DR - Muhamed Hamidullah-Uvod U Islam PDF

www.bosnamuslimmedia.wordpress.
com
NASLOV ORIGINALA:
INTRODUCTION TO ISLAM
LONDON 1980.
IZDAVA:
STARJEINSTVO ISLAMSKE ZAJEDNICE
SARAJEVO, JNA 81/1
PRIPREMA:
IZDAVAKA DJELATNOST EL-KALEM
ZA IZDAVAA:
Muhamed Mrahorovi
TIRA:
10.000 primjeraka
TAMPA:
UPI - RO Grafopak"
OOUR tamparija" Graanica
ZA TAMPARIJU:
Hajrudin udi
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com
Dr Muhammed Hamidullah
UVOD
U
ISLAM
III izdanje
Prevela s engleskog
Sabina Berberovi
Sarajevo, 1989. god.

3
SADRAJ
Strana
Sadraj ................................................................................................4
Biljeka o piscu ................................................................................ 10
Glava prva
UVOD .............................................................................................. 12
Arabija ..................................................................................13
Religija ................................................................................. 14
Drutvo ................................................................................15
Roenje ................................................................................ 15
Viteki red ............................................................................ 16
Javljanje religijske svijesti ................................................... 17
Objava .................................................................................. 18
Misija ....................................................................................19
Drutveni bojkot ...................................................................20
Mirad .................................................................................. 21
Iseljenje u Medinu ............................................................... 21
Reorganizacija zajednice ..................................................... 22
Borba protiv netrpeljivosti i nevjerovanja ........................... 23
Izmirenje .............................................................................. 24
Glava druga
OUVANJE IZVORNOG UENJA ...............................................28
Nain uvanja .......................................................................29
Izvori islama .......................................................................29
Istorija Kur'ana .....................................................................30
Sadraj Kur'ana .....................................................................35
Hadis .....................................................................................37
Slubeni dokumenti ..............................................................38
Kompilacija u vrijeme poslanika ..........................................41
4
Redakcije iz vremena Poslanikovih. drugova
(savrememenika)................................................................... 42
Zabrana pisanja hadisa .........................................................44
U kasnijim stoljeima ...........................................................45
Zakljuak ..............................................................................46
Glava trea
KONCEPCIJA IVOTA ..................................................................48
Islamska ideologija ...............................................................50
Vjerovanje u Boga d. . ...................................................... 54
Drutvo .................................................................................55
Nacionalnost .........................................................................56
Ekonomski ivot ...................................................................57
Sloboda volje i sudbina ........................................................ 57
Glava etvrta
OVJEK I NJEGOVA VJEROVANJA .......................................... 60
Bog d. . ..............................................................................61
Meleki ...................................................................................63
Objavljene knjige ................................................................. 67
Boiji poslanici .....................................................................68
Eshatologija ..........................................................................69
Predodreenje i sloboda volje .............................................. 72
Zakljuak ..............................................................................73
Glava peta
VRENJE VJERSKIH DUNOSTI ................................................74
Namaz ...................................................................................74
Post .......................................................................................80
Hadd ..................................................................................82
Zekat (porez za ope dobro) .................................................86
Zakljuak ..............................................................................90
Glava esta
NJEGOVANJE DUHOVNOG IVOTA - TESAVVUF................. 91
Sofa .......................................................................................93
5
Sutina misticizma (tesavvuf) .............................................. 93
Boija naklonost ...................................................................96
Naroiti akti ..........................................................................99
Zakljuak ............................................................................101
Glava sedma
ETIKA ISLAMA ............................................................................103
Karakteristine crte islama .................................................104
Osnove morala ....................................................................105
Grijeh i njegovo ispatanje .................................................108
Zabrane ...............................................................................111
Glava osma
POLITIKI SISTEM ISLAMA .....................................................116
Nacionalizam ......................................................................116
Sredstva za ostvarivanje univerzalnosti ............................. 118
Istorija hilafeta ....................................................................120
Funkcionisanje islamske drave .........................................123
Oblik vladavine .................................................................. 124
Savjetovanje i kontakt sa narodom .....................................125
Inostrana politika ................................................................126
Zakljuak ............................................................................130
Glava deveta
PRAVNI SISTEM ISLAMA ..........................................................130
Posebni doprinos muslimana ..............................................130
Pravna nauka ...................................................................... 130
Motiv (namjera) i djelo .......................................................132
Pisani ustav .........................................................................132
Ope meunarodno pravo................................................... 133
Glavne karakteristike islamskog prava ...............................133
Filozofija prava ...................................................................134
Sankcije .............................................................................. 135
Zakonodavstvo.................................................................... 137
Sudstvo ...............................................................................140
Izvor i razvoj prava .............................................................140
6
Zakljuak ............................................................................146
Glava deseta
EKONOMSKI SISTEM ISLAMA ................................................ 147
Naslijee .............................................................................150
Testament ........................................................................... 151
Javna dobra ........................................................................ 151
Dravni trokovi .................................................................152
Izvanredni porezi ................................................................155
Drutvena osiguranja ..........................................................156
Igre na sreu ....................................................................... 158
Zajam uz interes ................................................................. 159
Statistika ............................................................................ 160
Svakodnevni ivot ..............................................................160
Glava jedanaesta
MUSLIMANSKA ENA .............................................................. 162
Ope napomene ..................................................................162
Dunosti ene ..................................................................... 164
Prava ene ...........................................................................168
Glava dvanaesta
POLOAJ NEMUSLIMANA U ISLAMSKOJ ZEMLJI ..............175
Boansko porijeklo dunosti .............................................. 176
Osnovna naela .................................................................. 176
Praksa Boijeg poslanika ................................................... 177
Kasnija praksa .................................................................... 180
Drutvena autonomija .........................................................181
Preobraanje .......................................................................185
Sveti rat .............................................................................. 186
Glava trinaesta
DOPRINOS MUSLIMANA NAUCI I UMJETNOSTI ................ 187
Opi stav islama u ovom pitanju ........................................187
Vjerske i filozofske nauke ..................................................189
Drutvene nauke .................................................................191
7
Pravo ...................................................................................191
Fikh .....................................................................................192
Istorija i sociologija ............................................................193
Geografija i topografija ...................................................... 194
Astronomija ........................................................................195
Prirodne nauke ....................................................................196
Medicinska nauka ...............................................................197
Optika .................................................................................197
Mineralogija, mehanika i sl. ...............................................198
Zoologija ............................................................................ 198
Hemija i fizika ....................................................................198
Matematika .........................................................................199
Umjetnost ........................................................................... 200
Glava etrnaesta
OPA ISTORIJA ISLAMA ...........................................................204
Ortodoksne halife ............................................................... 204
Emevije ...............................................................................207
Abasije ................................................................................209
Indija ...................................................................................210
Andaluzijski hilafet ............................................................ 213
Istok i jugoistok Azije ........................................................ 213
Afrika ................................................................................. 214
Dananji svijet ....................................................................215
Glava petnaesta
SVAKODNEVNI IVOT MUSLIMANA .................................... 216
Roenje ...............................................................................216
Poetak ivota .....................................................................217
Zekat ...................................................................................219
Brak .................................................................................... 220
Smrt .................................................................................... 221
Opi obiaji ........................................................................ 222
Hrana i pia ........................................................................ 223
Odijelo i frizura .................................................................. 224
Obavljanje salata ................................................................ 224
8
Neke osobitosti ...................................................................228
Razlike izmeu pojedinih kola ......................................... 228
Salat istihara (Molitva za uputu) ........................................ 229
Smetnje u toku namaza .......................................................230
Ope napomene ..................................................................231
Denaza .............................................................................. 231
Bolest i putovanje ...............................................................232
Vrijeme namaza ..................................................................232
Zato obavljanje namaza samo na arapskom jeziku ...........235
Zato jedan isto lunarni kalendar ......................................240
Zakljuak ............................................................................241
BILJEKA O PISCU
Dr Muhammed Hamidullah roen je 1908. godine u
Hajderabadu. Poslije zavrenih univerzitetskih studija u rodnom
mjestu doktorirao je filozofiju u Bonu, a zatim knjievnost u Parizu.
Njegova izdavaka aktivnost poinje 1924. godine, da bi do
konca 1981. narasla na preko 700 objavljenih lanaka, eseja, studija i
nekoliko desetina veih djela. Njegova su djela do sada prevedena na
18 jezika, a najznaajnija su: Islamska diplomatija u vrijeme
Boijeg poslanika i prve etiri halife, ivotopis Muhammeda a.
s., Uvod u islam, Hodoae u Mekku, Zato post?" i druga.
Zapaeni su i njegovi radovi iz istorije islama kao to su:
Bitke za vrijeme Boijeg poslanika", Pisma Boijeg poslanika
Heraklijusu, Banke bez kamata, Originalna pisma Boijeg
poslanika Kisrau", Odnos vjere i prava u islamu, Islam i
kranstvo, Doprinos muslimana istorijskim naukama, itd.
Dr Hamidullah je predavao kao profesor meunarodnog prava
u Hajderabadu 14 godina, a kad ja Hajderabad pripojen Indiji, iselio
se u Francusku.
Due vremena bio je povremeno predava na mnogim
univerzitetima: u Istanbulu, a kao gost u Ankari, Konji, Kajsariji,
Erzerumu, Kelnu, Getingenu, Rijadu, Kolombu i drugim. Preselio je
na Ahiret 17. decembra 2002. god. u 95. godini ivota u
Jacksonvillu, Florida USA.
Na na jezik prevedena su do sada dva djela dr Hamidullaha:
Muhammed a. s, I i II dio u prijevodu grupe prevodilaca, a u
redakciji Nerkeza Smailagia (dopunjeno izdanje priprema
Starjeinstvo IZ-e) i Uvod u islam u izdanju Odbora IZ-e Visoko.
Drugo izdanje dopunjeno je sa ranije proputenim tekstovima, koji su
dobrotom autora dobijeni prilikom njegovog boravka u Sarajevu, u
jesen 1981. godine.
10
Djelo je vrlo saeta, ali i iscrpna informacija o islamskoj
ideologiji, kulturi i istoriji. Ono je prava mala enciklopedija o islamu
i kao takvo vrlo prikladno za svakog ko eli da dobije saetu ali
obuhvatnu predstavu o svim aspektima islamske misli. Pisana lijepim
i jednostavnim jezikom, vrsto zasnovana na islamskim izvorima i
iscrpno potkrepljena citatima iz Kur'ana i hadisa, ova knjiga
predstavlja dragocjenu lektiru, kako za obrazovanog itaoca, tako i
za ire slojeve.
11
Glava I
UVOD
U svjetskoj povijesti je veliki broj onih koji su posvetili svoj
ivot reformi drutvenog i vjerskog ivota svojih naroda; sreemo ih
u svim vremenima i u svim zemljama. U Indiji su to oni koji su
propovijedali Vedu; tamo je veliki Buda; Kina ima svoga Konfuija;
Iran ima svoje proroke koji su mu donijeli Zend-Avestu. Babilonija
je dala jednog od najveih preporoditelja, Ibrahima, (a da se ne
govori o njegovim prethodnicima Evnou i Nuhu od kojih imamo
samo blijede uspomene). Hebrejski narod s punim pravom moe biti
ponosan na dugi niz preporoditelja meu kojima su: Musa, Davud,
Sulejman, Isa, a. s. i drugi.
Dvije stvari treba naglasiti: ovi preporoditelji su se openito
pozivali na Boansku misiju; a Svete Knjige, pravila ljudskog
odgoja, koje su oni dali svojim narodima, potivane su kao
nadahnuta djela, kao Objave poslate od Boga, naeg Gospodara. S
druge strane, bratoubilaki ratovi, krivi za pokolje i genocide,
izazvali su vie ili manje potpunu propast Boanskih poruka.
Ibrahimova knjiga poznata je jo samo po imenu. A to se tie
Musaovih knjiga, one su bile vie puta unitavane, a samo djelimino
obnavljane.
Ako bi se sudilo po najstarijim ostacima homo sapiensa,
ovjek je uvijek bio svjestan da postoji savreno bie, Gospodar i
Stvaralac svega. Bez obzira to su se oblici molitve mijenjali, ljudi
svih vremena su pokuavali da pokau da je njihova pokornost Bogu
i njihova elja da izvre svoju dunost prema Njemu, ostala
nepromijenjena. Za jedan vrlo mali broj ljudi sa uzvienim i
12
plemenitim razumom, koji su bili zadueni Boanskom misijom da
vode svoj narod prema porukama koje je Bog uputio preko njih,
postojala mogunost direktnog kontakta sa svuda Prisutnim i
Nevidljivim. Bogom. Da li je ovaj kontakt poprimio oblik
utjelovljenja Boanstva ili se jednostavno ostvarivao preko medija
prijemnika Boanskih poruka (inspiracija ili objava), svrha je u
svakom sluaju bila voenje naroda. Sasvim je prirodno da su se
objanjenja nekih sistema morala pokazati vitalnijim i ubjedljivijim
od drugih. Svaki sistem metafizikog miljenja, svaka religija ima
svoje pojmove i tumaenja i normalno je to se pred razumom
izvjesne njene postavke i objanjenja dre bolje od nekih drugih.
Na kraju smo estog vijeka poslije roenja Isa, a. s. U to
vrijeme bilo je religija koje su otvoreno propovijedale da su one
namijenjene samo za posebne rase i grupe ljudi, ostavljajui ostatak
ovjeanstva bez pomoi od zla koje ga je pogaalo. Druge religije,
istina, insistiraju na univerzalnosti, ali one smatraju da e se vjeno
spasiti samo onaj ovjek koji se odrekne svih uivanja na ovom
svijetu, to ih ini elitnim religijama, pristupanim tek jednom vrlo
ogranienom krugu ljudi. Konano, u drugim zemljama,
nevjerovanje, materijalizam, odsustvo svih religija dovodi do toga da
se misli samo na lina zadovoljstva, a da niko ne cijeni potrebe
drugih.
ARABIJA
Na karti vee hemisfere (gdje ima vie kopna nego mora,
tj. karti Evrope, Azije i Afrike, poznate pod imenom Stari Svijet),
Arapsko poluostrvo se nalazi u sreditu. Ova ogromna pustinjska
zemlja bila je istovremeno nastanjena nomadskim i poljoprivrednim
stanovnitvom koje je esto, pripadalo istom plemenu, sauvalo
rodbinske veze, a zadralo potpuno razliite naine ivota. Sredstva
za ivot bijahu tamo prilino oskudna zbog velikih pustinjskih
povrina; trgovina bjee znaajnija od zemljoradnje ili zanatstva;
mnogo se putovalo, ak izvan Arabije: u Siriju, Egipat, Irak, Indiju,
Etiopiju.
13
Malo se znalo o Lihamitima iz centralne Arabije, ali Jemen je
imao puno pravo zvati se Sretna Arabija i, poto je bio domovina
blistavih civilizacija Sabe, Muina, ak prije osnivanja grada Rima i
bio sposoban oteti pokrajine od Vizantinaca i Perzijanaca, Jemen je,
zatim, rastrgan na mnogobrojne kneevine, potpao pod vlast
Sasanida, a istoni dio poluostrva je pripadao kraljevstvu Perzije.
No, socijalno-politiki neredi u Ktesifonu nisu mogli da se ne
odraze na stanje u provincijama. Sjever Arabije, pod Vizantincima,
nije se mnogo razlikovao od perzijskih posjeda. Centar Arabije bjee
ostao poteen od okupacije stranaca.
U tom centru, trougao Meka-Taif-Medina, imao je neeg od
provienja. Meka, pustinjsko mjesto liena uzgoja svakog bilja,
fiziki je predstavljala Afriku i njenu vrelu Saharu; a samo na 74 km
odatle, Taif je predstavljao Evropu i njene mrazove; Medina, na
sjeveru, nije bila manje plodna od najbujnijih azijskih predjela, od
Sirije ili drugih, taj trougao, to se nalazio na veoj hemisferi,
predstavljao je u malome itav svijet, vie nego bilo koji kraj na
zemlji. Vodei porijeklo od Ibrahima (Babilonija) preko Hadere
(Egipanke), Muhamed a. s. je bio rodom iz Meke, a imao je daide
u Medini i Taifu.
RELIGIJA
Religija arapskog naroda bila je idolopoklonika: rijetki su
bili oni koji su prihvatili religije kao to su hrianstvo, mazdeizam i
dr. Mekelije su znali za pojam jedinog Boga, ali uz Njega oni su
potovali idole, a to je vrlo interesantno, nisu vjerovali ni u
proivljenje ni u ivot na onom svijetu. Sauvali su hodoae Kabi,
hramu jedinog Boga, instituciju koja poinje jo od njihovog pretka
Ibrahima. Ali dvije hiljade godina koje ih dijeljae od Ibrahima,
uinile su da se to hodoae izopai u trgovaki vaar, u runo
idolopoklonstvo, bez i najmanjeg uticaja na ponaanje pojedinaca,
kako u drutvenom tako u moralnom pogledu.
14
DRUTVO
Od tri take spomenutog trougla, Meka je, uprkos siromanim
izvorima prirodnog blaga, bila najrazvijenija: ona je sama bila
organizovana kao grad - drava kojom je upravljao savjet od deset
nasljednih efova. Oni su meusobno dijelili poloaje (ministar za
inostrane poslove, ministar za zatitu hrama, ministar proroita,
ministar za brigu o prinoenju rtava hramu, zatim onaj koji je
odreivao visinu tete koju je trebalo isplatiti u sluaju nesree, pa
staratelj zgrade municipalnog savjeta ili parlamenta koji je
odobravao odluke ministarskog savjeta, a ostali za vojna pitanja kao
to je zastava ili vostvo konjice itd.) Dobri konjanici, stanovnici
Meke znali su zadobiti od susjednih carevina (Iran, Vizantija,
Abisinija, ne govorei o plemenima ije su oni posjede samo
prelazili) pravo da dolaze u te zemlje i tamo se bave izvozom i
uvozom robe. Oni su obezbjeivali oruane pratnje strancima kada bi
ovi prelazili preko teritorija saveznikih plemena u Arabiji. Iako
svojim tvorevinama nisu davali pismeni oblik, oni su se mnogo
interesovali za umjetnost i knjievnost: poeziju, govornitvo, narodne
prie. ena je bila u dobrom poloaju: imala je pravo na vlastitu
imovinu, davala je pristanak na brak, mogla je branim ugovorom
zadrati pravo na razvod, zatim preudati se nakon razvoda ili smrti
svoga mua; postojao je obiaj zakopavanja ive enske djece nakon
roenja, ali to je bio obiaj samo nekih klasa i ovi sluajevi bili su
dosta rijetki.
ROENJE
U takvoj sredini roen je Muhamed a. s. 570 godina nakon Isa
a. s. Njegov otac, Abdulah, bio je ve umro nekoliko sedmica prije
toga, pa Muhamedov a. s. djed prihvati da se brine za njega. Prema
obiaju, majka predade dijete beduinskoj dojilji kod koje je ono u
pustinji provelo vie godina. Biografi se slau u tome da je on sisao
samo jednu sisu svoje hraniteljke, drugu ostavljajui svome bratu po
mlijeku. Tek to se vratio kui, njegova majka Amina, povela ga je
15
kod svog daide u Medinu da bi posjetila Abdulahov grob; ali na
povratku, ona je umrla. U svojoj osmoj godini, poto je upoznao
tolike boli, on se nastani kod svog strica Ebu Taliba. Zbog
mnogobrojnosti porodice i oskudnih prihoda ovaj mu nije mogao
pruiti sve ono to je elio.
Tako je Muhamed a. s. u svojoj ranoj mladosti morao raditi
da bi zaradio sredstva za ivot, pa je napasao stada nekih susjeda.
Kada mu je bilo deset godina, pratio je svog daidu u Siriju dok je
ovaj tamo vodio jedan karavan. Ne spominju se druga putovanja Ebu
Taliba, ali prema izvjesnim podacima, mogue je da je drao duan u
Meki; izgleda da je Muhamed a. s. pomagao stricu u obavljanju ovih
poslova.
Kad je Muhamed a. s. imao 25 godina njegovo potenje je ve
bilo dobro poznato. Jedna bogata mekanska udovica, Hatida, povjeri
mu svoju robu da je proda u Siriji. Zadivljena ostvarenjem izvrsne
zarade i oarana linim kvalitetima Muhameda a. s., ponudi mu brak
(kau da je imala 40 godina) i udade se za njega da bi zatim imala
srean brani ivot. Nakon toga, vidjeli su ga na vaaru u Hubaahu
(Jemen) i jednom u zemlji Abdu el-Kaiza (Bahrejin-Oman), kako
nam saoptava Ibn Hanbel. Na mjestu je da se vjeruje da se tu radi o
velikim sajmovima u Dabi gdje su, prema Ibn el-Kelbiju, trgovci
Kine, Indije, Sinda, Perzije, Istoka i Zapada, neki morem, neki
kopnom, navraali svake godine. Isto tako, govori se o izvjesnom
Mekeliji, Saibu, koji se u trgovakom poslu bio zdruio sa
Muhamedom a. s.; dva druga ili su naizmjenino i prodavali robu u
stranim zemljama. U vezi s tim, Saib izjavljuje: Kad bi se Muhamed
a. s. vraao sa karavanom, on nije odlazio kui prije nego to mi
poloi raun o mojim poslovima, ali ako sam ja bio taj koji se vraao
u Meku, on me je jedino pitao za moje zdravlje.
VITEKI RED
Strani trgovci su esto donosili svoju robu na prodaju u
Meku. Jednom, neki Jemenac (iz plemena Zabid), napisa satirinu
poemu protiv Mekelija, jer mu neki ne platie (uzetu) robu, a niko ne
16
doe da mu pomogne. Zubejr, Muhamedov a. s. stric i starjeina
plemena, osjeti ivu griu savjesti na tu opravdanu satiru.
U dogovoru s drugim efovima grada, sazvan je skup dobrovoljaca da uspostave viteki red s ciljem da pomau ugnjetavane
u Meki, bilo da se radilo o graanima ili strancima. Muhamed a. s.,
mlad ovjek, prihvatio je to s oduevljenjem i kasnije je esto
govorio: Ja sam uzeo uee u ovome i ne bih mogao da se
odreknem ove asti ni za itav karavan deva; naprotiv, ako bi me
neko pozvao, ja bih i sada u ime toga reda potrao da mu pruim
pomo.
JAVLJANJE RELIGIJSKE SVIJESTI
Ne zna se mnogo o vjerskom ivotu Muhameda a. s. do njegove 35. godine, osim to, prema tvrenju njegovih biografa, nikad
nije oboavao idole. Sjetimo se da je bilo dosta Mekelija koji su
djelovali u tom pravcu i koji su se bunili protiv bezumnog
paganizma, ostajui vjerni Kabi, hramu koga je Ibrahim posvetio
Velikom Bogu.
Oko 605. godine po Isau, a. s. zastori koji pokrivaju spoljanjost Kabe izgorjeli su u poaru; tako oslabljela zgrada se nije
mogla oduprijeti bujicama kia koje su uslijedile: sva je unitena.
Uskoro je hram ponovo sagraen. Tome su doprinijeli graani, svaki
prema svojim mogunostima, vodei rauna da se primaju samo
poteno zaraeni prilozi. Veina je tamo obavljala zidarski posao,
ukljuujui i Muhameda a. s., koji se nosei kamenje ranio u rame.
Da bi se obiljeilo polazno mjesto ritualnih povorki oko Kabe, u
graevini postoji jedan crni kamen koji najvjerojatnije potie jo iz
Ibrahimovog doba. Upravo kad je taj crni kamen trebalo staviti na
svoje mjesto, meu graanima je izbila velika rasprava: ko e imati
tu ast? Gotovo je dolo do potezanja maeva. Tad neko predloi da
se presuda prepusti provienju: neka odlui onaj ko naie prvi.
Odjednom se pojavi Muhamed a. s.. Doao je tu raditi kao i obino.
Bio je poznat i pod nadimkom El-Emin (vjerni); te ga prihvatie, bez
oklijevanja, kao suca, Muhamed a. s. rasprostrije na tlo platno i na
17
njega postavi crni kamen, sazva starjeine svih plemena grada da ga
zajedno podignu, a on sam postavi ga u odreeni ugao. Svi su bili
zadovoljni.
Od tog vremena kod Muhameda a. s. nailazimo na razmiljanja o duhovnim pitanjima. Kao i njegov djed, on poe da se
povlai tokom itavog mjeseca i ramazana u peinu Debel en-Nur
(Planina svjetlosti), poznatu pod imenom Gar Hira (pilja
pronalaenja); Tu se molio i razmiljao, dijelei svoje oskudne
namirnice sa putnicima koji su tuda prolazili.
OBJAVA
Imao je 40 godina, a to je bila peta godina njegovog odvajanja od svijeta koje je inio jednom godinje. Pred kraj mjeseca
ramazana, jedne noi, njemu se javi melek koji je doao da ga
posjeti. On mu saopti da ga je Bog odabrao za Svog Glasnika i
Poslanika ljudima; naui ga, zatim kako pranje treba izvriti pred
namaz i kako se treba moliti Bogu, a zatim mu prenese Boansku
poruku:
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.
itaj u ime tvog Gospodara koji je stvorio.
Koji je stvorio ovjeka od kaplje krvi.
itaj! Jer je tvoj Gospodar, vrlo plemenit.
To je Onaj koji je ovjeka poduio
On je nauio ovjeka onome to on nije znao. (Kur'an, 96: 15)
Uzbuen, on se vrati kui i ispria svojoj eni ta je upravo
doivio; strahovao je da se tu radilo o nekoj aroliji ili jakom uticaju
zla duha. Ona ga utjei govorei mu da je on uvijek bio milostiv,
velikoduan, pomagao siromane, udovice i sve one kojima je bila
potrebna pomo, pa bi ga Bog zatitio od svakog zla.
Zatim, tri godine prooe bez novih objava. To je nakon
prvog uzbuenja za Muhameda a. s. trebalo biti izvjesno smirenje,
zatim tenja, oekivanje, nestrpljenje, koje je svakim danom bivalo
sve jae. Meutim, novost se bila proirila, mekanski nevjernici
18
ismijae ga, dozvolie sebi zajedljive ale, idui dotle da mu se
rugaju kako ga je Bog napustio.
Za vrijeme te tri godine prekida i ekanja Muhamed a. s. se
sve vie i vie predavao ibadetu i duhovnoj koncentraciji. Objava se
tada ponovi: Bog ga uvjeri da ga On nikada nije napustio, naprotiv,
On je bio Taj koji ga je pratio na ispravnom putu, dok je on imao da
se brine o siroadima i siromanim i objavljuje Boije dobroinstvo
(Kur'an, sura 93).
To je bio nalog za propovijed. Druga Objava pozva ga da
saopti ljudima da ih eka kazna za njihova zla djela, da ih opomene
da potuju samo jednog Boga i da se odreknu svega onoga to Bog
ne odobrava (Kur'an, 74/2-7). Zatim jedna druga objava zapovijedi
mu da obavijesti svoju blinju rodbinu; (Kur'an, 26/214) zatim:
Proglasi javno ono to ti je porueno i okreni se od mnogoboaca
(Kur'an, 15/94). Prema Ibn Ishaku, prva objava dola je Poslaniku u
snu, oigledno da bi se ublailo iznenaenje. Kasnije objave: dolazile
su pri punoj svijesti.
MISIJA
On poe tajno iriti poruke meu svojim bliskim prijateljima,
zatim u svom plemenu i na kraju javno u gradu i njegovoj okolini. U
svom pozivu on odmah napade idolatriju, politeizam i ateizam:
insistirao je na nunosti vjere u Boga, Jedinog i Najmonijeg, u
proivljenje i Posljednji Sud i pozivao na milosre i dobroinstvo.
Pobrinuo se da primljena objave budu zapisane i nauene napamet od
strane njegovih uenika, a taj posao prepisivanja, nastavio je kroz
itav svoj ivot, jer Kur'an nije bio objavljen u cjelini, odjednom,
nego dio po dio, a svaka Objava je predstavljala odgovor na jedno
posebno pitanje.
Malo po malo, rastao je broj njegovih pristalica, a optuena
zbog paganizma, opozicija proiri takoer krug onih koji bijahu
vrsti sljedbenici pradjedovskih vjerovanja. Opozicija postepeno
pribjee fizikim napadima i muenjima, kako protiv Boijeg
poslanika, tako protiv onih koji su prihvatili njegovu vjeru: stavljali
19
su ih ljeti na vreli pustinjski pijesak, ranjavali ih, okivali su ih
lancima, neki ak bijahu ubijeni, ali niko se ne htjede odrei ove
vjere nakon to ju je bio upoznao. Na zaprepatenje upravljaa grada,
Boiji poslanik predloi svojim da napuste rodni grad i sklone se u
(tuinu), u Abisiniju gdje vlada pravedni car kod koga niko nije
ugnjetavan. Desetine vjernika to uinie, ali ne svi. Zbog ovih
emigracija moglo se oekivati pojaanje progona.
Muhamedova a. s. vjera je islam to znai: pokoravanje
volji Bojoj. Ona ima dvije znaajne crte: 1) uspostavlja skladnu
ravnoteu izmeu materijalnog i duhovnog; izmeu tijela i due; na
taj nain ona doputa potpuno uivanje dobara koje je Bog dao, u
svemu i za sviju, nalaui obavljanje dunosti prema Bogu: namaz,
post, milostinju; tako se islam postavlja kao vjera masa, a ne samo
jednog ogranienog broja ljudi; 2) njegov poziv je univerzalan, svi
vjernici su braa, svi su jednaki, bez razlikovanja na klasu, rasu ili
jezik kojim govore; prednost jednog ovjeka pred drugim je moralne
naravi; ona je zasnovana na veoj bogobojaznosti i na veoj
pobonosti.
DRUTVENI BOJKOT
Nakon emigracije velikog broja muslimana u Abisiniju,
paganske voe poslae ultimatum pripadnicima Benu Haim,
plemenu Boijeg poslanika, zatraivi od njih da ga odstrane i
predaju paganima radi pogubljenja. Svi iz plemena, bilo da su
prihvatili islam, ili ne, odbie taj zahtjev. Grad se tada odlui na
potpuni bojkot ovoga plemena: niko nee govoriti sa njegovim
pripadnicima niti imati trgovake ili brane veze sa njima. Plemena
koja su stanovala u okolini Meke, saveznici Mekelija, prihvatie
takoer ovaj bojkot, izazivajui teku bijedu kod svojih nedunih
rtava, djece, ena i staraca, bez razlike. Neki umirahu, ali niko ne
htjede predati Boijeg poslanika njegovim protivnicima. Nakon tri
godine, etiri do pet nemuslimana koji su bili ovjeniji od drugih, a
pripadnici raznih plemena, objavie otvoreno svoje protivljenje
nepravednom bojkotu. U isto vrijeme, sporazum o bojkotu, objeen
20
na Kabi naen je, to je i sam Muhamed a. s. predvidio, izjeden od
termita; samo ime Boga i Muhameda a. s. bilo je poteeno. Bojkot
je bio obustavljen. Malo zatim, umrli su ena Boijeg poslanika i
stric Ebu Talib. Drugi stric, Ebu Leheb, ogoreni neprijatelji islama,
postade tada poglavica plemena Benu Haim.
MIRAD
U to vrijeme desio se Muhamedov a. s. mirad: on je u viziji
vidio kako je bio primljen kod Boga i postao je svjedokom udesnih
stvari u nebeskom svijetu. Vraajui se, on je kao Boiji dar svojoj
zajednici, donio islamsku molitvu koja znai duhovno pribliavanje
ovjeka Bogu. Da bi ostvario tu vezu u stvarnoj prisutnosti Boga,
musliman se slui u posljednjem dijelu salata ne materijalnim
objektom, kao u drugim religijama, nego izmjenom pozdrava kako se
odvijao izmeu Boga i Muhameda a. s. u asu njegovog mirada:.
Pozdrav Bogu, blagoslovljenom i uzvienom.
- Mir tebi, o Poslanie, i milost i blagoslov od Boga.
- Mir nama i onima koji slue Bogu i koji se poteno
vladaju.
Novost o tom susretu, miradu, dovela je do poveanog
neprijateljstva mekanskih pagana, a Poslanik je morao napustiti svoj
grad da bi naao utoite na drugom mjestu. Uputio se u Taif kod
svojih roaka, ali uhvatie ga taifski pagani, povrijedie ga i prisilie
na povratak u Meku.
ISELJENJE U MEDINU
Godinje hodoae Kabi dovodilo je u Meku Arape iz svih
krajeva poluostrva. Muhamed a. s. tada potrai neko pleme koje bi
mu pruilo utoite i dozvolilo da vri svoju misiju. Jedno za drugim,
petnaest plemena koje on posjeti, odbie ga vie ili manje drsko. Ali
on nije oajavao; najzad susrete estoricu Medinelija. Kao susjedi
Jevreja i hriana, oni su uli o Boijim poslanicima i Objavama;
21
znali su takoer da su ovi narodi Boanskih knjiga oekivali
dolazak jednog pejgambera, posljednjeg spasitelja. Nisu eljeli da
izgube priliku da preteknu druge: povjerovali su odmah u Muhameda
a. s. i obeali mu da e nai u Medini druge pristalice i neophodnu
podrku. Slijedee godine desetak Medinelija poloie mu zakletvu
na vjernost i zatraie od njega jednog misionara koji bi ih
poduavao. Djelatnost ovog posljednjeg - to bijae Mus'ab - uspije
tako dobro, da u vrijeme hodoaa, on povede u Meku itavu jednu
grupu od 63 nova muslimana. Ovi pozvae Poslanika, kao i druge
muslimane Meke, da dosele u njihov grad, obeavi im da e ih tititi
i drati kao lanove svoje rodbine. Potajno i u grupama, najvei dio
muslimana, odseli u Medinu. Pagani ne samo da zaplijenie imanja
koja su iseljenici napustili, nego spremie zavjeru da bi ubili
Muhameda a. s., zbog ega on vie nije mogao ostati kod kue.
Podsjetimo se da su uprkos neprijateljstvu prema Muhamedovoj a. s.
misiji, mnogoboci imali puno povjerenje u njegovo potenje i da su
ak mnogi meu njima kod njega drali svoju uteevinu. Muhamed
povjeri ove uloge jednom od svojih roaka da ih vrati njihovim
vlasnicima; zatim tajno napusti grad u pratnji svog vjernog prijatelja
Ebu Bekira i nakon mnogih dramatinih doivljaja stie u Medinu
iv i zdrav. To je bilo 622. godine. Ovdje poinje hidretska era.
REORGANIZACIJA ZAJEDNICE
Da bi to bolje povezao iseljenike, Muhamed a. s. ih je povezao jednom vrstom ugovora, sa jednakim brojem najbogatijih
Medinelija: porodice pobratimljenih zajedno su zaraivale za ivot i
meusobno se pomagali u svakom pogledu.
On zatim objavi da e potpuni ljudski razvitak biti bolje
postignut ako se uskladi vjera i politika, kao dva sastavna dijela
cjeline. On tada pozva predstavnika muslimana kao i predstavnike
nemuslimana tog podruja: Arape, Jevreje, hriane i druge, pa im
predloi stvaranje grada - drave u Medini. U dogovoru s njima,
Muhamed a. s. dade da se napie ustav, prvi te vrste u svijetu, gdje su
izloeni zadaci i prava graana i starijeine drave. Za starijeinu
22
jednoglasno izabrae Muhameda a. s.. Ukinuti su obiaji linog
pribavljanja pravde, a briga o ovome prenijeta je na centralni organ
zajednice svih graana; jasno su odreeni principi odbrane i
inostrane politike; uspostavljen je sistem osiguranja za sluajeve
teih teta; a Muhamedu a. s. povjerie posljednju rije u svim sporovima: nisu postojale granice njegove moi u postavljanju zakona.
Jasno je priznata sloboda vjeroispovijesti, naroito za Jevreje,
ustavnim aktom priznata im je jednakost sa muslimanima u svemu
to se odnosi na svakodnevni ivot.
Nakon toga, Muhamed a. s. je nainio niz kontakata s namjerom da pridobije susjedna plemena, da s njima zakljui ugovore o
savezu i uzajamnoj pomoi. U saradnji s njima, on zakljui da se
izvri ekonomski pritisak na pagane iz Meke koji su oduzeli imetke
muslimanskih iseljenika i prouzrokovali mnogobrojne tete. Tekoe
u prolazu trgovakih karavana iz Meke kroz medinski predio,
izazvale su pagane da nastave krvavu borbu s muslimanima.
U ovim prilikama odbrane materijalnih interesa zajednice, ni
duhovna strana nije bila zaboravljena; jedva jednu godinu nakon
emigracije u Medinu, bila je uvedena najstroija duhovna disciplina:
godinji post za vrijeme mjeseca ramazana postade obaveza za sve
odrasle muslimane, mukarce i ene.
BORBA PROTIV NETRPELJIVOSTI I NEVJEROVANJA
Nezadovoljni zbog emigracije svojih sugraana muslimana,
Mekelije poslae Medinelijama ultimatum da ukinu svaku zatitu
Muhameda a. s. i njegovih pristalica ili da ih protjeraju. No bez
uspjeha. Nekoliko mjeseci iza toga, a dvije godine nakon hidre, oni
uputie snanu vojsku protiv Boijeg poslanika. Sukob je bio u
mjestu Bedr i pagani, mada tri puta brojniji od muslimanske vojske
koju je predvodio Muhamed a. s., natjerani su u bijeg. Nakon godine
priprema, Mekelije napadoe Medinu da bi osvetili poraz na Bedru.
Neprijatelj je bio etiri puta brojniji od muslimana, te nakon krvave
bitke na Uhudu, on se povue i nita ne bi rijeeno. Plaene vojske
pagana ne htjedoe se izlagati riziku.
23
U meuvremenu, jevrejski graani Medine poee zadavati
brige muslimanima. Iza pobjede na Bedru, jedan od njihovih
starjeina. Ka'b ibn el-Eref, bio se uputio u Meku da bi pokazao
svoju solidarnost sa paganima i da bi ih podstakao na osvetniki rat.
Nakon bitke na Uhudu, Jevreji iz njegovog plemena skovae zavjeru
da ubiju Boijeg poslanika sruivi na njega mlinski kamen sa vrha
neke tvrave, upravo kad se on vraao iz posjete od njih. Uprkos
ovome, Muhamed a. s. se zadovoljio da zatrai od lanova tog
plemena da napuste medinski predio, zadravi pravo da ponesu
svoja dobra i prodaju svoje nekretnine da bi pokrili svoje dugove.
Ovakva blagost dala je neoekivan ishod: poevii od Hebreja
izgnanici su uspostavili kontak ne samo sa Mekelijama, nego i sa
plemenima na sjeveru, jugu, istoku Medine, kupili njihovu vojnu
pomo i organizovali napad na Medinu etiri puta moniji od onog
na Uhudu. Muslimani se pripremie za opsadu, iskopae rovove i
oduprijee se najokrutnijim nevoljama; ali odmetanje Jevreja koji su
ostali u gradu poremeti itavu strategiju. Jedan vjet diplomata uspije
da pocijepa udruene neprijatelje, koji se povukoe jedan za drugim.
U ovo doba pada objava zabrane alkoholnih pia i hazardnih
igara muslimanima.
IZMIRENJE
Muhamed a. s. pokua da se izmiri sa Mekelijama i ode u Hudejbiju, nedaleko od Meke. Prekid njihovog karavanskog puta prema
sjeveru unitio je njihovu trgovinu. Muhamed a. s. im obea
sigurnost prolaza, izruenje njihovih bjegunaca koji bi dolazili kod
njega, i sve druge uslove koje oni zatraie. On prihvati ak da se
vrati u Medinu, a da nije obavio hodoae Kabe. Obje strane u
Hudejbiji obeae ne samo mir, nego i neutralnost u sukobima sa
nekim treim.
Koristei primirje, Boiji poslanik rairi snanu aktivnost za
propagandu vjere. Osim pokuaja u Arabiji, on uputi misionarska
pisma suverenima susjednih drava: Vizantije, Irana, Abisinije i
drugih. Jedan od vodeih svetenika Vizantije prihvati islam i bi
24
linovan od mase; prefekt Me'ana (Palestina), zbog iste stvari, bio je
od cara ubijen i razapet. Jedan muslimanski poslanik bio je ubijen u
Palestini-Siriji i, umjesto da kazni krivca, car pojuri sa svojom
vojskom da ga zatiti od kaznenog pohoda poslatog od strane
Muhameda a. s. (bitka na Muti).
Mnogoboci Meke iskoristie tekoe muslimana i prekrie
ugovor o miru. Muhamed a. s. lino povede vojsku od 10.000 ljudi i
iznenadi Meku, koju zauze ve prvim naletom. Kao blagonakloni
pobjednik, on sakupi graane, pa ih podsjeti na njihova zlodjela,
proganjanje vjernika, nepravedno prisvajanje imanja iseljenika,
obnavljanje napada, dvadeset godina besmislenog neprijateljstva;
zatim ih upita: ta oekujete od mene? Kada svi stidno spustie
glave, Muhamed a. s. ree: Neka vam Bog oprosti, idite u miru;
nikakve optube protiv vas danas ne primam, vi ste slobodni. On se
ak odree imetaka koje su pagani oduzeli muslimanima. Ovo
izmijeni psiholoko stanje, pa kad mekanski starijeina prie
Muhamedu a. s., ganut njegovom izjavom o pratanju, primi islam,
Muhamed a. s. mu ree: Imenujem te za guvernera Meke. Boiji
poslanik se zatim vrati u Medinu, a da ne ostavi ni jednog jedinog
medinskog vojnika. Islamizacija Meke, okonana za nekoliko sati,
bila je potpuna i istinska.
Grad Taif se tada pripremi za borbu protiv Boijeg poslanika.
Uz neke tekoe jedna neprijateljska vojska bi razbijena u
Hunejnskoj dolini, ali muslimani radije prekidoe opsadu Taifa da bi
pokuali da mirnim sredstvima savladaju otpor ovog podruja.
Nakon manje od jedne godine, delegacija iz Taifa doe u Medinu da
najavi svoj prilazak islamu. Ona isprva zatrai osloboenje od
namaza, zekata, vojne dunosti, a takoer i legalizaciju prostitucije,
upotrebu alkohola, kao i ouvanje bogomolje idola Lata u Taifu.
Islam nije bio oportunistiki nemoralni pokret; delegacija se zastidi
vlastitih zahtjeva to se tie namaza, prostitucije i vina, a Boiji
poslanik im uini ustupak u pogledu zekata i vojne obaveze i dodade:
Vi ne trebate da sopstvenim rukama sruite idole, mi emo odavde
uputiti ljude da to uine, pa ako bude ikakvih posljedica one e se
sruiti na njih. Tako Muhamed a. s. ukaza na neke olakice koje se,
mogu dozvoliti onima to su sasvim skoro preli na islam.
25
Preobraanje stanovnika Taifa bi tako iskreno da se nekoliko mjeseci
kasnije oni sami odrekoe datih olakica, to se vidi iz injenice da je
Muhamed a. s. i tu imenovao sakupljaa zekata kao i u ostalim
islamskim pokrajinama.
U toku svih ovih ratova, u periodu od deset godina,
nemuslimani izgubie na ratnom polju svega 250 ljudi; muslimani jo
manje. Jedan blagoslovljen preporod tako zahvati cijeli Arapski
poluotok koji bi izlijeen od stihije nemorala. U ovih deset godina
borbe, svi narodi Arapskog poluostrva i kontinentalnih predjela
Palestine i Iraka rado prihvatie islam; (izvjesne grupe hriana,
Jevreja i maga htjeli su sauvati svoje vjerovanje, te im bi dozvoljena
sloboda savjesti kao i pravna i sudska autonomija).
U desetoj godini po Hidri kad se Muhamed a. s. vrati u
Meku zbog hada, tamo susrete 140.000 vjernika koji su doli iz
raznih predjela Arabije da bi mu se pridruili na hodoau. Tom
prilikom on im odra poznati govor gdje im ukratko izloi svoje
uenje: vjerovanje u jednog Boga, bez ikona i drugih simbola;
jednakost vjernika bez obzira na rasu i klasu, bez ikakvih linih
prednosti izuzev one koja je zasnovana na pobonosti; zatita ivota,
imovine i asti svih stvorenja; ukidanje kamata, ukidanje krvnih
osveta, privatne samopomoi; bolji poloaj ene, obavezna podjela
nasljedstva u blioj rodbini dviju porodica, ukidanje svake
mogunosti gomilanja bogatstva u malom broju ruku; te isticanje
Kur'ana i ponaanja Boijeg poslanika kao naela i mjerila u svim
pitanjima ljudskog ivota.
Po svom povratku u Medinu on se razboli i nekoliko sedmica
kasnije, prije nego to je izdahuno, imao je zadovoljstvo da dovri
povjerenu mu misiju i svijetu prenese Boansku poruku.
On je ljudima ostavio vjeru istog monoteizma; utemeljio je
dravu osloboenu anarhije-bellum omnium contra omnes - (rat svih
protiv svih) uspostavio je harmoninu ravnoteu izmeu due i tijela,
damije i tvrave; uspostavio je novi pravni sistem koji zahtjeva
nepristranu pravdu, u kome se vladar drave pokorava istim naelima
kao i svaki drugi lan zajednice, i gdje vjerska tolerancija ide tako
daleko da stanovnici nemuslimani u muslimanskoj dravi uivaju
potpunu pravnu, sudsku i kulturnu autonomiju. to se tie dravnih
26
prihoda, Kur'an istie: daleko od toga da su oni svojina vladara
drave, oni prvenstveno treba da slue siromanima. Dodajmo na
kraju da je Muhamed a. s. bio savren praktini uzor svog vlastitog
uenja.
27
Glava II
OUVANJE IZVORNOG UENJA
Nema nita zajedniko izmeu lai i istine. Nita se na
svijetu, vie ne razlikuje od te dvije stvari! Ve u najneznatnijim
pitanjima svakodnevnog ivota, vidi se koliko je la zla, koliko se ne
eli i odbacuje. A tek, ta da kaemo kada se radi o pitanjima
vjenog spasenja, vjerovanja, osnovnog i izvornog uenja vjere!
No, ako nema mnogo tekoa za jednog razumnog i asnog
ovjeka da sudi da li je bilo kakvo uenje tano ili nije, prihvatljivo
ili ne, nije isti sluaj sa uenjem isto dogmatskim: tu se kriterij
nalazi, prije svega, u linosti onog ko govori; ako je on dostojan
povjerenja, ljudi e mu vjerovati, a ako postoji neka nejasnoa oni e
je pripisati sebi i svojim vlastitim ogranienostima; nee odbaciti
rije onoga kome se vjeruje. Pitanje autentinosti u tom sluaju naroito ako je autor mrtav - postaje neto to ima najvei znaaj.
Sve glavne religije u svijetu zasnivaju se na odreenim svetim
knjigama koje su esto pripisane Boanskim objavama. Bilo bi
tragino, ako bi se, nekom nesreom, izgubio original objave, poto
zamjena ne bi bila potpuno istovjetna onome to je izgubljeno.
Meutim, brahmanci, budisti, hriani, magi, Jevreji mogu ouvanost
osnovnog uenja svoje religije porediti sa odgovarajuim uenjem
muslimana; ko je pisao te knjige, ko ih je prenosio iz generacije u
generaciju, je li to original ili je to samo njegov prijevod? Nema li u
tome unutranjih protivrjenosti? Nisu li izgubljena poglavlja koja se
pominju u drugim poglavljima? I tako dalje. Ovo su pitanja koja
mora postaviti svako ko poteno traga za istinom i dobiti na njih
zadovoljavajue odgovore.
28
NAIN UVANJA
U doba kad su se pojavile velike religije, ovjek nije imao
samo svoje pamenje, nego je ve imao nain njegovog
konzerviranja, tj. pismo, koje je trajnije od memorije pojedinca koja
nestaje zajedno sa njegovim ivotom.
Ali uzet posebno, ni jedan ni drugi od ta dva naina nije
nepogreiv: svakidanje iskustvo nas ui da kad se pie neto, zatim
kad se ponovo pregleda to to je napisano, nae se manji ili vei broj
nehotinih greaka: izostavljanje slova ili ak rijei, ponavljanje,
zamjena jednog izraza drugim, gramatika greka, itd; a da se ne
govori o zamjeni miljenja autora koji ispravlja svoj stil, svoje misli,
svoje argumente, odbacujui ponekad sve to je napisano i ponovo
poinjuci novi tekst. Isto to vrijedi i za pamenje: onaj koji ima takav
posao ili obiaj da ui neto napamet da bi to recitovao, naroito ako
je rije o dugom tekstu, uvjeri se katkad da ga pamenje iznevjeri:
preskae odlomke, pomijea ih jedan sa drugim ili se ne prisjeti svih
ostalih dijelova; ponekad pravi tekst ostane u podsvijesti, pa se zatim
vrati, ili pak u drugom trenutku, jednostavnim osvjeavanjem pamenja uz pomo suflera ili napisanog teksta obnovi pamenje.
Vjerovjesnik islama, Muhamed a. s., istovremeno prihvata
obje metode, koje se meusobno potpomau, da bi se pojaala
dosljednost i mogunost greki svela na minimum.
IZVORI ISLAMA
Islamsko uenje zasniva se prvenstveno na Kur'anu i Hadisu
i, kao to emo vidjeti, obadvoje je temeljeno na Boanskom
Nadahnuu (Kuran, 53/3-4). to se tie Kur'ana, poslanik Muhamed
a. s. je sam diktirao tekstove u periodu od 23 godine pa kae: Ovo
je Boija Rije objavljena meni preko meleka Dibrila. Hadis je
zbirka onoga to je Poslanik rekao, ali nije naredio da se ukljui u
Kur'an, kao i onoga to je radio. Biljeenje njegovih rijei i opis
29
onoga to je radio vrili su njegovi saradnici na svoju vlastitu
inicijativu i prema svojim sposobnostima. Ako mu u datom vremenu
ne bi dolo Boansko nadahnue on bi se savjetovao sa svojim
saradnicima. Tako je potrebno da pravimo razliku izmeu
Muhameda a. s. kao ljudskog bia i Muhameda a. s. kao nosioca
Boije Objave.
ISTORIJA KUR'ANA
Kur'an doslovno znai ITANJE ili RECITIRANJE. Diktirajui ga svojim vjernicima, Muhamed a. s. je odreivao redosljed
pojedinih reenica (ajeta). On nije diktirao sve odjednom, jer su mu
objave pristizale u odlomcima i povremeno. Odmah po primitku on
ih je saoptavao i traio od svojih pristalica ne samo da ih naue
napamet, da bi ih uili prilikom salata nego da ih isto tako piu i
umnoavaju prijepise. U vrijeme svake nove objave: on je odreivao
i mjesto koje e taj novi tekst zauzimati u cjelini; on nije htio
mehaniku hronoloku podjelu. Kad god bi mu bio objavljen dio
Kur'ana, on bi ga ne samo diktirao jednom od svojih pristalica nego
bi na kraju zahtijevao da mu i proita ono to je zapisao, kako bi bio
u stanju da ispravi ako je napravljena greka. Ne moemo se
dovoljno nadiviti toj brizi posveenoj ouvanju teksta, kada imamo u
vidu kulturni nivo tadanje Arabije.
Razumljivo je da prve objave upuene Poslaniku, nisu bile
odmah sastavljene napismeno, jer on tada nije imao ni vjernika, ni
sljedbenika. Osim toga, ti tekstovi iz prvog vremena nisu bili ni dugi
ni mnogobrojni. Nije postojala opasnost da ih Boiji Poslanik
zaboravi, jer ih je on uio u svojim namazima i razgovorima koje je
vodio sa novoobraenicima.
Izvjesne istorijske injenice nas izvjetavaju o tome to se
dogaalo: Omer se smatra za etrdesetu osobu koja je prihvatila
islam; tu je rije o osmoj godini prije hidre; (peta godina
poslanstva). Ve u to prvobitno doba postojao je tekst razliitih
poglavlja Kur'ana u pismenom obliku. itanje jednog takvog teksta
uvjerilo je Ornera da prihvati islam, kako nas izvjetava Ibn Hiam.
30
Koliko je ve vremena bila uobiajena ova praksa prepisivanja, ne bi
se moglo precizirati, ali nema sumnje da se u toku 18 zadnjih godina
Muhammedovog ivota, broj muslimana, upravo kao i broj kopija
asne Knjige, poveavao iz dana u dan. Boiji Poslanik je primao
objave u dijelovima. Sasvim je prirodno da se dobiveni sadraj
odnosio na rjeenje nekog aktuelnog problema: ako bi umro neki od
njegovih sljedbenika, bila je potrebna objava o pitanjima nasljedstva,
a ne recimo o alkoholnim piima, o ubistvu i sl. Objave se nastavie
za vrijeme cijelog poslanikog dijela Muhamedovog a. s. ivota,
trinaest godina u Meki i deset u Medini. Poruka je ponekad
sadravala itavo jedno poglavlje, krae ili due; drugi put samo
izvjestan broj ajeta .
Karakter Objave zahtijevao je od Poslanika tano pamenje,
ta vie neprestano ponavljanje njemu upuenih objava. Izvori tvrde
da je svake godine u mjesecu ramazanu, Muhamed a. s. ponavljao
pred melekom Debrailom dio iz Kur'ana objavljen do tada (on ga je
zatim uio pred svojim sljedbenicima ili je traio da ga oni ue pred
njim) i da mu je, posljednje godine, Debrail traio da ponovi dva
puta - iz ega Muhamed a. s. shvati da e uskoro umrijeti. Kakvo god
da je duhovno znaenje ove melekove pomoi Poslaniku, njegovi
ashabi su prisustvovali ovim javnim uenjima (zvanim 'ardah a
uvena poslednja nazvana je 'ardah ahira) i ispravljali svoje privatne
primjerke Kur'ana. Tako je Poslanik obiavao da ui u mjesecu posta
ajeta i sure u ispravnom redoslijedu. Ovo je bilo potrebno radi
kontinuiteta novih objava. Nekad bi cijela sura bila objavljena
odjednom, a nekad bi dijelovi iste sure dolazili bez prekida i to nije
predstavljalo nikakav problem. Meutim, to nije bio sluaj ako bi
nekoliko sura poinjalo da se objavljuje istovremeno u dijelovima. U
tom sluaju bilo je neophodno zapisivati ih privremeno i razdvojeno
na prirunim materijalima kao to su pleke, palmovo lie, kamene
ploice, itd., pa im bi neka sura bila u cjelini objavljena, sekretari bi
sreivali ove zabiljeke pod linim nadzorom Poslanika i pripremali
ispravnu kopiju (Tirmizi, Ibn Hambel, Ibn Kasir itd.). Isto tako je
poznato da je Poslanik obiavao obavljati poseban namaz za vrijeme
mjeseca posta, svake noi, ponekad i u dema'atu za vrijeme kojeg je
uio Kur'an od poetka do kraja i zavravao ga u toku mjeseca. Ovaj
31
salat, teravija, obavlja se sa velikom predanou sve do naih dana.
Kada je Muhamed a. s. umro, dogodila se pobuna u kojoj
muslimani izgubie izvjestan broj onih koji su smatrani za
poznavaoce Kur'ana. To je dalo povoda da se cijeli Kur'an prepie u
jednu kompletnu zbirku. Taj posao je obavljen samo nekoliko
mjeseci nakon smrti Poslanika, na slijedei nain:
U posljednjim godinama svoga ivota, Boiji Poslanik je
postavio Zejda ibn Sabita kao svog glavnog pisara kome e diktirati
kur'anske objave.. Istoga ovjeka prvi halifa zadui da pripremi
kompletnu kopiju teksta u obliku knjige. U Medini je postojao
izvjestan broj hafiza (tako su se zvali oni koji su itav Kur'an znali
napamet), a meu njima i taj pisar Zejd ibn Sabit. Halifa mu dade u
zadatak da pronae dva pisana primjerka svakog ajeta prije nego to
ga priloi u konani prijepis. Na traenje halife stanovnici Medine
donesoe napisane dijelove koje su posjedovali: bogati ih dadoe
izraditi na pergamentu ili na komadima koe; siromani, na kamenim
ploama ili ak na paradima drveta. Izvori kau da su se samo dva
ajeta nalazila samo kod jednog ovjeka, dok su se sva ostala
oslanjala na mnogobrojna dokumenta, direktno diktirana od strane
Muhameda a. s..
Kopija nazvana Mushaf (sakupljeni listovi), bila je pohranjena kod halife Ebu Bekira, a nakon njega, kod njegovog
nasljednika Omera. Halifa Omer je ukazao na potrebu da se poalju u
razne centre islamskog svijeta kopije Kur'ana, da bi se izbjegla
eventualna odstupanja. To je uinio njegov nasljednik Osman pod
slijedeim okolnostima: jedan od njegovih namjesnika vrati se iz
daleke Armenije i saopti mu da su se tamo pojavili razliiti prijepisi
Kur'ana i ak svae meu razliitim uiteljima. Osman odmah
donese prepis nainjen za vrijeme Ebu Bekira i povjeri ga komisiji
kojoj je predsjedavao ve spomenuti Zejd ibn Sabit; on zatrai od komisije da izradi sedam primjeraka i odobri ispravku ranije
upotrebljavanog pravopisa. Zatim halifa dade da se javno proita to
novo izdanje u prisustvu najboljih poznavaoca Kur'ana glavnog
grada, meu drugovima Boijeg Poslanika, pa nakon toga te
primjerke uputi u razne centre svog prostranog carstva, naredivi da
se ubudue Kur'an zasniva jedino na tom izvornom izdanju. ak
32
naredi da se moraju spaliti sve kopije koje se protive sadraju
zvaninog izdanja.
Razumljivo je da su velika ratna osvajanja prvih muslimana
navela izvjesne licemjere da prihvate islam, a u stvari su nastojali da
mu potajno nakode. Oni su mogli proizvoditi prijevode Kur'ana
iskvarene umetnutim dodatkom. Nareenje halife Osmana da se
unite netani prepisi Kur'ana moglo je samo izazvati krokodilske
suze i razobliiti hipokrite.
Zna se da je dopunjeno nekoliko ranije saoptenih kuranskih
dijelova, uvijek naravno, na osnovu kasnijih objava. No, vjernici koji
su bili prihvatili prvu verziju, a nisu poznavali dopunu, jer su umrli,
ili ivjeli, van Medine, mogli su ostaviti svojim potomcima
autenitine, nedopunjene podatke. Neki muslimani imali su vie
mogunosti i navikli su da trae od Poslanika objanjenje izvjesnih
upotrijebljenih izraza u asnom tekstu, i oni su pribiljeili ta
objanjenja na svojim primjercima Kur'ana da ih ne zaborave. Kopije
izraene kasnije prema tim rastumaenim tekstovima mogle su u nekim sluajevima prouzrokovati mjeavinu teksta i objanjenja.
Usprkos nalogu halife Osmana da se unite netani tekstovi postojalo
je jo dovoljno dokumenata kod muslimana iz treeg i etvrtog
vijeka po hidri, da bi se moglo izraditi veliko djelo na temu
varijante u prepisima Kur'ana. Ova dokumenta jo postoje, a
njihovo prouavanje pokazuje da te verzije potiu ili od
objanjenja ili od greki kod itanja starog pisma koje nije imalo ni
vokalizaciju ni razlikovanje izmeu slova susjedne grafije (danas je
uveden sistem interpunkcije). Dodajmo jo da se u razliitim
dijelovima Arabije govore razliiti dijalekti, i da je Muhamed a. s.
dozvolio muslimanima razliitih regija da Kur'an izgovaraju prema
svojim navikama i ak da rijei koje su im nepoznate zamjenjuju sa
sinonimima koje oni bolje poznaju. U doba halife Osmana, javno
pouavanje bilo je dosta raireno, a bilo je poeljno da se ne dozvoli
vie dijalekata sem onog kojim je govorio Boiji Poslanik, premda su
oni prouzrokovali samo neznatna odstupanja.
Kopije Kur'ana koje je Osman poslao u pokrajinske centre,
jedna za drugom nestale su u toku vijekova koji su slijedili; jedina
koja se sauvala do dananjih dana je ona u Takentu. Ruska vlada iz
33
doba careva nainila je reprodukciju (faksimil) koja pokazuje da
postoji potpuna identinost tog dokumenta i teksta na svakom
drugom mjestu. To isto vrijedi za druge rukopise, potpune ili
djelomine tekstove, koji potiu iz prvog i iz kasnijih stoljea.
Praksa da se kur'anski tekst ui napamet vodi porijeklo jo u
doba Boijeg Poslanika. Halife i vladari muslimanske drave
podravali su uvijek taj obiaj. Jedna srena koincidencija je
uvrstila taj obiaj. Muslimani su jo od najranijeg doba imali obiaj
da neko djelo, prije nego to ga objave, proitaju pred njegovim
autorom (ili njegovim uenicima) kako bi se od njega dobio dokaz o
autentinosti: itaoci i uai Kur'ana inili su isto, dajui istovjetan
primjer. Taj obiaj se drao do naih dana sa tom znaajnom
osobitou da svaki uitelj navede u svojoj potvrdi, ne samo da je
tivo njegovog uenika autentino, nego i da je ono istovjetno sa
onim to je on sam bio nauio od svog uitelja i tako sve do Boijeg
Poslanika. Pisac ovih redova studirao je Ku'ran u Medini kod ejha
Hasana aira, a svjedodba koju je on dobio, preko lanca uitelja i
uitelja tih uitelja, kae da je posljednji od njih zavrio nauku u isto
vrijeme kod Osmana, Alije, Ibn Mas'uda, Ubej ibn Kaba i Zejd ibn
Sabita (sve Poslanikovi ashabi) i da sa svi nauavali tano isti tekst.
Broj hafiza u svijetu iznosi vie stotina hiljada, a kopije Kur'ana
mogu se nai na sve etiri strane svijeta. Uzbudljivo je utvrditi da
nema nikakve razlike izmeu pamenja hafiza i koritenih tekstova.
Poznato je da je original Kur'ana na arapskom jeziku onaj
tekst koji je u svakodnevnoj upotrebi. Postoje prijevodi na sve glavne
jezike svijeta - prijevodi vie ili manje dobri - da se njima poslue
oni koji ne znaju arapski; ali treba naglasiti da je pravi original onaj
koji nam se sauvao u integralnom obliku: nema potrebe da se
ponovo prijevodi na arapski jezik polazei od nekog kasnijeg
prijevoda.
Jezici imaju tenju da se postepeno mijenjaju i tokom
vremena postaju nerazumljivi ljudima. Engleski iz 1400. godine
danas u Engleskoj niko ne razumije osim onih koji specijaliziraju
staro-engleski. Isto vrijedi za sve svjetske jezike, stare ili nove: grki,
latinski, francuski, njemaki, ruski i sve druge. Jedina iznimka je
arapski koji se barem 1500 godina nije mijenjao ni u rjeniku, ni u
34
gramatici, ni u pisanju pa ak ni u izgovoru; ako ima promjene, to
znai da, ako su ranije postojala dva oblika, jedan je preovladao a
drugi iziao iz upotrebe. Zar nije sretna okolnost da je Svemogui
izabrao tako postojan jezik za trajnu Boiju poruku.
Tekst na originalnom jeziku, prijepis pod zatitom samog
Boijeg Poslanika, neprestano uvanje na trostruki nain:
memorijom, pisanjem i uenjem pred izabranim uiteljima, od strane
bilo kakvih promjena u tekstu - eto nekih znaajnih crta Kur'ana,
asne islamske knjige.
SADRAJ KUR'ANA
Kao to smo ve rekli, muslimani vjeruju da je Kur'an rije
Boija, objavljena Njegovom poslaniku Muhamedu a. s.. Poslanik je
samo obian posrednik; on prima Objavu i prenosi je; u tome on nije
nikada igrao drugu ulogu, ni kao autor, ni kao urednik. Ako je
Muhamed a. s. neki put najavio dopunu nekih ajeta, to je moglo biti
samo na osnovu nove Objave koja je dolazila od Gospodara.
Bog je transcendentan, izvan ljudskog fizikog poimanja.
Preko meleka Debraila Bog je objavio Svoju volju, Svoju
zapovijest, Svom Poslaniku, namijenjenu ljudima. Budui da je Bog
izvan domaaja svakog jezika, moglo bi se metaforom objasniti da su
Poslanici svjetiljke, a Objava elektrina energija koja tee kroz njih;
u dodiru sa strujom sijalica daje svjetlost prema svojoj vlastitoj
voltai i boji, materijalni jezik jednog Poslanika slian je, da tako
kaemo, svjetlosti lampe. Snaga te svjetiljke ili toka struje, kao sve
druge stvari, odreena je samo Bogom: ljudski glasnik samo je
jednostavno sredstvo prenoenja, jedan posrednik.
Kur'an je, prema islamu, Boija Rije a sam Kur'an stalno
ponavlja da ga vjernik mora uiti danju i nou, kada god to moe.
Mistici su dobro objasnili da je to putovanje ovjeka prema Bogu
pomou Boije rijei, pri emu Boiju rije moemo posmatrati kao
iroki put, kao to je elekrina struja put za svjetlo to stie do lampe
u elektrani. Ovo nisu prazne rijei. Ustvari, Poslanik Muhamed a. s.
je toplo preporuio da se itav Kur'an proui jednom sedmino. To je
35
dovelo do njegove podjele na sedam dijelova nazvanih manzili.
Kur'an ima 114 poglavlja, nazvanih sure od kojih svako ima odreeni
broj stavaka nazvanih ajeti. U arapskom manzil oznaava stanicu
nakon dnevnog putovanja; sura znai ograen prostor, soba, a
korijen ava, iz kojeg je izvedana rije ajet, znai poi na spavanje.
Stanica, soba, postelja, to su tri elementa putovanja bilo duhovnog
bilo tjelesnog. Putnik koji poduzima dugo duhovno putovanje treba
da se zaustavi na nekoj stanici nakon dnevnog putovanja, treba sobu i
postelju da se odmori prije daljeg putovanja slijedeeg dana u svom
vjenom putu prema Vjenosti i Bezgraninosti.
Kur'an je upuen ovjeanstvu, bez razlike na rasu, mjesto ili
ak vrijeme: ta vie, on tei da vodi ovjeka u svim domenima
njegovog ivota, duhovnog, tjelesnog, linog, drutvenog. To su
uputstva o vladanju za efa drave, kao i za obinog podanika, za
bogate kao i za siromane, za rat kao za mir, za duhovnu kulturu kao
i za trgovinu i materijalno blagostanje. Kur'an tei prvenstvo ka
razvijanju linosti pojedinca. Svako bie e biti lino odgovorno pred
svojim Stvaraocem; u tom cilju Kur'an ne samo da nareuje, nego i
nastoji da ubijedi: on se poziva na ljudski um, on iznosi istorije,
parabole, metafore. Tu se nalazi istina o Boijim osobinama, koji je
Jedini Stvaralac svega, Sveznajui, Svemoan, Sposoban da nas vrati
u ivot nakon smrti i trai raune za nae postupke na Zemlji,
milosrdno pravedan, itd. Tu se nalazi takoer i itavo uenje o nainu
velianja Boga, o najboljem ibadetu, o obavezama ovjeka prema
Bogu, prema drugim stvorenjima, prema samom sebi: mi ne
pripadamo samo sebi, nego i Bogu. Kur'an opisuje najglavnija
pravila za drutveni ivot: trgovinu, enidbu, hodoae, kazneni zakon, meunarodni zakon, itd. Ali, Kur'an nije knjiga u bukvalnom
smislu rijei; on je zbirka Boijih rijei, objavljenih s vremena na
vrijeme u toku 23 godine Poslaniku od Njega upuenom svim
ljudima: Gospodar je dao Svoje pouke Svom glasonoi. Ima tu dakle
skrivenih misli, ponavljanja i ak promjena u obliku izraavanja. Bog
e katkada govoriti u prvom licu, ponekad u treem. On e rebi Ja
kao to e rei Mi ili On, ali nikada Oni. Tu je jedan skup prigodnih Objava. Treba uvijek imati na umu tu injenicu kada se jedan
poetnik uvodi u itanje; Kur'an treba itati i ponovo itati, da bi se
36
najbolje shvatilo znaenje njegove poruke; uputstvo za svakoga,
svuda i zauvijek.
Jezik i stil Kur'ana su izvanredni i dostojni njegovog
Boanskog porijekla. Njegovo uenje uzbuuje duh ak i onih koji
ga sluaju bez razumijevanja. Sjetimo se usput da je Kur'an,
pozivajui se na svoje Boansko porijeklo, uputio izazov: Da se
ljudi i dini sastanu da stvore neke ajete samo sline ovim iz
Kur'ana. Izazov je ostao bez odgovora do danas!
HADIS
Muhamedov a. s. govor i postupak naziva se Hadis, bilo da se
radi o njegovim rijeima, njegovim djelima, ili ak o njegovom
reagovanju na postupke njegovih uenika: njegovo preutno
odobravanje uiva isto toliki autoritet za doputenost tih postupaka,
koliko i njegove rijei ili njegova lina praksa.
Sam Kur'an podsjea vie puta na pravnu vanost Hadisa:
Pokoravajte se Bogu i Njegovom Poslaniku (4:58), Ono to vam
Poslanik donese, uzimajte, a suzdrite se onoga to vam spreava
(59:70), On vam ne govori po svom htijenju, on govori samo ono
to mu je nareeno (53:3-4), U Boijem Glasniku imate dobar
primjer za sve vas, za svakog ko se uzda u Boga i Sudnji dan i za one
koji se Boga esto sjeaju (33:21). Tako, sve to propisuje Glasnik,
(Poslanik) prima se u zajednici kao izraz volje Onoga ko nam ga je
uputio. Bilo je sluajeva kad je, ne primivi Objavu, Boiji Poslanik
u nekom pitanju sam odluio, pozivajui se na svoj zdrav razum; kad
to Bog nije odobravao, intervenisao je jednom objavom, koja je
ispravljala Muhamedovu odluku. Ta indirektna uputa, koja je nakon
dogaaja dolazila na znanje zajednici, nije neposredno proizvodila
posljedice. Ali Hadis ima jednu drugu vanost; evo koju:
Kur'an je esto saet, pa je upravo praksa Boijeg Poslanika
ono to ukazuje na metode primjene i pojedinosti, i daje neophodna
objanjenja. Na primjer: Kur'an samo kae: Obavljajte namaz, bez
objanjavanja oblika ili drugih detalja. Boiji Poslanik nije mogao
rijeima opisati sve detalje te obaveze i zato je rekao svojim
37
vjernicima: Obavljajte namaz kako vidite da ja obavljam!
Vrijednost Hadisa za muslimane raste sa injenicom da
Muhamed a. s. nije samo pouavao nego je imao prilika da svoje
uenje primijeni na sve vanije domene ivota. On je ivio 23 godine
nakon to je pozvan od Boga da izvri misiju Njegovog Poslanika.
On je svojoj zajednici poklonio vjeru koju je on najsavjesnije
primijenio u svom ivotu; osnovao je dravu kojom je upravljao u
svojstvu vrhovnog vladara, osiguravajui mir i unutranji red, vodei
vojske radi odbrane, okonavi prepirke svojih podanika,
kanjavajui kriminalce i stvorivi zakone u svim pitanjima ljudskog
ivota. On se oenio i pruio primjer porodinog ivota. Vana
injenica: nije se izdizao iznad zakona koji je objavljivao za sve
druge. Njegovo ponaanje nije bila njegova privatna stvar, nego
dobra primjena i javno tumaenje njegovog uenja.
Muhamed a. s., kao ovjek, bio je isto toliko obazriv u svojim
postupcima, koliko i skroman: kao Boiji Poslanik, on je preduzeo
sve to je bilo neophodno da bi osigurao ne samo saoptenje nego i
ouvanje Boanskih poruka, Kur'ana. Ali, ako nije elio ispasti ohol,
on se nije mogao mnogo brinuti za ouvanje svojih linih izreka.
Sauvanost Hadisa, ima dakle sasvim drugaiju istoriju, od one koja
objanjava sauvanost Kur'ana.
SLUBENI DOKUMENTI
Postoji jedan dio Hadisa koji, ba zbog svoje prirode,
zahtijeva da bude zapisan: dokumenti porijekom od Poslanika.
U jednom spisu iz Tariha od Taberija, navodi se da je
muslimanima iz Meke, koji su proganjani od svojih sugraana, u
doba kada su ili da se sklone u Abesiniju, Poslanik dao jedno pismo
na ime Negusa. Pripisani su mu i neki drugi dokumenti, takoer prije
hidre. Ali, kada je imao u rukama dravnu vlast, broj i sadraj
napisanih dokumenata rastao je svakodnevno.
Uskoro nakon svog dolaska u Medinu, Muhamed a. s. je
uspio osnovati grad-dravu, sastavljenu od muslimana i nemuslimana, podario joj pisani ustav, gdje navodi meu ostalim, zadatke i
38
prava vladara drave i njenih stanovnika. Taj dokumenat nam je
sauvan. Boiji Poslanik je utvrdio granice svog grada-drave
takoer pismeno. U isto vrijeme, nareuje se da se popiu imena svih
muslimana. Prema ovom popisu, zajednica je brojala, kae Buharija,
1500 ljudi.
Ovdje, sem toga, nalazimo ugovor o savezu ili miru,
zakljuen sa mnogim plemenima Arabije; ponekad, kako kau izvori,
bila su izraivana po dva primjerka, po jedan za svaku od dvije
ugovorene strane. Postoje pismena dokumenta o dodjeli zatite
pokorenim poglavicama, ili o ostavljanju vlasnitva njihovih ranijih
posjeda: zemlje, izvora vode, itd. Sa irenjem islamske drave,
prirodno je da se pojavljuje prepiska sa pokrajinskim guvernerima:
saoptavanje novih zakona ili upravnih odredaba koje su se ticale, na
primjer, poreza, intervencija za ispravljanje nekih sudskih ili administrativnih naredbi ili odluka funkcionera, odgovori na pitanja
postavljena od strane tih funkcionera centralnoj vladi, itd.
Ima takoer misionarskih pisama to su upuena raznim
poglavarima i kraljevima kao poziv da prihvate islam: poglavicama
arapskih plemena, kraljevima Vizantije, Perzije, Abesinije, itd.
Zabiljeene su liste dobrovoljaca za vojne ratne pohode; isto
tako spisak zaplijenjenih dobara kako bi se osigurala pravedna
podjela meu svim lanovima pohoda.
Osloboenje robova, kao i zarobljavanje i prodaja, izgleda da
je obavljano isto tako pismeno; bar dva dokumenta te vrste, koji
potiu od Poslanika, sauvana su.
Interesantna je injenica: na dan pobjede nad Mekom, u
osmoj godini hidre, Boiji Poslanik je odrao vaan govor, gdje je
takoer govorio o nekim zakonima. Na traenje jednog od njegovih
pristalica, Ebu aha, rodom iz Jemena, on naredi da zabiljee odrani
govor i urue ga Ebu ahu.
Na kraju, recimo neto o prevoenju Kur'ana. Boiji Poslanik
je odredio da se namaz obavlja na arapskom jeziku. Neki Perzijanci,
prihvativi islam, nisu htjeli da zanemare salat za vrijeme koje im je
trebalo da naue napamet tekst poglavlja iz Kur'ana. Po odobrenju
Boijeg Poslanika, jedan Perzijanac, Selman el Farsi, prevede na
perzijski jezik prvo poglavlje Kur'ana, i prui preobraenim Perzijan39
cima perzijski tekst za upotrebu u namazu dok ne budu sposobni da
napamet naue arapski tekst. (isp. Sarahsij, MEBSUUT, 1, 37).
Spisi sakupljenih dokumenata te vrste, iz doba Boijeg
Poslanika, iznose vie stotina stranica.
Treba se podsjetiti da se Boiji Poslanik posebno interesovao
za pitanje javne prosvjete. Govorio je esto: Bog me je poslao kao
uitelja. Po dolasku u Medinu, njegov prvi javni posao bio je da
podigne damiju u kojoj je jedan dio bio odreen za kolu (poznata
Suffah), koja je sluila kao spavaonica u toku noi, a kao uionica
danju svima onima kojima je to bilo potrebno. Druge godine po
hidri (624. g. hrianske ere) nakon poraza vojske mekanskih
pagana na Bedru, zarobljen je znatan broj neprijatelja. Poslanik naredi da svi ratni zarobljenici koji znaju itati i pisati mogu otplatiti
svoju otkupninu radom: svaki od njih treba da naui deset
muslimanske djece itanju i pisanju. Kur'an nalae da se trgovaki
ugovori na veresiju potvrde pisanim ugovorima gdje najmanje dva
svjedoka trebaju staviti svoje prste. Ta odredba i druge sline,
doprinijele su brzom porastu poznavaoca itanja i pisanja kod
muslimana. Dakle, neka nas ne zauuje to su drugovi Boijeg
Poslanika uvijek bili zainteresovani za pismeno ouvanje rijei
njihovog voe.
Kao kod svih novoobraenika u jednoj religiji, ije obraanje je
rezultat uvjerenja, pobonost je bila velika. Evo jednog tipinog
primjera: Omer pria kako se pri svom dolasku u Medinu sprijateljio
s jednim medinskim muslimanom u vrijeme poznatog ugovora o
bratimljenju utvrenog od strane Muhameda a. s., radi ublaavanja
nevolja mekanskim iseljenicima i za njihovo ukljuivanje u
medinsku privredu. Omer i njegov prijatelj pobratim radili su
naizmjenino na obradi jednog zasada palmi. Na dan kada je Omer
radio, njegov drug bi odlazio kod Muhameda a. s., a nou on bi
Omeru priao sve to je uo i vidio kod Poslanika. Kad bi mu doao
red i Omer
je inio to isto, i tako su njih dvojica bili uvijek u toku svega to se
deavalo kod Muhameda a. s.: objavljivanje novih zakona, pitanja
odbrane, itd. to se tie prikupljanja spisa o ivotu Boijeg Poslanika,
slijedei primjer govori o tome.
40
KOMPILACIJA U VRIJEME POSLANIKA

Tirmizi izvjetava: jednog dana, jedan Ensarija (musliman
medinskog porijekla), poali se pred Muhamedom a. s. da ima loe
pamenje, rekavi da je brzo zaboravio rijei pune Poslanikovih
mudrosti. Ovaj mu odgovori: Upotrijebi svoju desnu ruku (to jest:
zapii ono to eli da zapamti).
U velikom broju izvora (Tirmizi, Ebu Davud, i dr.) spominje
se da je Abdulah ibn Amr ibn el-As, jedan mladi Mekelija, imao
obiaj da zapisuje to je Boiji Poslanik izgovorio. Jednog dana
prijatelji mu rekoe: Boiji Poslanik je ovjek; katkad je
zadovoljan, katkad se razljuti, ne treba da biljei bez razlike sve to
on kae. Abdullah se navrati kod Poslanika i upita ga da li moe
biljeiti sve to on kae. Da, odgovori Poslanik. Da bi se potpuno
uvjerio, Abdulah naglasi: Podjednako i kada si zadovoljan i kada si
ljut? Poslanik odgovori: Pa sigurno; jer tako mi Boga, iz mojih
usta nee izai nikada neka la. Abdullah je svoju kompilaciju
nazvao Sahifetu sadika (istinite stranice). U toku generacija ona je
prenoena kao samostalno djelo, da bi kasnije bila ukljuena u glavne
zbirke Hadisa, ureene od strane Ibn Hanbela, itd. Darimi i Ibn ulHakem navode: Kasnije, jednom prilikom kada je Abdullah bio
okruen svojim uenicima, jedan od njih ga upita: Koji e od dva
grada biti prije osvojen, Rim ili Konstantinopol? Abdullah donese
neki stari koveg, izvadi iz njega knjigu, i nakon to je prelista,
proita iz nje: Jednoga dana sjedili smo oko Poslanika i zapisivali sve
ono to je on govorio, kad neko upita: Koji e od ova dva grada biti
prije pobjeen, Rim ili Carigrad? A Boiji Poslanik odgovori: 'Grad
Heraklijevih potomaka.' Ovaj hadis pokazuje kako je veliki broj
Poslanikovih sljedbenika bio zainteresovan za ouvanje njegovih
rijei jo za vrijeme njegovog ivota.
Jo znaajniji je sluaj Enesa. Enes je znao itati i pisati u
svojoj desetoj godini, a to je bio rijedak sluaj kod Medinelija u to
vrijeme. Kada je Boiji Poslanik doao u Medinu Enesovi roditelji, u
znak odanosti, dadoe Enesa da lino posluuje Poslanika. Enes se
41
nije odvajao od Poslanika sve do njegove smrti, i ostajui pored
njega danonono, imao je mogunosti da ga posmatra i slua
neprestano i u svim prilikama. Jedan od njegovih uenika nam pria:
Kasnije kada bismo mi zahtijevali, Enes bi izvadio svoje smotane
papire i govorio: Ovo su rijei Poslanika, koje sam zabiljeio, zatim
sam mu ih pokazao (da bi ispravio ako sam neto pogreno
zapisao). Ova predaja govori ne samo o sreivanju podataka o
ivotu Boijeg Poslanika, nego isto tako i o pregledu od strane
Poslanika, onoga to mu je pripisivano. Ovu injemcu potvruju
mnogi klasini knjievnici kao Ramhurmizi (umro oko 360 g. po h.),
Hakim (umro oko 405 g. po h..), Katib Bagdadi (umro 463 g. po h.),
koji su podatke crpili iz jo starijih izvora.
REDAKCIJE IZ VREMENA POSLANIKOVIH DRUGOVA SAVREMENIKA
Razumije se da se interes za biografiju Boijeg Poslanika jo
vie poveao poslije njegove smrti: Muhamedovi a. s. savremenici su
ostavili svojim potomcima ono to su oni znali o svom
neprealjenom voi. Novi obraenici su osjedali arku ed za
izvorima svoje vjere. Smrt je svakodnevno umanjivala broj direktnih
poznavalaca Hadisa, to je navodilo preivjele da povedu rauna o
ouvanju njihovih sopstvenih sjeanja. Tako, jedan veliki broj hadisa
o Boijem Poslaniku, zabiljeenih u ostavtini njegovih sljedbenika
poslije njegove smrti, predstavljaju dokumente iz prve ruke.
Kada je Boiji Poslanik imenovao Amra ibn Hazma za
poglavara Jemena, uruio mu je pismene instrukcije, koje su se
odnosile na njegove slubene obaveze. Amr, ne samo da je sauvao
taj dokument, nego je sebi pribavio jo 21 kopiju drugih dokumenata
koji su poticali od Poslanika (upuene plemenima Dihajna,
Dudham, Taj, Takif i dr.) i uvrstio ih u zbirku vanih dokumenata.
To djelo nam je sauvano.
Moemo proitati u Muslimovom Sahihu, kako je Dabir
ibn Abdullah sastavio jednu knjiicu o hodoau u Meku.
Pretpostavlja se da je on tu opisao posljednje Poslanikovo hodoae,
42
ukljuujui i njegov poznati oprosni govor odran tom prilikom.
Mnogi istorijski izvori govore o Dabirovom djelu Sanifah, koje
su njegovi uenici uili napamet. Tu se vjerovatno radi o
uspomenama na ivot i rijei Boijeg Poslanika.
Meu poslanikovim drugovima, i Kamire ibn Dindab i Sa'd
ibn Ubejde, takoer su sakupili svoja sjeanja za potrebe svoje djece.
Ibn Hader, koji o tome govori, navodi da je Samurahovo djelo bilo
jedna ogromna knjiga. Ibn Abbas, koji je bio vrlo mlad u vrijeme
Pejgamberove smrti, nauio je mnotvo stvari od svojih starijih
drugova, a uvrstio ih u veliki broj djela; govorilo se: Ibn Abbas je
sastavio svoje spise koje bi jedva ponijela jedna kamila. Ibn Mes'ud
je takoer nainio jednu zbirku.
Buharija napominje da su Abdullah ibn Halef, Ebu Bekr i ElMugire ibn Ka'b pouavali ljude Hadisu kroz prepisku. Ako bi ih
neko upitao za obavjetenje o Boijem Poslaniku, odgovorili bi mu,
ili su ak preuzimali inicijativu i obavjetavali funkcionere i prijatelje
o nekom dogaaju koji se odnosi na Poslanika.
Jo je pouniji slijedei dogaaj, a prenose ga mnogi izvori:
Jednog dana, jedan uenik Ebu Hurejre ree mu: Ti si nam priao tu
i tu stvar. Ebu Hurejre (vjerovatno u doba svoje starosti) odbi da
prizna predanje. Ali, poto je njegov uenik insistirao, rekavi da je
bilo dobro to emu ih je uio, Ebu Hurejre odgovori: Ako si to od
mene sluao, onda se to mora nalaziti u mojim spisima. Uze ga za
ruku i povede svojoj kui i tamo mu pokaza mnoge knjige o
Pejgamberovom Hadisu, gdje nae dotini dogaaj. Tada ree: Dobro
sam ti rekao da, ako ti neto ispriam, to se mora nalaziti u mojim
spisima. Ebu Hurejre je umro 59 g. po hidri.. Jednom od svojih
uenika, Hamanu ibn Muhabbinu, izdiktirao je (ili predao u
rukopisu) jednu knjiicu sa 138 hadisa Poslanika. To djelo, iz prve
polovine prvog islamkog stoljea, sauvano je. Ono daje mogunost
da ga poredimo sa kasnijim kompilacijama i da vidimo da sjeanja
starih o Hadisu bijahu vrlo.briljivo sauvana kroz kasnije generacije.
Zehebi navodi: Halifa Ebu Bakr je redigovao jedno djelo sa
500 hadisa Boijeg Poslanika. Poklonio ga je svojoj keri Aii, ali
ve sutradan ga je uzeo i unitio govorei: 'Pisao sam kako sam uo,
moda tu ima stvari koje ne prenose doslovce ono to je Poslanik
43
govorio. to se tie Omera, Muamer ibn Raid kae: U vrijeme
svog hilafeta, Omer sc posavjetovao sa Poslanikovim pristalicama,
da bi znao da li treba kodifikovati Hadis. Svi odgovorie potvrdno,
ali Omer nastavi da oklijeva i da se moli Bogu itavog mjeseca da
mu ukae na pravo rjeenje. Nakon toga odlui da nita ne uini,
dodajui da su stari naputali objavljene Boanske knjige u korist
pria o ponaanju njihovog poslanika, a da on ne bi elio da stvori
konfuziju izmeu Kur'ana i Hadisa. Zadnja istraivanja pokazuju da
se izvjetaji o zapisivanju hadisa tiu barem pedeset Poslanikovih
ashaba. Detalji bi nas ovdje odveli suvie daleko.
ZABRANA PISANJA HADISA
Ova dva posljednja dogaaja o Ebu Bakru i Omeru vana su
utoliko to objanjavaju stvarni domet tradicije koja kae da je
Poslanik bio zabranio da se zapisuju njegove rijei. Koliko znam,
jedini pripovjedai koji govore da je Poslanik zabranio pisanje svega
sem Kur'ana su Ebu Seid, Zejed ibn Sabit i Ebu Hurejre. Ne zna se ni
objanjenje ni razlog tog uputstva, ali zabiljeeno je da su Ebu Seid
el-Hudri i Zejd ibn Sabit bili vrlo mladi: u petoj godini po hidri
imali su jedva petnaest godina. Iako inteligentni kao to su bili,
shvatljivo je da im je Boiji Poslanik zabranio, u poetku hidretske
ere, da prave zabiljeke o njegovim govorima. to se tie Ebu
Hurejra, vidjeemo da je on lino napisao mnogo knjiga o Hadisu.
On je bio poznat kao poboan ovjek, puritanac i strog. Neshvatljivo
je da bi on prekrio izriitu naredbu Boijeg Poslanika, sem u sluaju
da je kasnije obavijeten o ponitenju te zabrane. Ebu Hurejre se
vratio iz Jemena u Medinu 7 g. po hidri, da bi prihvatio islam.
Mogue je, dakle, da mu je ispoetka Poslanik bio zabranio da pie
neto drugo osim Kur'ana; kada je upoznao Kur'an i znao ga
razlikovati od Hadisa, razlog zabrane je prestao da postoji. Jo neto:
pripisuje se takoer i Ibn Abbasu, da je to bilo njegovo lino
miljenje, a ne direktiva Poslanika, da ne treba pismeno biljeiti
Hadis; no, vidjeli smo takoer da je on bio na elu onih koji su pisali,
ostavivi iza sebe spisa koji odgovaraju teretu jedne kamile. Ta
44
protivrjenost izmeu rijei i prakse, od strane onih koji su ipak
poznati po svojoj pobonosti i po ispunjavanju i najmanjih ureenja
Poslanika, potvruje na zakljuak da je zabrana pisanja Hadisa
imala izvjesne razloge koje nam pripovjedai nisu donijeli, da je
njena vanost bila ograniena, i da treba traiti objanjenja koja
mogu uskladiti ta dva oprena nareenja, radije nego odbaciti jedno
od njih.
Tri rjeenja nam padaju na um: 1) Zabrana je bila pojedinana, odnosei se na one koji su tek nauili pisati, ili na one koji
su tek prihvatili islam, a jo nisu bili u stanju da razlikuju Kur'an i
Hadis. Zabrana je postepeno povlaena kada su te osobe potvrdile
svoj napredak u znanju; 2) Zabrana je imala za cilj samo da sprijei
pisanje Hadisa na primjercima Kur'ana, da bi se izbjeglo mijeanje
teksta i njegovih objanjenja; Ebu Seid el-Hudri na to aludira, a mi
znamo uostalom da je halifa Omer izriito zabranjivao tu vrstu
pisanja; 3) Konano, moda je rije samo o jednom odreenom
razgovoru, onom na primjer, na dan kada je Poslanik prorekao
budunost islama i njegovih neizmjernih duhovnih i politikih
pobjeda. Cilj zabrane bio bi da se izbjegne poputanje napora jednog
dijela muslimana; pobjede su bile predodreene; pa su neki mogli
tumaiti da nema vie razloga za napore i rtve koje su bile potrebne.
Mogua su i druga rjeenja, meutim ova su nam dovoljna.
U KASNIJIM STOLJEIMA
Bilo je normalno da na poetku, poto su sjeanja o Hadisu
Boijeg Poslanika bila kratka i pojedinana, svaki Muhamedov a. s.
prijatelj biljei svoje line uspomene. U drugoj generaciji, kada su
studenti prisustvovali asovima raznih uitelja, imali su mogunost
da razliita sjeanja pretope u jedno jedino, pazei da pri tome
razlikuju razne izvore. Nakon samo nekoliko generacija, sjeanja
Muhamedovih a. s. pristalica su bila nanovo sjedinjena: nastojalo se
razvrstati prema sadraju, i odatle izvui, izmeu ostalog, pravne
zakljuke. Kao i za Kur'an zahtijevano je uenje teksta svakog hadisa
napamet; a da bi se lake pamtilo, sluilo se pisanjem. Ta dvostruka
45
mjera sigurnosti strogo je ispunjavana od strane jednih, manje od
strane drugih, odakle potie relativna vanost raznih uitelja, to se
tie potpunog povjerenja u njihovo kazivanje.
Malo vremena nakon Muhamedove a. s. smrti, pripovjedai
hadisa su poeli praktikovati da spominju ne samo ime Boijeg
Poslanika kao izvor pravih dostavljenih uputstava, nego i puteve koji
su omoguili upoznavanje te pouke, itav lanac prijenosa. Buhari
kae, na primjer: Moj uitelj, Ibn Hanbel, mi je rekao: Ja sam uo
od mog uitelja, Abdurezaka, kako kae: Moj uitelj, Ma'mar ibn
Raid, mi je rekao: Ja sam uo od mog uitelja Hamana kad mi je
rekao: Ja sam uo od Poslanika to i to. Za svaki navod
Muhamedovih a. s. rijei, postoji uvijek ta vrsta iscrpnog izvjetaja.
U lancu pripovjedaa koje smo upravo citirali, mi nalazimo ne samo
Sahih od Buharije, nego isto tako i Musned od Ibn Hanbela; Musanaf
od Abdurezaka, Dami od Mamara, Sahifah od Hamana, koji je
diktirao Ebu Hurejre, Poslanikov drug. Nai emo iste hadise ponovo
u svim djelima, sa sasvim istim izrazima. Kraj tolikih sukcesivnih
izvora, bila bi plitka kleveta rei, na primjer, da je Buhari izmislio
itave nizove hadisa i pripisao ih Poslaniku, stvarajui sam lanac
sukcesivnih pripovjedaa, ili da je jednostavno ispisao narodnu
mudrost svog vremena, a zatim je pripisao Boijem Poslaniku.
ZAKLJUAK
Uiti tekst napamet, dati mu pismeni oblik i provjeriti ga pred
kompententnim uiteljem - to su te tri mjere sigurnosti, od kojih
svaka pojedina pomae onu drugu koje su nam sauvale islamsko
vjersko uenje u njegovom izvornom obliku. Ovo je istina za Kur'an,
isto koliko i za Hadis, koji obuhvata sjeanja Muhamedovih a. s.
sljedbenika na ono to je on rekao, radio ili preutno odobrio da se
ini meu njegovim vjernicima. Podsjetiemo, uzgred, da je
Muhamed a. s., kao uitelj islama, imao ogroman uspjeh. U desetoj
godini po hidri on se mogao uputiti u Meku sa masom hodoasnika
(Arefat) koja masa se cijeni na oko stotinu etrdeset hiljada osoba
(iako te godine mnogo muslimana nije ilo u Meku). Biografi
46
pripovjedaa Hadisa navode da broj Poslanikovih drugova, koji
navode bar jedan hadis o Poslaniku, iznosi vie od sto hiljada. Bilo
je, meu njima, sigurno, ponavljanja istih zgoda; ali mnogostrukost
obavjetenja o istim sluajevima samo e doprinijeti autentinosti
onoga to se pria, ne raunajui ponavljanja. Posjedujemo jedva
dvije hiljade hadisa o Poslaniku islama, hadisa koji se tiu najrazliitijih aspekata ivota, kao i uputstava namijenjenih njegovim
vjernicima o stvarima koje se odnose jednako na duhovni kao i
materijalni ivot.
47
Glava III
KONCEPCIJA IVOTA
ivotna sposobnost jednog drutva, jednog naroda, jedne
civilizacije, zavisi u velikoj mjeri od filozofije koju to drutvo, taj
narod, primjenjuje u ivotu i od naina na koji je primjenjuje. U
primitivnom drutvu, animalni ovjek e misliti samo na sebe i svoje
bliske roake. Ali u svakom dobu istorije, koje je ovjeku poznato,
susreu se ljudske grupacije koje se razlikuju od drugih. Poznati su
ve tragovi dvadesetak civilizacija, i mogue je da se sada nalazimo
pred otkriem jedne nove. S druge strane, civilizacija jedne izvjesne
grupacije ne znai da se ostatak ovjeanstva nalazi u primitivnom
stanju divljatva. Tu se radi, u najboljem sluaju, o jednoj relativnoj
prednosti u odnosu na druge grupacije, koje su, zavisno od svog
stupnja, rasporeene na ljestvici civilizacije. U vrijeme Feniana, na
primjer, druge zemlje su bile priblino jednako civilizirane, i nedostajala im je samo prilika, podruje djelovanja. U arapsko-islamskoj
epohi, Grci, Rimljani, Kinezi, Indijci i drugi, posjedovali su sve
osobine civiliziranih naroda, ali ne u tolikoj mjeri da se smatraju
nosiocem tadanje civilizacije. Takoer u dananje doba, iako
Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez predvode u nuklearnoj moi,
Englezi, Francuzi, Nijemci ne zaostaju mnogo iza njih: ipak, i u
drugoj polovini dvadesetog vijeka, postoji itava jedna skala
civilizovanosti koja se postepeno sputa do stanja divljatva, pa ak
moda i do izdvojenih ljudoderskih plemena.
Postavlja se pitanje: zato je napredak jednih brz, a drugih
spor? Zato je u vrijeme kada je Grka imala najbolju civilizaciju Zapadna Evropa bila barbarska? Zato je Rusija barbarska u doba
48
arapske raskoi? Zato je to tako u svim zemljama i u svim
vremenima? Radi li se iskljuivo i jednostavno o sluajnosti, o
prilikama, ili o djelovanju izrazitih i plemenitih pojedinaca koji se
raaju u jednoj, a nedostaju u drugoj grupaciji? Postoje svakako i
druga mogua objanjenja, sloenija, koja zavise od niza
istovremenih razloga, i koja prouzrokuju uspjeh jednih, a neuspjeh ili
ak unitenje drugih.
Postoji jo jedno pitanje u uskoj vezi sa prethodnim: zato
jedan narod, poslije naglog uspona pada u relativno bijedno, ako ne i
skoro barbarsko stanje?
Namjeravamo prouiti to pitanje u vezi sa stanjem savremenog islama da bi, ako je mogue, ukazali na anse njegovog
prevazilaenja.
Po miljenju Ibn Halduna, bioloki zakon bi bio glavni uzrok
pada civilizacije. Na kraju odreene generacije, rasa se istroi, i da bi
se obnovila, potrebna je promjena, barem upravljaa. Ta teorija, koja
se bazira na rasi, moe uzbuditi etnike civilizacije i religije koje ne
prihvataju nove pristalice. S tog stanovita, islam moe izbjei proces
dekadencije; on ima pristae u svim rasama, i nastavlja da napreduje,
manje ili vie, svuda u svijetu. ta vie, islam je, po optem
priznanju, uspio da zbrie, gotovo potpuno, rasne predrasude unutar
svoje zajednice, to mu dozvoljava da i u voenju njega samog
prihvati bez oklijevanja bilo koju rasu. Sistematska emancipacija
robova, koju nalae Kur'an, daje nam o tome jasan primjer: poznate
su u islamskoj istoriji generacije kraljeva, koje potjeu od tek
osloboenih robova.
ivot ili smrt jedne civilizacije moe isto tako zavisiti od
karaktera njenog osnovnog uenja. Ako ono poziva svoje pripadnike
da se odreknu svijeta, duhovnost e uiniti sigurno ogroman
napredak, ali drugi (fiziki) elementi ovjeka, njegovo tijelo, njegove
intelektualne sposobnosti, itd. nee izvriti nikada svoje prirodne
funkcije i propae prije nego to se razviju. Ako civilizacija stavlja
akcenat jedino na materijalni aspekat, ovjek e uiniti napredak u
izvjesnim domenima, na tetu drugih sektora, a civilizacija e se
moda ak pretvoriti u bumerang i prouzrokovati svoju sopstvenu
smrt. Materijalizam najee prouzrokuje egoizam, nedostatak
49
potovanja za prava drugih. On stvara neprijatelje koji samo ekaju
svoju ansu; rezultat je meusobno satiranje. Poznata je pria o dva
razbojnika koji su bili zaplijenili neko blago: jedan od njih se vratio u
grad da kupi hranu, a drugi je sakupljao drva da naini ognjite, ali
svaki potajno odlui da se oslobodi drugoga, da bi sam koristio svo
ukraeno blago; onaj koji je iao na pijacu, zatrovao je hranu, njegov
drug napravi zasjedu i na povratku ga ubi; ali kada je on probao
hranu, nije mnogo kasnio da mu se pridrui na onome svijetu.
Jo jedan nedostatak moe uplivisati na civilizaciju: ako ona
uopte ne posjeduje sposobnost za razvoj i prilagoavanje prilikama,
njeno uenje, ma kako savreno bilo u jednom istorijskom kontekstu,
nee biti tako i u drugom, i teko onima koji su tu zarobljenici! Evo
jednog usputnog primjera: u doba kada nije bilo elektrinog
osvjetljenja, ponuditi svijeu sigurno je bilo djelo pobonosti u
bogomolji gdje se molitva obavlja nou. Nema razloga da se ne
vjeruje da jedan takav akt pobonosti, uinjen od strane jednog pokajnika, moe da brie grijeh uinjen prema Bogu ili prema ovjeku.
Ali, u nae vrijeme jo uvijek nastavljati sa paljenjem jedne male
svijee na mjestu koje je bljetavo osvjetljeno elekrinim sijalicama,
nije li to suvino razbacivanje? Prouimo sada islam u vezi sa ovim
razliitim zahtjevima.
ISLAMSKA IDEOLOGIJA
Poznato je da je deviza islamaa dobrobit na ovom svijetu i
dobrobit u vjenosti (kur'anska formula). Ova deviza vrlo jasno
odbacuje ekstremne i oprene koncepcije ultra-spiritualista (koji ele
potpuno odbaciti svijet) i ultra-materijalista. Ovu formulu moe
primijeniti ogromna veina ovjeanstva, koja nastoji istovremeno
razvijati i tijelo i duh, stvarajui jednu skladnu ravnoteu, potpuno
ljudsku. Islam je insistirao ne samo na ta dva vida egzistencije, nego
i na njihovom uzajamnom dopunjavanju, tako da jedan ne bude
rtvovan u korist drugoga. Kada on nalae duhovne zadatke i nain
ivota, on ukazuje i na materijalne prednosti; kada hvali jedno djelo
zemaljske vrijednosti, on pokazuje kako to djelo moe isto tako biti
50
izvor duhovnog razvoja. Nekoliko primjera:
Cilj duhovnog naina ivota je da nas priblii vrhovnom
Biu, naem Stvaraocu i Gospodaru, i da dobijemo Njegovu
naklonost. Pokuava se obojiti u boju Boga, kako to kae Kur'an,
gledati Njegovim oima, govoriti Njegovim ustima, ukratko,
ponaati se potpuno po Njegovoj volji, dok Mu se ne pokori, koliko
god to doputa ljudska slabost. Dakle, uzmimo za primjer pitanje
posta. Vjernik treba gladovati u vrijeme koje je propisano Kur'anom;
to je Boansko pravilo. Pokoravati se odredbi Gospodarevoj je ve
djelo pobonosti, ali ispostavlja se da post nosi u sebi, za ovjeka,
dvostruku prednost, duhovnu i materijalnu; iscrpljujui tijelo, za
izvjesno vrijeme, jaa se duh, oslobaa se zemaljskih elja; ovjek
tada u izvjesnoj mjeri lii na duhovna bia koja ne jedu. On bolje
primjeuje svoju sopstvenu nemo, on misli na Gospodara i sve to
to je On uinio za njega - i to su samo duhovni aspekti. Sa fizike
take gledita, post nije nita manje vrijedan; kiselina koju iz1uuju
lijezde zbog gladi i edi, ubija mnoge stomane mikrobe; post
razvija, kod ovjeka, sposobnost da podnosi liavanja u vrijeme
krize, a da uz to obavlja svoje redovne dunosti. Ako se posti iz
fizikih razloga, to nema nikakve duhovne vrijednosti, ali ako se
posti u Boije zadovoljstvo, fizike prednosti nisu nikako izgubljene.
Ne ulazei u detaljno ispitivanje, moemo naglasiti da svi drugi
oblici praktikovanja islama imaju takoer dvostruki znaaj, duhovni i
zemaljski. Tako je i kod namaza pojedinanog ili skupnog,
skruenosti pri hodoau Bejtullaha, kod davanja u korist
siromanih i kod drugih duhovnih i vjerskih djela, uinjenih izvan
obaveznog minimuma. Drugim rijeima, djelo uinjeno jedino u ime
Boga ima uvijek dvostruku vrijednost: ono donosi duhovnu korist, a
da ne bude izgubljeno nita od materijalne koristi. Sa druge strane,
neto uinjeno u materijalne svrhe moe postii svoj cilj, ali duhovna
korist ostaje potpuno izgubljena. Sjetimo se uvene Muhamedove a.
s. izreke: Uistinu, vrijednost ljudskog postupka je prije svega u
namjerama i pobudama.
Ali ta je sa djelima isto zemaljskim, kao to su porez ili
ratna obaveza? Plaa se porez dravi, ali u islamu ta drutvena
obaveza je jedan od pet temelja vjere jednako vaan kao i
51
vjerovanje, namaz, post i hodoae. Islam ujedinjuje u jedno
duhovno i zemaljsko. Plaajui porez, vjernik ne vri prvenstveno
jedan zadatak ili obavezu; on trai prije svega Boiju naklonost.
Kada je to osjeanje obaveze plaanja poreza prihvaeno kao jedna
sveta stvar, kao dunost prema Bogu kome nita nije sakriveno i koji
je, tavie, u mogunosti da nas digne iz mrtvih i trai da Mu
poloimo raun, lahko je shvatiti koliko panje i savjesnosti vjernik
moe pridavati izvravanju te dunosti. Takoer, rat je zabranjen u
islamu, izuzev borbe na Boijem putu, to jest one od koje vojnik
ne oekuje nikakvu materijalnu korist; u tom sluaju borac je
sposobniji, da usred jedne borbe na ivot i smrt, ostane ovjean.
Produhovljavajui zemaljske dunosti, islami tei da uvrsti duhovne
vrijednosti ovjeka koji tada ne slijedi vie samo interes jednog
materijalnog cilja, nego jedino tei Boijem zadovoljstvu. Veliki
mistiar Gazali nije ni u kom sluaju pretjerao kada je rekao da, ako
neko posti i moli se zbog pokazivanja, da je to irk (politeizam), jer
on oboava sebe, a ne Boga. Mogu se, isto tako, ispunjavati svoje
brane dunosti, a da to ne bude prvenstveno iz uivanja, nego iz
elje da se ispuni jedno djelo koje Bog trai, jedno pravo supruge,
jedna istinska dunost mua, i to je tada pobonost, i taj akt
pobonosti zasluuje naklonost i nagradu Boiju.
Potvrda ove sveobuhvatne koncepcije ivota je injenica da
Kur'an vrlo esto upotrebljava dvostruku formulu: vjerujte i inite
dobra djela; puko bavljenje vjerom, bez primjene i prakse, nema
mnogo vrijednosti. Vrenje dobrih djela bez vjerovanja u Boga je, sa
stanovita drutva, sigurno poeljnije od vrenja zla, ali, u duhovnom
pogledu, jedno dobro djelo bez vjerovanja ne moe donijeti spas na
onome svijetu.
Ako je vanost djela takva, onda je isto tako vano da
razlikujemo dobro od zla. Kakav e tu biti kriterij? Na prvom mjestu
to je zakon koji je Bog objavio, ali, u krajnjem sluaju, i savjest
pojedinca moe biti arbitar. Suoeni sa nekim problemom, moemo
se neposredno obratiti na islamski zakon, ako smo za to sposobni, ili
uz pomo upuenih ili strunjaka, ako je to potrebno. Ali, pravnik
moe dati odgovor samo na osnovu injenica koje su mu iznesene;
ako su mu sakrivene neke materijalne injenice, nepravda koja
52
nastaje kao posljedica toga ne moe biti pripisana zakonu. Sjetimo se
divnog kratkog Poslanikovog govora o tome, kako je rekao:
Narode, u tubama koje dolaze preda me ja odluujem samo na bazi
injenica koje su mi date: ako zbog netanog ili nepotpunog
obavjetenja neto dodijelim u korist onoga koji nema pravo na to,
neka taj zna da sam mu dodijelio vatru pakla. Jedno islamsko
pravno naelo divno saima to uenje: Upitaj svoju savjest, ak i
ako su ti pravnici dali za pravo.
Misliti samo na sebe, to nije ljudski, to je ivotinjski; misliti i
na potrebe drugih, nakon to mo zadovoljili svoje sopstvene
potrebe, to je normalno, to je dozvoljeno; ali Kur'an pohvaljuje one
meu ljudima koji daju prednost drugima, ak i ako su i sami
potrebni (Kuran, 59:9). Oigledno, to je samo preporuka, a ne i
obaveza prosjenog ovjeka: ako se to ne ini, nee biti smatran
krivcem, grijenikom. U isti red preporuka spada i uvena
Poslanikova izreka: Najbolji meu ljudima je onaj koji ini dobro
drugima.
Moe se smatrati karakteristikom islama ovaj poziv Kur'ana:
... a o dobroinstvima tvog Gospodara pripovjedaj. Boiji Poslanik
to objanjava na jedan vrlo ekspresivan nain: Bog voli vidjeti na
Svom robu uinak Svoga dobroinstva. Ciljao je na jednog od
svojih prijatelja, koji je, iako bogat, doao njemu u veoma bijednom
stanju. Na pitanje Poslanika, ovjek je odgovorio da on to ne ini iz
krtosti, nego iz pobonosti, jer voli vie siromasima nego sebi.
Muhamed a. s. mu je na to stavio primjedbu da davanje ima granicu
koja ne treba prelaziti mjeru. Kur'an (28:77) nalae: I ne zaboravi
tvoj udio na ovome svijetu (nemoj zanemariti svoje sopstvene
poslove). Islam ne dozvoljava da ovjek prestane raditi i postane
parazit: naprotiv, on treba upotrijebiti sve svoje sposobnosti da bi
iskoristio to to je Bog stvorio, i treba zaraivati toliko koliko je
mogue: ono to prelazi nae sopstvene potrebe, treba ii u korist
onih kojima nedostaje neophodno. Poslanik je rekao bez
uzdravanja: Bolje je da vae blinje ostavite u blagostanju, nego da
oni i budu primorani da mole pomo drugih. Nalaui svakodnevnu
dunost duhovnog ivota, islam ne trai ni u kom sluaju umrtvljenje
ni dobrovoljnu bijedu, nego, naprotiv, Kur'an osuuje ovo posljednje,
53
govorei: Reci: Ko je zabranio Boije ukrase - koje je On stvorio za
Svoje robove - kao i lijepu hranu? Reci: To e biti na Sudnjem danu
naroito za une koji vjeruju na ovom svijetu. Tako mi izlaemo
znakove ljudima koji znaju (7:32) Ima stvari dozvoljenih po Boanskom zakonu; uskraivati ih sebi nije uvijek poboan akt, kao to je
to suzdravanje od stvari zabranjenih po tom zakonu.
VJEROVANJE U BOGA D. .
Izgleda da je ovjek oduvijek elio da upozna svog Stvaraoca
i da Mu se pokori. Najvei religiozni predstavnici svake epohe, svake
civilizacije, utvrdili su izvjesna pravila koja ljude vode u tom smjeru:
primitivni su oboavali manifestacije moi i dobroinstva Boga,
nadajui se da e Mu tako uiniti zadovoljstvo. Neki narodi su
vjerovali u dva posebna boga, jednog dobrog i drugog zlog,
zanemarujui logine posijedice te razlike, koja prouzrokuje rat
meu bogovima. Drugi su bili uz boanstvo misterija, koje je
pokrivalo nekada linost Boga; drugi opet, osjeajui potrebu za
simbolima, formulama i pokretima, ispunie njima svoju religiju,
tako da se ona jedva razlikovala od idolatrije ili politeizma.
I ovdje islam ima svoje posebno obiljeje - vjeru u apsolutno
jedinstvo Boga; on je propisao jedan nain molitve i oboavanja koji
ne dozvoljava ni slike ni simbole (koji se smatraju tragovima
primitivizma i idolatrije). Bog je ne samo transcendentalan i
nematerijalan, van svakog fizikog poimanja, nego je On takoer
svugdje prisutan i svemogu. Odnosi izmeu ovjeka i njegovog
Stvaraoca su direktni i lini, bez potrebe za posrednikom. I najsvetije
osobe, kao to su pejgamberi, samo su vodii, poslanici. Na pojedincu je da uini izbor: on je odgovoran direktno pred Bogom.
Vidjee se kako islam u tom smislu zahtijeva da se razvija
linost pojedinaca. Njemu je blisko shvatanje da je ovjek slab i da
predstavlja poprite borbe izmeu dobra i zla. Ali po islamu, ne
postoji prvobitni grijeh. To bi bilo nepravedno. Ako je Adem
zgrijeio, to ne moe povui za sobom odgovornost ljudi koji su doli
poslije njega, jer je svaki ovjek odgovoran samo za svoja djela.
54
ovjek zbog svoje slabosti moe uiniti grijeh prema Bogu ili
prema drugim stvorenjima. Svaka greka ima, u pravilu,
odgovarajuu kaznu, ali islam, zna i za mogunost opratanja.
Sainjavaju je kajanje i popravljanje. teta uinjena ljudima treba biti
naknaena koliko je to mogue; rtva moe oprostiti, bez naknade ili
uz popravljanje dotine stvari (ili njene vrijednosti) ili na neki drugi
nain. to se tie grijeha prema Bogu, ovjek moe zasluiti
osloboenje iskrenim kajanjem ili dobivanjem oprotaja od strane
Boga. Ali, islam ne prihvata da Bog treba da kanjava nedunog da
bi dao oprotaj krivim pokajnicima, jer bi to pretpostavljalo
nepravdu.
DRUTVO
Razvijajui kod ljudi osjeaj linosti, islam isto tako zahtijeva
da se oni osjeaju kao lanovi zajednice kojoj pripadaju. To se vidi u
svim njegovim propisima, vjerskim kao i svjetovnim. Vrenje salata
je uglavnom kolektivno. Hodoee je jo oitiji primjer, jer se
vjernici, koji putuju sa svih strana svijeta, susreu na jednom istom
mjestu. Kolektivni aspekt posta se oituje u injenici da se on
odrava istovremeno za vjernike itavog svijeta. Potreba za jednim
halifom, obaveza pladanja poreza - zekata, namijenjenog za zajednike potrebe, itd. sve to upuuje na jedan isti zajedniki cilj.
Razumije se da u kolektivnoj solidarnosti postoji jedna sila koju ti
isti ljudi pojedinano nemaju.
Iz razloga poznatih samo Njemu, Bog je razliito obdario
pojedince: dvoje djece istog para, dva uenika istog razreda, nemaju
uvijek iste kvalitete ili sposobnosti. Sva zemljita nisu isto plodna.
Klime se takoer razlikuju. Dva stabla iste vrste ne raaju isto po
koliini i kvalitetu. Svako bie, svaki dio jednog bia ima svoje
osobitosti. Izvlaei zakljuak iz te prirodne injenice, islam
potvruje istovremeno izvornu jednakost sviju, i individualnu
razliitost: svi su stvorenja istog Gospodara, a za dobivanje Boije
naklonosti nije odluna materijalna superiornost. Jedini kriterij
veliine pojedinaca je pobonost. Konano, ivot na ovom svijetu je
55
prolazan i trcba da postoji razlika u ponaanju izmeu ovjeka i ivotinje.
NACIONALNOST
Islam odbija da u roenju (porijeklu) vidi osnovu za
solidarnost meu ljudima. Odanost rodbini i rodnom kraju je
prirodna, ali interesi same ljudske rase iziskuju trpeljivost prema
drugim grupacijama. Nejednaka podjela prirodnih bogatstava na
zemlji ini svijet meuzavisnim. Neminovno proizilazi da treba
slijediti geslo ivjeti i pustiti druge da ive, inae bi beskonane
krvne osvete zavrile unitenjem i jednih i drugih. Nacionalnost
osnovana na jeziku, rasi, boji koe ili mjestu roenja je odvie
primitivna; ima tu neto fatalnosti, od bezizlaznosti, neto gdje
ovjek nema nikakvog izbora. Islamska nacija je progresivna i
zasniva se jedino na izboru pojedinaca, jer nudi jedinstvo za sve one
koji vjeruju u zajedniku ideologiju, bez obzira na rasu, jezik ili
mjesto obitavanja. Budui da se potinjavanje ili pokoravanje drugih
iskljuuje, asimilacija ostaje jedini pravilan put, a koji bi bio drugi
nain istinske asimilacije od vjerovanja u jednu ideologiju? No
islamska ideologija je vanredno jasna u toj asimilaciji. Ne samo da
ona ostvaruje sintezu izmeu tjelesnih i duhovnih potreba nego ona,
gotovo jedina meu velikim religijama, dozvoljava toleranciju.
Islam objanjava da Bog alje neprestano svoje glasnike, u raznim
vremenskim epohama i razliitim narodima (to znai samo snagu
obnavljanja, oivljavanja i ovrivanja Boanske objave, vjene,
ponavljane toliko puta, od strane tolikih poslanika). Islam zabranjuje
svaku prisilu u izgraivanju vjerovanja; i, ma kako to nevjerojatno
izgledalo, on se obavezuje - kao vjerskom dunosti - na davanje
autonomije nemuslimanima, u srcu same islamske drave. Kur'an,
Hadis i svakidanja praksa ele da ti nemuslimani svoja lina prava
ostvaruju u svojim vlastitim sudovima i od svojih sudaca bez
ikakvog mijeanja muslimanskih vlasti, i to kako u pitanjima vjere
tako i u drutvenom pogledu.
56
EKONOMSKI IVOT
Vanost ekonomskih pitanja je toliko oevidna. Kur'an ne
pretjeruje kada kae da su materijalna dobra uslov opstanka
ovjeanstva. Ako bi svako samo mislio na sebe, drutvo bi bilo sve
vie i vie u opasnosti; po jednostavnoj logici, u njemu bi bilo uvijek
vrlo malo bogatih i mnogo siromanih, i u asu borbe za opstanak,
velika veina (gladnih i bijednika) zavrila bi unitenjem manjine
(bogatih). Mogu se podnositi mnoga odricanja, ali ne ona koja se tiu
ishrane. Islamski stav po tom pitanju vrlo dobro je poznat: stalna
preraspodjela i promet nacionalnog bogatstva. Tako, siromani su
osloboeni poreza, dok su bogati duni da ga daju u korist
siromanih; postoje zakoni koji trae pravednu podjelu nasljedstva,
koji zabranjuju gomilanje blaga u rukama malog broja, i koji
propisuju potronju dohotka drave, zakoni koji imaju za zadatak
dobrotvornu raspodjelu tih prihoda, gdje siromasi dolaze na elo
korisnika. Kada je ovo naelo postavljeno, islam dozvoljava razliita
sredstva i metode prema odgovarajuim podrujima, epohama i
prilikama, da bi se postigao cilj. Moe se dozvoliti nadmetanje
privatnih preduzea, pod uslovom da se ovo ne izopai u eksploataciju i satiranje ekonomski slabih; mogu se isto tako dopustiti i
zajedniki planovi, kad oni postanu neophodni usljed prilika ili
ekonomskog i demografskog razvoja. U svakom sluaju treba se
uvati rasipanja dobara i energije i izabrati sredstva koja najbolje
odgovaraju trenutnim potrebama.
SLOBODA VOLJE I SUDBINA
Ovo nas vodi filozofskom pitanju slobode volje. Ta vjena
dilema nee nikada biti rijeena tako da zadovolji logiku, jer ako
ovjek ima slobodu izbora svih svojih postupaka, Boanska svemo
bi tu bila okrnjena; obrnuto, ako je Bog predoredio, zato bi ovjek
bio odgovoran za svoja djela? Boiji poslanik je savjetovao svoje
vjernike da se ne bave diskusijama na tu temu koja je navela na
57
stranputicu one prije vas. On je razdvojio dva pitanja: Boanske
svemoi i ljudske odgovornosti. Ljubav nema logike, a musliman
koji voli svog Stvaraoca nee prihvatiti da Bog ima nedostatke. Bog
je ne samo moan i razuman, nego isto tako pravedan i milostiv do
najveeg stupnja. Razdvajajui Boanske poslove od pitanja ljudskog
zemaljskog bitisanja, islam svojim vjernicima naglaava nunost
djelovanja; a kako e Boanska volja ostati tajna za ovjeka, zadatak
je ovjeka da nikada ne gubi nadu i da radi i bori se dok cilj ne bude
ostvaren ili postane neostvariv. Tek u trenutku - kada je sve uinjeno
za uspjeh - posreduje islamsko shvaanje sudbine, da smiri i utjei
ovjeka: to je volja Boija! A uspjeh ili neuspjeh na ovom svijetu
nema vanosti za vjeni spas, gdje Bog sudi prema namjeri i
nastojanju, a ne prema ostvarenjima i uspjesima.
U Kur'anu (53: 36-42) Bog nas upoznaje sa poslanicima koji
su dolazili: ... Zar nije obavijeten o onom to se nalazi u
Musaovim stranicama, i u Ibrahimovim, koji je ispunio to mu je
nareeno da niko nee snositi posljedice grijeha drugih osoba, i da e
ovjek imati samo ono to je zasluio, i da e se njegov trud uskoro
vidjeti, i da e biti za to nagraen najpravednijom nagradom, i da e
se tvom Gospodaru sve vratiti .... Razumije se da, ako ovjek nee
da se smatra odgovornim za svoja nedjela i grijehe pred Boanskom
Svemoi, on ne treba ni zahtijevati nagradu za svoje milosrdno
ponaanje. Ukratko, poto islam potpuno razdvaja navedena dva
pitanja, nije mu teko da istovremeno prizna potrebe ovjeka (napor,
osjeaj odgovornosti) i prava Boga sa svim Njegovim osobinama,
ukljuujui i mo predodreenja.
Boije predodreenje ima u islamu, jedan drugi, ne manje
vaan aspekt: Bog je taj koji odreuje da li je neko ovjekovo djelo
dobro ili loe. Bog je izvor svakog zakona. Ono na to treba paziti u
svakom naem postupku, to je Boanski propis, to je propis koji nam
On saoptava preko Svojih izabranih poslanika, od kojih je
Muhamed a. s. ne samo posljednji, nego i onaj ije se uenje potpuno
ouvalo. Ne postoje originali starijih Boijih objava. Oni su
zagubljeni u kobnim borbama i bratoubilakim progonima. Kur'an je
ne samo iznimka, nego on predstavlja posljednju Boansku poruku,
najnovije zakonodavstvo, koje derogira, kao to se zna, stare odredbe
58
istog Zakonodavca.
Zavrimo sa jednom drugom karakteristikom islamskog
ivota: u dunost muslimana spada ne samo to da slijedi Boanski
zakon u svome svakidanjem ivotu, u linom kao i u drutvenom
ivotu, u ovozemaljskim kao i u duhovnim stvarima, nego i da prema svojim sposobnostima i mogunostima - doprinosi irenju ove
ideologije, bazirane na Boanskoj Objavi i namijenjene spasu i
blagostanju itavog ovjeanstva.
Vidjeemo kako ova cjelina utie na cjelokupni ivot materijalni kao i duhovni - ovjeka, koji na kraju krajeva ovdje na
Zemlji samo treba da se pripremi za Onaj svijet.
59
Glava IV
OVJEK I NJEGOVA VJEROVANJA
ovjekova vjerovanja su vrlo razliita: s jedne strane, u njih
ulazi istina i sve on to je u vezi sa njom, sa druge strane sujevjerje i
druge zablude. Na vjerovanje meu ostalim faktorima mogu da utiu
ivotno doba i iskustvo. Ali ima vjerovanja koja su zajednika
itavim grupama. U tom pogledu najvanije je pitanje koje ovjek
postavlja o samome sebi: odakle je doao? Kuda ide? Ko ga je
stvorio? Kakav je razlog njegova stvaranja?, i tako dalje. Metafizika
pokuava da odgovori na ta muna pitanja. Ukratko reeno, u tome
lei bit viere. Istina, vjerovanja su lina stvar, ali istorija ljudskog
roda poznaje mnoge akte bratoubilakog nasilja i zvjerstva zbog tih
vjerovanja, nasilja kakvih bi se stidjele i same ivotinje. Osnovni
islamski princip o tom pitanju sadran je u slijedeem kura'nskom
ajetu (2/256): U vjeri nema prisiljavanja - pravi put se jasno
razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha
- dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti. - A Allah sve uje
i zna. U tome se sastoji samilost, ak rtva, da se drugi vode i da se
vodi borba za razbijanje zabluda drugih ljudi, bez prisiljavanja u ma
kom obliku. Eto takav je stav islama.
Ljudsko znanje i inteligencija podloni su procesu stalnog razvoja.
Medicinska ili matematska znanja jednog Galena ili Euklida danas su
jedva dovoljna da se poloi velika matura; studenti univerziteta
moraju znati mnogo vie. U domenu religijskih dogmi, primitivni
ovjek bio je moda ak nesposoban da apstraktno zamisli Boga, ije
oboavanje ne bi zahtijevalo ni simbole ni materijalno predstavljanje.
ak njegov jezik bio je nesposoban da izrazi uzviene ideje, a da ne
60
bude prisiljen da upotrijebi termine koji ne odgovaraju apstraktnim
pojmovima.
Islam stavlja naroito jak naglasak na injenicu da je ovjek
sastavljen od dva elementa, od tijela i duha, i da ne smije zanemariti
jedan od elemenata u korist drugog. Posvetiti se jedino duhovnim
potrebama znailo bi teiti da postanemo meleki (a Bog je ve
stvorio meleke). Posvetiti se iskljuivo zadovoljavanju tjelesnih
potreba znailo bi da smo se spustili na nivo ivotinje, biljke, ako ne
na nivo avola (a Bog je stvorio druga bia koja imaju tu funkciju).
Cilj stvaranja ovjeka sa njegovom dvostrukom prirodom,
materijalnom i duhovnom, nee biti dostignut ako ovjek ne zadri
harmoninu ravnoteu izmeu potreba svoga tijela i potreba svoga
duha.
Jednom prilikom na pitanje ta je to vjera? Muhamed a. s.
je odgovorio: Da vjeruje u jednoga Boga, u Njegove meleke, u
Njegove objavljene knjige, u Njegove poslanike, u Posljednji dan
(dan oivljenja i suenja) i u Boije odreenje dobra i zla.
Istovremeno je Muhamed a. s. objasnio ta to znai praktino
pokoravanje Bogu - o emu emo govoriti u dva slijedea poglavlja.
BOG D. .
Muslimani nemaju nita zajedniko sa ateistima, politeistima
i onima koji Bogu pridruuju druge bogove. Arapska rije za jedinog
Boga je Allah, koja nema ni enski rod ni mnoinu.
Najobiniji ovjek, ak najprimitivniji i nepismen, zna da ne
moe stvoriti samoga sebe, da je potrebno da postoji Tvorac svih nas,
itavog svijeta. Ateizam ne zadovoljava tu logiku potrebu.
Vjera u vie bogova povlai za sobom slijedei zakljuak:
podjelu vlasti izmeu raznih bogova, ak rat izmeu njih.
Lahko moemo zapaziti da je sve to se nalazi na svijetu
meusoobno ovisno. Na primjer, ovjeku je potrebna pomo biljaka,
metala, ivotinja i ak zvijezda, isto kao to je svakome od njih
potrebna pomo drugih na ovaj ili onaj nain. Podjela boanske moi
tako postaje neizvodiva.
61
U svojoj opravdanoj brizi da ne pripiu zlo Bogu, izvjesni
mislioci su poeljeli da imaju dva boga, jednoga za Dobro, a drugoga
za Zlo. Ali postavlja se pitanje da li ta dva boga djeluju u dogovoru
ili izmeu njih dolazi do sukoba? U prvom sluaju boansko
dvojstvo postaje suvino, ako bog Dobra odobrava boga Zla, on
postaje njegov sauesnik pa dvojstvo upropatava njegov vlastiti cilj.
U drugom sluaju, moe se pretpostaviti da e bog Zla ee biti
pobjednik i da e nadvladati boga dobra. Zar se dakle moe vjerovati
u boga koji bi bio slabi, pobijeeni? Osim toga, zlo je relativna
stvar; neto to je zlo u odnosu na jednoga, postaje dobro u odnosu
na drugoga, a poto apsolutno zlo ne postoji ne moe se zlo
pripisivati Bogu.
Samo monoteizam, ist i bez primjese, moe zadovoljiti
razum. Bog je jedan, ali moe da postupa na sve naine. Odatle
mnogostrukost njegovih atributa. Bog je ne samo stvoritelj, nego i
gospodar sviju: On vlada nebesima i Zemljom; nita se ne kree bez
Njegova znanja i Njegove dozvole. Boiji poslan:ik Muhamed a. s.
kae da Bog ima devedeset devet najljepih imena koja odgovaraju
za njegovih devedeset devet atributa. On je Stvoritelj, Izvor ivota
sviju, Mudar, Pravedan, Milosrdan, svuda prisutan, Svemogui,
Sveznajui, odreuje sve. Njemu pripada ivot, smrt, ponovno
oivljenje svih bia, i tako dalje.
Iz toga slijedi da razliite osobe razliito poimaju Boga; jedan
fiolzof ne zamilja ga na isti nain kao obian ovjek. Boiji poslanik
Muhamed a. s. divio se aru vjere jednostavnih ljudi i esto navodio
primjer vjere starih ena, nerazorive i pune iskrenog uvjerenja.
Vrlo je dobro poznata lijepa priica o slonu i grupi slijepaca; oni
nikada nisu bili uli nita o slonu. Kada je on jednoga dana doao u
niihovo selo, svaki od njih priao je neobinoj ivotinji. Jedan je
uspio da stavi svoju ruku na surlu slona, drugi je dodirnuo uho, trei
nogu, etvrti rep i tako dalje. Kasnije su oni izmijenili utiske i svaki
je opisao slona na svoj nain i prema vlastitom doivljaju, tako da je
slon izgledao kao povijen stub (surla), kao krilo (uho), kao glaani
kamen (kljove), u obliku tankog valjka (rep)... Svako je bio u pravu,
ali niko nije znao itavu istinu koja se nalazila van njihove
sposobnosti zapaanja. Ako slijepce iz ove prie zamijenimo sa
62
traiteljima nevidljivog Boga, lahko emo sebi predstaviti relativnost
istine pojedinanih ljudskih iskustava. Jedan mistiar iz prvih dana
islama primijetio je: Postoji istina o Bogu koju poznaje ovjek sa
ulice, postoji druga koju poznaju upueni, trea koju posjeduju
nadahnuti Boiji poslanici, i napokon istina koju poznaje sam Bog. U
izlaganju koje smo gore naveli, a pripisuje se Boijem poslaniku
Muhamedu a. s., ima dosta elastinosti kako bi se zadovoljile potrebe
raznih kategorija ljudi, obrazovanih kao i priprostih, inteligentnih
kao i manje nadarenih umom, pjesnika, umjetnika, pravnika, teologa
i svih ostalih. Stanovite i ugao gledanja mogu da variraju prema
svakom pojedincu, ali objekat gledanja ostaje neizmijenjen.
Ueni muslimani su izgradili svoj itav sistem na pravnoj
bazi, gdje se prava i dunosti meusobno dopunjuju. Mi posjedujemo
organe i sposobnosti koje nam je Bog podario, a svaki dar zahtijeva
posebnu obavezu. Oboavati Boga, biti Mu zahvalan, biti Mu
posluan, izbjegavati sve to ne odgovara Njegovom univerzalnom
Biu, sve to predstavlja dunost svakog pojedinca, za to e svako
pojedinano i lino biti odgovoran.
MELEKI
Bog je nevidljiv i nalazi se s one strane svake fizike
percepcije. Bilo je dakle potrebno da se stvore sredstva dodira
izmeu Boga i ovjeka. Bez toga, ovjeku ne bi bilo mogue da slua
Boansku volju. Bog je stvorio ne samo nae tijelo, nego i nae
sposobnosti, koje su tako razliite i koje toliko mogu da se razvijaju.
On nam daje intuiciju, moralnu svijest kao i ostala sredstva pomou
kojih se odravamo na pravome putu. Ljudski duh sposoban je za
dvije vrste inspiracije, za dobru i za lou inspiraciju. Iz sredine
obinog svijeta, dobri ljudi su sposobni da katkada prime loe
inspiracije (iskuenja), kao to su loi ljudi u mogunosti da dobiju
dobra nadahnua. Nadahnua ovjek moe dobiti i s drugih strana
osim od Boga, kao to na primjer loi podsticaji dolaze od sotone.
Bojom milou data je mo naem razumu da razlikuje ono to je
uzvieno i dostojno da bude primijenjeno, od onoga to je avolsko i
63
to treba izbjegavati.
Postoji vie naina da se uspostavi dodir ili veza izmeu
ovjeka i Boga. Najbolji nain bi bio inkarnacija (utjelovljenje); ali
ovaj nain ima svoje loe strane pa ga je islam odbacio: za
transcendentnog Boga bilo bi suvie degradirajue da postane ovjek,
da jede, pije, da bude muen od strane Svojih vlastitih stvorova i ak
da bude ubijen. Ma kako na svome putu ka Bogu mogao da Mu se
priblii, ovjek i na najveem usponu ostaje ovjek i jo je vrlo
daleko od Boga. ovjek moe da uniti svoje Ja, kao to to kau
mistici, i da potpuno izbrie svoju individualnost u nastojanju da
djeluje po Boijoj volji; ali uprkos tome - to ponavljamo - ovjek
uvijek ostaje ovjek i podloan svojim slabostima, dok je Bog iznad
svih tih nedostataka.
Meu drugim sredstvima povezanosti izmeu ovjeka i Boga
koja se nalaze na raspolaganju ovjeku, najslabije sredstvo je moda
san. Prema Boijem poslaniku Muhamedu a. s., dobri snovi
predstavljaju Boije nadahnue i vode ovjeka u dobrom pravcu.
Jedno drugo sredstvo je ilka (bukvalno: ono to se baca
prema nekom drugom), neka vrsta auto-sugestije, intuicije,
predosjeaj kod donoenja odluka u sluaju bezizlazne situacije,
nerjeivih problema ili nekih tekih prilika.
Postoji takoer ilham, to moemo prevesti kao Boanska
inspiracija. Nadahnjuje se srce (duh) ovjeka ija je dua dovoljno
razvijena
u
vrlinama
pravde,
samilosti,
nesebinosti,
dobronamjernosti prema drugima. Veliki ljudi svih vremena i svih
zemalja bili su nadareni tim vrlinama. Kada se neko posveti Bogu i
nastoji da zaboravi sebe, ima asova - istina vrlo kratkotrajnih - kad
Boije prisustvo zasja poput munje, a to je stanje u kome se bez
napora razumiju stvari koje inae ovjek ne bi mogao shvatiti ni uz
najvee napore. Tako je duh ovjeka - ili njegovo srce, kako su
govorili stari - obasjan, pa zbog toga ovjek ima osjeaj sigurnosti,
zadovoljstva i otkria Istine. Bog ga vodi i kontrolie u njegovim
mislima kao i u njegovim djelima. Meu ostalima, i pejgamberi - to
jest Boiji poslanici - primaju tu vrstu uputa. U svakom sluaju,
ostaje mogunost zablude u rasuivanju i razumijevanju od strane
ovjeka. Mistici tvrde da su katkada i najpoboniji ljudi skloni da
64
nesvjesno pogrijee, zbog svoga egoizma, i ne mogu da otkriju niske
porive koji ih dovode u iskuenje.
Najvii stepen kontakta, najsigurnije i nepogreivo sredstvo
veze izmeu ovjeka i njegova Tvorca Muhamed a. s. naziva
vahjom. To nije prosto nadahnue, nego prava Objava koju Bog
daje ovjeku, to je uzvieno saoptenje. ovjek je materija; Bog je
naprotiv ak i iznad duha, dakle s one strane svake mogunosti
direktne fizike veze sa ovjekom. Bog je transcendentan, kao to
veli Kur'an (6/103): Ljudski pogledi ne mogu do Njega doprijeti, ali
On dopire do svih pogleda; On je blag i o svemu obavijeten. Bog
je takoer svuda prisutan, vjean, kao to kae Kur'an (50/16): ...
Mi smo ovjeku blii nego njegova vratna ila. Ali nikakav fiziki
dodir nije mogu sa Njim. Zbog toga aneo - rije koja kao i njen
islamski ekvivalent melek znai glasnik - predstavlja Boijeg
glasnika koji slui kao posrednik, kao prenosni kanal Boanske
obavijesti Njegovom ljudskom vjesniku-poslaniku. Niko drugi osim
pejgambera ne prima takvu Objavu preko Boijeg glasnika, meleka.
Treba se meutim podsjetiti da u islamu Boiji Poslanik nije prorok
koji prorie, koji predvia, nego samo Boiji Poslanik, ovjek koji
svome narodu donosi Boansku objavu. to se tie meleka dovoljno
je da znamo da on donosi Boiju vijest (Objavu) pejgamberu. Nema
potrebe da mi ulazimo u besplodne diskusije da li se tu radi o
duhovnom biu, koje se razlikuje od materijalnih bia na svijetu, ili o
neem drugom.
Prema Kur'anu, Boiji glasnik koji donosi Objavu Poslaniku
zove se Dibril koji u etimolokom smislu znai Boija mo.
Kur'an takoer govori o meleku Mikailu, ne navodei njegove
funkcije. uvar Dehenema je Malik (doslovno: gospodar). Kur'an
govori i o drugim melekima ne navodei njihova imena niti atribute,
ali oni svi izvravaju nareenja Gospodara. Prema islamskom
shvatanju, Debrail, koga Kur'an naziva takoer Ruhul Emin, duh
dostojan povjerenja, ima poloaj iznad svih ostalih meleka. Po
rijeima Muhameda a. s. saznajemo da se ovaj melek, Debrail, nije
pojavljivao Boijem Poslaniku uvijek u istom obliku. U jednoj
predaji koju prenosi Ibn Hanbel spominje se da se jednoga dana pred
grupom ljudi Muhamedu a. s. pojavio neki nepoznat ovjek i
65
postavio mu nekoliko pitanja - od kojih i neka koja smo spomenuli u
ranijem tekstu, nakon ega je otiao ne ostavljajui za sobom nikakav
trag. Vie dana iza toga Pejgamber govori svojim drugovima:
Uvjeren sam da ovjek koji mi je onoga dana postavljao pitanja nije
bio niko drugi nego Debrail, koji je doao da vas poui o vaoj vjeri.
A ja ga nikad kao tada nisam tako kasno prepoznao.
Nain kako je objava dolazila moe se dokuiti iz sljedeih
izvjetaja u kojima je sam Poslanik (ili njegovi sljedbenici) to opisao:
Ponekad mi objava dolazi kao udarci zvona - a to je za mene najtei
doivljaj - a kada to prestane, duboko u svom sjeanju zadravam
urezano sve to je reeno; a ponekad mi se melek pojavljuje u obliku
ljudskog bia, govori mi i ja zapamtim to on kae (Buharija). Kod
Hanbela isti izvjetaj glasi: ujem zvune udarce, a zatim tiina;
nema sluaja objave kad se ne bojim da e me dua napustiti.
Njegovi ashabi iznose svoja zapaanja kao: Kad god bi mu dola
objava, obuzela bi ga neka vrsta nepokretnosti. (Ibn Hanbel). Ili:
Kad god bi dolazila objava Boijem Poslaniku, bio bi u nekom
posebnom stanju kao da je opijen. (Ibn Sa'd). Ili: Objava mu doe
jednog vrlo hladnog dana, a kada je to prolo elo Poslanikovo bilo
je oroono grakama znoja (Buharija). Ili: Jednom kada je doao
trenutak (objave), on je zaronio svoje lice (u odjeu?) i gle, lice
Poslanika pocrvenje i on zahrka; uskoro to stanje proe. (Buharija).
Ili: Kad god bi dola objava, on je trpio i njegovo lice bi
potamnjelo. (Ibn Sa'd). Ili: Kad bi mu dola objava uli bismo u
njegovoj blizini neto kao zujanje pela. (Ibn Hanbel i Abu
Nu'aim). Ili: Poslanik je trpio veliki bol kad bi mu dola objava i
obiavao je da mie usnama. (Buharija). Drugi izvjetaji govore da
bi tada on imao osjeaj velikog tereta pa kau: Vidio sam Poslanika
kada mu je dola objava dok je bio na devi; deva poe da pjeni od
bijesa i da se propinje tako da sam pomislio da e noge polomiti.
Zapravo, deva bi ponekad sjela, a ponekad pokuavala tvrdoglavo da
stoji, sa nogama ukoenim kao kolci, a to je trajalo sve dok nije
prolo stanje (objave) a znoj kao grake orosio njegovo elo (Ibn
Sa'd). Ili: Teret (Poslanika u trenutku objave) skoro da je polomio
noge deve. Zejd ibn Sabit prenosi svoje lino iskustvo iz nekog
dana slijedeim rijeima: Njegova noga bila je na mom bedru i bila
66
je tako teka da mi se inilo kao da e mi puknuti bedrena kost
(Buhari). U jednoj drugoj verziji ima ovaj dodatak: ... da se nije
radilo o Boijem Poslaniku, vrisnuo bih i trgnuo svoju nogu. Drugi
izvjetaji glase: Objava mu je jednom dola dok je stajao na
propovjedaonici u damiji i on je ostao nepokretan. (Ibn Hanbel).
Ili: Drao je komad mesa (za vrijeme objeda) kad mu je dola
objava, a kad je to stanje prestalo, komad je jo uvijek bio u njegovoj
ruci (Ibn Hanbel). U takvoj prilici Poslanik bi ponekad legao na
lea, a ponekad bi mu ak ukuani, iz potovanja, pokrili lice
platnom. Ipak, nikada nije gubio svijest niti samokontrolu. U poetku
svoje misije obiavao je glasno ponavljati, u toku objave, ono to mu
je objavljivano, ali uskoro, dok je jo bio u Meki, napustio je ovu
naviku istovremenog ponavljanja nego je ostajao miran do kraja
stanja objave, a zatim bi saoptavao Boiju Objavu svome pisaru da
je zapie (kao to je reeno u Kur'anu (75/16): Ne izgovaraj Kur'an
jezikom svojim da bi ga to prije zapamtio, Mi smo duni da ga
saberemo da bi ga ti itao. I na drugom mjestu (20/114): I ne uri
sa itanjem Kur'ana prije nego to ti se objavljivanje njegovo ne
zavri i reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri. A kada bi se
Poslanik vratio u svoje normalno stanje, diktirao bi svojim pisarima
dio Kur'ana koji je upravo bio primio da bi ga objavio muslimanima i
umnoio primjerke. U svom El-Mab'as vel-magazi, Ibn Ishak kae:
Kad god bi dio Kur'ana bio objavljen Boijem Poslaniku, on bi to
prvo recitirao mukarcima, a zatim enama.
OBJAVLJENE KNJIGE
Poto je Bog Gospodar zemlje i nebesa, ovjekova je dunost
da Mu bude posluan, utoliko vie to zbog Svoje samilosti Bog radi
dobra ljudi alje Svoje poslanike. Bog je upravlja i izvor svakog
zakona, kako duhovnog tako i fizikog. Mi smo upravo govorili o
objavi i o saoptavanju Boije volje u odnosu na ovjeka. Objavljene
Knjige predstavljaju zbirku i kodifikaciju tih objava..
Formula vjere koju je uio poslanik Muhamed a. s. govori o
Knjigama a ne o Knjizi, to bi se u ovom posljednjem sluaju
67
odnosilo jedino na Kur'an. Ta tolerancija i irina duha karakteristina
je za njegovo uenje. Kur'an o tome govori na vie mjesta. Na
primjer (2/285): ... svako od njih (Muhamed a. s. i muslimani)
vjerovao je u Boga i Njegove meleke i Njegove Knjige i Njegove
poslanike (govorei): Mi ne pravimo razlike izmeu Njegovih
poslanika. Isto tako (35/24) ... nema ni jedne zajednice u koju nije
doao Opominja. I takoer (10/78): I zaista mi smo (o, Muhamede)
prije tebe slali poslanike, ima ih o kojima smo ti govorili, a ima ih o
kojima ti nismo govorili ... Kur'an navodi i priznaje Ibrahimove
listove (Abrahamove), Musaov Tevrat (Mojsijevu Toru), Davudov
Zebur (Davidove Psalme) i Isaov Indil (Isusovo Evanelje) kao
knjige objavljene od Boga.
Istina je da danas nema vie traga o Ibrahimovim listovima.
Poznata je tuna istorija Musaove Objave kako je vie puta bila
unitena od strane neznaboaca (Vavilonaca, Rimljana itd.). to se
tie Isaa on nije imao vremena da rediguje ili diktira ono to je
propovijedao. Njegovi uenici i njihovi nasljednici su sakupili
njegova kazivanja i prenijeli ih potomstvu u velikom broju recenzija,
od kojih se veina ouvala i smatra se apokrifima. Kako bilo da bilo,
u okvir muslimanskog vjerovanja spada i dogma-art da se vjeruje ne
samo u Kur'an nego i u Objave koje su dole i ostalim pejgamberima.
Glasnik islama nije govorio poimenice o Budi i o osnivaima
brahmanizma. Prema tome muslimani nisu ovlateni da kategoriki
govore o Boanskom porijeklu hinduskih Veda; ali oni ne mogu ni
kategoriki odbaciti mogunost da su one zasnovane na Boanskoj
objavi - kako to tvrde brahmani - i da su doivjeli sudbinu slinu
Musaovom Tevratu. To znai da ni Kina ni Grka niti ma koja druga
zemlja na svijetu nije iskljuena od mogunosti da se u njoj pojavio
Boiji poslanik i da su joj objavljene Boanske knjige.
BOIJI POSLANICI
Melek donosi Boansku vijest do odabranog ovjeka, a on
ima zadatak da je saopti svome narodu. Taj odabrani ovjek po
muslimanskoj terminologiji naziva se: nebijj (odabranik), resul
68
(glasnik), mursel (poslanik), beir (najavljiva), nezir (opominja),
itd., a svi ti izrazi predstavljaju sinonime.
Boiji poslanici su ljudi veoma poboni, uzor najboljeg kako
linog tako i drutvenog ponaanja. Ne smatra se da su im obavezno
potrebne mudize (iako im to istorija skoro svima pripisuje), ali
pejgamberi su kazivali da su te mudize djelo Boije; njihovo uenje
predstavlja jedini kriterij njihove istinitosti.
Prema Kur'anu, ima izvjestan broj pejgambera koji su primili
objavu Boanske knjige, dok ih opet ima i takvih koji nisu lino
primili objavu knjige nego su slijedili objavu svojih prethodnika.
Boiji poslanici nikada se nisu razlikovali po osnovnim istinama, kao
to je jedinstvo Boije, zabrana loih djela i preporuka dobrih itd., ali
poslanici se mogu razlikovati u pogledu pravila drutvenog vladanja
koja donose, ovisno o stupnju drutvene evolucije koju je dostigao
neki narod. Slanje poslanika jednih za drugima dokazuje da su ranije
direktive povlaene i zamjenjivane drugima, barem to se tie
izvjesnih pravila, dok su druga zadravana onakva kakva su, i po
obliku i po sadraju.
Nekoliko poslanika imali su zadatak da prouavaju lanove
samo jedne kue (plemena ili klana), samo jedne rase ili jednog
podruja; drugi su imali opsenije misije, koje su obuhvatale itavo
ovjeanstvo i za sva vremena. Ovaj kvalitet oevidno se odnosi na
posljednjeg Boijeg poslanika.
Kur'an je poimence spomenuo neke poslanike, kao Adema,
Nuha, Ibrahima, Jakuba, Davuda, Musaa, Saliha, Huda, Isaa, Jahjaa i
Muhameda a. s.. Ali Kur'an izriito izjavljuje da ih je bilo i drugih
prije Muhameda a. s. i da je Muhamed a. s. zavretak niza i
posljednji Boiji poslanik.
ESHATOLOGIJA
Poslanik Muhamed a. s. traio je takoer od svojih uenika da
vjeruju u Sudnji dan. ovjek e biti oivljen nakon smrti i Bog e mu
suditi za ono to je radio za vrijeme zemaljskog ivota, pa e ga
nagraditi za dobra djela a kazniti za loa. Jednoga dana Ovaj svijet e
69
biti sruen po nareenju Boijem, i nakon izvjesnog vremena, Onaj
koji nas je stvorio prvi put, vratie nas ponovo u ivot. Denet-Raj
kao nagrada i Dehenem-Pakao kao kazna predstavljaju simboline
nazive, iji je zadatak da nam predstave na razumljiv nain stanje
koje se ne moe izraziti pojmovima ovozemaljskog ivota. Kur'an
(32/177) o tome govori na slijedei nain: Niko ne zna koliko je
radosti njima pripremljeno kao nagrada za njihova djela. I takoer
(9/72): Vjernicima i vjernicama Bog je obeao bae koje obiluju
tekuim vodama - oni e tu vjeno stanovati - i prijatne dvorove u
rajskim baama. Ali Boije zadovoljstvo daleko je vea nagrada i od
samih rajskih bai. To je veliki uspjeh. Vidi se da je zadovoljstvo
Boije naim djelima najvea nagrada. Na jednom drugom mjestu
(10/26) Kur'an tvrdi: Oni koji ine dobroinstva imat e
dobroinstva, i vie od toga. Muslim et-Tirmizi i drugi strunjaci za
Hadis kazuju da je Poslanik imao obiaj da se poziva na ovaj ajet
kada bi govorio kako e nakon Raja pobonima najvea i posljednja
nagrada biti vienje Boga. A to se tie Deneta o tome postoji
uvena izreka Poslanika Muhameda a. s.: U Denetu ima takvih
stvari kakve nikada nisu niti viene oima, ni uvene uima, niti
zamiljene ljudskim umom. A to se tie onoga to je vee i od
samog Deneta Muslim i drugi saoptavaju Poslanikove rijei:
Kada oni koji to zasluuju uu u Denet Bog e ih upitati: treba li
vam jo neto to bih vam Ja mogao dati? Svako e se zauditi i nee
znati ta da zaeli. Tada e sam Bog preuzeti inicijativu i skinue
Svoj veo, i nita to je ranije dobiveno nee biti tako dragocjeno kao
to je gledanje (i posmatranje) naega Gospodara. To je ono, veli
Muhamed a. s., na to aludira kur'anski ajet (10/26) imat e
dobroinstva i vie od toga. U jednoj drugoj verziji koju prenose
Buharija i Muslim itamo: osim Njegova plata velianstvenosti
(rida el kibrija) nita nee odvajati Boga od pogleda ljudi. Drugim
rijeima, mogunost da se posmatra Bog predstavlja najviu i istinsku nagradu vjerniku, a odnosi se na one koji su sposobni da
shvate i ocijene apstraktne pojmove o onome svijetu. ovjek se kree
prema Bogu, prema Beskonanom, a na tom putu su Denet i
Dehenem samo usputne stanice. U svjetlosti takvog tumaenja, koje
se bazira na autoritetu samoga Boijeg Poslanika, treba shvatiti sve
70
ono to neprekidno opisuju Kur'an i Hadis za obinoga ovjeka, u
pogledu Deneta i njegovih radosti i Dehenema i njegovih strahota.
Ti opisi koriste se nazivima predmeta koji nas okruuju na ovome
svijetu: ima vrtova i potoka u Denetu irna lijepih i mladih hurija,
ima ilima, raskone odjee, bisera, dragog kamenja, voa, pia i
svega onoga to bi ovjek mogao da poeli. A u Dehenemu ima vatre, zmija, kljuale vode i drugih muenja; postoji takoer i ledeno
odjeljenje, a ipak nee biti umiranja! Sve ovo lahko se razumije kada
se pomisli da ogromnu veinu ovjeanstva ine obini ljudi,
skromnoga znanja i obrazovanosti; a Boija Objava mora biti
razumljiva i obinom ovjeku. Neophodno je da se govori svakome
prema njegovoj sposobnosti razumijevanja i prema njegovoj
inteligenciji. Jednoga dana Muhamed a. s. je govorio svojim
drugovima o Denetu i njegovim radostima (meu ostalim i o
njegovim leteim prijestoljima). Jedan beduin se podie 1 upita: A
da li e tamo biti i kamila? Boiji poslanik se nasmijei i ljubazno
odgovori: Bie svega to budemo eljeli. Kada Kur'an govori o
Denetu i Dehenemu to mu je sredstvo da uvjeri ljude da vode
pravedan i estit ivot i da !du putem istine. On ne pridaje nikakav
znaaj detaljima, ne tumai da li se tu radi o mjestima i o stanjima.
To nas ne treba dalje interesovati.
Ne treba ni spominjati da je Denet vjean. Kada ovjek u
njega jednom ue on iz njega nee vie biti odstranjen ni iz kakvog
razloga. Kur'an je potpuno kategorian u tom pogledu (15/48). Jedni
e u njega ui odmah, drugi e due ili krae vrijeme morati da
borave u Dehenemu prije nego zaslue da uu u Denet. Ali,
postavlja se pitanje da li je Dehenem vjean za nevjernike. U ovom
pitanju miljenja muslimanskih teologa se razlikuju, ali veina ih
tvrdi na osnovu izvjesnih kur'anskih ajeta (4/38 i 4/116), da e Bog ako to hoe - oprostiti sve grijehe i prekraje izuzev nevjerovanja u
Boga, i da je kazna za ovaj posljednji grijeh vjeita. Drugi opet
teolozi misle da e i kazna za nevjerovanje moi da se zavri jednoga
dana bezgraninom milou Bojom. I oni svoja shvatanja baziraju
na nekim kur'anskim ajetima (na pr. 39/35, 111/107). Mi nemamo
potrebe da nastavljamo tu diskusiju. Nadajmo se u milost Gospodara.
71
PREDODREENJE I SLOBODA VOLJE
U svome izlaganju vjere, Poslanik Muhamed a. s. traio je
napokon da se vjeruje u predodreenje (predestinaciju - kader) svega,
i dobra i zla, od strane Boga. Da li to znai da je sve predodreeno za
ovjeka, ili pak ta tvrdnja znai samo to da je Bog Onaj koji
presuuje da li je neko djelo dobro ili zlo? Drugim rijeima, nita
nije dobro niti loe samo po sebi, nego je to samo zbog toga to ga
Bog smatra takvim. ovjekova je jedina dunost da se striktno
pridrava te odredbe.
Istinu govorei, tu postoji dilema za teologa. Ako on izjavljuje da je ovjek odgovoran za svoja djela, to nee biti u skladu
sa predodreenjem njegovih djela. Isto tako, ako on tvrdi da ovjek
slobodno vri svoja djela, namee se zakljuak da Bog nema moi
nad onim to e ovjek uiniti, pa ak ni da ne zna to e on initi. U
protivnom, ako su sva ovjekova djela predodreena, kako ga
smatrati odgovornim za ta djela? Oba rjeenja su jednako teko
prihvatljiva. Hoemo da Bogu pripiemo ne samo pravednost, nego i
svemo i sveznanje. Poslanik Muhamed a. s. ismijava tu diskusiju
koja ne moe imati izlaza, i on je izriito zabranio svojim uenicima
da na nju trae vrijeme, dodajui: narodi koji su vam prethodili
zalutali su zbog te diskusije. On uz svo potovanje Boga priznaje i
Njegovu osobinu svemoi-sveznanja, ali istovremeno tvrdi da e
ovjek biti odgovoran za svoja djela. On nee da povezuje jedno sa
drugim. U neku ruku on tu diskusiju smatra isto onako besciljnom
kao to je i rasprava da li je starija koko ili jaje.
Osim toga, dobro i zlo samo su relativni pojmovi. Vuk lovi
zeca da se nahrani. Ono to je dobro (odranje) za jednoga, zlo je
(smrt) za drugoga. Zato ono to nam se desi kao zlo, zlo je samo zato
to ga naa priroda takvim naziva. Eto, upravo iz toga razloga je
potrebno da Bog odredi za koga neki akt treba da predstavlja dobro, a
za koga zlo. Osim toga, ne treba zaboraviti da je pojam
odgovornosti ovozemaljski, dok Boije nagrade i kazne
pripadaju onozemaljskim stvarima. Mi smo zbunjeni samo kada te
dvije kategorije postavljamo u isti red. initi to predstavlja zabludu,
72
nita vie.
Podsjetimo jo da to dvostruko vjerovanje u svemo Boiju i
u punu linu odgovornost ovjeka podstie muslimana na djelovanje,
kao to mu i daje snagu da podnese lahko neizbjenu nesreu.
Daleko od toga da ga ini nepokretnim, ono ga naprotiv podstie na
dinamizam. Da bismo to dokazali, potrebno je samo da podsjetimo
na junaka djela prvih muslimana koji su, bolje nego iko,
primjenjivali u ivot Muhamedovo a. s. uenje o tom pitanju.
ZAKLJUAK
Evo praktino potpunog rezimea svega onoga u to musliman
treba da vjeruje. Formula izjave o vjerskoj pripadnosti to daje u
divno saetom obliku: Nema boga osim Allaha, a Muhamed a. s. je
Njegov rob i Njegov Poslanik. To e nam pomoi da podsjetimo da
je islam ne samo vjera, nego takoer i nain ivota, moralnog kao i
fizikog. Islam je ustvari potpun zakonik iji je zadatak da regulie
ljudski ivot.
73
Glava V
VRENJE VJERSKIH DUNOSTI
Islam ide za tim da formira cjelinu, koja obuhvata itav ivot
i ne zanemaruje niti jedno podruje ovjekove djelatnosti. Osim toga,
on nastoji da uskladi sva ta podruja. Ta briga za centralizacijom
ima za posljedicu da sve vjerske dunosti slue istovremeno i za
dobro tijela i za dobro duha. Ne samo to, nego e ak i profane
dunosti imati sakralni, etiki karakter, koji je u skladu sa Boanskim
propisima, dok e i duhovni obredi, sa svoje strane, imati materijalnu
korist. Treba napomenuti da pravila vladanja, kako ona koja imaju
moralni znaaj, tako i ona koja imaju fiziki znaaj, proistiu iz
istoga izvora, Kur'ana, Boije rijei. Iz toga neizbjeno slijedi da se
rije imam koja oznaava vrhovnog upravljaa muslimanskog
svijeta, primjenjuje ne samo za predvodnika slube Boije u damiji,
nego takoer i za efa muslimanske drave. U dobro poznatoj izreci
Poslanik Muhamed a. s. je definirao vjerovanje (iman), predanost
(islam) i najbolji nain (ihsan) koji tome vodi. U prethodnom poglavlju objanjenja predmeta koji raspravljamo, izvanredno e za nau
svrhu odgovarati da navedemo i komentariemo ono to je on rekao o
drugoj taki. On je izjavio: Predanost Bogu (islam) se sastoji u tome
da redovno obavljamo namaz, odravamo godinji post, obavimo
had (hodoae) i dajemo zekat - porez.
NAMAZ
Namaz je stub vjere rekao je Muhamed a. s.. Kur'an o tome
74
govori na vie od sto mjesta, i daje namazu razne nazive: salat
(padanje niice), dua, (poziv, molitva), zikir (sjeanje), tesbih
(slavljenje), ibadet (pokoriti se) itd.
U svome nastojanju da na zemlji ostvari atmosferu carstva
Boijeg, islam je za svaki dan propisao pet zajednikih salata: treba
se obaviti prije izlaza sunca, poetkom i pred kraj poslije podneva,
uvee i u toku noi. To zahtijeva da za nekoliko minuta, za svaki
namaz, napustimo sve materijalne interese, da bismo izrazili
osjeanje pokornosti i zahvalnosti naem Stvoritelju.
Podnevni salat pretvara se svakog petka u sedmini salat koji
je sveaniji i znaajniji, gdje imam dotinog mjesta odrava govor
prije obavljanja namaza. Islam je ustanovio dva blagdana u toku
godine: jedan na kraju mjeseca posta, i drugi za vrijeme obavljanja
hada u Meki. Svaki od ova dva blagdana obiljeava se i specijalnim
namazom koji se dodaje uz redovnih pet namaza. Ljudi se okupljaju
ujutro na kolektivni namaz, nakon ega imam dri hutbu. Postoji jo
jedan salat, koji nije obavezan za sve ljude, a obavlja se pred pokopavanje mrtvoga.
Govorei o tajnama namaza veliki mistik Velijullah el
Dihlavi rekao je slijedee:
Znaj da se ovjek katkada uzdie poput munje u velike
duhovne visine. Na tom mjestu na ovjeka se sputa Boija volja
koja ovladava njegovom duom. On tu vidi i uje stvari koje ljudski
govor nije u stanju da opie. Munja nakon toga prolazi, ovjek se
vraa u preanje stanje i tuan je zbog gubitka toga zanosa. On
pokuava da vrati ono to mu je izmaklo, i u ovozemaljskim
uslovima on nastoji da se to vie priblii Bogu d. . i to boljem
poznavanju Boga. To je uslov potovanja, odanosti i skoro direktnog
razgovora sa Bogom, uslov koji prate odgovarajua djela i rijeci.
Salat se u biti sastoji od tri elementa: tu je, prvo, osjeanje ljudskog
kvaliteta u velianstvenom prisustvu Boga, zatim dolazi priznavanje
te Boanske uzvienosti i ljudske poniznosti - odgovarajuim
rijeima, i napokon usvajanje dunog potovanja za tijelo i sve
njegove organe. Da bismo pokazali potovanje prema nekome,
podiemo se i okreemo prema njemu. Koga jo vie potujemo, mi
mu se klanjamo i sagibamo glavu kao izraz potovanja, a vrhunac
75
poniznosti i potovanja je sagibanje glave - u kojoj je u najviem
stepenu koncetrisano ja i naa svijest - tako da ak dotaknemo tle
ispred onoga koga potujemo... Kako ovjek vrhunac svoga
duhovnog razvoja moe dostii samo postepeno, oevidno je da
takav uspon mora imati tri etape: potpuni salat sastojae se od tri
poloaja, to jest: stajanje, sagibanje i stavljanje ela na tlo u prisustvu
Boijem - a sve to da bismo postigli potrebno uzdizanje due, kako
bismo osjetili Boansku uzvienost i ljudsku poniznost pred
Bogom. (Hudetullah al Baligah, dio I, Glava: Tajne molitve).
U jednom poglavlju (22:18) Kur'an govori slijedee: Nisi li
vidio da pred Bogom pada niice sve to je na nebesima i to je na
zemlji, i sunce, i mjesec, i zvijezde, i planine, i drvee, i ivotinje, i
veliki dio ljudi? Obavljanje islamske molitve ujedinjuje u sebi
oblike molitve svih stvorenja: sunce, mjesec i zvijezde stalno
ponavljaju akt dizanja i sputanja; planine ostaju uspravne, ivotinje
ostaju naklonjene. Znamo da drvee nalazi svoju hranu pomou
korjenja: to jest, glave drvea padaju niice stalno. Voda isti
(misli se na abdest); a prema kur'anskim rijeima (13:13) grom
izraava slavu svome Gospodaru. Ptice u lijetu oboavaju Boga
(Kur'an 24:41) kao to to trebaju initi i ljudi kada se mole zajedniki
Bogu. Kao to se sjena (Kur'an 13:15) izduuje i skrauje u toku
svoga bitisanja (svoje molitve, svoje poslunosti Bogu)
svakodnevnog, tako se i ovjek dri uspravno, savija na rukuu i pada
na seddu pred Bogom. Islamska molitva predstavlja dakle sintezu
raznih oblika divljenja Bogu, koji divno vode ka eljenom cilju.
Moemo se sjetiti da je islamska rije za bogosluenje ibadet
koja ima isti korijen kao abd tj. rob. Drugim rijeima, oboavanje
je ono to rob radi, sluba koju gospodar trai od njega. Bog trai od
brda da stoje, od ivotinja, ptica da ostanu pognute, a od biljaka da
ostanu ispruene pred Njim i to je njihovo sluenje, njihovo
oboavanje. Svakome ono to mu odgovara i to njegov Gospodar
eli od njega. Naravno i ovjeku ono to mu dolikuje kao
racionalnom biu, najistaknutijem od svih stvorenja, kao Boijem
namjesniku.
Abdest kao ritualno pranje i fiziko ienje je preduvjet
valjanosti namaza kao to emo kasnije vidjeti. Jedna izreka
76
Poslanikova objanjava njegovo znaenje. Za ovo ritualno ienje
treba oprati ake, usta, nos, lice, ruke, glavu, ui i stopala. Njihovo
pranje nije samo vanjska istoa; to je kajanje za prolost, a odluka
za budunost. Kajanje spira prole grijehe a odluka kroz traenje
pomoi od Boga tie se onoga to tek treba da doe u ivotu; a ovo
se odnosi na nae glavne organe djelovanja. ake napadaju, usta
govore, nos mirie, lice ili pojava zlorabi ugled i ispoljava utjecaj i
pritisak, ruke dre, glava misli i spletkari, ui sluaju, stopala idu
putem zla koji je Bog zabranio. Da ne govorimo o seksualnom
grijehu kojeg se treba otarasiti i prije uzimanja abdesta, a svakako se
treba oistiti i nakon obavljanja prirodne nude. Ovaj simbolini i
mistini aspekt ili oienje je oigledno u izrekama koje prate
pranje svakog organa. U nuniku kaemo: Boe, oisti moje srce od
dvolinosti, a moj spolni organ od sramnih djela i razvrata. Namjeru
uzimanja abdesta izraavamo rijeima: Neka je hvaljen Bog koji je
stvorio vodu istom i isteom. Kada peremo lice, molimo Boga:
Prosvijetli moje lice na Sudnjem Danu, a ne zamrai ga, kod
pranja ruku: Iskoristi me u dobrim djelima, a ne u loim, daj mi
spisak mojih djela na Sudnji Dan u desnu, a ne u lijevu ruku i olakaj
mi obraun, a ne oteaj ga. Za glavu: Ui me korisnom znanju za
ui: Daj mi da sluam Tvoju rije Tvog Poslanika, a za stopala:
Uvrsti moja stopala kod prelaska iznad Pakla i neka ne posrnu na
dan kada e stopala Tvojih prijatelja ostati vrsta, a stopala Tvojih
neprijatelja posrtati.
Zna se da je pet svakodnevnih salata nareeno muslimanima
u vrijeme mi`rada. Muhamed a. s. je, pored ostaloga, izjavio da je
salat svakog vjernika njegov vlastiti uspon, gdje se on nae u
prisustvu Boijem. To nije bez razloga: pogledajmo ta ini
musliman za vrijeme svoga namaza. Prvo on stoji, die ruke i
izjavljuje: Bog je najvei. Tako se ovjek odrie svakoga drugog
osim Boga i podvrgava se volji jedinog Gospodara. Nakon to je
izrekao pohvale u slavu Gospodara, on se osjea tako skroman pred
Boijim velianstvom, da se saginje i povija glavu u znak
potovanja, izjavljujui: Slava mome Gospodaru koji je jedini
velianstven.
Zatim se on ispravlja i zahvaljuje Bogu to ga je vodio, on
77
zatim razmilja, ushien je veliinom Bojom do te mjere da osjea
potrebu da padne niice i stavi svoju glavu na tle, u svojoj
poniznosti, i tom prilikom on govori: Slava mome Gospodaru, koji
je jedini uzvien. On ponavlja te ine kao da hoe da navikne svoje
tijelo na duhovnost, tako da i ono postepeno postane dostojnije da
bude prevedeno iz svijeta materije u vie sfere u Boije prisustvo.
Tu, on pozdravlja Boga, i prima odgovor na svoj pozdrav. Naime, on
se za tu izmjenu pozdrava slui istim formulama koje se odnose na
mi`rad, na uspon, na susret Muhameda a. s. sa Bogom. Pozdravi
Bogu, blagoslovljeni i isti - mir na tebe, o Poslanie, i Boije
milosre i blagoslov - mir na nas i na one Njegove robove ije su
due iste. Bez materijalnih simbola, vjernik - da tako kaemo - vri
svoj uspon ka Bogu.
To je bio duhovni aspekt namaza. Koristi od njega su
mnogostruke, ak i sa materijalne take gledita: namaz pet puta
dnevno okuplja stanovnike jednoga kvarta, daje mogunost
rastereenja od nekoliko minuta, usred monotonih dunosti
svakodnevnog rada svakog pojedinca, okuplja i najznaajnije kao i
najskromnije lanove zajednice u punoj jednakosti (jer rukovodilac
toga mjesta mora biti predvodnik namaza, a u prijestolnici, u
centralnoj damiji, mora to biti lino ef drave). Tako imamo prilike
da susreemo ne samo druge lanove zajednice, nego i odgovorne
funkcionere mjesta, pokrajine ili drave. Prilazimo im direktno, bez
formalnosti i bez zapreka. Islamski namaz ima dakle solidno graenu
strukturu, zamiljenu tako da vjernici oko sebe osjeaju vladavinu
Boiju. Tu postoji skoro vojnika disciplina. Na poziv muezina,
svijet uri na mjesto zajednikog sastanka, postavlja se u redove iza
imama, vri zajednike pokrete sa ostalima, savreno ujednaeno i
slono. Osim toga, vjernici sa svih taaka zemaljske kugle u namazu
se svi okreu prema jednoj centralnoj taki, Kabi, Boijoj kui u
Meki. To podsjea na jedinstvo svjetske zajednice, bez klasnih, rasnih ili regionalnih razlika.
Najbolji salat - u kome su svi uslovi forme ispunjeni - jeste
namaz u demaatu (kolektivni namaz). U sluaju nemogunosti da se
vri takav namaz, svako, bio on makarac ili ena, obavlja ga sam za
sebe. U svakom sluaju, kod pet dnevnih salata radi se ipak o
78
dunosti koja je minimalna: u dvadeset etiri sata treba odvojiti
dvadeset i etiri minute, priblino, da bi se provelo u prisustvu
Boijem. Ali, istinu govorei, vjernik mora misliti na Boga svakog
trenutka: u srei, kao i u nesrei, kada radi, kada lei, kada obavlja
neke druge poslove. Kur'an nam o tome kae (3:190-1): Ljudi
obdareni razumom sjeaju se Boga stojei, leei i razmiljaju o
stvaranju nebesa i zemlje: Gospodaru (kau oni), ti nisi uzalud
stvorio sve ovo. Bog je podvrgao univerzum u korist ovjeka. Ali to
uivanje mora biti praeno zahvalnou i poslunou, a ne pobunom
protiv Boga, niti nepravdom prema drugim biima i stvorenjima.
Uzgred spomenimo da u samom trenutku kada je namaz
ustanovljen za duhovnu dobrobit ovjeka, objavljen je kur'anski ajet
(2:286): Bog nikoga ne obavezuje vie nego to moe podnijeti. Za
Boga je vana namjera i volja, a ne koliina i vanjska forma
izvravanja obaveza. Ako neki poboan ovjek iskreno smatra da ne
moe vriti namaz pet puta dnevno, neka ga obavlja u etiri puta, u
tri, u dva puta. ili ak odjedanput, neka to vri na taj nain sve dok
traje zapreka, neka vri prema svojim mogunostima i okolnostima.
Bitno je da ne zaboravi duhovnu dunost usred svakodnevnih
ovosvjetskih materijalnih preokupacija. Takve iznimke dozvoljene su
za nenormalne prilike, na primjer kada je ovjek bolestan ili
podloan estim nesvjeticama, ili u nekim drugim sluajevima na
kakve nailazimo u hadisima o ivotu Boijeg poslanika Muhameda a.
s.. Tako na primjer za vrijeme bitke na Hendeku on je kasno u noi
obavio podne namaz, ikiddiju, akam i jaciju, jer ga neprijatelj nije
ostavio na miru pa nije mogao da obavi namaz. To znai da je on pet
dnevnih namaza obavio u dva puta: u zoru i kasno u no. U jednoj
drugoj predaji koju prenosi Buharija i Muslim, itamo slijedee od
Ibn Abbasa: Boiji Poslanik - alejhisselam - zajedno je obavio
podne i ikindiju namaz (zuhr i asr), kao i zajedno akam i jaciju, iako
tom prilikom nije bilo opasnosti od neprijatelja niti su bili na putu, a
pripovjeda tumai: Htio je da izbjegne suvie uznemiravanja za
lanove svoje zajednice. Ovo govori dakle, o tri namaza na dan.
Oevidno sve ovisi od savjesnosti vjernika koji je lino odgovoran
pred Bogom, koga se ne moe prevariti i pred kim se ne moe nita
sakriti. Ostaje pitanje vremena obavljanja namaza: zna se da se u
79
raznim krajevima Zemlje sunce raa i zalazi u razno vrijeme, i da je
duina dana razliita ovisno o geografskoj irini. Ve je El-Biruni
znao da je na polovima sunce est mjeseci stalno iznad horizonta, a
est mjeseci ispod horizonta (izuzev dva dana ravnodnevnice).
Muslimanski pravnici-teolozi uglavnom tvrde da vrijeme salata koje
vai na 45 paraleli ostaje na snazi sve do 90 paralele, to jest sve do
polova: u podrujima izmeu 45 i 90 padalele (45 i 90) mora se
slijediti kretanje sata, a ne kretanje sunca. Ovo pravilo odnosi se ne
samo na namaz nego i na post.
ene su osloboene od obaveze namaza za vrijeme mjesenog pranja i poslije poroaja 40 dana.
POST
Druga islamska dunost vjernika je post od mjesec dana
svake godine. Tako, svaki dan u mjesecu ramazanu, treba se
uzdravati od jela, puenja i ma koje vrste pia - zabranjene su ak
injekcije bez potrebe - od zore do zalaska sunca u ekvatorijalnim i
tropskim zemljama (i za to odgovarajue vrijeme u regijama vie
udaljenim od centra globusa, koji uzimaju kao bazu vrijeme
propisano za 45 paralelu, kao to smo to ve rekli). U pogledu
bolesnih, bie rijei neto kasnije. Samo se po sebi razumije da post
gubi vrijednost duhovnog odgoja, ako se ovjek ne uzdrava raznih
uitaka, ak i u mislima. Za to je potrebna vrlo stroga disciplina, koja
u oima sljedbenika drugih religija moe izgledati vrlo teka, ali kao
to pokazuje vjekovno iskustvo, ak i novi vjernici vrlo brzo se
naviknu na tu disciplinu.
Post traje itav mjesec dana. Zna se da se islam pridrava
mjeseeve godine. Deava se dakle da ramazan pada u svako
godinje doba: jesen, zimu, proljee, ljeto. I ovjek se navikne na ta
odricanja kako za vrijeme tekih vruina, tako i za vrijeme estoke
hladnoe. Post, duhovna disciplina, mora se obavljati u duhu
poslunosti prema Bogu. Ako od posta, kao uostalom i od namaza,
imamo materijalne koristi (u higijenskom, i drugom pogledu), u biti
je post ipak, na prvom mjestu, vjerska dunost, duhovna vjeba koja
80
ovjeka pribliava Bogu. Ko bi postio na osnovu preporuke ljekara
ili iz nekih drugih ovosvjetskih razloga, bio bi daleko od toga da je
izvrio svoju islamsku obavezu.
Kao i kod salata ene ne smiju postiti za vrijeme svoga
mjesenog pranja itd., ali s tom razlikom da se ovako izgubljeni dani
moraju napostiti u drugo vrijeme.
Podsjetimo uzgred da je Boiji Poslanik zabranio neprekidan
post ak i onima koji bi iz svoje vjerske revnosti htjeli da to vre kao
duhovnu vjebu, traei tako to vie blagoslova. On je rekao: Ti
ima dunost i prema samom sebi. Pored obaveznog posta za
vrijeme ramazana, moe se - po vlastitoj volji - postiti od vremena do
vremena. Kod ovih dobrovoljnih postova, Poslanik je preporuio da
se posti dva dana uzastopce. Sa medicinske take gledita konstatovano je da stalni post postaje navika koja nema isti efekat kao
povremeno prekidanje ustaljenog naina ivota; i da post kradi od
mjesec dana nema velikog uinka, a post iznad 40 dana pretvara se u
naviku.
Izmiljotina je tvrditi da je post, u smislu uzdravanja od jela
i pia, u hladnim klimatskim podrujima u suprotnosti sa zahtjevima
ljudskog zdravlja. Bioloka posmatranja pokazuju da divije ivotinje
praktino ne dobiju nita, a naroito kad pada snijeg. One spavaju ili
na drugi nain provode svoje vrijeme postei i pojavljuju se
podmlaene u proljee. Isto vrijedi i za drvee koje zimi potpuno
izgubi svoje lie i spava, bez napajanja, a nakon nekoliko mjeseci
posta ono se podmlauje u proljee i postaje krepkije nego prije,
kao to svak moe vidjeti, u svom novom liu i cvatu.
Ustvari kao i svi ivotni organi, probavni aparat isto tako
zahtijeva odmor. Post je jedini zamisliv metod za to. Savremena
medicina, u svim zapadnim zemljama, lijei, naroito kronine
bolesti, kraim ili duim periodima posta.
Stara je zamisao u ljudskom drutvu da nudi dio svoga dobra
Bogu; jedan primjer je izdvajanje od etve. Post je na neki nain
nuenje naeg jela Bogu. Paralelna zamisao (potvrena u Kur'anu u
6/160: Ko uradi dobro djelo, bit e desetostruko nagraen) je da
Bog nagrauje dobro djelo desetorostrukom nagradom. To
objanjava Poslanikova izreka: Ko god posti mjesec ramazan, i jo
81
est dana u slijedeem mjesecu evalu, to je kao da je postio cijelu
godinu. Zapravo mjeseeva godina, koja se koristi u islamu,, ima
355 dana, a mjeseev mjesec ima 29 ili 30 dana. Tako, ako musliman
posti svake godine 35 ili 36 dana, to je, ako se uzme desetorostruko,
350 ili 360 dana,a prosjek je 355 dana koliko ima mjeseeva godina.
Mistiari primjeuju da mo animalne prirode spreava
duhovno savrenstvo ovjeka. Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba
lomiti snagu tijela, a poveavati snagu duha. Konstatovano je da u
tom cilju nita nije efikasnije od gladi, ei, odricanja od tjelesnih
uitaka i kontrole jezika (govora), srca (misli) i drugih organa. Jedan
od vidova ovjekovog savrenstva jeste podvrgavanje ivotinjske
prirode razumu, duhu; priroda je nekad u stanju pobune, a katkada u
stanju pokornosti. ovjeku su dakle potrebne surove vjebe, kao to
je post, da bi savladao ivotinjsko u sebi. Ako grijei, kajanje i
muenje postom ga tjei i isti mu duu, a uz to jaa njegovu
odlunost da vie ne ponovi svoje grijehe i svoje nedostatke. Takoer
se istie da odricanje od jela i pia obiljeava meleksku prirodu.
Nameui sebi taj reim, ovjek postaje slian melekima, a kako on
to ini u namjeri da se pokorava Bogu, on mu se pribliava i dobiva
Njegov blagoslov, to i predstavlja konani cilj ovjeka.
HAD
Rije had doslovno znai istovremeno kretanje (prema
Gospodaru), i napor da se savlada neto (u ovom sluaju samoga
sebe). Tradicionalno se ta rije prijevodi kao hadiluk
(hodoae), iako to nije pravo znaenje rijei had. Had je trea
vjerska dunost muslimana. Obavezno je za svakog sljedbenika
islama, mukarca i enu, da jednom u svome ivotu poe u Meku, da
tu uini veliki napor da sebe utopi u Bojoj volji i svemoi. Oni
koji ne raspolau materijalnim sredstvima za taj put, osloboeni su
od njega. Ali, koji musliman ne moe, malo po malo, da skupi
potreban novac pa da jednog dana posjeti sredite svoje vjere, Kabu,
Boiju kuu, Kur'an ne pretjeruje kada kae (3:96) da je Kaba
najstarija kua posveena Bogu, monoteistikom kultu. ak i ako
82
nije starija od vremena u kome je ivio Ibrahim - koji je prema
islamskoj predaji bio samo obnovitelj zgrade koju je podigao Adem i u tom sluaju ona bi bila hram stariji od onoga u Jerusalimu, koji je
podigao Sulejman. Nije poznat kulturni centar koji jo funkcionie a
da je stariji od Kabe u Meki.
Obredi hada su ukratko slijedei: na granici svete teritorije
oko Meke ostavlja se obina odjea, da bi svi hodoasnici obukli
jednaka dva komada platna - pregau i prostrani ogrta preko
ramena, uniformu koja je obavezna samo za mukarce - i gologlavi,
oni e pokuati da zaborave sami sebe u nekoliko dana hada. Kree
se prema Arefatu, periferiji Meke, da bi se proveo jedan dan u
razmiljanju. Pred vee polazi se odatle i kree u pravcu Meke, no
se provodi u Muzdelifi, a u rano jutro dolazi se na Minu koja je
sasvim blizu grada Meke. Tu se ostaje tri dana, za koje vrijeme se
svakog jutra bacaju kamenii, to simbolino predstavlja
kamenovanje ejtana. U vremenu od ta tri dana provedena na Mini
obavlja se rtvovanje ovna i vri se kratka posjeta gradu kako bi se
obavili ritualni obilasci oko Kabe i u trku sedam puta preao prostor
izmeu dva breuljka naprama Kabi, koji se zovu Safa i Merva. Svi
ti obredi imaju svoje znaenje iju simbolinu pozadinu dajemo u
daljem tekstu.
Kada su izgubili mjesto u Denetu, Adem i Hava su bili
zalutali, meusobno su se traili, i po Bojoj milosti su se nali na
breuljku Arefat. Iz zahvalnosti i potovanja prema Bogu, potomci
Adema i Have okreu se prema Njemu, nastoje da zaborave na sebe i
da se utope u Boansko prisustvo, da Ga zamole za oprost grijeha iz
prolosti, i za uputstvo i pomo u budunosti.
to se tie kamenovanja ejtana, sjetimo se kako je Ibrahim
tvrdio da ne voli nikoga drugoga kao Boga, ali kada ga je Bog stavio
na iskuenje i zatraio od njega da kao dokaz te svoje ljubavi zakolje
svoga sina ljubimca, a Satana tri puta dolazio da ga odvrati od toga
ina - govori se da se to zbilo na Mini - Ibrahim je svaki put otjerao
ejtana bacanjem kamena. Taj njegov gest simbolino se ponavlja u
znak odlunosti protiv ejtanskih iskuenja ivota.
Posjetu Bojoj Kui lahko je objasniti: da bi pokazao svoju
poslunost ovjek k njoj ide s punim potovanjem i poniznou.
83
Prema jednom vrlo starom obiaju, okretati se oko nekoga znai
pripremati se da se rtvujemo za njega, jer je on predmet nae ljubavi
i odanosti.
Crni kamen zahtijeva da se posebno spomene radi brojnih
pogrenih shvaanja u vezi s njim. To nije meteor nego Crni kamen.
Njegov praktini znaaj je da oznai poetnu taku kod obilaenja, a
svojom bojom je upadan na zgradi. Drugo, taj kamen se ne oboava,
niti muslimani padaju na seddu u smjeru ovog kamena, poto se
pada niice prema svakom dijelu Kabe, a vrlo esto se okree u
smjeru drugih dijelova zgrade a ne prema Crnom kamenu (Haderel-esved).. Moemo se prisjetiti da su Karamiti, kada su 318. po
hidri / 930. god. nove ere) opustoili Meku, odnijeli Crni kamen u
svoju zemlju kao plijen i on je tamo ostao punu 21 godinu. U toku
ovog odsustva Crnog kamena, ni jedan musliman se nije okretao
prema mjestu gdje je on bio (u Omanu) nego su se svi i dalje okretali
prema Kabi u Meki. ak ni zgrada Kabe nije bitna: ako bi se okretali
na primjer radi opravke ili rekonstrukcije, muslimani bi se okretali
prema istom mjestu bez obzira da li je Kaba sa svojim Crnim
kamenom tamo ili ne. Kao to je reeno, praktian znaaj Crnog
kamena, je da oznaava taku od koje poinje i na kojoj zavrava
obilaenje; ali on isto tako ima i simbolian znaaj. U jednom hadisu
Poslanik ga je nazvao Boijom desnom rukom i ne bez razloga.
Zaista, tamo se postavlja ruka kod zakljuivanja ugovora i Bog tu
prihvata nau obavezu odanosti i poslunosti. U kur'anskoj
simbolinoj terminologiji, Bog je suveren - kralj i On ima ne samo
Svoju riznicu i Svoje armije nego i Svoje kraljevstvo; u kraljevstvu
postoji metropola (Umm'el-kura) a u metropoli naravno dvorac (BejtAllah-Boija kua). Ako podanik eli izjaviti svoju lojalnost, on
treba da ide do kraljevske palae i da osobno zakljui ugovor o
odanosti. Desna ruka nevidljivog Boga mora simbolino biti vidljiva.
To je Hadar-el-esved, Crni kamen, u Kabi.
Ostaje in tranja sedam puta izmeu breuljaka Safe i
Merve. Predaja veli, kada je Ibrahim ostavio svoju enu Haderu sa
dojenetom Ismailom, na tada pustom mjestu gdje se nalazi dananja
Meka, i kada je rezerva vode bila iscrpljena, Hadera je u svojoj
majinskoj ljubavi trala desno i lijevo da nae vode za svoje edno
84
dijete. Tada poe ikljati izvor Zemzem. Taj njen gest se ponavlja da
bi se pokazalo potovanje prema majinskoj ljubavi i zahvalnosti
prema Boijem milosru.
Socijalni znaaj hada nije nita manje znaajan: svjetsko
bratstvo muslimana ovdje se manifestuje na oevidan nain: vjernici,
bez razlike na rasu, jezik, naciju i klasnu pripadnost, dolaze ovamo
po svojoj obavezi, meusobno se mijeaju u potpunom bratstvu i
jednakosti, zajedno ive u pustinji i zajedniki obavljaju svoje
vjerske dunosti. U odreene sate ljudi hodaju, zaustavljaju se,
provode noi pod atorima ili pod vedrim nebom za vrijeme od
nekoliko dana. I to je jo vie od svakidanjih vjerskih dunosti, to
uvodi vjernike u disciplinovan ivot Boijih vojnika.
Za vrijeme jednog od svojih hodoaa Muhamed a. s. je odrao vaan govor, koji je poznat pod nazivom Oprosni govor, jer je on
umro tri mjeseca nakon toga. Tu se on susreo sa 140.000 muslimana,
koji su doli iz svih dijelova Arabije i susjednih zemalja, i podsjetio
ih na bitne elemente islama: vjerovanje u jednoga Boga, bez ikona ili
drugih simbola, jednakost vjernika bez razlike na rasnu ili klasnu
pripadnost, bez ikakve razlike meu ljudima osim po linoj
vrijednosti koja se bazira na estitosti i pobonosti; zatita tri prava
svih ljudskih bia: ivot, imanje i ast; ukidanje kamate, ukidanje
krvne osvete i privatne pravde, bolje postupanje sa enama,
raspodjela i stalno kolanje dobara, bez mogunosti da se ona
nagomilaju u rukama malog broja ljudi (ovo zahvaljujui zakonu o
nasljedstvu i o testamentu); napokon, proglaenje Boije volje kao
jedinog zakona za itav svijet, u svima domenima ivota. I danas se
taj govor sveano odraava pred muslimanskim hodoasnicima koji
se svake godine okupljaju na Arefatu na dan 9. zu-1-hide.
Ima mjesta vjerovanju da se bar za vrijeme prvih generacija
muslimanima bio sauvao jedan predislamski obiaj: koristila se
prilika okupljanja velikog broja ljudi da se odri godinji knjievni
kongres, gdje su pjesnici objavljivali svoje nove pjesme i gdje su i
profesionalni hrvai uzbuivali gledaoce, a trgovci donosili robu svih
vrsta. Halifa Omer dao je ovom skupu jo jedan veoma koristan
znaaj, iz domena vlasti: tu je on odravao zasjedanje vrhovnog
apelacionog suda (prizivnog suda) protiv njegovih guvernera i
85
vojnog komandanta, a takoer odravao javno savjetovanje za vane
odluke koje je namjeravao donijeti. Ponovimo jo jednom: u islamu.
sveto i profano, svjetovno i duhovno ive uporedo i ak meusobno
harmonino sarauju.
ZEKAT (POREZ ZA OPTE DOBRO)
Danas obini ljudi pod zekatom podrazumijevaju odreeni
postotak od nagomilanog novca koji treba dati siromanim svake
godine. Ali u Kur'anu, u hadisu i u praksi prvih stoljea islama,;
zekat (isto tako nazvan sadakat i hakk)1 oznaavao je sve vrste
poreza koji je primala muslimanska drava od podanika muslimana:
porez na poljoprivredne proizvode, na koritenje radnog bogatstva,
na komercijalni kapital, na stada domaih ivotinja koji pasu na
javnim panjacima, na nagomilani novac u gotovom itd. U poetku
su svi ovi porezi bili plaeni direktno vladi, ali je kasnije, za vrijeme
svoje vladavine, halifa Osman odluio da muslimani mogu porez na
gotovinu davati direktno korisnicima koji su spomenuti u Kur'anu
(9:60) bez posredstva vlade.
Kur'an priznaje da je bogatstvo bitno sredstvo opstanka
ovjeanstva. Zato nas ne treba uditi da je Poslanik plaanje poreza
vladi podigao na nivo temelja vjere i jednog od etiri osnovne
vjerske obaveze, zajedno sa namazom, postom i hadom. U islamu se
porez ne daje upravljau grada za njegov lini luksuz i tatinu, nego
samo ono to mu pripada, kao pravo koje izvire iz zajednice. Daje se
prije svega u korist onih kojim je potrebno i to sa ciljem rasta
linosti i ienja samog sebe, to je i stvarni smisao rijei zekat.
Poslanik Muhamed a. s. je rekao: Vladar nekog naroda je ustvari
njegov slubenik. Da bi dokazao istinitost te izreke i potpuno
odsustvo interesa kod upravljanja svojim narodom kako u svojstvu
duhovnog vode tako i u svojstvu vlarada drave - Poslanik je
1
Kronoloki govorei, Kur'an je koristio izraze nasib (6:136, 16:56) i hakk (6:141,
70:24) u mekanskim surama a zekat (2:43 esto), infak (2:267), sadakat (9:60) i
sadakah (9:103) u medinskom periodu. Kasnije je izraz zekat, uz iskljuenje svih
ostalih, postao tehniki izraz koji su koristili pravnici.)
86
formalno izjavio da su prihodi muslimanske drave, koji dolaze od
poreza to ga plaaju muslimani, po vjeri izriito zabranjeni njemu i
svim lanovima njegovog plemena. Ako ef drave ne zloupotrebljava javno povjerenje slijedi da njegovi podreeni moraju biti vrlo
savjesni u izvravanju svojih dunosti.
U vrijeme Boijeg Poslanika i hulefai-raidina u islamskoj
dravi nije za muslimane bilo drugog poreza osim zekata. Daleko od
toga da bude milostinja, zekat je predstavljao graanski porez,
obavezno davanje podravano sankcijama i po potrebi upotrebom
sile protiv onih koji bi odbili da ga plaaju. Da bi vjernicima to vie
naglasio znaaj ovoga davanja, Kur'an ga je proglasio vjerskom
dunou, znaajnom koliko i vjerovanje u Boga jedinog, koliko i
namaz, post ili had. Ako je vjerovanje duhovna dunost, salat, post i
had tjelesne dunosti, plaanje zekata je novana dunost. Pravnici
ga nazivaju: ibadet malije (ibadet - putem rtvovanja dijela
imetka). To je jo jedan dokaz, ukoliko ih jo treba, za injenicu da
islam. ujedinjuje cjelokupni ljudski ivot u jedinstvenu cjelinu, kako
bi stvorio harmoninu ravnoteu izmeu tjela i duha, ne dajui ni
jednom prednost i ne zanemarujui nijedan od elemenata koji
sainjavaju ljudski ivot.
Kur'an ravnopravno upotrebljava vie naziva za ovaj porez:
zekat (to znai istovremeno: rast i ienje; znai da treba davati
jedan dio od rastuih dobara kako bismo ih oistili), sadaka. (koja
znai ljubav prema istini i milosre, to jest: da bismo dokazali
istinitost svoga milosra, treba dijeliti milostinju), hak (pravo: jer ako
je to pravo nekoga drugoga, onda je to dunost onoga koji ima. Pravo
i dunost predstavljaju meusobnu dopunu koja je potrebna za neku
saradnju, to predstavlja bazu svakog djelovanja drutva).
Na taj nain su oporezovane utede, etva, trgovina, stada
koja pasu na poljima, rudnici, proizvodi mora, itd. ...
Tarife su razliite, ali sve to se zove bez razlike: zekat, hak ili
sadaka.
Izgleda da se tarife iz Poslanikovog vremena nisu smatrale
krutim i nepromjenjivim. Vidjeli smo ranije da je sam Poslanik
oslobodio stanovnike Taifa plaanja zekata (ima jo primjera za neka
druga podruja). Veliki halifa Omer smanjio je, kako saoptava Ebu
87
Ubejd, carinu na uvoz ivenih namirnica u Medinu.
U toku svoga ivota Muhamed a. s. je morao u nekim prilikama da pribjegava uvoenju izvanrednih davanja, kao na primjer u
cilju odbrane od neprijatelja. Na osnovu toga pravnici su zakljuili da
vlada moe uvoditi nove privremene takse (nazivane navaib), ili
poveavati poreze dok traje neka kriza. utanje Kur'ana u pogledu
poreza daje pravnicima izvjesnu slobodu u tom pogledu.
Ali Kur'an detaljno govori o principima troenja javnih
dobara, o glavnim budetskim rashodima drave:
Doista, sadaka (dravni prihod koji dolazi od muslimana) je
namijenjena ubogim i siromasima, onima koji sadaku skupljaju,
onima ija srca treba pridobiti, za otkup robova, za pomaganje onih
koji su prezadueni, za sve ono to pomae da se ljudi upute Boijim
putem, to slui vjerskom prosvjeivanju i za putnika namjernika.
Ovo je Boije nareenje! A Bog je sveznajui i mudar.
Kao to je gore reeno, sadaka i zekat su sinonimi sa
znaenjem: ono to je obaveza podaniku muslimanu. Ono to je
obaveza nemuslimana, kao harad, ganima, itd. nije ukljueno u
zekat; korisnici ovih se isto tako bitno razlikuju.
Drugi zakonodavci bdiju naroito nad prikupljanjem prihoda,
a Kur'an glavnu panju posveuje uspostavljanju principa troenja tih
prihoda. Od osam kategorija onih kojima se daje sadaka, kao to je
navedeno u gornjem ajetu, zapaziemo da se ne spominje Boiji
Poslanik. Neka objanjenja bie od koristi da se bolje shvati znaaj
toga ajeta koje nabraja korisnike ovog poreza, iskljuujui sve ostale.
Prema tumaenju Omera, jednog tako visokog autoriteta, rije
ubogi, potrebni (fukara) oznaava pripadnike muslimanske vjere, a
siromasi (mesakin) - to je skoro identian pojam sa prethodnim oznaava siromahe nemuslimanske vjerske pripadnosti, to jest
zatiene graane muslimanske drave. Treba primijetiti da sadaka
ne ukljuuje prihode od nemuslimana, ali meu njene korisnike islam
ukljuuje i nemuslimane, iako taj porez plaaju samo muslimani.
Oni koji rade na porezima - to su oni koji rade na
prikupljanju prihoda, na poslovima evidencije, na rasporedu
trokova, na kontroli prihoda i rashoda, na raiavanju rauna praktino predstavljaju itavu civilnu kao i vojnu administraciju
88
drave. (Cilj je da se u ove korisnike obuhvate sve administrativne
slube zemlje.)
Oni ija srca treba pridobiti raznih su kategorija. Jedan
veliki pravnik islama, Ebu el-A'la el- Ferra, kae o tom pitanju: to
se tie onih ija srca treba pridobiti, njih ima etiri vrste:
1) Oni ija srca pridobivamo da pomau muslimane,
2) Oni iju naklonost traimo kako bismo ih odvratili od toga
da nanose zlo muslimanima,
3) Oni koje elimo pridobiti da prihvate islam,
4) Oni preko kojih nastojimo da za islam pridobijemo
pripadnike njihovih naroda i njihovih plemena. Dozvoljeno je dakle
da se svaka od tih kategorija uini korisnicima sadake, ukoliko je
potrebno pridobiti njihova srca, bilo da se radi o muslimanima ili o
politeistima.
Izrazom osloboenje od jarma uvijek je nazivano osloboenje robova i otkup ratnih zarobljenika koje je neprijatelj zarobio
- ako su oni graani muslimanske drave, bilo da su muslimani ili ne
- plaanjem otkupine. Nekoliko rijei o robovima ovdje nee biti na
odmet. Izgleda da se nijedna religija prije islama nije starala o
poboljanju poloaja robova. Boiji Poslanik islama, prema onom to
prenosi Saraksi, potpuno je zabranio podvrgavanje Arapa ropstvu;
to se tie ostalih naroda Kur'an (24:33) nareuje slijedee: ako se
rob pokae spremnim da plati svoju otkupninu, i ako je dostojan
toga, gospodar ne moe odbiti tu ponudu. Naprotiv, sud e ga prisiliti
da omogui robu da zarauje i utedi potreban novac za otkup svoje
slobode. Osim toga, kao to smo ve naveli, muslimanska drava je
obavezna da u godinjem budetu predvidi sredstva za pomaganje
robova u svojim granicama, u cilju njihovog oslobaanja. Cilj legalnosti ropstva ne sastoji se u tome da iskoritavamo nesretno bie koje
je isto kao i mi. Daleko od toga. Njen cilj je u prvom redu u tome da
se osigura krov nad glavom ratnim zarobljenicima koji su sve
izgubili i koji se, ma iz kog razloga, ne mogu vratiti u svoju
domovinu. Na drugom mjestu, nastoji se za tim da se oni odgoje i da
im se prui najbolja prilika da prihvate kulturu, u islamskoj sredini, i
pod boanskom vlau. Robovi se jedino dobivaju zakonitim ratom
koji je objavila vlada islamske drave. Privatni pljakaki pohodi,
89
upadi na tuu teritoriju za kidnapovanje ljudi, ili ak prodaja djece
od strane roditelja, nemaju apsolutno nikakvu zakonitu osnovu.
Priskoiti u pomo onima koji su teko zadueni moe se
izvesti na razne naine. Mi vidimo kako je halifa Omer organizovao
jedan slubeni ured za davanje zajmova bez kamate.
Izraz na Boijem putu ukljuuje svaku vrstu milosra, i
pravnici se nisu ustruavali da sadaku namijene i za vojnu opremu za
odbranu islama, jer se islam bori jedino zato da uspostavi pravdu
Boiju na zemlji.
Napokon moe se pruiti pomo sinu puta (putniku), ne
samo dajui mu gostoprimstvo, nego i osiguravanjem njegovog
zdravlja i udobnosti: sigurnost puteva i sve mjere za udobnost onih
koji prolaze kroz neko mjesto, bilo da se radi o domaim ljudima ili
strancima, o muslimanima ili nemuslimanima.
ZAKLJUAK
Ovo izlaganje vjerskih dunosti dovoljno jasno pokazuje dobro je da to ponovimo - osnovni princip koji proima itav
muslimanski ivot: razvijati cjelinu i usaglaavati dijelove. Kur'an
ponavlja na vie mjesta: Ustanovite dunost salata i dajite zekat.
Ima li oevidnijeg znaka ujedinjenja tijela i duha kao to je ova
sposobnost da se u istom dahu nareuje i oboavanje Boga i plaanje
poreza? Duhovne dunosti imaju u sebi i duhovne vrednote. Osim
toga, sve zavisi od namjere i motiva koji lee u osnovi izvravanja tih
vjerskih dunosti.
90
Glava VI
NJEGOVANJE DUHOVNOG IVOTA - TESAVVUF
Islam predlae ovjeku disciplinu za cjelokupni njegov ivot,
kako fiziki tako i duhovni. To ne spreava pojedince da se prema
svojim razliitim naravima specijalizuju u raznim domenima
djelatnosti i da se u tome razlikuju od drugih. ak i ako se ovjek
koncentrie na duhovnu stranu ivota, on se ne moe odrei drugih
ivotnih djelatnosti, ne moe se odrei hrane, ne moe se odrei viih
interesa drutva kome pripada itd.
U svome uvenom izlaganju o vjerovanju, o pokoravanju
Boanskoj volji i o najboljem nainu toga pokoravanja, Poslanik
Muhamed a. s. formulisao je ovo posljednje pitanje slijedeim
rijeima: Ihsan (ili uljepavanje svega) sastoji se u tome da slui
svome Gospodaru kao da ga vidi. Iako Ga ne vidi. On tebe vidi
zacijelo. To oplemenjivanje svega to nas okruuje, ta najbolja
metoda pobonosti, to sluenje Bogu jeste duhovna islamska kultura.
Treba napomenuti da sluenje Bogu ne znai samo obavljanje
vjerskih dunosti, ne znai samo odnos izmeu ovjeka i Boga, nego
takoer - kako je to sadrano u islamskom pogledu na ivot prilagoavanje ovjeka Boanskim zakonima, u svim domenima
njegova ivota. Najodgojeniji, sa stanovita duhovnog ivota, jeste
onaj koji u svojim postupeima najdosljednije slijedi Boiju volju.
Pitanja ove vrste spadaju u domen misticizma. Ovaj pojam u
islamu ima vie naziva: ihsan (koji nalazimo u Poslanikovom
izlaganju, navedenom u gornjem tekstu); kurb (ili pribliavanje
Bogu), tarikat (ili put koji vodi ka Bogu), suluk (put ka Bogu),
tasavu f (to etimoloki znai: obui se u vunenu tkaninu). Zadnji
91
izraz je postao, ne zna se zato, najvie uobiajen.
Tano je da muslimanski mistici - kao i mistici ostalih
civilizacija - ne vole da ire svoje obrede i svoje posebnosti van
uskog kruga svojih uenika i svoje sabrae. Ne zbog toga to bi tu
postojale nekakve skandalozne tajne, nego vjerovatno stoga to
obini ljudi ne mogu da razumiju zato se neko uzalud mui i
odrie slasti ovoga ivota i takoer stoga to obino nemaju
povjerenja u lini ivot mistiara. Dakle, bolje je sve to sakriti od
onih koji nisu u stanju da to potuju. Uzgred reeno, deava se da
kada tajna i misterija okruuju neku stvar, ona postaje znaajnija i
dragocjenija u oima onih koji je trae iako je ne poznaju.
Razliitost naravi meu ljudima postoji od vajkada. Zasluga
islama sastoji se u tome to je znao da pronae stvari do kojih je stalo
svima i koje svi zajedniki praktikuju, kao potrebni minimalni
program, koji se istovremeno odnosi i na fizike i na duhovne
potrebe ovjeka. Da bismo uvidjeli tanost ove tvrdnje, potrebno je
samo da bacimo pogled na biografije prvih muslimana,
Muhamedovih a. s. drugova - koji su po optem miljenju bili
najbolji muslimani. Kakve razliite naravi! Postojao je Halid, ratnik,
neustraivi vojnik koga je Boiji Poslanik sa ushienjem nazvao
Boiji ma. Bili su Osman i Ibn Avf, bogati trgovci, i Poslanik je
najavio da oni spadaju meu ljude Deneta. Bio je Ebu Zerr, koji je
prezirao novac i vie volio ivot askete, dobrovoljno muei sam
sebe. Moemo se podsjetiti nomada beduina koji se jednoga dana
pojavio pred Boijim Poslanikom i zamolio ga da mu nabroji
osnovne dunosti koje ovjeka mogu dovesti u Denet. Poslanik je
odgovorio: Vjera u jednoga Boga, pet dnevnih namaza, post u
mjesecu ramazanu, obavljanje hada i plaanje poreza, ako ovjek
ima za to sredstva. Beduin prihvati islam uskliknuvi: Tako mi
Boga, ja neu raditi ni vie ni manje od toga to je propisano. Poto
je ovaj otiao Poslanik ree: Ko eli da vidi stanovnika Deneta, to
je bio on. Ni ratnik Halid, ni vrlo bogati Osman nisu zanemarivali
nijednu bitnu islamsku dunost niti njegovu duhovnost; nita manje
od Ebu Zerra, Selmana, Ebu Derdaa i drugih koji su vatreno voljeli
asketizam, kojima Poslanik nije dozvolio, na primjer, da ive u
dobrovoljnom zatvoru, da vjeito poste, da se kastriraju iz straha od
92
tjelesnih uivanja. Poslanik im je ak preporuio da se oene,
dodajui: Ti ima dunost i prema svome tijelu. Prema islamu,
ovjek ne pripada samome sebi, on pripada Bogu, pa nije dozvoljeno
zlostavljati zalog koji nam je Bog povjerio, a taj zalog je naa vlastita
linost.
SOFA
U velikoj medinskoj damiji, u vrijeme Poslanika, van
prostorije za salat postojao je dio damije koji se zvao sofa. To je
bilo mjesto obrazovanja i odgajanja gdje se radilo pod linim
nadzorom Poslanika. Tu se okupljao velik broj muslimana. Oni su u
toku svakoga dana posveivali dio svoga vremena da se upoznaju sa
islamskim ivotom, kako u pogledu odnosa prema Bogu, tako i u
pogledu odnosa prema svojim drugovima, lanovima islamske
zajednice. Oni zajedniki rade kako bi zaradili minimalni dio
sredstava za ivot, da ne bi postali paraziti i teret drugim lanovima
zajednice. U toku noi oni su provodili dosta vremena kao najbolji
mistici, u obavljanju ibadeta koji nisu obavezni, i u razmiljanju.
Zvala se ova ustanova samostanom (tekijom, hanikahom) ili bilo
kojim drugim imenom, nema sumnje da su pripadnici Sofe bili vie
odani duhovnom ivotu nego materijalnim brigama. Neemo vas
moda moi detaljno obavijestiti o obredima u kojima je Poslanik
pouio ove prve muslimanske mistike, obredima koji su vjerovatno
varirali prema naravi i sposobnostima svakog pojedinca. Poto je cilj
odreen, ostavljeno je dosta slobode u izboru sredstava da se do
njega doe! Spomenimo uzgred jednu Poslanikovu izreku: Mudrost
je izgubljena vrlina vjernika, neka je uzme gdje god je bude naao.
SUTINA MISTICIZMA (TESAVVUF)
Pod misticizmom islam podrazumijeva ispravnost u vjerovanju, poboljanje vjerskih obreda, izbor Poslanikovog ivota kao
primjera koji treba slijediti u svima ivotnim situacijama i
93
izvravanje dunosti koje je propisao islam.
Misticizam nema nikakve veze sa postizanjem moi da se
upoznaju nevidljive stvari, da se prave uda, da se namee volja
drugim ljudima pomou misterioznih psihikih sredstava. On takoer
nema nita zajednikog sa asketizmom, muenjem samoga sebe,
zatvaranjem u samostan, meditacijama i osjeajima koji slijede iz
isposnitva (koji mogu biti pokatkada sredstvo ali nikada cilj), niti sa
nekim vrstama vjerovanja u Boije Bie (panteizam i druga). On
takoer nema nita zajedniko sa tvrdnjama nekih arlatana da je
mistik iznad islamskog zakona i potrebnog minimuma islamskih
dunosti.
U nedostatku boljeg izraza, moe se rei da je misticizam
metoda najboljeg linog ponaanja: nain na koji se postie kontrola
nad samim sobom, iskrenost, ostvarenje stalnoga prisustva Boga u
naim djelima, napor da volimo Boga, sve vie i vie.
Islamski odgoj obuhvata izvjestan broj dunosti sa vanjskim
manifestacijama, kao to je obavljanje namaza, post, milosre,
izbjegavanje zla i loih djela, itd., ali on obuhvata i neke unutranje,
duevne, dunosti kao to je vjera, zahvalnost prema Bogu, iskrenost,
odsustvo egoizma, i tako dalje. Misticizam je vjebanje za ovaj drugi
aspekt ivota. Ali i vanjske dunosti imaju za cilj ienje due, to
predstavlja jedini nain za postizanje vjeitog spasenja. Openito
uzevi, mistiar svojim duhovnim vjebama razvija izvjesne sposobnosti i umijea koja obinom ovjeku izgledaju udna, mistina, ali
mistiar ih uope ne eli, ak ih prezire. Poznavanje nevidljivih
stvari, ak iako je to za neke ljude mogue, kao rezultat nekih
duhovnih vjebi, nije poeljno za mistika, jer su to Boije tajne:
njihovo prerano otkrivanje moe ak biti pogubno za ovjeka. Zato
se mistik ne slui tim sposobnostima, ak i ako mu uspije da ih
razvije. Njegov cilj ostaje uvijek ienje vlastitog duha, kako bi
postao to ugodniji i drai svome Stvoritelju. Treba napomenuti da je
najsavreniji ovjek onaj koji oplemenjuje ne samo svoju vanjtinu,
nego i svoju unutranjost, ili kao to kau mistici: svoje tijelo i svoje
srce. to se tie vanjskog aspekta, on se regulie pomou fikha (koji
obuhvata pravila za cjelokupni vanjski ivot: kult, ugovorne odnose,
kazneno pravo, itd.) a unutranji aspekt spada u domen misticizma.
94
Obredna vanjska strana ibadeta proistie iz fikha, ali iskrenost i prava
pobonost spadaju u nae unutranje vrline i tiu se misticizma.
Spomenimo po ovom pitanju dva kur'anska ajeta: Da, oni su na
dobitku, vjernici koji pobono obavljaju svoj salat (23: 1-2), a
licemjeri kada se diu da obave salat oni se diu lijeno, oni se samo
pokazuju pred drugim ljudima (4:142). Dobro i loe obavljanje
vjerskih dunosti, kako je to opisano u gornjim ajetima, omoguuje
nam da sebi predstavimo ta islam trai od svojih pripadnika u svima
postupcima njihova ivota.
Islamska tradicija zaduuje halifu ili efa muslimanske drave
ne samo politikom (ukljuujui i vrenje dunosti sudije) nego i
vjerskim obavezama tj. javnim praktikovanjem vjere kao to je
namaz, post, had. Sve ovo spada u podruje fikha (islamskog prava)
kojeg su razvile razne kole (vidi kasnije). U ovom podruju,
monopol vlasti je striktno nametnut iako se ovo tie manje vanog
dijela naega ivota. Sektake razlike postoje meu muslimanima,
nakon smrti Poslanikove, u pogledu toga ko je imao pravo da
naslijedi Poslanika u izvravanju vlasti u podruju politike i javnih
vjerskih obaveza. Prepustimo odluku Bogu na Sudnjem Danu i
pozabavimo se naom budunou i odbranom od Boijih neprijatelja. to se tie unutarnjeg ivota, koji iskljuivo odreuje spasenje
na vjenom Ahiretu, u ovom podruju nema nikakve zavisti;
nekoliko osoba moglo je, a zaista i jeste istovremeno naslijedilo
Poslanika. Dok mistiki red nakibendija, trai svoj oslonac u
autoritetu Poslanika kroz Ebu Bekra, red kaderija i Suhravardija na
primjer trai isto preko Alije a svi su sunije kojima je Ebu Bekr
jedini neposredni nasljednik Poslanika na politikom polju. Ovo
duhovno podruje koje ujedinjuje sunije i i'ije, nije prazna
apstrakcija; on ima svoju vlastitu samostalnost, administrativnu
organizaciju. Postojanje abdala i avtada ili duhovnih upravitelja i
administratora je bilo po nalogu samog Poslanika, kao to moemo
vidjeti ve rano kod takvog autora kao to je Ibn Sa'd. Jedna
monografija od Sujutije predstavlja zbirku svih hadisa o kutbu,
abdalu i avtadu. Ovdje nije potrebno ulaziti u detalje.
95
BOIJA NAKLONOST
Obini ljudi ele da ih Bog voli, ali ljubavlju kako je oni
shvataju: da im Bog osigura blagostanje. Ali, voljeti Njega, sluati
Njega! ... Meutim, evo, ta Kur'an pouava (2/165): dakle, oni koji
vjeruju, jai su u ljubavi prema Bogu. Na drugom mjestu, Kur'an
(5:24) opisuje karakteristike najboljih ljudi: ... narod koji Njega
voli i koga On voli.
Materijalno blagostanje ne mora biti znak Boanske blagonaklonosti. Bog ga daje onima iju zahvalnost eli da ispita. Bog
ga uskrauje onima iju strpljivost eli da ispita. Oba ta sluaja za
ovjeka je najvanije da pokae svoju pobonost, svoju odanost
Stvoritelju. To zahtijeva s jedne strane potiskivanje svoga egoizma i
utapanje u Boansku volju, a s druge strane stalno osjeanje stvarnog
Boijeg prisustva.
To priguivanje vlastitoga ja nema nita zajedniko sa
filozofskim vjerovanjem panteizma. Za mistika, intelektualno
tvrenje u ovoj nunosti nema nikakve vrijednosti: ono to on e1i,
to je da je potpuno usvoji, da u njoj ivi kao u svojoj stvarnosti.
Drugim rijeima, uenjako razlikovanje panteizma u smislu
jedinstva ivljenja, ili panteizma kao jedinstva vizije, za pravog
mistika predstavlja samo naklapanje rijeima, koje vjernika putnika
udaljava od njegova puta i usporava njegov dolazak do odreenog
cilja.
Moda je potrebno da ovdje spomenemo da pojam islamski
panteizam ne vodi ka ponovnom ujedinjenju ovjeka sa Bogom. Ma
kako se ovjek mogao pribliiti Bogu, uvijek ostaje izvjesno
odstojanje, jedna odvojenost, razlika izmeu Stvaraoca i stvorenoga.
Unitava se vlastito ja, ali ne vlastita linost. to je vii stepen koji
smo dostigli, to vie Bog govori kroz naa usta, vie radi naim
rukama, vie eli naim srcem. Postoji penjanje ovjeka i put prema
Bogu, ali nikada pravo ujedinjenje. Zato musliman ne upotrebljava
izraz communion kojim je obuhvaena rije union (ujedinjenje),
ali postoji opasnost i da obuhvati fuziju i konfuziju. Muslimani
oznaavaju duhovni put izrazom mi'rad koji znai stepenice,
penjanje, koje varira zavisno od pojedinaca i njegovih osobina i
96
sposobnosti. Najvii zamislivi stepen koji ovjek moe postii jeste
onaj do koga je doao Boiji Poslanik. Zato se njegov doivljaj
naziva Mi'rad. Pri stanju pune svijesti, to jest dok je bio budan,
poslanik Muhamed a. s. je imao viziju, ru'j, da je ponesen u vie
sfere i bio poaen Boijim prisustvom. Pa i tu, u tom stanju van
vremena i prostora, Kur'an veli da je izmeu Poslanika i Boga ostalo
izvjesno odstojanje: On bijae u blizini od oko dva luka, ili jo
blie. (53:9) To je izraz kojim eli da se istovremeno naglasi i
blizina i udaljenost. Podsjetimo, uzgred, da je Poslanik Muhamed a.
s. lino upotrijebio izraz mi'rad ak i za obine vjernike, jer je
izjavio da je namaz mirad vjernika. Oevidno, svakome prema
njegovim sposobnostima i zaslugama.
Duhovni put ima itavu seriju etapa, i one se prelaze samo
postepeno. Mi vidimo i u ivotu Poslanika da je i on otpoeo sa
povlaenjem u peinu brda Hira. Za vrijeme mekanskog perioda za
njega su postojale samo patnje i odricanja za Boansku stvar i tek
nakon hidre njemu je dozvoljeno - opet Boanskim nareenjem - da
se suprotstavi nepravdi putem sile. Sasvim je mogue da neko, ko se
predstavlja za dervia, ustvari to bude samo prividno, to jest da
predstavlja vuka u jagnjeoj koi. Ali isto tako je mogue da jedan
kralj, uz svu svoju mo i bogatstvo u svojim blagajnama, bude u
ivotu plemenit ovjek, koji, odriui se linih udobnosti, ne koristi
svoja bogatstva i ini velike rtve kako bi izvrio svoju dunost.
Da bi se savladao egoizam, na prvom mjestu treba razvijati
osjeaj skromnosti i poniznosti. Oholost se smatra najveim grijehom
prema Bogu. Prema rijeima Gazalije, hvalisavost je oboavanje
samoga sebe, dakle neka vrsta idolopoklonstva.
Naravi ljudi su razliite. Zato se i putevi razlikuju. Odatle - a
islam. upravo na tome insistira - postoji potreba za vodiem,
uiteljem. Ne daje se dozvola da se medicinskom praksom bavi onaj
ovjek koji je samouk u medicini, koji nije obavljao u praksi to
zanimanje, ne daje mu se ni mogunost da prisustvuje
savjetovanjima onih koji ve imaju iskustva u tome. Rijetki su
sluajevi kada ovjek vidi vlastite nedostatke. A jo su rjedi sluajevi
gdje se ovjek ispravlja sam od sebe i to odjednom. Misija uitelja
potrebna nam je da bi nam on ukazao na nae greke i na nain kako
97
emo ih ispraviti. Postoji stalan razvoj, neprekidna evolucija pojedinca, a uitelj nas oslobada itavog niza nekorisnih pokuaja. Ako
se ne bi koristila iskustva prolosti, i ako bi svaki novoroeni ovjek
nanovo i potpuno usamljeno sve otpoinjao, vie ne bi bilo niti
kulture niti civilizacije. One se zasnivaju na nagomil anim znanjima i
praksi naih predaka. Za sud i savjete svoga uitelja uenik ima
obzire, kakve nikada nema prema savjetima i miljenju svojih
drugova i sebi ravnih. Nakon teoretskih studija, ovjek provodi izvjestan sta u praksi. Kao to to vai za materijalne znanosti, tako isto
vai i za duhovne znanosti. Ima toliko stvari koje nikada nee biti
nauene itanjem i sluanjem: primjena pod nadzorom iskusnog
uitelja uvijek je korisna, da ne kaemo neophodna. Poznavanje nije
dovoljno: treba ga asimilirati, treba da postane naa druga priroda.
Mistici preporuuju naroito etiri uslova: jesti manje, spavati
manje, govoriti manje i ii u drutvo to manje. Treba meutim
napomenuti da manje ne znai potpuno odricanje: ono je katkada
nemogue (kao kod jela i spavanja), a uvijek je nepoeljno, u svemu
je potrebna umjerenost. Jesti radi odravanja ivota, a ne ivjeti da bi
se jelo. Jesti da bi se imalo snage za izvravanje volje i nareenja
Boijih, to je ak akt pobonosti. Smanjiti ishranu i oslabiti dotle da
nam se smanji duhovna sposobnost, to bi bio grijeh. San potreban za
odravanje zdravlja predstavlja dunost za ovjeka; ali suvie dugo
izleavanje slabi na duhovni rast. Spavati manje, to ne znai
provoditi vrijeme u veem zaraivanju za ivot, nego da bi se nalo
vie vremena da se posvetimo provoenju ivota u pobonosti i
ibadetu. Govoriti manje, to znai smanjiti broj banalnih rijei, znai
potpuno izbjei, ako je to ikako mogue, svaku lou rije. Ljudi esto
imaju obiaj da drugima daju dobre savjete, a istovremeno
zaboravljaju da ih prvo primijene u svome ivotu. Obilaziti manje
ljude, to znai: ne ii im bez potrebe. Ali vriti usluge drugima, baviti
se obavljanjem stvari kojima je zadovoljan na Gospodar, to su
ovjekova kretanja koja su za pohvalu. Ipak ne treba zaboraviti da se
potrebe pojedinaca razlikuju prema stepenu njihova razvitka. Ne daje
se iskusnom uitelju isti savjet kao i nekom mladome poetniku.
Posjeivanje ljudi izaziva iskuenja, uzrokuje gubljenje dragocjenog
vremena, i esto je razlog da zaboravimo vanije i korisnije obaveze.
98
Moemo dodati i peti savjet: troiti manje, mislimo na luksuz, na
koketiranje, na lino zadovoljstvo, novac tako uteen, mogao bi se
koristiti za svrhe koje su nam drage, ali za koje, uz nae potroake
navike, nemamo novaca. Ovih pet savjeta moe predstavljati pet
principa ekonominosti islamu, kako u duhovnom tako i u
materijalnom pogledu.
NAROITI AKTI
Potrebno je nastojati da se sjetimo Boga u svakom momentu.
Bitno je da Ga se sjeamo srcem. Ali poto koncentracija ne moe da
bude stalna, primjenjuju se fizike metode, kako bi se uvealo to
prisustvo duha, ta koncentracija misli o Bogu. Kur'an (33:41-42)
kae: O vjernici, ponavljajte esto ime Boije i slavite ga jutrom i
veerom. Ili takoer (3:191): ... koji, stojei, sjedei, leei
spominju Boga i razmiljaju o stvaranju nebesa i zemlje govorei:
Stvoritelju na! Ti nisi ovo stvorio uzalud: Slava Ti, uvaj nas
paklene vatre. Ima ibadeta u kojima se stalno ponavljaju iste formule i koje se ponavljaju svaki dan iz navike. One se izgovaraju
naglas, ili u sebi, ali treba naglasiti da se tu radi uvijek o Bogu, o
Njegovoj linosti i Njegovim osobinama (atributima-sifatima), a
nikada o stvorenjima. Ako se radi o poslaniku Muhamedu, on se
uvijek spominje u vidu obraanja Bogu, na primjer: O Boe, smiluj
se Muhamedu i spasi ga ili O Boe, oivi Muhameda a. s. na
slavnom mjestu koje si mu obeao i prihvati njegovo zauzimanje za
nas i tako dalje. Da bi mogli to vie koncentrisati svoje misli,
mistici se katkada usamljuju, povlae od ljudi, zaustavljaju dah po
nekoliko trenutaka, zatvaraju oi i obraaju panju na otkucaje srca,
stalno mislei na Boga, itd. Oni kau da u razmiljanju o Bogu
postoje tri stepena: sjetiti se Njegova imena, sjetiti se Njegova Bia
poev od Njegova imena, i na kraju, sjeati se Njegova Bia bez
potrebe miljenja o Njegovom imenu, i bez potrebe za nekim drugim
sredstvima podsjeanja. Da je ovakve postupke preporuio sam
Poslanik i da oni nisu stranog porijekla, moemo se sjetiti da je Ebu
Hurejre imao tespih napravljen od konca, sa 2000 vorova koji su
99
sluili kao zrna i on je svake noi ponavljao na njemu neku molitvu.
(Ibn Fadlulah al-Umari, Masalik al-Absar, tom 5 u Istanbulu).
Meu ostalim moemo jo spomenuti asketski ivot, muenje
samoga sebe i razmiljanje naroito o smrti i o Sudnjem danu. Za
islam, takvi postupci nisu cilj, nego samo sredstva, i to privremena i
prolazna, koja pomau da ovjek zagospodari sobom i da se savlada.
Sve to mi sebi dozvoljavamo u ivotu, dijeli se na nunost i na
luksuz. Nikada ne moemo sebi zabraniti ono to je nuno, jer to bi
znailo samoubistvo. Samoubistvo je u islamu vjerski zabranjeno, jer
mi ne pripadamo samima sebi, nego Bogu. A unititi neto prije nego
se iscrpilo, znai suprotstaviti se Boanskoj volji. to se tie luksuza,
ukoliko on nee postati cilj naeg ivota, dozvoljen je. Moemo ga se
odrei da bismo zagospodarili naim ivotinjskim dijelom; moemo
ga se odrei da bismo priskoili u pomo onima koji nisu u stanju da
zadovolje ni svoje osnovne ivotne potrebe, ili pak da bismo izvrili
djelo pokajanja (pokore). Ali, nije dozvoljeno prelaziti mjeru. Muevan ovjek koji se trudi da ostane edan, zasluniji je od onoga ko
unitava svoje prirodne elje na primjer hirurkim zahvatom. Onaj ko
nije sposoban da uini grijeh nema zasluge kao onaj ko je potpuno
sposoban za to, ali se od toga dobrovoljno uzdrava iz potivanja
prema Bogu.
Muenje samoga sebe, uzdravanje od zadovoljenja raznih
prohtjeva, i druge duhovne vjebe poveavaju izvjesne sposobnosti,
ali samo razvijanje tih sposobnosti, ma kako znaajne one bile, nije
samo po sebi cilj kretanja prema Bogu. Nastoji se izvriti izvjesne
radnje, a ne osjeaje koji iz njih proizilaze, jednom vrstom
automatizma. ak i nevjernik moe razviti izvjesne osobine svetaca,
ali bez konanoga spasa. Mistik stalno ide prema svome cilju, nikada
se ne bavei sitnicama koje se deavaju na tome putu.
ivot jednog dervia, jednoga mistika poinje kajanjem za
prole grijehe i popravljanjem, koliko god je to mogue, teta koje je
uinio drugim ljudima. Bogu pripada pravo da oprosti greke
uinjene prema Njemu, ali za nepravde nainjene stvorenjima ne
prata Bog nego ta stvorenja. Molitve Bogu ovjeka ne oslobaaju
grijeha uinjenih prema Boijim stvorenjima. Tek nakon toga moe
se krenuti stazom koja vodi ka Bogu. To nije niiji monopol. Na
100
dohvat je svakome, i ne samo na dohvat: dunost je svakog ovjeka
da krene tim putem. Put ima dvije karakteristike: poslunost Bogu i
stalno razmiljanje o Bogu. Poslunost je laka, s obzirom na to da
znamo ta treba da radimo i ta je volja Boija: Bog je objavio Svoju
volju i Svoje propise preko Svojih Poslanika, da ih ovi saopte
ljudima.
Bog je slao bezbroj poslanika. Ali su se njihova naua-vanja
razlikovala u pojedinostima, to ne znai da je Bog mijenjao
miljenje. Naprotiv, to znai da je On u Svojoj mudrosti i samilosti
smatrao da je razvijanje ili nazadovanje naih ljudskih vrlina
izazivalo potrebu mijenjanja pravila u pojedinostima. Iako se u
bitnim dijelovima svoga uenja, naroito u pogledu odnosa izmeu
ovjeka i Boga, poslanici meusobno ne razlikuju - islam to naroito
naglaava - ovjek koji se pokorava nareenjima svoga Gospodara
moe da svoj ivot uskladi sa najnovijim odredbama Njegove volje.
Ako je Bog ljudima neto saoptio preko poslanika Ibrahima, to ne
znai da je neposluan onaj ko se prilagodio uenju Musaovom, jer
on nam je, za svoje vrijeme, donio posljednja nareenja istoga
Gospodara; a niti bi zanemarivanje Mojsijevih nareenja uz
pridravanje
Ibrahimovih
pouka
predstavljalo
flagrantnu
neposlunost prema Bogu. Tako su ljudi trebali da provedu u svoj
ivot Boanske objave koje su donosili poslanici jedan za drugim, od
kojih je posljednji Muhamed a. s.. I zato musliman, uz puno
potovanje ranijih Boijih poslanika, prihvata posljednje odredbe
Boije volje koja je saoptena ljudima. Musliman vjeruje u Boansko
porijeklo Tevrata (Tore), Suhufa, Indila (Evanelja), ali se pokorava
zadnjoj i najnovijoj poruci Bojoj, to jest Kur'anu. Ko ostaje privren
prevazienim zakonima, ne moe se od strane Zakonodavca smatrati
potivaocem zakona.
ZAKLJUAK
Poto ovjek istovremeno ima tijelo i duu, vanjtinu i
unutranjost, harmonian progres i uravnoteen razvoj zahtijevaju
jednaku panju za obje ove strane ljudskoga bia. Misticizam, ili
101
duhovna kultura, u islamu se predstavlja kao smanjivanje onoga to
se zove Ja uz istovremeno poveavanje Boanskog prisustva u nama.
Uronjavanje u Boansku volju ne znai ni u kom sluaju
nepokretnost, daleko od toga.
U svojim brojnim ajetima, Kur'an podstie ovjeka da djeluje
i ak da se takmii sa drugima u traenju Boije naklonosti
pomou dobrih djela. Ne slijediti svoje pogubne elje, nego se
pridravati Boije volje, ne dovodi do mrtvila i neaktivnosti. Samo se
deava ono to Bog trai od nas; ali ako ovjek ne poznaje Boije
htijenje, koje mu ostaje sakriveno, treba da stalno nastavlja svoj
napor da bi stigao do cilja koji on smatra plemenitim i u skladu sa
Boijim odredbama. Ovaj dinamiki pojam predestinacije rezimiran
je u ovim ajetima Kur'ana (57:22-23): Nikakva bijeda ne snalazi vas
ni u vanjskim ni u unutranjim okolnostima, a da nije zapisana u
Knjizi prije nego smo je stvorili. Doista, to je ustanovljenje bilo
lahko Bogu. (Ovo vam se saoptava) da ne biste alili za onim to
vam se izmakne (u ovosvjetskim nasladama), niti se preko mjere
radovali onom to vam dodijeli Bog. Bog ne voli hvalisavce ni ohole
... ovjek treba da uvijek misli na Boiju veliinu i istovremeno na
svoju malenkost, upravo isto onako kako e to biti na Dan
proivljenja, kada Bog bude traio da svi poloe raune o svome
ivotu. Kur'an (29:60) kae: to se tie onih koji se bore na naem
putu, sigurno emo ih mi voditi naim stazama. Zaista je Bog sa
onima to ine dobra djela.
102
Glava VII
ETIKA ISLAMA
Ljudi se mogu podijeliti na tri glavne grupe:
1) Na one koji su po prirodi dobri, koje iskuenja ne mogu
pokvariti, iz ije same prirode (instikta) potjee samo dobrota i
milosre.
2) One koji su, naprotiv, zli i nepopravljivi; i napokon
3) Na one koji pripadaju srednjoj grupi, koji se ponaaju kako
treba ukoliko su na to prisiljeni nadzorom ili pritiskom, a inae sebi
doputaju loa djela i nepravdu prema drugima.
Ova trea kategorija predstavlja veliku veinu ljudskoga roda,
dok druge dvije kategorije broje relativno mali broj pripadnika. Prva
kategorija (ljudi-meleki) nema potrebu ni za kakvim uputstvima, ni
za kakvom kontrolom. Treba primijeniti sva mogua sredstva da se
od zla uzdre pripadnici druge kategorije (ljudi-ejtani); ali treba se
naroito baviti treom kategorijom ljudi (obini ljudi).
Pripadnici ove tree kategorije u izvjesnom pogledu lie na
ivotinje: oni su mirni i zadovoljni onim to imaju sve dok kod
drugih ne primijete neto bolje, ili dok ne posumnjaju da im drugi
ele da nanesu neko zlo. Taj lo instinkt koji budi iskuenje,
predstavlja od vajkada brigu ljudskoga drutva: otac sputava svoju
djecu, starjeine porodice, plemena, grada-drave ili neke druge
ljudske grupacije trude se da svoje podreene prisile da se zadovolje
onim to posjeduju, da ne otimaju silom ono to su drugi stekli na
poten nain. Ljudsko drutvo moda nema drugog cilja nego da
kontrolie iskuenja i da ispravlja zla koja su ve poinjena. Svi ljudi,
ak i u krilu jedne iste nacije, ne dostiu nikada isti nivo razvitka:
103
plemenit duh sklon je rtvama, milosru; inteligentan duh vidi dalje,
i posljedice koje bi ponitile neposrednu dobit spreavaju ga da ne
ini zlo, a da on istovremeno nije sklon da ini rtve na svoju tetu.
Obian duh, ne samo da nije sklon milosru, nego sebi dozvoljava da
se obogati na raun drugih, izuzev u sluaju kada se plai estoke
neposredne reakcije od strane svojih rtava, od strane drutva ili neke
druge snage. Tup ovjek nee biti zadran ak ni takvim strahom i on
ide do kraja u svojim kriminalnim nastojanjima, sve dok ne bude
sprijeen u svojoj djelatnosti od strane drutva: smru ili zatvorom.
Svi zakoni, sve religije, sve filozofije nastoje da uvjere mase,
srednju kategoriju ljudi da se ponaaju kako treba i da ak ine
dobrovoljne rtve pomaui siromanima, nesretnima i onima koji su
bez svoje krivice zapali u nevolju i ne mogu da se iz nje izbave.
KARAKTERISTINE CRTE ISLAMA
Islam je kompletan nain ivota: on propisuje ne samo
vjerovanje, nego i pravila drutvenog ponaanja. Osim toga, on se
bavi primjenom i dobrim funkcionisanjem svoga zakona. Znamo da
islam ne smatra da je ovaj ivot cilj samom sebi niti vjeruje da je
tijelo bez ikakve veze sa duhom. Islam, naprotiv, ui da treba
vjerovati u Vjeni ivot. Njegova osnovna deviza, koju je objavio
Kur'an, glasi: dobro u ovome ivotu, kao i dobro u vjenosti. Tako,
on se ne zadovoljava da hvali dobro i da kudi zlo, nego prua
nagrade i kazne, kako duhovne tako i materijalne naravi. to se tie
zabrana, islam nastoji da u ovjekov duh usadi strahopotovanje prema Bogu, od posljednjeg suda nakon proivljenja, od kazne
paklenom vatrom; ali on se ne zadovoljava samo time: on poduzima
sve mogue mjere u domenu materijalnih sankcija, kako bi sprijeio
ovjeka da ini nepravde i gazi prava drugih. Tako vjernik moli i
posti, ak i kada ga niko ne sili na to; on plaa porez, ak i kada vlast
ne zna iznos njegovih obaveza, ili nije u mogunosti da porez prikupi
silom.
104
OSNOVE MORALA
esto se deava da motivi i okolnosti iz osnove mijenjaju
znaenje djela koja su na prvi pogled slina: smrt od ruke razbojnika,
od lovca kome se rtva uinila kao divlja, od strane luaka ili
maloljetnog djeaka, od strane ovjeka koji se samo branio, od strane
delata koji samo izvrava nareenje, od vojnika koji brani svoju
otadbinu od invazije, sva su ta ubojstva razliita. Ubojstvo se
nekada strogo kanjava, nekada se blago kanjava, nekada se
oprata, nekada se smatra normalnom dunou koja za sobom ne
povlai ni pohvalu niti osudu, a katkada ak zasluuje najvie pohvale i poasti. Skoro itav ljudski ivot sastavljen je od djela ije je
dobro i zlo relativno. Zato je Muhamed a. s. esto podsjeao da e
ljudska djela biti suena prema namjerama.
Islam se zasniva na vjerovanju u Boansku objavu namijenjenu ljudima, koja im je upuena preko Boijih poslanika.
Njegov zakonik i njegov moral, kao i njegovo vjerovanje, temelje se
na Boijim naredbama. Moe se desiti da po pitanju morala ljudski
razum doe do istih zakljuaka kao i objavljeni zakon, ali u islamu je
vaan objavljeni Zakon, a ne razmiljanje jednoga filozofa, pravnika
ili moraliste. To je utoliko vanije to rezonovanje raznih ljudi moe
da bude meusobno razliito i to oni mogu da dou do sasvim razliitih zakljuaka. Katkada u osnovi neke dunosti nalazi se motiv
discipline, dok na prvi pogled ta dunost izgleda suvina.
Ljudska djela mogu se u prvom redu podijeliti na dobra i loa,
na obaveze i zabrane. A djela od kojih ljudi treba da se suzdravaju
dijele se sa svoje strane na dvije velike kategorije: na ona za koja
postoji, pored kazne na Sudnjem danu, i ovosvjetska sankcija,
materijalna kazna, i na djela za koja islam ne predvia drugu kaznu
osim one na Sudnjem danu.
U jednoj izjavi koja se pripisuje Poslaniku (koju prenosi Ijad
u svojoj Kifai) mi vidimo kakvu koncepciju ivota ima islam: Alija
je jednoga dana upitao Poslanika o njegovom optem ponaanju, a on
mu odgovori: poznavanje (ili razumijevanje) je moj kapital, razum
(ili intelekt) je osnova moje vjere, ljubav je moj temelj, elja je moja
jahaa ivotinja, sjeanje na Boga je moj dug, povjerenje je moje
105
blago, briljivost je moj saputnik, znanje je moje oruje, strpljenje mi
je tit, zadovoljstvo je moj dobitak, stromnost (ili poniznost) je moj
ponos, odricanje od uitka je moj zanat, sigurnost je moja hrana,
istina je moj zagovornik, poslunost mi je vrlina, borba mi je navika,
a radost moga srca je u salatu.
Jednom drugom prilikom Muhamed a. s. je rekao: Vrhunac
mudrosti jeste strah od Boga, tj. pobonost. Islamski moral poinje
sa odricanjem od svakog oboavanja izuzev oboavanja Boga kao to
je: oboavanje samoga sebe (egoizam), oboavanje produkata naih
ruku (idoli, sujevjerje) i odricanje od svega to degradira ovjenost
(bezbotvo, nepravda itd.).
Ukidajui nejednakost ljudi koja je bazirana na pripadnosti
rasi, na boji koe, jeziku, postojbini - islam je proklamovao (i
realizovao vie od svih ostalih) da se vrijednost ovjeka jedino bazira
na moralnoj vrijednosti, to svaki ovjek bez izuzetka moe da
postigne (dok on ne moe da izmijeni svoju boju koe, jezik,
nacionalnu pripadnost itd.). Tako Kur'an kae: O ljudi! Mi smo vas
stvorili od jednoga mukarca i jedne ene i razdijelili smo vas na
narode i plemena, kako biste se meusobno upoznavali; zaista,
najplemenitiji izmeu vas je kod Boga onaj ko je najpoboniji; zaista
Bog je mudar i sve zna (49:13).
U jednom divnom ajetu (17:23-39) Kur'an je naredio muslimanskoj zajednici slijedee:
Va je Gospodar naredio da se ne klanjate nikome osim
Njemu, da lijepo postupate sa svojim roditeljima; i kad jedno od njih
ili oboje sustigne starost kod tebe (ovjee), nemoj im pokazivati da
ih prezire, nemoj im initi prekora. Govori im sa potovanjem. Budi
ponizan i pun njenosti prema njima i upravi Bogu ovu dovu: Boe
moj, smiluj se na njih, kao to su oni imali milosti prema meni kad su
me njegovali u vrijeme moga djetinjstva.
Gospodar va zna bolje nego iko drugi ta je vaim duama.
Ako budete dobri, zaista, on pobonima prata i onima koji se
iskreno kaju.
Daj svojim blinjima to im pripada (po ovjenosti), a tako
isto siromahu i putniku, ali ne budi rasipnik. Raspikue su, uistinu,
braa ejtana. ejtan je neblagodaran prema svome Gospodaru.
106
A ako ne mogne pomoi onima koji su u nevolji (jer si i
sam siromah), a trai od Boga milost koju se nada da e izmoliti,
govori im sa blagou.
Ne vei sebi o vrat svoju ruku (ne budi tvrdica), niti je
sasvim otvaraj da ne navue na sebe prijekor ili siromatvo. Uistinu,
Bog obilje daje kome On hoe, a katkada i oskudicu. Doista, on je
obavijeten o stanju Svojih robova i vidi ih.
Nemojte ubijati svoju djecu iz straha da ne osiromaite. Mi
hranimo i njih i vas. Zaista, ubijati njih uasan je grijeh.
Izbjegavajte blud, jer je to stidna stvar i hrav put!
Nemojte ubijati ovjeka, ije vam je ubistvo Bog zabranio,
osim kada na to imate pravo. to se tie onoga ko bi bio nepravedno
ubijen, Mi smo njegova blinjega ovlastili da trai pravdu; ali neka
on ne prelazi granicu ubijajui sobom, jer je ve i zakonom
potpomognut.
Ne dirajte u imanje siroeta, osim za njegovo dobro (u cilju
da ga umnoite), dok god on ne doste do punog uzrasta.
Ispunjavajte svoje obaveze, jer e se o obavezama traiti
raun.
Kad mjerite ispunite mjeru kako treba i vagajte bez
zakidanja. To vam vie vrijedi i to je za budunost bolje.
Ne mijeaj se u ono to ne poznaje. O sluhu, vidu, srcu, o
svemu tome ete bez sumnje polagati raun.
Nemoj po zemlji oholo hodati: sigurno je ti nee nikada
rascijepiti, niti e ikada biti visok kao brda koja te okruuju.
Sve je to runo i Bogu mrsko. Eto ta je tebi Bog otkrio o
mudrosti! I jo, pored Boga ne stavljaj druge bogove, jer e biti
baen u Dehenem proklet i ponien.
Ove zapovijedi, uporedive sa onim to su date Musau, ali
obuhvatnije od njih, objavljene su Poslaniku za vrijeme mi'rada.
Bilo bi suvie dugo da ovdje citiramo sve opomene i
upozorenja Kur'ana, ali spomenimo jo jednu od njih (4:36-38) koja
govori o drutvenom ponaanju obinog ovjeka:
Oboavajte Boga i ne pridruujte Mu nikoga.
Ukazujte dobrotu vaim oevima i majkama, vaim srodnicima, siroadima, siromasima i komijama blinjim i daljnjim, i
107
onima s kojima vas neka stvar zbliava, putniku i robovima.
Zaista Bog ne voli ovjeka ohola i slavohlepna: on ne voli
one koji krtare i koji drugima preporuuju krtarenje i paljivo kriju
ono to im je Bog dao Svojom milou. Mi smo nevjernima
pripremili strahovitu kaznu. (On ne voli one) koji milostinju dijele
samo radi svoje slave, a oni ne vjeruju u Boga i u posljednji dan. Ko
god ima avola za druga, taj ima hrava druga.
U jednom drugom ajetu (49:10-12) Kur'an opisuje karakteristike muslimanskog drutva:
Uistinu, svi su vjernici samo braa, pa pazite vau brau i
bojte se Boga, da bi se na vas smilovao!
O vjernici! Ne rugajte se jedni drugima jer oni kojima se
rugaju, moe biti da vrijede vie od onih koji im se rugaju.
Takoer ni ene neka se ne rugaju drugim enama: moe biti
da ove vrijede vie od njih.
Ne sramotite jedan drugoga, ne izdijevajte pogrdna imena
jedni drugima. O kako je runo pogrdno ime stei vjerniku, poto je
vjerovao.
Oni koji se ne prou toga ... zaista su hravi!
O vi koji vjerujete! Izbjegavajte mnogo sumnjienja, jer su
neka sumnjienja grijeh; ne istraujte mane jedni drugih; ne govorite
loe jedni o drugima. Ko bi meu vama htio jesti meso svoga
umrloga brata? To vam je odvratno! - Bojte se Boga, On doista prima
pokajanje, On je milostiv.
GRIJEH I NJEGOVO ISPATANJE
Niko ne bi ustao protiv ovih dobrih pouka o kojima se govori
u navedenim ajetima, ali ovjek ima svoje slabosti: on je istovremeno
sastavljen od elemenata dobra i zla. Njegove prirodne mane bacaju
ga u srdbu, navode ga na iskuenja i navode ga da ini zlo onima
koji su slabiji od njega i nemaju naina da ga u tome sprijee ili da
mu se u tome osvete. Naprotiv, njegova plemenita osjeanja navode
ga na kajanje nakon uinjenog djela, i zavisno od snage toga
plemenitog osjeanja on nastoji da vie ili manje popravi zlo koje je
108
poinio.
Islam dijeli grijehe u dvije velike kategorije: one koji su
poinjeni protiv Boijih prava (nevjerovanje, zanemarivanje salata,
itd.) i one koji ugroavaju prava drugih ljudi. Samo se po sebi
razumije da ne pripada Bogu da prata grijehe koje je ovjek poinio
prema drugim ljudima, to pravo pripada povrijeenoj osobi i nikome
drugom. Ali, nanosei zlo nekom drugom stvorenju, ovjeku,
ivotinji, itd., vri se ustvari dvostruko zlodjelo: ne samo protiv
onoga ko je njegova neposredna rtva, nego i protiv Boga, jer
zloinako ponaanje predstavlja krenje Boanskih propisa. Zato
kod neke nepravde ili zlodjela poinjenog prema nekom biu,
potrebno je ne samo pokuati da se popravi teta vraajui rtvi nasilja oduzeto pravo, nego takoer moliti oprost od Boga. U jednom
hadisu Muhamed a. s. je upozorio da e na Sudnji dan neko biti
baen u Dehenem zato to je zavezao maku i pustio je da umre ne
dajui joj da jede i ne dozvolivi joj da sama trai sebi hranu. Prema
jednoj drugoj predaji Muhamed a. s. je govorio o Boijem
kanjavanju ak i onih ljudi koji ne ispunjavaju svoje dunosti prema
ivotinjama ne dajui im dovoljno da jedu, tovarei na njih terete
koje ne mogu da nose itd. Poslanik je ak zabranio da se sijee
drvee bez potrebe. ovjek treba da koristi sve to je Bog stvorio, ali
u pravoj mjeri, bez rasipnitva.
Ima vie naina da se popravi greka poinjena prema
drugima: katkada je dovoljno da se od njih zatrai oprost, i sve je
ureeno. Drugi put, trebae da se vrati neko uzurpirano pravo, da se
nadoknadi ono to se ne moe vratiti itd.
Da se bude strpljiv prema drugima i da se prata jeste
plemenita osobina na kojoj je islam uvijek insistirao. Hvalei tu
osobinu Kur'an kae (3:133-4): Trudite se da zasluite milost Boiju
i naselje u Denetu koji je prostran kao nebesa i zemlja i pripremljen
za one koji se Boga boje, za one koji milostinju daju, kad su u
izobilju i kad su u oskudici, koji svladavaju svoju srdbu i koji
prataju drugima, jer Bog zaista voli dobroinitelje.
Preporuuje se pratanje, ali (imajui u vidu obinog ovjeka)
dozvoljava se i odmazda. Takvo je znaenje, meu ostalim, i ovoga
ajeta (42:40): Zlo se vraa jednakom mjerom. Meutim, onome koji
109
prata i miri se sa svojim protivnikom, kod Boga je njegova
nagrada.
Bog je neuporedivo vie milostiv od najblaeg ovjeka. Meu
imenima koja islam daje Bogu, jeste i Rahman (Milostivi), Tevvab
(Onaj koji prihvata kajanje), Afuv (Onaj koji brie grijehe) Gaffar
(veliki prata), itd. Oni koji poine grijeh prema Bogu, a zatim se
pokaju i napuste svoju zabludu, nai e puno razumijevanje kod
Boga. Dva kur'anska ajeta dae islamsku predstavu o dobroti Boijoj:
a) Ne, Bog nee oprostiti ako Mu se pridruuju druga
boanstva. On e sve drugo oprostiti kome On htjedne.
b) ... o Moji robovi! Vi, koji ste nepravedno postupali
prema samima sebi, ne oajavajte u milosti Boijoj. Uistinu, Bog
oprata sve grijehe. On je beskrajno milostiv i prata. (34:53)
Ako se ljudi odreknu nevjerstva i ako se okrenu prema Bogu i
zamole ga za oprost, mogu se nadati da e biti milosrdan prema
njima. ovjek je slab i esto mijenja svoje odluke: pravo kajanja
moe uvijek da izazove Boiju milost. Ne postoji nikakav nain da se
dobije Boiji oprost preko drugih ljudi: potrebno je da se obratimo
direktno Bogu, potrebno je da mu izrazimo iskreno kajanje licem u
lice (munadat), Njemu koji sve zna i od koga ne moemo nita da
sakrijemo. Boija ljubav prema Njegovim stvorenjima preko sto
puta je vea od majine ljubavi prema njenom djetetu, rekao je
jednom Poslanik. Drugom prilikom Poslanik Muhamed a. s. je rekao:
Bog je milosre podijelio na sto dijelova, od kojih je On sam
zadrao 99,a jedan dio je razdijelio na sva iva bia na Zemlji;
meusobno milosre meu stvorenjima je istoga porijekla. U jednoj
svojoj izreci (hadis kudsi) Poslanik kae da je Bog rekao: Ko god
pokua da Mi se priblii za pedalj, Ja mu se pribliavam za lakat, ko
god Mi se priblii za lakat, Ja mu se pribliavam za hvat, ko god Mi
prilazi hodom, Ja mu trim u susret. Kur'an (11:114) bez sumnje
najavljuje: Uistinu dobra djela briu zla. Milostinja i milosre su
neosporno preporueni, ali ipak oni ne pribavljaju automatski
Boanski oprost za neki grijeh; oni su meusobno neovisni i Bog ima
apsolutnu slobodu.
110
ZABRANE
Kur'an esto upotrebljava dva karakteristina izraza da bi
oznaio dobro i zlo: ma'ruf, koji oznaava (dobro), koje poznaje itav
svijet i koje kao takvo prihvata itav svijet, a znai prikladan;
munker, to znai neuobiajen, (zlo) koje poznaje itav svijet, i
koje kao takvo smatra itav svijet, a znai: za osudu. Drugim
rijeima, Kur'an ima povjerenje u ljudsku prirodu, u njen zdrav
razum: nikada nee postojati jednodunost u zlu, makar ga neki i
inili. Kur'an svoje vjernike naziva najboljom zajednicom (3:110) i
to objanjava na slijedei nain: jer vi nareujete da se radi ono to
je dobro (ma'ruf) a zabranjujete ono to je zlo (munker) i vjerujete u
Boga. Jedan drugi pasus (103:13) jo je izriitiji: Kunem se
vremenom; ovjek je zaista na gubitku; osim onih koji vjeruju (u
jednoga Boga) i ine dobro i jedni drugima preporuuju pravinost i
strpljivu istrajnost.
Ali postoje takoer i naredbe koje se tiu raznih loih djela.
Kao to je ve reeno, postoje djela koja su praena nekom
sankcijom, nekom javnom kaznom i djela za koja se kae da e ljudi
za njih biti kanjeni na onome svijetu: javna vlast ne bavi se ovim
posljednjim djelima izuzev u sluajevima koji su izvanredno teki.
U svome uvenom govoru na Oprosnom hadu, Poslanik je
izjavio da ne smije biti pogaeno pravo ovjeka ni u jednoj od tri
kategorije prava: linosti, imetka i asti. Naime, kazneno pravo
islama imalo je to u vidu, i prema tome glavni zloini su slijedei:
ubistvo, tjelesne povrede, blud i brakolomtsvo (to su zloini protiv
linosti); kraa, razbojnitvo (napad na imetak); klevetanje neijeg
potenja i pijenje alkoholnih pia (povreda asti). Ti zloini
kanjavaju se na slijedei nain:
Za nedjela protiv linosti, predviena je odmazda: ivot za
ivot, oko za oko, zub za zub. Barem u principu. Jer uzima se u obzir
pobuda: da li je djelo uinjeno namjerno ili samo sluajno? Osim
toga, postoji mogunost da rtva (ili pak njeni nasljednici) moe da
prihvati novanu odtetu ili ak da oprosti poinjeno nedjelo. Ako je
sudski dokazano da je zloin uinjen namjerno, javna uprava nema
pravo da oprata; to pravo pripada samo rtvi poinjenog zlodjela.
111
Sasvim je drugaiji sluaj bluda i brakolomstva: sporazum
oteenih strana ne ublaava teinu djela. Poslanik je na taj nain
uspio da razvije pojam pravde i samokritike u srcu svojih drugova koji su vie voljeli da budu javno kanjeni na ovome svijetu nego na
onome svijetu - koji su dolazili sami od sebe Poslaniku da mu
priznaju neki poinjeni grijeh i trae da budu kanjeni. (Po pitanju
seksualnih ispada, kada postoji sporazum obiju strana, teko je da se
bez njihovog priznanja nae konkretan dokaz. Ovdje se najbolje
osloniti na vjeru sljedbenika islama). Da bi smanjio njihova
iskuenja, islam je poduzeo i druge mjere predostronosti: zabranio
je mijeanje i nekontrolisane susrete omladine oba spola, ukoliko
nisu bliski srodnici. Tu spada i preporuka pokrivanja lica kad ena
izlazi na ulicu ili se susree sa strancima. Mjesto da privlai ljubavne
poglede stranaca svojom koketerijom, dunost je muslimanke da
uva svoju ljepotu i privlanost samo za svog mua. Veo ima i drugih prednosti za enu. Poznata je velika razlika u tenu ena koje, na
primjer, rade na polju i onih koje nisu izloene suncu. Poznata je isto
tako razlika izmeu vanjskog i unutarnjeg perja kod ptica. U stvari
veo uva due vremena Zar i svjeinu koe. To se jasno moe vidjeti
uporeujui kou lica ili ruku sa drugim dijelovima tijela koji su
obino pokriveni odjeom. Veo nipoto ne znai izdvajanje iz
drutva, ali svakako umanjuje iskuenje koje bi moglo privui strane.
Tvrdnje da pokrivanje lica velom izaziva tuberkulozu predstavljaju
samo zloupotrebu lahkovjernosti naivnih. Ova bolest, kao to su
pokazala savremena istraivanja, pojavljuje se isto tako kod naroda
ije ene nikada ne nose veo, ne samo u Crnoj Africi, nego ak i u
najrazvijenijim drutvima od Finske do Italije. Usput sipomenimo da
nema zakonske kazne za zanemarivanje ove kur'anske preporuke.
Nema potrebe da se zadravamo na raznim aspektima krae i
razbojnitva, ili drugih zloina protiv imetka.
Karakteristino je za islam da je predvidio zakonsku kaznu za
klevetanje ena u pogledu njihove ednosti. Kada se pomisli na
lahkou kojom ljudi, spletkare jedni protiv drugih, na lahkou kojom
ljudi meu sobom daju punu slobodu svome jeziku, moramo
prihvatiti zakljuke da je, u interesu drutva, potpuno opravdana
konica toga. Ako elimo da optuimo neku enu, moramo navesti
112
dokaze koje sud smatra valjanim. Ako to nismo u mogunosti, sve
klevete koje pogadaju ast neke ene, najstroije se kanjavaju.
Zabrana pijenja alkoholnih pia spada u najpoznatije
karakteristike islama. Islam je ovu zabranu uveo u etapama: Oni te
pitaju o vinu i hazardnim igrama; reci im: u njima je veliki grijeh i
neke koristi, ali grijeh je vei od koristi (2/19); O vjernici, Ne
pribliujte se salatu dok ste pijani, priekajte dok budete razumjeli
rijei koje govorite (4/43); i napokon: O vjernici! vino, igra, idoli,
kockanje, to je zabluda, djelo ejtanovo. uvajte se te zablude da
biste bili svjesni. avo samo nastoji da ubaci meu vas zavadu i
mrnju vinom i igrom i da vas zaprijei od spominjanja Boga i od
namaza. Hoete li se vi proi toga? (5:90-91).
Lahko emo primijetiti u ovome posljednjem ajetu da Kur'an
u istu kategoriju svrstava alkoholna pia i idolatriju. Za vrijeme
svoga ivota Poslanik je kanjavao sa etrdeset udaraca biem one
koji bi prekrili tu zabranu. Halifa Omer je udvostruio tu kaznu,
govorei da pijanstvo dovodi do bestidnog brbljanja kojim se moe
okaljati ast ena. Poto se po Kur'anu predvia kazna od 80 udaraca
biem za uvredu asti ena, Omerov je zakljuak da se i pijenje
alkoholnih pia mora kazniti istom kaznom. Kakav ogroman gubitak
bi bio izbjegnut i u koliko domova bi se vratio mir kada bi se ljudi
poeli uzdravati od alkoholnih pia koja su toliko opasna kako za
zdravlje tako i za moral.
Meu djelima koja su preputena slobodnoj ocjeni sudije,
navedimo hazardne igre svih vrsta (ubrajajui tu i lutriju, klaenje na
trkama itd.). Kome nisu poznate tragedije u kockarnicama? Koliko
domova biva razoreno u ludoj nadi da e se zaraditi lahki dobitak
(dakle nedozvoljen dobitak)? Lutrije nacionalnog znaaja izazivaju
postepeno neravnoteu u nacionalnoj raspodjeli dobara zemlje, a ta
neravnotea izaziva ekonomske nevolje, pa ak i politike.
U svojoj brizi da oisti drutvo - a naroito javnu upravu - od
korupcije, Poslanik je upotrijebio najstroije izraze, govorei: Onaj
ko prima, kao i onaj ko daje poklon (mito) ii e u pakao. Jednoga
dana, jedan od njegovih sakupljaa poreza doe Muhamedu a. s. i
podnosei mu raune dodade: Evo prihoda za dravnu blagajnu, a
evo i iznosa koji su mi dali kao lini poklon. Razjaren, Poslanik se
113
die u damiji i odra govor, gdje je rekao: Neka ovi poreznici
ostanu kod svojih kua, pa neka vide da li e im pokloni doi. Bez
znanja svoga mua, ena halife Omera poslala je jednom preko
slubenog predstavnika, koji je putovao u Vizantiju, dar carici te
zemlje. Ova joj za uzvrat posla dragocjenu ogrlicu. Kada je halifa
saznao za to, on konfiskova ogrlicu u korist dravne blagajne, a
svojoj eni plati iznos koliko je vrijedio njen poklon.
U nastojanju da pobolja moral Poslanik je rekao jednoga
dana: Ne kunite nikada vrijeme; to vi kunete Boga, jer mijenjanje
dana i noi dolazi samo od Njega. Eto opomene koja vrijedi jo i
danas. Jer, na kraju krajeva, to nam koristi da proklinjemo vrijeme
vie puta na dan, ako ne za to da pokaemo nau vlastitu glupost?
Islam ne trai ono to je nemogue, ali tei za stalnim
poboljavanjem ljudskoga morala u svim domenima ivota, svim
sredstvima koja su dostupna pojedincima i zajednicama. I
odgovornost e ostati lina, kao to kae Kur'an: svakoj dui ono to
je zaradila, a protiv nje takoer ono to je ona po svojoj volji
zaradila: (2:286). Plemenit duh nee sebi dozvoliti da ini zlo pod
izgovorom da ga i drugi ine. Na mjesto oponaanja tuih mana,
treba ljudima davati primjer dobra i primjer velikog karaktera.
Zavrimo sa nekoliko napomena o drutvenom ponaanju
uopte: u pogledu dunosti dobroga susjedstva, Muhamed a. s. je
izjavio: Debrail mi je mnogo puta ponavljao o pravima susjeda, pa
se bojim da e mu ak dati pravo uea u nasljedstvu kao to je
sluaj sa bliskim srodnicima umrloga. Poslanik nam je dao primjer
kako se treba ponaati prema svome susjedu, ak i ako taj susjed nije
musliman. Kazuju da je u Medini on stanovao pored jednoga idova,
kome je on sa uivanjem esto inio razne usluge i znake panje i
kada je taj susjed bio bolestan, posjeivao ga je da se raspita o
njegovoj bolesti i da mu bude od koristi. U pogledu svakodnevnih
odnosa sa drugima, Poslanik je rekao: Niko izmeu vas nije vjernik,
ako svome bratu (prijatelju) ne eli isto ono to eli i sebi samome.
Ili dalje: Najbolji ovjek je onaj koji ini dobra djela. Kur'an
(59:9) govori o jednom konkretnom sluaju, o prvim medinskim
muslimanima koji su primili kao goste muslimane iz Meke, i citira ih
kao primjer ivog i praktinog islama: ... oni im u svojoj
114
plemenitosti daju ak i preimustvo, iako su i sami siromaui.
I da zakljuimo: O vi koji vjerujete, budite ispravni vrioci
pravde, svjedoite u ime Boije, makar svjedoanstvo bilo protiv vas
samih, protiv vaih roditelja, protiv vaih blinjih, bilo za bogataa ili
za siromaha ... (Kur'an 4:135).
115
GLAVA VIII
POLITIKI SISTEM ISLAMA
Poto se islamska koncepcija ivota zasniva na skladu tijela i
duha, bilo je sasvim prirodno da se ostvari vrlo uska veza izmeu
vjere i politike, izmeu damije i tvrave. Po svojoj koncepciji
drutva, islam je sistem zajednitva: on daje prednost ustaljenom
ivotu, on zahtijeva zajedniki namaz sa okretanjem prema
zajednikom mjestu (Kabi), on trai izvravanje posta i blagdana u
istom momentu za vjernike u svim krajevima svijeta i posjetu Bojoj
kui (Kabi) kao jednu od glavnih dunosti svakoga muslimana, bio
on mukarac ili ena. On stavlja naglasak na strogo linu odgovornost i ne zaboravlja razvoj individualnosti, i organizuje
pojedince u jednu monolitnu cjelinu, muslimansku zajednicu. Isti
zakon vrijedi za sve, ma o kojoj drutvenoj klasi ili ma o kome kraju
se radilo; i kao to emo vidjeti, sam poglavar, halifa, prima zakletvu
na vjernost od svih vjernika svijeta.
NACIONALIZAM
U ljudskom drutvu zapaaju se dvije suprotne tendencije,
koje se smjenjuju: jedna od njih je centripetalna i druga
centrifugalna. S jedne strane, zasebne jedinke grupiu se u parove, u
porodice plemena, gradove-drave, drave, imperije, nekada
dobrovoljno, a nekada i prinudno. S druge strane, proistiui od
istoga para, od istih roditelja, grupe se izdvajaju iz veih grupa, da bi
ivjele odvojenim, samostalnim ivotom, daleko od ostalih roaka.
116
Katkada ih na odvajanje navode prijateljski razlozi, sa ciljem da na
drugome mjestu nau sredstva za ivot i da olakaju ivotni teret
onima koji ostaju na krtom komadiu zemlje koji ne moe da prui
hranu svima. Katkada, opet, razdvajanje je rezultat strasti, svaa, ili
nekih drugih razloga.
Uprkos skoro jednodune svijesti ovjeanstva o tome da ima
zajedniko porijeklo, dva faktora su snano doprinijela razlikama
meu ljudima: ti faktori su smrt i udaljenost. ovjek nasluuje svoju
vezu sa bliskim srodnicima, precima, ali povezanost iezava sa
smru zajednikog pretka, i srodstvo novih lanova rodbinske
zajednice, iji se broj umnoava iz dana u dan, postepeno sve vie
gubi na znaaju i uticaju. to se tie udaljenosti, ona ne ini samo da
se zaborave rodbinske veze, nego, kao to nam to istorija pokazuje,
ona stvara nesavladive prepreke: vie se ne govori isti jezik, nemaju
se vie isti interesi, niti se ljudi bore za iste vrijednosti.
U vrijeme pojave islama u sedmom stoljeu kranske ere,
rasne predrasude, jezine predrasude kao i predrasude u pogledu
mjesta roenja i ostale, bile su prije pravilo nego izuzetak; pojam
duboko ukorijenjen koji je postao neto samo po sebi razumljivo. A
to je bilo svuda u svijetu, u Arabiji, Evropi, Africi, Aziji, u Americi,
svuda. Islam je takvo shvatanje uvrstio u loe navike i nastojao da
mu nae lijeka.
Ujedinjujue veze porodice, zadruge i ak plemena ni iz
daleka nisu bile dovoljne za potrebe odbrane sigurnosti u jednome
svijetu gdje su egoizam i pohlepa uinili neizbjenim rat sviju protiv
svih. Zato su se grupe vee od plemena katkada formirale za nudu,
koje su sainjavali ratnici i osvajai, ali koje su bile nesposobne da
ostvare jedinstvo interesa svih lanova zajednice. Zato je stalno
postojala prijetnja raspadanja toga vjetakog jedinstva.
Ne ulazei u viehiljaditu istoriju razvitka ovoga aspekta
ljudskoga drutva, dovoljno je da se kao primjer navede na
savremeni pojam nacionalnosti, koji je, prividno, u stanju da slui
tome cilju zatite i sigurnosti graana. Ako se nacionalnost zasniva
na istovjetnosti jezika, rase ili zaviaja, samo se po sebi razumije da
e u tom sluaju uvijek ostati otvoreno pitanje stranaca. Svaka
nacionalnost, shvaena na taj nain, suvie je uska da bi mogla ikada
117
da obuhvati stanovnike itavoga svijeta. Drugim rijeima, uvijek e
ostati opasnost od sukoba i ratova. U ostalom, ta veza preko
nacionalnosti nije ni dovoljno sigurna: dva brata mogu da budu
neprijatelji, kao to dva stranca sa zajednikom ideologijom mogu da
budu prijatelji.
Kur'an odbacuje svaku superiornost na osnovu jezika, boje
koe ili ma kakve druge prirodne karakteristike koja nam je sama po
sebi data, i priznaje samo superiornost linu, koja se zasniva na
istinskoj pobonosti. Zajednitvo ideologije jeste osnova
nacionalnosti kod islama (poto je islam sam po sebi ta ideologija).
Ne govorimo o religijama koje ne dozvoljavaju nikakav
prozelitizam; od ostalih religija svjetskoga znaaja, islam se razlikuje
time to ne zahtijeva od svojih sljedbenika da se odreknu ovoga
svijeta, nego istovremeno uvaava i tijelo i duh. Istorija pokazuje do
koga su se stepena muslimani asimilirali u bratstvo iznad rasa i
nacija. A taj osjeaj kod njih nije ni danas manje iv nego to je bio
nekada.
Primijetimo da se danas naturalizacija praktikuje kod svih
nacija; ali naturalizovati se u odnosu na novi jezik, novu boju
koe, novu otadbinu, ne moe se bez vie ili manje poniavajueg
odricanja i u stvari znai prihvatanje jedne nove ideologije.
Nacionalnost kod drugih u biti je neizmjenjiva stvar prirode;
islamska nacionalnost je stvar koja jedino zavisi od volje i izbora
svakoga pojedinca.
SREDSTVA ZA OSTVARIVANJE UNIVERZALNOSTI
Izuzev sredstava koja smo ve naveli - jedinstva vjere za sve,
orijentacije prilikom obavljanja salata, mjesta obavljanja
univerzalnoga hada, itd. - za postizanje univerzalnosti islam
raspolae jednom sasvim osobnom institucijom: to je svjetski hilafet.
Muhamed a. s. je objavio da je on Boiji Poslanik poslat svim
ljudima (uporedi 34:28) te da je on posljednji u nizu poslanika
(uporedi 33:40) pa, prema tome, za sva vremena, do kraja svijeta.
Njegova nauka ukida nejednakost koja proistie iz pripadnosti nekoj
118
rasi ili drutvenoj klasi. Osim toga, Muhamed a. s. je vrio sve vrste
vlasti: duhovnu, svjetovnu i ostale, u zajednici koju je on
organizovao kao dravu koja posjeduje sve funkcije. Taj skup svih
vlasti preao je nakon njegove smrti na njegove nasljednike na
dravnom kormilu, sa tom razlikom to njegovi nasljednici nisu
Boiji poslanici, to jest ne primaju Boiju objavu. Muhamed a. s. je
uvijek insistirao na potrebi kolektivnog ivota, i u tome je iao dotle
da je rekao da onaj ko umre, a da ne upozna svoga halifu (imama)
umire kao paganin. On je takoer insistirao na jedinstvu islamske
zajednice, govorei: Onaj ko se odvoji od islamske zajednice, taj
ide u Dehenem.
Ve u Muhamedovo a. s. doba bilo je pojedinaca i ak grupa
muslimana koji su, dobrovoljno ili za nevolju, ivjeli van granica
islamske drave, kao na primjer u Abesniji ili u Meki (prije nego je
taj grad Poslanik osvojio). Neke nemuslimanske zemlje nisu znale za
vjersku toleranciju i progonile su muslimane (tako npr. grad-drava
Meka, Vizantisko Carstvo itd.); neke druge, kao krianska
Abesinija, vodile su liberalniju politiku u pogledu slobode savjesti.
Kao to smo upravo vidjeli, halifa je od Poslanika naslijedio
dvostruku vlast, svjetovnu i duhovnu: kao i Poslanik, i on je
predvodio zajedniki namaz u damiji, a istovremeno je bio ef
drave u svjetovnim stvarima.
Poslanik je priznavan preko zakletve (bejat) ili ugovora o
poslunosti; davana je zakletva halifama za vrijeme njihova izbora.
Osnova dravne organizacije je ugovor koji su sklopili podanici sa
svojim suverenom. U praksi, zakletvu polau samo najugledniji
lanovi zajednice. To uvoenje u vlast u vidu ugovora
podrazumijeva mogunost ponitenja ugovora, to jest svrgavanja efa
drave odlukom istih visokih linosti.
Muhamed a. s. je svojom zajednicom upravljao u svojstvu
Boijeg poslanika; zakon koji je on ustanovio i ostavio slijedeim
generacijama proistie takoer iz Boanske objave. Za njegove
nasljednike, Boanski suverenitet i dalje postoji kao realnost u
domenu njihovih ovlatenja: oni su nasljednici Boijeg poslanika. Ali
oni nemaju mogunost da primaju Boiju objavu, to znai da su
njihova ovlatenja u pogledu zakonodavstva ograniena: oni ne
119
mogu povui zakone koje je Poslanik ustanovio u ime Boije;
meutim, oni mogu ne samo da tumae te zakone, nego mogu i
donositi zakone u sluajevima gdje nema zakona iz vremena Boijeg
Poslanika. Drugim rijeima, halifa ne moe biti despot, barem to se
tie zakona: on je ustavni ef drave i istovremeno podanik zakona
kao i svaki drugi graanin. Predaja koja je ostala od Boijeg
poslanika zahtijeva da ef muslimanske drave ne smije biti izvan
zakona: istorija svjedoi da su halife bile pozivane pred sudove
zemlje ak i od strane najskromnijih graana, pa i od samih
nemuslimana, od vremena Ebu Bekra pa sve do naih dana.
Teorija i praksa hilafeta nisu uvijek ile uporedo u okviru
islamske zajednice; jedan kratki pregled njegove istorije bie
koristan da se razumije sadanje stanje:
ISTORIJA HILAFETA
U politici, Kur'an predvia samo hipotezu monarhije - on
govori o dobrim i loim kraljevima - i nikada se ne izjanjava o
drugim oblicima drave, kao na primjer o republici. Sama injenica
da su postojala razliita miljenja o tome u vrijeme smrti Poslanika,
pokazuje da on nije ostavio precizne instrukcije u pogledu
nasljedstva. Izvjesne grupe htjele su tada da dravnu vlast zadre kao
nasljedstvo u porodici samog Boijeg Poslanika; poto on nije imao
sina, Alija kao najblii roak trebalo je da ga naslijedi, po njihovom
miljenju. Drugi su traili da se izvri izbor vladara, iako se nisu
slagali u pogledu kandidata za to mjesto. Najvei dio muslimana
pridruio se onima koji su traili izbor. Treba primijetiti da je tip
dravne uprave, uspostavljen na taj nain, predstavljao neki prelazni
oblik izmeu nasljedne monarhije i republike: halifa je biran
doivotno; izbor ga je pribliavao republici, a trajanje vlasti
monarhiji. Ve od samoga poetka bilo je onih koji se nisu slagali sa
izborom halife; kasnije, postali su ak rivali pretendenti, to je s
vremena na vrijeme izazivalo prolijevanje krvi u okviru islamske
zajednice. Na kraju je u praksi dolo do stvaranja dinastije. Ali kada
su Abasije zamijenili Emevije, ovi nisu uspjeli da nametnu vlast
120
udaljenim islamskim pokrajinama, kao paniji, gdje su nezavisne
dinastije muslimanskih vladara imali suverenu vlast, ali ipak nisu
smjeli da se proglase halifama. Trebalo je da proe dva stoljea pa da
se u islamskom svijetu pojavi vie halifa istovremeno: u Bagdadu, u
Kordovi i u Kairu (Fatimije). Turci, primivi islam, donijeli su jedan
novi element: oni su prvo davali dvoru vojnike, zatim komandante,
to e rei upravljae drave. Pored halife, komandant nad
komandantima, a zatim sultan vrio je vlast nad dravom, to jest
sultan je upravljao u ime halife. Takva situacija izazivala je pohlepu
avanturista, provincije su se osamostalile, dajui dinastije
upravljaa, koji su sa svoje strane bili zamjenjivani drugim
avanturistima, a da halifa nije mogao nita drugo nego da potvrdi
svreni in. Fatimijski halifa iz Kaira iezao je prvi, a njegovo kraljevstvo prelo je u ruke, jedne turske dinastije koja je priznavala
halifu u Bagdadu. Kada je ovaj grad opustoen od strane
neznaboakih Tatara, sjedite halife premjeteno je u Kairo. Tu su
otomanski Turci kasnije preuzeli vlast u svoje ruke i oborili abasijsku
dinastiju halifa. Kasnije, panski hilafet prepustio je zemlju
kranskim osvajaima, da bi se nakon toga oformio u Maroku.
Istanbul (turski) i Delhi (mogulski) takoer su za sebe prisvajali
pravo na hilafet; ma kako da su bila velika ta carstva, njihove
pretenzije na hilafet bile su priznate samo u okviru njihove
jurisdikcije. Prije njih, potovao se barem uslov da halifa bude iz
plemena Kurej (potomak mekanskih Arapa iz vremena
Muhamedovog a. s.). Ni Turci ni Moguli nisu ispunjavali taj uslov;
ali mi emo se na to vratiti kasnije. Mogule su Englezi istjerali iz
Indije; turskog halifu u Istanbulu svrgnuli su njegovi vlastiti graani,
koji su ne samo izabrali republikanski oblik drave, nego ak nisu
htjeli da za svoga efa drave zadre dostojanstvo halife. Ovlatenja i
prerogative hilafeta nominalno su preneseni na Veliku narodnu
skuptinu (u Ankari), ali ova niti ih je traila niti preuzela. Posljednji
turski halifa, Abdul Medid II, stoti halifa nakon Poslanika, umro je
u progonstvu, u Parizu. U meuvremenu marokanski hilafet postao je
protektorat Francuske.
Ovdje e biti korisne neke napomene. Poslanik je predskazao
da e iza njega hilafet postojati samo trideset, godina, a da e zatim
121
muslimani imati samo teko podnoljivo kraljevstvo. Smatra se da
od Poslanika takoer postoji izreka da hilafet pripada ljudima iz
plemena Kurej. Nije poznat taan tekst te direktive; a ni sami
postupci Boijeg poslanika ne potvruju da je to obavezno. Naime,
istorija kazuje da je nakon svoga dolaska u Medinu i osnivanja
drave, Muhamed a. s. bar dvadeset pet puta ostavio glavni grad i
iao u razne krajeve Arabije bilo u vojne bilo u miroljubive svrhe
(hodoae), i svaki put je imenovao svoga zamjenika koji je ostajao
u Medini. On nije uvijek birao istu linost za svoga zamjenika: mi tu
susreemo Medinelije, Kurejije, Kinanite i druge. Za vrijeme svoga
posljednjeg odlaska, tri mjeseca prije smrti, kada je krenuo na
oprosni had, on je hilafet u metropoli povjerio jednome slijepcu (i
to nije bio jedini sluaj takve vrste). Jo jedan moment: kada je
izabran Ebu Bekr za halifu, predloena je neka vrsta dvojne uprave:
dvojica halifa da vladaju istovremeno.2 Iz praktinih razloga odbaen
je taj prijedlog. Taj oblik vladavine ipak ostaje jedan od dozvoljenih
oblika u islamu, jer ga priznaje i Kur'an (koji govori o Harunu kao
Musaovom suvladaru), i jer je sam Poslanik zadrao taj oblik
vladavine u Omanu (gdje su zajedniki vladali Dufeir i Abd nakon
to su primili islam.3
U nae vrijeme u islamskom svijetu vie ne postoji univerzalni hilafet. Ali mase za njim i dalje tee. Ve sama injenica da
postoje samostalne islamske zemlje pokazuje da je u toku ponovno
2
Ovo je pripovijedao Ibn Hiam. to se tie Ibn Sada, on daje detalje, a ak

upuuje i na praksu Poslanika, pa kae: Ebu Said el-Hudri izvjetava: Kada je
Poslanik umro, zastupnici Ensarija ustadoe i jedan od njih ree: O Muhadiri, kad
god bi Poslanik imenovao nekoga kao upravljaa, on bi mu pridruio nekoga iz
naih redova pa zato mi mislimo da bi i hilafet trebalo da dijele dvije osobe, jedna
izmeu nas i jedna izmeu vas. Izvjetaj Dijarbakrija izgleda da se odnosi na
daljnji kompromis. U stvari, prema ovom historiaru, Ensarije su predloili
Muhadirima slijedeu formulu: Ako imenujete za hilafet danas nekoga izmeu
vas, nakon njegove smrti mi emo imenovati nekoga izmeu nas kao njegovog
nasljednika; a nakon smrti ovoga treba da bude izabran Muhadir. Tako emo primjenjivati ovu vrstu izmjeninog nasljeivanja sve dok postoji muslimanska
zajednica.
3
Sauvano je pismo u kojem im Poslanik, pozivajui ih u islam,, kae: Ako
obojica prihvatite islam, zadrau vas obojicu kao vladare, ali ako odbijete, vae
kraljevstvo e nestati.
122
uspostavljanje hilafeta. Prije nego bude nanovo uspostavljen svjetski
hilafet, mogu se koristiti - da bi se izbjegle sumnje i lokalni rivalitet mutatis mutandis - formule koje su se ve koristile u vrijeme Boijeg
Poslanika, tj. savjet halifa u kome bi zasjedali svi efovi islamskih
drava, kako sunitskih tako i iìtskih i haridijskih, Kurejije kao i
nekurejije, a predsjedavao bi, recimo, u toku jedne godine
naizmjenice po jedan lan toga savjeta.
FUNKCIONISANJE ISLAMSKE DRAVE
Kako izgleda, dunosti islamske drave mogu se podijeliti u
etiri kategorije: izvrna vlast (koja obuhvata vojnu i civilnu upravu),
zakonodavna vlast, sudska i kulturna uprava.
Uloga izvrne vlasti uglavnom je jednaka u islamu kao i u
svima drugim zemljama svijeta. Dakle, nema potrebe da se o njoj
govori izuzev da se naglasi da ovdje suverenitet pripada Bogu, i da je
ona u rukama jednoga ovjeka samo kao ovlaenje za upravljanje u
cilju blagostanja svih graana bez izuzetka.
to se tie zakonodavne vlasti, ona je, kao to smo ve rekli,
podvrgnuta Kur'anu, Bojoj rijei kao izvoru i osnovi svih zakona u
svim svjetovnim i duhovnim domenima ivota. Zbog toga ona ima
ogranieno polje djelovanja.
Sudska vlast zasniva se na jednakosti svih ljudi pred
zakonom, jednakosti koja - kao to smo rekli - ne iskljuuje ni efa
drave od sudske odgovornosti. Kur'an je dao jo jednu vrlo vanu
odredbu: nemuslimanski stanovnici islamske drave imaju sudsku
autonomiju: svaka zajednica ima svoje vlastite sudove, svoje vlastite
sudije, koji sude po zakonima te zajednice kako u graanskim tako i
u krivinim stvarima. Kur'an trai od Jevreja da se pridravaju svojih
biblijskih zakona, a od krana da se pridravaju svojih zakona
zasnovanih na Evanelju. Samo se po sebi razumije da dolazi do
potekoa u sluaju kada su stranke koje se parnie raznih vjera,
zbog ega su za takve sluajeve predviene posebne odredbe. Ti
sluajevi se rjeavaju na osnovu pravila meunarodnog privatnog
prava.
123
Kulturna funkcija je glavni razlog postojanja muslimanske
drave. Pod tim mi podrazumijevamo prenoenje i uspostavljanje
Boije Rijei u ovome svijetu. Dunost je svakoga muslimana, a
pogotovo dunost je muslimanske drave da se ne samo prilagodi
Boanskim zakonima u svakodnevnom ivotu, nego takoer da
formira misionarske akcije kod inostranih zemalja da bi ih upoznali
sa onim to nauava islam.. Ovdje je osnovni princip onaj koji daje
Kur'an u slijedeem ajetu (2:256): Nema prisiljavanja u vjeri. Ovaj
princip ne samo da ne izaziva letargiju i mrtvilo, nego naprotiv
poziva na stalnu i nesebinu borbu, borbu ubjeivanjem.
OBLIK VLADAVINE
Islam ne pridaje nikakav znaaj vanjskom obliku vladavine;
on je zadovoljan ako se postie blagostanje ovjeka na oba svijeta i
ako se primjenjuje Boanski Zakon. Odatle ustavno pitanje zauzima
sekundarno mjesto i, kao to smo ve spomenuli, republika,
monarhija i zajednika vladavina, meu drugim oblicima, su valjani
u islamskoj zajednici.
Ako se ovaj cilj postie preko jednog jedinog poglavara, to je
prihvatljivo. Ako se u dato vrijeme, u nekoj sredini, sva potrebna
svojstva poglavara pravovjernih ili halife ne nalaze sjedinjena u
istoj osobi, dobrovoljno se prihvata podjela vlasti opet u cilju boljeg
funkcioniranja vlada. Moemo se pozvati na poznati sluaj naveden
u Kur'anu (2:246/ /47): Nekog preanjeg poslanika nagovorio je
njegov narod da im izabere kralja pored njega kao poslanika, kako bi
mogli voditi rat pod njegovim vodstvom protiv neprijatelja koji ih je
bio protjerao iz njihovih domova i rastavio od njihovih porodica.
Imenovanje kralja uz postojeeg poslanika, a ak posredovanjem
ovoga, pokazuje koliko daleko se moe ii u ovome smjeru. Tako je
napravljena podjela izmeu duhovnih i svjetovnih funkcija, a ipak se
ne tolerira samovoljna vlast bilo kojeg od njih: politika i kralj ostaju
podvgnuti Boanskom Zakonu isto toliko koliko vjerski obredi i
poslanik. Izvor autoriteta i zakona ostaje isti; samo primjena zakona i
izvoenje potrebnih odredaba od. nosi se na razliite osobe. To je
124
vie pitanje specijalizacije nego razdvajanja izmeu dvaju vidova
ivota.
SAVJETOVANJE I KONTAKT SA NARODOM
Nikada nee biti dovoljno naglaena vanost i korisnost
savjetovanja u politici. Kur'an ne prestaje da trai od muslimana da
svoje odluke donose tek nakon savjetovanja, bilo da se radi o
privatnim ili javnim problemima. Muhamedovi a. s. postupci jo vie
su uvrstili takav stav: usprokos svojih izvanrednih kvaliteta kao
ovjeka voenog Boanskom objavom, Muhamed a. s. je uvijek
traio savjet od svojih drugova, kao i od predstavnika plemena
vjernika, prije nego bi donio neku odluku. Prve halife bile su isto
tako vatrene pristalice institucije savjetovanja.
Kur'an ne propisuje ni metode u pogledu broja poslanikih
mjesta u parlamentu, nain izbora, trajanje mandata itd. Sve je to
preputeno diskrecionom pravu svakog sistema i svake zemlje.
Vano je samo da se vladar okrui reprezentativnim osobama koje
uivaju povjerenje onih koje predstavljaju i koje su poznate po
odlikama svoga karaktera.
Navodei sluaj kada je Musa (Mojsije) izabrao sedamdeset
osoba izmeu svoga naroda da ga prate na Turi Sina, (Kur'an 7:155)
aludira na neku vrstu proporcionalnog predstavnitva, (Kur'an 7:160)
da je za dvanaest plemena izbila voda iz dvanaest izvora, kada je
Musa udario tapom po stijeni. Treba istaknuti da je cilj svakog
predstavnitva, bilo da se radi o slubenim predstavnicima ili o
predstavnicima izabranim na povremenim izborima, da vlast ostane u
kontaktu sa javnim mnijenjem i da stalno kontrolie kako se ponaaju
njeni funkcioneri, sa mogunou da se stalno ispravljaju greke u
suenju kao i nepravde proistekle iz samovolje. Ovaj cilj savreno se
postie u islamu institucijom svakodnevnih zajednikih namaza pet
puta na dan, kao i sedmino na dan odmora. Svaki musliman i svaka
muslimanka moraju da obavljaju salate u principu zajedniki, a
najvii funkcioner vlasti u tome mjestu treba da im bude imam. Samo
se po sebi razumije da to daje priliku stanovnicima dotinog mjesta,
125
ak i onim najskromnijima, da se nau sa rukovodiocem toga mjesta
u bilo kome momentu i da mu se poale za neku pretrpljenu
nepravdu. A ako takva alba ne urodi plodom, postoji mogunost da
se doe do vieg funkcionera vlasti, u nekom daljem mjestu, sve do
efa drave u glavnom gradu, koji takoer predvodi u namazu (vri
dunost imama).
INOSTRANA POLITIKA
Odnosi sa stranim zemljama baziraju se na onome to se zove
meunarodno pravo. Pravila ponaanja u tome domenu imala su
mnogo sporiji razvoj nego pravila meusobnog ponaanja unutar
jedne drutvene grupe. U predislamsko doba meunarodno pravo nije
postojalo kao samostalna institucija: ono je bilo dio politike i
potpadalo je pod diskreciono pravo efa drave. Priznavalo se vrlo
malo prava strancima, a pogotovo neprijateljima.
Moemo istaknuti istorijsku injenicu da su muslimani bili
prvi koji su ne samo razvili nauku o meunarodnom pravu kao
samostalnu disciplinu, nego su ga takoer ukljuili u samo pravo:
izraene su ne samo specijalne monografije o sijaru
(meunarodnom pravu), nego se o njemu takoer govorilo iz poetka
II stoljea po hidri, tj. iz osmog stoljea kranske ere, povezali su
pitanja rata sa kaznenim pravom. Nakon to su govorili o
razbojnitvu poinjenom izmeu domaih ljudi i sugraana, bilo je
logino da nastave u tom smislu da se bave upadima stranih
osvajaa, operacijama koje zahtijevaju jo vee angaovanje sila
reda. Ali sama injenica da su rat svrstali u podruje kaznenog prava
pokazuje bez dvojbe da se tu radilo o pravnom pitanju, gdje optueni
ima pravo, kao i svaki drugi optueni da se brani pred sudom.
Osnovni princip meunarodnih odnosa, kako ih shvata islam,
muslimanski pravnici izrazili su slijedeim rijeima: Musliman i
nemusliman jednaki su u pogledu patnji na ovom svijetu. U antiko
doba, Grci na primjer, imali su neku ideju o meunarodnom pravu;
ali ono je regulisalo meusobne odnose grkih gradova. to se tie
varvara (ne grka) oni su prema Aristotelu roeni samo zato da budu
126
robovi Grcima; odnos prema njima regulisao se prema slobodnoj
ocjeni Grka (diskrecionom pravu) a ne na pravnoj osnovi.
Rimljani su poznavali jednu vrstu prava u odnosu na strance
prijatelje, a prema ostalom dijelu svijeta postojala je samo slobodna
odluka, koja je varirala zavisno od komandanata i od epoha. Zna se
na kakvo je istrebljenje jevrejsko pravo osudilo neznaboake narode
Palestine (Amalesiti arapskog porijekla), ne ostavljajui nejevrejima
drugo pravo osim da slue kao njihovi robovi. to se tie moderne
epohe, krani su do 1856. godine zadrali beneficiju meunarodnog
prava samo za kranske narode. Oni su ga zatim proirili, ali dobro
se uvajui da ukinu razlike, uostalom loe definisane, izmeu
civilizovanih i necivilizovanih, ne dajui ovim posljednjima nikakva
prava. U istoriji meunarodnog prava, muslimani su bili prvi, a do
ovog momenta i jedini, koji su osigurali pravo za strance, bez
diskriminacije i ikakve rezerve, kako za vrijeme rata tako i za
vrijeme mira.
Prvu muslimansku dravu osnovao je Boiji poslanik
Muhamed a. s. i njome je upravljao. To je bio grad-drava Medina,
konfederacija autonomnih sela, nastanjenih muslimanima, Jevrejima
i neznaboakim Arapima. Sama priroda drave zahtijevala je
vjersku toleranciju, koja je i formalno priznata u ustavu te drave, o
kome su se dokumenti ouvali sve do danas. Prvi ugovori o
odbrambenom savezu sklopljeni su sa nemuslimanima i savjesno su
potovani. Kur'an izriito insistira na obavezi da se ispune data
obeanja i da budemo pravedni (prijetei kaznom na onome svijetu
ako se to prekri).
Postoje razliiti izvori pravila za meunarodno ponaanje: tu
je ne samo unutranje zakonodavstvo, nego i ugovori sa strancima,
itd.
Na osnovu slijedeih primjera moemo sebi donekle predstaviti strogost kojom islam provodi u djelo datu rije. Pravnici tvrde
slijedee: ako je neki stranac ovlaten da boravi neko odreeno
vrijeme na muslimanskoj teritoriji i ako u meuvremenu izbije rat
izmeu njihove dvije zemlje, taj stranac nee biti uznemirivan za
vrijeme trajanja njegove vize, a zatim, ne samo da e se moi vratiti
u svoju zemlju u potpunoj sigurnosti, nego e takoer sa sobom moi
127
da odnese svoja dobra i zaradu, a za svo vrijeme boravka (ak i u
toku rata) on e uivati zatitu muslimanskih sudova.
Osoba ambasadora uiva potpuni imunitet, ak i ako donese
najnepovoljnije poruke. On ima slobodu vjere, sigurnost boravka i
povratka.
Zakonodavstvo ima takoer svoje specifinosti: stranci koji
borave u islamskoj zemlji potinjeni su muslimanskoj jurisdikciji, ali
ne i islamskom pravu, jer islam na svojoj teritoriji tolerie da svaka
zajednica ima pravnu autonomiju. Stranac dakle potpada pod
jurisdikciju suda konfesije kojoj on pripada. Ako je on kranin,
Jevrej ili neko drugi, i ako je protivna stranka njegove vjere, nije
vano da li je ta druga stranka podanik islamske drave ili nije, sluaj
e biti rjeavan pred vjerskim sudom prema vlastitim zakonima. U
pravilu, kod ovakvih sluajeva ne pravi se razlika izmeu graanskih
i kriminalnih parnica. (Mi smo ve govorili o sluajevima kada se
radi o strankama koje pripadaju razliitim vjerskim zajednicama.) Ali
nemuslimanima je uvijek dozvoljeno da se odreknu te privilegije, i
da se obrate muslimanskom sudu, ukoliko se protivnike stranke u
tome sloe; u tom sluaju primjenjuje se islamski zakon. Dozvoljeno
je da muslimanski sudija primjenjuje ak strani zakon stranaka u
sporu kao to je oigledno iz prakse Poslanika. Dvojicu Jevreja,
optuenih za blud, doveli su njihovi istovjernici. Poslanik je traio da
se donese Biblija (Levtski Zakonik) i primijenio je Jevrejski zakon
na njih, kako navodi Buharija. Muslimanski pravnici su jednoduni u
tom pogledu. Muhamed e-ajbani, uenik Ebu Hanife, ak je
zabiljeio Poslanikovu izreku koja daje podrku ovome zakonu:
Atija Ibn Kajs el-Kilabi prenosi da je Poslanik rekao: Ako se neko
skloni u neprijateljsku zemlju nakon to je poinio ubojstvo,
seksualni nemoral ili krau i kasnije se vrati nakon dobivanja
slobodnog prolaska, njemu e ipak biti sueno za ono zbog ega je
pobjegao, ali ako je poinio ubojstvo, protuzakonit sekusalni in ili
kradu na neprijateljskom podruju pa kasnije doe s vizom, nikakva
kazna mu nee biti dosuena za ono to je bio poinio na
neprijateljskom podruju.
Islamski zakon ne dozvoljava izuzimanje efa drave: on je
podvrgnut zakonu i jurisdikciji sudova kao i ma koji drugi graanin
128
zemlje. Ako sam ef muslimanske drave ne uiva u svojoj vlastitoj
dravi takve privilegije (koje u stvari predstavljaju nepravdu i ostatke
nejednakosti klasa), ne moemo oekivati ni izuzimanje stranih
vladara ni ambasadora. Njima se prua sva panja koja im pripada
kao gostima i prema njihovom rangu, ali oni se ne stavljaju iznad
zakona i iznad pravde.
Vie sluajeva iz klasine epohe pokazuju jo jednu osobenost islamskog pogleda na pravdu: kao zalog za izvrenje ugovora
izmjenjivani su meusobno taoci, sa vrstim sporazumom da ako
jedna strana ubija taoce, i druga strana ima pravo na to isto. Ali
dolazilo je do sluajeva kada su muslimani-taoci ubijeni izdajniki
od strane ugovaraa, a protivniki taoci ostali su u potpunoj
sigurnosti u muslimanskoj dravi. Muslimanski pravnici su smatrali
da se oni ne mogu ubiti - uprkos izriitog paragrafa u ugovoru - jer
Kur'an izriito zabranjuje da se neko ubije zbog zloina koji je poinio neko drugi.
ak i rat mora biti potinjen zakonu: a taj zakon je human u
islamu. Pravi se razlika izmeu ratnika i zaraene strane; ne
dozvoljava se ubistvo djece, ena, staraca i redovnika. Dugovi u
korist pripadnika protivnika ne gase se objavom rata. Zabranjeno je
svako ubijanje i pustoenje van neophodno potrebnog minimuma; sa
ratnicima se dobro postupa i njihova ratnika djela ne smatraju se
zloinom. Da bi se sprijeila iskuenja vojnika osvajaa, ratni plijen
ne pripada onima koji ga osvoje, nego vladi, koja sakuplja sav ratni
plijen, a zatim 4 petine dijeli pripadnicima ekspedicije, a jednu
petinu zadrava u dravnoj blagajni. Obian vojnik i najvii
zapovjednik dobivaju jednake dijelove plijena.
U jednom interesantnom poglavlju, Kur'an (47:35) nalae mir
slijedeim rijeima: Ne budite slabi, ali pozivajte na mir kada
budete jaki. Bog je sa vama i nee umanjiti vaa djela. On se vraa
na to (8:61) i kae: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i
pouzdaj se u Allaha. Tako je postupio Poslanik nakon osvajanja
Meke i rekao njenim stanovnicima: Idite, slobodni ste.
Kur'an pridaje takav znaaj datoj rijei (8:72), da ne oklijeva
da je ak stavi ispred materijalnih interesa muslimanske zajednice.
On nas tako pouava o islamskom pojmu zakona o neutralnosti: ...
129
a to se tie onih vjernika koji nisu emigrirali (u islamsku zemlju), vi
ih ne moete tititi sve dok se ne isele. Ako oni od vas zatrae da im
u ime vjere pomognete, duni ste im pomoi, ali ne protiv naroda
koji je sklopio sa vama ugovor. Bog vidi ta vi radite.
ZAKLJUAK
Ukratko, islam nastoji da uspostavi svjetsku zajednicu u kojoj
bi svi narodi bili jednaki i u kojoj ne bi postojale razlike po klasama,
rasama ili podrujima. On nastoji da osvoji srca ljudi ubjeivanjem;
on ne dozvoljava nikakvu prinudu u vjerovanju, jer je svaka osoba
lino odgovorna pred Bogom. Za njega, zadatak vlasti sastoji se u
zalogu povjerenja, njena je dunost da slui narodu, njeni funkcioneri
treba da budu sluge naroda. Prema islamu dunost je svakog vjernika
da ini stalan napor u irenju dobra i sprjeavanju zla. A Bog nas
ocjenjuje prema naim namjerama i naim djelima.
130
Glava IX
PRAVNI SISTEM ISLAMA
POSEBNI DOPRINOS MUSLIMANA
Zakoni postoje u ljudskom drutvu jo od prastarih vremena.
Sve rase, sva podruja, sve grupe ljudi su dale izvjestan doprinos u
ovoj oblasti. Doprinos muslimana je isto toliko bogat koliko i
vrijedan.
PRAVNA NAUKA
Svi stari narodi su imali svoje posebne zakone, ali jedna
pravna nauka apstraktnih i jasnih zakona, zakonika, nije postojala
prije afije (150-204 H/767-820)4. Djelo ovog pravnika Risala,
ovu nauku naziva imenom Korijeni zakona, korijeni iz kojih
izrastaju sve grane pravila ljudskog ponaanja. Ta nauka, prozvana
kasnije Usuli-fikh, bavi se kod muslimana u isto vrijeme filozofijom
prava, izrazima i principima zakonodavstva, tumaenjem i
primjenom pravnih tekstova. Sami zakoni za njega su grane ovog
drveta.
Oito su ovi autori bili inspirirani u izboru ovih termina
4
On je umro (204 H/820). Bilo je njegovih prethodnika, kao to je Ebu Hanifa

(umro 767.) sa svojom knjigom Kitab er-Rej (tj. o pravnom miljenju) i njegova
dva uenika Muhamed e-ejbani i Ebu Jusuf od kojih je svaki imao knjigu Usulil-fikh(tj. korjeni zakona). Ipak ni jedna od njih nije doprla, do nas kako bismo ih
mogli ocijeniti na osnovi njihovog sadraja.
131
kur'anskim ajetima (14:24-25): Zar ne vidi kako Allah navodi
primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a
grana prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar
njegov odredi.
MOTIV (NAMJERA) I DJELO
Meu novostima koje je donio islam na polju osnovnih
pravnih pojmova istie se vanost namjere, motiva u jednom djelu
(nijjet); ovo shvatanje se zasniva na jednoj uvenoj Muhamedovoj a.
s. izreci: Djela se prosuuju samo po namjerama. Prema tome
jedna namjerna greka ili prestup i jedna nenamjerna greka ili
prestup, ne mogu biti jednako tretirane pred sudom.
PISANI USTAV
Dirljivo se je podsjetiti da je upravo pohvala peru, kao
sredstvu uenja i Boijeg dara, bila prva poruka (Kur'an 96:1-5)
Vjesniku islama, koji je inae bio nepismen. Nemojmo se uditi,
dakle, da je Muhamed a. s., stvorivi svom narodu jedno dravno
tijelo sa svim njegovim dijelovima, objavio i pisani ustav za tu
dravu. U poetku radilo se o gradu - dravi, ali uskoro samo desetak
godina kasnije, ona je obuhvatila, u vrijeme smrti svoga osnivaa,
itavo veliko Arapsko poluostrvo, sa junim dijelovima Iraka i
Palestine: a jo petnaestak godina kasnije, za vladavine Osmana,
muslimanske armije su prodrle u evropsku Andaluziju, sa jedne
strane, i u kinesku Transoksijanu, s druge strane, prolazei kroz
zemlje izmeu njih. Taj pisani ustav, koji je sastavio Muhamed a. s.,
obuhvatao je pedeset dva lana, i sauvan je u potpunosti. On govori
o raznim pitanjima, kao to su: prava i dunosti vladara i podanika,
zakonodavstvo, organizacija sudstva, organizacija odbrane na bazi
uzajamne pomoi, postupanje sa nemuslimanima, socijalno
osiguranje itd., itd., dakle o svim pitanjima koja su odgovarala
tadanjim potrebama. Ovaj akt potie iz 622. godine po kranskom
132
kalendaru, tj. od prve godine po hidri.
OPTE MEUNARODNO PRAVO
Ratno stanje je vrlo nepogodan trenutak za poziv pojedincu
da se ponaa u skladu sa razumom i pravdom. Kako se radi o pitanju
ivota ili smrti, o borbi za opstanak, gdje i najmanja greka ili
zabluda povlae nepopravljive posljedice, suvereni i poglavari
drave su uvijek zahtijevali pravo da slobodno odluuju o stavu, koji
e zauzeti prema protivnicima. Nauka o meusobnom ponaanju
samostalnih vladara postoji jo od najstarijih vremena, ali ona ini
dio politike, slobodnog odluivanja voenog samo iskustvom.
Muslimani su izgleda, bili prvi koji su odvojili ovu nauku, opte
meunarodno pravo, od promjenljive udi dravnika i postavili je
na isto pravnu osnovu. Oni su nam ostavili najstarija djela ljudske
istorije o meunarodnom pravu, koje su obradili kao jednu
samostalnu nauku (ona se zove siyar, doslovno ponaanje, to e
rei ponaanje suverena u odnosima sa stranicama). tavie, u
obinim zbornicima zakona govori se o siyaru kao dijelu graanskog
prava. Meu autorima takvih rasprava nalazimo imena eminentnih
linosti kao to su Ebu Hanifa, Malik, El-Avza'i, Ebu Jusuf, Muhamed e-ajbani, Zufer, El-Vakidi itd. Svi oni ovaj predmet nazivaju
sijar. Nadalje, u obinim zbornicima zakona - najstarije sauvano
djelo potjee od Zejda ibnAlija koji je umro 120. ili 122. po hidri govori se o ovome predmetu kao sastavnom dijelu zakona zemlje. U
stvari, o tome se govori neposredno nakon pitanja drumskog
razbojstva, kao da bi rat mogao biti opravdan istim razlozima kao
policijska akcija protiv razbojnika. Protivnika zaraena strana ima
prava i dunosti, priznate od muslimanskih sudova.
GLAVNE KARAKTERISTIKE ISLAMSKOG PRAVA
Prva stvar koja itaocu prirunika islamskog prava pada u oi
je to to ovo pravo u usmjeravanju ljudskog ivota trai cjelokupnost
133
ljudskog ivota, kako u njegovom materijalnom, tako i u duhovnom
aspektu. Takvi prirunici poinju obino poglavljem o vjerskim
obredima da bi u istom odjeljku raspravljali i pitanje suvereniteta jer je imam tj. poglavar drave istovremeno i rukovodilac slube u
damiji. Ne treba se uditi takoer to e se u istom dijelu govoriti i o
plaanju poreza, jer Kur'an esto govori, sa istim naglaavanjem, o
molitvi (namazu) i porezu - zekatu; a ako je namaz poboni akt tijela,
plaanje poreza je pobonost pomou imetka; zatim e slijediti
poglavlje o ugovornim odnosima svih vrsta; iza njih su kazne, gdje
se ukljuuje diplomatija i meunarodno pravo; zavrava se pravilima
o nasljeu i testamentu. ovjek je jedinstvo tijela i duha; i ako se
vlast stara iskljuivo o materijalnim problemima, duh e biti
zapostavljen, budui da je ostavljen samo na privatnim sredstvima,
koja su vrlo oskudna u poreenju sa onima koje vlada ima na
raspolaganju za svjetovna pitanja. Neravnomjeran razvoj tijela i
duha, dovodi do poremeaja ravnotee, ije posljedice mogu biti
kobne po civilizaciju. Ovakvo posmatranje tijela i duha, kao jedne
cjeline, ne znai da neupueni imaju pravo da se kompetentno bave
svim pitanjima iz vjerskog domena, kao to pjesniku ne bi, na
primjer, bilo dozvoljeno da preduzme neki hirurki zahvat: svaka
oblast ljudske aktivnosti treba imati svoje specijaliste i svoje
strunjake.
Jedna druga karakteristika islamskog prava je akcenat stavljen
na kreativnost prava i dunosti: ne samo meusobni odnosi ljudi,
nego i odnosi ovjeka prema njegovom Stvaraocu, zasnovani su na
istoj osnovi; vjerski obredi, na primjer, za ovjeka nisu nita drugo
do izvravanje jednog zadatka koji je povezan sa pravom uitka koji
mu prua Bog na ovome svijetu. Govoriti iskljuivo o pravima
ovjeka, bez istovremenog isticanja njegovih dunosti, moglo bi od
njega stvoriti samo divlju ivotinju, vuka ili ejtana.
FILOZOFIJA PRAVA
Klasini pravnici kod muslimana su utemeljili pravo na
dvojakoj osnovi dobra i zla: treba initi ono to je dobro i odbacivati
134
ono to je loe. Dobro i zlo su nekada vidljivi i potpuni, ali nekada su
samo relativni i djelomini. To povlai petorostruku podjelu pravnih
pravila, kako zapovjedi tako i zabrana: ono to je potpuno dobro bie
obavezna dunost; to treba raditi. Ono to je vie dobro nego loe
bie preporuljivo i pohvalno. Ono, iji su izgledi jednaki, gdje se ne
istie ni dobro ni zlo, preputeno je volji pojedinca. Za ovo e oi
zakona biti nezainteresovane. Ali, ono to je potpuno loe bie stvar
potpune zabrane. I konano, ono to je preteno loe bie kanjivo i
nepreporuljivo. U ovoj temeljnoj podjeli djela na pet kategorija,
pravila mogu imati i potpodjelu, iznijansiranu isto kao to su na
kompasu iznijansirane strane svijeta.
Preostaje da se utvrdi kako razlikovati dobro od zla. Vidi se
da Kur'an, koji govori u vie navrata o toi razlici, kae da treba initi
ma'ruf (doslovno: pristojnost) i uzdravati se od munkera
(doslovno: sramota). On smatra dobrim ono to je kao takvo priznato
od sviju i kao takvo potvreno razumom koji ga nalae. Zlim se
smatra sve ono to zdrav razum zabranjuje. Najvei dio islamskog
morala ulazi potpuno u te definicije; rijetki su sluajevi da Ku'ran
postavlja zabrane o kojima meu ljudima ne postoji suglasnost, ali
bit zakona ni u ovim rijetkim sluajevima ne odstupa od razuma
ozbiljnih i zrelih umova. U svakom sluaju, rije je o povjerenju u
mudrost i inteligenciju Zakonodavca, ije direktive u svim ostalim
sluajevima imaju samo opte odobravanje.
SANKCIJE
Ljudski rod je sastavljen od najrazliitijih naravi. U ovom
pogledu ljudi se mogu podijeliti u tri velike kategorije: oni koji su
dobri i opiru se svim iskuenjima zla, izuzev ako budu prisiljeni; oni
koji su loi i nalaze naine da izbjegnu i najstroijem nadzoru, i
konano, oni koji postupaju dobro u strahu od odmazde, a loe
postupaju im je iskuenje neto jae, a prilike povoljne i kazne malo
vjerovatne. Naalost, broj ljudi prve kategorije je vrlo ogranien;
njima nisu potrebne ni upute ni kazne zbog krenja zakona. Druge
dvije kategorije zahtijevaju kazne u interesu drutva. Sklonost
135
ovjeka da ini zlo drugima moe biti bolest, ostatak jedne
zloinake i ivotinjske naravi, rezultat loeg odgoja i mnogih drugih
stvari. Tei se sprijeiti i kontrolisati tete koje nanose ljudi druge
kategorije, iji broj, sreom, nije tako velik. Ostaje jo
meukategorija, u kojoj je ogromna veina ljudi. I za njih su
potrebne kazne, ali koje vrste?
Po sebi se razumije da neki poglavar koji bi tajno ili javno
uinio neku greku, i koga zbog toga grize savjest, ne bi imao
hrabrosti da prebaci drugima zbog sline greke, islam je pogodio u
korijen, u zaetak ove vrste zla, izjavljujui da niko ne moe umai
zakonu ak ni predsjednik drave, kao ni Boiji poslanik! I uenje i
praktini ivot Muhamedov a. s., kojeg su slijedili i njegovi
nasljednici, upuivali su na to da i ef drave moe biti pozvan pred
sud svoje zemlje, bez najmanjeg ustezanja. Islamska tradicija govori
da suci nisu nikada oklijevali da u sluaju povrede zakona donesu
odluku protiv svojih vladara.
Nepotrebno je spominjati detalje materijalnih sankcija koje
postoje u islamu kao i kod svih drugih civilizacija. Prema tome
postoje slube zaduene za odravanje reda i zakona, straarenja,
mira i spokojstva u meusobnim odnosima graana zemlje pa ako je
iko rtva nasilja, on se moe aliti sudu i policija e optuenog
privesti sudiji ija se odluka konano sprovodi.
Ali, shvatanje drutva kojeg je postavio poslanik islama,
dodaje jednu drugu kaznu, moda efikasniju i od materijalne kazne, a
to je duhovna kazna. Sauvavi u potpunosti sudski sistem, islam je
ulio u duh svojih pripadnika pojam o ponovnom vraanju u ivot i
poslije smrti, o Boijem sudu i o nagradi na onome svijetu. Zato,
istinski vjernik izraava svoje dunosti i kada bi ih mogao
nekanjeno prekriti, i izbjegava da ini zlo drugima uprkos svim
iskuenjima i sigurnosti da nee biti izloen odmazdi.
Ta trostruka mo prinude - podvrgavanje vladara zakonu,
materijalna kazna i duhovna kazna prokletstvom na onome svijetu,
gdje svaka utvruje druge dvije - osigurava islamu najvee
mogunosti za uspjeh u priznavanju zakona i potovanja pravila i
dunosti sviju.
136
ZAKONODAVSTVO
Da bi to bolje shvatili implikacije i domet tvrdnje da je Bog
vrhovni zakonodavac, treba posmatrati razliite aspekte tog pitanja:
Islam vjeruje u jednog savrenog Boga, koji nije samo
Stvaralac sviju, nego koji isto tako sve i odrava. On je conditio
sine qua non opstanka svemira. On se nije nikada povukao poto je
bilo stvoreno to to je stvorio. Islam vjeruje, pored ostalog, da je Bog
transcendentan, izvan svakog ljudskog poimanja. On je svugdje
prisutan, svemogu, pravedan i milosrdan. tavie, u svom velikom
milosru. On je dao ljudima ne samo razum, nego i vodie, odabrane
meu njima samima, snabdjevene najmudrijim i najkorisnijim
uputstvima za ljudsko drutvo. A kako je On transcendentan,
posredstvom Boijih poslanika slao je Svoje poruke Svojim
izabraniima meu ljudima.
Ako ima razmimoilaenja u detaljima zakonodavstva, od
kojih se svaki poziva na Boiju objavu, to nije zato to je
Bog.promjenljiv; to je zato to On od ljudi trai samo ono to
odgovara njihovim linim sposobnostima; jer ovjek je taj koji je
promjenljiv, izloen stalnom razvoju; meutim Bog je savren i
vjean. U pravu, kasniji zakon opoziva i zamjenjuje prethodne.
Takav je sluaj i sa objavljenim zakonodavstvima.
Kod muslimana, Kur'an, knjiga na arapskom jeziku, Boija je
rije, Boanska objava koju je primio Muhamed a. s., namijenjena
njegovim sljedbenicima. Sem toga, u svojstvu Boijeg poslanika,
Muhamed a. s. je dao objanjenje Kur'ana i sve druge vrste uputstva
koje se nalaze u Hadisu, koji predstavlja zbirku saoptenja o rijeima
i djelima Muhameda, a. s.
Razumije se da zakone koje je postavila neka vlast moe
ukinuti samo ona ili neka via vlast, a nikako neka nia: Boiju
objavu moe ukinuti samo jedna druga, nova Boija objava, jedno
uputstvo Boijeg poslanika moe mijenjati samo on ili Bog, i niko
drugi, i ma ko on bio. Ali ova teorija, na izgled kruta, postaje u
islamu. dosta elastina, da bi dopustila ljudima da se prilagode
onome to zahtijevaju date okolnosti:
137
1) Zakoni, ak i oni Boanskog porijekla kao i oni koji potiu
od Boijeg Poslanika, nisu svi podjednako vani; vidjeemo da su
samo neki meu njima obavezni; drugi su samo preporuljivi; ostale
sluajeve zakon preputa na volju pojedincu. Prouavanje izvora
pokazuje da pravila prve kategorije, onih obaveznih, ima vrlo malo,
preporuljivih pravila ima neto vie, sluajevi o kojima tekst govori
obuhvataju bezbroj pitanja.
2) Jedna nia vlast ne mijenja zakon, ali ona tumai. Pravo
tumaenja nije niiji monopol u islamu: svaki ovjek koji zna i koji
je upuen u predmet ima pravo na to. Ali, bolesnik se nee
savjetovati sa pjesnikom, ak ako je on i nobelovac; pri izgradnji
kue ovjek se ne savjetuje sa hirurgom, ve sa inenjerom; takoer,
u pravna pitanja se moe uplitati samo poslije prouavanja prava; bez
toga, svaki sud predstavlja samo nesiguran rizik. Prema tumaenju
eriatskih strunjaka, i Boiji zakoni se mogu prilagoditi prilikama.
Kako je Muhamed a. s. bio posljednji Boiji poslanik nije bilo vie
prilike za dobivanje nove Boije objave za rjeavanje problema u
sluaju razmimoilaenja u primjeni zakona. A oito je da je moralo
biti oprenih miljenja, poto svi ljudi ne razmiljaju na isti nain.
Istaknimo da su i suci i pravni strunjaci samo ljudi, ako je meu
njima samima dolazilo do razliitih stavova, narod je slijedio
miljenje onoga koji mu djeluje autoritativnije. Sudski spor vodi
sudija; u drugim sluajevima, pravne kole dobivaju prednost kod
pristalica odnosne kole, itd.
3) Sam Muhamed a. s. je izrekao gledite: Moj narod se nee
nikada sloiti u nekoj zabludi. Ta vrsta negativnog konsensusa
prua islamskom pravu veliku mogunost razvoja i prilagoavanja
prilikama.
Duh istraivanja nije nikada zaguen; naprotiv, ovaj hadis kao
da postavlja pravilo da ni jedno miljenje, koje nije jednoduno
odbaeno, ne povlai za sobom osudu.
4) Jedan uveni dogaaj iz Muhamedovog a. s. ivota je zasluio da ga ovdje spomenemo: Mu'az ibn Debel, poto je imenovan
sudijom u Jemenu, doao je Muhamedu a. s. da se oprosti od njega.
Izmeu Muhameda a. s. i Mu'aza se odvio slijedei razgovor: Na
osnovu ega e rijeavati sporove? - Prema odredbama Boije
138
Knjige - A ako tu ne nae jasne stavove? - Onda prema
ponaanju Boijeg poslanika - A ako ni tu vie ne nae jasne
stavove? - Tada u upotrijebiti svoj zdrav razum. Muhameda a. s.
su tako oduevili ovi odgovori, da je uskliknuo: Hvala Bogu koji je
Poslanika Svojega uputio na nain koji se svia Boijem
Poslaniku!. Ovaj lini napor rasuivanja i zdravog razuma od strane
potenog i savjesnog ovjeka je ne samo nain za razvoj prava, ve je
i vrlo preporuen od strane Boijeg Poslanika.
5) Treba podsjetiti da je u zakonodavstvu o nekom novom
problemu, u tumaenju kur'anskog teksta i u svakom drugom sluaju
razvoja islamskog prava, ak i kada se to zasniva na konsensusu,
mogue da jedno prihvaene pravilo u nekom pitanju bude
zamijenjeno drugim pravilom od strane kasnijih pravnika u istom
pitanju.
Miljenje jedne osobe miljenjem druge, jedan konsensus
drugim (uporedi: el-Bazdavi: Usul). Ovo se odnosi samo, na
miljenje pravnika i nema nikakve veze sa Kur'anom ili autentinim
hadisom. Boiju odredbu moe opozvati samo Bog, a ne nii
autoritet pravnika ili skuptine.
Istorija pokazuje da je pravo formulisanja zakona u islamu
bilo povjereno individualni:m poznavaocima pravne nauke, bez
ikakvog uplitanja vlade. Dakle, zakonodavstvo je bilo zatieno od
politikih kolebanja, od linih interesa, istaknutih pojedinaca ili ak i
od efa drave. Kako su pravnici bili ravnopravni, svaki je mogao
slobodno kritikovati miljenje drugoga. Tako je postojala mogunost
isticanja svih gledita o jednom pitanju i dolaska do najboljih
rjeenja, bilo odmah, bilo tokom generacija.
Takoer se vidi da Boansko porijeklo zakonodavstva u
islamu nije ga inilo prekomjerno krutim. Vano je da je ovo
Boansko porijeklo zakona izazivalo kod vjernika vee potovanje
zakona, i njegovo savjesno i pomno izvravanje. Dodajmo i to da su
pravnici klasinih kola jednoduno objavili da Sve to muslimani
smatraju dobrim, dobro je i kod Boga. - ak ako to i nema
neposredne veze s nekom izrekom samog Poslanika (Za Saraksija to
je Poslanikov hadis; Ibni Hanbel, to spominje kao izreku Ibn
Mas'uda, Poslanikovog ashaba). Opta saglasnost (konsensus), u
139
svjetlu ovoga tumaenja, implicira da ak i zakljuivanje laikih
uenjaka povlai za sobom Boanski pristanak, to je injenica koja
doprinosi potovanju zakona u oima ljudi.
SUDSTVO
Karakteristina crta islamskog zakonodavstva na podruju
sudstva je pravna nezavisnost raznih zajednica graana: ne nameui
zakone Kur'ana svima, islam doputa svim grupacijama, kranima,
Jevrejima, zoroastrovcima, i drugima da imaju svoje vlastite sudove,
koji primjenjuju zakone te grupacije u svim stvarima, graanskim i
kaznenim. Ako u jednoj parnici uestvuje vie zajednica, jedna vrsta
meunarodnog prava rjeava taj sukob zakona. Umjesto da zahtijeva
pripajanje i prisvajanje svega vladajuoj zajednici, islam titi
interese svih subjekata.
to se tie sudstva kod muslimana, ustanova odabiranja
svjedoka zasluuje da bude posebno pomenuta: u svakom mjestu
sudovi su osnivali arhive o ponaanju stanovnika, da bi u sluaju
potrebe znali da li je jedan svjedok dostojan povjerenja: nije se
putalo samo protivnikoj strani da oslabi vrijednost svjedoenja.
Kur'an (24:4) kae, da ako neko optui enu za nevaljalstvo, a ne
pribavi dokaz prema zahtjevima suda, on je ne samo zasluio kaznu,
nego, postaje i pravno nesposoban zauvijek za svjedoenje pred
sudovima.
IZVOR I RAZVOJ PRAVA
Boiji poslanik Muhamed a. s. nije samo pouavao svoje
sljedbenike teolokim i eshatolokim dogmama; on im je dao u
velikoj mjeri i njihove zakone na svim poljima ivota: linog kao i
zajednikog, svjetovnog kao i duhovnog: tavie, on je ni iz ega
stvorio dravu kojom je upravljao, armiju kojom je komandovao,
diplomatiju i strane poslove koje je nadzirao; a ako je bilo
nesporazuma meu podanicima, on je bio taj koji ih je rjeavao.
140
Dakle, neophodno je, ako se elimo vratiti na poetke islamskog
prava, prouiti prije svega lino vladanje Boijeg poslanika. Kao
stanovnik grada Meke, on je roen u jednoj porodici trgovaca i voa
karavana. U svojoj mladosti on je posjetio trita Jemena, istone
Arabije i Palestine. Njegovi zemljaci su se obiio vraali preko Iraka,
Egipta i Abesinije, sa istom namjerom da trguju. Kada je on poeo
svoj muslimanski ivot, jaka reakcija njegovih sugraana ga je
natjerala da se iseli i da se nastani u jednom drugom gradu, Medini,
gdje je poljoprivreda bila glavna privredna grana. Ovdje je on
organizirao dravni ivot. To je najprije bio samo jedan grad-drava.
Postepeno, on je taj grad preobrazio u dravu koja je neposredno
poslije njegove smrti obuhvatala itavo Arapsko poluostrvo sa nekim
pograninim oblastima Iraka i Palestine. Meunarodni karavani su
prolazili kroz Arabiju. Sasanidi i Vizantijci su bili zauzeli neke
predjele Arabije i tu osnovali kolonije i protektorate. Sajmovi u
Arabiji, naroito istonoj, privlaili su svake godine trgovce iz Indije,
Kine, sa istoka i zapada, kako nam to opisuje Ibn el-Kelbi. U Arabiji
je bilo ne samo stoara, nego i mnotvo graana, od kojih su Jemeniti
i Lijaniti imali civilizacije stare hiljade godina, koje su postojale
daleko prije osnivanja grada Atine ili Rima.
Obiajni zakoni zemlje sa dolaskom islama. pretvarali su se u
dravno zakonodavstvo. Boiji Poslanik je imao prerogative ne samo
da preuredi stare obiaje, nego isto tako i da objavi nove zakone.
Svojstvo Boijeg poslanika predstavljalo je za njega jedan
izvanredan presti, to je inilo da su za muslimane ne samo njegove
rijei, nego i njegova djela predstavljali zakon na svim poljima
ivota; ak i njegova utnja je bila znak da se on ne protivi nekom
obiaju koji su praktikovale njegove pristalice. Taj trostruki izvor
zakona: njegove rijei, koje su u cjelosti bile zasnovane na Boijoj
objavi, njegovo lino vladanje i preutno prihvatanje navika i obiaja
njegovih pristalica, sauvan je za nas u Kur'anu i Hadisu. Ve za
njegova ivota poeo se stvarati jo jedan novi izvor prava: dedukcija
ili formulisanje jednog zakona od strane pravnika u sluaju utnje
u zakonodavstvu. Naime, u vrijeme Boijeg poslanika bilo je sudija i
pravnika u glavnom gradu kao i u sjeditima provincija. Mi smo ve
spomenuli uputstva data Mu'azu, koji je bio imenovan sudijom
141
Jemena. Bilo je i sluajeva kada su provincijski slubenici traili
uputstva od centralne vlasti; ona je poela da intervenie u
nepravilnim odlukama svojih podreenih, ako bi bila obavijetena o
ovim sluajevima. Propisi koji su trebali mijenjati ili preurediti stare
obiaje i stare navike, to jest izvriti islamizaciju zakona zemlje djelovali su sasvim postepeno, u mjeri u kojoj su ovi sluajevi
iznoeni pred sudije; ali, bilo je mnogo sluajeva u kojima su stranke,
ne poznavajui zakon, postupale samo onako kako je njima odgovaralo. Na primjer, neki musliman je bio oenjen svojom roenom
sestrom; kada je sluaj izneen pred halifu Omera i on zatraio
objanjenje od toga ovjeka, ovaj je odgovorio da ne zna da je to
zabranjeno. Halifa ih je rastavio i traio od njega da plati naknadu
tete svojoj sestri, ali ipak nije dosudio kaznu radi razvrata ili
rodoskrvnjenja.
Smrt Boijeg poslanika je oznaila prestanak Boijih
objava koje su mogle propisati bilo koji novi zakon i ukinuti ili
izmijeniti. bilo koji stari obiaj ili naviku. Nakon toga se
muslimanska zajednica morala zadovoljiti zakonodavstvom koje je
postavio Boiji Poslanik i sredstvima razvoja prava koje je odobrilo
ovo isto zakonodavstvo. Razvoj ne znai ukidanje onoga to je
Poslanik odredio, nego izvoenje zakona u sluaju kada ne postoji
zakonska odnedba.
Meu tim mogunostima moda je najvanija slijedea: u
vie navrata Kur'an je precizirao neke zabrane, dodajui da je sve
ostalo dozvoljeno (na dotinom polju). Sve to se ne protivi
zakonodavstvu Boijeg Poslanika je, dakle, dozvoljeno i predstavlja
jedan dobar zakon. Tako su zakoni i obiaji stranih zemalja bili prva
sirovina za muslimanske pravnike, koji su trebali upozoriti samo na
one koji su bili nespojivi sa islamom. Ovaj izvor je neiscrpan.
Jedan drugi izvor, moda neobian, je upuivanje Kur'ana na
Boanske objave ranijih Boijih poslanika - on ih imenuje oko
dvadeset, meu kojima su Idriz, Nuh, Ibrahim, Musa, Sulejman, Isa,
Jahja - koje su jednaka vaee i za muslimane. Broj i vaenje ovih
zakona je, naravno ogranieno onim to je bilo priznato od strane
Kur'ana i Hadisa, inei tako autentinim dio objava upuenih
poslanicima prije Muhameda a. s.. Zakon odmazde iz Petoknjija je
142
primjer spomenut u Kur'anu (5:45), gdje je precizno reeno: Bog je
to odredio Jevrejima, ne dodajui i vama.
Samo petnaest godina poslije smrti Boijeg Poslanika,
muslimani su ve vladali na tri kontinenta, na prostranim teritorijama
u Aziji, u Africi i u Andaluziji, u Evropi. Halifa Omer je ocijenio
sasanidski fiskalni sistem dobrim i zadrao ga u provincijama, Iraku i
Iranu; meutim, smatrajui fiskalni sistem Vizantijaca tiranskim, on
ga je reformisao za Siriju i Egipat itd. itav prvi vijek po hidri
predstavljao je jedan period prilagoavanja, uvrivanja i promjena.
Dokumenti na papirusu, porijeklom iz Egipta, informiu nas o
mnogim stvarima, bar to se tie egipatske uprave. Ve na poetku
drugog vijeka po hidri, nailazimo na zbornike zakona, kodifikovane
od strane nezavisnih pravnika; jedan od tih pravnika je bio Zejd ibn
Ali, koji je umro 120. godine po hidri (738. g. po Isau).
Jemen se od davnina zvao Arabia Felix (Sretna Arabija) i
ne bez razloga: pogodni uslovi bili su u staro predhriansko vrijeme
razlog nadmoi ove zemlje u pogledu kulture i civilizacije, u odnosu
na druge predjele Arabije; njena bogatstva, kao i njeno mono
kraljevstvo, o emu govori i Biblija, bili su slavni. Na poetku
hrianske ere jedan talas emigracija je doveo neka jemenska
plemena u Irak, gdje su ona osnovala kraljevstvo Hiru, koje je bilo
uveno po svom pomaganju knjievnosti i koje je trajalo sve do dolaska islama. Ali, u meuvremenu, Jemen je doivio vladavinu Jevreja
(Zu ' Nuwas), zatim hriansku vladavinu (od strane Abesinaca), za
kojom je slijedila okupacija od strane zoroastrovaca iz Perzije, koji
su opet ustupili mjesto islamu. Neki istaknuti Jemenci, koji su stajali
pod uplivom ovih neprekidnih uzajamnth uticaja, bili su jo jednom,
pod halifom Omerom, ubjeeni da se isele i da se nastane u Iraku,
posebno u Kufi (deveta etvrt grada Hire). Omer je tamo poslao Ibn
Mes'uda, jednog od najeminentnijih pravnika meu prijateljima
Boijeg Poslanika, da bi upravljao jednom kolom. Desilo se da su
nasljednici Ibn Mes'uda na ovoj koli - Alkamah, Ibrahim En-Nahai,
Hammad i Ebu Hanife - sticajem okolnosti svi bili specijalisti prava.
U meuvremenu, Alija, jedan drugi veliki pravnik meu
Muhamedovim drugovima, premjestio je sjedite hilafeta iz Medine
u Kufu. Nemojmo se uditi, dakle, da je taj grad postao sjedite ne143
prekinute tradicije u pravnoj nauci i sebi priutio ugled koji je stalno
rastao.
Potpuno odsustvo mijeanja centralne vlasti u slobodno
miljenje sudija i pravnika pomoglo je brz napredak ove nauke, ali je
ono imalo i svoje loe strane. Jedan upravitelj Ibn el-Mukafa, koji je
uivao ugled vrlo uenog i iskusnog administratora, alio se
poetkom drugog stoljea po hidri na veliki broj divergenca u
islamskom parninom pravu, u kaznenom zakonu, u pitanjima linog
statusa i u svim drugim granama prava. On je predloio halifi da
stvori najviu ustanovu za ispitivanje pravnih odluka i da ustanovi
jedinstven zakon u svim zemljama. Ova sugestija nije imala
pristalica. Njegov suvremenik, Ebu Hanife, ponosan na slobodu
nauke i u nastojanju da je zatiti od politikih kolebanja, stvorio je
jednu pravnu akademiju od etrdeset lanova, od kojih je svaki bio
specijalista za neku od pomonih pravnih nauka - kao tumaenje
Kur'ana, hadis, logiku, leksikografiju, itd. Ona je ocijenjivala pravo
tog vremena i vrila njegovu kodifikaciju; tavie, ona je popunjavala
praznine u islamskom pravu na mjestima gdje se ni Kur'anski
tekstovi ni pravo jo nisu bili izjasnili. Ako je vjerovati jednom od
njegovih biografa, Ebu Hanife (umro 150. po h.) je objavio pola
miliona pravila (El - Muvaffek, II, 137). Sa svoje strane, Malik iz
Medine i El-Avzai iz Sirije su istovremeno radili slian posao u
kome su im pomagali samo njihovo znanje i njihova lina sredstva.
Meutim, dok je Ebu Hanife stavio akcenat na rezonovanje
(ouvavi Kur'an i Hals kao apsolutnu osnovu svakog zakona), Malik
je umjesto logike i dedukcije davao prednost praksi i obiajima
stanovnika grada Medine, kao grada koji je bio najvie proet
tradicijama Boijeg Poslanika.
Kur'an je publikovan samo nekoliko mjeseci poslije smrti
Boijeg Poslanika. Sakupljanje podataka o rijeima, linom
ponaanju i preutnim dozvolama Boijeg Poslanika, to je sadraj
Hadisa - vreno je za vrijeme ivota Boijeg Poslanika, a i kasnije,
poslije njegove smrti. Vie od sto hiljada poznavalaca Boijeg
Poslanika su nam ostavili vie ili manje bogata predanja o onome to
su oni znali o ovoj temi, jedni piui, drugi usmenim prenoenjem.
To unanje, visoke pravne vrijednosti, bilo je naravno razbacano na tri
144
kontinenta, gdje su se pristalice Boijeg Poslanika naselile ve u
vrijeme halifa Omera i Osmana. U narednim generacijama,
istraivai su sastavljali sve obuhvatnije zbirke, gdje su bila
sakupljena lina sjeanja prijatelja Boijeg Poslanika.
Preispitivanje pravne nauke i kodifikacija Hadisa vrili su se
paralelno i gotovo istovremeno, gotovo nemajui povjerenja jedno u
drugo. afi se rodio iste godine kad je umro Ebu Hanife. Meusobna
neslaganja navela su pravnike na dublje upoznavanje Hadisa, a
muhaddise na to da dovedu u red podatke o Boijem Poslaniku,
ocjenjujui pri tome line vrijednosti prenosnika informacija,
utvrujui povezanost i vrijeme raznih izreka Boijeg Poslanika, sa
ciljem da odavde izvedu zakone. afi se istovremeno specijalizovao
u pravu i u Hadisu; zahvaljujui njegovim visokim intelektualnim
sposobnostima i njegovim naporima, mogla se postii sinteza dviju
disciplina. Sjetimo se da je afi bio prvi u istoriji uopte koji je
ostavio jednu nauku apstraktnog prava, razliitu od prouavanja
zakona, kao konkretnih pravila ponaanja.
Mnogi pravnici, meu kojima Ebu Hanife, Malik, afi,
Dafer es-Sadik, iza sebe su ostavili pravne kole ije pristalice ine
danas posebne skupine unutar islama. To znai da meu njima
postoje neke razlike. Na primjer u koli koju je osnovao Dafer asSadik, potomak Alijin i suvremenik Ebu Hanife, politiki razlozi su
uslovili specifini razvoj zakona o nasljeivanju. Ali, razlike meu
ovim kolama su bile malo znaajne, jo manje nego razlike meu
filozofskim kolama. Tako emo vidjeti da su se u kasnijim
stoljeima pristalice afijskog pravca, na primjer, udaljile od
afijevog uenja i prihvatili, u nekim takama, miljenje Malika i
Ebu-Hanife, i obrnuto.
Kao to smo upravo vidjeli, muslimansko carstvo se proirilo
vrlo rano na ogromna podruja koja su do tada imala razne pravne
sisteme: iranski, kineski, indijski, vizantijski, gotski itd. a da ne
raunamo da je Arabija dala prvim muslimanima svoj vlastiti
doprinos. Ova istorijska injenica je imala za posljedicu, naravno,
potpuno iskljuivanje monopolizacije prava od strane bilo kojeg
pravnog sistema stranog porijekla. Uostalom, moe se vidjeti da je
meu osnivaima kola, Ebu-Hanife bio porijeklom Perzijanac:
145
Malik, afija, i Dafer es-Sadik su bili Arapi; biograf Bahabi navodi
da je Avzai bio iz Sinda; u slijedeim generacijama e biti muslimanskih pravnika svih narodnosti. Razvoj muslimanskog prava je,
dakle, predstavljao jedan meunarodni pothvat: jer, muslimanski
pravnici, poto su poticali iz razliitih naroda, govorili su raznim
jezicima i poznavali razliite obiaje.
Bilo je evropskih muslimana iz panije, Portugala i Sicilije,
bilo je Kineza, Abesinaca, Indijanaca, Perzijanaca, Turaka i mnogih
drugih pored Arapa.
U svakoj epohi se susreu dogmatski i nezavisni duhovi. To
je ljudsko! Jedni bi htjeli rtvovati duh slovu nekog starog uitelja, a
drugi se uputaju u nekonformizam; uvijek je na kraju prevladavala
ispravna sredina. Jedan duh bez kompleksa inferiornosti, ali koji zna
sve potrebne podatke o problemu i koji je pritom praktian vjernik,
nee nikada imati potekoa da nae tumaenja istovremeno
praktina i razumna, modifikujui stavove starih. Kakva sigurnost u
rijeima velikog pravnika Bazdavija: Ne samo jedan lini stav, nego
i jedan raniji konsensus moe biti zamijenjen jednim kasnijim
konsensusom.
ZAKLJUAK
Islamsko pravo poinje kao zakon jedne drave, jedne
vladajue zajednice i ne prestaje odgovarati svim potrebama
zajednice dok je ona vladala od Atlantika i Pacifika. To pravo ima
mogunosti da se razvija i prilagoava potrebama vremena i
podneblja. Ono nije izgubilo svoju dinamiku ni danas i vraanje
njemu se sve vie uzima u obzir kao promjena na bolje za
muslimanske zemlje, koje su nekada bile pod politikom - pa time i
pod pravnom dominacijom stranih zemalja.
146
Glava X
EKONOMSKI SISTEM ISLAMA
Mi smo ve rekli i ponovili da se islam pokazao kao efikasan
vodi na materijalnom planu ivota isto koliko i na duhovnom. I u
domenu ekonomije, osnovno uenje je uzeto iz Kur'ana, koji kroz
mnogo poglavlja potvruje da je potrebno da ovjek ne zaboravi
svoju isto materijalnu dobrobit: Ne zaboravi svoj udio na ovome
svijetu ... (Kur'an, 28:77). Ali, on toj potrebi daje njeno pravo
mjesto, stavljajui akcent na dvostruki aspekt, tjelesni i duhovni, koji
sainjavaju ovjeka: ... ima ljudi koji govore: Boe, daj nam dobro
na ovome svijetu. Za njih nema udjela na onome svijetu. Ima ljudi
koji govore: daj nam dobro na ovom svijetu, a takoer i na onome
svijetu, i sauvaj nas od dehenemske kazne. Oni e imati jedan dio
onoga to zaslue; Bog je spreman da to uvai. (2:200-202). U
drugim surama se govori da je Bog stvorio za ovjeka sve to se
nalazi na zemlji, ili da je Bog dao u slubu ovjeku sve to se nalazi
na zemlji, na nebu, na moru, zvijezdama itd. Razumije se da je
ostavljeno ovjeku da sazna kako da iskoristi to to je Bog stvorio, i
da to iskoristi na jedan razuman nain, vodei rauna o budunosti.
Ekonomska politika islama je podjednako precizirana u
Kur'anu, nedvosmislenim rijeima: ... neka to (bogatstvo) ne ostane
samo u krugu bogatih meu vama (59:7). Jednakost meu ljudima u
bogatstvu i udobnosti, ak i kada je idealna, ne obeava nepomueno
dobro ovjeanstvu. Prvo zato to prirodni talenti nisu jednaki kod
raznih ljudi, tako da ak ako bi se i poelo sa grupom osoba potpune
jednakosti, uskoro bi rasipnici pali u tekoe i opet bi gledali na
imetak svojih drugova sa gramzivou i zaviu. Nadalje, na
147
filozofskoj i psiholokoj osnovi, izgleda da je upravo u interesu
ljudskog drutva poeljno da postoje razlike u bogatstvu, kako bi
siromaniji imali elju i podsticaj da vie rade. S druge strane, ako bi
svakome bilo reeno da, ak ako i radi vie nego to je njegova
dunost, nee dobiti nikakvu nagradu i da e ostati kao oni koji ne
rade vie nego to je njihova dunost, ljudi bi postali lijeni i nemarni
a talenti bi se rasipali na veliku nesreu ovjeanstva.
Svak zna da je ljudski ivot u konstantnom napretku kroz
osvajanje i koritenje jednog za drugim svega to je Bog stvorio, dok
vidimo da ivotinje nisu promijenile nita u svom ivotu otkako je
Bog stvorio njihove vrste. Uzrok ove razlike je, prema otkriima
biologa, u istovremenom postojanju drutva, saradnje i slobode
takmienja meu lanovima drutva, tj. ljudskim biima, dok
ivotinjama nedostaju neki od ovih uvjeta ili nemaju ni jednoga. Psi,
make i zmije, na primjer, ak ne obrazuju ni porodice; oni
produuju svoju rasu slobodnom i trenutnom ljubavlju. Druge, kao
vrane i golubovi, stvaraju porodice u obliku parova ali ipak, ak ako
mujak i pomae u izgradnji gnijezda, svaki lan para se samostalno
ishranjuje. Moda najrazvijeniju drutvenu saradnju nalazimo kod
pela, mravi i termita (bijelih mrava): oni ive na kolektivan nain,
uz potpunu jednakost u ivotu, ali ipak bez ikakvog takmienja meu
lanovima zajednice, pa prema tome, nije mogue da pametnije ili
vrijednije pele ive udobnije od drugih. Zato nema ni evolucije ni
promjene, jo manje napretka kod bilo kojeg od ovih vrsta kao kod
ljudske rase. Povijest ovjeka pokazuje da je svaki napredak i svako
otkrie sredstava udobnosti posljedica takmienja, elje za
poboljanjem kao postojanja razlika u bogatstvu ili siromatvu meu
ljudima. Da, apsolutna sloboda bi navela zle ljude da iskoritavaju
one koji su u nudi i da ih postepeno potisnu. Tako je bilo potrebno
da svaka napredna civilizacija i svaka zdrava kultura nametne
izvjesne obaveze svojim lanovima (kao to je plaanje poreza,
zabrana ugnjetavanja i prijevare itd.) kao i da preporui izvjesna
dodatna djela (kao milosre i troenje radi Boga), a pri tome da ipak
prui dosta slobode misli i akcije svojim lanovima kako bi svaki
pojedinac imao koristi, kao i njegova porodica, njegovi prijatelji i
drutvo kao cjelina. Ovo je zahtjev islama i u skladu je sa prirodom.
148
Upravo na osnovi ovih temeljnih principa islam je izgradio
svoj ekonomski sistem. Ako podnosi manjinu bogatih, on im namee
teke obaveze; treba da plaaju porez u korist siromanih a ne smiju
primjenjivati nemoralna sredstva eksploatacije, prikupljanja i
gomilanja bogatstva. Zato postoje odreene naredbe ili zabrane ali
isto tako i preporuke - za milosre i rtvu - uz obeanje duhovne
(onosvjetske) nagrade. Nadalje on pravi razliku, s jedne strane,
izmeu nunog minimuma i poeljnog obilja, a s druge strane,
izmeu onih naredbi i zabrana koje su propraene materijalnim sankcijama i onih koje nisu takve, ali kod kojih se islam zadovoljava
samo nagovaranjem i odgojem.
Moralni aspekt problema je ono o emu najprije treba redi
nekoliko rijei. Neki primjeri omoguuju da se najbolje shvati njegov
znaaj: najsnaniji izrazi su upotrebljavani u islamu da se kae kako
je prosjaenje runa stvar, to e na Dan suda biti razlog sramote. Ali
u isto vrijeme bezgranine pohvale se upuuju onima koji pomau
drugima; najbolji meu ljudima je onaj koji ini milosre i vie voli
svog blinjeg nego sebe. Istovremeno je zabranjena krtost kao i
rasipnitvo. Kada je jednom Boiji Poslanik trebao novana sredstva
za neku opu stvar, jedan od njegovih prijatelja je priloio izvjesnu
sumu a na Poslanikovo pitanje on je odgovorio: U kui nisam
ostavio nita sem ljubavi prema Bogu i Njegovom Poslaniku. On je
primio najtoplije pohvale. Nekom drugom prilikom, jedan prijatelj
teko bolestan, koga je Poslanik posjetio da ga upita za novosti, ree
mu: O Boiji Poslanie, ja sam bogat ovjek, i ja elim ostaviti svu
svoju imovinu sirotinji. Poslanik je odgovorio: Ne, bie bolje da je
ostavi svojim bliim rodacima, jer tada e oni moi da ive
samostalno, a to je bolje nego da ih ostavi da prose. On se nije s
njim sloio ni u tome da kao milostinju ostavi dvije treine svoje
imovine, kao ni polovinu; odobrio mu je treinu, rekavi: Dobro, ali
i treina je mnogo! Jednog dana Muhamed a. s. je vidio jednog od
svojih prijatelja koji je izgledao vrlo alosno. Na njegovo pitanje, on
je odgovorlo: O Boiji poslanie, ja nisam siromaan, ali ono to
imam ja radije dajem siromanima umjesto da troim samo za sebe
Poslanik mu odgovori: Ne, Bog voli vidjeti na svom robu znake
onoga to mu je On dao. Nema nikakve kontradiktornosti meu
149
ovim oprenim uputstvima; svako ima svoje jasne razloge i svoju
ulogu u svakom pojedinom sluaju. S druge strane, one nam
omoguavaju da ustanovimo granice obzira, tamo gdje milosre
prelazi obavezni minimum.
NASLIJEE
Zakonodavstvo o nasljeu ima zadatak da istovremeno
osigura pravo pojedinca da raspolae svojom imovinom i dunost
svakoga da ne oteti drutvo iji je lan. udi se mnogo razlikuju;
zbog ega je zakonodavac duan da postavi izvjesnu disciplinu u
interesu zajednice.
Tako islam, upuuje na koritenje dva osnovna puta:
obavezna podjela imovine umrlog meu njegovim bliim rodacima i
ograniavanje raspolaganja testamentom. Zakonski nasljednici
nemaju potrebe ni za kakvim testamentom: imovinu svog umrlog
roaka oni nasljeuju automatski u dijelovima koji su propisani
zakonom. Testament je dozvoljen samo u korist onih koji ne
nasljeuju po zakonu.
Postoji jednakost meu rodacima istog stupnja: ne moe se
jednom sinu (starijem ili mlaem dati vie nego drugom). Dobra koja
je ostavio umrli moraju biti razdijeljena kako slijedi: prvo se
oduzimaju trokovi pokopa; na drugom mjestu treba namiriti dugove
- povjerioci imaju uvijek prednost pred nasljednicima; na treem
mjestu izvrava se testament u mjeri koja ne prelazi treinu onoga to
je ostalo poslije pokria prve dvije stavke (trokovi sahrane i
dugovi). Tek poslije tih obaveza koje imaju prednost, dolazi red na
nasljednika. Suprug (ili supruga), preci (otac i majka), potomci (sin i
ki) su nasljednici prvog reda: oni uvijek nasljeuju. Sestre i braa
kao i dalji roaci nasljeuju ako umrli nema nasljednika prvog reda.
Na spisku dalje rodbine nalaze se dajde, tetke, neaci i ostali.
Ne ulazei u tehnike detalje, iznijeemo samo neka osnovna
pravila: onaj ko je prouzrokovao neiju smrt iskljuen je iz nasljea
svoje rtve, ak i ako je sud utvrdio da se radi o nenamjernom
sluaju. Izgleda da je cilj bio da se otkloni svako iskuenje za ubistvo
150
bogatog roaka, da bi ga se kasnije naslijedilo. Poslanik je zahtijevao
da se sprijei nasljeivanje izmeu roaka raznih vjera pa i kad je
rije o suprunicima. (Ali, ovdje je pravo omoguilo testamentu da
intervenie u korist razbatinjenih: mu na primjer moe ostaviti, na
samrtnoj postelji, odgovarajui dio imovine u korist svoje ene,
nemuslimanke). S obzirom na meunarodne odnose i politika
shvatanja onog vremena, muslimanski pravnici su postavili jednu
drugu zapreku: razliite nacionalnosti, meu rodacima koji ne
pripadaju istoj politikoj teritoriji. Meutim ugovorima se moe ovo
pitanje meunarodnog privatnog prava urediti i na drugi nain, a na
bazi reciprociteta.
U zemljama gdje se islamski zakon o nasljeu ne primjenjuje,
ali gdje je pravo pisanja testamenta poznato, muslimani se mogu - i
moraju - koristiti tom olakicom da izvre svoju vjersku dunost u
pogledu raspolaganja imovinom poslije smrti.
TESTAMENT
Spomenuli smo da islam priznaje pojedincu pravo da
oporukom ostavi svoja dobra u korist svih osoba sem povjerioca i
nasljednika, ali do iznosa od jedne treine njegove imovine. Jedna
takva odredba ima, reklo bi se, dvostruki cilj: ostaviti pojedincu
mogunost da zadovolji pravdu tamo gdje bi izuzetno, normalno
pravilo prouzrokovalo nepravdu; i drugi cilj: sprijeiti gomilanje
bogatstva u rukama malog broja, to se esto deava, ako se moe
raspolagati sa mnogo vie od treine imovine ili sa itavom
imovinom. Islam podstie cirkulaciju bogatstva u to je mogue
veem broju ruku, imajui u vidu interese porodice i onih koji ovise
o umrlom.
JAVNA DOBRA
ovjek ima izvjesne dunosti kao lan jedne vee porodice,
drutva, drave iji je on lan. Na ekonomskom polju, pojedinac
151
plaa poreze koje drava rasporeduje u interesu zajednice.
Tarife poreza se razlikuju prema vrstama prihoda. Interesantno je podsjetiit da Kur'an, koji je dao precizna uputstva o
budetskim trokovima, nije propisao pravila ni tarife o prihodima
drave. Potujui u svim detaljima praksu Poslanika i njegovih
neposrednih nasljednika, moe se to utanje Kur'ana objasniti kao
preputanje slobode vladi da mijenja pravila prema okolnostima,
rukovodei se interesima naroda.
Evo kako se u vrijeme Boijeg Poslanika ubirao porez: iznad
izvjesnog minimalnog neoporezovanog prihoda, seljak daje desetinu
berbe, ako mu zemlju napaja kia ili preljene vode, a polovinu te
koliine ako se zemlja napaja iz bunara. U trgovini i eksploataciji
rude, naplauje se 2,50% vrijednosti imovine. to se tie stranih
karavana u vrijeme Poslanika, carina je na ime prava uvoza iznosila
desetinu. Ali - ta injenica je od interesa da se napomene - halifa
Omer je smanjio tu taksu na pola za neke vrste robe koje su dolazile
iz Medine. Taj presedan visokog autoriteta daje nam mogunosti da
naslutimo principe finansijske politike islama. U vrijeme Poslanika
oporezivala su se takoer i stada deva, ovaca i goveda, barem ona
koja se odgajaju na dravnim panjacima, vodei rauna o
minimalnom prihodu koji je uvijek osloboen poreza. Bile su izuzete
isto tako i ivotinje koje su upotrebljavane za transport, oranje i navodnjavanje.
Postojala je jo jedna taksa, 2,5% na uteevinu, zlato i
srebro. To je prisiljavalo pojedinca da aktivira svoju imovinu (da je
ubacuje u promet), a ne da je sakuplja i gomila.
DRAVNI TROKOVI
Kur'an je propisao pravila koja odreuju budet trokova
islamske drave na slijedei naan: Dravni prihodi pripadaju
siromasima, bijednicima, sakupljaima (zekata), onima ija srca
treba privui (islamu), robovima (da se otkupe), dunicima (da se
odue), onima na Boijem putu i putniku (kad na putu ostane bez
sredstava). (Sve je to odreeno) Allahovom naredbom. Allah zna i
152
mudar je (Kur'an 9/60)
Nabrojanih osam kategorija izdataka, koji praktino pokrivaju
sve potrebe jedne zajednice, zahtijevaju neka objanjenja da bi se
uoilo njihovo pravo znaenje.
Izraz sadakat koji smo mi preveli sa dravni prihodi
sadri sva davanja koja muslimani plaaju svojoj vladi u normalnim
prilikama: porez na zemljoradnju, rudnike, trgovinu i industriju,
uzgoj stada, uteevinu itd. Ovdje nisu obuhvaeni privremeni porezi
u izuzetnim prilikama, zatim porezi koji se ubiru od nemuslimana,
podanika i stranaca, kao i itav neobavezni doprinos. Pravna
literatura ranog islama, a naroito izreka Poslanika ne ostavljaju
nikakve sumnje da je izraz upotrebljen u ovom smislu. On se uope
nije odnosio na milostinju, koja ne moe biti ni obavezna niti je
odreena u pogledu koliine niti vremena davanja. Odgovarajui
izraz za milostinju je infk fi sebilillh, troenje na Boijem putu ili
tatavvu, dobrovoljna milostinja.
Meu korisnicima dravnih prihoda, prve dvije spomenute
kategorije: fukara i mesakin, (bijednici i siromani) koji su gotovo
istog znaenja, nisu objanjene od strane Poslanika; otuda potiu
razmimoilaenja u miljenjima. Prema rijeima i djelima halife
Omera, fukara su siromasi meu muslimanima, dok mesakin
oznaava siromane strance koji su naseljeni na islamskoj zemlji,
nemuslimane: Jevreje, hriane, itd. Pravnik afi je mislio da su ti
izrazi sasvim jednakog znaenja i da je Bog u Svom milosru,
nazvao siromahe sa dva imena, da im se posveti to vie panje; (po
njemu, osam kategorija trebaju primiti svaka po jednu osminu
prihoda, dakle siromasi od toga primaju dvije osmine). Bilo kako
bilo, prvi cilj dravnih prihoda ostaje da nijedno stvorenje koje ivi
na islamskoj teritoriji ne bude lieno osnovnih sredstava za ivot:
ishrane, odijevanja, stana, itd.
Zatim dolaze plate inovnika: lica koja vre naplatu,
raunovoe, oni koji su zadueni za ispostavu rauna, kontrolu itd. U
stvari ta kategorija obuhvata itavu civilnu administraciju, kao i
vojnu i diplomatsku, jedne drave, kao to e se to i vidjeti u opisu
osam kategorija korisnika. Historiar Baldahuri nam je u svom djelu
El-Ensab sauvao jedan dokumenat u kome halifa Omer trai od
153
svog guvernera u Siriji: Poalji kod nas (u Medinu) jednog
sposobnog Grka da dovede u red obraune naih prihoda. Nije
potreban nikakav bolji dokaz o tome da su nemuslimani ne samo
mogli biti zaposleni u administraciji muslimanske drave, nego da su
takoer mogli koristiti sadake koje se uzimaju iskljuivo od
muslimana.
Kategorija onih ija srca treba pridobiti tie se, to se lahko
razumije, izvjesnih posebnih izdataka drave. Pravnik Ebul A'l elFerra navodi: to se tie onih ija srca treba pridobiti, njih ima etiri
kategorije: 1. oni ija srca treba pridobiti da pomau muslimanima;
2. ili koje treba privoliti da ne ine zlo muslimanima; 3. oni koji se
pozivaju da prihvate islam; i 4. oni ijim posredstvom se pozivaju
njihove drube i njihove porodice da se preobrate u islam. Dozvoljeno je da se troi za svaku od tih kategorija, bilo da se radi o
muslimanu ili o neznabocu.
Pod izrazom osloboenje podjarmljenih podrazumijevaju
se prije svega dvije vrste trokova: osloboenje robova i
otkupljivanje ratnih zarobljenika iz ruku neprijatelja. Po islamskom
zakonu svaki rob ima pravo da otkupi svoje osloboenje plaajui
svoju otkupninu svom gospodaru; on takoer ima pravo, da bi
zaradio potreban novac, da zahtijeva od svog gazde da ga pusti da
radi, ako to treba, i drugdje. tavie, kao to smo upravo vidjeli,
dunost vlade je da predvidi svake godine u svom budetu jednu
sumu za pomo robovima koji ele da otkupe svoju slobodu. Jedan
dokumenat omejadskog, halife Omera ibn Abdul-Aziza upoznaje nas
sa plaanjem, od strane muslimanske vlade, otkupnina namijenjenih
za osloboenje nemuslimana koji su bili zarobljeni kod neprijatelja.
Kategorija onih koji su teko zadueni i optereeni obavezama, ima prema praksi iz prvih dana islama, itav niz primjera:
pomae se onima koji su pogoeni nesreom kao to je poplava,
zemljotres itd. Ovdje se uope ne radi o siromanima koji su ve
spomenuti na poetku izlaganja, ve o ljudima koji su izloeni
nenormalnilh prilikama van njihove moi. Halifa Omer je
organizovao jedan posebni odsjek dravne blagajne za
pozajmljivanje novca bez kamate onima kojima je on privremeno
potreban i koji su dali garanciju za isplatu; i sam halifa je ovdje
154
posuivao za line potrebe. Razumije se da je nacionalizacija
zajma bez kamate bila neizbjeno popraena zabranom u islamu
zajma sa kamatom. Taj isti halifa je posuivao ovaj novac i trgovcima, na ograniene rokove, a dravna blagajna je s njima dijelila
jedan izvjestan procenat zarade (pri emu su svi uestvovali u riziku i
eventualnoj dobiti). Ta ista kategorija narodnih trokova je imala jo
jednu primjenu: ona je mogla formirati jednu vrstu onoga to mi
danas zovemo socijalno osiguranje. Ako neko nehotino ubije
ovjeka, a nije u mogunosti da svojim sopstvenim sredstvima plati
zakonsku krvarinu, vlada mu prua pomo iz budeta, o emu
svjedoe, u nekoliko navrata, postupci Boijeg Poslanika. Na ovo
emo se vratiti kasnije, uz vie detalja.
Izraz na Boijem putu se u islamskoj terminologiji shvata
najprije kao vojna odbrana, a odnosi se na pojedince kao i na grupe.
Ali, pod tim se podrazumijeva i svako djelo dobroinstva, od pomoi
studentima do vjerskih akcija, kao to je izgradnja damija,
prosvjetnih ustanova i sl.
U posljednju kategoriju trokova ulazi sve ono to moe
poboljati poloaj djeteta puta, to jeste putnika, bilo da je on
trgovac, poslovan ovjek ili obian turist: izgradnja i odravanje
mostova i puteva, hotela, restorana; sluba sigurnosti i higijene,
organizacija prevoza; i uglavnom, sve to se tie udobnosti putnika
na putu, to podrazumijeva u granicama mogunosti, besplatno
gostoprimstvo (nekad se to besplatno gostoprimstvo praktikovalo za
jedan boravak od tri dana u jednom mjestu).
Da bi se procijenila vrijednost ovih uputstava treba se sjetiti
da ona datira jo od postanka islama, evo ve etrnaest stoljea. Ima
malo stvari koje treba ovome dodati, pa da se primijeni i u nae
vrijeme, u jednoj naprednoj i socijalnoj dravi, za dobrobit ljudi.
IZVANREDNI POREZI
Sadake su bile jedine vladine takse u vrijeme Poslanika i prve
etvorice halifa. U kasnijim vremenima, prilikom izuzetih potreba,
pravnici su dozvolili da se uvedu izvanredni porezi, ali strogo
155
privremeni, da bi se odgovorilo iznimnim potrebama. Nazvani su
naraib (doslovno: nevolje).
DRUTVENA OSIGURANJA
Osiguranja se uvode samo za sluaj velike opasnosti, a te
opasnosti variraju prema vremenu i mjestu. U to vrijeme, posebno
kod Arapa, jer su bili blii prirodi, poznavalo se manje bolesti nego
danas; a lijekovi nisu kotali gotovo nita; obian ovjek je gradio
kuu svojim sopstvenim rukama, a najvei dio grae on nije ni
plaao. Stoga nije bilo mnogo potrebe za osiguranjem protiv bolesti,
poara i sl. S druge strane, osiguranje protiv ropstva i protiv nasilja je
bilo redovna stvar. O tome se mislilo, jo od Poslanikovih vremena, i
nalaena su razna rjeenja, sasvim podesna za kasnije razvijanje i
prilagoavanje prilikama. U ustavu grada-drave Medine, prve
godine po hidri, to osiguranje se naziva meakil i funkcionie na
slijedei nain: ako je neko zarobljen u ratu od strane neprijatelja,
treba mu isplatiti otkupninu da otkupi svoje osloboenje, a u sluajevima tjelesnih povreda ili ubojstva, plaaju se odtete ili krvarina. To
esto prelazi mogunosti dotine osobe, zarobljenika ili krivca.
Muhamed a. s. je organizovao osiguranje na bazi uzajamnosti:
lanovi jednog plemena mogu raunati na centralnu blagajnu tog
plemena, u koju svako prilae prema svojim mogunostima; ako
blagajna ne zadovoljava, druga plemena, rodbinska ili susjedna,
trebaju pritei u pomo, prema jednoj ljestvici koja je uvedena u cilju
postizanja jedinstva u jednoj kompletnoj zajednici. U Medini su tada
ivjela plemena Ensarija, porijeklom iz grada; Poslanik je naredio
doseljenicima koji su dolazili da se tu sklone, i koji su bili porijeklom
iz Meke ili drugih predjela Arabije, a takoer i iz Abesinije, da se u
cilju uzajamnog socijalnog osiguranja udrue u jedno novo pleme
- nazvano Muhadir.
Kasnije, u vrijeme halife Omera, osiguranja su organizovana
u zajednice uzajamnog pomaganja, prema zanatima, po upravama,
civilnim ili vojnim, ili po podrujima. Po potrebi, vlada - centralna ili
provincijska - pomae tim zajednicama kao to smo opisali kad smo
156
govorili o principima dravnih rashoda.
U sutini, osiguranje predstavlja rasporeivanje obaveza
jedne osobe na to vei broj njih, s namjerom da se olaka teret. U
izboru izmeu osiguranja na kapitalistikoj osnovi i osiguranja na
bazi uzajamnosti, islam daje prednost ovom posljednjem stvarajui
sistem zajednica uzajamnog pomaganja, iji vrh predstavlja sama
centralna vlast.
Ove ustanove (osiguranja) mogu zakljuivati trgovake
ugovore sa preostalim sredstvima koja imaju na raspolaganju da bi
poveale svoj kapital; a dolazi i trenutak kada se lanovi drutva za
uzajamno pomaganje mogu osloboditi novih uplata, ili ak kada im
se moe doznaiti izvjestan iznos na ime uea u dobiti. Razumije
se samo po sebi da drutva za uzajamno pomaganje mogu preuzimati
sve vrste rizika: saobraajne nezgode, poare, gubitke u transportu i
sl. Razumije se takoer, da ova drutva mogu biti nacionalizovana
i da njima moe upravljati drava radi osiguranja protiv svih ili samo
nekih rizika, na primjer, gubitaka potanskih paketa i sl.
Ne ulazei u tehnike pojedinosti, potrebno je napomenuti da
su kapitalistika osiguranja, gdje osiguranik ne uestvuje u dobiti
kompanije u srazmjeri sa visinom svoje uplate, nespojiva sa
shatanjem islama, jer takva osiguranja predstavljaju jednu vrstu igre
na sreu.
Spomenimo uzgred jo jednu socijalnu ustanovu iz vremena
halife Omera: sistem penzija za sve stanovnike zemlje (prema Ibn
Zanuvejhu i nekim drugim autorima, meu korisnicima penzije
nalazili su se i nemuslimani): djeca su ovu pomo koristila od
roenja a odraslima ona je obezbjeivala ivotni minimum. U
poetku, halifa je praktikovao izvjesnu razliku u visini pomoi meu
razliitim kategorijama lica: ako minimalni iznos oznaimo sa 1,
najpovlaenija kategorija (udove Boijeg poslanika) je dostizala 40,
dok se openito odnos kretao izmeu 1 i 15. Pred kraj ivota on je
bio odluio da sve kategorije izjednai, ali ga je smrt omela u
sprovoenju ove reforme. Ova ustanova, koju je Omer nazvao
divan, izgleda da ima porijeklo iz samog vremena Poslanika, to je
implicirano u sljedeem izvjetaju: Osnova ovog postupka je pria
da je Poslanik imenovao Mahmiju ibn Jaz'a da preuzme odgovornost
157
za vladinu petinu plijena dobivenog na Banu-l-Mustaliku; a u stvari
Mahmija je bio zaduen za sve vladine petine svakoga plijena. Sadakom (tj. zekatom - porezom) upravljalo se izdvojeno i on je imao
svoje posebne funkcionere. Za prihode u miru od neprijatelja (fej)
bili su posebni funkcioneri. Poslanik je obiavao slati sadaku
siroadi, nemonim i siromanim; kad bi neko siroe postalo zrelo i
prispjelo za vojnu obavezu (dihad), ono bi bilo preneeno sa popisa
korisnika sadake na popis korisnika feja, a ako bi odbilo da prihvati
vojnu vjebu, ne bi vie koristilo sadaku i trebalo bi da samo sebi
osigurava sredstva za ivot (uporedi: Saraksi, arh as-Sijar el-Kebir,
izdanje Munajjed, 1978).
IGRE NA SREU
Zabranjujui hazardne igre, Kur'an (5:90) ih je nazvao
avolji poslovi. I s razlogom. Zna se da veina drutvenih zala
proizilazi iz loe raspodjele nacionalnog bogatstva, pri emu neki
pojedinci postaju suvie bogati a drugi suvie siromani i koji
konano padaju kao rtve iskoritavanja od strane bogatih. U
hazardnim igrama, u koje spada i lutrija, veliko je iskuenje zbog
lake zarade velikog novca; dakle, svaka laka zarada je loa za
drutvo. Pretpostavimo da u konjskim i drugim trkama, u javnim i
privatnim lutrijama, i u svim hazardnim igrama, jedan narod potroi
30 miliona novih franaka sedmino - to je sluaj u nekim zemljama.
Poslije samo 10 godina to je 15 milijardi i 60 miliona N. F. koji su
izmamljeni iz ruku vrlo velikog broja stanovnika i podijeljeni meu
jednim smijeno malim brojem. Jedva jedan posto zaradi na raun
99%; drugim rijeima, osiromai 99% ljudi da se obogati 1%, stvara
se 1% milionera, a sistematski unitava drugih 99%. Bilo da su
hazardne igre (tu se podrazumijeva i lutrija), privatne ili javne (dravne), ovo zlo nagomilavanja bogatstva u rukama jednog malog
broja na raun ogromne veine ostaje. Otuda potpuna zabrana
hazardnih igara i lutrija u islamu. Kao i u kapitalistikim
osiguranjima, i u hazardnim igrama postoji jednostrani rizik.
158
ZAJAM UZ INTERES
Vjerovatno nema ni jedne religije koja nije zabranila lihvarenje; posebna crta islama je to je ne samo zabranio tu vrstu
zarade, nego je takoer i unitio izvore tog drutvenog zla.
Nitko ne plaa rado kamate na svoju pozajmicu; on to ini
samo zato to mu je potreban novac i to ga ne moe nai bez
kamate.
Islam je napravio vrlo jasnu razliku izmeu trgovake zarade
i dobiti koja potie od zajma uz interes. Kur'an (2:275) kae: Bog je
dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Malo dalje, on kae: A ako
to ne uine (ne odbacite kamate), onda ste najavili rat Bogu i
Njegovu Poslaniku. Ako se pokajete pripada varn glavnica vaeg
imetka.
Osnovni razlog te zabrane ostaje isti kao i u sluaju kapitalistikog osiguranja ili hazardne igre. I kod pozajmljivanja uz
interes, rizik je jednostran: pozajmljuje se jedna izvjesna suma da bi
se na njoj zaradilo; mogue je da okolnosti ne budu povoljne i da
dunik ne zaradi dovoljno novaca za plaanje kamata; dakle, onaj ko
posuuje novac ne uestvuje u riziku.
Ne moe se niko primorati da se lii svog novca da bi ga
posudili drugima besplatno i bez interesa. Ve smo naveli da islam,
izmeu ostalog, obavezuje dravu na pruanje pomoi ljudima koji
su se suvie mnogo zaduili: Narodna banka organizuje zajmove bez
interesa, emu treba dodati i zajmove koji potiu od milostivih ljudi i
dobrotvornih zajednica na bazi uzajamnosti i meusobne pomoi.
Ali, za trgovake zajmove postoji pored toga sistem nazvan
mudareba. Pozajmljuje se novac i uestvuje se istovremeno i u
dobitku i u riziku. Ako se dvije osobe, na primjer, udrue, svaka daje
polovinu kapitala i ako rade zajedno, podjela zarade nije teka; ali,
ako kapital potie s jedne strane a rad s druge, ili ak, ako dvoje daju
kapital, a samo jedan radi, itd..., tada se pristojna nagrada za rad, na
osnovu uslova unaprijed utvrenih, uzima u obzir prije podjele
zarade i dobitka. Preduzimane su, sigurno, i mjere sigurnosti da se
otkloni rizik, ali islam, zahtijeva da u svakom ugovornom odnosu
159
obje ugovorne strane uestvuju i u dobitku i u riziku pod jednakim
uslovima.
to se tie banki, njihove aktivnosti se mogu podijeliti na tri
osnovna predmeta: prenos sredstava, uvanje uteevine i ulaganja
(ili zajmovi, s ciljem da se zaradi novac). Trokovi rada idu na raun
onih koji se njom slue; ostaje samo pitanje zajma za trgovinu, za
industriju i druge ekonomske potrebe: ako banka uestvuje u riziku
svojih dunika isto kao i u njihovom dobitku, islam to odobrava; u
protivnom, takvi poslovi se ne doputaju.
Povjerenje se raa iz povjerenja; ako tedionica jedne vlade
objavi, ne na poetku nego na kraju godine, da je ona u stanju da
razdijeli takve i takve dividende svojim klijentima, ne samo da e to
islam, odobravati, nego i narod nee oklijevati da povjeri svoje
uteevine vladinoj tedionici, ak iako mu se ne ukae na dobitak
koji moe otuda oekivati: imae se povjerenje u narodnu upravu.
Ukratko, pravilo meusobne podjele dobitka kao i rizika mora
biti primijenjeno u svim trgovakim ugovorima, pa i onim sa
zajmovima.
STATISTIKA
Za svako planiranje potrebno je imati predstavu o raspoloivim izvorima. Poslanik je, kako nam navodi Buhari,
organizovao popis cijelog muslimanskog stanovnitva. Za vrijeme
halife Omera obavljeni su popisi stoke, voki i drugih dobara. U
novoosvojenim provincijama mjerena je obradiva zemlja.
Velikoduno, u brizi za dobrobit naroda, taj isti halifa je pozivao
svake godine, polije ubiranja poreza, predstavnike stanovnitva iz
provincija da ga obavijeste da li imaju kakvih prigovora na ponaanje
sakupljaa poreza.
SVAKODNEVNI IVOT
Zavrimo ovo izlaganje napomenom o dvije karakteristine
160
zabrane, od velike vanosti, koje se tiu svakodnevnog ivota jednog
muslimana: hazardne izgre i alkoholna pia. Govorili smo o
hazardnim igrama, gdje se esto tokom niza godina samo troi, a da
se nita ne dobije. Kakva je to teta posebno za siromana
domainstva! to se tie alkohola, on ima tu osobinu da nas njegovo
uzimanje u maloj koliini ini veselim, i otklanja nau odlunost da
vie ne pijemo; a kada se postane pijan, nema vie kontrole svojih
postupaka: novac se moe rasipati bez mjere. Da ne raunamo da se
tako gubi i zdravlje. Jedan ajet iz Kur'ana (2:219) na interesantan
nain govori o te dvije teme: Pitaju te za opojna pia i hazardnu
igru. Reci: U njima je velik grijeh, a i neke koristi ljudima, ali im je
grijeh mnogo vei od koristi. Kur'an tu ne porie i izvjesne koristi
ali on objavljuje da je to veliki grijeh (protiv drutva, protiv samog
pojedinca koji to ini i, jasno, protiv zakonodavca). Na drugom
mjestu, on ove poroke postavlja na isti nivo kao i idolopoklonstvo, i
naziva ih avolji poslovi, nareujui uzdravanje ako se eli biti
sretan na oba svijeta.
161
Glava XI
MUSLIMANSKA ENA
Pristupivi poglavlju o pravima i dunostima ene u islamu,
dobro je moda odmah u poetku navesti da, uprkos mogunosti
islamskog prava da se razvija i prilagoava prilikama, neemo u
njemu pronai ekvivalent pretjerane slobode koju ena uiva danas,
pravno i injenino, na nekim poljima drutvenog ivota, u
kapitalistikim kao i komunistikim zemljama. Islam trai od ene da
bude razumno bie, ne zahtijevajui od nje da postane melek i ne
doputajui da postane ejtan. Srednji put je najbolji - rekao je
Muhamed a. s.. Ako se hoe napraviti uporeenje raznih pravila ili
religioznih sistema, treba posmatrati cjelinu, a ne samo izolovane
dijelove. Na podruju morala, istam je stroiji i puritanskiji od nekih
drugih sistema naeg vremena.
OPE NAPOMENE
Poloaj majke je vrlo visok u islamskoj tradiciji. Muhamed a.
s. je ak govorio: Denet se nalazi pod nogom vaih majki. Buhari
nam pria: Neko je upitao Boijeg Poslanika: Koje djelo se najvie
svia Bogu? - On je odgovorio: Namaz u pravo vrijeme, Opet ga
upitae: I ta jo? - On odgovori: Dobrota prema ocu i majci.
Kur'an se esto vraa na to i poziva ovjeka da se sjeti da ga je
njegova majka nosila u vlastitoj utrobi, da je ona mnogo pretrpila
zbog njega i da ga je podigla, inei sve mogue rtve.
to se tie ene kao supruge, evo uvene Muhamedove a. s.
162
izreke: Najbolji meu vama je onaj koji je najbolji prema svojoj
eni. U svom poznatom Oprotajnom govoru, koji je odrao na
svom posljednjem hadu, on je takoer mnogo govorio o eni; tada
je rekao ovo:
O ljudi, vi imate prava i dunosti prema vaim enama; a
one imaju prava i dunosti prema vama. One ne smiju dopustiti
nikome osim vas da stupi u vau postelju, niti smiju dopustiti da bez
vaeg pristanka uu u vau kuu oni koje vi ne volite; one ne smiju
poiniti sramotno djelo. Ako to uine, Bog vam nalae da ih ukorite,
da ih udaljite iz svoje postelje i da ih kaznite, ali ne suvie grubo.
Ako se one budu uzdravale toga i ako vam se budu pokrovale, na
vama je da se brinete o njima u svemu prema dobrom obiaju. A ja
vama nalaem da dobro postupate sa enama, jer one se nalaze kod
vas kao amanet Boiji. Doputeno vam je da uivate u njima, s
pomou Boijom. Bojte se Boga, u onome to se tie vaih supruga,
a ja vam nalaem da lijepo postupate s njima. Pazite! Jeste li uli
(moju poruku)? O Boe, budi mi svjedok.
Stav islama, prema enskom djetetu (eni kao kerki) moe
se najbolje vidjeti iz prekora koji Kur'an upuuje paganima za,
njihovo dranje kod roenja enskog djeteta: A kada jedan od njih
dobije vijest da mu se rodilo ensko dijete, lice mu se smrkne i bude
ogoren. Krije se od ljudi zbog nesree kojom je obradovan:
razmilja da li e ga (ensko dijete) zadrati kao ponienje ili e ga
Eva zakopati u zemlju. Zaista je runo to to oni odluuju (Kur'an
16/58-59). Kur'an na vie mjesta podsjea da je Bog sve stvorio u
parovima, da u raanju oba pola imaju podjednaku odgovornost i
posebnu funkciju. On objavljuje: ... ljudi imaju udio u ovom to su
zasluili, a i ene imaju udio u onome to su one zasluile (Kur'an
4/32).
Priroda nije htjela potpunu jednakost meu polovima, nego
podjelu po sklonostima i funkcijama. Nije ovjek taj koji raa ni
ena ta koja oplouje! Stvari su takve. ena ima njeniju tjelesnu
konstituciju, poev od mozga do kostiju, i ona e pokazivati tenju
da ouva tu njenost. Mukarac ima vie snage, on je, dakle,
opredjeljen da se bavi teim dijelom ivota. Svakome prema
njegovim potrebama i sposobnostima prirodnim i umnim.
163
Iako postoji izvjesna prirodna nejednakost meu polovima, na
mnogim drugim poljima ivota oni su slini; zato e na tim poljima i
njihov poloaj biti slian.
Time je ukratko izloeno islamsko uenje o eni: ona se
smatra jednakom mukarcu u nekim sluajevima, a u nekim ne. To se
najbolje vidi iz pregleda njenih dunosti i njenih prava.
DUNOSTI ENE
U pogledu vjere, njena prva dunost je, kao i ovjekova, da
vjeruje u jedinoga Boga, jedina mogunost za spas na vjenom
svijetu. Zna se da je islam izriito zabranio upotrebu sile za
preobraanje ljudi u islam - pa ovdje moemo usput napomenuti da
supruga jednog muslimana koja nije muslimanka ima pravo da zadri
svoju vjeru i da je ispovijeda. Ali se takoer zna da unutar islamske
zajednice postoji stroga disciplina da bi se zajednica odrala na
okupu i da bi se sauvao njen sistem ivota. Izdaja je kanjiva, ali
neki sluajevi iz vremena prvih halifa nam pokazuju da je u ovim
sluajevima kazna za ene bila manje stroga nego kazna za
mukarca.
U vrenju vjerskih propisa, namaz je obavezan za enu kao i
za mukarca, ali sa nekim olakicama za enu: odrasla ena radi
menzesa je osloboena nekoliko dana svakog mjeseca vrenja
svakodnevne vjerske slube; to se tie dume namaza petkom, ona
je za enu fakultativna (nije obavezna). I u postu strogost je malo
ublaena: u vrijeme trudnoe itd., ona ima pravo da ne posti za
vrijeme mjeseca ramazana. Pri hadu. (hodoae u Meku) ona je
isto tako osloboena nekih obreda ako ih ne moe vriti iz razloga
koji su povezani sa njenom prirodom. Ukratko, vjera je uviavna
prema njoj.
U posljednjoj od temeljnih dunosti, plaanje zekata, ena je
izjednaena sa mukarcem, ali neke pravne kole, afijska na primjer,
ine joj izvjesne ustupke: postoji zekat na uteevinu, ali utedevine
ene u obliku nakita i ukrasa za linu upotrebu osloboene su zekata.
Uprkos injenici da islam. insistira na stalnom kolanju narodnog
164
bogatstva, u cilju njegovog poveavanja, i da putem nametanja
poreza eli da onemogui stvaranje mrtvog blaga, on ipak ini jednu
iznimku prema eni i njenim isto enskim sklonostima.
ena ima i drutvene dunosti. U cilju pravedne podjele
narodnog bogatstva sprijeene su mogunosti gomilanja bogatstva u
rukama malog broja ljudi. Spomenimo meu ovim zabranama
lihvarenje i hazardne igre, kojih se muslimanka mora pridravati isto
kao i mukarac. Lutrije, oklade na trkama itd. su nepoeljne zbog
ekonomske ravnotee drutva; one su dakle zabranjene, kako za
mukarce tako i za ene.
Sjetimo se jo jednog izvora mnogih poroka i nesrea,
alkohola. Izriita dunost muslimana je da ga se klone. Kur'an je
nazvao alkohol djelom avola. Njegova tetnost za zdravlje,
ekonomiju, moral i za sve ostalo, dobro je poznata. Alkohol ima na
enu posebno djelovanje: ena, hranei svoje dijete svojom krvlju, a
zatim i svojim mlijekom, prenosi mu svoje zdravlje, odnosno svoju
bolest, njemu i buduim generacijama, odreujui tako budunost
ovjeanstva.
Moral regulie odnos ovjeka sa njemu slinima, kao to
duhovnost regulie njegove odnose sa svojim Stvaraocem. I jedno i
drugo nalau dunosti. Na polju morala islam je, kao i drugdje,
morao da se uhvati u kotac sa izvorima zla, i ne samo sa nekim
njihovim manifestacijama i posljedicama: on nalae, savjetuje, ili
upuuje na neke postupke, to katkad zauuje, ako se ne vodi
rauna o dubljim razlozima toga. Sve religije tvrde da su blud i
preljuba zloin, ali Islam tu ide neto dalje: on odreuje mjere za
smanjenje iskuenja. Lahko je nadati se da e svako unapreivati
svoj moral, da bi bio sposoban da se odupre iskuenjima; ali, nije li
pametnije smanjiti broj prilika gdje su ljudi slabije volje - a takvi
predstavljaju veinu ovjeanstva - i moraju prihvatiti bitku koja je
unaprijed izgubljena?
Zato Kur'an prvo (33:59) savjetuje da obuku svoje dalabije
(neka vrsta ogrtaa ili kabanice koja pokriva od glave do stopala)
kako bi se umanjile prilike privlanosti i ene zatitile od obijesti
mukaraca, kao to to ajet objanjava. Zatim je dola objava (24:3031) o ponaanju u kui prema prijateljima i posjetiocima: Reci
165
vjernicima (o Poslanie), da obaraju svoje poglede i budu edni; to je
istije za njih; Bog zaista zna sve to oni ine. I, reci vjernicama da
obaraju svoje poglede, da budu edne i da od svojih ukrasa pokazuju
samo one koji su oevidni: i neka spuste prekrivae preko svojih
grudi... U svakoj epohi islamske povijesti, ukljuujui i Poslankovo
doba, vidimo muslimanke kako uestvuju u svakom zanimanju koje
im odgovara. One su radile kao bolniarke, uiteljice i ak kao borci,
rame uz rame sa mukarcima ako je potrebno. Pored toga su bile
pjevaice, frizerke itd. Halifa Omer je zaposlio neku enu, ifu ker
Abdullahovu, kao nadzornika na tritu u glavnom gradu Medini,
kao to biljei Ibn Hadar. Ista ena je pouavala Hafsu, Poslanikovu
suprugu, da ita i pie. Pravnici prihvataju mogunost da ene budu
imenovane za sudije na sudovima i ima nekoliko primjera takve
vrste. Ukratko, daleko od toga da bude parazit, ena moe saraivati
sa mukarcima u muslimanskom drutvu da bi zaraivala za svoj
ivot i razvijala svoje sposobnosti.
I Kur'an ovoj saradnji daje njeno mjesto (30/21): Od
Njegovih znakova je to nam je stvorio od vas druice da se smirite
uz njih i to je stvorio meu vama ljubav i milost. Mukarac i ena
dopunjuju jedno drugo (K. 2:187); u njihovom je interesu, dakle, da
se potuju uzajamno; ali, kao dva samostalna bia ne mogu se
apsolutno slagati, zato treba, u interesu braka i najboljeg
razumijevanja u porodici, initi ustupke. Savjet Kur'ana (4:19)
muevima to se tie postupanja sa njihovim enama navodi na
razmiljanje: ... postupajte lijepo s njima; ako osjetite odbojnost
prema njima, mogue je da vi osjeate odbojnost prema neemu, u
emu je Bog dao mnogo dobra. U stvari, to smo mudriji, treba da
vie poputamo, naroito ako smo uz to i jai.
Obino se tei i eli oeniti osobom koju se voli, ali ljubav
ima tunu istoriju u analima ovjeka. Razlozi ljubavi, naroito kod
mladih, esto su fantastini i kratkotrajni: jedan pogled, pokret usana
ili oiju, ten, frizura, jedan jednostavan gest, ... i drame poinju. Ali,
za brani ivot samo svianje nije dovoljno! Muhamed a. s. je, u vezi
s ovim, dao jedan mudar savjet: Ne enite se samo zbog ljepote,
ljepota moe biti uzrok moralne degradacije; ne enite se samo zbog
bogatstva, bogatstvo moe biti uzrok nepokornosti; oenite se radije
166
iz odanosti vjeri. (Ibn Made, br. 1859). Poto islam regulie sva
podruja ivota, razumije se da je onaj koji se briljivo pridrava
vjerskih dunosti sposobniji da stvori mir u domu. Jednom drugom
prilikom Muhamed a. s. je rekao: Ovaj svijet je prolazna stvar, koju
koristimo privremeno; meu svim stvarima na svijetu nita nije
ljepe od jedne estite ene (Ibn Made, br. 1855). Tirmizi i Nesai
navode jo jednu Muhamedovu izreku: Najsavreniji meu
vjernicima je onaj koji ima najsavreniji karakter i koji je najbolji
prema svojoj eni.
Kao to smo napomenuli, islam daje posebnu vanost moralu.
Nevjera e stoga biti suzbijana na sve naine. Po Kur'anu (4:34), ako
se ovjek boji nemoralnosti svoje ene, treba je najprije ukoriti, a
zatim vriti pritisak na nju udaljivi je iz postelje; u krajnjem sluaju,
moe je kazniti, ali ne suvie grubo. Ako ne postoji nain da se ona
popravi, tada preostaje razvod a razvod je od svih dozvoljenih stvari
Bogu najmri, kako to kae Boiji poslanik. Obaveza vjernosti je
uzajamna. Neto dalje, Kur'an (4:128-130) navodi da ena, ako se
plai nevjernosti i ravnodunosti svoga mua, treba pokuati
izmijeniti stvari, ali u krajnjem sluaju, ona ima pravo da zahtijeva
sudski razvod.
Dobro razumijevanje iziskuje identinost pogleda. Slini
pogledi se ostvaruju katkad spontano, kad dvoje suprunika dolaze
do istog zakljuka; ali ponekad, jedno od njih mora uiniti neki
ustupak, odriui se svog miljenja. Ipak, postoji neka granica u
ustupcima; nemojmo se uditi to je Muhamed a. s. propisao: Nije
dozvoljeno nikakvo pokoravanje nikome, koje znai nepokorovanje
Stvoritelju. Mole se uiniti ustupak u mnogim sluajevima,
ljubavlju ili nekim jednostavnim putem, pod uslovom da to ne
oteuje izriitu islamsku dunost; naroito vjerske zabrane ne smiju
biti povrijeene.
Jedna stvar je bila naroito na srcu Muhamedu a. s., i o njoj je
esto govorio: da mukarci treba da izbjegavaju postupke koji ih ine
enstvenim a da djevojke ne treba da se ponaaju kao momci u
pogledu frizure, odijevanja, naina govora itd.; treba se razvijati u
skladu sa prirodom, a ne protiv nje; kletva Boija e pogoditi
svakoga ko se opire ovom uputstvu.
167
PRAVA ENE
Predislamski Arabljani su u pogledu linosti pridavali eni
manju vanost nego mukarcu. U sluaju da je krivac mukarac, a
rtva ena, nije moglo doi do kazne. Kur'an je otklonio tu
nejednakost, prestup ene se posmatra isto kao i prestup mukarca,
to se tie linosti, potenja i asti. Mole se ak redi da su u nekim
sluajevima prava ene vea. Po onome to Kur'an propisuje, oni koji
optue jednu enu za nemoral, nemajui za to dokaza, izlau se ne
samo kazni predvienoj za lanu optubu, nego tavie, kaznu da ne
budu vie nikada smatrani od strane suda dostojnim povjerenja u
sluaju svjedoenja. Toliko, a da ne raunamo kazne na onome
svijetu. Moe se jo sauvati, kajanjem od kazne na onome svijetu prema jednodunom shvatanju, kajanje brie grijeh u eshatolokom
smislu - ali, iako se ovjek pokajao, to ga oito ne spaava da bude
zauvijek lien prava svjedoenja. Izgleda da Kur'an eli osigurati
drutvo od rizika nepromiljenih izjava, naroito u sluajevima gdje
se klevete olahko izriu, ali teko pobijaju.
Cjelokupan poloaj ene ima izvanrednu manifestaciju u
pitanju line svojine. Po islamskom zakonu ena ima nad svojim
dobrima najpotpunija prava. Ako je punoljetna, ona moe njima
raspolagati da se ne obraa nikome, ni ocu, ni bratu, ni muu, ni sinu,
ni bilo kom drugome. Tu nema nikakve razlike izmeu mukarca i
ene. Ako se mu, otac ih srodnik ene zadui vie nego to moe
platiti, imovina ene nije uope zaduena. Takoer, ako se ena
zadui, niko drugi sem nje nije odgovoran za to. Ona ima isto pravo
kao i mukarac da stekne imovinu: ona je takoer moe naslijediti,
moe je dobiti kao poklon ili dar, moe je zaraditi svojim zanatom. I
sve to to je stekla, ostaje samo njeno. Ona ima prodati i raspolagati s
njom na sve druge dozvoljene naine po sopstvenoj elji. U svakom
sluaju, njena prava su neotuiva: nije potrebno da ih dobiva
posebnim ugovorima (izmeu nje i njenog mua, na primjer) ili
ustupcima koji zavise od treih lica.
Zakon o nasljedstvu zahtijeva neka objanjenja. Predislamska
168
Arabljanka nije imala nikakva prava na nasljee: ni od svog oca, a
takoer ni od svog mua. Boiji Poslanik nije razmiljao o ovom
problemu za vrijeme prvih petnaest godina svoje misije. Hroniari
spominju da je tree godine po hidri jedan bogati Ensarija, Avs ibn
Sabit, umro, ostavivi enu i etiri nepunoljetne keri bez
nasljedstva. Po starom medinskom obiaju, samo odrasli mukarci,
sposobni da se bore u sluaju rata, imali su pravo na nasljee (ak
nepunoljetan sin nije imao prava na imovinu koju je ostavio njegov
otac); roaci umrlog bi se tada dokopali svega to je on ostavio i
porodica je praktino ostajala bez sredstava za ivot. Kada je
objavljen odlomak Kur'ana koji proglaava zakon o nasljeu koristili
su ga kasnije ne samo muslimani nego i druge zajednice (kao
hriani u Siriji i Libanu). Po tom zakonu (Kur'an 4:7-12, i 4:176)
srodnici enskog roda, naroito ena, kerka, majka, sestra, dobile su
pravo nasljea. U pogledu nasljea nema nikakve razlike izmeu
pokretnih stvari i nekretnina: sve mora biti podijeljeno meu
zakonskim nasljednicima. Zbog osiguranja od zloupotreba, islam
pazi da se ne bi testamentom u korist stranaca otetili najblii roaci.
Nasljednici nemaju potrebe, dakle, da budu odreeni u testamentu;
oni nasljeuju automatski. Testament ne moe umanjiti ni poveati
nasljedna prava pojedinih srodnika; ta prava odreuje i utvrduje sam
zakon. Testament je vaan samo u sluaju stranaca, onih koji nemaju
pravo na direktno nasljee dobara umrlog. Islam je odredio da se
najvie jedna treina imanja moe ostaviti testamentom, dok druge
dvije treine obavezno pripadaju najbliim roacima. Testament
sastavljen protivno ovom pravilu nije vrijedan, izuzev ako se
nasljednici jednoduno sloe da ga priznaju.
Zakon o nasljeu je jako sloen jer se prava nasljednika
razlikuju zavisno od okolnosti, npr. da li nasljeuje samo jedna
kerka ili kerka i sin; samo majka ili majka i otac; sa djecom ili bez
njih; samo jedna sestra ili zajedno sa bratom, ocem ili sa nekim od
djece umrloga; za svaki sluaj uee varira. Mi ne namjeravamo
ovdje dati detaljan opis toga zakona. Spomenimo samo ono to se
tie ene: ona kao supruga nasljeuje osminu, ako umrli ima djece;
ako ne, onda ona nasljeuje etvrtinu. Kerka koja je sama dobiva
polovinu. Ako ima vie keri one meu sobom dijele dvije treine, na
169
jednake dijelove. Tako je ako nema sinova. Ako umrli ima sina, ki
prima polovinu onoga to prima njen brat. Majka, ako je sama, prima
jednu treinu; a ako ostavilac ima oca, djecu ili brau, ona prima
jednu estinu. Sestra ne nasljeuje, ako je umrli ostavio muku djecu;
ako je sama, ona ima pravo na polovinu. Vie sestara dijele meu
sobom dvije treine, a ako je iza umrlog ostala jedna ki, sestra
prima jednu estinu; ako je ostavio brata, ona prima polovinu onoga
to prima njen brat. Postoje izvjesne razlike izmeu sestara po ocu,
sestara po majci i onih koje imaju istog oca i majku.
Nije naodmet da istaknemo, u ovoj podjeli, izvjesnu razliku
izmeu sestre i brata, oca i majke, sina i kerke. Ne radi se o nekoj
principijelnoj nejednakosti ili nepravednoj diskriminaciji. Potrebno je
objanjenje da bi se pokazalo da je ta nejednakost zasnovana na
opravdanom razlogu. Izgleda da je zakonodavstvo ovdje posmatralo
prava ene u cjelini, a ne izdvojeno pravo o nasljeu; da ne raunamo
pri tome da zakon ima u vidu normalne sluajeve u ivotu i ne rijetke
izuzetke (za neke od njih predviene su izuzetne mjere). Dakle, mi
smo ve istakli da ena posjeduje zasebno imanje na koje ni otac, ni
majka, ni bilo ko drugi, nema nikakvo pravo. ta vie, u ovoj
autonomiji, ona ima pravo na izdravanje (hrana, odjea, stan) za
koje sud obavezuje oca, mua, sina itd. Osim toga, ena prima od
svog mua mehr (ugovorena suma, koja je prije islama ila ocu ene,
a u islamu pripada samo eni). Mehr nije miraz jer miraz nije obavezan, dok bez mehra vjenanje nije pravovaljano. Vidi se da ena ima
manje materijalnih obaveza, a da ih mukarac ima mnogo vie. U
takvim okolnostima, logino je da mukarac ima pravo na vee
nasljee nego ena. Razumije se da jedno dobro domainstvo
iziskuje suradnju: ena takoer radi da bi poveala prihode porodice
ili bar da umanji trokove, u sluaju da ona nije zaposlena van kue;
ali mi govorimo o pravima ene a ne o drutvenim pitanjima koja se
razlikuju u zavisnosti od osobe. Pojam o izdravanju ene ide u islamu dotle da, po zakonu, ena nije obavezna da hrani svoje
sopstveno dijete: na ocu djeteta je da mu osigura ishranu na svoj
troak, ako ena nee da ga doji.
Recimo, konano, neto i o braku, koji takoer namee
mnoga pitanja. Brak je u islamu uzajamni ugovor, zasnovan na jasnoj
170
suglasnosti dviju ugovornih strana. Roditelji, sigurno, pomau
savjetima njihovom djetetu pri izboru i traenju branog druga, ali
posljednja rije, ipak, pripada neposredno zainteresovanima. U tome,
sa stanovita zakona, nema razlike izmeu mukarca i ene. Suprotna
praksa varira po podrujima i staleima; ali, zakon ne priznaje obiaje koji su protivni ovim odredbama.
injenica je da je islam dozvolio poligamiju; i u tome je
islamski zakon gipkiji i prilagoeniji potrebama drutva nego
evropski zakoni koji to ne dozvoljavaju ni u kom sluaju. Uzmimo
jedan sluaj koji, naalost, nije izmiljen; jedna ena koja ima djecu
razboli se od teke neizljeive bolesti koja joj onemoguuje da se
bavi kuanstvom, a mu nije toliko bogat da nabavi nekog za kune
poslove (da ne spominjemo da on sam ima potrebu i za normalnim
branim ivotom). ta uiniti? Pretpostavimo sada da je bolesnica
suglasna da njen mu uzme drugu enu, i da se nae ena koja
pristaje da se uda pod tim uslovima... Ali ne, zapadnjaki zakon e
ovdje prihvatiti bilo kakvo nemoralno rjeenje, prije nego to e
dozvoliti jedno legalno vjenanje koje e donijeti sreu jednom
nesretnom domu.
U stvari, islamski zakon je blii razumu: on dozvoljava
poligamiju, ako je i sama ena suglasna sa tim nainom ivota.
Zakon ne nalae poligamiju, ali je dozvoljava u izvjesnim
sluajevima. Mi smo upravo rekli da to zavisi iskljuivo od
suglasnosti ene i to kako prve, tako i druge ene: razumije se da
druga ena moe odbiti da postane supruga ovjeka koji ima ve
jednu enu. Vidjeli smo ve da se ena ne moe prisiliti na udaju bez
njenog pristanka. Ako jedna ena pristaje na to da bude kosupruga, ne treba za to kriviti zakon, niti ga optuivati da je okrutan
i nepravedan prema eni i da je naklonjen samo mukarau. to se tie
prve ene, poligamija zavisi uglavnom od nje: pri svojoj udaji ona
moe zahtijevati da njen mu ostane monogamist. Taj uvjet je sa
stanovita zakona valjan, kao bilo koji drugi uvjet jednog zakonitog
ugovora. A ako jedna ena ne eli da iskoristi to pravo, nije na
zakonodavstvu da je na to obavezuje. Mi smo upravo govorili o
izuzetnim sluajevima, ali i na zakonu je da se osvrne na njih,
pruajui mogua rjeenja. Poligamija nije ni u kom sluaju pravilo,
171
nego izuzetak, ali izuzetak koji ima mnogostruke prednosti, socijalne
kao i druge, o kojima se ovdje ne moe govoriti a da se tne proiri
tema. Ovu prilagodljivost prilikama islamski zakon smatra svojom
velikom prednou.
U starim vjerskim zakonima nije postojalo nikakvo ogranienje u pogledu broja ena koje moe jedan mukarac oeniti.
Biblijski proroci su bili poligamisti; i unutar hrianstva - koje se
sada iskljuivo vezuje uz ideju monogainije - eminentni teolozi, kao
Luter, Melenkton, Bucer itd, (vidi: Leksikon Biblije, lanak
Poligamija) nisu oklijevati da iz prie o Deset Djevica (Sv.
Matej, 25:1-12), gdje Isus navodi primjer jednog ovjeka koji se
oenio sa deset ena zajedno, zakljue kako je poligamija bila
doputena. Ako hriani nee da se koriste dozvolom koju, ini se,
daje njihova religija5, to ne znai da treba zakon da se mijenja. To
5
Gledanje na monogamiju, kao jedinstven i iskljuiv oblik braka, a na

bigamiju kao teak grijeh i kriminal, kao zlo i svetogre, u istinu je vrlo rijetka
stvar. Jedan takav iskljuivo ideal i tako strog pogled na brak se vjerovatno ne
moe nai izvan najmodernijeg razvoja, odnedavno u zapadnjakoj kulturi. Takvo
to nije uope sadrano u hrianskom uenju ... (Encyclopeadia Britannica,
lanak Marriage, i lanak Polygyny))
Nemamo osnova rei da je hrianstvo to koje nalae monogamiju u
civilizovanom zapadnjakom svijetu... Hrianstvo ne zabranjuje izriito
poligamiju sem kod biskupa i akona (1 Timotije, III, 2 i 12)... a nijedan od
hrianskih koncila iz prvih stoljea, nije se suprotstavljao poligamiji; nije takoer
postavljana nikakva prepreka od strane vladara u njenom praktikovanju u
zemljama u kojima je ona postojala jo od paganskih vremena. Sredinom estog
stoljea irski kralj Diarme je imao 2 kraljice i 2 konkubine (D'Arboa e ibenvil,
VI, 292). Merovinani su praktikovali poligamiju bez ikakvih smetnji. Karlo Veliki
je imao dvije kraljice i mnogo konkubina; a jedan od njegovih zakona daje
pretpostaviti da poligamija nije bila neznata ni za sveenike (Tijeri: Prie iz oba
Merovinga, str. 7 i dalje; Helvald Ljudska porodica, str. 558, Halam: Evropa u
srednjem vijeku. 1, 240). Filip od Hesse i Frederik Gijom Pruski, su zakljuili
bigamske brakove uz pristanak luteranskog svetenstva. (Briedberg: Udbenik
katolikog 1 evengelikog crkvenog prava, str. 426, paragraf 143). I sam Luter je
odobrio bigamju prvog, a i Melanktom je uinio to isto (Koestlin, Martin Luter, II,
str. 475 i dalje). U vie navrata Luter je govorio o poligamiji sa velikim
razumijevanjem: Bog je nije zabranio ... Poligamija je svakako bolja od razvoda
(ibid., I, 347; II, 693 i dalje.).1650-e godine, malo poslije Traktata iz Vestfalije,
kada je stanovnitvo bilo znatno prorijeeno zbog tridesetogodinjeg rata, ratno
172
isto vrijedi i za muslimane iji zakon jedini odreuje ogranienje
najveeg broja ena u poligamnom braku. O hrianskoj teoriji i
praksi italac se ako eli moe blie informisati iz Encyclopeadia
Britannica, odjeljak Brak i Poligamija ili iz Vestmarkove knjige
Istorija braka (na francuski preveo A. van Gennep).
Islamski zakon je oduvijek poznavao mogunosti ponitenja
braka. To ponitenje se ini na razne naine. Po jednostranoj odluci:
mukarac ima pravo na razvod; ena moe, takoer, dobiti to pravo
pri zakljuivanju braka. Sem toga, sud moe razvesti suprunike na
osnovu enine tube (ako nije zakljueno pri vjenanju pravo na
samoodjeljenje) da mu nije sposoban da ispunjava svoje brane
dunosti, ili ako pati od osobito teke bolesti, ili ako se izgubi ne
ostavivi nikakvog traga za sobom u toku nekoliko godina, itd.
Postoji takoer razvod po zajednikoj odluci, kada se dvoje
suprunika sloe za razvod braka. Kur'an (4:35) insistira da
suprunici izglade svoje svae na razuman nain, prije nego se
odlue na razvod. Poznata je Poslanikova izreka:Meu dozvoljenim
stvarima, Bog najvie mrzi razvod braka. Zakon i etika dopunjuju
jedno drugo, jer izvor im je isti, a to su Kur'an i Hadis.
Eto, to su ukratko karakteristini elementi poloaja ene po
islamskim zakonima.
vijee Frankonije je odobrilo da mukarac moe da oeni dvije ene (Helvald, str.
559 i dalje). Neke hrianske sekte su se estoko borile u korist poligam1je. 1531.
godine anabaptisti su je otvoreno propagirali u Minsteru, dodajui da jedan istinski
hranin mora imati vie ena (ibid. str. 558). A Mormoni, kako je poznato u
itavom svijetu, smatrali su poligamiju Boijom institucijom (Vestermark, III,
50-51).
U instrukcijama koje je grof Filip od Hesse dao doktoru Martinu Buceru,
o stvarima koje on mora pitati doktora Martina Lutera i Filipa Melenktona, pie:
Paragraf 10. Ja znam da su Luter i Malenkton savjetovali engleskom kralju da ne
prekida svoj prvi brak, nego da oeni jo jednu enu, kao to se to vidi az njihovog
obrazloenog miljenja (Bisie: - Istorija varijacija protestantskih crkava, knjiga
VI, od 1537 do 1546. godine u: Cjelokupna djela Bissiet, novo izdanje, Barle-Dik
1877, t. III, str. 233-250, posebno str. 244), vidi takoer Zbornik Biblije od F.
Vigure, Pariz, 1912, od Polygamie, t. IV, 513.
173
174
GLAVA XII
POLOAJ NEMUSLIMANA U ISLAMSKOJ ZEMLJI
Sasvim je prirodno to ovjek postavlja neku podjelu, ak
neku razliku, izmeu bliskih i dalekih, roaka i stranaca. Sa
intelektualnim i moralnim razvojem oitovala se u ljudskom drutvu
tendencija da se olaka asimilacija stranaca. Ako se jedno drutvo
temelji samo na krvnom srodstvu naturalizacija stranaca je zauvjek
iskljuena. Isti je sluaj ako se ono bazira na boji koe. Ako je jezik
osnov, potrebne su za ukljuivanje u zajednicu mnoge godine
prodiranja. to se tie mjesta roenja, ono nije prestalo da gubi svoju
vanost otkako je ovjek preao granice svoje drave-grada. Treba
ipak istai da se, u svim ovim koncepcijama drutvenog
ujedinjavanja, sve temelji na sluajnim dogaajima, da se dri
refleksa koji su blii ivotinjskim instinktima nego ljudskom razumu.
Islam je odbacio ove koncepte kao zastarjele i opredijelio se za
zajednicu ideja - neto to zavisi od ovjeka. a ne od sluaja roenja kao drutvenu vezu i rezon povezivanja. Razumije se da su
asimilacija i prihvatanje u jednom takvom drutvu (zasnovanom na
ideji) lahki i pristupani svim ljudskim rasama, a takoer bliskiji
razumu i praktiniji za ivot u slozi i miru.
Ako se vjernik ili neki kapitalist smatra strancem u komunistikim zemljama, a crnac u zemljama bijelaca gdje se
prakticira drutvena segregacija, ili ne - Italijan u Italiji, ne bi trebalo
predstavljati iznenaenje ako se nemusliman smatra strancem u
zemlji islama. Koncepcije, ili prije uglovi posmatranja, razlikuju se,
ali ipak svak pravi neku razliku ovog ili onog oblika izmeu onih
koji pripadaju njegovoj vlastitoj grupi i onih koji joj ne pripadaju.
175
Kao i svaki drugi politiki ili drutveni sistem i islam pravi
razliku izmeu svojih i tuih, ali uz dvije karakteristike: 1) lahkoa u
prelaenju barijere (koja se pripisuje njegovoj ideologiji) i 2)
neznatna nejednakost izmeu te dvije kategorije ljudi, u
ovosvjetskim pitanjima. Mi emo pokuati sada da izloimo ovaj
posljednji aspekt problema.
BOANSKO PORIJEKLO DUNOSTI
Ne smijemo zaboraviti veliku praktinu vanost injenice da
se muslimani pokoravaju svom zakonskom sistemu kao neem to je
Boanskog porijekla a ne samo volja veine lidera zemlje. U
posljednjem sluaju manjina ulazi u borbu kako bi prevladale njene
vlastite koncepcije. U demokracijama naeg vremena, ne samo da se
veine esto mijenjaju od izbora do izbora, nego se isto tako
konstituiraju ili se raspadaju posredstvom raznovrsnih izmjena i
kombinacija, dok partija na vlasti pokuava da ocrni politiku svojih
prethodnika, dovodei, pored ostalih promjena, i do izmjena zakona.
Ne ulazei ovdje u pitanje prilagodljivosti islamskih zakona
zahtjevima drutvenog razvoja, moe se smatrati neospornom
istinom da postoji vea stabilnost muslimanskog prava - usljed
njegovog Boanskog porijekla - nego bilo kojeg drugog svjetovnog
zakonodavstva na svijetu sa odgovarajuim posljedicama.
Islamsko pravo nareuje pravdu i pridravanje izvjesnih
pravila u odnosu na nemuslimane. Oni zato ne osjeaju nikakvog
straha pred politikim svadama i parlamentarnim izborima zemlje u
kojoj ive, s obzirom na islamske zakone na snazi. Vladar niti
parlament ih ne mogu modificirati.
OSNOVNA NAELA
Vjernici i nevjernici ne mogu biti jednaki: ali to je na onom
svijetu. to se tie ivota ovdje, muslimanski pravnici su zahtijevali
oduvijek najveu moguu jednakost (koliko se ona moe ostvariti)
176
izmeu svojih i stranaca, kao to emo to odmah vidjeti.
Prvi princip je onaj o vjerskoj toleranciji: Kur'an je (2:256)
propisao da ne smije biti nikakvog prisiljavanja u vjeri. Podanicima i
onima koji privremeno borave osiguran je njihov mir i sloboda
savjesti.
Pored toga, postoji i pojam o gostoljubivosti i pruanju azila,
teorija utvrena hiljadugodinjom praksom. Poznat je stav u Kur'anu
(9:6): Ako ti jedan paganin zatrai sklonite, ti mu prui sklonite ...
zatim ga opremi na njegovo sigurno mjesto. rtve ratnih progona,
religioznih, politikih i drugih, nalazile su uvijek utoite u islamskoj
zemlji.
Kako dirljiva i ak zaprepaujua pouka je u naredbi da
musliman treba saraivati ak i sa neprijateljem u ratnom stanju!
Uzvieni Kur'an (5:2) kae: ... i neka vas mrnja protiv onih koji su
vam onemoguili pristup Nepovredivoj Damiji (Ka'bi) ne navede na
prestup; nego pomaite jedni druge u milosru i pobonosti. Ne
potpomaite jedni druge u grijehu i prekraju. Gle! Bog je strog u
kanjavanju. Uzajamna pomo ne treba da bude ograniena samo
na muslimane, nego na itavo ovjeanstvo bez obzira na vjeru i
rasu!
PRAKSA BOIJEG POSLANIKA
Kada se Muhamed a. s. nastanio u Medini, tu je zatekao jedan
potpuni nered: Medina nije nikada poznavala dravu niti vladara koji
bi ujedinio plemena rastrzana unutranjim borbama. Samo za
nekoliko sedmica on je ujedinio stanovnike ovog podruja, osnovao
dravu-grad, u koju e, kao nekim drutvenim ugovorom, stupiti
muslimani, Jevreji, idolopoklonici i vjerovatno hriani, iji je broj u
ovom gradu bio vrlo mali.
Ustav te prve islamske drave - koja je morala biti
konfederalna zbog mnotva narodnosti - sauvan je u potpunosti; mi
tu itamo ovaj stav: Muslimanima njihova vjera, Jevrejima
njihova... ili ...neka bude meu njima naklonosti i pravde... a
takoer stav jo manje oekivan: Jevreji su jedna zajednica sa
177
vjernicima (prema Ibn Hiamovoj verziji), odnosno: Jedna
zajednica koja je sastavni dio vjernika (prema verziji Ibn Unaida).
injenica da su, po osnivanju te drave-grada, samostalna
jevrejska naselja prila dobrovoljno konfederalnoj dravi i priznala
Muhameda a. s. kao vrhovnog politikog poglavara, navodi, po
naem miljenju; na zakljuak da nemuslimani u muslimanskoj
dravi uestvuju u izboru efa drave.
Vojna obaveza, prema dokumentima o ovom pitanju, se
odnosi na sve frakcije naroda, ukljuujui i Jevreje, to povlai i
njihovo uestvovanje na savjetovanjima i u sprovoenju prihvaenih
planova.
U stvari, paragraf 37 propisuje: Jevrej e snositi svoje
trokove, muslimani svoje, a u sluaju da neki agresor napadne
potpisnike ovog Dokumenta, oni e se meusobno pomagati.
Nadalje, paragraf 45 kae da e rat i mir biti nedjeljivi za potpisnike
ovoga Dokumenta.
Nekoliko mjeseci poslije osnivanja ove drave-grada, vidimo
da je Muhamed a. s. zakljuio ugovore o obrambenom savezu i
meusobnom pomaganju sa arapskim paganima iz susjedstva
Medine, od kojih su neki primili islam tek desetak godina kasnije. Za
sve to vrijeme meusobno povjerenje je bilo potpuno, o emu
svjedoi i slijedei dogaaj:
Druge godine po hidri, mekanski pagani su poslali jednu
diplomatsku misiju u Abesiniju, traei od Negusa izruenje
muslimana prebjeglih u njegovu zemlju. Da bi osujetio tu spletku,
Boiji Poslanik je takoer uputio tamo poslanika da se zaloi kod
Negusa u korist muslimana, koji su nali utoite kod njega od
vjerskog proganjanja njihovih sugraana. Taj islamski poslanik nije
bio niko drugi do Amr ibn Umejje ed-Damri, koji jo nije bio
prihvatio islam. Naime, on je pripadao jednom od saveznikih
plemena iz medinskog susjedstva.
U periodu u kome su se stalno vodili ratovi du prostranih
granica islamske teritorije, vojna sluba je bila daleko od toga da
bude rentabilno zanimanje: opasnost za ivot i za ekonomski poloaj
porodice su bile stvarne. Iako je oslobaanje nemuslimanskih
podanika od vojne slube bilo motivisano nepovjerenjem, svi
178
nemuslimani koji su se pomirili sa muslimanskom vladavinom i koji
nisu urovali sa strancima, nalazili su samo korist u ovom
osloboenju od vojne slube; to im je omoguilo da se u miru bave
svojim poslom i da uvaju svoju imovinu, dok su muslimani
preuzimali svaki rizik vojne obaveze. Od nemuslimana se traio
jedan mali dopunski porez, dizija, od koga su ene, maloljetnici i
siromani nemuslimani bili osloboeni. Ovaj porez nije bio ni velik
ni nepravedan. U vrijeme Poslanika on se kretao oko deset dirhama
godinje, to je predstavljalo izdatke jedne prosjene porodice za
deset dana. U sluaju da je neki nemuslimanski podanik uestvovao
u vojnoj slubi pri nekom pothvatu, on je osloboen plaanja dzije
za tu godinu. Neke injenice pokazuju pravi karakter ovog poreza.
U poetku islama ta taksa nije postojala u muslimanskoj
dravi, ni u Medini ni bilo gdje drugo. Kur'an ju je propisao devete
grdine po hidri. Ovdje se radi o potrebnim sredstvima, a ne o jednoj
vjerskoj uredbi islama, a da je tako svjedoe i slijedee injenice:
Kada je jedan Egipanin, nemusliman, muslimanskoj vladi donio
detaljne nacrte za prokopavanje kanala od Kaira do Crvenog mora
(koji bi olakao transport namirnica iz Egipta u Medinu, uveni
emirul-mu'minin, halifa Omer, nagradio je tog Egipanina
osloboenjem dizije za itav ivot. Ovoj injenici pravnici dodaju i
jedan argument prava ili, bolje reeno, zdravog razuma: u dananjem
vremenu kad je islam prodro u itav svijet, i kada milioni muslimana
ive pod vladavinom nemuslimana, dizija koja bi bila nametnuta
hrianima, Jevrejima, Hindusima i drugima koji ive na islamskoj
teritoriji, imala bi svoje reperkusije na poloaj muslimana koji ive u
nemuslimanskim zemljama, naroito u zemljama onih koji pripadaju
istoj vjeri kao i oni koji plaaju diziju.
Poslaniku se, kad je leao na samrtnikoj postelji, pripisuje
direktiva da se premjesti jevrejski i hrianski narod iz Hidaza u
druge predjele. Predanje nam ne navodi kontekst, ali oito je da se ta
direktiva odnosila na samo neke grupe tih vjerskih skupina,
motivisana njihovim politikim dranjem, a da to nije bio interdikt
koji je pogaao zajednice u cjelini. Sjetimo se da je u vrijeme halifa
bilo robova nemuslimana, ena i mukaraca, koji su pripadali
muslimanima i ivjeli sa svojim gospodarima u Meki i Medini; ili,
179
sluaj onog hrianskog lijenika koji je imao svoju ordinaciju pod
minaretom damije u Kubau u vrijeme ortodoksnih halifa (npr.
Davud ibn Abdurahman; Davud je bio musliman dok je njegov otac,
lijenik Abdurahman, ostao do smrti hrianin - navodi Ibn Sad).
Sjetimo se jo jedne direktive Poslanika na njegovoj
samrtnikoj postelji: Uvijek se briljivo pridravajte zatite koju
sam praktikovao prema delegatima-nemuslimanima (navodi
Maverdi). Jedna druga Poslanikova izreka kae: Ako neko bude
tlaio podanike nemuslimane, ja u biti njihov zagovornik na
Sudnjem danu (protiv muslimana t1aitelja).
Razumije se da uputstva i praksa Boijeg Poslanika predstavlja za muslimane najvii zakon. Da bi saznali kako su se ti zakoni
provodili u praksi i u ivotu muslimana u kasnijim vremenima bie
korisno da se posluimo istorijskim podacima.
KASNIJA PRAKSA
Jedan guverner halife Omera je za sekretara postavio
nemuslimana; uvi tu novost, halifa je naredio da ga zamijeni
muslimanom. Ovo se deava u periodu kada ta provincija jo nije
bila smirena, dok je rat bio jo u toku. To nepovjerenje prema
strancu, koji je postavljen na jedno od kljunih mjesta tek osvojene
zemlje, sasvim je opravdano; a o postupanju halife Omera moe se
suditi tek kada se upozna jedan drugi sluaj iz njegovog ivota
(zabiljeio Balazuri Ensab): Jednog dana on je napisao pismo svome
guverneru u Siriji: Poalji nam jednog Grka koji moe srediti
obraune prihoda. I, jedan hrianin je postavljen na elo te administracije u Medini!
Isto tako, vidi se da je halifa konsultovao nemuslimane u nizu
vojnikih, ekonomskih i administrativnih pitanja.
Ne moe se muslimanima staviti prigovor to su rezervisali
samo za sebe poloaj efa drave. Islam tei da uskladi sve aspekte
ivota, kako duhovne, tako i materijalne. Predvoenje namaza u
damiji je jedna od funkcija efa drave. Imajui ovo u vidu bie
lahko shvatiti zato nemusliman ne moe biti biran za efa islamske
180
drave.
Ali ovaj izuzetak ne znai iskljuivanje nemuslimana iz
politikog i administrativnog ivota zemlje. Od vremena halifa pa do
danas, vidi se da su i nemuslimani dolazili na poloaje ministara u
islamskim zemljama; slina praksa nije zabiljeena u laikim
demokratijama zapada gdje muslimanski podanici nemaju tu
privilegiju. Angaovanje nemuslimana u dravnim poslovima nije ni
u kom sluaju protivno islamskom uenju, to sasvim oito pokazuju
klasina djela: afijski pravnici (kao Maverdi) i hanbelijski (kao Ebu
A'l el Ferra) nisu oklijevali da podre halifu da imenuje nemuslimanske podanike za ministre ili lanove svoga savjetodavnog vijea.
Mi smo ve govorili o nemuslimanu-izaslaniku koga je Poslanik bio
poslao u Abesiniju.
DRUTVENA AUTONOMIJA
Moda najkarakteristinija crta islama, u njegovom stavu
prema nemuslimanima, je povlastica koju im on daje u vidu
drutvene i pravne autonomije. U jednom duem odjeljku Kur'ana,
moemo proitati sljedee: ... A kako e se oni (Jevreji) obraati
tebi da im sudi, a imaju Tevrat u kojoj je Boiji zakon, pa i poslije
toga se okreu od tebe. Oni nisu vjernici. Mi smo objavili Tevrat u
kojoj je uputa na pravi put i svjetlo. Prema njoj sude jevrejskom
narodu poslanici koji su se predali Bogu, a i mudraci i uenjaci
(sudili su) prema onome ta su sauvali iz Boije knjige, a za koju su
oni svjedoili (da je istinita). Pa ne bojte se ljudi, nego se samo Mene
bojte! I nemojte kupovati moje dokaze za neznatnu vrijednost! A
prva su nevjernici oni koji ne budu sudili po onome to je Allah
objavio... Mi smo njima poslali Isaa, sina Merjemina, potvrujui
Tevrat koji imaju kod sebe, I njemu smo dali Indil u kome je prava
uputa i svjetlo, potvrda Tevrata koji oni imaju kod sebe i uputa na
pravi put i savjet bogobojaznima. Neka sljedbenici Indila sude
onako kako je Bog objavio u njemu. A ko ne bude sudio onako kako
je Bog objavio spada meu prave grijenike. Mi smo tebi
(Muhamede) objavili knjigu s istinom potvrujui knjigu koja je
181
objavljena prije nje i da je uva. Sudi im po onome to je Bog
objavio i ne slijedi njihove strasti da ne bi skrenuo od istine koja je
tebi dola. Mi smo svakome od vas dali zakon i jasan put. A da je
Bog htio, stvorio bi vas kao jedan narod, ali on hoe da vas iskua
onim to vam je dao, pa se vi natjeite u dobrim djelima. Svi ete se
Bogu povratiti, pa e vam objasniti ono u emu ste se vi razilazili.
Kur'an, (5:46-52).
Na bazi ove zapovjedi, Poslanik i njegovi sljedbenici su
svakoj nemuslimanskoj zajednici u sastavu islamske drave osigurali
pravnu autonomiju, ne samo u pitanjima linog statusa nego i na
svim drutvenim poslovima: graanskim, kaznenim i drugim. U
vrijeme ortodoksnih halifa, na primjer, nailazimo na kazivanja
hrianskih suvremenika koji tvrde da se muslimanska vlast u korist
sveenika odrekla velikog broja svjetovnih kao i pravnih ovlatenja.
U vrijeme abasidskog hilafeta nalazimo hrianskog patrijarha i
jevrejskog hahama meu najveim velikodostojnicima drave,
postavljene lino od strane halife.
U vrijeme Poslanika, Jevreji su imali svoj Bejtu-l-midras
(kolska ustanova); u ugovoru sa hrianima iz Nedrana (u Jemenu),
Poslanik je ne samo dao garanciju za imovinu i linost stanovnika,
nego je izriito dozvolio imenovanje biskupa i sveenika od strane
hrianske zajednice.
Veliki broj ljudi ima obiaj da u svom vanjskom vladanju
oponaa modu (odijevanje, frizura, ponaanje) vladajue zajednice ili
onih koji stvaraju zakon u toj zemlji. Rezultat toga je povrinska
asimilacija, koja ne donosi nikakve koristi vladajuoj zajednici i koja
ini samo zlo ovim sluganskim imitatorima. U islamskim zemljama
nemuslimani ine zajednice tienika. Islamski zakon se posvetio
tome da im osigura povlastice u njihovim zakonitim interesima.
Tako, u vrijeme abasijskog hilafeta vidimo da vlada ne samo da ne
forsira asimilaciju stranaca, nego i obeshrabruje svaku imitaciju
jednih od strane drugih: muslimani, hriani, Jevreji, magi i drugi su
morali uvati svoj nain odijevanja, svoje drutvene obiaje i svoje
odvojene individualnosti. Ono za im se teilo, bilo je temeljito
izjednaavanje, unutarnje isto kao i vanjsko, kroz vjersko obraenje a
ne obinim mijeanjem zajednica.
182
Razumije se da ta potreba za razlikovanje ne potie od vjerskih zahtjeva islama - ono se ne susree uope u vrijeme Poslanika u pitanju je shvatanje koje se tie drutvenog ivota. Trebalo je moi
razlikovati vjersku zajednicu svakog pojedinca, ne kroz nepovjerenje
ili maltretiranje, nego nasuprot tome, potpomagati kulturu svakoga,
da bi se bolje istakle njene vrijednosti ili bitni nedostaci. Sjetimo se
jo jednom usput da se islamska nacionalnost ne zasniva na etnikoj
vrsti, niti mjestu roenja, nego na zajednikoj ideologiji,
Linost, ast i imovina svakog pojedinca, potpuno su
zatiene, bio on domai ili stranac, na islamskoj teritoriji. U erh
Hidaji, pravnom priruniku za svakodnevnu upotrebu, nalazimo na
primjer ovaj karakteristini stav: Kleveta je zabranjena, bila ona
uperena protiv muslimana ili nekog od zatienih (nemuslimana).
Jedan drugi pravnik velikog ugleda, pisac Bahr er-Raika, kae: I
posmrtni ostaci zatienih (nemuslimana) imaju pravo na potovanje,
kao i posmrtni ostaci muslimana; ne moe ih se povrijediti; jer ako je
lo odnos prema jednom od zatienih (nemuslimana) bio zabranjen
u toku njegovog ivota, zatita njegovog groba protiv svakog
skrnavljenja je obavezna poslije njegove smrti. Pravnici su
jedinstveni u miljenju da, ako jedan musliman obeasti enu
nemuslimanku, treba da iskusi istu kaznu kao i onaj ko je posegnuo
na ast muslimanske ene.
U vrijeme halife Omera, neki muslimani su oteli jedan dio
zemljita koji je pripadao nekom Jevreju i tu sagradili damiju. uvi
za to, halifa je naredio ruenje damije i vraanje zemlje Jevreju.
Profesor Kardahi (hrianin iz Libana) pie 1933. godine: Kua tog
Jevreja (Bejt-ul-Jehudi) postoji jo i danas i poznata je po ovom
dogaaju. Jo jedan klasian primjer, koji navodi Ibn Kasir i drugi,
je onaj o Velikoj Damiji u Damasku. Omejadski halifa je bio
okupirao neku crkvu da bi proirio damiju. Kasnije, kada je prituba
izneena halifi Omeru ibn Abdelazizu, on je naredio da se dio
damije, izgraen na uzurpiranom dijelu tla, porui i tamo restaurira
crkva. Ali hriani su sami vie voljeli novanu nadoknadu pa je
sluaj tako okonan na prijateljski nain.
Dodajmo jo u vezi sa ovom temom jedan raspis halife
Omera Drugog, koji je sauvao Ibn Sad. Raspis je vrlo rjeit:
183
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od roba Boijeg,
zapovjednika vjernika, Umera, sina Abdulaziza,, guverneru Adijju
ibn-Artatu i muslimanima vjernicima oko njega: Mir neka je sa
vama. Ja vam aljem blagoslove Boga, osim koga drugog boga nema.
Zatim: Pazite dobro na poloaj tienika (nemuslimana) i odnosite se
prema njima sa ljubavlju. Ako neki od njih doeka starost, a nema
sredstava, vi ste ti koji se moraju starati o njemu. Ako on ima brate u
rodu, zahtijevajte od njih da se staraju o njemu. Primijenite kaznu
prema onome ko mu bude uinio kakvo zlo. Isto tako ako imate roba
koji je doekao starost, vi se morate starati o njemu dok ne umre ili
ga pustite na slobodu. uo sam da ste uveli taksu za uvoz vina i da
ste to uinili prihodom blagajne koja Bogu pripada (dravna
blagajna). Ja vas opominjem da ne dozvolite da u blagajnu koja
pripada Bogu ue bilo kakav prihod koji nije ist. Mir s vama.
Jedan drugi cirkular istog halife kae:
Oistite registre obaveznih daa, i preispitajte stare dosijee
(takoer): ako je uinjena nepravda prema muslimanu ili
nemuslimanu, vratite mu njegovo pravo. A ako je on umro, dajte
zadovoljtinu njegovim nasljednicima.
Zna se da su pravnici susjedima priznavali pravo prvokupa:
ako jedan od njih prodaje svoju nekretninu, susjed ima prednost pred
strancima. To pravo vai i u korist nemuslimana.
Zatita prava nemuslimana na muslimanskoj teritoriji ila je
dotle da im je data sloboda da vre neke svoje obiaje sasvim
protivne islamu. Na primjer, uzimanje alkohola je zabranjeno
muslimanima; ali, nemuslimanski stanovnici zemlje imaju pravo ne
samo na upotrebu, nego i na proizvodnju, izvoz i prodaju alkohola.
Isto je i u pogledu hazardnih igara, vjenanja meu bliskim
roacima, poslovnih ugovora uz interes, itd. U staro vrijeme to nije
pogaalo muslimane, jer su zloupotrebe bile rijetke. Moderni
pravnici poinju odustajati od te slobode, jer pokuaji da se ogranii
uzimanje alkohola ostaju bezuspjeni, ako se zabrana ne odnosi na
svo stanovnitvo jedne zemlje. U tu svrhu pristanak nemuslimanskih
predstavnika bi olakao zadatak pravnika, koji u principu nee da
interveniu u praktinim stvarima raznih zajednica, koje se razlikuju
u ovisnosti od vjerske pripadnosti.
184
Islamski zakon je napravio izvjesnu razliku meu razliitim
nemuslimanskim zajednicama - bar u nekim stvarima koje njihovi
lanovi mogu imati u odnosu sa muslimanima. Naime, on dijeli
nemuslimane na one koje bi mogli nazvati razvijeni, i
primitivni, odnosno na one koji vjeruju u jednoga Boga i slijede
Boanske zakone koje su objavili osnivai njihovih religija i druge u
koje spadaju: idolopoklonici, neznaboci, pagani, animisti, itd. Svi
oni su smatrani podanicima i uivali zatitu, to se tie njihove
slobode miljenja i ivota, ali ih muslimani u privatnom ivotu
razliito tretiraju: musliman ima pravo da oeni nemuslimanku iz
prve kategorije, ali ne i onu primitivnu. Tako musliman moe da
oeni ne samo hrianku ili Jevrejku, nego da joj da pravo da ouva
svoju religiju: ona moe ii u crkvu, moe piti vino, itd. Muslimanu
nije doputeno da oeni enu koja ne vjeruje u Boga; takoer se ne
mogu jesti ivotinje koje su zaklali lanovi tzv. primitivne zajednice.
Ali, muslimanka se ne moe udati za nemuslimana, bez obzira kojoj
kategoriji pripada.
PREOBRAANJE
Ako je islamski zakon priznao, formalno, nemuslimanima
pravo da zadre svoja vjerovanja i ako je kategoriki zabranio sva
prinudna sredstva za preobraanje u islam, on svoje pripadnike dri u
strogoj disciplini. Zna se da je osnova islamske nacionalnosti vjerska,
a ne etnika, jezina ili geografska. Otpadnitvo je stoga, prirodno,
smatrano politikim izdajstvom i za to djelo postoje kazne; ali,
istorija pokazuje da one nisu bile u primjeni. Ne samo u vrijeme kada
su muslimani vladali od Pacifika do Atlantika, nego i danas, u
vrijeme politike, materijalne i duhovne nemoi, otpadnitva
muslimana skoro da i ne postoje. To je istina ne samo za podruja
gdje postoje tobonje muslimanske drave, nego i drugdje, pod
dominacijom kolonijalnih sila, koje ine sve mogue napore da
preobrate muslimane u druge vjere. Islam osvaja u nae doba i terene
zapadnjakih naroda, od Finske i Norveke do Italije, od Kanade do
Argentine. I to uprkos potpunom odsustvu organizovane misionarske
185
aktivnosti.
SVETI RAT
Zavrimo ovo kratko izlaganje sa nekoliko rijei o jednom
pitanju u kojem ima najvie neshvatanja kod muslimana, o pitanju
tzv. vjerskog rata. itav ivot jednog muslimana, bilo da se on bavi
duhovnim ili svjetskim poslovima, je stroga disciplina, ureena
prema Boijem zakonu. Ako musliman obavlja namaz bez uvjerenja
(da bi se pokazao pred drugima, na primjer), ne samo da to nije
vjerski in, nego je to i zloin protiv Boga, idolopoklonstvo samome
sebi, kanjivo na vjenom svijetu. S druge strane, ako musliman
uzima svoj obrok da bi imao snage da izvri svoje obaveze prema
Bogu, ako on spava sa svojom enom pokoravajui se Boijem
zakonu koji mu to nalae, te radnje i zadovoljstva predstavljaju akte
pobonosti i zasluuju, kako kae Gazali, sve nagrade koje Bog
obeava za pobonosti.
U jednoj takvoj koncepciji ivota, pravedna borba ne moe ne
biti sveta. U islamu je zabranjen rat, osim ako ima opravdan razlog,
utvren prema Boijem zakonu. ivot Boijeg Poslanika nam govori
o tri vrste rata: obrambeni, kazneni i preventivni. U svojoj uvenoj
prepisci sa vizantijskim carem Heraklijem, povodom ubistva jednog
muslimanskog poslanika na vizantijskoj teritoriji Boiji Poslanik
predlae tri alternative Prihvati islam, ... ako nee, plati porez didiju, ... ako nee, nemoj spreavati svoje podanike ako oni hoe da
prihvate islam ili plate diziju (po Ebu Ubejdu). Uspostaviti
slobodu savjesti u svijetu, to je bio cilj borbe koju je vodio Muhamed
a. s.. To je sveti rat muslimana, jedini rat koji se ne preduzima sa
ciljem eksploatacije, nego u duhu rtvovanja, rat iji je jedini cilj
trijumf Boije rijei. Sve ostalo je zabranjeno. Nema govora o
pokretanju rata radi prisiljavanja ljudi da prihvate islam. Sama vjera
je to proglasila nedoputenim (vidi Kur'an: 2/256).
186
GLAVA XIII
DOPRINOS MUSLIMANA NAUCI I UMJETNOSTI
Da bismo nepristrasno prikazali doprinos muslimana nauci i
umjetnosti bilo bi potrebno da spomenemo mnoge grane. Daleko od
toga da pretendujemo da potpuno obuhvatimo ovaj predmet, samo
emo pokuati da pruimo osnovna obavjetenja o doprinosu
muslimana u nekim najvanijim oblastima.
OPTI STAV ISLAMA U OVOM PITANJU
Jednako je bitno za poznavanje islama da se definie njegov
stav u pitanju nauke i umjetnosti, kao to je bitno za sam islam, da je
on cjelovita koncepcija ivota, a ne samo vjera koja tretira odnos
izmeu ovjeka i Stvoritelja.
Ne samo da ne eli da demoralie one koji trae blagostanje
na ovom svijetu, islam, ih ak i ohrabruje ponovljenim pozivima
Reci (Muhamede): Ko je zabranio Boije blagodati koje je On
stvorio za Svoje robove, kao to je lijepa hrana? (7:32) On je
pohvalio one ... koji rekoe: Gospodaru, daj nam dobro na ovome
svijetu, i dobro u Vjenom ivotu, i uvaj nas od dehenemske vatre
(2:201). On poui ovjeka: ... ne zaboravi svoj udio u ovome ivotu
i budi dobroinitelj kao to je Bog tvoj dobroinitelj... (28:77). To je
ta tenja za blagostanjem koja pokree ovjeka da na to savreniji
nain upozna sve to se nalazi u svemiru, kako bi se time sluio i
izrazio svoju zahvalnost prema Bogu. Kur'an kae: I mi smo vam
dali mjesto na zemlji i na njoj vam dali sredstva za ivot da biste bili
187
zahvalni! (7:10 i 15:20). Zatim: On je Taj, koji je stvorio za vas
sve to je na zemlji, ili ... zar ne vidite da vam je Bog podredio sve
to je na nebu i sve to je na zemlji? On je izlio na vas Svoja
dobroinstva, ona vidljiva i ona skrivena. (31:20, 14:32-33. 16:12,
22:65, 45:12-13, itd.). S jedne strane Kur'an poziva ovjeka da
potuje Onoga koji je nahranio gladne i ohrabrio uplaene (106:45), a sa druge strane ponavlja im nunost napora u tom svijetu uzroka
i posljedica: I uistinu, ovjek ima samo ono za ta se trudi (53:39).
Kur'an podstie ovjeka na istraivanje prolosti: Reci: Putujte
zemljom i gledajte ta se desilo sa narodima prije vas (30:42), ali an
ga podstie i na nova otkria: Oni koji se sjedei, stojei i leei
sjeaju Boga i razmiljaju o stvaranju neba i zemlje i govore:
Stvoritelju, Ti nisi stvorio sve ovo uzalud. (3:191)
Uzbudljivo je pomisliti kako je, da bi dala podstrek svom
naunom istraivanju, itava prva objava, koja je upuena jednom
nepismenom poslaniku poniklom iz redova nepismenih, u stvari
samo naredba da se ita i pie, naredba koju odmah zatim slijedi
himna peru kao osnovnom oruu ljudske spoznaje:
itaj u ime tvog Gospodara, koji je stvorio ovjeka od jedne
kaplje krvi. itaj, jer tvoj Gospodar, vrlo plemenit, je Onaj koji je
nauio ovjeka da se slui perom; On je nauio ovjeka onom to
(ovjek nije znao)!
Poslije dolaze mnogi savjeti o odgoju u duhu nauke: ...
pitajte ljude koji znaju ono to vi ne znate! (16:43, 21:7), i zatim:
... ne zadovoljavajte se sa malo znanja. (17:85), ili pak: Mi
uzvisujemo po poloajima koga mi hoemo, a nad svakim uenim
ima ueniji. (12:76) Kako je lijepa ona dova u kojoj Kur'an pouava
ovjeka: ... i kai: O moj Gospodaru, poveaj moje znanje!
20:114).
Poslanik je rekao: Islam je zasnovan na pet osnovnih
principa: vjerovanje u Boga, namaz, post, hodoae Kabe i zekat.
Ako vjerovanje u Boga iziskuje njegovanje teoloke nauke, sve
ostalo zahtijeva gajenje svjetovnih znanosti. Molimo se okreui se
Kabi u Meki, a obredi se vre u skladu sa odreenim prirodnim
pojavama. Ovo zahtijeva neka osnovna znanja iz geografije i
astronomije. Post takoer trai poznavanje izvjesnih prirodnih
188
pojava, kao svitanje zore, izlazak i zalazak sunca, itd. Hodoae
iziskuje poznavanje putova i naina za dolazak u Meku. Obraun
zekata trai izvjesno znanje iz matematike. Da ne govorimo ta bi
sve trebalo znati da se pravedno podijeli nasljedstvo i da odgovorimo
dunosti da razumijemo Kur'an sa svim to on sadri (ukazivanje na
istorijske dogaaje i upuivanje na nauku). Izuavanje Kur'ana trai,
prije svega, poznavanje jezika kojim je on pisan; spominjanje naroda
i zemalja zahtijeva poznavanje istorije i geografije. I tako redom.
Sjetimo se usput, kada je Poslanik poinjao svoj samostalan
ivot, kada je preselio u Medinu, da je njegovo prvo djelo bila
izgradnja jedne damije iji je jedan dio bila kola. Ta kola, poznata
Sufah, danju je bila uionica, a nou spavaonica uenika.
Bog pomae onima koji Ga pomau, tako kae Kur'an.
Zato se nemojmo uope uditi to su muslimani imali i jeftino i u
obilju potreban papir za irenje nauke meu ljudima. Od drugog
stoljea po hidri, poele su se graditi tvornice papira po cijelom
carstvu.
U ovom kratkom osvrtu govoriemo samo o nekim naukama
u kojima je doprinos muslimana bio izrazito vaan za svjetsku
istoriju i ovjeanstvo.
VJERSKE I FILOZOFSKE NAUKE
Vjerske nauke naravno poinju sa Kur'anom, koji su
muslimani primili kao Boije rijei, kao poruku i zapovijest Boiju
upuenu ljudima. Dok je potreba za razumijevanjem Kur'ana
podstakla prouavanja: lingvistika, gramatika, istorijska i ak
spekulativna, koja su se razvijala malo po malo kao nezavisne nauke
od opeg interesa, recitovanje Kur'anskih tekstova je stvorilo vjersku
rnuziku islama (o kojoj emo govoriti neto kasnije). Briga za
ouvanje vjerodostojnosti Kur'ana utjecala je na razvoj arapskog
pisma, ne samo u smislu tanosti i jasnoe, nego i ljepote. Sa svojim
umetanjem samoglaspika i vokalizacijom arapsko pismo je neosporno pismo ija preciznost najbolje odgovara potrebama svih
jezika. Univerzalni karakter Kur'ana zahtijevao je njegovo
189
razumijevanje i od strane ne-Arapa. Na prijevode Kur'ana nailazimo
jo od vremena Muhameda a. s. (Selman el-Farisi je preveo dijelove
Kur'ana na persijski jezik) pa sve do naih dana - i kraj se ne moe
sagledati. Ti prijevodi su bili namijenjeni onima koji nisu znali
arapski jezik - jedino radi upoznavanja Kur'ana, tj. njegova znaenja,
dok e se u namazu upotrebljavati iskljuivo arapski jezik. Da bi se
kroz generacije ovaj jezik i pismo ouvali u potpunosti, ovjekovjeen
je metod samog Boijeg Poslanika, a to je: pisati lijepo i uiti
napamet. Istovremeno koritenje ta dva naina pomae da se otkloni
eventualni zaborav ili greka. Osim toga jedna pravna institucija ustanova kontrole i provjere - ojaala je ovaj metod: obavezno je ne
samo osigurati jednu kopiju Kur'ana, nego i obezbijediti njegovo
uenje u cjelosti pred jednim priznatim poznavaocem, da bi se time
pribavila potvrda potpune autentinosti. Ta praksa se nastavlja sve do
naeg doba.
Kako je prihvaen Kur'an, tako su prihvaene i Poslanikove
rijei. Sauvala su se kazivanja o onome to je on uinio ili rekao u
svom javnom kao i privatnom ivotu. Sreivanje ovih zapisa poinje
jo za ivota Muhameda a. s., na inicijativu izvjesnih podataka iz
prve ruke. Kao i za Kur'an, tako je i za prenoenje Hadisa potrebno
vjerodostojnost. Dok ono to se zna o ivotu Nuha, Musaa, Isaa,
Bude i drugih velikih ljudi stare istorije moe stati na nekoliko
stranica, pojedinosti poznate iz biografije Muhameda a. s. obuhvataju
stotine stranica, tolika je bila briga da se za budunost sauvaju
dokumentovane i precizne injenice.
Apstraktni aspekat vjere, naroito u pitanjima vjerovanja i
dogmi, pokazuje da su rasprave poele jo za ivota Boijeg
Poslanika, da bi se nastavile i kasnije u vidu posebnih nauka, kao
kelam, (dogmatika) i tesavvuf (mistika). Vjerske polemike sa
nemuslimanima a zatim i meu samim muslimanima dovode do
uvoenja stranih elemenata: prevode se filozofska djela Grke, Indije
i drugih. Zatim, ni muslimanima nee nedostajati veliki filozofi,
originalni, daroviti i ueni: Kindi, Farabi, Ibn Sina (Avicena), Ibn
Rud (Averoes), i drugi. Ta aktivna arabizacija imala je srenu
posljedicu da su se stotine djela prevedenih sa grkog i sanskrita, iji
su originali danas izgubljeni, sauvale za potomstvo u svojim
190
arapskim prijevodima.
DRUTVENE NAUKE
Doprinos muslimana u drutvenim naukama je, kao to emo
vidjeti, vrlo znaajan. Vana karakteristika islamskog uenja je
brzina irenja. Kur'an je bio prva knjiga na arapskom jeziku; samo
dva stoljea kasnije taj isti jezik neukih beduina predstavlja jedan od
najbogatijih jezika svijeta, da bi uskoro postao ne samo najbogatiji
jezik vremena, nego i zajedniki jezik svih vrsta nauka. Da se ne
zadravamo ovdje traei uzroke ovog naglog napretka, sjetimo se
jedne druge injenice: prvi muslimani su gotovo svi bili Arabljani, ali
izuzev njihovog jezika - u kojem je sauvana Rije Boga i Njegovog
Poslanika - oni su se pod uticajem islama pretopili, prihvatajui sve
narode i rase u punoj jednakosti. Dakle, svi narodi su uestvovali u
toj islamskoj kulturi: Arapi, Grci, Perzijanci, Turci, Abesinci,
Berberi, Indijci i svi ostali koji su prihvatili islam. Vjerska tolerancija
je bila tolika, a nauno pokroviteljstvo tako savreno, da su hriani,
Jevreji, budisti i drugi suraivali da bi obogatili muslimansku kulturu, ne samo na polju vjerske problematike, nego i u drugim naukama.
Arapski jezik se bio proirio vie nego bilo koji jezik na svijetu,
poto je to bi slubeni jezik muslimanske drave ije se podruje
prostiralo od Kine do panije.
PRAVO
Zahvaljuju sveobuhvatnom karakteru. pravna nauka se vrlo
rano razvila kod muslimana. Oni su, prvi u svijetu, mislili o opoj
nauci apstraktnog prava, za razliku od zakonika pojedinih zemalja.
Stari narodi su imali sve zakone, vie ili manje razvijene, ak i
kodifikovane, ali nauka koja bi govorila o filozofiji i izvorima prava,
o zakonodavnoj metodi, o tumaenju i primjeni prava, nije postojala.
Svijest o potrebi takve nauke nije se nikada pojavila prije muslimana.
Od drugog vijeka po hidri. nailazimo na djela Arapa ovog anra pod
191
imenom usul".
FIKH
Meunarodno pravo u antiko doba nije bilo ni pravo ni
meunarodno. Ono je bilo dio politike (ostavljeno na punu diskreciju
dravnika). Osim toga obuhvatalo je mali broj drava, naseljenih
ljudima iste narodnosti, iste religije i istog jezika. Muslimani su bili
prvi koji su ovom pravu dali mjesto u pravnom sistemu, definiui
tako prava i dunosti. Od prvih dana islama, pravila meunarodnog
prava ine zasebno poglavlje u zakonicima i pravnim spisima
muslimana (najstariji spis koji je sauvan je Medmuà, od Zejda ibn
Alija, koji je umro 120 g. po hidri);, ovaj spis takoer sadri navedeno poglavlje. ta vie, muslimani su podigli ovu granu nauke na
rang sasvim zasebne discipline: monografije o toj temi, sa opim
naslovom sijer", susreu se od sredine drugog stoljea po hidri.
Karakteristika ovog meunarodnog prava je to to ono ne pravi
nikakvu razliku meu pojedinim strancima. Ostavljajui po strani
odnose meu muslimanima (bili oni Arapi ili ne), ono se bavi samo
odnosima sa nemuslimanskim zemljama u svijetu (poto islam u
principu mora da obrazuje jednu jedinstvenu cjelinu, jednu organsku
zajednicu).
Daljni doprinos na tom podruju je nauka uporednog prava:
pojava razliitih kola islamskog prava zahtijevala je ovu vrstu
nauke, da bi se spoznali razlozi razlika kao i posljedice svih naelnih
razmimoilaenja u bilo kom pravnom pitanju. Knjige Dabusija i Ibni
Ruda su klasine u ovome pogledu. Sajmuri je ak napisao djelo
uporedne pravne nauke ili metodologiju prava (usulu-l-fikha).
Pisani ustav je takoer jedna novina koja potie od muslimana; prvi takav ustav je sastavio lino Boiji Poslanik: kada je
osnovao dravu-grad u Medini dao joj je pisani ustav koji je sauvan
i kao takav dospio i do nas i koji precizira prava i dunosti efa
drave, dijelova koji sainjavaju dravu i graana u oblasti uprave,
zakonodavstva, sudstva, odbrane, itd. Ne zaboravimo: to sve se
dogaa u 622. g. hrianske ere!
192
U oblasti prava u uem smislu, zakonici su se pojavili ve u
poetku drugog stoljea Materija se dijeli na tri osnovna dijela: 1.
ibadet, 2. ugovorni odnosi svih vrsta, i 3. kazne. Po svojoj
sveobuhvatnoj koncepciji ivota, muslimansko pravo ne pravi razlike
izmeu damije i tvrave. U takvom uenju gdje dio ustavnog prava
ini vjeroispovijest, ef drave je istovremeno bio i predvodnik u
namazu. Dravna blagajna i financije su takoer sastavni dio vjere,
budui da ih je Poslanik proglasio jednim od etiri osnovna temelja
islama, pored namaza, posta i hadisa. Dio meunarodnog prava inile
su i kazne. Rat je bio opravdan samo kao borba protiv lopova,
razbojnika i drugih prekritelja zakona i propisa.
To je taj sveobuhvatni karakter prava kod muslimana, to nas
je i podstaklo da tako dugo govorimo o ovoj nauci.
ISTORIJA 1 SOCIOLOGIJA
Doprinos muslimana istorijskoj nauci je kapitalan, posebno u
dvije bitne take u ovoj nauci: utvrivanje autentinosti dokumenata
i prikupljanje i ouvanje najraznolikijih pojedinosti. Roen u punom
svjetlu istorijskog doba, islam nema potrebe za legendama i
pretpostavkama u svojoj vlastitoj istoriji. to se tie podataka o
drugim narodima, svaka pria je dobila vrijednost koju je
zasluivala; ali tekua istorija islama je zahtijevala, zbog svoje
cjelovitosti tokom godina, povremenu kontrolu. Dokazivanje putem
svjedoka je bilo nekada koriteno iskljuivo u sudovima. Muslimani
su ga primijenili i u istoriji: za svaku donesenu priu, traili su
posvjedoenje. Ako je u prvoj generaciji poslije dogaaja bio
potreban jedan vjerodostojan svjedok koji je prisustvovao dogaaju,
ve u drugoj generaciji bilo je obavezno da se navedu dva sukcesivna
izvora informacija (ja sam uo od x-a kako je ovaj u toj i toj situaciji
doivio taj i taj dogaaj).
U treoj generaciji bie potrebna tri izvora, i tako redom.
Ovi iscrpni izvjetaji su pruali mogunost da se provjeri
istinitost lanca sukcesivnih izvora, pozivajui se na biografske
leksikone koji ne govore samo o karakterima pojedinih linosti ve
193
navode i imena njihovih uitelja i njihovih najvanijih uenika. Taj
nain dokazivanja je koriten ne samo o injenicama iz ivota
Boijeg Poslanika, nego i u prenoenju raznih informacija iz
generacije u generaciju, a esto i u prenoenju raznih anegdota koje
su prepriavane samo radi zabave.
Biografski leksikoni su jedna od karakteristika istorijske
literature kod muslimana: piu se leksikoni prema zanimanjima,
prema gradovima i pokrajinama, prema stoljeima, itd. Velika
vanost pripada i rodoslovima, naroito kod Arapa. Poznati su i
izvjetaji o roacima stotina i hiljada vanijih linosti. To je bilo
veliko olakanje za onoga koji je istraivao uzroke dogaaja.
to se tie istorije u doslovnom smislu, znaajna crta hronika
je njihova univerzalnost. Taberi, na primjer, jedan od najstarijih
muslimanskih istoriara, nije poeo svoje opsene analize samo
stvaranjem svemira i istorijom Adema ve je govorio i o svim
narodima poznatim u njegovo vrijemc, posao koji su sa jo veom
strau nastavili da vre njegovi sljedbenici: Mes'udi, Miskavejh,
Said el-Andaluzi, Raidudin Han i drugi. Interesantno je primijetiti
da svi ti istoriari, poevi od Taberije, svoja djela poinju
razmatranjem o shvatanju vremena. Ibn Haldun ide vrlo daleko u
sociolokim i filozofskim studijama u svom uvenom djelu
Prolegomena (El-Mukaddima), za opu istoriju.
U toku prvog stoljea po hidri poele su se razvijati dvije
grane istorije: islamska istorija, poeta sa ivotom Boijeg Poslanika
i nastavljena u vrijeme halifa i neislamska istorija, koja se odnosi
kako na predislamsku Arabiju, tako i na strane zemlje, kao Iran,
Bizant, itd. Kasnije e se ove dvije grane spojiti u jednu, kako to
vidimo jasno u istoriji svijeta od Raidudin Hana, koja je veim
dijelom ostala neobjavljena, a sastavljena istovremeno u dvije
verzije: arapskoj i perzijskoj. Ovaj autor sa podjednakim
poznavanjem govori o Boijim poslanicima, halifama, papama,
vladarima Rima, Kine, Indije, Mongolije, itd.
GEOGRAFIJA I TOPOGRAFIJA
194
Praksa hodoaa Meke i potrebe trgovine utjecali su da se
rano postavi problem komunikacije kroz prostrano muslimansko
carstvo. Svaki put kad bi glasnik odlazio sa nekom porukom - od
Turkestana do Egipta, to je bio svakodnevni dogaaj - halifa Omer
bi ga dao najaviti u prijestonici da bi svi koji ele uputiti pisma mogli
da koriste slubenog glasnika. Upravitelji pota su pripremali
program i marrutu, to je uvijek bilo popraeno manje ili vie
detaljnim istorijsko-geografskim opisom svakog od mjesta, ija su
imena bila napisana abecednim redom. Ti geografski opisi doveli su
postepeno do naunih studija. Na arapski je prevedena Ptolomejeva
geografija kao i mnoga indijska djela. Prie putnika su svakodnevno
poveavale ve steeno znanje. Poznat je odgovor Ebu Hanife
jednom mu'tezili kada ga je ovaj upitao gdje je centar zemlje:
Upravo tamo gdje ti sjedi! Taj odgovor vai samo uz
pretpostavku da je zemlja okrugla. Najstarije muslimanske karte
predstavljale su zemlju u krunom obliku, kao na primjer ona od Ibn
Havkala (oko 975.), ija je kategorija omoguavala lahko utvrivanje
svih mediteranskih zemalja kao i zemalja Bliskog Istoka. Karta
Idrisija raena za Rodera od Sicilije iznenauje svojom velikom
tanou (autor je poznavao izvore Nila). Podsjetimo da su arapskomuslimanske karte postavljale jug gore, a sjever dole. Prekomorska
putovanja su iziskivala upotrebu tabela geografske duine i irine,
kao i astrolabe i druge navigacione instrumente. Hiljade
muslimanskih novanica naenih u iskopinama Skandinavije, Finske,
Rusije, Kazana itd., jasno pokazuju komercijalnu aktivnost voda
muslimanskih karavana u srednjem vijeku. Ibn Medid, koji je
kormilario na brodu Vaska de Game do Indije, ve tada je spominjao
kompas kao dobro poznatu stvar. Muslimanski mornari nas zauuju
svojom spretnou, putujui jedrenjacima od Basre (u Iraku) do
Kine. Rijei admiral, arsenal, kabl, muson, carina (douane), tarifa,
koje su izvorno arapske, govore sasvun jasno o uticaju muslimana na
modernu zapadnjaku civilizaciju.
ASTRONOMIJA
195
Astronomija ima veliki udio u nezaboravnom doprinosu
muslimana. Ne samo to i danas mnoge zvijezde u evropskim
jezicima imaju arapska imena, nego je i Ibn Rud (Averoes) otkrio
postojanje pjega na sunevoj povrini. Reforma kalendara koju je
izvrio Omer Hajjam prevazilazi po savrenstvu reformu
gregorijanskog kalendara. Predislamski arapski beduini su imali
razvijena astronomska znanja, ne samo za potrebe nonih putovanja
kroz pustinju nego i za predvianje vremena (kia i sl.). Desetine
knjiga 'El-Enva koje sadre arapsko znanje na ovom polju, kazuju
nam dovoljno o tome. Kasnije se prevode sanskritska djela, grka,
itd. Uporeivanje suprotnih podataka iziskivalo je nove oglede i
strpljiva istraivanja. Opservatorije su nicale svuda. Za vrijeme halife
Memuna izmjeren je opseg zemlje sa stepenom tanosti koji
iznenauje. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku sunca,
o sutonu, o dugi, o sunevoj koroni, a naroito o Suncu i Mjesecu i
njihovim kretanjima.
PRIRODNE NAUKE
Karakteristina crta ove vrste islamske nauke je u tome to je
teite stavljeno na oglede i istraivanja, slobodne od predrasuda.
Islamska metoda je bila zaista zaudujua. Naunici su poinjali
svoja istraivanja pripremom rjenika tehnikih izraza, koje su
nalazili u svom vlastitom jeziku. Sa izuzetnim strpljenjem oni su
pretraivali sve knjige poezije i proze i iz njih preuzimali svaki
tehniki termin koji je zatim bio klasificiran prema materiji:
anatomija, zoologija, botanika, astronomija, minerologija, itd. Svaka
nova generacija bi preispitivala radove svojih prethodnika da bi
dodala neto novo. Ti jednostavni spiskovi rijei, sa knjievnim
opaskama i anegdotama, predstavljali su neizmjernu vrijednost tek
kada su poeli prevodilaki poslovi; bili su rijetki sluajevi da je
upotrebljavana neka strana rije u arapskom jeziku.
Botanika je u tom pogledu vrlo karakteristina. Izuzev imena
nekih biljaka, koje nisu rasle u muslimanskom svijetu nije bilo ni
jednog naziva stranog porijekla: uvijek je pronalaen u arapskom
196
jeziku. Botanika enciklopedija od Dinaverija (umro 899.) u est
velikih tomova, sainjena je ak prije nego to je na arapski
prevedeno prvo grko djelo o botanici. Silberg je rekao: Poslije
hiljadu godina istraivanja, sva grka botanika se nalazi u djelima
Dioskorida i Teofrasta; ali prvo muslimansko djelo (od Dinaverija) iz
ove oblasti, prevazilazi ih po nivou i iscrpnosti.6 Dinaveri je
opisivao ne samo izgled biljke nego i njene hranljive kvalitete,
farmakoloke i druge osobine; on ih je klasificirao, govorio o
njihovim postojbinama, itd.
MEDICINSKA NAUKA
Medicina je kod muslimana takoer uinila veliki napredak u
anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica, obuavanju medicinskih
kadrova (koji su prolazili razliite ispite prije nego to su poinjali
praktini rad). Zahvaljujui mnogim graninim mjestima sa
Vizantijom, Indijom, Kinom, itd., muslimanska medicina se
formirala kao sinteza svjetskih nauka, postavljena na opitima i
razvijena putem vlastitog doprinosa. Djela Er-Razija i Ibni Sinaa i
drugih ostala su sve do najskorijeg vremena temelj itave medicine,
ukljuujui i zapadnu. Danas se zna da je tada bila poznata
cirkulacija krvi (zahvaljujui radovima Ibni Nefisa).
OPTIKA
Optika naroito duguje islamskoj nauci. Postoji Knjiga o
zracima od Kindija, koja je ve uveliko bila ispred grke nauke o
ogledima za stvaranje plamena. Zatim dolazi Ibn al-Hejsem (Alhazen
6
On doslovno kae: U svakom sluaju zauujue je da nam itava botanika

literatura antikog svijeta prua samo dva primjera slina naoj knjizi (od
Dinaverija). Kako to da su muslimani mogli, u tako ranom periodu svoga literarnog
ivota, dostii nivo takvih genija kao to su bili grki i ak ih nadmaiti u ovom
poedu (Zeitschrift fuer Assyriologie, Strassburg. od 24,25,1910-1911, vidi vol.
XXV, 44).
197
- 965. g.) koji je zaslueno ostao slavan. Kindi, Farabi, Ibni Sina,
Biruni i drugi predstavnici islamske nauke ne zaostaju ni za jednom
od velikih imena u istoriji nauke.
MINERALOGIJA, MEHANIKA I SL.
Mineralogija je privlaila panju naunika, koliko u
medicinske svrhe, toliko i zbog poznavanja dragog kamenja koje je
bilo vrlo traeno od vladara i bogataa. Djela Birunija i drugih jo su
upotrebljiva na tom polju.
Ibn Firnas je izumio spravu za letenje. Poginuo je nesretnim
sluajem ne ostavljajui nasljednika koji bi nastavio i usavrio
njegovo djelo. Drugi naunici su pronali sprave za izvlaenje
nasukanih brodova i za upanje drvea velikih dimenzija.
U oblasti istraivanja mora napisana su mnoga djela o ribama
i o obradi bisera.
ZOOLOGIJA
Prouavanje ivota divljih ivotinja i ptica privlailo je
oduvijek arapske beduine. Dahiz je napisao veliko djelo o ivotu
ivotinja i ve tada on govori o razvoju vrsta, temi koju su kasnije
razradili Miskavejh, Kazvini, Damiri i drugi.
HEMIJA I FIZIKA
Kur'an stalno ponavlja zahtjev muslimanima da razmiljaju o
stvaranju svemira i da prouavaju kako su nebo i zemlja podreeni
ovjeku. U islamu nikada nije bilo sukoba izmeu vjerovanja i
razuma. Stoga su jo vrlo rano muslimani preduzimali sve ozbiljnija i
ozbiljnija prouavanja na podruju hemije i fizike, Takva djela se
pripisuju ve Halidu ibn Jezidu (umro 704.) i Daferu es-Sadiku
(umro 765.); a njihov uenik Dabir ibn Hajjan (oko 776.) ostao je
198
slavan stoljeima. Karakteristina crta njihovog rada bilo je objektivno eksperimentisanje. Svojim posmatranjima oni su sakupljali
ogroman broj injenica. Pod njihovim utjecajem i stara alhemija se
preobrazila u nauku iskljuivo zasnovanu na injenicama koje se
mogu dokazati. Dabir je poznavao hemijske procese kalcinacije i
redukcije. On je takoer razradio metode evaparacije, sublimacije,
kristalizacije, itd. Razumije se da je na tom polju ljudskog znanja
bilo potrebno prvo raditi sa strpljenjem kroz generacije, da bi se to
kasnije moglo koristiti. Latinski prijevodi djela Dabira i drugih
mogu da pokau koliko moderna nauka duguje muslimanskim
naunicima i kako svoj razvoj moe da zahvali prvenstveno arapskoislamskoj metodi eksperimenta, daleko prije nego spekulativnoj
metodi Grka.
MATEMATIKA
Matematike znanosti su sauvale neizbrisive tragove
arapskog doprinosa. Rijei algebra, zero, cifra, ifra, itd., arapskog su
porijekla. Imena El-Havarizmi, Omer Hajjam, Biruni i druga, ostae
isto tako poznata kao to je ime Euklida ili ime indijskog autora
Sidhante, itd. Grci nisu poznavali trigonometriju. Zasluga za njeno
otkrie pripada muslimanskim matematiarira.
Ukratko, muslimani su se bavili svojim poslovima, sve dok
velike nesree nisu pogodile dva njihova glavna intelektualna centra:
Bagdad na istoku i Kordovu-Granadu na zapadu. Ne samo da su ta
dva grada bila, jedan za drugim, osvojeni od barbara, nego su i, na
nesreu nauke, spaljene biblioteke sa stotinama hiljada rukopisa.
Pokolji nisu potedili ni naunike. Ono to je stvarano stoljeima,
uniteno je za nekoliko dana. Za vraanje izgubljenog trebala su nova
stoljea rada i materijalni uslovi. Sem toga, veliki duhovi i plemeniti
karakteri ne stvaraju se po narudbi: oni su dar i blagoslov Boiji; a
ako su oni pri tome i zapostavljeni umjesto da vode rije u jednom
drutvu, ako su dakle morali ustupiti mjesta loim i glupim ljudima,
to je tragedija vie, koju naalost esto susreemo.
199
UMJETNOST
Kao i u nauci Kur'an ja zasluan i za razvoj umjetnosti kod
muslimana: recitovanje tekstova iz Kur'ana stvorilo je vjetinu
melodike Kur'ana; ouvanje kur'anskog teksta iziskivalo je
kaligrafiju; damije su zahtijevale arhitekturu i dekorativnu
umjetnost. Kasnije su se tome pridruile svjetovne potrebe bogatih
ljudi. U brizi za ouvanje ravnotee izmeu tijela i duha, islam trai
u svemu umjetnost, vodi prirodne talente pravim putem i pokuava
kod ovjeka razviti jednu potpunu harmoniju.
U Muslimovom Sahihu se moe proitati jedna interesantna
izjava Boijeg Poslanika: Bog je lijep i voli ljepotu. I jo jedna:
Ljepota u svemu! ak i ako morate ubiti, ubijte na lijep nain. Bog
esto govori u Kur'anu: Svjetiljkama smo ukrasili nebo ... (67:5)
ili: Da, mi smo uinili ono to je na zemlji nakitom njenim, da bi
zatim vidjeli ko je meu njima najbolji na djelu. (18:7), itd. Kur'an
propisuje: ... za vrijeme namaza lijepo se obucite ... (7:3)
Poznat je ovaj dogaaj iz ivota Boijeg Poslanika: Jednoga
dana on je primijetio da povrina jednog groba nije bila dobro
poravnana, pa je naredio da se to popravi, dodajui da to nee ni
pomoi ni tetiti mrtvome, ali da e izgledati prijatnije - za ive.
Smisao za lijepe umjetnosti uroen je kod ovjeka. Kao i za
svaki drugi prirodni dar, islam i za umjetniki talenat trai razvoj, ali
sa osjeajem mjere. Sjetimo se da je svako pretjerivanje, ak i u
muenju vlastitog tijela kao i u duhovnim vjebama, u islamu
zabranjeno.
Prvi minber u damiji napravljen za vrijeme Boijeg
Poslanika, imao je kao dekoraciju dvije kugle, sline jabukama, to je
male unuke Boijeg Poslanika zabavljalo. To je bio poetak
skulpture u drvetu kod muslimana. Kasnije primjerci Kur'ana su
ukraavani ivim bojama i voena je velika briga oko njihovog
poveza. Ukratko, islam ni u emu ne sputava umjetniki polet. Jedina
prepreka koju islam postavlja je zabrana prikazivanja ivotinjske
figure (ukljuujui i ljudski lik). Izgleda ipak da ta zabrana nije bila
apsolutna, nego da je Boiji Poslanik samo htio da iz odreenih
200
metafizikih, psiholokih, sociolokih i biolokih razloga usmjeri
matu umjetnika. ivotinjsko carstvo je najvii vidljivi izraz
stvaranja, nakon ega dolaze redom biljno i rudno. Trebalo je ast
stvaranja ostaviti Bogu a sa svoje strane zadovoljiti se drugim
objektima. Takvo je objanjenje koje su dali izvjesni metafiziari.
Jedan psiholog e misliti moda da, budui da prvo mjesto u
stvaranju dri ivotinjsko carstvo (sposobnost kretanja, kod ovjeka
sposobnost invencije), predstavljanje ivotinja za ovjeka predstavlja
dvostruko iskuenje, kome se on ne opire mnogo: iskuenje da se
smatra stvaraocem, dok je on samo proizvoda (npr. jedan grki
vajar je bio zaljubljen u svoju skulpturu) i iskuenja da pokuava
svom djelu dati duu i osobine kakvog boantva (istorija starog
vijeka i moderno oduevljenje za heroje, ampione i zvijezde). to se
tie biolokog gledita zna se da nekoritenje jednog talenta pojaava
druge koji se koriste: tako npr. jedan slijepac obino posjeduje
natprosjeno pamenje i osjeajnost. Kod uzdravanja od prikazivanja ivotinjske figure, u slikarstvu, reljefu, skulpturi, itd., dar
umjetnika e se mnogo snanije manifestovati na drugim poljima
umjetnosti. to se tie drutvenog aspekta tu nailazimo na strahovite
primjere zloupotrebe i izopaenja u vidu idolatrije, to se moe
smatrati pravim motivom zabrane. Meutim, ta zabrana ima i mnogo
izuzetaka: djeije igrake, ukrasi na jastucima i ilimima, naune
potrebe (anatomija, antropologija), potrebe sigurnosti i zatite (policija, identifikacija).
Istorija pokazuje da ta zabrana u likovnoj umjetnosti kod
muslimana nije ometala razvoj umjetnosti uope; naprotiv, ostale
umjetnosti su doivjele izvanredan polet. I sam Kur'an je zahtijevao
ljepotu i veliinu u gradnji damija. Damija Sulejmanija u
Istanbulu, mauzolej Tad-Mahal u Agri (Indija), palata Alhambra u
Granadi i druge graevine ne zaostaju iza slinih spomenika drugih
civilizacija, ni u arhitekturi ni u umjetnikoj obradi.
Kaligrafija je kao umjetnost jedna specijalnost muslimana.
Upotrebljava se u pisanju ili kao ornament na slikama ili muralima,
na tapiserijama, itd. Snaga i ljepota spomenika ove umjetnosti mogu
se samo vidjeti: nemogue ih je opisati.
Jedna druga umjetnost specijalno muslimanska, je uenje
201
kur'anskih stihova. Bez pratnje muzikih instrumenata, bez pisanja u
stihovima, Kur'anu je ipak posveivana velika panja u uenju jo od
vremena Boijeg Poslanika. Arapski jezik daje svojoj prozi jednu
melodinost koja nita ne zaostaje za rimovanim stihovima u ostalim
jezicima. Oni koji su sluali prave majstore kako ue ili izgovaraju
tekstove Kur'ana svaki dan po nekoliko puta prilikom namaza znaju
da ovo specifino umijee muslimana ima ari koje pripadaju samo
njemu.
Pa i muzika i svjetovne pjesme su, pod pokroviteljstvom
vladara i bogataa, zabiljeili svoj napredak kod muslimana.
Teoretiari, kao Farabi, pisci knjige Resail: Ihvan es-Safa, Avicena i
drugi nisu samo ostavili znaajna djela; oni su takoer doprinijeli
znaajnoj dopuni dostignua grke i indijske muzike. Oni su
upotrebljavali znakove za pisanje muzike, a u svojim djelima govore
i o mnogim instrumentima. Izbor melodije, stihova i instrumenata
prema potrebama i prilikama je bio stvar temeljnih prouavanja, u
ovisnosti od toga da li se radilo o radosti, tuzi, bolesti, itd.
Kad je rije o poeziji, evo jedne izjave Boijeg Poslanika:
Postoje stihovi puni mudrosti i razgovori koji imaju uinak magije.
Kur'an odbacuje nemoralnu poeziju. Muhamed a. s. se, slijedei ovaj
stav, okruio najboljim pjesnicima ukazujui im koji put da slijede i
kojih granica da se dre, razlikujui dobru i lou upotrebu tog
prirodnog talenta. Djela muslimanske poezije se susreu u svim
jezicima svih epoha; o njima nije ovdje mogue dati ni najsumarniji
pregled. Arap je uvijek kod kue kada je u pitanju poezija, o emu
svjedoe slijedei sinonimi: bejt istovremeno znai stih sa dva
polustiha i ator; misra, jedno atorsko krilo i istovremeno polustih;
sabab, atorski konopac i stopa (u stihu); vatad, atorski kolac i dio
stope u stihu, itd.
Ukratko, muslimani su dali na polju umjetnosti svoj doprinos,
izbjegavajui ono to je tetno i razvijajui ono to je poeljno,
nalazei u tome potpuno nove stvari. Njihov doprinos na ovom
podruju ne moe se vie ignorisati.
Usput moemo dati sljedee dvije primjedbe: 1) da muslimani
nisu imali svoju vlastitu kulturu - sveobuhvatnu i islamsku kulturu
koju im je tako intenzivno usadio Poslanik - njih bi bez sumnje
202
apsorbirale kulture onih koje su ovi muslimani tako lahko i tako brzo
bili potinili. 2) meu podanicima vanredno prostrane Islamske
drave bilo je naroda svih religija: krana, Jevreja, zaratustrovaca,
Sabejaca, brahmana, budista i drugih, od kojih je svako imao svoju
vlastitu kulturnu tradiciju. ak ako oni i nisu saraivali meusobno,
svi su saraivali sa muslimanima, svojim politikim gospodarima i
svaki je od njih izlagao svoje gledite muslimanima koji su tako bili
obavezni ne da oponaaju bilo koga od njih - poto je bilo ak i
kontradikcija u raznim znanstvenim pravcima - nego da ih sve
podvrgnu ispitivanju i stvore neku vrstu sinteze, u korist znanosti i
ovjeanstva.
203
Glava XIV
OPTA ISTORIJA ISLAMA
Istorija islama ve etrnaest stoljea predstavlja dio istorije
svijeta. Ovdje moemo oznaiti samo glavne linije te istorije i
spomenuti samo najvanije dogaaje.
ORTODOKSNE HALIFE
Godine 632. (11 po h.) Boiji Poslanik Muhamed a. s. je
umro. U toku protekle 23 godine on je uspio da formulie jednu vjeru
i izgradi sve dijelove jedne drave (koja je poela kao mala dravicagrad, da bi nakon deset godina ve obuhvatila itavo Arapsko
poluostrvo i dijelove Palestine i Iraka). Sem toga, on je iza sebe
ostavio jednu zajednicu od vie stotina hiljada ljudi, proetu
njegovim uenjem i sposobnou da nastavi rad koji je on bio
preduzeo.
Svjetovni uspjeh Boijeg Poslanika naveo je, pri kraju
njegovog ivota, neke pustolove da sebi pripisuju svojstvo Boijeg
Poslanika. U toku vie mjeseci poslije Muhamedove a. s. smrti,
glavni zadatak njegovog nasljednika Ebu-Bekra bio je da suzbije ove
varalice, kojima su neki ljudi, uvi za Muhamedovu smrt, prilazili.
U tom trenutku drava je ve bila u ratu sa Vizantijom, a
skoro i sa Perzijom: jedan muslimanski izaslanik je ubijen na
teritoriji Vizantije, i umjesto da izgladi ovaj incident, car je odbacio
prijedlog Boijeg Poslanika, pa ak poduzeo i vojnu intervenciju da
bi zatitio ubojice izaslanika od muslimanske kaznene ekspedicije.
204
to se tie Perzije, ve vie godina tu je bilo krvavih okraja izmeu
te zemlje i njenih arapskih protektorata. Izvjesna plemena, koja su
ivjela u tim protektoratima bila su prihvatila islam. Akti nasilja od
strane Perzijanaca nisu vie mogli proi a da ne stvore probleme
meunarodnog znaaja. Podsjetimo usput da su Vizant i Perzija, u to
doba predstavljali dvije vodee sile tadanjeg svijeta. to se tie
Arapa, oni su u oima svih bili jedna aica nomada bez vojne
organizacije i bez materijalnih sredstava.
Sa smjelou koja zadivljuje Ebu Bekir je poduzeo istovremeno rat protiv dvije svjetske sile. U prvim borbama muslimani
su zauzeli izvjesna granina podruja. Zatim je halifa poslao
izaslanstvo u Carigrad da bi se nalo neko mirno rjeenje, ali bez
uspjeha. Porazi komandanata Cezareje su uzbudili cara koji je poslao
nove trupe. Ebu Bekir je naao za pogodno da neke dijelove
muslimanske armije prebaci iz Iraka u Siriju. 634. godine je
zabiljeena nova pobjeda kod Ajnadina, blizu Jerusalema, i uskoro
druga kod Fila; tada je Palestina konano bila izgubljena za
Vizantiju. Stari halifa Ebu Bekir je umro tih dana, ali je njegov
nasljednik nastavio zadatak koji je naslijedio. Uskoro su Damask a
zatim i Emes na sjeveru Sirije otvorili svoja vrata muslimanima.
Neke injenice mogu pokazati zato su pokoreni primili muslimane
ne kao osvajae i neprijatelje, ve kao oslobodioce. Poslije
zauzimanja Emesa, posljednji Heraklijevi napori su prinudili
muslimane da privremeno napuste grad i neke druge predjele da bi se
pregrupisali. im je odluio o povlaenju, muslimanski komandant
je naredio da se svi porezi pokupljeni od nemuslimanskog
stanovnitva u cjelosti vrate narodu, jer, ako mu se vie ne moe
osigurati zatita onda nema pravo na njegove poreze. Nemojmo se
tada uditi to su pobijeeni sa suzama primili vijest da su njihovi
pobjednici prisiljeni da se povuku iza svojih granica. De Goeje nas
uvjerava: Stanje duhova u Siriji je zaista bilo vrlo povoljno za
Arape, to je bilo potpuno zaslueno, jer je blagost sa kojom su oni
postupali sa pobijeenima bila u otroj suprotnosti sa kukavikom
tiranijom dotadanjih gospodara (Vizantinaca). Poslije taktikog
povlaenja muslimani e se opet vratiti, jo jai a takoer i jo
omiljeniji.
205
Ni sudbina Perzije nije bila drugaija. Prvi napadi su imali za
cilj osvajanje Hire (danas Kufa) i jo nekih utvrenih mjesta.
Odlazak pojaanja za Siriju izazvao je u Iraku izvjesno zatije, ali
nekoliko mjeseci kasnije okraji su se ponovili i glavni grad Medain
(Ktesifon) bio je lahko osvojen. Car Jezderdid je pozvao u pomo
kineskog cara, kralja Turkestana i druge vladare. Pomo koju je on
primio nije mu pomogla ni u emu, a njegovi saveznici su pretrpili
velike gubitke.
U vrijeme vladavine Omera (634-644) muslimani su ve
vladali podrujima od Tripolija (Libija) do Balkha (Afganistan), i od
Armenije do Sinda i Gojrata (Indo-Pakistan), ukljuujui Siriju, Irak
i Iran. U vrijeme njegovog nasljednika Osmana (644-656) bili su ve
gospodari Nubije i sve do blizu Dongole. Muslimani su osvojili i
jedan dio Andaluzije (panija), a na istoku su preli Oksus da bi
zauzeli neke dijelove u Kini. Ostrva Kipar, Rodos i Kreta su u to
vrijeme bila u islamskom posjedu, a Carigrad je doivio prvu arapsku
opsadu. Jedva 15 godina poslije Muhamedove a. s. smrti, muslimani
su se proirili od Atlantika do blizu Pacifika, na povrini velikoj kao
Evropa. Ono to u ovom munjevitom osvajanju najvie iznenauje je
injenica da pobijeeni nisu bili nezadovoljni. To pokazuje fakat da
656. godina, kada su se pojavili. prvi graanski ratovi meu
muslimanima, nije bilo nikakvih unutranjih pobuna. Vizantijski car
vie nije mogao ni u emu da rauna na svoje ranije podanike i on se
zadovoljio novanom odtetom muslimanskog guvernera u Siriji, u
zamjenu za carevu neutralnost.
Bilo bi pogreno brzinu ovog osvajanja objanjavati samo
slabou vizantijskog i sasandiskog carstva, izmorenih u
meusobnim ratovima. U kakvom je omjeru ta slabost u odnosu na
snagu pobjednika Arapa koji nisu imali ni brojnost, ni opremljenost,
ni organizaciju, a ni druge materijalne uslove? Objanjenje se ne
moe nai ni u masovnim emigracijama, ni u nasilnom osvajanju,
ako se ima u vidu ogromna teritorija od Kine do panije, na kojoj se
nalazio rasut mali broj Arapa. Vidjeli smo da su uzroci ovih ratova
bili u stvari politiki: nije uope bila namjera da se vjera namee na
silu, budui da i sam islam to izriito zabranjuje. Istorija takoer
pokazuje da se u to vrijeme nasilje nije koristilo za preobraenje
206
pokorenih naroda. Motivi kao to je pljaka i ekonomski interesi jo
manje objanjavaju brzinu osvajanja. Ni promjena gospodara
posmatrana sa strane pobijeenih kao poboljanje, ne daje
objanjenja. Dokumenti iz onog vremena, pronaeni na papirusu u
Egiptu u posljednje vrijeme, pokazuju da su Arapi poreski teret u
Egiptu u mnogome olakali, to je sluaj i u drugim osvojenim
zemljama. Trokovi uprave takoer su bili smanjeni, zahvaljujui ne
samo skromnosti i jednostavnom ivotu Arapa, nego i potenju
muslimanskih funkcionera. Ratni plijen po islamu ne pripada
vojnicima, nego vladi koja ga dalje dijeli uesnicima ratnog pohoda
na nain propisan zakonom. Halifa Omer se esto divio potenju
vojnika i oficira, koji su predavali drago kamenje i druge stvari od
velike vrijednosti, koje bi se vrlo lahko mogle sakriti.
Zavrimo jednim hrianskim dokumentom iz tog vremena.
On sadri pismo nekog nestorijanskog biskupa jednom od svojih
prijatelja (Assemani, Bibl. Orient., III, 2, str. XCVI): Ovi Taiti
(Arapi) kojima je Bog u nae vrijeme dodijelio dominaciju, postali su
nai gospodari; ali oni ne suzbijaju hriansku vjeru; oni tite nau
vjeru, potuju nae sveenike i svete ljude i daruju nae crkve i
manastire.
EMEVIJE
Poslije smrti treeg halife islamski svijet je uao u period
unutarnjih borbi za vlast, koje su trajale skoro dvadeset godina. Pola
tuceta vladara izmijenili su se za to vrijeme na elu drave.
Dolaskom Abdulmelika (685-705) vlada se uvrstila i novi talas
osvajanja je poeo. Maroko i panija, na jednoj strani, a sjeverna
Indija i Transoksijana na drugoj strani, pripojeni su muslimanskim
podrujima. Bordo, Narbon i Tuluz (u Francuskoj) pali su takoer u
muslimanske ruke. Prijestonica drave premjetena je iz Medine u
Damask. Ali kada je grad Boijeg Poslanika ustupio svoje mjesto
jednom, do nedavno vizantijskom gradu, i vjerski ar je ustupio
mjesto profanim tenjama. Nije nedostajalo ni luksuza i rasipnitva,
ni nepravde sa pobunama koje su bile njihov rezultat; ali nije
207
nedostajalo ni novih intelektualnih i drutvenih podviga. Privreda je
uzela veliki zamah; medicina je posebno bila predmet staranja vlade
koja je preduzela prevoenje na arapski jezik mnogih stranih djela,
grkih i drugih. Kratka vladavina Omer ibni Abdulaziza (817-820)
bila je posebno briljantna: monogamista, taj halifa je svojom pobonou obnovio vrijeme Ebu Bekira i Omera. On je dao revidirati
sve ranije popise konfiskacija, da bi zatim dobra vratio njihovim
stvarnim vlasnicima ili zakonitim nasljednicima. Ukinuo je
neopravdano uvedne poreze. Iao je ak dotle da je naredio da se
napuste neki gradovi koje su muslimanski vojnici nasilno zauzeli.
Rezultat je bio zauujui: u poetku ove dinastije prihodi Iraka, na
primjer, iznosili su 100 miliona dirhema, da bi pali na svega 18
miliona za vrijeme sljedeeg vladara Omera II, a ve pod narednim
oni su se popeli na 120 miliona. Vjerska gorljivost Omera II tako je
oduevila kraljeve Sinda da su i oni prihvatili islam. Interesovanje za
prouavanje vjere ponovo je dobilo polet a pojavila se i itava
plejada uenjaka koji su u krilu muslimanske zajednice stvorili
smisao za nauku. Eliminisanje korupcije mnogo je uticalo na
poboljanje dravne uprave.
Meu arhitektonskim spomenicima iz tog vremena treba
spomenuti kupolu sagraenu 691. godine na stijenama Jerusalema.
Ruevine i ostaci drugih spomenika u Damasku i drugdje pokazuju
zamah ranog doba kod muslimana na tom polju. Postoje dokazi i o
nagom razvoju muzike u to doba; ali poto notni znaci u to vrijeme
jo nisu bili utvreni, teko je danas dati blie informacije o ovoj
temi. Dvije velike sekte unutar muslimana, sunije i iije, potiu
takoer iz tog doba. One su nastale iz jednog politikog pitanja: da li
se nasljednici Boijeg Poslanika trebaju postavljati putem izbora ili
se oni moraju, po nasljednom pravu, birati meu njegovim najbliim
rocima? Poto je za sunije ovo predstavljalo vjersko pitanje dolo je
do rascjepa koji je prouzrokovao graanske ratove. Jedna od tih
pobuna je dokrajila dinastiju Emevija, koja je poev od 750. godine
svoje mjesto ustupila dinastiji Abasija. Danas meu muslimanima
ima oko 10% ija, sav ostatak sainjavaju sunije ako ne raunamo
jednu sasvim malobrojnu sektu, haridije, koja je nastala u isto
vrijeme.
208
ABASIJE
Dolazak na vlast dinastije Abasija se podudara sa prvim
politikim rascjepom unutar dotle jedinstvenog svijeta muslimanskih
zemalja. Carstvo se najprije prepolovilo, a zatim se podijelilo na
bezbroj samostalnih drava. Kordova (panija) je prerasla u poseban
rivalski hilafet, koji je sve do svog pada 1492. godine ostao odvojen
od istonog hilafeta, gdje je Bagdad zamijenio Damask, kao nova
prijestonica.
Istorija Abasija nije poznata po velikim osvajanjima, ako se
izuzmu neki poduhvati regionainih kneeva koji su bagdadskog
halifu priznavali svojim suverenom, ali ipak nisu ni u emu ovisili o
njemu, kako u vanjskoj politici, tako ni u unutranjoj upravi. Ovdje
se neemo baviti istorijom indijskog kontinenta o kojem emo
govoriti u jednom odvojenom poglavlju. Odnosi sa Vizantijom bili
su sve krvaviji i grko carstvo je moralo konano napustiti Malu
Aziju i zadovoljiti se za jo neko vrijeme svojim posjedima u Evropi.
Abasije su poeli sa praksom unajmljivanja plaenika,
porijeklom Turaka, koji su sa sobom donijeli poetke feudalizma i
daljnje osamostaljenje provincija: tu nailazimo na dinastije
guvernera. Po prilici jedan vijek po dolasku na vlast abasidske halife
prenesoe postepeno svoje prerogative na te centrifugalne
guvernere. Malo po malo njihov stvarni suverenitet se svede na
unutranjost njihovih palata, dok je sve ostalo dolo pod nadzor
emira, od kojih je najmoniji konano zauzeo prijestonicu. U tom
razvoju halifske vlasti nailazimo na interesantne razlike u odnosu na
razvoj papske moi. Papa je u poetku bio bez ikakve politike vlasti,
zatim je postepeno ta vlast rasla, sve do stvaranja Svetog Rimskog
Carstva kada je papa postao moniji od cara, da bi je isto tako
postepeno ponovo izgubio. Halife su poeli kao moni vladari,
kasnije su dijelili vlast sa sultanima, a konano su postali
reprezentativne figure i nominalni suvereni bez ikakvog utjecaja.
Za vrijeme Abasija i guverner Tunisa je bio pozvan da
intervenie u graanskim ratovima na Siciliji. On je zauzeo ne samo
209
taj otok nego i veliki dio Italije, stigavi do zidina Rima, uvrstio se
na jugu Francuske i u jednom vanom podruju vajcarske. On je
pripadao dinastiji Aglebija koje su, oito nasilno, zamijenili Fatimije.
Ovi, pripadnici sekte iija, su zatim preli u Kairo gdje su osnovali
jedan rivalski hilafet. Iako su to, uzeto u cjelini, bili prosvjeeni
vladari, jedan od Fatimija je u momentu ludosti oskrnavio sveta
hrianska mjesta u Jerusalimu. Taj postupak je proizveo snanu
reakciju u Evropi, pa su pape poeli propovijedati sveti rat protiv
islama. Slijedila je serija krstakih ratova koji su okrvavili Istok i
Zapad u toku dva vijeka. U vrijeme prvog krstakog rata Fatimije su
napustili Palestinu, a nevini su postali rtve fanatizma osvajaa. ta
vie, Fatimije sklopie savez sa krstaima protiv zemalja Levanta.
Kurdi i Turci su sve vie zamjenjivali Arape u borbama protiv
Zapada. Salahudin (Saladin), muslimanski heroj u vrijeme drugog
krstakog rata, nije samo protjerao Evropljane iz Sirije i Palestine,
nego je zbrisao i Fatimije u Egiptu. Salahudin i njegovi nasljednici u
Egiptu su priznavali hilafet u Bagdadu, ali ovaj nikada nije uspio da
povrati svoju politiku mo, koja je bila podijeljena na mnotvo
malih dravica. Neke od njih uspjele su da proire granice islamske
drave.
921. godine kralj Bulgara (predio oko Kazana na rijeci
Volgi u Rusiji) je zatraio od Bagdada da mu se poalje jedan
muslimanski misionar. Tamo bi upuen Ibn Fadlan. Po prii, zaista
zanimljivoj, koju imamo o njegovom putovanju, izgleda da je kralj
prihvatio islam i da je stvorio jedno islamsko ostrvce na ovom
neislamskom podruju. Islamizacija Kavkaza i susjednih oblasti
nastavila je da se odvija polahko.
INDIJA
Osvajanjem Indije je poela dinastija Gaznavija iz Afganistana. Poslije nekoliko dinastija, koje su se zadovoljile sjeverom
zemlje, Kiljiti su se uputili na jug. Jedan crni komandant, Malik
Kafur, dospio je u jednom briljantnom pohodu do rta Komorina; ali,
tek kasnije e juna Indija doekati stvaranje islamske drave na tom
210
podruju. Ipak, najslavniji vladari u Indiji su bili Veliki Moguli
(1526-1858). U toku dugog vremena oni su vladali skoro cijelim
podrujem ove prostrane zemlje i ubrajani su u velike u svijetu.
Njihova centralna vlast poela je u XVIII vijeku da slabi u korist
guvernera provincije, ali tek 1858. su ih Britanci konano istisnuli,
da bi pripojili tri petine zemlje britanskoj kruni. Ostalo su meu
sobom podijelile domorodake drave, od kojih su neke bile
muslimanske. Te samostalne dravice su sauvale indo-muslimansku
kulturu sve do dananjih dana. Jedna od njih, Hajderabad, u centru
Indije, velika kao Italija i sa vie od 20 miliona stanovnika, naroito
privlai nau panju svojom reformom islamske nastave: njegov
univerzitet zapadnjakog tipa sastoji se od deset fakulteta meu
kojima je i fakultet islamskih nauka. Na svim stupnjevima i na svim
fakultetima uilo se na domaem, urdu jeziku i pisalo arapskim
slovima. Arapski jezik, fikh (islamsko pravo) i hadis (podaci o ivotu
i rijeima Boijeg Poslanika) bili su obavezni predmeti, uz engelski,
matematiku i druge predmete moderne nastave. Na univerzitetu,
studenti islamskog fakulteta su izuavali ne samo engleski jezik na
visokom strunom nivou, nego i arapski kao i druge isto islamske
predmete. Sem toga postojale su i uporedne studije: sa fikhom se
uporedo prouavala moderna pravna nauka, sa kelamom istorija
zapadne filozofije, sa arapskim jezikom hebrejski ili jedan od
evropskih jezika, posebno francuski ili njemaki. Dok su uenici
spremali svoje radove, dobivali su dvojicu mentora: profesora sa
fakulteta za teologiju i jo jednog prema prirodi zadatka, sa fakulteta
knjievnosti ili prava. Ovo je prualo mogunost da se paralelno, na
istom predmetu, prouavaju injenice o islamu i zapadna moderna
shvatanja. Nakon trideset godina rada i izvanrednih rezultata, od tih
kulturnih napora ostale su samo uspomene. Jer, kada su Britanci
zauvijek napustili zemlju 1947. godine, dijelei je na muslimanski
Pakistan i nemuslimanski Barat, ovaj posljednji je ukljuivao ne
samo svoje susjedne domorodake drave, nego ih je ak
dezintegrirao i ukljuivao u druge administrativne kombinacije,
stvarajui jezike narodnosti.
Vratimo se na nau glavnu temu. Pasivan posmatra,
bagdadski halifa, asistirao je estim pobunama provincija: dravni
211
udari su ih dijelili na dva ili vie dijelova ili, naprotiv, ujedinjavali ih
pod jednom rukom, mijenjajui guvernere. Ipak, rijetko se deavalo
da su nemuslimani zauzimali muslimansku zemlju. Istai emo samo
sluaj Selduka. Kada su se pojavili u XI vijeku, oni su brzo pokorili
ne samo centralnu Aziju, nego su doli i do granica Male Azije.
Poslije nekoliko generacija sjajne vladavine, oni su ustupili velikim
dijelom svoje mjesto onima koje mi nazivamo otomanski Turci. Ovi
posljednji su preli Bosfor da bi zatim proirili svoju oblast sve do
zidina Bea. Njihov glavni grad je najprije bio Konja, zatim Carigrad
(Istanbul) i sada, Ankara. Njihovo povlaenje, poeto u XVIII
stoljeu naputanjem Evrope, zavreno je 1919. godine kada su
izgubili sve posjede u prvom svjetskom ratu. Povoljni meunarodni
dogaaji omoguili su ipak Turskoj da se razvije u republiku, isprva
krajnje nacionalistiku i laiku, ali koja se, budui demokratska, sve
vie prilagoava vjerskim osjeanjima naroda, koji je duboko
islamski. U esnaestom stoljeu Otomansko Carstvo se u Evropi
prostiralo do Austrije, u Africi do Alira, a u Aziji od Georgija pa do
Jemena, prolazei kroz malu Aziju i Mezopotamiju. Neki od njihovih
starih islamiziranih posjeda su danas nezavisne drave; neke su pale
pod sovjetsku vlast, dok su se one sa nemuslimanskom veinom
potpuno odvojile od Turske.
U XIII vijeku jedan dio Tatara jo nije bio prihvatio islam.
Hulagu, koji ih je predvodio, ne samo to je usput pobio stotine
hiljada muslimana, nego je 1258. godine razorio prijestonicu Bagdad.
Ipak, njegova vojska je potuena u Palestini od Bajbera,
muslimanskog kralja Egipta. Hulagu je poduzeo jo jednu ofanzivu,
sklopivi savez sa krstaima, ali bez uspjeha. Ovaj dogaaj oznaava
poetak opadanja muslimanske civilizacije i poetak razvoja
zapadnjake. Jo i u naem, XX vijeku, muslimani su u zaostajanju
na ovom polju u poreenju sa Amerikancima i Evropljanima. Treba
naglasiti da je napor muslimanskih mistika da pridobiju varvarske
Tatare uskoro uspio. Kada su islamizirani, oni se nisu samo borili za
islam, nego su i kolonizirali mnoge zemlje istone Evrope. Jo i
danas ima njihovih tragova u vidu islamskih zajednica Finske,
Litvanije, Poljske, SSSR-a, itd.
212
ANDALUZIJSKI HILAFET
Kako smo naveli ranije, u vrijeme dolaska dinastije Abasija
na vlast, panija se odvojila od muslimanskog Istoka. Tek poslije
gotovo 1000 godina, 1492. godine, poljednje tragove muslimanskog
carstva unitie ovdje hriani Kastiljanci. Ova duga vladavina bila
je za paniju ne samo period velikog napretka, nego posebno izvor
ugleda: muslimanski fakulteti panije nisu prestali da privlae
studente sa sve etiri strane Evrope. Ostaci muslimanske arhitekture,
jo uvijek vidljivi na Pirinejskom poluostrvu, pokazuju zadivljujui
napredak uinjen na ovom polju. Poslije vojnog poraza muslimani su
doivjeli krvava progonstva od hrianskih misionara. Pored toga,
oni su morali gledati i masovna unitavanja biblioteka, kada su
spaljene stotine hiljada rukopisa. To je bilo prije pronalaska
tamparije. teta je bila nenadoknadiva.
ISTOK I JUGOISTOK AZIJE
Kina nije nikada doivjela muslimansku politiku vlast.
Doavi u sjevernu Aziju, muslimani su islamizirali provinciju SinKjang i vjerojatno preko mora, stigli do provincije Jun-Nan. Oni su
tu imali privremene kneevine, ali zahvaljujui naroito
miroljubivom djelovanju muslimanskih misionara, mnogi milioni
Kineza i Tibetanaca primili su islam. Meutim, velika veina Kineza
je ostala jo uvijek van monoteistike vjere islama.
Sasvim drugaija je istorija jugoistone Azije. U ovim
posljednjim stoljeima ovdje su svraali muslimanski trgovci sa juga
Arabije i sa juga Indije. Zahvaljujui njihovim nastojanjima,
islamizirano je ne samo Malezijsko poluostrvo, nego i hiljade drugih
ostrva u novom regionu. Islam je preovladao ne samo u Indoneziji
nego takoer i na junim ostrvima Filipina. Podijeljeno na veliki broj
dravica, ovo podruje su malo po malo podjarmili Evropljani,
uglavnom Englezi i Holanani. Poslije vie vijekova strane
vladavine, Indonezija (sa 70 miliona muslimana) je dobila svoju
213
nezavisnost. Malezijsko poluostryo je povratilo svoj suverenitet u
okviru Britanskog Komonvelta.
AFRIKA
Sjeverna Afrika od Egipta do Maroka pripojila se islamskoj
teritoriji vrlo rano. Za ostatak ovog kontinenta istorije su razliite i
variraju od podruja do podruja. Istona Afrika je, naravno, bila
prva koja je, zbog blizine Arabije, primila islamski uticaj. Ovdje nisu
samo velika podruja prila islamu, nego su tu postojale i znaajne
muslimanske drave.
Zapadna Afrika je upoznala islam mnogo kasnije, ali su
energini napori nekih vladara, svakako u skladu sa domaom
kulturom toga vremena, pridobili vjeri velike dijelove ovoga
podruja. Ovdje tokom vijekova nalazimo prava muslimanska
carstva. Po rijeima arapskih hroniara odavde potiu moreplovci
koji su prvi otkrili put za Ameriku, a posebno i put za Brazil. Prvi
Evropljani pod Kristoferom Kolumbom i njegovim nasljednicima
nali su tamo crne stanovnike. Uprkos unitenju istorijskih
dokumenata, ima osnova vjerovanju da su ne samo muslimani crne
Afrike, nego i Berberi uestvovali u kolonizaciji Amerike. Na ovo
ukazuje i naziv Brazil, s obzirom na to da je Birzalah ime jednog
velikog dobro poznatog berberskog plemena i da se lanovi toga
plemena zovu zajednikim imenom Brazil. Ta rije, meutim nije ni
brazilijanska ni evropska. Poznat je slian sluaj sa otokom Palma
meu Otocima sree (Kanarsko otoje u Atlanskom okeanu) koja se
nekada zvala Bene Hoare, po imenu jednog drugog berberskog
plemena Beni Huara, to potkrepljuje pretpostavku o Brazilu. Ovi
afriko-ameriki odnosi pod muslimanima nastavljali su se sve do
pada muslimanske panije i poetka evropske kolonizacije Amerike
o emu govore mnoge istorijske injenice. Sama Afrika je pala pod
dominaciju evropskih sila: Francuske, Njemake, Portugalije, Belgije
i dr. Mnogi predjeli nisu nikada upoznali muslimansku vladavinu, ali
se islam ovdje neprekidno irio sve do dana dananjeg, uprkos
snanom protivljenju zapadnih vlada, i njihovih marioneta.
214
Sa nedavnom dekolonizacijom veina zemalja sa islamskom
veinom su postale nezavisne, iako su neke od njih podvrgnute
tiraniji nemuslimanskih diktatura i progona. Druga podruja se kreu
prema sve veoj autonomiji.
DANANJI SVIJET
Od Indonezije pa do Maroka ima vie od trideset muslimanskih drava koje su lanice OUN. U Evropi imamo Tursku i
Albaniju a u SSSR-u postoji niz muslimanskih republika, ija
autonomija - ini se - postepeno raste, ak i u pogledu muslimanske
vjere. Britanski Komonvelt pokazuje da ni povezivanje u grupu
nemuslimanskih drava ne ometa stvarnu samostalnost muslimanskih
lanica, uz uvjet da oni na kormilu imaju dovoljno inteligencije i
nesebinosti, da vie vole nacionalni interes od svoga vlastitog. Ako
bi panija, Francuska, SSSR, Indija, Kina omoguile svojim
islamskim zajednicama da se samostalno razvijaju, borba ne bi bila
neophodna, i svi bi mogli da ive u slozi i saradnji za dobrobit sviju.
Islam se danas uvrstio unutar svih glavnih rasa (izuzetak
predstavljaju ameriki crvenokoci). Muslimani koji govore arapski
jezik vani su naroito zbog toga to je njihov jezik rizniar izvorne
islamske nauke, prije svega Kur'ana i Hadisa. Indo-Pakistanci i
Malajo-Indoneani predstavljaju dvije najbrojnije etnike grupe.
Crna rasa ima taj znaaj to je sauvala svoju izvornu snagu.
Naunici kao profesor Tajnbi, odluno tvrde da vodstvo budue
ljudske civilizacije pripada crnim narodima. U toj rasi islam je stekao
mnoge pristalice, a poznata je gorljivost novih obraenika.
Broj muslimana u svijetu ne moe se nikada precizno utvrditi.
Ali, sasvim je oito da se etvrtina iii petina potomaka Adema i Have
okree prema Kabi (u Meki) da bi izgovorili: Allahur ekber.
215
Glava XV
SVAKODNEVNI IVOT MUSLIMANA
ROENJE
U vjeri koja nije rezervisana za jednu rasu ili jednu zemlju,
nego je upuena itavom ovjeanstvu, postoje dva naina da se
postane lan zajednice: dobrovoljni pristup i pristup bez svoje volje.
Dobrovoljni pristup zrelog ovjeka potpuno svjesnog svojih
postupaka i slobodnog u svom izboru zasniva se na onoj izjavi
jezika i potvrdi srca o kojoj je govorio Boiji Poslanik. Poslije
kupanja ili bolje tuiranja, s ciljem da se tijelo simbolino opere od
ljage neznanja, novi obraenik izgovara obino u prisustvu dva
svjedoka, sljedeu izjavu: Vjerujem da nema boga osim Allaha i
vjerujem da je Muhamed a. s. Boiji Poslanik (Ehedu en la ilahe
illellah ve ehedu enne Muhemmeder-resulullah).
Poslanik je imao obiaj da nove obraenike pita kako se zovu;
ako im je ime bilo iz nekog razloga nespojivo sa islamom, on ga je
mijenjao i dotinoj osobi davao novo prikladnije ime. Na primjer,
ako se neko zvao oboavatelj Kabe ili oboavatelj Sunca, ili
neuredna ili izgubljen, Poslanik nije doputao neko takvo ime.
U nae vrijeme novi obraenici obino uzimaju neko arapsko ime jer
arapski, maternji jezik Poslanika i Poslanikovih ena - koje su i same
nazivane majke vjernika - zasluuje da bude smatran maternjim
jezikom svakog muslimana.
Svaki musliman treba, bar kao drutvenu dunost, da zna
toliko arapskog jezika (najmanje alfabet) koliko je neophodno da
moe da ita kur'anske tekstove. Muslimanski obraenici su uvijek
216
pridavali vanost toj dunosti, pa su prilagoavali arapsko pismo
svojim nacionalnim jezicima: persijski, turski, maleanski, patu,
urdu i dr. Preporuljivo je, dakle, da novi obraenici i ovladaju
arapskim pismom da bi ga upotrijebili u svom sopstvenom
nacionalnom jeziku, bar za saobraaj meu muslimanima. Ovaj
savjet ima i praktini znaaj, jer arapsko pismo, budui snabdjeveno
svim znakovima za vokalizaciju, predstavlja najpreciznije pismo na
svijetu, daleko najsigurnije od svake neodreenosti; a da ne govorimo o njegovoj istinskoj dekorativnoj ljepoti.
Dodajmo usput i to da se znakovi za vokalizaciju upotrebljavaju samo kod moguih dvosmislenosti, ali ovdje navika
mnogo pomae.
to se tie pristupa bez sopstvene volje (roenjem), on
takoer ima svoju formu. Ako je dijete roeno u muslimanskoj
porodici, im je babica zavrila svoj posao, izgovara se ezan u desno
uho djeteta, a ikamet u lijevo uho. Tako je prvo to dijete uje i to je
njemu upueno potvrda vjere, poziv da oboava svog Stvaratelja koji
je i poziv na njegovu sopstvenu dobrobit, ukratko, podsjeanje na
pogodbu sklopljenu nekada izmeu njega i njegovog Stvaraoca, to
je spominje Kur'an (7:172): I kad je izveo tvoj Gospodar iz lea
Ademovih sinova njihovo potomstvo i uinio ih svjedocima protiv
samih sebe. Zar ja nisam va Gospodar? Rekoe: Da, mi
svjedoimo! - da ne biste rekli na Sudnjemu danu: Mi o ovome
nismo nita znali. Ezan ili poziv na salat glasi u prijevodu ovako:
Bog je najvei (ponoviti 4 puta), Ja vjerujem da je Muhamed a. s.
Boiji poslanik (2 puta), Nema boanstva osim Boga (jedanput).
Ikamet ili objava da je vrenje salata spremno za poetak glasi
ovako: Bog je najvei; ja vjerujem da nema boanstva osim Boga,
ja tvrdim da je Muhamed a. s. Boiji poslanik; ustani na salat, ustani
na spas; namaz poinje (dva puta); Bog je najvei, Bog je najvei,
nema boanstva osim Boga.
POETAK IVOTA
Kada se djetetu prvi put podree kosa, udjeljuje se siro217
masima srebro teine kose bilo u srebru ili u novcu iste vrijednosti.
Ako se moe rtvuje se i jedna ovca (kurban) za gozbu siromasima i
prijateljima.
Dob u kojoj se vri obrezivanje mukog djeteta nije ograniena ali se to obino praktikuje u ranijim godinama. Za odrasle
obraenike, obrezivanje se ne smatra obaveznim.
Kad dijete odraste za poetak kolovanja, obino poslije
navretka etvrte godine, organizuje se jedno porodino slavlje na
kome dijete prima svoju prvu lekciju. Pred djetetom se tada proui
prvih pet stihova 96-og poglavlja Kur'ana, koji su ujedno prvi ajeti
objavljeni nepismenom Poslaniku, a koji mu govore da ita i pie.
Trai se od djeteta da ih ponovi rije po rije. Evo tog teksta u
prijevodu:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
itaj u ime tvog Gospodara koji je stvorio, koji je stvorio
ovjeka od jedne kaplje krvi. itaj, jer tvoj Gospodar vrlo plemenit,
je Onaj koji je nauio ovjeka da se slui perom: On je nauio
ovjeka onome to on nije znao.
Kasnije, kada dijete bude za to sposobno, pokazuje mu se
kako se obavlja namaz, uei ga postepeno da napamet recituje
tekstove; o tome emo govoriti kasnije. Kad ono napuni sedam
godina roditelji trebaju primijeniti i kazne da se ono privikne na
namaz.
Post postaje obavezan, isto kao namaz, im dijete doe u
doba puberteta. U muslimanskim porodicama dijete se na to
privikava mnogo prije tog doba. Naime, to je velika radost i slavlje
kada djeak ili djevojica posti svoj prvi dan u mjesecu ramazanu.
Obino dijete poinje da posti u dvanaestoj, a zatim sve vie i vie
tokom sljedeih godina, kako bi bilo sposobno da u pubertetu posti
itav mjesec.
Had (hodoae u Meku) je obavezan jednom u toku ivota.
U toku druge sedmice dvanaestog lunarnog mjeseca zul-hiddeta
sastaje se skup u Meki a zatim se oko sedmicu dana obilaze razna
mjesta u blizini Meke (Arefat, Muzedelifa i Mina). Arapska vlada
osigurava sposobne vodie, koji lino upoznaju svakog hodoasnika
o onome to treba initi da bi izvrio propisane obrede.
218
U toku hada mukarci odbacuju svoju uobiajenu odjeu i
oblae ritualni ihram, koji se sastoji od neivenog komada tkanine
oko bokova i drugog komada platna koji pokriva lea a glava ostaje
gola (ene zadravaju svoju uobiajednu odjeu koja treba da bude
pristojna; pokriva njihove ruke i noge do zglobova). Stranci treba da
obuku ihram van harema ili granica grada Meke, prije ulaska u grad a
Mekelije to treba da urade u samom gradu. Zatim se ide na Arefat
gdje se provede itav dan 9. zulhiddeta u molitvi i razmiljanju;
no se provodi na Muzdelifi; 10, 11, 12 dan toga mjeseca se provode
na Mini i u tome periodu se simbolino svaki dan kamenuje ejtan
(satana), ine se kratke posjete Meki da bi se obilazilo oko Ka'be i 7
puta prelazila razdaljina izmeu Safe i Merve (sa'aj). Posjete posebne
molitve koje se izgovaraju za vrijeme tavafa (obilaska oko Ka'be) a
druge za vrijeme sa'ja, bilo da se ide od Safe prema Mervi ili od
Merve prema Safi. Od trenutka oblaenja ihrama pa do njegovog
skidanja, treba stalno odgovarati na Boiji poziv, izgovaranjem
talbije, naroito nakon svakog namaza.
Kod umre se ne provodi vrijeme na Arefatu, Muzdelifi i Mini
nego se samo obavlja tavaf i sa'j. Za ovaj ritual, kada se oblai ihram,
ak i stanovnici Meke moraju izii iz grada i obaviti tavaf i sa'aj,
nakon ega slijedi brijanje glave i povratak u normalan ivot.
ZEKAT
Zekat je porez na ostvareni porast raznih vrsta dobara: u
zemljoradnji, trgovini, eksploataciji ruda, stadu ovaca, goveda ili
kamila koja pasu na javnim panjacima. Ovaj porez se primjenjuje i
na uteevinu. Ova posljednja kategorija (porez na uteevinu) je
preputena savjesti pojedinaca, dok oporezivanje po ostalim
osnovama sprovodi mjesna vlast. Tako, ako neko utedi izvjesnu
sumu (u vrijeme Poslanika minimum je bio 200 dirhema ili srebrnine
u toj vrijednosti, emu odgovara priblino 68 N. F. ili 5 funti ili 14
dolara7 i ako ta suma ostane u kasi tokom itave godine, on je duan
7
U nae doba stalne inflacije i devalvacije i ovi ekvivalenti se moraju esto

mijenjati (odnos 1:10 imeu zlata i srebra je isto tako sada poremeen). Za
219
platiti 2,5% na ime zekata. Ako neko ima dugova, oni se odbijaju od
njegove uteevine kod prorauna poreza. Zekat se daje direktno ili
posredstvom ustanova ako ne postoje u zemlji. Po Kur'anu (9:60)
korisnici tog poreza su siromasi, oni koji nemaju dovoljno,
sakupljai (zekata), oni ija srca treba privui (islamu), robovi (da se
otkupe), dunici (da se odue), borci na Boijem putu i putnici.
Ukupna godinja obaveza zekata moe se izvriti davanjem za samo
jednu kategoriju korisnika ili za vie njih.
Jedan drugi porez je u vezi sa dva vjerska slavlja. Negdje na
kraju mjeseca posta, jedan iznos koji je dovoljan za ishranu odraslog
ovjeka u toku jednog dana, daje se nekom siromahu. U drugom
slavlju, koje se odrava kada se slavi hodoae u Meki, imuni ljudi
trebaju rtvovati jednu ovcu, iji se jedan dio da siromasima a drugi
dio pojede porodica i njen gosti.
to se tie novanih pitanja, treba naglasiti da muslimanu nije
dozvoljeno da uestvuje u poslovima na bazi kamate na zajam, u
hazardnim igrama, u lutrijama i slinim stvarima. Niko rado ne plaa
kamatu! Treba dakle izbjegavati traenje, kamate na dati zajam.
Kamata koju banka, daje na uloge je ve sloenije pitanje i zavisi od
mehanizma upravljanja bankom. Ako je banka lihvarska, prihodi
izvueni iz njenih dobitaka su zabranjeni; ali u nekim zemljama i
nema druge vrste banke pa odbijanje da se prime kamate moe imati
posljedice tetne za islamsku stvar: banka moe, na primjer, sume
nepodignutih kamata uloiti u poslove koji su bezboni ili upereni
protiv islama.. U takvim sluajevima treba primiti kamate na ulog, ali
ih ne troiti za sebe nego ih dati u dobrotvorne svrhe.
Dozvoljena su ugovorna osiguranja dravnog i nacionalizovanog tipa, kao i osiguravajua drutva na principu uzajamnosti;
osiguravajua drutva i sline ustanove na kapitalistikoj osnovi, nisu
dozvoljena.
BRAK
odreivanje minimuma koji podlijee zekatu vjernik treba da se obrati za savjet

pravniku kad kog je to potrebno.
220
Musliman ima pravo da oeni ne samo muslimanku, nego
takoer i Jevrejku ili hrianku, ali ne i enu koja je idolopoklonik,
politeist ili ateista. Muslimanka se ne moe udati za nemuslimana.
U sluaju da neki ve oenjen ovjek primi islam, a njegova
ena je jevrejka ili hrianka i ne eli da slijedi primjer svoga mua,
to nema uticaja na brak. Ali, ako ena pripada kategoriji ena
zabranjenih muslimanima, i ostaje pri svojoj religiji, brani ivot se
mora odmah prekinuti; ena dobiva dovoljan rok da razmisli, nakon
ega slijedi samo razvod.
Ako neka ve vjenana ena prihvati Islam, a njen mu nije
musliman, brani ivot se mora odmah prekinuti, i poslije dovoljnog
roka za razmiljanje koji se daje njenom suprugu, ona dobiva sudski
razvod kojim se brak ponitava.
SMRT
Na svojoj samrtnoj postelji musliman pokuava da izgovori
vjersku formulu: Ja vjerujem da nema boga osim Allaha i tvrdim da
je Muhamed a. s. Boiji poslanik. Ljudi koji ga okruuju pomau
mu u tome izgovarajui pred njim istu formulu povienim glasom,
dok on umire.
Tijelo umrlog se opere prije ukopa. Ono se zamota u tri
komada platna, poto je s njega skinuta obina odjea. Da bi se tijelo
opralo posipa se sapunjavom vodom, zatim istom vodom da bi se
oprali tragovi sapuna, i konano, kamforisanom vodom. Ako pranje
tijela nije mogue, dovoljan je tejemum. Poto se zamota u tri
komada arafa obavi se denaze namaz (detalji kasnije). Ta sluba
se moe obavljati i u odsustvu tijela u bilo kom dijelu svijeta. Za
sahranu se iskopa grob tako da bude, ukoliko je to mogue, paralelan
sa Mekom; glava umrlog je blago nagnuta udesno da bi njegovo lice
bilo okrenuto Kabi. Kada se tijelo stavi u grob izgovara se: U ime
Boga i u vjeri Boijeg Poslanika.
Izraito je zabranjeno da se daju prekomjerni trokovi za
grobove, koji trebaju biti to je mogue jednostavniji. Radije treba
troiti za siromahe i bijednike, molei Boga da za to nagradi dragog
221
umrlog.
OPI OBIAJI
to se tie vrenja svakodnevnih namaza i godinjih postova,
neki obiaji su osobito preporueni. Najvaniji meu njima je
redovno itanje Kur'ana praeno prijevodom, (ako je potrebno) i
razmiljanje o stvarima koje su sadrane. ta moe biti vie
plodonosno i blagosloveno od ovog prizivanja Boijih rijei!
Kada se poinje neto, kae se Bismillah (u ime Boga); a
kada se zavri Elhamdu lillah (hvala Bogu). Kada se odluuje da
se uini neto, ili kada se daje obeanje nekome, treba posebno
dodati Ina-Allah (ako Bog da).
Pri susretu, muslimani se pozdravljaju rijeima: selamun
alejkum, (ili es-selamu alejkum); odgovara se isto, ili se kae: ve
alejkumu-s-selam (svi ovi pozdravi znae: mir tebi). Oni su
obuhvatniji nego uobiajeni pozdravi dobro jutro, dobro vee itd.
koji su ostaci iz vremena neznanja.
Treba se naviknuti spominjati Boga kada se ide na spavanje i
kada se ustane (subhanallah, - to je najjednostavnija formula). Lijepo
je takoer prizivati Boiji blagoslov Poslaniku, na primjer rijeima:
Allahumme salli ala Muhamed ve barik ve sellim (Boe, budi
naklonjen Muhamedu a. s., blagoslovi ga i uzmi ga u svoju zatitu).
Poslanik je uvijek vie volio desnu stranu: ako je oblaio
svoje sandale oblaio je prvo desnu nogu, zatim lijevu; a obrnuto
kada ih je skidao; kada je oblaio neku odjeu prvo desni rukav,
zatim lijevi; kada je eljao kosu, eljao je prvo desnu stranu glave,
zatim lijevu; kada je ulazio u kuu ili u damiju, inio je to prvo
desnom nogom, zatim lijevom. Nasuprot tome, ulazei u umivaonicu
ili kupatilo, stavljao je prvo lijevu nogu. Pri izlaenju, inio je u ta
dva sluaja obrnuto. Isto tako, kada je skidao odjeu ili obuu poinjao je lijevom, a zatim desnom stranom.
Molitve Bogu treba stalno upuivati, kod svakog akta u
ivotu, bez obzira da li je to prirodna potreba ili namjeran akt, kao
to su najsveaniji od njih, naime priprema za namaz. Oblici molitve
222
koje je koristio Poslanik u nekim od tih prilika, spomenuti su ranije.
Drugi se mogu nai u detaljnim i opsenijim djelima.
HRANA I PIA
Evo u pogledu hrane i pia nekoliko glavnih taaka:
Svinjsko meso (tu se podrazumijeva i mast) je zabranjeno isto
kao i alkoholno pie. Ovdje treba ukloniti mogui nesporazum. Rije
hamr, koju koristi Kur'an, iako je izvorno znaila vino napravljeno
od groda, ipak je ve u doba Poslanika taj izraz oznaavao bilo koje
alkoholno pie bez obzira na materijal od kojeg je napravljeno. Tako,
kada je objavljen ajet o hamru, muslimani iz Medine su prolili svoje
zalihe svih vrsta alkoholnih pia, a ne samo vina. Treba primijetiti da
su u Medini fermentirana pia pravljena od hurmi. to se tie ostalog
mesa, musliman ga moe uzimati samo od ptica i ivotinja koje su
zaklane na propisan nain. Kur'an kae (5:4):
Zabranjeno vam je: sve to je od sebe uginulo, krv, svinjsko
meso, sve to je zaklano uz prizivanje imena lanog boanstva,
udavljeno, ubijeno, ono to je uginulo usljed pada, to je rogom
probodeno, ono to je zaklala divlja, osim onoga to ste priklali prije
nego to ugine, ono to je zaklano na rtvenicima... Ali, onome ko
bude prisiljen glau, ne namjeravajui da grijei, Bog e oprostiti.
Bog oprata i milostiv je. ak i dozvoljene ivotinje i ptice, ako su
ih zakali nemuslimani, mogu se koristiti samo ako su ih zaklali
lanovi onih zajednica kojima su poslate Boanske objave (hriani i
Jevreji na primjer), uz uvjet da se dre propisa svoje religije u
pogledu ritualnog klanja. Pile koje udavi neki hrianin nedozvoljeno
je isto kao da ga je udavio musliman.
Klanje ivotinja po propisu vri se na sljedei nain: Izgovori
se prvo Bismillah (u ime Boga), zatim se preree vrat, dunik i
jednjak, kao i dve vratne ile, pazei da se ne ozlijedi kima, kao i da
se ne odvoji glava od tijela ili koa, prije nego ivotinja bude
potpuno mrtva.
Upotreba tanjira i posua od zlata i srebra za sluenje jela i
pia zabranjena je muslimanima. Poslanik je rekao: Upotreba zlata i
223
iste svile je zabranjena mukarcima, a dozvoljena enama. Ipak
ima nekih izuzetaka. Tako, upotreba svile za vojnu odjeu je
dozvoljena. Isto tako upotreba zlata u zubarstvu. Halifa Osman je
imao zube presvuene zlatom; Arfada ibn Es'ad prenosi da mu je
Poslanik osobno dozvolio da ima zlatni nos mjesto prirodnog kojeg
je bio izgubio u ratu, a umjetni od srebra mu se pokvario.
ODIJELO I FRIZURA
Noenje tkanina koje su potpuno tkane od prirodne svile je u
islamu mukarcima zabranjeno (ova zabrana se ne odnosi na ene).
Poslanik je za mukarce jednako pokudio i crvenu odjeu. On je
nosio bradu i preporuivao muslimanima da ine isto.
Muslimanke treba da se oblae na pristojan nain i ne smiju
nositi kratke suknje, velike izreze i prozirnu odjeu. One ne trebaju
oponaati mukarce u njihovom dranju i frizuri, nego naprotiv
trebaju izbjegavati sve to podsjea na glamour gerle (ene
napadno odjevene). Poslanik je preporuivao enama noenje odjee
sline pantalonama. to se tie haljina, one trebaju dosezati najmanje
polovinu noge ispod koljena.
OBAVLJANJE SALATA
istoa je pola vjere, govorio je Poslanik. Stoga e se, kada
se hoe obavljati namaz, prvo oprati svoje tijelo. Za svakodnevni
salat dovoljno je jednostavno obredno pranje (abdest), ali u izvjesnim
sluajevima potrebno je kupanje ili bar tuiranje: za suprunike,
poslije spolnih odnosa; za mukarce poslije none polucije; za ene,
poslije njihovih ciklusa ili poroaja. Sunnet jasno nalae tuiranje
prije dume-namaza petkom.
Obredno kupanje (gusul): prvo se vri umivanje, kako je nie
opisano, zatim se polijeva vodom svo tijelo, od glave do pete, i to
najmanje tri puta. Ako se koristi kada, treba je poslije pranja
isprazniti a zatim itavo tijelo sprati istom vodom koja se sipa iz
224
vra ili tua.
Obredno pranje (abdest) se obavlja ovako: uiniti naum
izgovoriti rijei Bismillah (u ime Boga), oprati ruke do iznad ake,
isprati usta, oprati nosnice vlanim prstima, oprati lice od ela do
brade i od uha do uha, oprati desnu, zatim lijevu ruku ukljuujui i
laktove, prevui vlanim prstima preko glave i uiju (po nekim
kolama i preko vrata), zatim oprati desnu, pa lijevu nogu do
lanaka. Svaka radnja se ponavlja tri puta, to je pravilo samo u
normalnim uslovima. Ako nedostaje vode dovoljno je sve prei samo
jedanput.
Ako vode uope nema, tejemun (simbolino pranje) zamjenjuje umivanje, a i kupanje. Dozvoljava se i bolesniku kome
kodi voda. U takvim sluajevima, izgovara se namjera, izgovara se
Boije ime (Bismillah), a zatim se postavljaju dlanovi na istu zemlju
ili zid kue, i njima se prelazi preko lica; ponovo se stavljaju dlanovi
na zemlju, da bi se prelo lijevim dlanom preko desne ruke do lakta,
zatim desnim dlanom preko lijeve ruke. Tejemum simbolizuje
pokornost ovjeka pred Svemoguim.
Nije neophodno da se pranje ponavlja za svaki namaz, ako to
ne iziskuje neka nova obredna neistoa: spavanje, isputanje vjetra,
urina i drugog, ili povraanje. Je li potrebno naglaavati da, budui
da se pravila istoe tiu higijenskih potreba, treba u nunicima
obavljati pranje vodom a ne samo papirom? Upotrebu papira sa
rukopisom i tampom treba ukloniti ne samo iz higijenskih razloga,
nego i da bi se iz bjeglo nehotino nepotovanje Boijeg imena.
Za obavljanje namaza potrebna je i ista odjea i isto mjesto
(ni damija ni posebni prostirai nisu obavezni.) Treba takoer znati
Kiblu ili smjer Kabe koja se nalazi u Meki. Lahko je, uz pomo karte
svijeta i kompasa, nai tu orjentaciju: poto je Meka smjetena u
sredini Arapskog poluostrva, blie njegovoj lijevoj granici,
stanovnici Francuske e se, npr., okrenuti prema jugoistoku,
Jugoslavije takoer, Mauritanije i Senegala prema istoku, itd. Budui
da je zemlja okrugla, dva puta mogu voditi pravom linijom iz jedne
take u bilo koju drugu. Za orijentaciju pri vrenju namaza vrijedi
smjer najkraeg rastojanja izmeu take u kojoj se klanja nalazi i
Kabe: u Kvebeku ili San Francisku to e biti istok-jugoistok; na
225
Aljaski jugozapad. U taki na globusu koja se nalazi nasuprot Kabi,
poto je u etiri smjera udaljenost jednaka, izbor smjera je preputen
pojedincu i on se moe okrenuti u bilo kom pravcu da bi se
orijentisao prema Kabi.
Ima pet svakodnevnih namaza, od kojih se drugi dnevni
petkom zamjenjuje jednim sveanijim namazom, koji se zajedniki
obavlja u damiji (duma). Sem toga postoje jo dvije godinje
molitve o dva praznika: prva se obavlja na kraju mjeseca posta
(ramazana) a druga pada u vrijeme hodoaa, u Meki. Svi ti namazi
meusobno lie po formi, ali se razlikuju po trajanju. Tako jutarnji
namaz ima samo dva rekata, drugi i trei namaz (u rano poslijepodne
i kasno poslijepodne) imaju svaki po etiri rekata, etiri (rano uvee)
tri, a peti (kasno uvee) etiri. Poslanik je vrsto preporuio da se
doda jo jedan namaz od tri rekata, nazvana vitr, odmah iza petog
namaza.
Obavezno je samo pet dnevnih namaza, ali je Poslanik
obiavao dodavati, u vrijeme svakog namaza, nekoliko rekata to se
smatra jako preporuenim. Tako su jako preporuena dva rekata prije
jutarnjeg namaza; prije podnevnog namaza etiri rekata (ili dva puta
po dva) a poslije njega jo dva rekata; dva rekata nakon veernjeg
namaza i tri rekata - prema hanefijskoj koli a prema drugim kolama
prvo dva rekata a zatim samo jedan - nakon nonog namaza. Ovaj
posljednji namaz zove se vitr. Pored ovih, moe se obavljati namaza
koliko se eli kao nafile, djela pobonosti. to vie namaza to je vea
zasluga. Nadalje, kada se ue u damiju, preporueno je klanjati dva
rekata kao tehijatul-mesdid (kao poast Boijoj kui).
Vrenje namaza odvija se ovako: obave se propisana ienja,
odabere se isto mjesto, okrene se prema Kabi, ruke se dignu u
visinu uiju i jasno izgovara namjera rijeima: Namjeravam da u
ime Boga klanjam taj i taj namaz (on se navede) sa njegovim
rekatima, okreui se prema Kabi, kao imam (kao jedan od onih koji
slijede imama - prema prilici). Zatim se izgovara formula Allahu
ekber (Bog je najvei) i spuste se ruke: po malikijskoj i iijskoj koli,
ruke su sputene slobodno sa strana i dodiruju noge, ali, po svim
drugim kolama, one se preklapaju, ene na prsima, a mukarci po
sredini tijela, lijeva ruka dodiruje tijelo a desna ruka je na njoj. Tada
226
poinje namaz i od tog trenutka ne smije se ni s kim govoriti niti
gledati drugdje do u jednu taku na zemlji gdje e se postaviti lice pri
padanju niice (seddi), niti initi bilo kakve pokrete koji naruavaju
sveanost namaza. Pri svakoj obrednoj kretnji (klanjanje, sedda,
sjedei stav) izgovara se Allahu ekber.
Namaz poinje jednom himnom iza koje slijedi prvo poglavlje Kur'ana; zatim se ui neko drugo poglavlje ili nekoliko
odlomaka iz Kur'ana, izabranih po elji. Samo kur'anski tekstovi
mogu biti ueni naglas. Prva dva rekata prvog, etvrtog i petog
namaza te duma i bajram namaz. Svi ostali klanjaju se u sebi.
Poto se zavri uenje Kur'ana, na nain koji je izloen,
nakloni se polaui dlanove na koljena i u tom poloaju se izgovara
tri puta: Slava velikom Bogu. Zatim se die i govori: Bog je uo
onoga ko Ga velia: na Gospodaru, hvala Ti. Zatim se pada niice,
dodirujui elom, nosom i dlanovima tlo, savijenih koljena i tu se
izgovara tri puta: Slava Bogu koji je najuzvieniji, zatim se sjeda
na lijevo stopalo, ootavljajui desno stopalo slobodno, tako da su
prsti okrenuti napolje, a peta stri gore, poloaj u kome se trai
oprotaj od Boga. Zatim se ponovo pada niice ponavljajui iste
rijei kao i pri prvoj seddi. Konano se ustane i stane uspravno. Sve
to, misli se na uspravno dranje, na klanjanje i seddu, ini jedan
ciklus ili rekat, koji smo spomenuli u vie navrata.
Drugi rekat poinje prvim poglavljem Kur'ana, iza njega
slijedi neki drugi dio po izboru. Zatim se nakloni na koljena, pada
niice dva puta, ponavljajui odgovarajue rijei, kao i u prvom
rekatu. Poslije druge sedde se ne die nego se ostaje sjedei na
lijevom stopalu i priziva se Boija prisutnost i potvrda vjere.
Ako namaz, kao jutarnji, ima samo dva rekata, on se zavrava
pozdravom (selamom), okreui glavu prvo desno i izgovarajui
esselamu alejkum ve rahmetullah (mir vama i milost Boija),
zatim lijevo ponavljajui iste rijei. To je kraj. Ali, ako namaz ima
vie od dva rekata, tada se poslije sjedenja nakon drugog rekata die i
ponovo ui prva sura Kur'ana ali bez drugih odlomaka; zatim se
nakloni, digne, pada niice dva puta. Ako namaz ima tri rekataio
(kao etvrti, na poetku veeri) ostaje se sjedei poslije dvije sedde
treeg rekata i zavrava se sa dva selama. Ako namaz ima etiri
227
rekata (dva poslijepodnevna namaza i kasni veernji), tada se odmah
poslije dvije sedde treeg rekata die recituje se ponovo prvo
poglavlje Kur'ana, nakloni se, pada niice, zatim se ostaje sjedei i
zavrava selamom.
NEKE OSOBITOSTI
Po afijskoj i hanbelijskoj koli jutarnjem namazu dodaju se
neke formule prizivanja, nazvane kunut. Naime, kada se poslije
klanjanja u drugom rekatu, digne, ne pada se odmah niice nego se
ostaje uspravno, dignu se ruke ispred prsa i izgovara se jedna dova,
zatim se nastavlja namaz, pada se niice, itd. Druge kole ne
primijenjuju taj kunut, jer smatraju da ga je Poslanik praktikovao
samo privremeno. Hanefijska kola ima takoer svoj kunut, ali u
toku treeg rekata vitr namaza, koji dolazi poslije petog namaza,
kasno uvee. Naime, kada se zavri uenje Kur'ana u treem rekatu
ne naklanja se odmah, nego se prvo ui ta dova; poslije toga namaz
se nastavlja, klanjajui se, itd., kao i obino. Treba napomenuti da,
ako se namaz obavlja zajedniki, treba slijediti ono to ini imam,
bez obzira kojoj on koli pripada.
Pored toga, kada se priziva Boije prisustvo u toku sjedenja
na drugom rekatu treba, prema nekim kolama, prizivati Boiji
blagoslov Muhamedu a. s.; po drugim kolama to treba initi samo
dovom, a ne prizivanjem.
RAZLIKE IZMEU POJEDINIH KOLA
Postoje tri glavne skupine kod muslimana: sunije, iìje i
ibaditi (nazvani haridije), sa nekoliko podskupina. One se
meusobno razlikuju u pogledu dogmi i kulta. Ovaj osnovni
prirunik nije pravo mjesto da se istrauje povijest i detalji ovih
razlika. Meutim, u velikom gradu, kada vidimo muslimane razliitih
kola kako na razne naine obavljaju isti akt, pitamo se odakle ove
razlike. Ostavljajui po strani razlike u dogmama, koje potjeu iz
228
zakljuaka vodeih teologa svake pojedine kole, recimo odmah da u
stvarima obreda niko nije nita izmislio nego da sve potjeu od
samog Poslanika ili su izvedene iz izvjetaja o onome ta je on rekao
ili uinio.
Upravo sam Poslanik je ponekad mijenjao svoj postupak u
nekim radnjama ili oblicima molitvi, ponekad je izriito napominjao
da njegov raniji postupak treba napustiti (na primjer, na ruku'u je
Poslanik u poetku drao ruke objeene a kasnije je stavljao svoje
ruke na koljena i zabranjivao prethodni postupak). U drugim
sluajevima, on nije nita govorio kad bi promijenio svoj postupak.
U nekoliko sluajeva rasprave su se pojavile nekoliko generacija
poslije Poslanika i uenjaci su se razilazili u pogledu znaenja koje
treba dati nekom izvjetaju o postupku Poslanika.
Oigledno je, prema tome, da praktiki sve razlike potjeu od
razliitih postupaka samog Boijeg Poslanika i niko nema pravo da
prezire bilo koji od njih. esto nema podataka na osnovu kojih se
moe odrediti hronologija razliitih naina obavljanja istog akta da bi
se pretpostavilo da posljednji u vremenu mora opozvati raniji. Ako,
na primjer, neki afija odbija da obavlja namaz za imamom
hanefijom, to znai da taj afija, odbija da slijedi samog Poslanika
kad je on postupao na nain nepoznat afijskoj koli. Kako je to
strano!
U islamskoj literaturi jedna od poasnih titula Poslanika
Muhameda a. s. je Boiji Miljenik (Habib-Allah) a asni Kur'an
(33/21) izriito kae da muslimani u njemu imaju najbolji uzor koji
treba slijediti. Dirljivo je primijetiti da je, u Svojoj ljubavi, Bog elio
da svaki pojedini neopozvani postupak Poslanika treba da slijede
muslimani. U sluaju razliitih naina obavljanja nekog ina,
postojala je jedina mogunost da ga neki obavljaju na jedan a drugi
na drugi nain. Tako izgleda da je Bog htio da nastavi sve postupke
Svoga voljenog Poslanika pomou razliitih kola. Zato razvijajmo
meusobno potovanje i trpeljivost.
SALAT ISTIHARA (MOLITVA ZA UPUTU)
229
Kada smo u nedoumici, Poslanik je preporuio da se molimo
Bogu da nas uputi, a ne da pribjegavamo igri sluaja ili drugim
praznovjernim metodama. Zato se obavlja namaz od dva rek'ata kao
nafila: Nakon obaveznog salata jacije (petog dnevnog namaza) i vitra
koji slijedi iz njega, prije polaska na spavanje, treba obaviti salat
istiharu na slijedei nain: na prvom rekatu ui se, nakon Fatihe, 109
sura a na drugom rekatu, nakon Fatihe, ui se 112 sura, dok je ostali
dio salata kao svaki drugi. Nakon selama obraamo se Bogu skromno
i predano i izgovaramo molitvu - dovu koju je uio Poslanik,
napamet ako moemo ili itajui tekst, najbolje na arapskom jeziku
(iako odgovara i prijevod za one koji ne znaju itati arapski). Nakon
toga idemo spavati stalno se u mislima sjeajui Boga. Sljedeeg
dana kada ustanemo, prva misao koja nam doe e biti Boansko
nadahnue. Ako se nikakva misao ne pojavi prvog dana, onda treba
ponoviti isti namaz, drugu, treu no i tako sve dok se ne pojavi
misao kod ustajanja izjutra za rjeenje problema koji nas je potresao.
SMETNJE U TOKU NAMAZA
Ako se desi da se u toku namaza zaboravi, pa se progovori s
nekim, ispusti vjetar, nasmije naglas, jede ili pije, namaz je pokvaren.
Namaz se mora ponoviti, a u drugom od tih sluajeva i obnoviti
pranje (abdest). Ali, ako se propusti neko uenje ili radnja u namazu i
ako je se sjeti kasnije jo u toku istog namaza, ali prije selama, treba
pasti niice dva puta, a zatim zavriti sa selamom. U tim dvjema
seddama zaborava mogu se recitovati uobiajene formule, ili ih
zamijeniti nekom drugom, podesnijom: Slava onome koji nema ni
sna ni zaborava.
Ako neko zakasni na zajedniki namaz (za imamom), treba se
jednostavno prikljuiti iskazavi naum (nijjet) a zatim slijediti
imama. Ako se zakasnilo za itav jedan rekat ili vie, treba u
trenutku kada imam predaje selam ustati i dovriti ono to nedostaje,
a poslije sedde treba obaviti sjedenje i predati selam, kao da se
namaz obavlja pojedinano. Pretpostavimo da se pridrui slubi kada
je imam na seddi drugog rekata etvrtog namaza (akam) i da prema
230
tome moe zajedniki pratiti samo trei rekat: tada treba, kada imam
preda selam, ustati, klanjati jedan rekat, uei dva dijela Kur'ana
(prvo poglavlje i neki drugi dio) i sjedenje, zatim ustati, klanjati trei
rekat i sjesti ponovo, i na kraju predati selam.
OPE NAPOMENE
Ako se ne zna tano smjer Kabe treba ga priblino utvrditi i
to je dovoljno, jer je Bog prisutan svugdje. Za vrijeme namaza se
treba ponaati dostojanstveno i uz punu koncentraciju; treba gledati
na mjesto gdje emo staviti elo (za vrijeme rukua u none prste a
za vrijeme sedde oi ostaju otvorene) a nikako ne treba gledati
prema nebu, jo manje lijevo ili desno. Slino treba ostati na istom
mjestu i vrlo je loa navika pomjeriti se naprijed ili povlaiti nazad u
toku uzastopnih seddi i vraanja na stajanje.
Poslije namaza moe se moliti Boga za sve to se eli; ali,
najljepe su dove nauene iz Kur'ana.
Kako su svi tekstovi koji se upotrebljavaju u namazu na
arapskom jeziku, potrebno je da se znaju napamet, poev sa Fatihom
(prva sura Kur'ana) koja se smatra tako neophodnom da bez nje
namaz nije uope valjan.
DENAZA
Denaza se razlikuje od ostalih namaza po obliku. Uzme se
abdest, okrene prema Kali, podigne ruke do uiju, izgovori naum,
nakon uobiajenog Allahu ekber izgovara Fatiha i drugi dijelovi iz
Kur'ana - kao kod drugih namaza - ali se niti pregiba niti obavlja
sedda. U stvari, nakon uenja Kur'ana, opet se izgovara Allahu
ekber, ostaje stojei i izgovara molitva Bogu da oprosti svim
muslimanima, mrtvim ili ivirn uz prizivanje milosti, za Poslanika
izgovara se Allahu ekber po trei put i moli posebno za prisutnog
mrtvog; zatim se po etvrti put izgovara Allahu ekber i predaje
selam.
231
BOLEST I PUTOVANJE
Ako je ovjek bolestan i u posetlji, namaz se moe obaviti
sjedei a i leei, prema zdravstvenom stanju. Ako se ima snage da
se klanja sjedei, ruku' se vri tako da elo ne dodiruje tlo, a sedda
se obavlja na normalan nain. Ako se zbog bolesti mora ostati u
leeem stavu, u mislima se ine namaski pokreti recitujui pri tome
odgovarajue tekstove.
Putnici imaju Poslanikovo odobrenje da na dva rekata svedu
namaz koji ima etiri rekata. Putnici i oni koji su, zaista, u velikoj
urbi imaju sem toga odobrenje da dva namaza klanjaju istovremeno;
na primjer drugi i trei namaz u bilo kom momentu od podneva pa do
zalaska sunca, a etvrti i peti bilo kada u toku noi.
VRIJEME NAMAZA
Prvi namaz (fedr) se obavlja kada se ustaje, to jest izmeu
zore i izaska sunca. Drugi (zuhr) od kada sunce pree podnevni
meridijan pa do oko tri sata, poslijepodne. Trei (asr) u kasno
poslijepodne sve do zalaska sunca. etvrti (magrib), od zalaska
sunca pa do prestanka sutona. Peti i posljednji namaz (ia), od
prestanka sumraka pa do zore, ali radije prije ponoi.
Oigledno je da sve ovo vrijedi bez smetnji samo u ekvatorijalnim tropskim predjelima. to se vie ide prema polovima,
razlika u trajanju dana i noi varira toliko od ljeta do zime, da
poloaj sunca sve manje moe biti mjerilo. Na dvjema paralelama
juga i sjevera na devedeset stepeni, to jest na polovima, sunce ne
zalazi est mjeseci; a kada zae, ostaje ispod horizonta ponovo est
mjeseci (izuzetak predstavljaju dva dana ravnodnevnice). Neto
junije, na 72 stepena sjeverne irine od 9. maja do 4. avgusta 70
stepena sjeverne irine od 17. maja do 27. jula 66 stepena sjeverne
irine od 13. juna do 29. juna sunce ostaje iznad horizonta, ne
zalazei ni u toku dana ni u toku noi. U odgovarajuem
232
zimskom periodu sunce ostaje ispod horizonta, ne izlazei uope u
toku sva 24 sata. Na 66 stepeni sjeverne irine sunce izlazi u 0 h i 3
min., a zalazi u 23 h i 46 min; 2. jula ono se die u 0 h i 30 min., a
zalazi u 23 h i 32 min. I tako dalje. Hoe li trebati, dakle, u toku
svega nekoliko minuta dok sunce ostaje ispod horizonta obavljati tri
nona namaza: magrib, ia i fedr? ovjek prolazi kroz te krajeve
odavna, oni se danas ee posjeuju, i sve vie i vie nastanjuju. Zna
se da u sovjetskim logorima ima, veliki broj muslimanskih radnika.
Razumije se da se u tim nenormalnim klimatskim uslovima ni
svakodnevni namaz ni godinji postovi ne mogu ravnati prema
kretanju sunca. Pravnici su stoga zakljuili i preporuili da u ovim
krajevima mjerilo bude kretanje sata a ne sunca. Ali za ovo je trebalo
utvrditi jednu demarkacionu liniju koja odreuje gdje se zavravaju
normalne zone i gdje poinje abnormalna zona, tj. gdje vrijede
odstupanja; takoer, trebalo je odrediti koje vrijeme e vrijediti u
normalnoj zoni. Razuman prijedlog koji uiva jednodunu podrku
uenjaka raznih islamskih zemalja je slijedei: Kur'an (2:286) kae
da Allah nikoga ne optereuje preko njegovih mogunosti. I na
drugom mjestu (94:5-6): Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s
mukom je i last! Poslanik je to samo potvrdio zahtijevajui od
svojih potinjenih i izaslanika: Olakajte a ne oteajte i ne
postupajte tako da ljudi preziru (islamski zakon), nego postupajte s
njima kao sa braom. Osim ovih opih uputstava, Poslanik je ak
odgovorio na pitanje o nenormalno dugim danima u jednom zagonetnom hadisu, koji prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn
Mada i drugi: Kada doe Deddal (veliki zavodnik) da zavodi
narod, on e ostati na zemlji etrdeset dana, od kojih je jedan dug kao
godina, drugi kao mjesec, trei kao sedmica a ostali dani kao vai
normalni dani. Jedan, od ashaba ustade i upita: Da li e biti dovoljno,
da se onog dana koji je dug kao godina obavi samo pet dnevnih
namaza? Poslanik je odgovorio: Ne, nego treba izraunati.
Prvi dan opisan ovdje lii na uvjete koje imamo na paraleli
90 na sjeveru i na jugu, tj. na dvama polovima; drugi dan onima
junije od 68 sjeverne hemisfere, a trei onima junije od paralele
na 66. Oslanjajui se na ovu Poslanikovu uputu, skupovi
muslimanske uleme su odluili da u takvim uvjetima treba slijediti
233
kretanje sata a ne sunca; da bi se olakao postupak, oni su odredili da
treba slijediti vremena koja se dobiju na 45 u svim podrujima koja
lee izmeu ove paralele i pola. Ovo se odnosi kako na post tako i na
namaze: pet dnevnih namaza, dum'u i bajramske namaze. Ako ne
postupamo tako nego se radije pridravamo doslovno zakona (na
primjer, prekid posta nakon zalaska sunca), neprilika bi bila u tome
da bi, ako ramazan pada u ljeto, trebalo postiti 21 sat i vie a kad
pada u zimu, trajanje posta bi bilo samo tri sata i ak manje.
Vremena dobivena na 45 treba potovati kod svih vjerskih
postupaka u nenormalnim zonama, a ne ono, emotivno odabrano
vrijeme iz Meke ili Medine, kako se ne bi izazvala zavist kod
muslimana koji ive u zoni izmeu Medine i irine 45.
Na ekvatoru vrijeme izlaska i zalaska sunca ostaje nepromijenjeno itave sezone: obrnuto, najvea nestalnost i stoga najvee
potekoe, pogaaju podruje polova. Geografi dijele na 90 stepeni
razdaljinu od polova do ekvatora. Utvrena je stoga demarkaciona
linija na 45 stepeni sjeverne i na 45 stepeni june paralele. Stanovnici
ekvatorskih i tropskih zemalja izmeu te dvije paralele, sa dvije
strane ekvatora, trebaju slijediti kretanje sunca sa varijacijama u
raznim godinjim dobima. Oni koji ive s druge strane toga pojasa
trebaju slijediti vrijeme koje vlada na 45 stepeni paralele bez obzira
na konkretno lokalno vrijeme izlaska i zalaska sunca. U ovim zonama desie se da se post prekida dok sunce jo sija (ljeti) ili da se
nastavi uzdravati od jela i pia kada je sunce ve odavno zalo (u
zimskoj sezoni).
Ta podjela sa dvije paralele, 45 stepeni sjever i 45 stepeni jug,
dijeli zemlju teoretski na dva jednaka dijela; ali, praktino, vie od tri
etvrtine nastanjenog zemljinog globusa pripada normalno zoni, kao
i najvei dio stanovnika u svijetu, jer se citava Afrika, Indija,
Okeanija, skoro itava Kina, dvije Amerike (s izuzetkom Kanade i
krajnjih dijelova Argentine i Cilea), nalaze u toj zoni. Treba izriito
naglasiti da to ne dira u hiljadugodinje obiaje muslimana, jer su
islamizirane zemlje u vrijeme Poslanika i njegovih sljedbenika Arabija, Sirija, Turska, Egipat, panija, Italija, Juna Francuska,
Irak, Turkestan, Indo-Pakistan kao i najvei dio Malezije i Indonzije
- ne trebaju nita mijenjati od svojih ustaljenih obiaja. Spomenuta
234
odstupanja obuhvataju u Evropi regione iznad linije Bordo-BukuretSevastopolj; u Sjevernoj Americi iznad linije Halifaks-Portland; i u
junoj hemisferi samo jedan najnii dio Argentine i Junog ilea i
neke otoke juno od Novog Zelanda. Muslimanske zajednice
Francuske, Engleske, Njemake, Holandije, Finske, Kazana i Kanade
koriste se tim odobrenjem islamskog zakona, odobrenjem koje je
izvedeno iz nekih Poslanikovih uputstava. Bie lahko pri prvom
pogledu na kartu svijeta utvrditi da li se pripada ili ne toj anormalnoj
zoni iznad 45 stepeni sjeverne odnosno june irine.
ZATO OBAVLJANJE NAMAZA SAMO NA ARAPSKOM
JEZIKU?
a) Dobro je poznato da je za vrijeme obavljanja namaza (na
arapskom salat), muslimani koriste samo arapski jezik; oni ue neke
dijelove Kur'ana i izgovaraju neke reenice kojim potvruju
uzvienost Boga i skromnost ovjeka. Ovako postupaju kako Arapi
tako i ne-Arapi, ak i oni koji ne znaju ni rije arapskog jezika. Tako
je bilo u doba poslanika Muhameda a. s. i tako je sve do dananjeg
dana, bez obzira na zemlju i jezik muslimana.
b) Na prvi pogled moe izgledati normalno a ak i poeljno
da se vjernik obraa u molitvi Gospodaru na takav nain da je
potpuno svjestan onoga to kae. Naravno, maternji jezik je medij
koji najbolje odgovara za tu svrhu, tj. da se molitva obavlja na
onoliko jezika koliko ih se govori u muslimanskoj zajednici. Ali
malo dublje razmatranje pokazuje da ima razloga koji se otro
protive takvom rjeenju.
c) Prije svega, metafiziko ili psiholoko gledite. Prema
asnom Kur'anu (33:6), Poslanikove ene su majke muslimana.
Znamo da su sve ove asne ene govorile arapski. Odatle je arapski
maternji jezik svih muslimana. Ko moe odbiti da obavlja molitvu na
svom maternjem jeziku?
d) Moda ovaj argument nije dovoljan da uvjeri svakoga.
Nastavljajui dalje prouavanje, znaajno je spomenuti da je, prema
islamskom vjerovanju, Kur'an Boija Rije pa je njeno uenje, prema
235
Kur'anu, smatra pohvalnim. Ovo je oevidno sa duhovnog gledita.
Istinska putovanja prema Gospodaru kroz svetu rije Samog
Gospodara. Njegova rije je put prema Njemu, neto kao provodnik
elektrine struje koja osvjetljava arulju. Putovanje prema
Gospodaru je naravno konani cilj koji svaka dua tei da dostigne.
Originalna Rije je objavljena na arapskom jeziku; bilo kakav
prijevod bio bi ljudsko djelo i ljudska rije a to jedva da moe
posluiti svrsi ovog mistinog putovanja.
e) Za one koji bi traili vie svjetovne razloge, prisjetimo se
prvo da treba praviti jasnu razliku izmeu molitve u smislu smjerne
molitve (dova) i molitve u smislu slube Boije (salat). to se tie
dove tj. molitve openito i van formalne slube Boije,
neposrednog razgovora sa Gospodarom (mundt) - niko nije
nikada stavljao ni najmanji prigovor na slobodu svake osobe da
iznese svoje potrebe, svoje molbe Gospodaru na bilo kojem jeziku i u
bilo kojem fizikom poloaju koji joj odgovara. To je potpuno lina i
privatna stvar i tie se odnosa pojedinog stvorenja neposredno sa
njegovim Tvorcem. Salat je, naprotiv, kolektivna i javna stvar gdje,
oigledno, treba uzeti u razmatranje potrebe i zahtjeve ostalih
uesnika u dema'atu. Potrebno je posebno naglasiti da salat u
principu i po preporuci treba obavljati zajedno sa drugima
(dema'at); salat individualno i u izolaciji je samo toleriran a nikada
preporuen, jer se uvijek prednost daje obavljanju salata u dema'atu.
Pogledajmo sada poblie razliite aspekte ovoga kolektivnog i
javnog akta koji se obavlja u drutvu drugih.
f) Da je islam regionalna, rasna ili nacionalna religija, bez
sumnje bi bio koriten jezik regije, rase ili nacije. Ali sasvim su
razliiti zahtjevi univerzalne religije, iji pripadnici govore stotine
regionalnih jezika - od kojih je svaki nerazumljiv svim ostalim
ljudskim grupama - a pripadaju svim rasama i stanovnicima svih
krajeva na zemlji. Na ivot danas postaje sve vie i vie
kosmoplitski pa praktiki svaki grad ima muslimana koji pripadaju
raznim jezikim grupama, kako meu onim koji tu stalno ive tako i
meu putnicima u prolazu, a treba uzeti u obzir i susretljivost i
gostoprimstvo prema strancima. Pretpostavimo da neki Englez doe
u Kinu a ne zna ni rijei kineski i pretpostavimo da na ulici uje
236
neto kao en u ih an, Oigledno je da on ne bi shvatio ta se
time eli; ako je to regionalni prijevod dobro poznatog poziva na
molitvu, Allahu ekber, on e, propustiti da to shvati i da obavi dumu
namaz u petak ili neku drugu zajedniku molitvu toga trenutka.
(Sluajno, damije u Kini obino ne lie na one u Engleskoj,
Francuskoj ili bilo gdje na Istoku a obino nemaju ni munare).
Slino, musliman Kinez putujui drugim zemljama, ne bi naao nita
zajedniko sa svojim istovjernicima ako bi oni svoj kolektivni namaz
obavljali na svojim lokalnim jezicima. Univerzalna religija zahtijeva
da neke osnovne stvari budu zajednike svim vjernicima. Poziv na
molitvu i osnovni tekstovi koje treba uiti u toku namaza oigledno
predstavljaju dio takvih osnovnih elemenata obavljanja kulta. Usput
moemo primijetiti injenicu da ponekad rijei dvaju razliitih jezika
zvue slino ali imaju razliita znaenja; ponekad bezazlena rije u
jednom znai neto smijeno ili bestidno u drugom. Takav rizik je
vei u jezicima s kojim smo potpuno nenavikli i ujemo ih samo za
vrijeme putovanja. To bi bilo u suprotnosti sa dostojanstvom Boije
slube. Stvari bliske iz djetinjstva ne donose takve komplikacije, ak
ako i ne-Arap ui na arapskom traene tekstove.
g) Ne smijemo zanemariti ni psiholoki vid ljudskih bida koja
ponekad imaju sitne predrasude prema strancima. Pojavljivali bi se
povremeno sluajevi kada bi politika, nacionalna ili ak lina i
pojedinana trvenja ponukala, na primjer, nekog Engleza da ne
uestvuje u molitvi na francuskom ili ruskom ili nekom drugom
jeziku. Arapski, kao jezik Kur'ana i Hadisa, uiva potovanje i ast u
duhu svakog muslimana i koristi ga se ne kao jezik Arapa nego kao
jezik Poslanika Muhameda a. s. jezik majke pravovjernih, jezik kojeg
je Sam Bog odabrao da nam objavi Svoju posljednju Rije.
h) Potreba jedinstva meu istovjernicima ne moe se nikada
dovoljno naglasiti. Treba stvarati nove veze za jaanje njihovog
bratstva, a ne prekidati one koje ve postoje.
i) Moemo isto tako navesti primjer meunarodnih kongresa i
sastanaka. Kada, na primjer, prisustvujemo sjednici Organizacije
Ujedinjenih Nacija, ne moemo birati medije izraavanja prema
svojim hirovima i sklonostima, to bi bilo u suprotnosti sa ciljem
sastanka i ne bismo uspjeli da se pribliimo ostalim koji prisustvuju
237
sjednici; moramo dati svoj govor da se prevede na zvanino priznate
jezike, francuski ili engleski, i niko se ne protivi ovome stanju stvari.
U opem interesu treba rtvovati pojedinani interes, ak ako e se
taj pojedinani interes vremenom i izgubiti.
j) Ima jo jedan vid ovog pitanja koji nije manje vaan.
Zapravo, nikakav prijevod nekada ne nadomjeta originalan. Ima, na
primjer, danas brojnih prijevoda asnog Kur'ana na engleski (kao to
ima praktiki na svakom svjetskom jeziku), ali ipak se bez prestanka
javljaju novi pokuaji da se pripremi neki novi, mislei pri tome da
su prethodni djelomino defektni. Ovo vrijedi ne samo za engleski
nego za svaki jezik na svijetu a isto tako za prijevod bilo kojeg djela.
Da li da koristimo nepotpunu stvar ili savrenu, prijevod ili original?
k) Sjetimo se u vezi s ovim da praktiki ni jedna religija, osim
islama, ne posjeduje danas u cjelini original Objave na kojoj se ona
osniva, originalno uenje njegovog osnivaa. Ono im raspolau
hriani, Jevreji, Parsi i druge zajednice je samo prijevod ili u
najboljem sluaju fragmenti. Kako su sretni muslimani da su oni
izuzetak i da posjeduju u cjelini originalni tekst Objave, asni Kur'an.
l) ta vie, Kur'an, iako u prozi, posjeduje sve osobine i ar
poezije, kao to je ritam, rezonanca, velianstvenost stila itd., u
tolikoj mjeri da isputanje ili dodavanje ak i jednog jedinog slova u
tekstu smeta toliko koliko bi smetalo i u stihu. Nedavno me jedan
musliman Francuz koji je primio islam, muziar po profesiji,
uvjeravao da mu se ini da je u 110 suri Kur'ana neto izgubljeno, jer
glasi: fi dinillahi efvada. Fesebbih ... to je muziki nemogue.
Moje oskudno znanje recitiranja Kur'ana pomoglo mi je i ja mu
odgovorih: No, ispravno itanje toga teksta je: fi dinillahi
efvaden-v-fesebbih...8 (n i f se spajaju tako da iza n ima slabo v,
prije izgovaranja f u fesebbih.) Nakon toga je taj muziar i
dobronamjerni brat uzviknuo: Sada obnavljam svoju vjeru; uz vae
objanjenje ne ostaje nikakav prigovor sa muzike take gledita i ne
izgleda vie da bilo ta nedostaje. Proza Kur'ana je graena na isti
nain kao neka poema. Pa ako je tako, zato bismo neto savreno i
sjajno nadomjetali neim osrednjim?
8
Po pravilu uenja Kur'ana ne moe se izgovoriti efvada i stati.
238
m) Ne smije se izgubiti iz vida injenica da u itavom namazu
ima vrlo malo teksta koji se ui. Prvo ima ezan i ikamet (poziv na
molitvu). Zatim u samom namazu se izgovara Allahu ekber; subhane
rabbijel-azim, subhane rabbijel-e'ala, kratka sura Fatiha, dvije druge
kratke sure i molitva teehud i to je sve. To ukupno ne prelazi manju
stranicu i veinu ovih rijei razumije svaki musliman a prodrle su u
sve jezike muslimanskih zemalja u tolikoj mjeri da ak i dijete ili
poetnik naue njihovo znaenje bez muke i napora. Kad je jednom
znaenje ovih izraza naueno, salat muslimana nije vie mehaniko
recitiranje bez razumijevanja.
n) Lino mislim da ni jedan musliman ne bi nikada ukazao
isto potovanje prijevodu Kur'ana kao to ga ukazuje originalu koji je
Bog objavio Svome Poslaniku. Jer prijevod je pripremilo obino
ljudsko bie a ne nepogreiva ljudska osoba koju je Bog u ovom
sluaju zatitio od greke, kao u s1uaju nekog poslanika.
o) Jednog dana neki mladi student je posebno naglaavao
vanost razumijevanja onoga to se izgovara. Kada su svi drugi
argumenti bili nedovoljni da ga uvjere, rekao sam mu: Ako mi
obeate da ete redovno obavljati pet dnevnih namaza na svom
maternjem jeziku, doputam vam da tako radite. Smjesta je
prekinuo raspravu i nikada vie nije govorio o tome. Drugim
rijeima, oni koji insistiraju na regionalizaciji vjere i kulta su oni koji
to sami ne praktikuju; takav je barem sluaj sa ogromnom veinom
takvih. Vjernik nema potrebe da dobiva savjet od onih koji ne vjeruju
ili ne praktikuju islam.
p) Na kraju, ima pisaca koji kau da imaju podrku takvih
autoriteta kao to je Imam Ebu Hanifa za tvrdnju da je uenje
prijevoda Kur'ana na namazu dozvoljeno. Ali ovo je samo poluistina.
Ovi pisci isputaju spomenuti da je Imam Ebu Hanifa, iako je imao
ovo miljenje u poetku, kasnije ga promijenio (kao to to moemo
nai izriito precizirano u zvaninim pravnim prirunicima kao to je
Hidaja od El-Marginanije, Ad-Durr el-Muhrat od El-Haskafije itd.) i
pridruio se opem uvjerenju da u normalnim sluajevima treba
samo arapski tekst koristiti na namazu. Naravno, postoje odredbe za
izuzetne sluajeve, kao to su potrebe tek obraenih: neposredno
nakon prihvatanja islama on treba poeti obavljati pet dnevnih
239
namaza u kojima je potrebno recitirati napamet odreene tekstove.
Do trenutka kad bude nauio ove tekstove napamet, on moe koristiti
njihov smisao na bilo kojem drugom jeziku. Za ovo imamo vrlo
vrijedan presedan Salmana el-Ferisija, koji je poslao prijevod Fatihe
nekim Perzijancima-obraenicama, sa ovlatenjem samog poslanika
Muhameda a. s. (uporedi En-Nihaja Haijat el-Hidaja od Tad elAira) da ga koriste dok se dobro ne upoznaju s arapskim tekstom.
Tako, nekoliko sati ili hekoliko dana, novo-obraenici mogu valjano
koristiti prijevod.
r) Moemo vidjeti da ima i prednosti i nedostataka u upotrebi
stranog jezika u namazu. To je isto sluaj i u pogledu koritenja
regionalnog (maternjeg) jezika od strane pripadnika univerzalne
religije. U takvim sluajevima izbor se vri odmjeravajui prednosti i
nedostatke i gledajui ta je povoljnije.
ZATO ISTO LUNARNI KALENDAR?
Poznato je da islam za obredne i vjerske potrebe slijedi
mjeseev kalendar gdje, na primjer, mjesec ramazan sa svojim
postom i mjesec zul-hide sa svojim hodoaem, postepeno dolaze
u razna godinja doba. U predislamskoj Arabiji ljudi su uspostavljali
godinu primjenom interkalacija. Boiji Poslanik je ukinuo tu praksu moe se rei poslije dugih i zrelih razmiljanja - na svom
posljednjem hadu, samo tri mjeseca prije smrti. To ukidanje
zbunjuje neupuene i zauduje one, koji patei od kompleksa
inferiornosti, ele da slijepo slijede druge. Meu mnogim koristima
te islamske reforme navesti emo ovdje tri:
a) to se tie posta, ta reforma prua mogunost da se u svim
godinjim dobima privikne na odricanje od jela i pia: tei i laki
uslovi se smjenjuju.
b) Budui da je islam namijenjen itavom svijetu, trebalo je
raunati na razne klimatske uslove u raznim podrujima. Ako bi post
bio odreen za neki mjesec sunanog kalendara, to jest u neko
odreeno godinje doba, cilj bi samom prirodom bio promaen i
njegovo izvravanje ne bi bilo mogue. Naime, dok je na sjevernoj
240
hemisferi ljeto, na junoj hemisferi je zima. Sem toga, dok se zima
smatra prijatnim periodom u ekvatorijalnim podrujima, u polarnim
krajevima je ravna uasu. Ta nejednakost meu vjernicima raznih zemalja moe biti lahko uklonjena prihvatanjem lunarnog kalendara:
svi emo postepeno imati mjesec ramazan u svim sezonama redom.
c) Porez zekat, koji se plaa na uteevinu, trgovinu, itd., sa
izuzetkom zekata na poljoprivredne proizvode koji zavise od
godinjeg doba i etve, je unekoliko uvean, jer na 33 lunarne godine
dolaze 32 sunane godine. Porezi se, dakle, plaaju za jednu godinu
vie. Sjetimo se da se ti porezi ubiru od bogatih za dobrobit svega
stanovnitva drave, a uglavnom onih koji su siromani.
ZAKLJUAK
Daj Boe da ovaj skromni napor postigne svoj cilj, to jest da
poui svakoga ko eli da upozna glavna naela islama. Za detaljnije
poznavanje treba se obratiti na specijalizovana i iscrpna djela ili na
renomirane naunike i institucije kao to su Azhar u Kairu, Zejtuni u
Tunisu, Karavijuh u Fesu i mnoge sline u Pakistanu, Indiji. itd.
241

DR - Muhamed Hamidullah-Uvod U Islam PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

DR - Muhamed Hamidullah-Uvod U Islam PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

DR - Muhamed Hamidullah-Uvod U Islam PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

www.bosnamuslimmedia.wordpress.

Sarajevo, 1989. god.

KOMPILACIJA U VRIJEME POSLANIKA

Ovo je pripovijedao Ibn Hiam. to se tie Ibn Sada, on daje detalje, a ak

On je umro (204 H/820). Bilo je njegovih prethodnika, kao to je Ebu Hanifa

Gledanje na monogamiju, kao jedinstven i iskljuiv oblik braka, a na

On doslovno kae: U svakom sluaju zauujue je da nam itava botanika

U nae doba stalne inflacije i devalvacije i ovi ekvivalenti se moraju esto

odreivanje minimuma koji podlijee zekatu vjernik treba da se obrati za savjet

Po pravilu uenja Kur'ana ne moe se izgovoriti efvada i stati.

You might also like