells oito je imao pravo: Ili je taj ovjek bio potpuno
lud ili su naa srca jo uvijek premalena za njegovu poruku.
Ponovno emo se vratiti temi Isusovih uenja. Sve to je dolazilo
s njegovih usana oblikovalo je povrinu konveksne lee usmjeravajui
ljudsku svjesnost na dvije najvanije injenice o ivotu: Boju
neizmjernu ljubav za ovjeanstvo i potrebu da ljudi prihvate tu ljubav
i puste je da kroz njih tee do drugih. Doivljavajui Boga kao
neogranienu ljubav usmjerenu prema spasenju ljudi, Isus je bio
autentino dijete idovstva. Razlikovao se jedino, kao to smo vidjeli, u
tome to nije doputao kodeksu svetosti nakon Izlaska da zaustavi
Boju samilost. Uvijek iznova, kao u njegovoj prii o pastiru koji je
riskirao gubitak 99 ovaca kako bi otiao u potragu za jednom
izgubljenom, Isus je pokuao prenijeti Boju apsolutnu ljubav prema
svakom ljudskom biu. Uvidjeti tu ljubav i pustiti je da ue u ovjekovu
sutinu bio je jedini mogui odgovor u iskrenoj i potpunoj
zahvalnosti za uda Boje milosti.
~ 385 ~

BU&CW

Jedini nain za razumijevanje Isusovih izvanrednih savjeta o

tome kako bi ljudi trebali ivjeti jest vidjeti ih kao izvadak iz takva
razumijevanja Boga koji voli ljudska bia potpuno bez procjenjivanja
njihove vrijednosti ili zasluga. Drugima trebamo dati i svoj ogrta i svoj
kaput ako im je potreban. Zato? Zato to je nama Bog dao to nam
treba. S drugima trebamo hodati ne jednu, nego dvije milje. Opet
pitamo zato? Zato to duboko u sebi znamo da je Bog s nama preao i
puno dulje putove. Zato trebamo voljeti ne samo svoje prijatelje nego
i neprijatelje i moliti za one koji nas progone? Zato da budete djeca
svojeg Oca na nebesima; jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i
dobrima i da kia pada pravednima i nepravednima Budite, dakle,
savreni kao to je savren Otac va nebeski (Matej 5,45.48). Kaemo
da je ta etika perfekcionistika pristojna rije za nerealno zato
to od nas trai da volimo bezrezervno, ali razlog zbog kojeg to drimo
nerealnim, Isus bi odgovorio, jest taj to ne doivljavamo stalnu i
neogranienu ljubav koja tee od Boga prema nama. Kad bismo je
iskusili, problemi bi se i dalje pojavljivali. Kome od bezbrojnih
potrebitih dati ogranienu zalihu ogrtaa i kaputa? Ako je meta zla
netko drugi, a ne ja, trebam li mu se i dalje ne opirati? Isus nije dao
nikakav prirunik kojim bi se izbjegle teke odluke. Ono to je
objanjavao jest stav s kojim im treba pristupiti. Dok se suoavamo sa
zahtjevima zamrenoga svijeta, sve to moemo unaprijed rei jest da
se svojim blinjima trebamo odazvati svima ako moemo
predvidjeti posljedice svojih djela ne razmjerno onome to mi
mislimo da su zasluili nego razmjerno njihovim potrebama. Osobna
cijena koju emo za to platiti ne bi nam trebala nita znaiti.

Pisali smo o onome to je Isus inio i to je govorio, ali ta dva

imbenika ne bi bila dovoljna da njegovi uenici donesu zakljuak o
njegovoj boanstvenosti. Presudio je trei: to je on bio.
Vidjeli smo njegovu slavu. Na svijetu postoji, napisao je
Dostojevski, samo jedna osoba apsolutne ljepote: Krist. Ta beskrajno
divna figura je beskonana udesnost.
Najdojmljivija stvar u vezi s Isusovim uenjima nije to da ih je on
~ 386 ~

BU&CW

poduavao, nego ih je i ivio. Iz zapisa koji su nam dostupni, cijeli je

njegov ivot bio izraz poniznosti, davanja i bezuvjetne ljubavi.
Vrhunski dokaz njegove poniznosti jest to to je nemogue pronai to
je tono Isus mislio o sebi. Isus se brinuo to ljudi misle o Bogu
Bojoj prirodi i Bojim eljama za njihove ivote. To nam zaobilaznim
putem govori neto o slici koju je imao o samome sebi, ali ona je
oekivana procjenjivao se manjim od Boga. Zato me zovete
dobrim? Zar ne znate da je Bog dobar? Nemogue je itati Isusove
izjave o nesebinosti, a ne osjetiti njegovu osloboenost od ponosa.
Slino je i s iskrenou. Ono to bi Isus rekao o toj temi mogao je rei
samo netko iji je ivot lien obmana. Istina mu je bila poput zraka.
Kroz stranice evanelja Isus nam se prikazuje kao ovjek snage i
potenja koji, kao to je to netko rekao, u sebi nije imao nikakvu
neobinost osim neobinosti savrenstva. Volio je ljude i ljudi su voljeli
njega. Voljeli su ga snano i u velikom broju. Privlaila ih je njegova
karizmatska mo, ali i samilost koju su osjeali u njemu, okruivali su
ga, skupljali se oko njega i slijedili ga. Dok je stajao pokraj Galilejskoga
jezera ljudi su navalili na njega pa im je morao govoriti iz ribarske
barke. Govorio je cijeli dan i skupila se gomila od nekoliko tisua ljudi
koji su propustili ruak sluajui ga sve dok nisu shvatili da su
izgladnjeli. Ljudi su se odazivali Isusu, ali on se jednako odazivao
njima. Osjeao je njihovu ljudskost, bez obzira jesu li bili bogati ili
siromani, mladi ili stari, grenici ili sveci. Vidjeli smo da je
zanemarivao prepreke koje su obiaji podigli izmeu ljudi. Volio je
djecu. Mrzio je nepravdu zbog onoga to je inila onima koje je s
njenou nazivao najmanjom braom (Matej 25,40). Vie od svega
mrzio je licemjerstvo jer je skrivalo ljude od njih samih i
onemoguavalo autentinost koju je on elio ugraditi u odnose.
Naposljetku se onima koji su ga najbolje poznavali inilo da je iz njega
nestao ljudski ego potpuno preputajui njegov ivot Bojoj volji.
Dolo je do toga da su, gledajui u Isusa, osjeali da gledaju u neto
nalik na Boga u ljudskom obliku. To se krije iza lirskoga plaa rane
Crkve: Vidjeli smo njegovu slavu punu milosti i istine (Ivan 1,14).
Nekoliko stoljea kasnije Shakespeare je napisao:
~ 387 ~

BU&CW

Neki kau da uvijek kad to vrijeme doe,

Kad se roenje naeg Spasitelja slavi,
Jutarnja ptica pjeva cijelu no,
A onda, kau, nijedan duh ne smije lutati.
Noi su bezopasne, planeti ne napadaju,
Ni bajke ni vjetice nemaju mo aranja,
Tako je sveto i milostivo to doba.

Kraj i poetak
Svi znaju kako je zavrila Isusova zemaljska sluba. Nakon to se
mjesecima kretao u narodu i poduavao ga, Isus je razapet.
To je vrlo lako mogao biti i kraj prie. Povijest obiluje
vizionarima koji su predlagali nove programe, ali kad bi umrli, za njih
se vie ne bi ulo. Meutim, u ovom je sluaju smrt bila tek poetak.
Isusovi su sljedbenici ubrzo nakon njegove smrti ve propovijedali
evanelje njihova Uskrsloga Gospodina.

Nemamo dovoljno informacija da bismo znali to se tono

dogodilo nakon raspea. Zapravo, jedino to je sigurno jest da su
njegovi sljedbenici bili uvjereni da ga smrt nije zadrala. Rekli su da im
se, poevi od Uskrsne nedjelje, pojavljivao kao ista osoba koju su
poznavali tijekom njegove slube, ali na novi nain. Nije mogue tono
odrediti kakav je bio taj novi nain; neki zapisi ukazuju na tjelesnost
jeo je, Toma je dodirnuo ranu na njegovu boku dok su drugi vie
vizionarski pa kau da je prolazio kroz zatvorena vrata. Postojanost u
izvjetajima, koje su sve napisali uenici uvjereni u Isusovo uskrsnue,
otkriva nam da nije jednostavno preuzeo svoje staro fiziko tijelo;
uskrsnue nije bilo oivljavanje. Umjesto toga, uao je u drugi oblik
postojanja, oblik koji je katkad bio vidljiv, ali najee nije. Jasno je da
su ga njegovi sljedbenici poeli doivljavati na novi nain, prvenstveno
kao onoga koji ima osobine Boga. Sad je mogao biti znan bilo gdje, a ne
samo u fizikoj blizini.
~ 388 ~

BU&CW

Vjera u Isusovo uskrsnue stvorila je Crkvu i njezinu kristologiju.

Kako bismo shvatili mo vjerovanja moramo vidjeti da se nije odnosilo
samo na sudbinu zaslunog ovjeka. Proirilo se i na poloaj dobrote u
svemiru tvrdei da je svemogua. Da je Golgotin kri bio kraj prie,
dobrota koju je Isus utjelovljavao svejedno bi bila prekrasna, ali koliko
znaajna? Njeni cvijet koji pluta u neobuzdanoj rijeci i uskoro e biti
uniten koliko je relevantna dobrota ako nema utjecaja na zbilju i ne
raspolae nikakvom moi? Uskrsnue je preokrenulo kozmiki poloaj
u koji je kri stavio Isusovu dobrotu. Umjesto da je krhka, milosrdnost
koju su uenici vidjeli u njemu bila je mona, pobjedonosna nad svime,
ak i nad onim to se ini kao kraj svega, smru. Grobe, gdje je tvoja
pobjeda? Smrti, gdje je tvoj alac?
Idua stvar koja nas zanima jest nain na koji je ta poruka
krenula prema Sredozemnom svijetu i naposljetku ga osvojila.

Radosna vijest
Uvjerenje da je Isus nastavio ivjeti pretvorila je dvanaest ili vie
neutjenih sljedbenika ubijenoga i diskreditiranoga voe u jednu od
najdinaminijih skupina u ljudskoj povijesti. itamo da su se na njih
spustili plamtei jezici. Toj je vatri bilo sueno zapaliti Sredozemni
svijet. Ljudi koji nisu bili govornici, rjeito su propovijedali. Proirili su
se grko-rimskim svijetom propovijedajui ono to e se nazvati
evaneljem, ali koje bi, kad bi se doslovno prevelo, znailo radosna
vijest. Poevi u gornjoj prostoriji u Jeruzalemu, svoju su poruku irili
takvom gorljivou da se ve tijekom Isusove generacije ukorijenila u
svakom velikom gradu regije.
A to je bila ta Radosna vijest koja je tako otro podijelila povijest
Zapada na razdoblje prije i poslije Krista i ugradila svoj utjecaj u
Kransku crkvu? Je li to Isusovo etiko uenje Zlatno pravilo,
Propovijed na gori? Ne, nita od toga. Spomenuli smo da je svako
Isusovo uenje ve postojalo u onodobnoj literaturi. Pavao, ija pisma
predstavljaju interese rane Crkve, znao je to je Isus poduavao, ali ga
~ 389 ~

BU&CW

nije gotovo nikad citirao. Jasno je da vijest koja ga je izmijenila nisu

bile Isusove etike upute kao ni nain na koji ih je njegov ivot
utjelovljivao. Bilo je to neto posve drugo.
Tom neem drugom moe se pristupiti preko simbola. Da smo
ivjeli negdje na istonom Sredozemlju u prvim stoljeima
kranskoga doba, moda bismo na nekim zidovima i kuama ili
jednostavno na tlu primijetili grube obrise ribe. ak i da smo ih vidjeli
na nekoliko mjesta, vjerojatno bismo ih zanemarili kao bezopasne
grafite ili aranje jer je uglavnom bila rije o primorskim gradovima u
kojima je ribarenje dio svakodnevice. Ali da smo bili krani, te bismo
crtee vidjeli kao znak Radosne vijesti. Glave nacrtane ribe usmjerile bi
nas prema mjestu gdje mjesna kranska skupina odrava tajne
sastanke. Jer u tim godinama katakombi i arena, kad je biti kranin
znailo mogunost da zavrite kao hrana lavovima ili da vas ive
zapale, krani su bili prisiljeni rabiti simbole tajnovitije od kria. Riba
je bila jedan od omiljenih simbola jer su grka slova za rije riba
takoer i prva slova grkih rijei za Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj. To
je bila Radosna vijest, prikazana u grubim obrisima obine ribe.
Ali to zapravo znai taj izraz: Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj? Oni
koji su odrasli s njim, vjerojatno dobro znaju odgovor. Ali naa je
zadaa zaviriti iza goleme povijesti tog izraza i pokuati razumjeti to
je znaio mukarcima i enama koji su ga prvi izgovorili jer je cijela
kasnija povijest kranstva proizila iz njihova razumijevanja njegove
vanosti.
Pri tome smo u napasti odmah zaroniti u ideje, definicije i
teologiju, ali mudro je poeti na drukiji nain. Ideje su, naravno, vane
u ivotu, ali rijetko poslue kao polazna toka. One proizlaze iz
injenica i iskustava i, iupane iz tog okruja, umiru brzo poput drveta
iji se korijen iupa iz tla. Bit e nam prilino teko shvatiti kransku
teologiju osim ako ne uspijemo jasno vidjeti iskustvo koje je teologija
pokuala protumaiti.
Ljudi koji su prvi uli Isusove uenike kako objavljuju Radosnu
vijest bili su jednako pod dojmom onoga to su vidjeli kao i onoga to
~ 390 ~

BU&CW

su uli. Vidjeli su izmijenjene ivote mukarce i ene koji su bili

obini u svakom pogledu osim injenice da se inilo kao da su pronali
tajnu ivljenja. Isijavali su mirnoom, jednostavnou i radou kakvu
njihovi sluatelji nikad prije nisu susreli. Bili su to ljudi koji su
uspijevali u pothvatu u kojem bi svatko elio uspjeti u samom
ivotu.
Konkretno, ini se da su njihovi ivoti obilovali dvjema
kvalitetama. Prva je bilo uzajamno potovanje. Jedna od najranijih
zabiljeenih primjedbi o kranima od nekog izvan njihova kruga kae:
Vidi kako ovi krani vole jedan drugoga. Sastavni dio tog
meusobnog potivanja bilo je potpuno nepostojanje drutvenih
pregrada, udruenje jednakih, kako je rekao jedan prouavatelj
Novoga zavjeta.6 Bili su to mukarci i ene koji nisu samo govorili da
su u Bojim oima svi jednaki nego su ivjeli prema tim rijeima.
Uobiajene podjele prema rasi, spolu i poloaju nisu im nita znaile
jer u Kristu nije bio ni idov ni neidov, mukarac ni ena, rob ni
slobodan ovjek. Rezultat toga jest injenica da je njihovu druinu,
unato razlikama u funkcionalnom ili drutvenom poloaju pojedinaca,
obiljeavao osjeaj istinske ravnopravnosti.
E. Schillebeeckx nam kae da je biti tuan u Isusovu drutvu
(bilo) egzistencijalna nemogunost,7 to nas dovodi do druge
kvalitete koja je krasila prve krane. Isus je svojim sljedbenicima
jednom prilikom rekao da je svrha njegova uenja da moja radost
bude u vama i da vaa radost bude potpuna (Ivan 15,11), a ini se da
je taj cilj u znaajnoj mjeri ostvaren. Autsajderi su to drali
zbunjujuim. Prvih je krana bilo malo i bili su razasuti regijom. Nisu
bili ni bogati ni moni. Nailazili su na vie nevolja od prosjena
mukarca ili ene. Ipak, usred svih nedaa koje su ih snale imali su
unutarnji mir koji se izraavao kroz obilnu radost. Moda bi sjajnu
bila bolja rije. Sijanje najee nije rije kojom se oznaava prosjean
religijski ivot, ali nijedna druga ne pristaje tako dobro ivotima tih
prvih krana. Primjer je Pavao. Rije je o ovjeku koji je bio ismijavan,
koji je putovao iz grada u grad, doivio brodolom, zavrio u zatvoru i
~ 391 ~

BU&CW

bio bievan sve dok mu lea nisu prekrile rane. Ali njegov je ivot ipak
ispunjavala radost: Radost neizreciva i proslavljena. Hvala Bogu
koji nam je donio pobjedu. U svim smo stvarima vie od osvajaa.
Bog koji je zapovjedio svjetlu da zasvijetli iz tame svijetlio je u naim
srcima. Hvala Bogu na njegovu neopisivom daru. Radost prvih
krana bila je neopisiva. Kao to peto poglavlje Poslanice Efeanima
otkriva, nisu pjevali iz nauene navike, nego iz neobuzdanog priljeva
svojega izravnog iskustva. Za njih ivot vie nije bio pitanje izlaenja
na kraj, nego spoznata srea.

to je proizvelo tu ljubav i radost u prvim kranima? Te su

kvalitete univerzalno poeljne, ali problem je kako ih stei.
Objanjenje, temeljeno na onome to smo uspjeli prikupiti iz zapisa u
Novom zavjetu, kae da su s njihovih lea iznenada i dramatino
skinuta tri nepodnoljiva tereta. Prvi je bio strah, ukljuujui i strah od
smrti. uli smo rijei Carla Junga da nikad nije susreo pacijenta
starijega od etrdeset godina iji problemi nisu proizlazili iz straha od
pribliavanja smrti. Razlog zbog kojega krane nisu mogli zastraiti
lavovi pa su ak pjevajui ulazili u arenu bilo je djelovanje Isusova
savjeta: Ne boj se jer ja sam s tobom.
Drugo breme kojeg su bili osloboeni jest krivnja. Racionalisti
krivnju dre zanemarivom pojavom, ali psiholozi se ne slau.
Prepoznata ili potiskivana, ini se da je odreena koliina krivnje
ugraena u ljudsko stanje jer nitko ne uspijeva u potpunosti ispuniti
vlastita oekivanja. Ne samo da se prema drugima ponaamo loije od
onoga to nam savjest nalae nego esto iznevjerimo same sebe tako
to ne razvijamo vlastite talente i proputamo prilike. Dok je sunce na
nebu, moda emo uspjeti utiati grizoduje, ali ono e nas sigurno
posjetiti u besanim nonim satima:
razdirua bol ponovnog proivljavanja
svega onoga to si uinio, to si bio; sram
zbog kasno otkrivenih motiva i svjesnost
o loe uinjenim stvarima i na tetu drugih
koje si nekada drao vjebanjem vrline.
~ 392 ~

BU&CW

(T. S. Eliot, Little Gidding)

Neosloboena krivnja smanjuje kreativnost. U svojemu akutnom
obliku moe se razviti u gnjev samooptuivanja koji obustavlja ivot.
Prije nego to je osloboen, i Pavao je osjeao njezinu snagu. Jadan li
sam ja ovjek! Tko e me spasiti od ovog tijela smrti? (Rimljanima
7,24).
Tree osloboenje koje su krani iskusili bilo je osloboenje od
uskih ogranienja ega. Nemamo razloga pretpostaviti da su prije tog
novog ivota ti mukarci i ene bili vie sebini od bilo kojega
prosjena ovjeka, ali to im je bilo dovoljno da znaju kako je njihova
ljubav radikalno ograniena. Znali su da je ljudsko prokletstvo voljeti
i katkad voljeti dobro, ali nikad dovoljno dobro.8 Ali to im je
prokletstvo dramatino uklonjeno. Nije nam teko razumjeti zato se
osloboenje od krivnje, straha i vlastitoga ega doimalo poput
ponovnoga roenja. Kad bi nas netko oslobodio tih optereujuih
prepreka, i mi bismo tu osobu nazvali spasiteljem. Ali to vraa nae
pitanje korak unatrag. Kako su se krani oslobodili tih tereta? I to je
ovjek imenom Isus, kojeg vie nema, imao s tim procesom da mu oni
pripisuju zasluge za njega?
Jedina mo koja moe utjecati na promjene u poretku koje smo
opisali jest ljubav. Tek je u dvadesetom stoljeu otkriveno da je u
atomu zakljuana energija samoga sunca. Ali da bi se ta energija
otpustila, atom se mora bombardirati izvana. Isto tako, u svakom je
ljudskom biu zakljuano skladite ljubavi koje ima obiljeja
boanskoga katkad se naziva imago Dei, slika Boja. I ono se
takoer moe aktivirati jedino bombardiranjem, u ovom sluaju
bombardiranjem ljubavlju. Proces poinje u dobi novoroeneta kad
majin, isprva jednostrani osmijeh pun ljubavi probudi ljubav u
njezinu djetetu i kako se djetetova koordinacija razvija, ono joj poinje
uzvraati osmijehom. Proces se nastavlja u djetinjstvu. Ljudsko bie
~ 393 ~

BU&CW

ispunjeno ljubavlju ne nastaje uvjeravanjem, pravilima i prijetnjama.

Ljubav e pustiti korijen u djetetu samo ako je dijete dobiva od
poetka i, to je najvanije, od brinih roditelja. Ontogenetski reeno,
ljubav je povratna pojava. Ona je doslovno odgovor.

Stvarni dogaaj pomoi e nam pojasniti tu tvrdnju:

Srameljivi bruco na malom koledu na Srednjem zapadu
jednog je jutra doao na predavanje profesora kojeg je idolizirao onako
kako mladi ljudi idoliziraju svoje uzore, a profesor je predavanje
zapoeo rijeima: Sino sam proitao neke od najvanijih reenica u
svom ivotu. Kad ih je poeo izgovarati, mladiu je srce iznenada
skoilo u grlo jer je uo svoje vlastite rijei itane s papira koji je
predao profesoru tjedan prije. Ovako je kasnije prepriao dogaaj: Ne
sjeam se nijedne stvari s toga sata, ali nikad neu zaboraviti kako sam
se osjeao kad me zvono vratilo u stvarnost. Bilo je podne i listopad
nikad nije bio ljepi. Bio sam u zanosu. Da me netko pitao za bilo to,
dao bih mu bez razmiljanja jer nisam elio nita. elio sam samo dati
svijetu koji mi je toliko dao.
Ako je mladi ovjek doivio toliku promjenu samo zbog
zanimanja koje je jedan obini ovjek pokazao prema njemu, nije nam
teko zamisliti promjenu koju su doivjeli prvi krani kad su spoznali
da ih Bog voli. Mata nas moe iznevjeriti, ali logika nikada. Da smo se i
mi osjeali voljenima, ne apstraktno ili naelno, nego ivopisno i
osobno, od onoga koji ujedinjuje svu mo i savrenstvo, to bi iskustvo
zauvijek istopilo na strah, krivnju i egoistinost. Kao to je
Kierkegaard rekao, ako sam u svakom trenutku, sadanjem i buduem,
siguran da se nije dogodilo ili da se ikada moe dogoditi neto to bi
nas odvojilo od beskonane ljubavi Beskonanog, to bi bio dobar
razlog za veselje.
Boja je ljubav upravo ono to su osjeali prvi krani. Iskusili su
Isusovu ljubav i postali uvjereni da je Isus inkarnirani Bog. Nakon to
je ta ljubav dola do njih, nije se vie mogla zaustaviti. Ruei prepreke
od straha, krivnje i ega, slijevala se kroz njih kao da su rijena brana
poveavajui ljubav koju su do tada osjeali za druge sve dok razlika u
~ 394 ~

BU&CW

stupnju ljubavi nije postala razlika u vrsti i roena je nova kvaliteta

koju je svijet nazvao kranskom ljubavlju. Uobiajenu ljubav potiu
dopadljive kvalitete voljene osobe, ali ljubav koju su ljudi vidjeli kod
Krista prihvaala je grenike i izopenike, Samaritance i neprijatelje.
Nije davala smiljeno kako bi primila, nego je davala zato to je
davanje bilo u njezinoj prirodi. Pavlov slavni opis kranske ljubavi u
trinaestom poglavlju Prve poslanice Korinanima ne treba se itati kao
komentiranje stava s kojim smo ve upoznati. Njegove rijei ukazuju
na obiljeje konkretne osobe, Isusa Krista. Izrazima klasine ljepote
opisuje boansku ljubav za koju je Pavao vjerovao da e je krani
iskazivati prema drugima nakon to iskuse Kristovu ljubav prema sebi.
itatelj bi Pavlovim rijeima trebao pristupiti kao da definiraju novu
sposobnost koju je, budui da je potpuno realizirana u tijelu jedino u
Kristu, Pavao opisivao prvi put.
Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne
oholi se. Nije nepristojna, ne trai svoje, ne razdrauje se, zaboravlja i
prata zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriava, sve
vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1
Korinanima 13,4-8)
Prvi su krani tu ljubav i njezin ulazak u svoje ivote smatrali
toliko zadivljujuim da im je trebala pomo pri njihovu opisivanju.
Pavao se, zavravajui jednu od prvih zabiljeenih propovijedi o
Radosnoj vijesti, vratio rijeima jednoga od proroka koji je naizmjence
govorio u Boje ime: Gledajte ovo, vi prezrene due, i nestanite u
uenju; jer u dane vae inim djelo u koje ne biste vjerovali da vam
netko o njemu ispria. (Djela apostolska 13,41).

Mistino tijelo Kristovo

Prvi krani koji su irili Radosnu vijest Sredozemljem nisu se
osjeali samima. Nisu bili sami ni kad su bili zajedno jer su vjerovali da
~ 395 ~

BU&CW

je Isus meu njima kao konkretna, okrepljujua sila. Pamtili su da je

rekao: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu
njima (Matej 18,20). Zato, dok su im njihovi suvremenici dali
nadimak krani (doslovan prijevod je Mesijin narod jer su vjerovali
da je Isus Iskupitelj kojeg su proroci pretkazali), oni su sami sebe
poeli nazivati eklezijom, grkom rijei koja doslovno znai pozvani
ili izdvojeni. Odabir tog imena otkriva nam koliko se rana kranska
zajednica smatrala drukijom od drutva samopomoi. Nije bila
ljudsko udruenje u kojem su se ljudi dobre volje povezivali kako bi
ohrabrivali jedne druge u dobrim djelima i napredovali kolektivnim
trudom. inili su je ljudski lanovi, ali pokretala ju je Kristova
odnosno Boja prisutnost u njoj, premda je ta prisutnost sad bila
duhovna i nevidljiva.

Potpuno uvjereni u to, sljedbenici su krenuli u osvajanje svijeta

za koji su vjerovali da ga je Bog ve posjedovao za njih. Neki su prikazi
predoavali snaan kolektivni identitet koji su osjeali. Jedan od njih
doao je od Krista: Ja sam trs, vi ste loza. Naravno da je rije o
metafori, ali da bismo pojmili njezinu snagu moramo otkriti toan
smisao koji su prvi krani iitavali iz nje. Kao to fizika tvar prolazi
kroz trs ulazei u grane, listove i plodove donosei im ivot, tako je i
duhovna tvar, Duh Sveti, tekao iz uskrsloga Isusa u njegove sljedbenike
osnaujui ih ljubavlju koja raa dobra djela kao svoje plodove.
(Najraniji su krani smatrali Duha Svetoga Kristovom/Bojom
osnaujuom prisutnou u svijetu. Do etvrtog je stoljea ta
prisutnost prisvojila vlastiti duhovni identitet i identificirana je kao
trea osoba trojedinoga Boga. Duh Sveti smatrao se jednako vanim i
jednako vjenim s Bogom Ocem i Bogom Sinom, Kristom.) Tako su
Isusovi sljedbenici tumaili njegovu izjavu: Ja sam istinski trs
Ostanite u meni i ja u vama. Kao to loza ne moe donijeti roda sama
od sebe, otkinuta od trsa, tako ni vi ako ste odvojeni od mene (Ivan
15,1.4).
Sveti Pavao je prilagodio Isusovu sliku i kao simbol Crkve uzeo
ljudsko tijelo umjesto trsa. To je sauvalo znaenje trsa kao sredinje
~ 396 ~

BU&CW

ivotne materije koja je davala ivot svojim dijelovima, ali slika tijela
omoguila je veu raznolikost od grana i lia vinove loze. Iako se
dunosti i talenti pojedinanih krana mogu razlikovati koliko se oi
razlikuju od stopala, Pavao je tvrdio da svi dobivaju ivotnu snagu iz
istog izvora. Jer kao to u jednom tijelu imamo puno udova, tako smo
i mi, koji smo mnogi, jedno tijelo u Kristu Krist i Crkva ovdje su
sinonimi (Rimljanima 12,4-5).
Prvim se kranima to inilo potpuno prikladnom slikom njihova
kolektivnoga ivota. Crkva je bila mistino tijelo Kristovo. Mistino
znai natprirodno i tajanstveno, ali ne i nestvarno. Kristov ljudski oblik
napustio je zemlju, ali on je nastavio svoju nezavrenu misiju pomou
novoga fizikog tijela, njegove Crkve, i ostao je njezina glava. Mistino
je tijelo zaivjelo u gornjoj prostoriji u Jeruzalemu na Duhove kroz
oivljujuu snagu Duha Svetoga. Jer ono to je dua ovjekovu tijelu,
napisat e sveti Augustin, to je Duh Sveti tijelu Kristovu, a to je
Crkva.

Ako je Krist bio glava tog tijela, a Duh Sveti njegova dua,
pojedinani su krani bili njegove stanice, isprva malo njih, ali rastom
tijela bilo ih je sve vie. Stanice organizma nisu odvojene, one crpe
ivot iz ukupne vitalnosti svojih domaina i istodobno pridonose toj
vitalnosti. Analogija je tona. Cilj kranskog oboavanja bilo je
izgovaranje onih rijei i injenje onih stvari koje odravaju mistino
tijelo ivim dok istodobno otvaraju pojedinane stanice, due,
vitalnosti koja pritjee u njega. Proces je doslovno inkorporirao
krane u Kristovu osobu jer je u vanom smislu Krist sad bio Crkva. U
bilo kojem kraninu boanski je ivot mogao tei potpuno, djelomino
ili nikako ovisno o tome je li njegova ili njezina vjera bila iva, povrna
ili je nije bilo, a posljednje se stanje moglo usporediti s paralizom. Neke
stanice ak mogu postati kancerogene i napasti svojega domaina to
su krani za koje Pavao kae da svojim sramotnim djelima donose lo
ugled Crkvi. Ali ako su ti lanovi bili u kranskom zdravlju, puls Duha
Svetoga tekao je kroz njih. To je vezalo krane jedne za druge i
istodobno ih dovodilo u najbliu zamislivu vezu sa samim Kristom.
~ 397 ~

BU&CW

Zar ne znate da su tijela vaa udovi Kristovi? (1 Korinanima 6,15).

Nisam vie ja taj koji ivi, nego je Krist koji ivi u meni (Galaanima
2,20).
Gradei na tom ranom shvaanju Crkve, krani su o njoj
razmiljali kao da ima dva vida. Ukoliko se sastoji od Krista i Duha
Svetoga koji borave u ljudima i ispunjavaju ih milou i ljubavlju, sve je
savreno. Ukoliko se sastoji od pogreivih ljudskih lanova, nikad nee
dosegnuti savrenstvo.9 Svjetovno lice Crkve uvijek je otvoreno za
kritike. Ali njezine su se pogreke, smatraju krani, dogodile zbog
ljudskog materijala preko kojeg ona djeluje.
U kojem smislu postoji spasenje osim preko tijela Kristova
pitanje je oko kojeg se krani razdvajaju. Neki protestantski liberali
potpuno odbacuju povijesnu tvrdnju kranstva da nema spasenja
izvan Crkve kao oznaku religijskog imperijalizma. Druga krajnost su
fundamentalisti koji su uvjereni da e spaeni biti samo oni koji su
svjesno i slubeno krani. Meutim, drugi krani na to pitanje
odgovaraju isticanjem razlike izmeu vidljive i nevidljive Crkve.
Vidljivu Crkvu ine oni koji su slubeni lanovi Crkve kao zemaljske
institucije. Papa Pio IX. izrazio je miljenje veine krana kad je
odbacio lanstvo u vidljivoj Crkvi kao neophodno za spasenje. Oni
koji su sprijeeni nesavladivim neznanjem o naoj Svetoj religiji,
rekao je,
i ive ispravno, u skladu s njezinim zapovijedima koje je Bog napisao u
svakom ljudskom srcu, i ako su spremni pokoriti mu se, ivjeti asno i
poteno, oni mogu, snagom Boanskog svjetla i milosti, postii vjeni
ivot. Jer Bog, koji jasno vidi, pregledava i poznaje umove, srca, misli i
osobine svih ljudi, u svojoj velikoj dobroti i milosti nee nikako dopustiti
da kanjen vjenom mukom bude ovjek koji nije svjesno kriv za taj
nedostatak.
Ova izjava jasno doputa spasenje i onima koji nisu lanovi
vidljive Crkve.10 Iza vidljive Crkve stoji nevidljiva Crkva sastavljena od
~ 398 ~

BU&CW

svih koji, bez obzira na njihova slubena uvjerenja, slijede najbolje to

mogu svjetla koja imaju. Veina krana potvruje da u ovom drugom
znaenju Crkve nema spasenja izvan nje. Veina njih tome bi dodala
svoje uvjerenje da boanski ivot jae pulsira kroz vidljivu Crkvu nego
kroz bilo koju alternativnu instituciju. Jer oni se slau s milju koju je
John Donne poetski izrazio u svojemu sonetu o Uskrsnuu gdje o
Kristu kae:
Bio je sav od zlata kad je legao, ali ustao je
Sav obojen
Donne se obraao alkemiarima ija najvea elja nije bila
pronai nain kako proizvesti zlato, nego boju koja bi sve obine
metale koje dodirne pretvorila u zlato. Kranin je onaj koji nije
pronaao boju usporedivu s Kristom.

Um Crkve
Ono to je uenike prvo privuklo Isusu nisu bili njihovi umovi.
Vidjeli smo da je to bilo njihovo iskustvo iskustvo ivljenja u
prisutnosti nekoga ija su se nesebina ljubav, blistava radost i
natprirodna mo stopili na nain koji su njegovi uenici smatrali
boanski zagonetnim. Ali bilo je samo pitanje vremena kad e krani
osjetiti potrebu razumjeti tu zagonetku kako bi je mogli objasniti
samima sebi i drugima. Tako je roena kranska teologija i Crkva je
od tog trenutka nadalje bila i glava i srce.
U ovom smo kratkom pregledu primorani suziti broj obraenih
tema pa emo se ograniiti na tri najkarakteristinije kranske
dogme: Inkarnaciju, Otkupljenje i Trojstvo. Ve nam imena tih doktrina
otkrivaju da e rasprava biti teoloka pa emo, prije nego to
nastavimo dalje, rei neto o teolokoj disciplini. Suvremeni je um vie
zainteresiran za psihologiju i etiku nego za teologiju i metafiziku. To
znai da ljudi, a meu njima i krani, nerijetko vie cijene Isusova
~ 399 ~

BU&CW

etika uenja od teolokih dokaza svetoga Pavla. Bez obzira koliko

malo marili za to da ive prema Propovijedi na gori, barem je potuju.
S druge strane, doktrine poput onih koje emo ovdje analizirati ine se
dosadnima, katkad ak i zamornima. ak i prouavatelji Novoga
zavjeta nekad zapadnu u to raspoloenje toliko da pokuavaju povui
otru granicu izmeu Isusove religije i religije o Isusu, izmeu
Isusove izravne etike i Pavlove zamrene teologije, izmeu ljudskoga
Isusa i kozmikoga Krista, s jakim aludiranjem da je u svakom
primjeru plemenitije ono prvo.

Unato injenici da ak i uenjaci mogu podlei stavu da je

sutina religije etika, taj je pogled pogrean. Visoka religija uvijek
ukljuuje pozive prema potenom ivotu, ali njezine oi nisu uperene
prvenstveno na njih. arina pozornost vjere je na viziji stvarnosti koja
puta udorednost u pogon, esto kao nuspojavu. Religija poinje
iskustvom, vjerovanje, obred i duhovno iskustvo, a najvee od svih je
ovo posljednje.11 Iskustvo spada meu nevidljive stvari pa zato
potie nastanak simbola dok um pokuava razmiljati o nevidljivim
stvarima. Meutim, simboli su nejasni pa um nakon nekog vremena
proizvodi misli koje razrjeavaju nejasnoe simbola i sistematiziraju
njihove intuicije. itajui ovaj dio unatrag, teologiju moemo definirati
kao sistematizaciju misli o simbolima iji nastanak potie religijsko
iskustvo. Kranska su Vjerovanja temelj kranske teologije jer su
najraniji pokuaji prvih krana da sustavno razumiju dogaaje koji su
im promijenili ivot.
Poet emo s dogmom o Inkarnaciji ije je oblikovanje trajalo
nekoliko stoljea. Svojim stavom da je Bog u Kristu preuzeo ljudsko
tijelo, ona potvruje da je Krist bio Bog-ovjek, istodobno potpuno Bog
i potpuno ovjek. Rei da je ta tvrdnja paradoksalna ini se preblagim
izgleda vie kao napadna kontradikcija. U sluaju da je doktrina
tvrdila da je Krist bio napola ljudski i napola boanski ili da je bio
boanski u nekim vidovima, dok je u drugima bio ljudski, to bismo
mogli shvatiti. Ali takvi su ustupci tono ono to Vjerovanja odbijaju
dati. Rijeima Kalcedonskoga vjerovanja, Isus Krist je bio istodobno
~ 400 ~

BU&CW

savren u boanstvu i savren u ovjetvu, pravi Bog i pravi ovjek

istobitan Ocu po boanstvu i istodobno istobitan nama po ovjetvu, u
svemu slian nama osim u grijehu.
Crkva je uvijek priznavala da su takve tvrdnje teko razumljive i
pitanje je hoe li to biti posljednja rije o toj temi. Zapravo, isto
moemo rei i za znanost. Anomalije rubne fizike potaknule su
Haldanea na slavnu izjavu da svemir nije samo zagonetniji od onoga
to pretpostavljamo, nego je zagonetniji i od onoga to moemo
pretpostaviti. ini se da stvarnost na vie od jednoga polja moe biti
previe neobina za nau logiku. A ondje gdje se dokazi i logika sudare,
vjerojatno je mudro drati se dokaza jer oni nose mogunost dolaska
do ire logike, dok suprotan pristup zatvara vrata otkriu.
Kada kaemo da su dokazi doveli krane do njihove logiki
izazovne tvrdnje da je Krist imao i ljudsku i boansku narav, govorimo
o religijskom iskustvu intuicijama due koje se odnose na najvanija
pitanja postojanja. Takav dokaz ne moe se predstaviti jasnoom koja
e prisiliti na odobravanje jer se ne oslanja na razum. Ali ako
pokuamo, moemo doi barem do nagovjetaja iskustvenih tragova
koje su krani slijedili. Kad je car Konstantin 325. g. p. Kr. sazvao
Nicejski sabor sa zadaom da odlui je li Krist bio od iste biti kao i Bog
ili samo od sline, tri stotine biskupa i njihova pratnja uzbueno su
pourili iz svih dijelova carstva. Sigurno su predstavljali neobian
prizor jer su mnogi od njih imali prazne one upljine, unakaena lica i
iskrivljene ili paralizirane udove posljedice Dioklecijanovih progona
koje su pretrpjeli. U njihovo je prosuivanje oito bilo ukljueno vie
od same rasprave i dokazivanja.
Nicejska odluka da je Krist istobitan Ocu govorila je neto i o
Isusu i o Bogu. Prvo emo primijetiti poetnu tvrdnju o Isusu. Od
brojnih moguih znaenja rijei Bog nijedno nije vanije od onaj
kojem se ovjek daje bez rezerve. Rekavi da je Isus Bog, jedna od
stvari koje je Crkva time govorila jest i da njegov ivot daje savren
model za ljudske ivote. Ropsko oponaanje detalja nikad nije
kreativno, ali ukoliko Kristova ljubav, njegova sloboda i svakodnevna
~ 401 ~

BU&CW

ljepota njegova ivota mogu pronai autentine paralele u naim

ivotima, to znai da idemo prema Bogu jer te su osobine autentino
boanske.
Ovaj dio je oit. Ali nastavimo li dublje u dogmu o Inkarnaciji,
moramo se pripremiti za iznenaenja.
Za poetak, iako je kranska objava o Inkarnaciji
Bogu-ovjeku u svoje doba bila jednako iznenaujua kao to je i
danas, rije je o razliitim vrstama oka. Nas uznemiruje misao o
ljudskom biu koje je boansko i zato nam je okantno ono to
Inkarnacija kae o Isusu, da je bio Bog. Ali u tadanjem svijetu gdje je
razdjelna crta izmeu ljudskoga i boanskoga bila toliko tanka da su
ak i vladari redovito tvrdili da su bogovi, tvrdnja male sekte da je
njezin osniva bio boanski nije izazvala veliko uenje. I to je tu
novo? vjerojatno bi glasio tipian odgovor.
Inkarnacija je tvrdila da je u kranskoj poruci ipak bilo neto
novo, a to je ponajprije njezina objava o kakvom je Bogu bila rije
predoena Bojom spremnou da prisvoji ljudski ivot u obliku koji je
predstavljao Isus. Ta je spremnost, zajedno s karakterom Isusova
ivota, predstavljala drukije razumijevanje boanstva od svih koje je
Sredozemni svijet do tada znao. Prema kranskom stajalitu, Bog je
bio zabrinut za ovjeanstvo, dovoljno zabrinut da pati za njegovo
dobro. To je bilo neuveno, ak toliko da je reakcija na to bila nevjerica
nakon koje je slijedila uzbuna. U oima ugroenih konzervativaca
takvo je bogohuljenje, u paru s radikalnim kranskim egalitarnim
drutvenim stavovima, opravdalo progon koji bi iskorijenio novu
sektu. Krani su bili svjesni da je njihova teologija nova i drukija, a to
nam otkriva injenica da su rijetko govorili o Bogu, a da nisu navodili
da govore o Bogu i Ocu naega Gospodina Isusa Krista.
Kad je rije o onome to Inkarnacija tvrdi o Kristu, i tu ima
iznenaenja. Umjesto obilnog opisivanja Isusove boanske naravi,
vjerovanja svojom osnovnom zadaom smatraju dokazivanje njegove
prave ovjenosti. To se podudara s onim to smo maloprije rekli o
blagom prepletanju boanskog i ljudskog u grko-rimskom
~ 402 ~

BU&CW

razumijevanju religijsku pozadinu inili su olimpski bogovi,

kvaziljudski, kvaziboanski. Kranski se Isus nije uklapao u taj okvir.
Vidjeli smo da u njegovu sluaju prepletanje ljudskoga i boanskoga
nije bilo kompromisno donekle ljudsko, donekle boansko. Isus je
spoj potpunih suprotnosti: apsolutna boanska narav isprepletena s
potpunim ovjetvom. Crkva je drala da je Isusovom punom ovjetvu
prijetila opasnost iskliznuti iz njezina stiska jer se njegovo boanstvo
toliko brzo kretalo naprijed i zato je prvo Vjerovanje potvrivalo
upravo njegovu ovjenost.
Vjerujem u Boga Oca svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje; i u Isusa
Krista Gospodina naega, koji je zaet po Duhu Svetom, roen od Marije
Djevice, muen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan

Kako se samo leerno ovo Apostolsko vjerovanje dotie Kristove

boanske naravi! Najranije od drugoga stoljea ta je toka prihvaena i
o njoj se vie nije trebalo raspravljati. Zadaa Apostolskoga vjerovanja,
prenesenog rijeima koje smo romanizirali, bilo je potvrivanje
tvrdnje da je Krist takoer ovjek. Doista je roen, kae Vjerovanje,
doista je patio, doista je umro i pokopan. Ti dogaaji nisu izmiljeni,
nisu epizoda kroz koju je Bog samo glumio kako bi dotaknuo ljudsko
stanje, ta je misao kasnije napadnuta kao Doketsko krivovjerje. Krist je
proivio ta iskustva isto kao i mi. Bio je pravi ovjek.
I je li istinita? I istinita je,
Ova najvea pria od svih
Da je Bog bio ovjek u Palestini
A danas ivi u Kruhu i Vinu
(John Betjeman, Kristovjek)
Nije teko vidjeti zato je (po cijenu velike logike nespretnosti)
Crkva drala da treba zadrati Kristovu ovjenost. Most mora
dodirivati obje strane, a Krist je bio most koji je spajao ovjeanstvo s
Bogom. Bog je postao ovjek da bi ovjek mogao postati Bog
~ 403 ~

BU&CW

ovako je Irenej izrazio tu misao. Rei da je Krist bio ovjek, ali ne i Bog,
znailo bi negirati da je njegov ivot bio potpuno normativan i priznati
da drugi naini mogu biti jednako dobri. Rei da je bio Bog, ali ne
ovjek, znailo bi negirati da je njegov primjer bio potpuno relevantan;
moda je to realistian standard za Boga, ali ne i za ljudska bia.
Krani su mogli ublaiti jednu ili drugu tvrdnju i spasiti logiku, ali
cijena toga bila bi izdaja njihova temeljnog iskustva.
Okreui se drugoj kranskoj doktrini, Otkupljenju, znamo da je
njegovo temeljno znaenje pomirenje, obnova cjelovitosti ili izmirenje.
Krani su bili uvjereni da su Kristov ivot i smrt utjecali na
besprimjerno pribliavanje Boga i ovjeanstva. Rijeima svetoga
Pavla, Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom (2 Korinanima 5,19).
Crkveno razumijevanje tog sluaja oznaeno je dvjema metaforama.
Jedna, legalistika, kae ovako: Svjesno zanemarivi Boju zapovijed da
ne jede zabranjeno voe u Edenu, Adam je zgrijeio. Budui da je
njegov grijeh bio usmjeren protiv Boga, bio je neograniene veliine.
Grijesi moraju biti nadoknaeni jer bi u suprotnom Boja pravda bila
kompromitirana. Neogranieni grijeh zahtijeva neogranienu odtetu,
a ona moe biti izvrena jedino Bojim preuzimanjem nae krivnje i
plaanjem najvee kazne koju ona zahtijeva, smrti. Bog je izveo tu
naplatu kroz Osobu Krista i dug je otpisan.
Ondje gdje je svijest bila drukija posebice u srednjem vijeku
ovakvo razumijevanje Otkupljenja imalo je odreenu teinu, ali
prevladavajua kranska metafora na tu temu bilo je osloboenje iz
okova. Okovi od kojih je Krist oslobodio ovjeanstvo bili su grijeh, to
znai da nemamo izbora nego prihvatiti se te neprijatne teme.
Poet emo s napomenom da, premda se rije grijeh najee
rabi u mnoini ukazujui na taj nain na konkretna djela popis
nedjela ili pravila koja su prekrena, primjerice Deset zapovijedi
krani u jednini rijei grijeh pronalaze neto dublje: odvojenost ili
otuenost od Boga. On je pogreno usmjeravanje srca, pogrena
orijentacija nae privrenosti. Augustin je, izraavajui tu misao na
pozitivan nain, rekao: Voli (Boga) i radi to hoe. Kad osjeate
~ 404 ~

BU&CW

potpunu ljubav za Sve, mogli bismo rei za univerzalno dobro, onda

volja eli to dobro i ne treba nikakva pravila. No situacija je u veini
sluajeva drukija, zabrinutost za same sebe sabotira nau ljubav za
druge. A zapravo, ni sami sebi ne sviamo se pretjerano. Naa srca
privlai neto vee, dalje od uskih ogranienja ega.
Dakle, okovi koji nas sputavaju jesu vezanost za same sebe i,
korak iza toga, strah i krivnja. Ili obrnuto reeno, nai okovi proizlaze
iz naega otuenja, naega grijeha ili razdvojenosti, od punoga
sudjelovanja u boanskom ivotu. Biti iskljuen iz toga nije ugodan
osjeaj. Pavao je bio dovoljno otvoren i iskren prvo to vidjeti, a onda i
priznati. Osjeam se bijedno, rekao je. Zatvorenici se uvijek osjeaju
tako. Velik dio njihove nesree dolazi iz bespomonosti, oni po
definiciji ne mogu osloboditi same sebe. Zato Pavao nastavlja: Ne
inim ono to bih htio, ali inim upravo ono to mrzim (Rimljanima
14,15). Priznao je da je zarobljen, a spoznaja o tome dovela je do
njegova beznadnog vapaja koji smo ve citirali: Tko e me osloboditi
od ovog tijela smrti? (Rimljanima 14,24). Kojim god rijeima izreen,
to je vapaj koji je ponovio svaki alkoholiar. Ako e se dogoditi
osloboenje, ono mora doi izvana ili, jo bolje, odozgor: od vie sile.
Kransko je svjedoenje da je Sila koja provodi osloboenje i obnavlja
sebstvo do temelja njegova bia Krist. Isto tako bi se moglo rei i da
je ta sila Bog, ali krani dodaju da je u ovom sluaju Krist izvrio Boju
namjeru.
Trea kljuna kranska doktrina koju emo razmotriti jest
Trojstvo. Ona tvrdi da je Bog istodobno istinsko jedno, ali je i troje.
Druga polovina te tvrdnje potie idove i muslimane na pitanje jesu li
krani doista monoteisti, ali krani su uvjereni da jesu. U obliku
vode, leda i pare, H2O prisvaja oblike koji su tekui, vrsti i plinoviti,
ali zadrava isti kemijski identitet.
to je potaknulo krane na takav netipian stav da je Bog Troje
u Jednom? Kao i uvijek kod takvih pitanja, misao je imala iskustvenu
bazu. Teoloki nauk o Trojstvu nije potpuno oblikovan sve do
etvrtoga stoljea, ali iskustva koja obuhvaa iskustva su najranije
~ 405 ~

BU&CW

Crkve. Zapravo, ta su iskustva stvorila Crkvu. Kao pravi idovi, Isusovi

su uenici bez dvojbe potvrdili Jahvu. Ali kao to smo vidjeli, Isusa su
doivljavali kao Jahvin produetak u svijetu, a kako su njegov ivot i
misija postajali sve ivopisniji, poeli su mu oblikovati zasebno
podruje unutar boanskoga. To je znailo da su u svojim religijskim
predoavanjima sad mogli shvatiti Boga izravno ili preko njegova sina,
iako su Bog i Isus bili toliko vrsto spojeni da je rezultat bio isti. A
nakon toga su doli Duhovi i dogodio se trei posjet. Dok su svi bili
zajedno na istome mjestu,

odjednom se zauje zvuk s neba, poput silnoga vihora, te ispuni

cijelu kuu u kojoj su sjedili. Pojave se zatim meu njima razdijeljeni
jezici od vatre i sie po jedan na svakoga od njih. Svi prisutni napunili su
se Duhom Svetim. (Djela 2,1-4)

Svjetovni um bi rekao da su uenici najprije materijalizirali to

iskustvo pretvarajui ga u stvar, Duh Sveti, i potom personificirali tu
materijalizaciju stvarajui na taj nain treu Osobu iz Trojstva. Ali
uenici bi sigurno odbacili ovo objanjenje. Isus moda nije rekao:
Otac e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek, Duha
istine ta tvrdnja pojavljuje se u posljednjem napisanom evanelju,
Ivanovu, i zato je osporavana ali ako su te rijei bile pripisane Isusu,
to je zato to su odraavale nain na koji su uenici razumjeli svoje
iskustvo na Duhove. Bili su uvjereni da je ono to su ondje doivjeli bio
dramatian dolazak treega dijela boanskoga zbora, Duha Svetoga.
Tako su Isusovi sljedbenici doli do razumijevanja Boga
sastavljenog od triju osoba. Meutim, nakon to je to razumijevanje
uvreno, projektirali su ga natrag na poetak vremena. Ako boanski
trokut sad ima tri strane, sigurno je oduvijek imao tri strane. Sin i
Duh Sveti doista su proizili prije svega iz Oca, ali ne privremeno.
Trojac je bio zajedno od poetka jer nakon to su prihvatili
mnogostrukost boanske prirode, krani Boga vie nisu smatrali
potpunim bez nje. Spomenuli smo da se druge dvije abrahamske
religije, idovstvo i islam, protive toj teologiji, ali krani je vole. Jer
~ 406 ~

BU&CW

ljubav je odnos, kau oni, i ljubav je nepotpuna bez drugih koje volimo.
Ako ljubav nije samo jedno od Bojih obiljeja, nego njegova istinska
sutina a kranska misija u povijesti mogla bi tvrditi upravo to
Bog ni u kojem trenutku ne bi mogao biti pravi Bog ako nema odnose,
to je zahtjev koji je ispunjen prije postanka svijeta (Efeanima 1,4)
kroz tri Osobe trojedinoga Boga koje vole jedna drugu. Vrhovni je Bog
drutvo od triju boanskih osoba koje poznaju i vole jedna drugu
toliko da nijedna ne moe postojati bez drugih dviju, ali na neki
zagonetan nain svaka od njih je ono to je i druga, napisao je
teolog.12 Nicejsko vjerovanje kae ovako:
Vjerujemo u jednoga Boga Oca svemoguega
i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina
Bojega
i u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca
koji se s Ocem i Sinom skupa
asti i zajedno slavi.

Rimokatolicizam
Do sada smo govorili o kranstvu kao cjelini. Meutim, to ne
znai da e se svaki kranin sloiti sa svime to je napisano.
Kranstvo je toliko sloena pojava da je teko rei bilo to znaajno o
njemu to e naii na odobravanje ba svih krana. Zato moramo
naglasiti da je prethodni dio poglavlja samo tumaenje. Ipak, to je
tumaenje toki koje su, barem sutinski, zajednike svim kranskim
vjernicima.
Prebacimo li se s ranoga kranstva kojim smo se do sada bavili
na dananji kranski svijet, pronai emo Crkvu podijeljenu na tri
velika ogranka. Sredite rimokatolicizma je u Vatikanu u Rimu i odatle
se iri po svijetu, a prevladava u sredinjoj i junoj Europi, u Irskoj i
Junoj Americi. Pravoslavlje ima velik utjecaj u Grkoj, slavenskim
zemljama i zemljama bivega Sovjetskog Saveza. Protestantizam
prevladava u sjevernoj Europi, Engleskoj, kotskoj i Sjevernoj Americi.
~ 407 ~

BU&CW

Sve do 313. godine rimske su vlasti progonile kranstvo. Te je

godine Crkva postala zakonito priznata i poela je uivati ista prava
kao i druge religije carstva. Prije kraja stoljea, godine 380., kranstvo
je proglaeno slubenom religijom Rimskoga Carstva.

Uz nekoliko manjih odvajanja, primjerice nestorijanaca, Crkva je

nastavila kao jedinstveno tijelo sve do 1054. To znai da je otprilike
pola svoje povijesti ostala sutinski jedna institucija. Meutim, 1054.
dogodio se prvi veliki raskol na Pravoslavnu crkvu na istoku i
Rimokatoliku crkvu na zapadu. Razlozi za raskid bili su sloeni
osim religije ukljuivali su geografiju, kulturu, jezik i politiku ali mi
se neemo baviti njihovim objanjavanjem. Umjesto toga, nastavit
emo prema iduoj velikoj podjeli koja se dogodila u Zapadnoj crkvi
protestantskoj reformaciji u esnaestom stoljeu. Protestantizam
slijedi etiri glavna pravca baptistiki, luteranski, kalvinistiki i
anglikanski koji su se dalje dijelili u manje skupine pa je tako danas
samo u SAD-u registrirano vie od 900 denominacija. Suvremeni
ekumenski pokret ponovno spaja neke od tih denominacija. Nakon to
smo iznijeli najosnovnije injenice, nastavit emo prema pravom
predmetu naega zanimanja, a to je razumijevanje sredinjih stajalita
triju velikih grana kranskoga svijeta. Poevi od Rimokatolike
crkve, ograniit emo se na dva vjerojatno najvanija koncepta za
razumijevanje tog ogranka kranske vjere: Crkvu kao uiteljski
autoritet i Crkvu kao izvritelja sakramenata.
Crkva kao uiteljski autoritet. Ovaj koncept poinje
pretpostavkom da je Bog doao na zemlju u osobi Isusa Krista kako bi
ljude nauio putu do spasenja kako ivjeti u ovome svijetu da bi u
iduem dobili vjeni ivot. Ako je to istina, ako su njegova uenja doista
vrata prema spasenju i ako je otvaranje tih vrata bio jedan od glavnih
razloga njegova dolaska na zemlju, ini se malo vjerojatnim da bi ta
vrata ostavio odkrinutima samo svom narataju. Zar ne bi htio da
njegova spasonosna uenja nastave biti dostupna svijetu i kasnije?
itatelj e se vjerojatno sloiti, ali i dodati: Zar nemamo njegova
uenja u Bibliji? Ali to nas dovodi do problema tumaenja. Ustav
~ 408 ~

BU&CW

Sjedinjenih Amerikih Drava prilino je jasan dokument, ali na bi

drutveni ivot ipak bio kaotian bez autoriteta, Vrhovnoga suda, koji
ga tumai. Slino je s Biblijom. Ostavite li je privatnom tumaenju,
moete oekivati kaos. Bez vodstva Crkve kao uiteljskog autoriteta,
prouavanje Biblije sigurno e razliite itatelje navesti na razliite
zakljuke, ak i kad je rije o osnovnim temama. A predlaganjem
alternativnih odgovora na ista pitanja stvorila bi se situacija u kojoj bi
bilo nemogue pouzdano vjerovati ijednom odgovoru i takav bi pristup
sveo kransku vjeru na oklijevanje i zamuckivanje.

Za ilustraciju emo upotrijebiti konkretan problem. Je li razvod

moralan? Sigurno je da se od svake religije koja eli upravljati savjeu
svojih lanova moe oekivati jasan odgovor na tako vano pitanje. No
to ako odgovor elimo izvui izravno iz Biblije? Marko 10,11 kae
nam: Tko se rastavi od ene pa se oeni drugom, poinio je preljub.
Luka 16,18 se slae, ali Matej 5,32 navodi iznimku: Osim zbog
bludnitva. to, dakle, kranin treba misliti? Koje su mogunosti o
kojima govori Matejev tekst? Smije li se krivac za razvod ponovno
vjenati ili ne?
To je pitanje samo jedno od mnogih koja e zauvijek ostati bez
definitivnog odgovora ako su nai jedini vodii Biblija i osobna savjest.
Je li Krist roen od djevice? Je li njegovo tijelo uzalo nakon smrti? Je li
etvrto evanelje autentino? Bez oslonca prizivnog suda, moralno i
teoloko uruavanje ini se neizbjenim. Upravo je zato, da bi izbjegao
takvo rasipanje, Isus utemeljio Crkvu kao svojega stalnog predstavnika
na zemlji i potpuno kompetentni autoritet koji e kod ivotno vanih
pitanja presuditi izmeu istine i pogreke. Jedino je tako mrtvo slovo
Svetoga pisma moglo biti neprekidno nadahnjivano ivuim nagonom
Boje vlastite osobe. Ovo je znaenje rijei pripisanih Isusu: A ja tebi
kaem: ti si Petar, na toj stijeni izgradit u svoju Crkvu. Dat u ti
kljueve kraljevstva nebeskog; to god svee na zemlji, bit e svezano
na nebesima, i to god odrijei na zemlji, bit e odrijeeno na
nebesima (Matej 16,18-19).
Naposljetku, ova zamisao Crkve kao uiteljskog autoriteta
~ 409 ~

BU&CW

oblikuje i zamisao o papinoj nepogreivosti. Svaka nacija ima vladara,

bio on car, kralj ili predsjednik. Zemaljski voa Crkve je papa,
nasljednik sv. Petra na elu Rimske biskupije. Nauk o papinoj
nepogreivosti kae da papu, kad slubeno govori o pitanjima vjere i
morala, Bog titi od pogreke.
Ova se doktrina tako esto pogreno tumaila da moramo
posebno naglasiti da je nepogreivost strogo ogranien dar. Ona ne
podrazumijeva da je papa obdaren izvanrednom inteligencijom. Ne
znai ni da mu Bog pomae znati odgovor na svako pitanje. I, to je
posebno vano, ne znai da katolici moraju prihvatiti papin stav o
politici. I papa moe pogrijeiti. Moe poiniti grijeh. Njegova
znanstvena ili povijesna miljenja mogu biti pogrena. Moe napisati
knjige u kojima se nalaze pogreke. Nepogreiv je samo u dvjema
ogranienim sferama, u vjeri i moralu, a i u njima samo kad govori
slubeno u ulozi vrhovnoga uitelja i crkvenoga donositelja zakona,
definirajui doktrinu koje se trebaju pridravati svi lanovi. Nakon to
je mogue preciznije prouavanje problema vezanog za vjeru ili moral
uz svu pomo strunih savjetnika, papa daje odgovor Crkve u tim
rijetkim prigodama to ne znai samo ponuditi odgovor, to je pravi
odgovor. Jer u tim ga prigodama Duh Sveti titi od mogunosti
pogreke. Ti odgovori ine nepogreiva uenja Crkve i kao takva su
obvezna za rimokatolike.
Crkva kao izvritelj sakramenata. Druga ideja u sreditu
rimokatolike vjere jest ideja Crkve kao sakramentalnoga izvritelja
koja nadopunjuje ideju Crkve kao uiteljskog autoriteta. Jedna je stvar
znati to trebamo initi, a potpuno druga biti sposoban to uiniti i
upravo zato postoji potreba za sakramentima. Crkva pomae kod
obaju problema. Pokazuje nam nain na koji trebamo ivjeti i daje nam
snagu da ivimo po njemu.
Drugi je dar jednako vaan kao i prvi. Krist je pozvao svoje
sljedbenike da ive iznadprosjene ivote kad je rije o milosru i
sluenju. Nitko ne moe tvrditi da je to lako. Meutim, katolici uporno
tvrde da se nismo otvoreno suoili sa svojom situacijom sve dok ne
~ 410 ~

BU&CW

shvatimo da je takav ivot nemogu bez pomoi. Jer ivot na kakav je

Krist pozvao ljude natprirodan je u smislu da je protivan privlanoj
snazi prirodnih ljudskih nagona. Vlastitim trudom ljudi ne mogu ivjeti
iznad ljudske prirode kao to ni slon ne moe ivotom razuma. Zato im
je potrebna pomo. Crkva im, kao Boji predstavnik na zemlji, daje tu
pomo, a sakramenti su sredstva pomou kojih to ini.
Broj sakramenata u Rimokatolikoj crkvi je od dvanaestog
stoljea nepromjenjiv ima ih sedam. Sakramenti se na neobian
nain podudaraju s velikim trenucima i potrebama ljudskoga ivota.
Ljudi se raaju, odrastaju, vjenaju se ili se potpuno posvete nekoj
ivotnoj svrsi i na kraju umru. U meuvremenu se moraju reintegrirati
u drutvo kad skrenu s puta i moraju jesti. Sakramenti su duhovne
preslike tih prirodnih dogaaja. Roenjem dijete ulazi u prirodni
svijet, a krtenje (stavljanje prve posebne Boje milosti u njegovu
duu) uvodi novoroene u natprirodni red postojanja. Kad dijete
dosegne dob razuma i treba mu osnaenje za zrelo razmiljanje i
odgovorno ponaanje, ono prima potvrdu. Odrasla osoba najee
doivi i uzvieni trenutak sjedinjenja s drugom ili druicom u svetoj
enidbi ili svoj ivot u cijelosti posveti Bogu u svetom redu. Na kraju
ivota sakrament bolesnih (bolesniko pomazanje) zatvara zemaljske
oi i priprema duu za posljednje putovanje.
U meuvremenu se dva sakramenta moraju esto ponavljati.
Jedan od njih je pomirenje (ispovijed). Ljudi, takvi kakvi jesu, ne mogu
ivjeti a da ne ine pogreke i ne skreu od onog to je ispravno. Zbog
tih je odstupanja potrebno odrediti jasne korake za njihovo vraanje u
ljudsku zajednicu i boansko drutvo. Crkva poduava: ako ovjek svoj
grijeh prizna Bogu u prisutnosti jednoga od Bojih poslanika,
sveenika, uistinu se pokaje za poinjeni grijeh i iskreno odlui (bez
obzira hoe li se njegova odluka pokazati uinkovitom) izbjegavati ga u
budunosti, grijeh e mu biti oproten. Boje oprotenje ovisi o
grenikovu pokajanju i iskrenoj odluci, ali sveenik ne raspolae
nikakvim nepogreivim sredstvima za odreivanje neije iskrenosti.
Ako pokajnik uspije obmanuti samoga sebe i sveenika, proglaeno
~ 411 ~

BU&CW

oprotenje grijeha nema uinka.

Sredinji sakrament Katolike crkve jest misa, znana takoer i
kao sveta euharistija, sveta priest ili Gospodnja veera. Rije misa
dolazi od latinske rijei missa, oblika glagola otputati. Antika je
liturgija sadravala dva otpusta, jedan za ljude koje zanima kranstvo,
ali jo nisu krteni (taj je prethodio sakramentu euharistije) i drugi za
potpuno inicirane krane nakon to je liturgija zavrila. Odvijajui se
izmeu tih dvaju otpusta, obred se najprije nazivao missa i potom,
transliteracijom, misa.
Sredinje obiljeje mise jest ponovno izvoenje Kristove
posljednje veere na kojoj je, dok je uenicima davao kruh i vino,
rekao: Ovo je moja krv koja je prolivena za vas. Katoliko poimanje
ovog sakramenta odbacuje razmiljanje o njemu kao o komemoraciji
kroz koju sveenik i vjernici oplemenjuju svoj duh simbolinim
sjeanjem na Kristov primjer. Misa znai stvarno pretakanje duhovne
energije od Boga u ljudske due. Na openit nain to vrijedi za sve
sakramente, ali za misu posebno. Jer Katolika crkva kae da su u
hostiji i u kaleu, posveenom kruhu i vinu, stvarno prisutni Kristovo
ljudsko tijelo i njegova krv. Njegove rijei: Ovo je moje tijelo Ovo je
moja krv, smatraju doslovnima. Zato kad sveenik izgovara te rijei
posveivanja, promjena koju one proizvode u elementima nije samo
promjena njihova znaenja. Elementi se nakon toga nee doimati
drukijima i analiza ne bi zabiljeila nikakvu kemijsku promjenu. U
tehnikom jeziku to znai da njihove prilike ostaju nepromijenjene,
ali sutina im je izmijenjena. Mogli bismo rei da euharistija prenosi
Boju milost poput broda koji prevozi putnike, dok drugi sakramenti
prenose milost kao to slovo prenosi znaenje. Da bi slovo imalo
znaenje potrebno je, osim papira i otiska tinte, imati inteligenciju.
Jednako tako, i u drugim je sakramentima, osim euharistije, potrebna
Boja mo kao dodatak instrumentima sakramenta. Ali u misi se
duhovna hrana dobiva doslovce iz samih elemenata. Za duhovni ivot
krana jednako je vano gostiti se njima kao to je njihovim tijelima
vano jesti hranu. Otvarajui usta za Kruh ivota, napisao je sveti
~ 412 ~

BU&CW

Franjo Saleki,
puni vjere, nade i milosra, primite Njega, u kojeg, prema kojem i za
kojeg vjerujete, nadate se, volite Kao to je pela, nakon to je s
cvjetova skupila nebesku rosu i najprobraniji sok zemlje, preradila ih u
med i odnijela u konicu, tako i sveenik nakon to je s oltara uzeo
Spasitelja svijeta, pravoga Sina Bojeg, koji se poput rose spustio s neba,
i pravoga Sina Djevice, koji poput cvijeta nie iz zemlje nae ovjenosti,
stavlja ga kao ukusnu hranu u vaa usta i u vae tijelo.13
Ova osobna Boja prisutnost u elementima mise uvelike je
razlikuje od drugih sakramenata, ali ne ponitava vezu koja ih sve
meusobno spaja. Svako je sredstvo pomou kojega Bog, preko
Kristova mistinog tijela, doslovce ulijeva natprirodnu silu u ljudske
due i ta im sila omoguuje da u ovom svijetu ive tako da u buduem
svijetu mogu imati ivot vjeni.
Katolici misle da je Krist, u svojemu posljednjem obraanju
uenicima, otvoreno spojio sakramentalno injenje Crkve s njezinim
uiteljskim autoritetom. Idite i uinite sve narode uenicima mojim,
krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, uei ih da uvaju sve to
sam vam zapovjedio; a ja, ja sam uvijek s vama, sve do svretka
vremena (Matej 28,19-20).

Pravoslavlje
Pravoslavna crkva, koja danas ima oko 250 milijuna lanova,
slubeno je raskinula s Rimskom katolikom crkvom 1054. i svaka je
strana optuila onu drugu za raskol. Pravoslavlje ukljuuje Crkve
Albanije, Bugarske, Gruzije, Grke, Rumunjske, Rusije, Srbije i Sinaja.
Svaka od tih Crkvi ima vlastitu upravu, ali u razliitim su stupnjevima
sve meusobno povezane i njihovi se lanovi ponajprije smatraju
pripadnicima Istone crkve i tek sekundarno nekoga njezina ogranka.
Istona crkva uvelike je slina Rimokatolikoj jer su vie od pola
~ 413 ~

BU&CW

svoje povijesti inile jedinstveno tijelo. Ona prihvaa istih sedam

sakramenata i u osnovi ih tumai na potpuno isti nain kao i Rimska
crkva. Neznatno se razlikuju kod uiteljskog autoriteta, ali ak je i tu
premisa jednaka. Preputena osobnom tumaenju, kranska bi se
vjera raspala u suprotstavljene tvrdnje i gomilu neodreenosti.
Odgovornost Crkve je osigurati se od tog rasula i Bog joj to omoguuje;
Duh Sveti uva njezina sveana izjavljivanja od pogreke. To su
slinosti s Rimom. Razlike su dvije. Jedna od njih odnosi se na opseg.
Istona crkva manje podrazumijeva pitanja oko kojih je potrebna
jednoglasnost od Rimske crkve. U naelu, to se odnosi jedino na pitanja
koja se spominju u Svetom pismu, to znai da Crkva moe tumaiti
postojee doktrine, ali ne moe inicirati nove. U praksi je Crkva svoje
iskljuivo pravo na tumaenje uporabila samo sedam puta, na sedam
ekumenskih koncila koji su svi odrani prije 787. godine. To znai da
Istona crkva, iako su odredbe u koje krani moraju vjerovati od
presudne vanosti, dri da ih ima razmjerno malo. Strogo govorei, sve
odluke koje su donijeli ekumenski koncili ugraene su u sama
vjerovanja. Osim njih nema potrebe za dogmatskim objavama o
pitanjima kao to su istilite, oprosti, bezgreno zaee ili tjelesno
uznesenje Marijino. Ovo posljednje pravoslavlje je uvelo u praksi, ali
nije ga objavilo u obliku dogme. Katolici te dogme ocjenjuju
pozitivnima, kao razvoj doktrine, dok ih pravoslavci smatraju
inovacijama. Poopavajui tu razliku, moemo rei da Latinska crkva
naglaava razvoj kranske doktrine, dok Grka crkva istie njezin
kontinuitet primijetivi da nije bilo nikakve potrebe da Crkva
primjenjuje svoj uiteljski autoritet izvan ekumenskih koncila. U tu
razliku ulazi i ono to se naziva magisterij akademije, jer istono
iskustvo ne obiljeava nita poput velikih sveuilinih centara Bologne
i Pariza. Kad pomislimo na tipinu sliku rimokatolicizma, sjetimo se
srednjega vijeka. U pravoslavlju to mjesto zauzimaju crkveni oci.

Drugi nain po kojem se shvaanje Pravoslavne crkve o njezinoj

ulozi uiteljskog autoriteta razlikuje od Zapada odnosi se na sredstva
kojima se donose dogme. Rimska crkva, kao to smo vidjeli, dri da
dogme na kraju dolaze kroz papu odluke koje on proglaava Duh
~ 414 ~

BU&CW

Sveti uva od pogreke. Istona Crkva nema papu elimo li saeti

razlike izmeu dviju Crkava, to je upravo to. Umjesto toga, pravoslavlje
vjeruje da se Boja istina objavljuje kroz savjest Crkve taj se izraz
odnosi na opi konsenzus krana. Naravno, taj konsenzus mora biti
usmjeren na neto i tome slue crkveni sabori. Kad se biskupi cijele
Crkve okupe na ekumenskom saboru, njihova kolektivna prosudba
izgrauje Boju istinu u nepromjenjive spomenike.14 Bilo bi ispravno
rei da Duh Sveti titi njihove odluke od pogreke, ali bilo bi vie u
duhu Istone crkve kad bismo rekli da Duh Sveti uva kranske
umove kao cjelinu od posrtanja u pogreke jer se pretpostavlja da
odluke biskupa ne ine nita vie od usmjeravanja misli zajednice.
To nas dovodi do jedne od posebnosti Pravoslavne crkve. Ona na
nekoliko naina stoji na pola puta izmeu rimokatolicizma i
protestantizma pa je puno tee izdvojiti neka njezina obiljeja koja su
potpuno posebna, ali ako moramo izabrati dva (kao to smo uinili u
ulomku o rimokatolianstvu), jedno od njih bio bi njezin kolektivni
pogled na Crkvu.
Svim je kranima zajedniki stav o Crkvi kao Kristovu
mistinom tijelu. Kao to su dijelovi tijela meusobno povezani u
zdravlju ili bolesti, tako su i ivoti krana u meusobnoj vezi.
Svi krani prihvaaju doktrinu koja kae da su lanovi jedan
drugoga, ali dok je pitanje stupnja vrlo teko odrediti, moemo rei da
je Pravoslavna crkva shvatila tu misao ozbiljnije od rimokatolianstva
ili protestantizma. Svaki kranin i kranka radi na vlastitom spasenju
zajedno s ostatkom Crkve, a ne pojedinano za spasenje zasebne due.
Ruski ogranak pravoslavlja ima izreku koja to potvruje: ovjek moe
biti proklet sam, ali spaen samo s drugima. Pravoslavlje ide jo dalje.
Ozbiljno shvaa temu svetoga Pavla o cijelom svemiru koji jeca u
muci iekujui iskupljenje. Ne samo da je sudbina pojedinca vezana
za cijelu Crkvu nego i ima obvezu pomoi blagosloviti cijeli svijet
prirode i povijesti. Na dobrobit svega u stvorenom svijetu u nekoj
mjeri utjee ono to mu svaki pojedinac pridonosi ili oduzima.
Premda je najvanija posljedica tog snanog kolektivnog osjeaja
~ 415 ~

BU&CW

duhovna posljedica koju smo upravo opisali umanjivanje svete

sebinosti koja vlastito spasenje stavlja ispred svega ostaloga
koncept izlazi na vidjelo na druga dva prilino praktina naina.
Jednog od njih ve smo spomenuli. Izjednaavanjem uiteljskog
autoriteta Crkve s kranskom savjeu u cjelini savjest ljudi je
savjest Crkve pravoslavlje dri da istina Duha Svetoga ulazi u svijet
difuzno kroz umove svih krana. Pojedinani krani, laici kao i
sveenstvo, stanice su u Kristovu umu koji djeluje kroz sve njih
kolektivno.

Druga strana ove toke odnosi se na administraciju.

Administracija Rimske crkve je vrsto hijerarhijska, ali Pravoslavna
crkva vie svojih odluka utemeljuje u laicima. Primjerice, kongregacije
imaju vie utjecaja na izbor svojih sveenika. Rimska crkva e
vjerojatno rei da to brka dunosti laika i sveenika, ali snaan
kolektivni osjeaj Istone crkve doveo ju je do vjerovanja da je
boansko vodstvo, ak i kad posee prema dolje dotaknuti praktina
pitanja crkvene administracije, openito vie raspreno meu
kranima nego to to Rim doputa. Sveenstvo ima svoje nedodirljivo
podruje djelovanja, administraciju sakramenata, ali izvan tog
podruja, crta koja razdvaja sveenstvo od laika vrlo je tanka.
Sveenici ne moraju biti neenje. ak i titularni voa Pravoslavne
crkve, patrijarh Konstantinopola, nije nita vie od prvog meu
jednakima, a laici se nazivaju kraljevskim sveenstvom.
Kad smo govorili o religijama u Aziji napomenuli smo da je ondje
vanost zajednice u odnosu na pojedinca vea nego na Zapadu. To je
posebno istaknuto u hinduizmu u kojem je glavni cilj sjedinjenje s
Apsolutom. Ako je to priblino tono, onda e nam pomoi objasniti
zato je ba najistonija grana kranstva najvie naglasila
korporativnu prirodu Crkve i eklezijastiku ravnopravnost njezinih
lanova (za razliku od katolicizma) te njihovu slonost (za razliku od
protestantizma).15 Mogue je i da je zbog smjetaja na rubu Europe
bila pod manjim utjecajem modernoga Zapada i zato je blia ranom
kranstvu. Neemo se detaljnije baviti tom mogunou, nego emo
~ 416 ~

BU&CW

nastaviti s drugim karakteristinim obiljejem, vjerojatno potaknutim

geografijom misticizmom koji donekle nalikuje azijskom
misticizmu.
Poput svih religija koje smo analizirali, i kranstvo vjeruje da se
stvarnost sastoji od dvaju podruja, prirodnog i natprirodnog. Nakon
smrti, ljudski se ivot potpuno prenosi u natprirodnu stvarnost.
Meutim, on ni u postojeem svijetu nije odvojen od natprirodnog.
Primjerice, vidjeli smo da su sakramenti kanali kroz koje natprirodna
milost postaje dostupna ljudima u njihovu trenutanom stanju.
To su ideje koje propovijeda gotovo cijelo kranstvo. Razlike se
otkrivaju kad pitamo u kojoj bi mjeri pokuaj doivljaja natprirodnoga
ivota dok smo ovdje na zemlji trebao biti dio kranskoga programa.
Rimokatolika vjera kae da Trojsto boravi u svakoj kranskoj dui,
ali njegova se prisutnost najee ne osjea. ivotom molitve i pokore
mogue je staviti se na raspolaganje za poseban dar kojim Trojstvo
otkiva svoju prisutnost, a traitelj se podie do stanja mistine ekstaze.
Ali budui da ljudska bia nemaju pravo na takva stanja, jer ta stanja
dolaze jedino u obliku darova ili milosti, Rimska crkva niti potie niti
obeshrabruje njihovo njegovanje. Istona crkva aktivnije potie
mistini ivot. Od davnih vremena, kad su pustinje u blizini Antiohije i
Aleksandrije bile ispunjene eremitima u potrazi za prosvjetljenjem,
mistina je poduzetnost zauzimala vanije mjesto u njezinu ivotu.
Budui da natprirodni svijet potpuno presijeca i natapa svijet razuma,
razvijanje sposobnosti za izravno doivljavanje sjaja Boje prisutnosti
trebalo bi biti dio kranskoga ivota.
Leti li ptica da bi nala ocean,
Pliva li orao da nae zrak,
Pitamo li mi zvijezde na nebu
Jesu li ule za tebe tamo?
Ni na samom kraju svemira,
Ni na rubu nae svijesti,
Nego ujemo krila anela,
Kako lupaju u nama samima.
~ 417 ~

BU&CW

Aneli su gdje su uvijek bili,

Ako zna gdje ih traiti:
Ti si taj, zato to si zaboravio to znanje,
Zato proputa tu ljepotu.
(Francis Thompson, Kraljevstvo Boje)
Misticizam je praktian program ak i za laike. Cilj svakoga ivota
trebao bi biti sjedinjenje s Bogom stvarno poboanstvenje, pomou
Milosti, do toke dijeljenja boanskoga ivota. Theosis je grka rije za
doktrinu koja kae da je to spajanje mogue. Budui da je naa sudbina
ui kreativno u ivot Trojstva, u ljubav koja neprekinuto krui izmeu
Oca, Sina i Duha Svetoga, kretanje prema tom cilju trebalo bi biti dio
svakoga kranskog ivota. Jer jedino dok napredujemo prema sve
veem sudjelovanju u Trojstvu, sposobni smo voljeti Boga cijelim
srcem, duom i umom, a svojega blinjega kao samoga sebe. Mistine
milosti otvorene su svima i svatko je obvezan od svojega ivota uiniti
hodoae prema blaenstvu.

Protestantizam
Razlozi koji su doveli do raskola izmeu rimokatolicizma i onoga
to e se kasnije nazvati protestantskim katolicizmom sloeni su i jo
uvijek sporni. Politika ekonomija, nacionalizam, renesansni
individualizam i rastua zabrinutost oko eklezijastikih zloporaba
nesumnjivo su pridonijeli raskolu. Ali oni ne prikrivaju injenicu da je
osnovni razlog bio vjerski razlika u kranskom stajalitu izmeu
rimskoga katolicizma i protestantizma. Budui da nas ovdje vie
zanimaju ideje nego povijest, neemo dalje govoriti o uzrocima
protestantske reformacije. Umjesto toga, zadovoljit e nas odnos
prema esnaestom stoljeu Luther, Calvin, 95 teza, sabor u Wormsu,
kralj Henrik VIII., Mir u Augsburgu kao prema irokom tunelu.
Zapadna je crkva u taj tunel ula cijela, a iz njega izila podijeljena u
dva dijela. Tonije, izila je u nekoliko dijelova jer je protestantizam
~ 418 ~

BU&CW

manje Crkva, a vie pokret Crkvi.

Danas
najvee
razlike
unutar
protestantizma
nisu
denominacijske, nego znaenja koja presijecaju denominacije i esto se
spajaju u istoj osobi: fundamentalist, konzervativni evangelik,
tradicionalist, karizmatik i drutveni aktivist. U naemu kratkom
pregledu neemo ulaziti u te razlike koje su esto novijega podrijetla,
nego emo, umjesto ponavljanja velikog dijela njihove vjere i prakse
koje dijele s katolicizmom i pravoslavljem protestantizam je vie
kranski nego protestantski govoriti o dvjema velikim i trajnim
protestantskim temama kojima ovdje moramo biti zadovoljni. To su
opravdanje po vjeri i protestantsko naelo.

Vjera. Vjera, u protestantskom poimanju, nije samo stvar

vjerovanja, prihvaanja znanja sa sigurnou bez obzira na nedostatak
dokaza. To je odgovor cijeloga bia. Rijeima Emila Brunnera, ukupan
in cijele osobnosti. Vjera kao takva ukljuuje promjenu uma u
prihvaanje konkretno, uvjerenje o Bojoj bezgraninoj,
sveprisutnoj kreativnoj moi ali to nije sve. Da bi vjera bila prava,
ona mora ukljuiti i promjenu naklonosti u ljubav i povjerenje te
promjenu volje u elju da budemo instrument Boje otkupljujue
ljubavi. Kad protestantizam kae da su ljudska bia opravdana vjerom
odnosno, vraena u pravi odnos s temeljem vlastitoga bia i ljudima
oko sebe to znai da takva obnova zahtijeva promjenu ukupnoga
bia, u umu, volji i sklonostima, sve troje. Znak snage ekumenskoga
pokreta naega doba jest injenica da rimokatoliki teolozi danas sve
vie doivljavaju vjeru na takav nain.
Tako definirana, vjera je osobna pojava. Ispravna vjerovanja ili
valjana doktrina mogu biti prihvaeni polovino i bez pravoga
razumijevanja, ali sluba i ljubav ne mogu. Vjera je odgovor kojim Bog,
do tada pretpostavka filozofa ili teologa, postaje Bog za mene, moj Bog.
To je znaenje Lutherove izjave da svaki ovjek mora sam vjerovati
kao to e sam i umrijeti.
Kako bismo osjetili snagu protestantskog isticanja vjere kao
odgovora cijeloga bia, moramo je vidjeti kao strastveno odbijanje
~ 419 ~

BU&CW

religijske povrnosti. Lutherova pobuna protiv prodaje oprosta kojom

su ljudi kupovali navodno skraivanje vremena provedenog u istilitu
samo je simbol njegove ire i sveobuhvatnije pobune. Nikakav broj
vjerskih obreda ili dobrih djela, nikakav popis doktrina u koje se
vjeruje nisu mogli jamiti da e pojedinac dosegnuti eljeno stanje.
Takve stvari nisu bile nevane za kranski ivot, ali ako nisu
pomagale transformaciji vjernikova srca (njegovih ili njezinih stavova i
reakcija na ivot), bile su jednostavno nedovoljne. To je znaenje
protestantskoga ujedinjenog povika: Opravdanje samo po vjeri. To
ne znai da vjerovanja ili sakramenti nisu vani, nego da nisu dovoljni
ako ih ne prati iskustvo Boje ljubavi i uzvraanja ljubavi prema Bogu.
Slino je i s dobrim djelima. Protestantski stav ne govori da dobra djela
nisu vana, nego da su ona posljedica vjere, a ne uvod u vjeru. Ako
ovjek doista ima vjeru, dobra djela e prirodno proizlaziti iz nje,16
dok se obrnuti proces ne podrazumijeva jer dobra djela ne vode nuno
prema vjeri. I Pavao i Luther u velikoj su mjeri razvili naglasak na vjeru
jer veliki niz dobrih djela, koja su uporno inili, nije uspio
transformirati njihova srca.
Ovdje emo se jo jednom vratiti usporedbi s djetetom u njegovu
domu koja toliko izravno govori o jednom vidu ljudske religioznosti da
smo je citirali ve nekoliko puta. Nakon to su zadovoljene djetetove
tjelesne potrebe, ili bolje reeno dok se zadovoljavaju, dijete vie od
svega treba osjetiti sveobuhvatnu ljubav i prihvaanje svojih roditelja.
Pavao, Luther i protestanti kau neto slino za ljudska bia tijekom
cijeloga njihova ivota. Budui da su svi ranjivi pred silama s kojima se
suoavaju, imaju doivotnu potrebu znati da je njihova osnovna
okolina, temelj bia iz kojega su proizili i u koje e se vratiti, za njih, a
ne protiv njih. Ako to spoznaju tako da to istinski osjeaju, bit e
osloboeni osnovne tjeskobe koja ih tjera na pokuaje probijanja puta
do sigurnosti. Zato, ba kao to je voljeno dijete i kooperativno dijete,
mukarac ili ena u kojima je Boja ljubav probudila odgovor vjere oni
su koji mogu doista voljeti druge ljude. Klju se krije unutra. Imamo li
vjeru u Boju dobrotu, iz nje e slijediti sve to je vano. Ako te vjere
nema, nita ne moe zauzeti njezino mjesto.
~ 420 ~

BU&CW

Protestantsko naelo. Drugo utjecajno gledite u protestantizmu

nazvano je protestantskim naelom. Filozofski reeno, ono upozorava
protiv apsolutizacije relativnog. Teoloki reeno, upozorava protiv
idolopoklonstva.

Evo o emu je rije. ovjekova odanost pripada Bogu to e

potvrditi sve religije (razliitom terminologijom). No Bog je iznad
prirode i povijesti. On nije uklonjen iz njih, ali boansko se ne moe
izjednaiti s njima ili ijednim njihovim dijelom jer je Bog, za razliku od
ogranienoga svijeta, neogranien. S tim se istinama u naelu slau sve
religije. Ali to su vrlo teke istine kojih se treba pridravati, toliko
teke da ih ljudi esto zanemaruju i izjednae Boga s neim to mogu
vidjeti ili dodirnuti ili barem pojmiti preciznije od neogranienog. Na
poetku su ga izjednaavali s kipovima sve dok im proroci prvi
protestanti ili prosvjednici po tom pitanju nisu ukazali na to
premjetanje nazivajui njihove bezvrijedne zamjene idolima ili
djeliima oblika. Kasnije su prestali s poboanstvenjem drvea i
kamenja, ali to nije bio kraj idolopoklonstva. Dok je svjetovni svijet
nastavio apsolutizirati dravu, bie ili ljudski intelekt, krani su poeli
apsolutizirati dogme, sakramente, Crkvu, Bibliju ili osobno religijsko
iskustvo. Rei da ih protestantizam obezvrjeuje ili sumnja da Bog ima
veze s njima, bila bi ozbiljno pogrena procjena. Ali on tvrdi da nita od
toga nije doista Bog. Sve su te stvari ukljuene u povijest i zato sadre
neto ljudsko, a budui da je ljudsko uvijek nesavreno, i ti su
instrumenti u nekoj mjeri nesavreni. Sve dok usmjeravaju dalje od
sebe prema Bogu, mogu biti neprocjenjivi. Ali ako ijedan od njih zatrai
apsolutnu ili bezuvjetnu odanost odnosno, ako tvrde da su upravo
oni Bog postaju avolji. Jer, prema tradiciji, upravo to je avao:
najvii aneo koji je, nezadovoljan poloajem drugoga, htio biti prvi.
Dakle, u ime vrhovnoga Boga koji transcendira sva ogranienja i
izoblienja ogranienoga postojanja, svako ljudsko prisvajanje
apsolutne istine ili konanosti mora biti odbaeno. Nekoliko e
primjera pokazati to to znai u praksi. Protestanti ne mogu prihvatiti
dogmu o papinoj nepogreivosti jer bi to znailo iskljuiti iz kritike
~ 421 ~

BU&CW

miljenja koja, budui da se prenose ljudskim umovima, nikada ne

mogu (prema protestantskom stajalitu) potpuno izbjei rizik
ogranienja i djelomine pogreke. U Vjerovanja i izjave se moe
vjerovati, moe se vjerovati potpuno i svim srcem. Ali staviti ih izvan
dosega kritike znai apsolutizirati neto ogranieno uzdignuti
djeli oblika na poloaj koji bi trebao biti rezerviran samo za Boga.
Primjeri onoga to protestantizam dri idolopoklonstvom nisu
ogranieni na druge sekte ili religije. Protestanti priznaju da je
sklonost apsolutizaciji relativnog univerzalna, pojavljuje se meu
njima kao i drugdje donosei potrebu za stalnim samokritiziranjem i
reformacijom na vrata samoga protestantizma. Glavno protestantsko
idolopoklonstvo bilo je bibliopoklonstvo. Protestanti vjeruju da Bog
ljudima preko Biblije govori na poseban i jedinstven nain. Ali
uzdignuti knjigu iznad kriticizma, ustrajati na tvrdnji da je svaka
njezina rije i svako slovo propisano izravno od Boga i zato ne moe
sadravati nikakve povijesne, znanstvene ili neke druge netonosti,
ponovno znai zaboraviti da Boja rije ulazei u svijet mora govoriti
kroz ljudske umove. Drugi uobiajeni primjer idolopoklonstva u
protestantizmu bilo je poboanstvenje privatnoga religijskog iskustva.
Uporna tvrdnja da vjera mora biti ivue iskustvo esto je navodila
vjernike na pretpostavku da je svako veliko iskustvo sigurno djelo
Duha Svetoga. Moda i jest, ali ponovno kaemo, iskustvo nikada nije
isti Duh. Duh mora preuzeti obrise ljudskog utjelovljenja, to ponovno
znai da cjelina nikad nije isto duhovna.

Odbacivanjem svih takvih apsoluta, protestantizam pokuava

zadrati vjeru u prvoj Zapovijedi: Nemoj imati drugih Bogova uz
mene (Izlazak 20,3). Ta zabrana sadri negaciju i mnogima rije
protestant takoer nosi preteno negativan prizvuk. Zar protestant
nije osoba koja protestira protiv neega? Vidjeli smo da je to
definitivno tono pravi protestanti stalno protestiraju protiv
prisvajanja Bojega mjesta od bilo ega manjeg od njega. Ali
protestantsko naelo moe se izrei i na pozitivan nain i tako bi
trebalo biti elimo li shvatiti njegovu pravu vanost. On protestira
~ 422 ~

BU&CW

protiv idolopoklonstva jer svjedoi za vrhovnu vlast Boga u ljudskom

ivotu (pro-testant = onaj koji svjedoi za).

Ali kako Bog treba ui u ljudski ivot? Ustrajati na stajalitu da se

Bog ne moe izjednaiti ni s im u ovom opipljivom, vidljivom svijetu
ostavlja ljude na puini Bojeg oceana. Bog nas nesumnjivo okruuje,
ali da bi dobilo pristup ljudskoga svjesnosti, boanstvo mora biti
saeto i usredotoeno.

Protestanti vjeruju da je to uloga Biblije. U zapisima o Bogu koji

djeluje kroz Izrael, kroz Krista i kroz ranu Crkvu, dobivamo najjasniju
sliku velike Boje dobrote i kako ljudska bia mogu pronai novi ivot
u drutvu s boanskim. U tom je smislu Biblija, za protestante,
konana. Ali moramo primijetiti u kojem smislu. Konana je u smislu
da kad ljudi itaju te zapise o Bojoj milosti s potpunom otvorenou i
enjom za Bogom, Bog stoji na glavnom raskriju izmeu boanskoga
i ljudskoga. Ondje, vie nego bilo gdje drugdje u svijetu vremena i
prostora, ljudi imaju prigodu uhvatiti, ne samo svojim umovima nego
cijelim biem, istinu o Bogu i odnos u kojem Bog stoji prema njihovim
ivotima. Nikakvo izvedeno tumaenje od sabora, naroda ili teologa ne
moe to zamijeniti ili mu biti jednako. Rije Boja mora govoriti
izravno svakoj pojedinanoj dui. To objanjava protestantski naglasak
na Bibliji kao ivuoj Bojoj rijei.
Zar takav koncept kranstva nije ispunjen opasnostima?
Protestanti spremno priznaju da jest. Prvo, tu je opasnost od
pogrenog tumaenja Boje rijei. Ako su, kao to protestantsko naelo
kae, sve ljudske stvari nesavrene, ne znai li to da svaka pojedinana
vizija Boga mora biti barem ograniena, ako ne i potpuno pogrena?
Da, znai. Ne samo da protestantizam to priznaje nego ustraje na tome.
Ali budui da je ta injenica tona, bolje ju je prepoznati i otvoriti vrata
ispravcima Duha Svetoga koji radi kroz druge umove nego opteretiti
kranski svijet onim to je zapravo ograniena istina preruena u
konanost. Kao to je Isus rekao: Jo vam mnogo imam za rei, ali
sada to ne moete primiti. Kada Duh Istine doe, uputit e vas u cijelu
istinu (Ivan 16,12). Vrlo vaan razlog za ograniavanje konane
~ 423 ~

BU&CW

odanosti transcendentnom Bogu jest drati budunost otvorenom.

Druga je opasnost injenica da e krani iz Biblije izvlaiti
razliite istine. Vie od 900 protestantskih denominacija u SAD-u ne
dokazuju samo da ta opasnost postoji nego da moe voditi prema
potpunom individualizmu. Protestantizam to priznaje, ali dodaje tri
toke.
Prvo, protestantska raznolikost nije tako velika kao to se obino
zakljuuje iz postojanja stotina denominacija od kojih je veinu
prikladnije nazvati sektama. Veina njih je zanemarive veliine.
Zapravo, 85 posto svih protestanata lanovi su dvanaest denominacija.
Uzevi u obzir slobodu vjerovanja koju protestantizam u naelu
priznaje, neobinost ne lei u njegovoj raznolikosti, nego u mjeri u
kojoj su protestanti uspjeli ostati zajedno.
Drugo, protestantske podjele odraavaju razliita nacionalna
podrijetla u Europi ili razliito drutveno grupiranje u SAD-u vie nego
to odraavaju razliite teologije.
Trea je toka najvanija. Tko kae da je raznolikost loa? Ljudi
se meusobno razlikuju, a povijesne okolnosti takoer mogu
prouzroiti razlike koje utjeu na ivot i treba ih ozbiljno shvatiti:
Nove okolnosti zagovaraju nove obveze. Protestanti vjeruju da su
ivot i povijest previe fluidni kako bi dopustili da se Boja
otkupljujua rije zatvori u samo jedan oblik, bez obzira je li on
doktrinalan ili institucionalan. Zabrinuti su oko razlomljenosti Bojega
tijela i poduzimaju korake kako bi izgladili razlike koje vie nisu
znaajne to je takozvani ekumenski pokret. Ali oni ne vjeruju da se
ljudi trebaju stiskati jedni uz druge samo kako bi se ugrijali. Utjehe
zajednitva ne bi trebale voditi do struktura koje e ograniiti
dinamian karakter stalnoga Bojeg otkrivenja. Duh pue gdje hoe
(Ivan 3,8).
Protestanti priznaju da je njihovo gledite ispunjeno
opasnostima opasnost od nesigurnosti dok se pojedinci bore unutar
samih sebe (i katkad u samoi koja se ini zastraujuom) kako bi
~ 424 ~

BU&CW

pokuali ustanoviti jesu li ispravno uli Boju volju; opasnost od izme

jer krani na razliite naine razumiju Boju volju. Ali oni prihvaaju
te opasnosti, bez obzira na rizik, jer im je draa njihova neizvjesna
sloboda od sigurnosti doktrina ili institucija koje, ak i dok gledaju
prema Bogu, ostaju pogreive. Naposljetku, njihova ih vjera uva od
obeshrabrenja koje bi taj teret mogao donijeti. Upitan gdje e stajati
ako ga Crkva izopi, Luther je odgovorio: Pod nebom.

Prijedlozi za itanje
Za prosjenog itatelja najkorisnija knjiga o Isusovu ivotu i
misiji jest knjiga Marcusa Borga Isus: Nova vizija (San Francisco:
Harper & Row, 1988.).
Onima koji ele dublje zaroniti u uenja Novoga zavjeta svidjet e
se knjiga Edwarda Schillebeeckxa Isus (New York: Crossroad, 1981.).
Sjeanje na Nju: Feministika teoloka rekonstrukcija podrijetla
kranstva autorice Elisabeth Schssler Fiorenza (New York:
Crossroad, 1984.) razmatra rane materijale iz enske perspektive.
Sjena Galilejca Gerda Theissena (Philadelphia Fortress Press, 1987.)
koristan je povijesni roman o Isusu i njegovu pokretu iz pera
najvanijega njemakog prouavatelja Novoga zavjeta dananjice.

Jaroslav Pelikan rabi Isusa kao prizmu kroz koju daje pregled
kranske misli u knjizi Isus kroz stoljea (New York: Harper & Row,
1987.) (hrv. izdanje, Zajednica izdanja Ranjeni labud, 1997.). Biti
kranin Hansa Kunga objanjava to kranstvo znai obavijetenom i
misaonom suvremeniku (Zagreb, Konzor, 2002.).
Za tri glavna ogranka kranstva preporuujem ova djela: Karl
Adam, Duh katolicizma (New York: Doubleday, 1954.), Timothy Ware,
Pravoslavna crkva (New York: Penguin Books, 1986.) i George W.
Forell, Protestantska vjera (Columbus, OH: Augsburg Fortress
Publications, 1975.).
Za kranski misticizam vidi Louis Dupr i James Wiseman (eds.),
~ 425 ~

BU&CW

Svjetlo iz svjetla: Antologija kranskog misticizma (New York: Paulist

Press, 1988.).

U hrvatskim knjinicama dostupne su: Pravoslavlje, ibenik,

Istina, 2009.; Luther, M., Veliki i mali katekizam, Zagreb, Teoloki
fakultet M. V. Ilirik, 2009.

Biljeke
1. Podaci su iz Book of the year Enciklopedije Britanike 1989.

2. Marcus Borg, Isus: Nova vizija (San Francisco: Harper & Row,
1988.), 15.
3. Vidi poglavlja o Iskljuenom znanju i Iza modernoga
zapadnoga gledita u Huston Smith, Iza postmodernog uma (Wheaton,
IL: Quest Books, 1989.).

4. B. Alan Wallace, Izabrati stvarnost (Boston: Shambhala, 1989.),

11. Vidi takoer Smith, Iza postmodernog uma, 60, i njegov saetak
stajalita Davida Bohma o toj temi, 76.

5. Borg, Isus, 61.

6. Elisabeth Schssler Fiorenza, Sjeanje na Nju: Feministika
teoloka rekonstrukcija podrijetla kranstva (New York: Crossroad,
1983.), esp. 68-159.
7. E. Schillebeeckx, Isus (New York: Crossroad, 1981.), 201.

8. Robert Penn Warren, Brat zmajeva, 1953., izm. izd. (New York:
Random House, 1979.).

9. Praktino govorei, ovo razlikovanje vrijedi, ali teoloki se

boanski i ljudski vidovi mistinoga tijela smatraju nerazdvojivo
sjedinjenima, preslikavajui dvostruku prirodu samoga Krista.

10. Odran od 1962. do 1965., Drugi vatikanski koncil potvrdio je

ovaj stav. Spasenje mogu postii i oni koji nastoje svojim djelima
ispuniti (Boju) volju onako kako su je spoznali po glasu savjesti
~ 426 ~

BU&CW

(Lumen Gentium, Crkva, lanak 16).

11. I. M. Lewis, Zanesena religija, 1971., ponovljeno izdanje (New
York: Penguin, 1978.), 11.

12. Thomas Corbishley, Rimokatolicizam (London: Hutchinson

House, 1950.), 40.
13. Franjo Saleki, Uvod u poboni ivot (New York: Harper &
Row, 1966.), 40-41.
14. Rimska se crkva u ovoj toki slae s, naravno, papom kao
rimskim biskupom ukljuenim u takve koncile. Takoer smatra da su
biskupi nepogreivi kad, u nedostatku formalne definicije, unato
tomu jednoglasno ue da je navedena doktrina boanski objavljena i
da svi vjernici trebaju vjerovati u nju. Razlike lee u otroj granici koju
Rimska crkva povlai izmeu sveenstva i laika u propovijedanju
svojih doktrina i (kao to je reeno) u nepostojanju konanoga
autoritativnog glasa jednoga pojedinca kod Pravoslavne crkve.
15. Zanimljivo je istaknuti koliko se obje te posebnosti
Pravoslavne crkve, njezin misticizam i osjeaj za isprepletenost ivota,
pojavljuju u ruskim romanima, posebice kod Dostojevskoga i Tolstoja.
16. Jakov iznosi vrlo jasan stav. Vjera bez djela je mrtva (Jakov
2,17.20.26).

~ 427 ~

BU&CW

IX. Iskonske religije

Ova se knjiga bavila velikim povijesnim religijama. Povijesne
religije imaju svete tekstove i kumulativnu tradiciju koja se gradi i
razvija. Kranstvo iz srednjega vijeka nije kranstvo Apostolske
crkve kao to ni neokonfucijanizam nije konfucijanizam koji je
poduavao njegov utemeljitelj, iako se u oba sluaja moe raspoznati
snaan kontinuitet.

Danas povijesne religije prekrivaju gotovo cijelu zemlju, ali

kronoloki ine samo vrh religijske ledene sante jer traju krae od
etiri tisue godine u usporedbi s otprilike tri milijuna godina religija
koje su im prethodile. Tijekom tog golemog vremenskog razdoblja
ljudi su svoju religiju ivjeli na znatno drukiji nain, to je sigurno
snano oblikovalo njihove svijesti. Njihov emo religijski obrazac
nazvati iskonskim jer je doao prvi, ali alternativno emo rabiti naziv
plemenski, jer su njegova udruenja uvijek bila mala, ili usmeni, jer
nisu poznavali pismo. Takav oblik religioznosti nastavlja postojati u
Africi, Australiji, jugoistonoj Aziji, na pacifikim otocima, u Sibiru i
meu Indijancima Sjeverne i June Amerike. Njihov je broj sve manji,
ali posvetit emo im ovo posljednje samostalno poglavlje, djelomice
kako bismo im odali poast, ali i zbog njihove oprenosti povijesnim
religijama kojima smo se do sad bavili. Kakva je bila, i na mjestima koje
smo maloprije spomenuli jo uvijek jest, religija naroda koji su
neovisni o pismu i ive u malim zajednicama s ekonomijama koje
zadovoljavaju osnovne potrebe i izravan su proizvod njihovih vlastitih
napora? Bez nade da emo ih prikazati na nain na koji zasluuju i
zaobilazei gotovo potpuno kontinentalne i meukontinentalne razlike
meu njima, pokuat emo ukratko prikazati ljudsku religioznost u
njezinu najranijem obliku. To je vie nego akademska zadaa jer
moemo biti sigurni da ostaci tog oblika preivljavaju kao psihiki
tragovi u naem dubokom nesvjesnom. Postoji mogunost i da emo
neto nauiti od njih jer su plemena zadrala uvide i vrijednosti koja su
~ 428 ~

BU&CW

urbanizirane, industrijske civilizacije izgubile.

Australsko iskustvo
Poet emo ostavljajui iza sebe predrasudu iz devetnaestoga
stoljea da kasnije znai bolje, pogled koji moda vrijedi za tehnologiju,
ali ne i za religiju. Povijest nam pokazuje da se s rastom veliine i
sloenosti drutva drutvene uloge sve vie diferenciraju. Povlae se
granice izmeu sveenstva i laika i pojavljuju se jasnije podjele izmeu
svetoga i svjetovnoga. U tom smislu kasnija drutva nalikuju kasnijim
biolokim vrstama koje razvijaju diferencirane udove i organe. Ali u
oba je sluaja ivot postojao od poetka i u sluaju religije pogreno je
pretpostaviti da su kasniji povijesni izrazi plemenitiji od onih ranijih.
Ako se Bog ne razvija, ini se da se onda ne razvija ni homo religiosus,
barem ne u nekom vanom pogledu. Mircea Eliade drao je da su
arhaini narodi duhovniji od svojih potomaka jer su, odjeveni u lie i
kou i hranei se izravno plodovima zemlje, neoptereeni izvanjskim
pomagalima. Bez obzira na to, sve ono to vidimo da je cvjetalo u
povijesnim religijama primjerice monoteizam bilo je
nagovijeteno u iskonskim religijama u slabim, ali vidljivim obrascima.
Priguenost razlika u iskonskim religijama razlika koje su u
povijesnim religijama eksplodirale u suprotnosti poput raja i pakla, ili
samsare i nirvane prikladan je uvod u nau temu i odlino ga
ilustrira religija australskih starosjedioca. Australija je jedini kontinent
koji nije proao kroz iskustvo neolitika koji je drugdje poeo oko 10
000. pr. Kr., a obiljeio ga je izum zemljoradnje i tehniki naprednoga
kamenog orua. To iskljuenje stavlja australske starosjedioce najblie
meu svim postojeim narodima izvornim ljudskim stanovnicima
zemlje, uz neznatnu iznimku maloga plemena na Filipinima, Tasadaya,
ija je autentinost upitna. Svijet aboridinske religije samo je jedan.
Vidjet emo da mu druge iskonske religije nalikuju u tom pogledu, ali
zbog starosti australskih starosjedioca najotrija se podjela u
njihovu svijetu svaki svijet ukljuuje neke vrste podjela doima
~ 429 ~

BU&CW

neznatnom u usporedbi s njezinim dvojnicima u drugim iskonskim

kozmologijama.

Razlika na koju mislimo jest ona izmeu aboridinskoga

svakodnevnog ivota i onoga to su antropolozi isprva nazivali
mitskim svijetom (le monde mythique; Levi-Bruhl), ali sad ga
oznaavaju aboridinskim vlastitim pojmom Sanjanje. Taj je pojam
prikladniji zato to ne ukazuje na postojanje dvaju svjetova, nego
podrazumijeva jedan svijet koji se moe doivjeti na razliite naine.
Svijet koji starosjedioci svakodnevno doivljavaju mjeri se
vremenom, godinja doba se izmjenjuju, a narataji dolaze i odlaze. U
meuvremenu, kulisa je za taj beskonani proces postojana. Vrijeme je
ne dodiruje jer je ono bilo kad. Taj pozadinski svijet naseljavaju
legendarni likovi. Oni nisu bogovi, prilino su nalik nama, dok su
istodobno vei od ivota. Ono to im daje njihov jedinstven poloaj jest
injenica da su otpoeli, ili bolje reeno utemeljili, paradigmatska djela
od kojih se sastoji svakodnevni ivot. Bili su geniji jer su oblikovali i
stoga ozakonili kljuna ivotna stanja muko i ensko, ovjek, ptica,
riba i slino i kljune aktivnosti, primjerice lov, okupljanje, rat i
ljubav. Skloni smo rei da kad Arunte idu u lov, oni oponaaju podvige
prvoga i arhetipskoga lovca, ali to ih preotro odvaja od njihova
arhetipa. Bolje je rei da ulaze u kalup svojega arhetipa tako potpuno,
da svaki od njih postaje Prvi lovac i razlika u odnosu na njega nestaje.
Slino je s drugim aktivnostima, od tkanja koara do voenja ljubavi.
Samo kad prilagoavaju svoja djelovanja modelu nekoga arhetipskog
junaka Arunte osjeaju da su doista ivi jer u tim ulogama postaju
besmrtni. Prilike u kojima izlaze iz tih kalupa prilino su beznaajne
jer ih vrijeme odmah proguta i pretvara u nitavilo.

Iz ovoga moemo vidjeti da se starosjedilaka religija ne okree

tovanju, nego identificiranju, sudjelovanju i djelovanju iz
arhetipskih predloaka. Cio ivot australskoga starosjedioca, ukoliko
se uzdigne iznad trivijalnosti i postane autentian, jest obred. Mitskim
biima se ne obraa, ne umiruje ih se niti ih se preklinje. Crta koja
odvaja ljude od tih bia u naelu je iroka, ali moe se jednostavno
~ 430 ~

BU&CW

izbrisati jer nestaje u trenutku obrednoga spajanja kad bilo kad

postane sad. Kod njih nema sveenika, nema kongregacija, nema
posrednika koji vode slubu ni gledatelja. Postoji samo Sanjanje i
usklaivanje s njim.

Paralele s motivom Sanjanja su brojne, ali nigdje s tako otrim

obrisima poput onih u australskom prototipu. Premda je ta razlika
mala, jedina je koju emo spomenuti kad govorimo o pripadnicima
iskonskih religija. U ostatku poglavlja bavit emo se obiljejima koja su
zajednika svim iskonskim religijama i koja ih kao skupinu odvajaju od
povijesnih religija to su sredinja tema ove knjige. Sljedei e ulomak
razmotriti njihovu usmenost rije koja je izmiljena za
oznaavanje oblika ivota u kojem su rijei uvijek govorene, nikad
napisane i posebne naine poimanja prostora i vremena. Druge
istovjetnosti izii e na vidjelo kad budemo govorili o njihovu pogledu
na svijet.

Usmenost, mjesto i vrijeme

Usmenost. Rekli smo da iskonske religije ne poznaju pismenost.
Naravno, danas je ona stigla do nekih od njih, ali to gotovo da ne utjee
na nau analizu jer, kad pismenost stigne, voe plemena najee
sklone svetu predaju plemena od njezina zadiranja. Predati ivui mit i
legendu beivotnom rukopisu, dre oni, znailo bi utamniiti ga i
potpisati mu smrtnu presudu. Narodima koji vrednuju pismo teko je
razumjeti nagon koji ih potie na takav stav, ali ako pokuamo, moda
emo barem donekle shvatiti zato pismo ne smatraju samo
suparnikom iskljuive usmenosti, nego pravom prijetnjom njezinim
vrijednostima.
Poet emo od raznovrsnosti govorene u odnosu na pisanu rije.
Govor je dio govornikova ivota i kao takav dijeli njegovu vitalnost. To
mu daje gipkost koja se moe prilagoditi i govorniku i sluatelju.
Poznate teme mogu se oiviti novim nainom izraavanja. Moe se
uvesti ritam, zajedno s intonacijama, stankama i naglascima sve dok
~ 431 ~

BU&CW

govor ne pone nalikovati melodiji, a pripovijedanje postane visoka

umjetnost. Mogu se dodati dijalekt i novi stil kako bi se oivili likovi
koji se opisuju, a kad se tome doda oponaanje ivotinjskih pokreta i
hoda te simuliranje zvukova, nastaje kazalite. Tiina pojaava
napetost ili neizvjesnost, a moe se rabiti ak i kako bi ukazala da je
pripovjeda prekinuo priu i posvetio se privatnoj molitvi.
To je sve oito, ali jedva se dotie osebujne genijalnosti iskonske
usmenosti. Jer ako ne krenemo dalje od toga, ostavljamo vrata
otvorena zagovornicima pisma da odgovore: U redu, moemo onda
imati oboje, a to je, naravno, ono to povijesne religije imaju
njihovi tekstovi dijele pozornicu s propovijedima, pjesmama,
svetkovinama i moralnim predstavama. Neemo razumjeti posebnost
iskonske usmenosti dok se ne suoimo s njezinom iskljuivou i
nainom na koji pismo ne smatra dodatkom govoru, nego njegovim
neprijateljem. Jer jednom kad se uvede, pismo ne ostavlja vrijednosti
usmenosti netaknutima. Ono ih na vaan nain potkopava.

Najvanija sposobnost koju donosi iskljuivo oslanjanje na govor

jest ljudsko pamenje. Pismeni narodi imaju sve loije pamenje.
Zato bih optereivao samoga sebe kad ono to mi treba mogu
pronai negdje zapisano? glasi njihov stav prema pamenju. Nije nam
teko vidjeti da bi stvari izgledale drukije kad ne bi bilo knjinica.
Primjerice, pamenje slijepih ljudi je nadaleko poznato, a moemo
dodati i ovaj izvjetaj s Novih Hebrida: Djeca se obrazuju sluanjem i
gledanjem Bez pisanja, pamenje je savreno, predaja tona Tisue
mitova koje svako dijete naui (esto od rijei do rijei, a jedna pria
moe trajati satima) su cijela knjinica. A to oni misle o nama? Pod
utjecajem bijelaca uroenici brzo naue pisati. Pisanje dre udnim i
beskorisnim inom. Oni kau: Zar ne moe ovjek pamtiti i
govoriti?1
Da bismo probali zamisliti kako bi ivot izgledao bez pisma,
moemo pokuati vizualizirati nae pretke kao skupine slijepih
Homera koji se svake veeri okupljaju oko vatre nakon to su zavrili s
dnevnim obvezama. Sve to su njihovi preci tekom mukom nauili, od
~ 432 ~

BU&CW

ljekovitog bilja do uzbudljivih legendi, pohranjeno je u njihovoj

kolektivnoj svijesti i samo u njoj. Zar ne bi cijenili nasljee koje njihov
razgovor odrava? Zar ga ne bi cijenili i beskonano ponavljali, svaki
od njih nadopunjujui i ispravljajui prie drugih?

Za nas je ovdje vano razumjeti uinak tog neprekidnog,

osnaujueg seminara na njegove sudionike. Svatko od njih puni ivu
riznicu znanja, zauzvrat primajui povratni tok informacija koji
oblikuje i opskrbljuje njihove ivote. Svaki lan plemena postaje
njegova hodajua knjinica. Kako bismo to vidjeli kao uvjerljivu
alternativu prednostima itanja, posluat emo ranog pustolova u
Africi koji je rekao: Moj povjerljivi prijatelj i pratilac bio je starac koji
nije znao ni itati ni pisati, ali ipak je bio dobro upuen u prie iz
prolosti. Stari poglavice sluali su oarano. Pod sadanjim sustavom
(kolonijalnog) obrazovanja postoji golem rizik da bi veliki dio tog
znanja mogao biti izgubljen.2 Drugi putnik u Afriku istaknuo je da za
razliku od engleskoga sustava u kojem ovjek moe proivjeti cijeli
ivot a da se ne susretne s poezijom, plemenski sustav Uraona rabi
poeziju kao vaan dodatak plesu, brakovima i uzgajanju usjeva
djelatnosti u kojima sudjeluju svi Uraonci kao dio plemenskoga ivota.
Moramo li izdvojiti imbenik koji je uzrokovao propast engleske
seoske kulture, rekli bismo da je to bila pismenost.3
Ako iskljuiva usmenost titi ljudsko pamenje, ona takoer
brani od jo dvaju osiromaenja. Prvo je sposobnost osjeanja svetog
kroz neverbalne kanale. Budui da se pismo moe jasno hrvati sa
znaenjima, sveti tekstovi najee tee toliko uzvienim poloajima
da se smatraju vodeim, ako ne i iskljuivim kanalima objave. To
zasjenjuje druga sredstva boanskoga priopavanja. Oralne tradicije ne
upadaju u tu zamku. Nevidljivost njihovih tekstova, odnosno njihovih
mitova, ostavlja oi slobodne da trae drugo sveto znamenje, a glavni
primjeri su netaknuta priroda i sveta umjetnost. U srednjem vijeku,
kad je Europa bila ak manje pismena od Kine, neuk i nepismen
ovjek mogao je iitavati znaenja skulptura koje danas mogu
tumaiti samo izueni arheolozi.4
~ 433 ~

BU&CW

Konano, budui da pismo nema granica, ono se moe poveavati

do toke u kojoj se ljudi izgube u njegovim beskrajnim hodnicima.
Sporedni materijali zamagljuju ono to je vano. Umovi postaju
natopljeni informacijama i sueni kroz specijalizaciju. Pamenje je
zatieno od takvih sakaenja. Pamenje je ukorijenjeno u ivotu i
ivot ga priziva na svakom koraku, a ono to je beskorisno i nevano
brzo se istrijebi.
Darove iskljuive usmenosti moemo saeti citirajui
antropologa Paula Radina. Dezorijentiranost u naemu cijelom
psihikom ivotu i u naemu svjesnom opaanju vanjskih stvarnosti
uzrokovana izumom alfabeta, ija je namjera bila uzdignuti misao i
razmiljanje na poloaj ekskluzivnog dokaza svih istina, nikad se nije
pojavila meu (plemenskim) narodima.5
Mjesto nasuprot prostoru. Drugo je istaknuto obiljeje iskonske
religije njezina ukorijenjenost u mjestu. Mjesto nije prostor. Dok je
prostor apstraktan, mjesto je konkretno. Kubini metar prostora isti je
bez obzira gdje ga mjerili, ali ne postoje dva ista mjesta, to potvruje i
pripjev Stephena Fostera: Nema mjesta kao to je dom.

Mnoge su povijesne religije vezane za odreena mjesta; prvo se

sjetimo idovstva i intoizma, dviju religija koje su obje poele kao
iskonske religije. Meutim, nijedna povijesna religija nije ukorijenjena
u mjestu kao to su to plemenske religije. Za dokazivanje te tvrdnje
posluit emo se dvjema anegdotama koje dolaze iz tradicije
Onondaga, plemena iz Hau de no sau nee (est naroda na sjeveru
drave New York).
Oren Lyons bio je prvi Onondaganac koji je upisao fakultet. Kad
se vratio u svoj rezervat na prve praznike, ujak mu je predloio da odu
na ribarski izlet na jezero. Kad je dovezao neaka ondje gdje je htio, na
sredini jezera, poeo ga je ispitivati. Onda, Orene, rekao je, bio si na
fakultetu, sad si sigurno jako pametan zbog svega to su te ondje
nauili. Daj da te neto pitam. Tko si ti? Iznenaen ujakovim pitanjem,
Oren je tumarao za odgovorom. Kako to misli, tko sam ja? Pa ja sam
tvoj neak, naravno. Ujak je odbacio taj odgovor i ponovio pitanje.
~ 434 ~

BU&CW

Neak je jedno za drugim govorio da je Oren Lyons, Onondaganac,

ljudsko bie, mukarac, mladi, ali nita nije bilo od koristi. Kad je
ostao bez svih odgovora i kad je pitao ujaka da mu kae tko je on, ujak
je rekao. Vidi li onu tamo liticu? Orene, ti si ta litica. A onaj veliki bor
na drugoj obali? Orene, ti si taj bor. A ova voda koja dri na amac? Ti
si ova voda.6
Druga anegdota dolazi iz istog plemena. Sveanost na otvorenom
u kojoj je sudjelovao i ovaj autor poela je molitvom koja je trajala
pedeset minuta. Za to vrijeme nitko nije zatvorio oi, naprotiv, inilo se
da svi aktivno gledaju naokolo. S obzirom da je molitva bila na
uroenikom jeziku, nisam nita razumio. Kad sam kasnije pitao za
njezin sadraj, rekli su mi da se cijela molitva sastojala od nabrajanja
svega na vidiku, ivog i neivog, ukljuujui i nevidljive duhove tog
podruja i pozivajui ih da se pridrue dogaaju i blagoslove njegov
nastavak.
Bilo bi pogreno misliti da posveenost pojedinostima (u drugoj
prii) i rodovskoj okolini (u prvoj) ine ovu ideju o mjestu
ograniavajuom. Kad australski Kurnai idu na pjeaenje, konkretnost
mjesta ide s njima. Izvori, velika stabla i kamenje koje susreu ne mogu
se zamijeniti s drugima njihove vrste, svaki potie sjeanja na
legendarne dogaaje u kojima su sudjelovali. Navaho Indijanci ak ne
moraju napustiti dom da bi se njihov osjeaj mjesta poveao.
Oblikujui svoje nastambe u obliku svijeta, njihove kue privlae svijet
u njihove domove. Stupovi koji podupiru krovove nazvani su po i stoga
se identificiraju s boanstvima koja podupiru cijeli kozmos: Zemlja,
Planinska ena, Vodena ena i Kukuruzna ena.
Na poetnim stranicama knjige Divlja misao Claude Lvi-Strauss
navodi rijei domorodakoga mislioca koji je pronicljivo primijetio da
sve svete stvari moraju imati svoje mjesto. Ta primjedba govori da je
smjetaj u mjestu ne bilo kojem mjestu, nego u svakom smislu
tonom i pravom mjestu odlika svetosti. To to su na svojemu
mjestu, nastavlja Lvi-Strauss, ini (objekte) svetima jer kad bi bili
premjeteni sa svojega mjesta, ak i u mislima, cio poredak svemira bio
~ 435 ~

BU&CW

bi uniten.7
Vjeno vrijeme. Suprotno povijesnim religijama Zapada koje su
mesijanski okrenute prema naprijed, iskonske religije ostavljaju dojam
kao da gledaju prema prolosti. To nije potpuno netono i iz
zapadnjake perspektive, u kojoj je vrijeme linearno, nema drugog
naina da se ta injenica izrazi. Ali iskonsko vrijeme nije linearna,
ravna crta koja se kree iz prolosti preko sadanjosti u budunost.
Nije ak ni ciklino kakvim ga uglavnom doivljavaju azijske religije pa
da se okree onako kako se okree svijet, a sezone izmjenjuju.
Iskonsko vrijeme je nevremensko, ono je vjeno sad. Paradoksalno je
govoriti o nevremenskom ili beskonanom vremenu, ali paradoks se
moe ublaiti ako vidimo da se iskonsko vrijeme usredotouje na
uzrono-posljedini niz, a ne na kronoloki. Za iskonske narode
prolo znai znaajno blie ishodinom Izvoru stvari. injenica da
Izvor prethodi sadanjosti od sporedne je vanosti.
Rije Izvor ovdje rabimo kako bismo govorili o bogovima koji su,
ako ga nisu doista i stvorili, uredili svijet i dali mu odrivu strukturu.
Naravno, ti bogovi i dalje postoje, ali to ne prebacuje zanimanje na
sadanjost jer se prolost i dalje smatra Zlatnim dobom. Kad boansko
djelo nije trpjelo razaranja vremena i loeg upravljanja, svijet je bio
kakav treba biti. To vie nije sluaj jer je dolo do slabljenja i zato su
potrebni odreeni koraci koji e vratiti svijet u njegovo izvorno stanje.
Za pobona ovjeka iz arhainih kultura, pie Mircea Eliade, svijet
se obnavlja svake godine ili, drugim rijeima, sa svakom novom
godinom svijet obnavlja svoju izvornu svetost, svetost koju je
posjedovao kad je iziao iz Stvoriteljevih ruku.8 Podiu se oltari koji
oponaaju izvorni oblik svijeta, a nalogodavne rijei koje su bogovi
izgovarali na dan stvaranja svijeta vjerno se ponavljaju. Takve obrede
obnove moemo usporediti s telefonskim stupovima koji nose kabele.
Godinji Ples Sunca prerijskih Indijanaca naziva se Plesom za obnovu
svijeta i ivota. Pojedinani zadaci takoer trebaju obnovu. Primjerice,
polinezijski otok Tikopia ima obred za popravljanje brodova. Tijekom
tog obreda brod se ne popravlja zato to mu treba popravak, nego
~ 436 ~

BU&CW

obredno, mogli bismo rei prema propisima, to u ovom sluaju

znai nain na koji su bogovi prikazali popravljanje brodova. Taj obred
napaja vanu otonu aktivnost novim znaenjem i istodobno ponovno
postavlja standarde koji su moda popustili.

Ako bismo se ovdje zaustavili, ne bismo rekli nita osobito o

iskonskom pogledu na vrijeme jer i povijesne religije takoer imaju
obnavljajue obrede, obiljeja njihove iskonske batine koja su
zadrali. Sve te religije imaju neke vrste solsticijskih sveanosti za
ponitavanje zimske tmine, kao i uskrse za poticanje ponovnoga
roenja prirode. Na Tajvanu taoistika svetkovina Chiao obavlja
obnovu kroz obrede koji zaokruuju razdoblje od ezdeset godina jer,
poput prirode koja mora biti oivljena svakoga proljea, tako i vei
kozmos mora biti obnovljen u mjerilu ljudskoga ivotnog vijeka. U tim
obredima sudjeluju svi lanovi plemena. Pripreme za odreenu fazu
ciklusa mogu trajati godinama, a financijski izdaci su golemi.
U potrazi za obiljejem iskonskoga pogleda na vrijeme koje su
povijesne religije uvelike napustile, okrenut emo se nainu na koji
rangira bia prema njihovu bliem ili daljem poloaju u odnosu na
boanski izvor. Primjerice, ivotinje su esto potovane zbog svog
stajanja naprijed, a meu ivotinjama je vidrina relativna glupavost
navela Winnebage na zakljuak da je vidra stvorena posljednja. Isto se
naelo primjenjuje i na ljudsku vrstu. Njezini se pioniri potuju vie od
potomaka, koji se smatraju nekom vrstom kopija. Iskonski narodi
neizmjerno potuju svoje starije.
Slini su im stanovnici istone Azije sa svojom sinovskom
pobonosti i tovanjem predaka, a usput moemo primijetiti da su
taoizam i njegov japanski roak intoizam povijesne religije koje su
meu svim velikim religijama ostale najblie svojim iskonskim
korijenima. Ali zadrimo li se na iskonskim religijama, nije pretjerano
rei da o svojim bogovima razmiljaju u vie ili manje rodovskim
pojmovima. Ljudski preci smatraju se produecima ranijih plemenskih
predaka koji su bili boanski. To ih ini mostom koji povezuje sadanji
narataj s njegovim prvim i vrhovnim pretkom. Opet emo spomenuti
~ 437 ~

BU&CW

intoizam u kojem je car izravni potomak boice Sunca Amaterasu, a

Japanci su njezini neizravni potomci. Stojei blie bogovima nego
sadanji narataj, smatra se da su preci naslijedili vie njihovih vrlina i
zato slue kao modeli ponaanja. Poteeni komplikacija ivota koje
donosi devolucija, smatra se da preci uivaju cjelovitost karaktera koja
nedostaje njihovim potomcima. Ta pretpostavka vjerojatno ne dolazi
od Freudove postavke o podsvjesnom idealiziranju roditeljske figure,
nego iz dubljih podruja intuicije, iz instinktivnoga ontolokog
priznavanja da biti blie izvoru znai biti u nekom smislu bolji. U
svakom sluaju, sve to je reeno o precima u nekoj mjeri vrijedi i za
starije osobe iz trenutanog narataja. ak se i podjetinjenje i naivnost
njihovih kasnijih godina smatraju napredovanjem prema stanju rajske
ispravnosti koje je prethodilo propasti svijeta. Prema kraju njegova
ivota, Crni Los, aman Oglala Siouxa, esto bi kleknuo na koljena i
igrao se s malom djecom. Imamo puno toga zajednikog, rekao je.
Oni su tek stigli iz Velikog misterioznog, a ja u se uskoro vratiti u
njega.

U nastavku emo rei neto o drugim obiljejima iskonske religije

koja su ugraena u njezin pogled na svijet. Skicirajui taj pogled,
nastavljamo rabiti iroke poteze ograniavajui se na obiljeja koja su
relativno stalna ispod raznolike povrine konkretnih kozmologija kroz
koje one pronalaze svoj izriaj.

Iskonski svijet
Korisno je poeti od ukorijenjenosti iskonskih naroda u njihovu
svijetu. Ukorijenjenost poinje ve od plemena izvan kojega osjeaju
vrlo malo neovisnoga identiteta. Mrea plemenskih odnosa osigurava
im psiholoku potporu i potkrepljuje svaki vid njihova ivota.
Odvojenost od plemena za njih znai prijetnju smrti, ne samo fizike
nego i psiholoke. Druga plemena mogu smatrati strancima ili ak
neprijateljima, ali sa svojim su vlastitim plemenom povezani na nain
slian vezi izmeu biolokoga organa i tijela u kojem se nalazi.
~ 438 ~

BU&CW

Kad je rije o plemenu, ono je ukorijenjeno u prirodi i to tako

vrsto da je granicu izmeu njega i prirode teko utvrditi. Ta razlika u
sluaju totemizma ni ne postoji. Odmah emo nastaviti s totemizmom,
ali prije toga emo naglasiti put kojim emo ii. Suprotnost
ukorijenjenosti je svijet podjela i odvajanja pa emo ukorijenjenosti
iskonskog ivota pristupiti primjeujui relativnu odsutnost podjela u
njezinu svijetu. Prikladno je poeti s totemizmom jer on pokazuje
potpun izostanak podjele izmeu ivotinjskoga i ljudskoga kod
iskonskih naroda.

U totemizmu je ljudsko pleme spojeno sa ivotinjskom vrstom u

drutvenu i ceremonijalnu cjelinu koja im daje zajedniki ivot.
Totemska ivotinja povezuje ljudske lanove svojega klana jedne s
drugima dok ona preuzima ulogu njihova prijatelja, uvara i
pomonika jer ona je od njihova tijela. Ljudi je zauzvrat potuju i
paze da je ne ozlijede osim u stranoj nevolji. Totemska je ivotinja
amblem klana i istodobno simbol pretka ili junaka kojemu lanovi
klana odaju poast. Ona simbolizira i ivotnu silu vrste za ije su
zdravlje ljudski lanovi totema obredno odgovorni. Sve to proizlazi iz
uvjerenja da ljudska bia i priroda pripadaju jednom poretku. Obredi
za poveanje totemske vrste ne proizlaze iz stajanja izvan prirode i
pokuaja njezina nadziranja. Umjesto toga, oni su izrazi ljudskih
potreba, posebno potrebe za ouvanjem prirodnog poretka. Oni su
naini suraivanja s prirodom u onim sezonama kad se treba pojaviti
poveanje neke odreene vrste ili pak kia. Umjesto da budu pokuaji
izazivanja neobinih pojava ili magijskoga nadziranja prirode, osnovna
zadaa obiaja jest odravanje uobiajenog i redovitog, oni su obredi
suradnje. Kao takvi imaju i svoju ekonomsku i psiholoku stranu. Dok
iznose ekonomske injenice i potrebe, obredi odravaju povjerenje u
prirodne procese, duhovno shvaene i utvrene, i obnavljaju nadu u
budunost.
Totemizam nije univerzalna pojava meu plemenskim narodima,
ali svi dijele njegov oputen odnos prema razlikovanju ljudskoga i
ivotinjskoga. O ivotinjama i pticama esto se govori kao o
~ 439 ~

BU&CW

narodima, a u odreenim okolnostima ivotinje i ljudi mogu

zamijeniti oblike i pretvoriti se jedni u druge. Podjela izmeu ivotinja
i biljaka jednako je zamagljena jer i biljke imaju due poput svih nas.
To e nam doarati ova anegdota; autor ju je uo od oca studenta koji
je sudjelovao u dogaaju. U jednom je trenutku odsjek za umjetnost
Dravnog sveuilita u Arizoni odluio pokrenuti teaj pletenja koara
i kontaktirao je susjedni indijanski rezervat u potrazi za instruktorom.
Pleme je za taj posao predloilo svoju glavnu pletilju, stariju enu.
Naposljetku se cijeli teaj sastojao od izleta u potrazi za biljkama koje
daju vlakna za koare, prepriavanja mitova o biljkama i uenja
molbenih pjesmi i molitvi. Pletenju nije bilo ni traga.
Napredovanje prethodnoga paragrafa dolazi do svojega
logikoga kraja kad kaemo da je ak i granica izmeu ivog i
neivog isprekidana. Kamenje je ivo. Vjeruje se da u nekim uvjetima
moe govoriti, a u nekim se sluajevima primjer je Ayers Rock u
Australiji smatra boanskima. Nije teko vidjeti kako ta odsutnost
diskontinuiteta stvara ukorijenjenost. Iskonski narodi nisu slijepi za
razlike u prirodi, oni su zapravo poznati po svojoj moi zapaanja.
Prije je rije o tome da oni te razlike vide kao mostove, a ne kao
prepreke. Ciklusi plodnosti, zajedno sa sveanostima koje ih slave i
odravaju, utvruju kreativnu harmoniju izmeu ljudskih bia i
njihove okoline, a mitovi potvruju tu simbiozu na svakom koraku.
Mukarci i ene jednako pridonose kozmikoj ivotnoj sili. Sva su bia
braa i sestre, a iz toga nisu iskljuena ni nebeska tijela i elementi
vjetra i kie. Sve je ivo i sve ovisi o svemu drugome. Dok nastavljamo
ovo tumaenje ukorijenjenosti, dolazi trenutak u kojem se poredak
preokree i poinjemo razmiljati, ne vie o iskonskim narodima
ukorijenjenima u prirodi, nego o prirodi koja pretrauje samu sebe,
proiruje samu sebe kako bi ula duboko u njih, ukljuujui ih kako bi
je oni uspjeli razumjeti.
Prebacimo li se s ustrojstva svijeta na ljudsko djelovanje,
ponovno e nas iznenaditi relativna odsutnost ikakvih odjeljaka i
podjela. Primjerice: U jezicima amerikih Indijanaca ne postoji rije
~ 440 ~

BU&CW

za umjetnost jer je za Indijance sve umjetnost.9 Isto tako, sve je na

svoj nain religija. To znai da uenje o iskonskim religijama moemo
poeti bilo gdje, od slika, plesa, drama, poezije, pjesme, nastambi ili ak
posua i drugih rukotvorina. Ili moda prouavanjem dnevnih
aktivnosti njezinih lanova koje takoer nisu razdvojene na svete i
profane. Primjerice, zadaa lovca nije samo zadovoljenje gladi lanova
plemena. Lovac izvodi cjelinu meditativnih radnji koje su sve bez
obzira je li rije o pripremnoj molitvi i proiavanju, lovu na divlja ili
sveanom nainu na koji se ivotinja ubija i kako se s njom kasnije
postupa natopljene svetou. Istraiva koji je dvije godine ivio s
Crnim Losom prenio je njegovu izjavu da je lov Crni Los je rekao
je, a ne predstavlja, naglaava izvjestitelj ivotna potraga za
najviom istinom i ta potraga zahtijeva pripremnu molitvu i rtveno
proienje. Uporno slijeeni putovi su znakovi ili nagovjetaji cilja, a
posljednji kontakt ili istovjetnost s plijenom je ostvarenje Istine,
najviega ivotnog cilja.10
Do sada smo naglaavali izostanak otrih podjela unutar
iskonskoga svijeta, ali jedan drugi izostanak jo je znakovitiji. Rije je o
izostanku granice koja odvaja ovaj svijet od drugoga koji stoji iznad i
nasuprot njemu. Ta se podjela pojavljuje u povijesnim religijama i
posebno je naglaena.11
Platon, govorei filozofski o grkoj religiji, predstavlja tijelo kao
grobnicu. Hebrejsko Sveto pismo suprotstavlja stvoreni svijet svetom,
pravednom, uzvienom Gospodinu. U hinduizmu je svijet maya, samo
marginalno stvaran. Budha je usporedio svijet s goruom kuom iz
koje je nuno pobjei. Jedan apokrifni zapis Isusu pripisuje ove rijei:
Svijet je most; prijei preko njega, ali ne gradi kuu na njemu. Kuran
usporeuje svijet s vegetacijom koja e se brzo poeti ili e se
pretvoriti u slamu. U Japanu je majstor Taishi svijet nazvao lai protiv
koje je jedino Budha istinit. Gubitak vrijednosti svijeta najoitije je
vidljiv u povijesnim religijama.
U iskonskim religijama nikad se ne pojavljuju tako otre podjele.
Primjerice, kod njih nema niega nalik ideji stvaranja ex nihilo.
~ 441 ~

BU&CW

Iskonski su narodi usmjereni prema jednom kozmosu koji ih odrava

poput ive utrobe. S obzirom na to da pretpostavljaju da on postoji
kako bi ih hranio, nemaju nikakve sklonosti suprotstavljati mu se,
prkositi mu, preoblikovati ga ili pobjei iz njega. On nije mjesto izgona
ili hodoaa, iako se unutar njega odvijaju hodoaa. Njegov prostor
nije homogen, mogli bismo rei da dom ima nekoliko prostorija, a neke
od njih su veinu vremena nevidljive. Ali zajedno ine jedno
prebivalite. Iskonski su ljudi zabrinuti oko odravanja osobnoga,
drutvenoga i kozmikoga sklada i dostizanja konkretnih dobara
kie, etve, djece, zdravlja kao to je uobiajeno za sve ljude.
Meutim, najvaniji cilj koji dominira povijesnim religijama, cilj
spasenja, potpuno je iskljuen iz iskonskih tradicija i ivot nakon smrti
najee je zamagljeno polupostojanje u nekom mutno naznaenom
mjestu u njihovoj jednoj domeni.

Simboliki um
Saetak iskonskoga svijeta kakav je do sada skiciran pokazuje da
su njegove unutarnje podjele privremene i ne postoji uzviena
stvarnost koja ga relativizira. Sve bi to, ipak, bilo jednako nizu nula bez
znamenke koja im dodjeljuje vrijednost kad ne bismo predstavili
boanski izvor iz kojeg se vjeruje da je svijet nastao ili, u drugim
inaicama, boanskim ureivaima koji stvaraju red iz kaosa.
Prisutnost tih boanstava uvodi pitanje teizma u iskonskim
tradicijama i moramo ga pozorno razmotriti jer je rije o vrlo
osjetljivom pitanju.
Uobiajeni stereotip prikazuje iskonske religije kao politeistike i
to nije potpuno pogreno ako ta rije oznaava da se boansko moe
zgusnuti u svetim mjestima i spustiti se na konkretne objekte. Ali to
nema nikakve veze s apsolutnim, olimpskim i openito sredozemnim
politeizmom s kojim se Biblija morala natjecati. Takoer, ne bori se ni
protiv jednoga Vrhovnog iji su brojni bogovi njegovi prikazi ili izrazi.
Knjiga Wilhelma Schmidta u dvanaest svezaka, Podrijetlo ideje o
~ 442 ~

BU&CW

Bogu,12 zakljuuje da je svako tada poznato pleme knjiga je

objavljivana izmeu 1912. i 1955. imalo svojega Velikog Boga koji
ivi i djeluje preko svojih zamjenika. Primjerice, pleme Yoruba iz
zapadne Afrike nikad ne usporeuje svoje Vrhovno Bie, Olodimave, s
manjim boanstvima (orisa) kao to ni Edo ne zamjenjuju Osanobuwu
s ebom. ak i ako Schmidt prenaglaava tvrdnju, to nije previe vano
jer pravo pitanje nije identificiraju li iskonski narodi na izravan nain
Vrhovno Bie koje koordinira bogovima, nego osjeaju li to bie bez
obzira imenuju li ga i identificiraju ili ne. Dokazi upuuju na to da
osjeaju. Kao to Navaho umjetnik Carl Gorman istie: Neki istraivai
Navaho religije kau da nemamo vrhovnoga boga zato to on nema
ime. To nije tono. Vrhovno Bie nema ime zato to se ne moe
spoznati. Ono je jednostavno Nepoznata Mo. Mi ga tujemo kroz
njegovo djelo jer on je sve u svojem djelu. Razliiti oblici njegova djela
imaju dio njegova duha u sebi.13 Tko eli, moe to nazvati
panteizmom ili polimonoteizmom. injenica ostaje da, premda
iskonske religije na manje iskljuiv nain potvruju boansko
Jedinstvo i u nekim ga sluajevima ak prekrivaju, u sebi ne sadre
nita to se moe usporediti s antropomorfnim politeizmom ranih
Europljana. Rije je samo o tome da sveti, wakan kako ga Siouxi
nazivaju, ne mora biti iskljuivo vezan ili uope svjesno vezan za
raspoznatljivo Vrhovno Bie.
Zapravo, vezujui ga na taj nain, neto moe biti izgubljeno, a taj
gubitak je uklanjanje svetosti iz stvari koje su odvojene od Boga. To
nas dovodi do vjerojatno najvanijeg obiljeja ivue iskonske
duhovnosti, onoga to je nazvano njezinim simbolikim
mentalitetom.14 Simbolika vizija stvari u svijetu vidi prozirnima u
odnosu na njihov boanski izvor. Bez obzira je li taj izvor odreen ili
nije, svjetovni objekti otvoreni su njegovu svjetlu. Fiziki prikaz
predstavlja vodu u jezeru u egzistencijalnoj izdvojenosti jer, to se tie
onoga to oko biljei, tijelo vode postoji kao stvarnost samo po sebi. Iz
toga suvremena misao moe dalje obrazlagati da je voda sainjena od
kisika i vodika, a ako eli duhovno objanjenje, vodi moe pripisati
alegorijsko znaenje. Ipak, modernost najee ne prepoznaje
~ 443 ~

BU&CW

ontoloku vezu izmeu materijalnih stvari i njihovih metafizikih,

duhovnih korijena. U tom su pogledu iskonski narodi bolji metafiziari
premda je njihova metafizika, ondje gdje je izgovorena a vidjeli smo
da to ne mora biti najee mitskog oblika. Kad su etnolozi objavili
da Algonkini nemaju manitua (duha) izvan svijeta pojavnosti, to je
jednostavno znailo da nisu znali da za iskonski um pojavnosti nikad
ne postoje potpuno neovisno. Prijatelj Crnoga Losa kojeg smo ve
spomenuli ovako je to objasnio:
Onima koji tradiciju crvenoga ovjeka gledaju izvana ili kroz
obrazovani um esto je teko razumjeti da nijedan objekt nije ono to
se ini da jest, nego je jednostavno blijeda sjena Stvarnosti. Zato je svaki
stvoreni objekt wakan, svet, i ima mo u skladu s uzvienou duhovne
stvarnosti koju odraava. Indijanac se pokorava pred cijelim djelom jer
su sve vidljive stvari stvorene prije njega i, budui da su starije od njega,
zasluuju potovanje.15
Student naroda Muisca u kolumbijskim visokim Andama
potvruje tu tvrdnju. Svi praiskonski ljudi vidjeli su vie u manje,
na nain da im je krajolik bio odraz vrhovne stvarnosti koja je
sadravala fiziku stvarnost; mogli bismo rei da su ovom
posljednjem dodali duhovnu dimenziju koja izmie modernom
ovjeku.16
Paul Rudin, kojeg smo ve spominjali, bio je, poput svakog
antropologa, nezadovoljan rairenim pogrenim dojmom da su
iskonski ljudi svi mistici. Tvrdio je da kod njih, kao i kod nas, nalazimo
dva opa tipa temperamenta: ovjeka od akcije i ovjeka koji
razmilja, tip koji gotovo iskljuivo ivi na razini koju bismo mogli
nazvati motorikom i tip koji zahtijeva objanjenja i pronalazi uitak u
nekom obliku misaonog razmiljanja. Ipak, Rudin ne bi, ni na
trenutak, rekao je, zanijekao da su misticizam i simbolizam kod tih
ljudi ee koriteni nego kod dananjih zapadnih Europljana Tek
kad smo u potpunosti zahvatili mistina i simbolika znaenja
ugraena u veinu djelovanja primitivnoga ovjeka moemo se nadati
~ 444 ~

BU&CW

da emo ga razumjeti.17 Kao primjer onoga o emu je govorio citirat

emo jednoga plemenskog ovjeka koji je rekao da su krugovi u
paukovoj mrei ljepljivi, a njegovi polumjeri nisu. To znai da e,
objasnio je, ako u ivotu luta s jedne na drugu stranu, ostati
zaglavljen, ali ako se kree prema njegovu sreditu, nee.
Ovaj ulomak ne bi trebao zavriti a da nismo spomenuli
karakteristian tip osobe, amana rairenog, ali ne univerzalnog u
plemenskim drutvima koji moe zaobii simbolizam i izravno
opaati duhovne stvarnosti. O amanima moemo razmiljati kao o
duhovnim majstorima, uz napomenu da se majstor definira kao osoba
iji su talenti, bili oni glazbeni (Mozart), knjievni (Shakespeare),
matematiki ili iz bilo kojega drugog podruja, toliko iznimni da
pripadaju drugom redu veliine. Izloeni velikim fizikim i
emocionalnim traumama u njihovim ranim godinama, amani se mogu
izlijeiti i reintegrirati svoje ivote na naine koji im stavljaju duhovne,
ako ne i kozmike, moi na raspolaganje. Te im moi omoguuju
komunikaciju s duhovima, i dobrim i zlim, pa od dobrih dobivaju mo,
a s drugima se bore kad je to potrebno. amani se bave lijeenjem i ini
se da imaju natprirodnu mo predvianja budunosti i pronalaenja
izgubljenih predmeta.

Zakljuak
Izmeu iskonskih i povijesnih religija, ini se da je vrijeme na
strani posljednjih jer, iako bi danas milijuni ljudi voljeli vidjeti
nastavak iskonskoga naina ivota, malo je vjerojatno da e se to
dogoditi. Ondje gdje nije nametnuta, civilizacija je zavodniki
privlana i ne moemo izolirati iskonske narode koji jo uvijek postoje,
konzervirati ih u postojeem obliku da ih antropolozi mogu
prouavati, a mi ostali idealizirati kao simbole naega izgubljenog raja.
Posljednja tema u ovom poglavlju jest pitanje kako e se industrijski
narodi ponaati prema iskonskima u, ini se, kratkom vremenu koje im
je preostalo na ovomu planetu.
~ 445 ~

BU&CW

Povijesne religije uglavnom su napustile svoje ranije misionarske

planove za neznaboce kako su ih nekad omalovaavajue nazivali.
Ako ita, klatno se zanjihalo u suprotnom smjeru, prema
romantiziranju iskonskoga. Zastraeni nemilosrdnim utilitarizmom
tehnolokoga drutva i prividnom nesposobnosti da uzdri svoju mo
razaranja ljudi i planeta, urbani narodi poeli su se nadati da je mogu
temeljito drukiji nain ivota i povezali su se iskonskim narodima da
podre tu nadu. U sve to ukljuena je i krivnja jer se potomci onih koji
su imali mo suoavaju s nainima na koje su njihovi preci
podcjenjivali, pljakali i unitavali one koji je nisu imali. Jesu li stvari
mogle ispasti drukije, s obzirom na ono to su osvajai onda razumjeli
i naizgled neodoljivu sklonost onih koji imaju mo da je zloporabe,
neemo nikada znati. Ono to znamo, i sada to barem priznamo, jest da
se dogodio holokaust na globalnoj razini.
S pozitivne strane moemo rei kako sad razumijemo da smo
pogrijeili u procjeni tih ljudi. Iskonski narodi nisu primitivni i
necivilizirani, a pogotovo nisu divljaci. Oni nisu nazadni, nego su
drukiji. Nisu slabiji, nego su osamljeni. Shvaajui tu istinu i ostavivi
podcjenjivanja iskonskih tradicija iza sebe, na trenutak emo se vratiti
svojoj trenutanoj sklonosti njihovu romantiziranju jer postoji vid toga
nagona koji nije do kraja shvaen.
Razoaranje sloenou i pogrekama industrijskoga ivota,
rascjepom izmeu ljudskih bia i prirode kao njihovih posljedica te
gorkim plodovima koje je ta podjela donijela, oblikovali su (kao to
smo rekli) sliku plemenskih naroda kao potpuno prirodnih. Smatramo
ih sinovima i kerima zemlje i neba, braom i sestrama ivotinja i
biljaka koji ive po prirodnim zakonima i ne uznemiruju osjetljive
ravnotee svojih ekolokih zona, blagim lovakim narodima koji su jo
uvijek u kontaktu s magijom i mitom koji nama oajniki trebaju.
Vidjevi ih takvima, pretpostavljamo da su im nai preci nalikovali u
tim pogledima i slavimo ih kao svoje junake. Postoji dubok,
podsvjestan razlog za takvo miljenje. Svaki narod, ukljuujui i nas,
mora misliti dobro o svojemu podrijetlu, to je dio zdravoga miljenja o
~ 446 ~

BU&CW

samome sebi. Zato suvremeni narodi koji nisu vie sigurni da ih je Bog
stvorio prebacuju dio Boje plemenitosti na izvor za koji
pretpostavljaju da su iz njega potekli, ponajprije na rano ovjeanstvo.
To je najdublji nagon iza mita o plemenitom divljaku izmiljenog u
osamnaestom stoljeu.
Moemo se nadati da smo sada konano spremni napustiti i
predrasude i idealiziranja iskonskih tradicija. Ako to uinimo, moda
emo preostale godine planetarnoga partnerstva proivjeti u
meusobnom potovanju voeni snom jednoga iskonskog
predstavnika da ipak budemo braa. Ako nam to uspije, jo uvijek
ima vremena da nauimo neke stvari od njih. Jer, zanemarujui mane
koje ovdje nisu tema, nije romantiziranje prenijeti ono to je John
Collier, nekadanji ameriki povjerenik za pitanja Indijanaca, rekao o
njima:
Imali su ono to je svijet izgubio: drevno, izgubljeno potovanje i
strast za ljudsku osobnost zajedno s drevnim, izgubljenim potovanjem i
strau za zemlju i njezinu mreu ivota. Od prije kamenog doba
njegovali su tu strast kao sredinju, svetu vatru. Trebamo se nadati da
emo je obnoviti u svima nama.18

Prijedlozi za itanje
Esej Roberta Bellaha o Religijskoj evoluciji u njegovoj knjizi Iza
vjerovanja (Berkeley i Los Angeles: University of California Press,
1991.) obavio je najbolji posao smjetanja iskonskih naroda u
povijesnu perspektivu. Iza primitivnoga Sama Gilla (Englewood
Cliffs, NJ: Prentice-Hall, 1982.) ispravlja brojne duboko ukorijenjene
pogreke koje smetaju naemu pristupanju njima i pokuava razviti
samosvjesniji pristup prouavanju njihovih religija.
Za afrike religije vidi Noel King, Afriki kozmos: Uvod u religiju
Afrike (Belmont, CA: Wadsworth Publishing Company, 1986.) i John
Mbiti, Uvod u afriku religiju (New York: Praeger, 1975.).
~ 447 ~

BU&CW

Knjiga Josepha Epesa Browna Duhovna ostavtina amerikih

Indijanaca (New York: Crossroad, 1989.) odnosi se prema tradicijama
izvornih Amerikanaca sveobuhvatno. Pernato Sunce Frithjofa Schuona
(Bloomington, IN: World Wisdom Books, 1990.) mjeri njihove
metafizike dubine u rijeima i slikama.
Knjige dostupne u hrvatskim knjinicama: Levi-Strauss, C., Divlja
misao, Zagreb, Golden marketing, 2001.; Durkheim, E., Elementarni
oblici religijskog ivota, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko
socioloko drutvo, 2008.

Biljeke
1. Tom Harrisson, Divlja civilizacija (New York: Alfred Knopf,
1937.), 45, 344, 353.
2. R. St. Barbe Baker, Afriki bubnjevi, 145, citirano u Ananda K.
Coomaraswamy, Bauk pismenosti (Pates Manor, Bedfont, Engleska:
Perennial Books, 1949. 1979.), 38.
3. W. G. Archer, Journal of the Bihar and Orissa Research Society,
29:68.

4. Edward Prior i Arthur Gardner, Izvjetaj o srednjovjekovnoj

figurativnoj skulpturi u Engleskoj (Cambridge: Cambridge University
Press, 1912.), 25.
5. Paul Radin, Primitivni ovjek kao filozof (New York: Dover
Publications, 1927./1957.), 61.
6. Autoru je dogaaj prepriao poglavica Oren Lyons.

7. Claude Levi-Strauss, Divlja misao (Chicago: The University of

Chicago Press, 1966.), 10.
8. Mircea Eliade, Sveto i profano, 1957. Ponovljeno izdanje. (New
York: Harcourt Brace Jovanovich, 1959.), 75.
9. Jamake Highwater, Iskonski um (New York: Harper & Row,
1981.), 13.
~ 448 ~

BU&CW

10. Izvijestio Joseph Epes Brown, Duhovna ostavtina amerikih

Indijanaca, 1987., ponovljeno izdanje (New York: Crossroad, 1989.),
73-74.
11. Ovaj paragraf kao i idui puno duguju lanku Roberta Bellaha
o Religijskoj evoluciji u njegovoj zbirci eseja Iza vjerovanja, 1970.,
ponovljeno izdanje (Los Angeles i Berkeley: University of California
Press, 1991.).

12. Skraena na engleskom jeziku kao Wilhelm Schimdt,

Podrijetlo i rast religije: injenice i teorije, prijevod H. J. Rose (London:
Methuen & Co., 1931.).
13. Citirano u Joseph Epes Brown, Oblici kontemplacije kroz
djelovanje: Sjevernoameriki Indijanci, u Main Currents in Modern
Thought 30, br. 2 (Studeni/Prosinac, 1973.): 58-59.

14. Kao u poglavlju o Simbolikom umu, u knjizi Frithjofa

Schuona Pernato Sunce (Bloomington, IN: World Wisdom Books,
1990.).
15. Iz pisma kojeg je napisao Joseph Epes Brown, citirano u
Schuon, Pernato Sunce, 47.

16. Francois Petitpierre, Simboliki krajolik Muisci, Studies in

Comparative Religion (Zima 1975.): 48.
17. Radin, Primitivni ovjek, 230, 212, 208.
18. John Collier, Indijanci obiju Amerika (New York: New
American Library, 1947.). Neznatno izmijenjeno od stranice 1 do 7.

~ 449 ~

BU&CW

X. Posljednji pregled
Najoitije pitanje koje se namee na kraju ovoga pregleda je: to
smo dobili iz njega? Je li nam ikako koristio?

Bilo bi iznenaujue da nismo usput doznali neke injenice: to

su joge, Budhinu analizu uzroka dislokacije ivota, Konfucijev ideal
pravoga gospodina, to oznaavaju simboli yin/yang, doslovno
znaenje rijei islam, to Izlazak znai idovima, to je bila radosna
vijest koja je uzbudila rane krane i tako dalje. Takve injenice ne
treba podcijeniti jer dobro opskrbljen um ini svijet s kojim se susree
zanimljivijim. Ali je li to sve?

Iz gradiva knjige moda su se pojavila nova pitanja ili su neka

stara dobila novu vanost. Nameu nam se tri takva pitanja i njihovim
emo razmatranjem zaokruiti ovu studiju. Prvo, kako emo urediti ili
strukturirati religije koje smo prouili? Nakon to smo ih pregledali
pojedinano, to sad mislimo o njihovim meusobnim odnosima?
Drugo, imaju li one ita zajedniko za rei svijetu kao cjelini? S obzirom
na njihovu raznolikost, govore li usklaenim glasom o ijednom vanom
pitanju? Tree, kako se trebamo ponaati u svijetu koji je religijski
pluralistiki ondje gdje je uope religiozan?

Odnosi meu religijama

Na pitanje kako urediti religije, nude se tri odgovora. Prvi kazuje
da je jedna od svjetskih religija nadmona drugima. Sada kad narodi
svijeta bolje upoznaju jedni druge, taj se odgovor uje rjee nego prije,
ali svejedno ga ne bismo trebali odbaciti. Prvo poglavlje ove knjige
sadri rijei Arnolda Toynbeeja koje kazuju da nitko ne zna dovoljno
da bi mogao sa sigurnou rei je li jedna religija nadmona drugima ili
nije pitanje i dalje ostaje otvoreno. Istina je da ova knjiga nije
pronala nita to jednoj tradiciji daje prednost pred drugima, ali to bi
~ 450 ~

BU&CW

mogla biti posljedica vrste knjige o kojoj je rije: ona naelno izbjegava
usporedbe. Nita u komparativnom prouavanju religija ne zahtijeva
da one kod itatelja prijeu ciljnu crtu nerijeenim rezultatom.
Drugi odgovor nalazi se na suprotnom kraju spektra. Prema
njemu sve su religije u osnovi sline. Razlike se priznaju, ali one su,
prema ovom drugom pogledu, sporedne u usporedbi s velikim i
trajnim istinama oko kojih se religije ujedinjuju.

Taj stav odgovara naoj tenji za ljudskim zajednitvom, ali kad

ga se detaljnije proui, pokazuje se kao najsloeniji od triju ponuenih
odgovora. Jer im se odmaknemo od neodreenih openitosti
svaka religija ima neku inaicu Zlatnoga pravila ili svi vjerujemo u
neku vrstu neega, kao to je lan parlamenta jednom smjelo izjavio
nakon otre rasprave u Donjem domu u vezi s Knjigom molitvi on
potone na injenici da se religije razlikuju u onome to smatraju
kljunim, a to manje vanim. Hinduizam i budizam razili su se na tom
pitanju, kao i idovstvo, kranstvo i islam. Alexander Campbell je u
devetnaestom stoljeu pokuao ujediniti protestante na temelju
njihova zajednikog prihvaanja Biblije kao uzora za vjeru i
organizaciju. Na njegovo iznenaenje otkrio je da voe denominacija
nisu spremni priznati kako je ujedinjujue naelo koje je on predloio
vanije od njihovih posebnih nauka. Njegov je pokuaj zavrio
dodavanjem jo jedne denominacije Kristovih uenika (Kranske
crkve) protestantskom popisu. Na svjetskoj razini Bahaullahova je
misija zavrila na isti nain. Bahai, koji je nastao u nadi ujedinjenja
velikih religija na temelju njihovih zajednikih vjerovanja, naposljetku
je postao jo jedna od mnogih religija.
Budui da je ovo drugo stajalite utemeljeno na nadi da e
jednoga dana moda postojati jedna svjetska religija, dobro je da se
ponovno podsjetimo ljudskoga elementa u religijskoj jednadbi.
Postoje ljudi koji ele imati vlastite sljedbenike. Njima je drae
predvoditi vlastito stado, bez obzira koliko bilo malo, nego biti drugi u
hijerarhiji velike kongregacije. Zbog toga zakljuujemo da bismo, kad
bi se sutra dogodilo da imamo samo jednu religiju, vjerojatno ve dan
~ 451 ~

BU&CW

poslije imali dvije.

Tree poimanje naina na koji su religije povezane usporeuje ih
s obojenim prozorskim staklom iji odlomci dijele sunevo svjetlo u
razliite boje. Ta analogija doputa znaajne razlike meu religijama a
da se ne izjanjava o njihovoj vrijednosti. Ako se narodi svijeta
razlikuju po svojim temperamentima, te razlike utjeu i na nain na
koji im se Duh pojavljuje. Moemo rei da ga se vidi iz razliitih kutova.
Izreeno jezikom otkrivenja, da bi se Boga ulo i razumjelo, boanske
bi objave morale biti iznesene govorom svakoga pojedinog sluatelja.
Kuran je iznio neto slino u suri 14,4: Nikad nismo poslali glasnika
osim na jeziku njegova naroda kako bi im on mogao uiniti poruku
jasnom.
Nakon to smo iznijeli tri oita naina na koje se svjetske religije
mogu urediti, okreemo se onome to bi mogle zajedniki rei svijetu
kao cjelini.

Mudrosne tradicije
U prvom poglavlju knjige spomenuli smo retoriko pitanje T. S.
Eliota: Gdje je znanje koje je izgubljeno u informaciji? Gdje je mudrost
koja je izgubljena u znanju? ak i prije toga, u jednom od epigrafa
knjige, naveli smo izjavu E. F. Schumachera da nam treba odvanost
kako bismo potraili savjet i profitirali od tradicija mudrosti ljudskog
roda. Te su tradicije bile tema ove knjige. Kakvu mudrost one nude
svijetu?1
U tradicionalnim vremenima pretpostavljalo se da otkrivaju
krajnju prirodu stvarnosti. U esnaestom i sedamnaestom stoljeu
znanost je poela sumnjati u tu pretpostavku jer sveti tekstovi
dokazuju samo svoje istine, dok znanstvenu hipotezu mogu dokazati i
nadzirani eksperimenti. Meutim, nakon tri stoljea zbrke oko tog
pitanja, vidimo da takvi dokazi vrijede samo za empirijski svijet.
Dragocjeni vidovi stvarnosti njezine vrijednosti, znaenje i svrha
~ 452 ~

BU&CW

izmiu sredstvima znanosti kao to more izmie ribarskoj mrei.

Gdje da se onda okrenemo u potrazi za savjetom u vezi s
najvanijim stvarima? Spoznaja da nam znanost ne moe pomoi
ponovno otvara vrata ozbiljnom pogledu na ono to mudrosne
tradicije predlau. Njihov sadraj nije uvijek trajno mudar. Moderna je
znanost zamijenila njihove kozmologije i zato drutvena pravila
njihova doba koja odraavaju te kozmologije odnosi meu
spolovima, klasne strukture i slino moraju biti preispitana u svjetlu
promjenjivih vremena i neprekidne borbe za pravdu. Ali provuemo li
cjedilo kroz svjetske religije kako bismo izvukli njihove zakljuke o
stvarnosti i nainu na koji ivot treba ivjeti, ti nam zakljuci poinju
izgledati kao izdvojena mudrost ljudske vrste.
Koja su obiljeja te mudrosti? U podruju etike Dekalog nam
vie-manje donosi meukulturalni pregled. Trebamo izbjegavati
ubojstvo, krau, laganje i preljub. To su minimalne smjernice (donekle
su proirene u poglavlju o idovstvu), ali nisu zanemarive, to e nam
odmah postati jasno pokuamo li zamisliti koliko bi svijet bio bolji da
su univerzalno potovane.
Nastavimo li dalje od te etike osnove prema vrsti ljudi kakvima
bismo trebali teiti postati, susreemo se s vrlinama, a mudrosne
tradicije imenuju tri: poniznost, milosre i istinoljubivost. Poniznost
ne znai poniavanje samoga sebe. Ona je sposobnost da gledamo sebe
u drutvu drugih kao jedno, ali ne vie od jednoga. Milosre prebacuje
tu cipelu na drugu nogu. Ono znai smatrati svojega blinjeg takoer
jednim, potpuno jednim kao i samoga sebe. A kad je rije o
istinoljubivosti, ona ide dalje od minimuma govorenja istine prema
uzvienoj objektivnosti, sposobnosti da stvari vidimo tono onakvima
kakve jesu. Prilagoditi svoj ivot tome kakve stvari doista jesu znai
ivjeti autentino.
Azijske religije veliaju iste tri vrline dok istodobno naglaavaju
prepreke koje se moraju svladati do njihova ostvarenja. Budha je te
prepreke identificirao kao pohlepu, mrnju i obmanu i nazvao ih tri
otrova. U onoj mjeri u kojoj se one uklone, zamjenjuju ih nesebinost
~ 453 ~

BU&CW

(poniznost), samilost (milosre) i vienje stvari u njihovoj Takovosti

(istinoljubivost). Premda je rije vrlina sad obiljeena moralizmom,
mudrosne tradicije naglaavaju korijensko znaenje rijei koje naginje
prema moi, a filozofski je taoizam ostao posebno usmjeren na to
izvorno znaenje. Element moi u vrlini nasluujemo kad ljudi
govore, kao to to jo uvijek povremeno ine, o vrlini lijeka.
Kad se okrenemo vienju, odnosno nainu na koji mudrosne
tradicije prikazuju krajnji karakter stvari, na vidjelo izlaze tri toke.
Religije poinju uvjeravajui nas: kad bismo mogli vidjeti cijelu
sliku, drali bismo je vie ujedinjenom nego to to pretpostavljamo.
ivot nam ne daje pogled na cjelinu. Vidimo samo ulomke, a sebinost
groteskno iskrivljuje na pogled. Stvari koje su nam bliske prisvajaju
pretjeranu vanost, dok ostatak gledamo hladnom nepristranou. Kao
da je ivot velika tapiserija koju gledamo s njezine pogrene strane.
Zbog toga se ini kao zbrka vorova i niti koja se najveim dijelom
doima potpuno kaotinom.
Iz ljudske toke gledita mudrosne tradicije su najdugotrajniji i
najozbiljniji pokuaji nae vrste da iz zbrke s ove strane tapiserije
izvede obrazac koji, na njezinoj ispravnoj strani, daje znaenje cjelini.
Budui da ljepota i sklad dizajna proizlaze iz naina na koji su povezani
njegovi dijelovi, dizajn na te dijelove prenosi znaenje koje mi,
gledajui samo ulomke dizajna, najee ne opaamo. Mogli bismo ak
rei da je to pripadanje cjelini, kao to dijelovi slike ukazuju, prava
sutina religije (religio, ponovno povezivati); tema izmirenja opletena
je oko svakoga njezina izriaja. Budisti spajaju paleve kao simbol
nadilaenja dvojnosti, a Advaita Vedanta potpuno negira ikakvu
dvojnost.

Druga tvrdnja mudrosnih tradicija o stvarnosti nagovijetena je u

prvoj. Ako su stvari protkane velikim dizajnom, one nisu samo
ujedinjenije, ve su i bolje nego to izgledaju. Nakon to smo
umjetnou (preko tapiserije) simboliki doarali jedinstvo svijeta,
drugu emo toku alegorijski doarati astrofizikom. Ta je toka
vrijednost stvarnosti jer ako je zakljuak astronomije njezina presuda
~ 454 ~

BU&CW

da je svemir vei nego to to ljudska osjetila otkrivaju, zakljuak

mudrosnih tradicija je da je on bolji od onoga to mi razabiremo. I to
neusporedivo bolji, to znai da govorimo o vrijednosti koja odgovara
svjetlosnim godinama. Tien i tao, Brahman i nirvana, Bog i Alah, svi
nose obiljeja ensa perfectissium savrena bia. Zato mudrosne
tradicije obiluju ontolokim bogatstvom kakvo se ne pronalazi nigdje
drugdje. To se bogatstvo odraava u njihovoj procjeni ljudskoga bia
jer na nain na koji jedinstvo svijeta naznauje da bia pripadaju
svijetu, njegova vrijednost govori da dijele uzvienost svijeta.
Neizmjernost ljudskoga bia kakvim ga religije vide je izvanredna.
Odmah se sjetimo Atmana i Budha-prirode ili rabinskih anela koji idu
ispred ljudskih bia govorei: Nainite mjesta za sliku Boju. Sveti
Pavao kae da nas promatranje slave Gospodnje preobraava iz
jednoga stupnja slave u drugi (2. Korinanima 3,18).
Iza jedinstva stvari i njihove neprocjenjive vrijednosti nalazi se
trei predmet mudrosnih tradicija. Stvarnost je uronjena u neizbjeni
misterij, roeni smo u misteriju, ivimo u misteriju i u misteriju
umiremo. Ovdje moramo ponovno spomenuti pogoranja koja
nastupaju s vremenom jer se misterij danas poeo povezivati s
misterijima ubojstva koji, budui da su rjeivi, zapravo i nisu misteriji.
Misterij je posebna vrsta problema za koji ljudski um nema rjeenja.
to ga vie razumijemo, vie postajemo svjesni dodatnih imbenika
povezanih s njim koje takoer ne razumijemo. U misterijima ono to
znamo, i naa spoznaja o onome to ne znamo, postoje zajedno. to je
otok znanja vei, dulja je obala uenja. To je poput kvantnoga svijeta
to vie razumijemo njegov formalizam, taj nam svijet postaje
udniji.
Stvari su ujedinjenije nego to se to ini, bolje su nego to se ine
i tajanstvenije nego to se ine tvrdnja poput ove proizlazi kao
najvii zajedniki nazivnik izvjetaja mudrosnih tradicija. Kad tome
dodamo osnovicu koju odreuju za etiko ponaanje i njihov opis
ljudskih vrlina, pitamo se znai li to da je smiljena mudrija platforma
za ivot. U sreditu religijskoga ivota nalazi se posebna vrsta radosti,
~ 455 ~

BU&CW

mogunost sretna zavretka koja se razvija iz nuno bolnih poetaka,

obeanje o prihvaanju i nadilaenju ljudskih tekoa. U naim
svakodnevnim ivotima imamo samo nagovjetaje te radosti. Kada
doe, ne znamo je li naa srea najrjea ili najuobiajenija stvar na
zemlji jer je nalazimo u svim zemaljskim stvarima, dajemo i primamo,
ali ne moemo je zadrati. Kad su ti nagovjetaji nai, ne ini se nimalo
udnim biti sretan, ali kad ih izgubimo, udimo se kako je takvo
edensko zlato moglo biti nae. Ljudska mogunost je, religije nam
govore, preobraziti nae bljeskove uvida u trajno svjetlo.

Ipak, ukupni svijet, posebice suvremeni svijet, nije uvjeren u

takav pogled. On ne moe prihvatiti smionost te tvrdnje. I to da
radimo? To je nae posljednje pitanje. Je li religija za nas dobra ili loa
rije, prihvaamo li (ako je to nakon svega dobra rije) jednu religijsku
tradiciju ili u nekoj mjeri otvaramo ruke svima, kako se ponaati u
pluralistikom svijetu razlomljenom ideologijama, nekim svetim,
nekim profanim?
Mi sluamo.

Sluanje
Ako nas privue jedna od mudrosnih tradicija, poinjemo tako
to je sluamo. Ne nekritiki jer nove okolnosti ue nove dunosti i sve
ogranieno ima nekakve nedostatke. Ipak, sluamo je puni oekivanja
znajui da sadri vie istine nego to moe biti sadrano u jednom
ivotnom vijeku.
Ali sluamo i vjere drugih, ukljuujui i sekulariste. Prve sluamo
zato to, kao to je ova knjiga na poetku primijetila, to zahtijeva nae
doba. Drutvo danas ne moe biti jedna tradicija, ono je cijeli planet.
Svijet svakim danom postaje sve manji ostavljajui razumijevanje
jedinim mjestom gdje mir moe nai dom. Nismo pripremljeni za
ponitavanje udaljenosti koje je izazvala znanost. Tko je danas
spreman prihvatiti uzvienu jednakost naroda? Tko se ne mora boriti s
~ 456 ~

BU&CW

nesvjesnom sklonou da ono strano izjednai s loijim? Neki od nas

preivjeli su ovo najkrvavije od svih stoljea, ali ako e njegova
iskuenja biti poroajni bolovi, a ne smrtni hropac, znanstveni
napredak ovoga stoljea mora pratiti jednak napredak u ljudskim
odnosima. Oni koji sluaju, rade za mir, mir koji nije izgraen na
duhovnim ili politikim hegemonijama, nego na razumijevanju i
meusobnoj brizi. Jer razumijevanje, barem u podrujima koja su
uroeno plemenita poput velikih vjera ovjeanstva, donosi
potovanje, a potovanje otvara put za viu silu, ljubav jedinu silu
koja moe ugasiti plamen straha, sumnje i predrasuda i osigurati
sredstva pomou kojih stanovnici ove male, ali dragocjene Zemlje
mogu postati jedno jedni drugima.
Dakle, razumijevanje moe dovesti do ljubavi. Ali vrijedi i
obrnuto. Ljubav donosi potovanje i te dvije stvari su reciprone. Zato
moramo sluati kako bismo razumjeli, ali moramo sluati i kako bismo
uveli samilost koju sve mudrosne tradicije propisuju jer je nemogue
voljeti drugoga a da ga ne ujemo. elimo li biti vjerni tim religijama,
moramo paziti na druge duboko i spremno kao to se nadamo da e i
oni na nas. Thomas Merton izrekao je istu misao kazavi da nam Bog
govori na tri mjesta: u tekstovima, u naem najdubljem biu i u glasu
stranca. Moramo imati ljubaznost za primanje i davanje jer nema
boljeg naina depersonalizirati drugoga nego tako da samo govorimo i
ne sluamo.
Isus je, blagoslovljeno mu ime, rekao: ini drugima to bi elio
da oni ine tebi. Budha je, blagoslovljeno i njegovo ime, rekao: Onaj
koji eli moe dosegnuti najvee visine ali mora biti voljan uiti.
Ako na ovom mjestu ne citiramo i druge religije, to je zato to bi
njihove rijei bile suvine.

Biljeke
1. Tradicionalno su filozofija i religija djelovale zajedno, ali
budui da ih je modernost razdvojila, moramo primijetiti da
~ 457 ~

BU&CW

Schumacher filozofiju do Descartesa ukljuuje u mudrosne tradicije.

Vidi njegovu knjigu Vodi za zbunjene (New York: Harper & Row,
1976.) i moju Zapadna filozofija kao velika religija u Alan Olson i
Leroy Rouner, Transcendentnost i sveto (University of Notre Dame
Press, 1981.).

~ 458 ~

BU&CW

Indeks
Abraham, u islamu, ; u idovstvu, ; abrahamske religije, tri,
Alah, etimologija,
Albright, William, citat, b.4

al-Ghazali, citat,
al-Hallaj, ; citat,

Ali (Muhamedov zet),

anatta,

Anderson, Bernhard, citat, b.3

Angelus Silesius, citat,
anicca,

Apostolsko vjerovanje,
Arapi, jezik, ; velianstveni uspon,

Arhat, ; opisan, ; kao ideal theravadskoga budista,

Arijevci,
asane,
Aoka,

Atman ; istovjetnost s Brahmanom,

Augustin, citat,
avatar(i),

Ayres Lew, citat, b.

B
Bahai,

~ 459 ~

BU&CW

Balazs, Etienne, citat,

Berdyaev, Nicholas, citat,

Betjeman, John, citat,
Bhagavadgita,

Bhagavata Purana, citat,

bhakti joga, ; kranske paralele, ; kao relacijska,

Biblija, muslimanski pogled na, ; protestantski pogled na,

Blofeld, John, citat,

Bodhidharma,
bodhisattva, opisan, ; kao mahayanski ideal, ; Bodhisattva zavjet,
prihvaen u hinduizmu,
Boehme, Jacob, citat o magiji,
Bog, definiran, ; u budizmu, ; kranski trojstveni pogled na, ; u
hinduizmu, ; u islamu, ; u idovstvu, ; kao neopisiv, ; osobni
nasuprot nadosobnom,
Boje djelo, doktrina o, u islamu, ; u idovstvu,
Brahma, ; no,
brahman(i), . Vidi kasta.

Brahman, ; kao Atman, ; kao sat (postojanje), chit (svjesnost) i ananda

(blaenstvo), ; kao Brahma (stvaratelj), Vina (odravatelj) i iva
(razaratelj), ; kao osobni (saguna) i nadosobni (nirguna),
Brown, Joseph Epes, citat, b.
Brunner, Emil, citat,

Budha, Gautama, ivot, ; pristup religiji, ; kritika hinduizma, ; osobnost,

budizam, theravada nasuprot mahayani, ; theravada, kao budistika
civilizacija, ; tibetanski, ; zen, . Tri zavjeta, ; etiri plemenite vrline, ;
teizam u,
budha, etimologija,
~ 460 ~

BU&CW

C
Calvin, John, citat,

Chan, Wing-tsit, citat,

chi,
Chuang Tzu,

chun tzu,
Collier, John, citat o amerikim Indijancima,

Crkva, kranska, ; vidljiva i nevidljiva, ; pravoslavni pogled na,

Crni Los,

etiri usputna prizora, u budizmu,

D

Dalaj-lama,
Darwin, Charles Galton, citat,
Dewey, John, citat,

Dhammapada,
dikr (sjeanje), u sufizmu,
Diogen, citat, 7
Doketsko krivovjerje,

Donne, John, citat o Kristu,

Dostojevski, Fjodor, citat,
Duh Sveti,
Duhovi,

~ 461 ~

BU&CW

dukkha,
D

dihad,

diva(e),

E
Eddington, Arthur, citat,
ekonomija, islamska,
Eliade, Mircea,
Eliot, T. S., citat,

euharistija/misa,

F
fana (gaenje), u sufizmu,

Fiorenza, Elizabeth Schssler, citat, b.6

Frankfort, Henri, citat, b.2
Franklin, Benjamin,
Freud, Sigmund,
Frost, Bede, citat,
G

Ghandi, Mahatma, ; o nedodirljivima, ; o Bhagavadgiti,

Gobind Singh, Guru,
Govinda, lama,
Graham, A. C., citat, b. , b.

~ 462 ~

BU&CW

Granth Sahib,

grijeh, u kranstvu, ; u idovstvu, islamski ekvivalent,

guru, ; u sikhizmu,
H
Hadida,

hadis,
Haldane, J. S., citat,

hanife,
Heschel, Abraham, citat, b.9
Hidra,

hinduizam, dualistiki i nedualistiki,

Hitti Philip, citat,
hodoae, u islamu,
Holmes, Oliver Wendell, citat,
Hume, David,
Huxley, Aldous, citat,
I
Ibsen, Henrik, citat,

individualizam, suprotnost konfucijanizmu,

Ingersoll, Robert, citat,
Inkarnacija, kranska doktrina o,
Iqbal, Muhammad, citat, b.
Irenej,
Isherwood, Christopher, citat,

~ 463 ~

BU&CW

Ishvara,

islam, pogreno tumaen, ; korijensko znaenje,

isposnitvo, Budhino odbacivanje,

Isus, ; ivot, ; kao karizmatski udotvorac, ; sukob s farizejima, ; kakvim

su ga doivljavali njegovi sljedbenici, ; njegov politiki program, ;
uskrsnue, ne oivljenje, ; uporaba jezika,
ita,
Ivan od Kria, citat,
Izrael, drava,
J

James, William, citat, ; o predanju,

japam,
Jataka prie,
jen
jnana joga,

joga(e), ; definirane, ; etiri, ; hatha, ; bhakti, ; jnana, ; karma, ; raja, ;

taoistika,
Jung, Carl, citat,
K
Kali,

Kama,
Kant, Immanuel, citat, 8

karma joga, ; u obliku ljubavi, ; u obliku odvojenosti,

karma, doslovno znaenje, ; zakon, ; Budha o,
karuna,

~ 464 ~

BU&CW

kasta, ; b. , ; izopenici,
Kaur,
Kelvin, Lord, citat,
kensho/satori,

Khalsa,
Kierkegaard, Soren, citat,

King, Martin Luther, citat,

Klausner, Joseph, citat,

koan,
konfucijanizam, kao smiljena tradicija, ; kao dravna religija, ; neo-,

Konfucije, ivot, ; o starosti, ; o obitelji, ; o doktrini sredine, ; o pet

osnovnih odnosa, ; o odreivanju imena, ; utjecaj, ; religijski pogledi,
Krist, kristologija,
Krina,
Kublaj-kan,
Kuran, ; doslovno znaenje, ; odnos prema Starom i Novom zavjetu, ;
Nestvoreni, ; drukiji od ostalih svetih tekstova,
Kwan Yin,
L

Lao Tzu, ivot, ; Konfucijev susret s,

Levi-Bruhl, Lucien, citat,

Levi-Strauss, Claude, citat,

Lewis, C. S., citat,
Lewontin, R. C., citat, b.6
li,
lila,

~ 465 ~

BU&CW

Lippman, Walter, citat, b.

Luther, Martin, ; citat,
Lyons, Oren,

Lj
ljudska priroda, u konfucijanizmu, ; u hinduizmu, ; u islamu, ; u
idovstvu,
M

magija, ; razlika u odnosu na udo,

Mahakasyapa,
Malcolm X,
mandala(e),
Mandat Neba,
mantra(e),
Mara,
marifa,

maya,
Mayer, Carl, citat,

Medina/Jatrib,
mesija/mesijanizam,

misticizam, pravoslavni naglasak na,

mjesto, za razliku od prostora,
Mo Tzu/Mo Ti/mohizam, b.
moka,
molitva, u islamu,

moralnost, u idovstvu,

~ 466 ~

BU&CW

mudra(e),

mudrosne tradicije, religije kao,

Muhamed, ivot, ; najutjecajnija povijesna osoba,
Muhammad, Elijah,
Mller, Max, citat,
N
Nanak, Guru,

Nazijanski, Grgur, citat,

Nehru, Jawaharlal, citat, 4

Nietzsche, Friedrich, citat, 7

nirvana, ; paranirvana,
No sudbine, islamska,

Nono putovanje, Muhamedovo,

Nyanaponika Thera,
O

obitelj, kao prava kineska religija, ; proirena, u Kini,

obred, ; u idovstvu,
odnosi meu rasama, u islamu,
odricanje, Put, u hinduizmu,
Oppenheimer, Robert, citat,

osobnost, kao maska,

otkrivenje, definirano, ; u idovstvu,
Otkupljenje, kranska doktrina,
Otto, Rudolph,

~ 467 ~

BU&CW

P
Parker, Dorothy, citat,
Pascal, Blaise, citat,

Pasteur, Louis, citat,

patnja, u idovstvu, ; zamjenska,
pjevanje, tibetansko vieglasno,
Platon,
Plotin, citat,
povijest, idovski pogled na,

Prajnaparamita (Savrenstvo mudrosti) sutre,

pravda, idovski naglasak na,
pravila, Pet, u budizmu,

predanje, kao islamska vrlina, ; William James o,

Propovijed o cvijetu, Budhina,

proricanje, u drevnoj Kini,

prorok(proroci), etimologija, ; hebrejski, ; Muhamed, ; proroko naelo
u idovstvu,
protestantsko naelo,
R

Rabia,
Radin, Paul, citat, b.
raja joga,

Ramakrina,
Ramanuja,
ramazan,

~ 468 ~

BU&CW

realisti, kao Konfucijevi protivnici, b.7

reinkarnacija, u budizmu, ; u hinduizmu, . Vidi transmigracija.

religija(e), definirane, ; istovjetnosti meu, ; povijesne, razliite od
iskonskih, ; odnos izmeu,
revolucija, pravo na, konfucijanizam,
Rogers, Carl, citat,
Romanes, George, citat,
Rumi, Delaludin, citat,
Russell, Bertrand, citat,
S
sakramenti, kranski,
Saleki Franjo, citat,
samadhi,
samsara,
sangha,

sannaysin,

satori/kensho,
Schillebeeckx, E., citat,

Schumacher, E. F., citat,

Schweitzer, Albert,

seks, u idovstvu, ; u tantrikom budizmu,

Seng Tsan Povjerenje u srcu,
Shakespeare, William, o Isusu,
Shaw, George Bernard, citat,
Shelley, Percy Bysshe, citat,
sila, u islamu,

~ 469 ~

BU&CW

simbolizam, kao jezik religije, ; u iskonskim religijama, ; u sufizmu,

Singh, doslovno znaenje,

skande,

sloboda, ljudska, u islamu,

Spinoza, Baruch, citat,
Srednji put, u budizmu,

starosjedioci, australski,
starost, potovanje za, u konfucijanizmu, ; u iskonskim religijama,
Steffens, Lincoln, citat, 5
strijela premazana otrovom, parabola o,
Sudnji dan, u islamu,

sufi(ji)/sufizam, etimologija, : kao ezoteriki islam, ; u napetosti prema

egzoterikom islamu, ; tri oblika, ; zastranjivanja, ; sufijske prie,
suniti,
Surin, otac, citat,

ahada,
aman(i),
ankara,
ijiti,

intoizam,
iva,

T
tai chi chuan,
tanha,

~ 470 ~

BU&CW

tantra, ; tantriki budizam,

Tao Te Ching, ; v. poglavlje passim

tao, tri znaenja, ; v. poglavlje passim
te, u konfucijanizmu, ; u taoizmu,
Temple, William, citat,
teologija, definirana, ; kranska,
theosis,
Thomas, Dylan, citat, b.

tibetanski budizam, ; vieglasno pjevanje u,

tipovi osobnosti, koji odgovaraju etirima jogama,
totemizam,

Toynbee, Arnold, citat,

tradicija, u idovstvu,

transmigracija, Budha o, ; vidi reinkarnacija

Trojstvo, kransko,
Tu Wei-ming, citat, b. i b.
Tulsidas,

U
umirovljenje, u hinduizmu,

umjetnost(i), Konfucijevo potovanje za, ; taoistiki pristup,

upaye,
V

vajra,
vajrayana (tibetanski budizam),

~ 471 ~

BU&CW

via negativa, b.

vjera, protestantski pogled na,

Vrhovni bog,
vrijeme, iskonski pogled na,
W

Warren, Robert Penn, citat,

Watts, Alan, citat,
Weil, Simone, citat, b.
Wells, H. G., citat, ; o Isusu,
wen,

Whitehead, A. N., citat,

Wilson, Edmund, citat,
wu wei,

Y
yin/yang,
Z
zazen,

zen, vidi budizam

Zimmer, Heinrich, citat,

ene, poloaj u islamu,

idovstvo, savez u, ; Izlazak kao presudan za, ; intelektualna dimenzija,
; rabinsko,
~ 472 ~

BU&CW

rtvovanje, u Kini,

udnja, Put, u hinduizmu,

~ 473 ~

BU&CW

Zahvale
Ako ova knjiga postigne neto svojim sadrajem kao i dometom,
to e velikim dijelom biti zahvaljujui injenici da sam imao dobre i
korisne prijatelje.
Studenti Tehnolokog instituta Massachusetts, Sveuilita u
Syracusi, Sveuilita Hamline, Dravnog sveuilita u San Diegu i
Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyju pridruili su se onima s
Washingtonskog sveuilita u Saint Louisu (koji su sudjelovali u prvom
izdanju knjige) dajui poticajne kontekste u kojima su se koncepti
oblikovali.
Poglavlje koje je ostalo najslinije svojoj inaici iz prvog izdanja
je ono o hinduizmu koje zadrava autoritativni peat Swamija
Satprakashanande, tadanjega duhovnog voe Vedanta drutva iz
Saint Louisa. Profesori K. R. Sundararajan i Frank Podgorski pregledali
su neznatno izmijenjeni nacrt drugog izdanja, a dr. Gurudharm Singh
Khalsa provjerio je dodatak o sinkhizmu.
Druga samostalna poglavlja unaprijeena su prema prijedlozima
ovih savjetnika:
Budizam: profesor Masao Abe i dr. Edwin Bernbaum.
Konfucijanizam: profesor Tu Wei-ming.
Taoizam: profesori Ray Jordan i Whalen Lai, Steven Tainer.

Islam: profesori Seyyed Hossein Nasr i Daniel Peterson, Alan

Godlas i Barbara von Schlegell.
idovstvo: profesori Irving Gefter i rabin Aryeh Wineman.
Kranstvo: profesori Marcus Borg i Robert Scharlemann, otac
Owen Carroll, otac Leonidas Contas i brat David Steindl-Rast.
Iskonske religije: poglavica Oren Lyons naroda Onondaga i
profesori Robert Bellah, Joseph Brown, Sam Gill, Charles Long i Jill
~ 474 ~

BU&CW

Raitt.

Stephen Mitchell svojim je pjesnikim okom pregledao cijelu

knjigu i znaajno unaprijedio njezin stil. Scott Whittaker bio je
neprocjenjivo koristan kod provjeravanja bibliografskih referencija.
John Loudon bio je uzoran urednik.
Neizmjerno sam zahvalan svim navedenim pojedincima i
oslobaam ih odgovornosti za nain na koji sam upotrijebio njihove
prijedloge.
U potpuno odvojenoj kategoriji, ono to sam rekao o glavnoj
potpori za prvo izdanje knjige vrijedi jo vie za ovo drugo. Kad autori
zahvaljuju na pomoi svojim suprugama, najee pomislimo na
strpljivu druicu koja obazrivo, hodajui na prstima, obavlja kuanske
poslove zraei, moda, neiskazanom aurom divljenja i potpore. Iako
te vrline nisu odsutne u ovom sluaju, neto se mora dodati tom
prizoru: partnerica koja je radosno ukljuena u svaku reenicu,
predano proiava tekst, preureuje vjeto i matovito i (u sluaju
ovoga drugog izdanja) znaajno pridonosi ulomku o theravadskom
budizmu. Zbog tih je vrlina njezin mu slavan na vratima gdje sjedi sa
starjeinama zemaljskim.

~ 475 ~

BU&CW

Impressum

Nakladnik:
Znanje d. d.
Mandieva 2, Zagreb
Za nakladnika: Tomislav Vintar

Glavni urednik: Davor Uskokovi

Urednik: Tomislav Zagoda

Tehniki urednik: Nikica Ostarevi

Lektor: Jakov Lovri

Korektorica: Tanja Ratkovi

Tisak: Znanje d. d.
Mandieva 2, Zagreb srpanj 2010.
Naslov originala
Huston Smith
The Worlds Religions

Copyright 1991. Huston Smith, 1958. Huston Smith, 1986. Huston

Smith
Published by arangement with HarperCollins Publishers
~ 476 ~