Professional Documents
Culture Documents
Sigmund Frojd - Mojsije I Monoteizam PDF
Sigmund Frojd - Mojsije I Monoteizam PDF
Naslov originala:
MANN MOSES UND DIE MONOTHEISTISCHE
RELIGION, 1975.
Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt am Main
DER
SIGMUND FROJD
MOJSIJE
I MONOTEIZAM
Preveo
BOZIDAR ZEC
GRAFOS BEOGRAD
1988.
MOJSIJE I MONOTEIZAM
I
MOJSIJE EGIPANIN
10
11
12
13
15
16
egipatsko, t o ,
egipatskog po
Egiptom (str.
na koju vrstu
2 Mojsije i monoteizam
II
AKO JE MOJSIJE BIO EGIPANIN .
18
19
(2)
udna injenica istorije egipatske religije
injenica koja je tek kasnije bila saznata i ocenjena, prua nam jo jednu nadu. Ostaje mogue da
je religija koju je Mojsije dao svojim Jevrejima
21
22
ak
Amenhotepova
voljena
ena
Nefertita.
23
24
25
26
(3)
Sad bismo eleli da se odvaimo na zakljuak:
ako je Mojsije bio Egipanin i ako je Jevrejima
predao svoju vlastitu religiju, onda je to bila ona
Ihnatonova religija posveena bogu Atonu.
Malopre smo jevrejsku religiju uporedili s egi
patskom narodnom religijom i utvrdili suprotnosti
meu njima. Sada treba da uporedimo jevrejsku
religiju s Atonovom, u nadi da emo dokazati pr
vobitnu identinost tih dveju religija. Znamo da
nam nije postavljen nikakav lak zadatak. Zahva
ljujui osvetoljubivosti Amonovih svetemka, moda
premalo znamo o Atonovoj religiji. Mojsijevsku
veru poznajemo samo u konanom obliku, u ka
kvom ju je, recimo, osamsto godina kasnije u pe
riodu posle Izalska iz Egipta fiksiralo jevrejsko
svetenstvo. Ako bi trebalo da uprkos toj nedovoljnosti dokumenata pronaemo neke indicije koje su
podesne za nau pretpostavku, onda emo imati
razloga da ih visoko cenimo.
Postojao bi kratak put za dokazivanje nae
teze kako Mojsijeva religija nije nita drugo do
Atonova, naime ako bismo imali verski kredo, neku
proklamaciju. 1 N 0 , plaim se da e nam rei kako
taj put nije prohodan. Kao to je poznato, jevrejski
kredo glasi: ema Jisroel Adonaj Elohenu Adonaj
Ehod." Ako ime egipatskog Atona (ili Atuma) ne
podsea samo sluajno na hebrejsku re Adonaj i
sirijsko boansko ime Adonis, nego usled jezike i
znaenjske srodnosti, onda bi se ona jevrejska izre
ka mogla prevesti: uj, o Izrailju, na bog Aton
(Adonaj) jeste jedini bog." Na alost, potpuno sam
nekompetentan da odgovorim na to pitanje; o tome
sam u literaturi mogao nai neto malo 14 , no vero14
c, str. 12,
u vidu zau severnoj
strana kra
Heliopolisu
27
28
29
31
32
Meutim, kasnije se jevrejska tradicija ponaala kao da ju je optereivao zakljuak koji smo
maloas izveli. Ako smo priznali da je obrezivanje
bilo egipatski obiaj koji je Mojsije uveo kod Jevieja, onda je to gotovo jednako priznanju da je i
religija koju im on predaje bila egipatska. No, po
stojali su dobri razlozi da se negira ta injenica;
stoga se takoe moralo protivreiti i stanju stvari
koje se tie obrezivanja.
(4)
Na ovom mestu oekujem prigovor kako sam
svoju konstrukciju koja Mojsija, Egipanina, premeta u Ihnatonovo vreme, njegovu odluku da se
stara o jevrejskom narodu izvodi iz tadanjih po
litikih prilika u zemlji, a religiju koju on poklanja
ili namee svojim tienicima razaznaje kao Atonovu religiju koja je upravo u samom Egiptu bila
sruena, znai tu hipotetiku strukturu izneo s pre
velikom pouzdanou koja nije utemeljena na ma
terijalu. Mislim da je prigovor neopravdan. Ve u
uvodu sam istakao moment sumnje, gotovo ga iz
vukao ispred zagrade to me je moglo potedeti od
njegovog ponavljanja u zagradama na svakom
mestu.
Nekoliko mojih vlastitih kritikih napomena
moe da produi objanjavanje. Ono to je bitno u
Iziu. Zato Egipanin ili Egipanka ne bi nikad poljubili
nekog Grka ili upotrebili njegov no, raanj ili kotao,
ili jeli meso (inae) istog vola koje bi se seklo grkim
n o e m . . . U nadmenoj ogranienosti gledali su na druge
narode koji su bili neisti i nisu bili tako bliski bogo
vima kao oni." (Po Erman, Die gyptische Religion, str.
181 i dalje).
Osim toga, neemo zaboraviti paralele iz ivota Indusa. Ko je H. Hajneu, uostalom jevrejskom pesniku, u de
vetnaestom veku posle Hrista, sugerisao da svoju religiju
oplakuje kao zlo dovueno iz doline Nila, kao nezdravu
veru starog Egipta?"
3 Mojsije i monoteizam
33
35
Ed.
me, 1906.
36
Meyer,
Die
Israeliten
und
ihre
Nachbarstam-
37
38
Bedeutung
1922.
39
40
41
42
druge
ski
ustupke.
ritual
bojeg
imena.
Adonaj.
u
Ve
na
smo
Umesto
Razumljivo
kontekst,
oslonca.
spomenuli
K a o
no
to
Jahve
je
to
to
je
u'jevrejskom
shvata
se;
uticajem
nije
dna;
taj
je
poznato,
jevrej-
novog
se
postavlja
bez
zabrana
da
solidnijeg
izgovaranja
obnavlja
se
motiva,
ta
izgovarati
zakonodavstvu
kako
se
propis
hipoteza
iskljueno
nekog
pretpostavlja
moralo
se
je
kako
to
ovek
zabrana
ne
dogodilo
ne
pod
treba
dosledno
da
sprovo
njihovo
sastavljanje,
Jahvea:
moglo
se
koristiti, ime
jedna
posebna
okolnost vezana za
to
je
kritiko
istraivanje
prihvata
da
sana
izvora
i E,
jer
neksateuha.
jedan
Elohim.
Biblije
Oni
upotrebljava
Istina, E l o h i m
se
Poznato
dva
oznaavaju
boje
ne
ime.
ime
Jahve,
Adonai,
no
imena
su
jasna
oznaka
pi
kao
drugi
ovek
boga
prvobitno
se
Raz
raznolikih
bogova31-"
(Pristali
kao
dokaz
smo
za
ligije
Kadisu
draj
razabiremo
E, koje,
izvora
je
iz
ili
bila
i taj
je
obrezivamja
prilikom
pria
vai
osnivanja
kompromis.
saglasnih
usmenog
da
vrednost
moralo
da
Njegov
koje
re
sa
daju
se
dogaaj
je
veliina
Vodea
i
mo
ten
novog
svom
z a -delo
lodanjivali
predanja).
se pokae
odravanje
napravljen
(zapisa
dencija
da
tvrdnju
doivljaju
oslobaanja
bio
iz
Egipta,
zahvaljivati
Izlaska
Jahveu,
nakien ukrasima
strahovitu
koji
velianstvenost
su
boga
obe-
vulka
na, u k r a s i m a k a o t o s u d i m n i s t u b k o j i s e n o u pre
tvarao
more
ognjeni,
tako
da
je
progonioce. Pri
11
bura
voda
tom
su
koja
koja
se
je
se
za
trenutak
vraala
Eksodus
isuila
podavila
osnivanje
re-
43
(6)
Spremni smo da opet ujemo prekor kako smo
svoju rekonstrukciju praistorije izrailjskog naroda
izlagali prevelikom i neopravdanom pouzdanou.
Ta nas kritika nee teko pogoditi, poto nalazi
odziv u naem vlastitom sudu. I sami znamo da
naa rekonstrukcija ima svojih slabih mesta, no
takoe ima i jakih strana. U celini uzev, pretee
utisak da se isplati trud produiti istraivanje u
ve odreenom pravcu. Biblijska pria koja lei
pred nama sadri vredne, ak neprocenjive podatke,
no koje je deformisao uticaj monih tendencija i
koje su ukrasili produkti pesnike investicije. U to
ku naih dosadanjih napora bih smo u stanju da
razotkrijemo jednu od tih izopaavajuih tenden
cija. Taj nalaz nam pokazuje dalji put. Treba da
otkrijemo i druge takve tendencije. Ako imamo
oslonce da bismo saznali deformacije koje su stvo
rene tim tendencijama, onda emo obelodaniti nove
elemente istinitog stanja stvari koji se iza defor
macija kriju.
Neka nam najpre kritiko istraivanje Biblije
iznese ono to zna da kae o istoriji nastanka Heksateuha (pet Mojsijevih knjiga i knjiga Isusa Navina, koje nas ovde jedino zanimaju)32. Kao najsta
riji pisani izvor vai J, jahveist, koga u najnovije
vreme ovek eli da identifikuje kao
svetenika Eb33
jatara, savremenika cara Davida . Neto kasnije,
ne zna se koliko,34 pridodaje se elohist koji pripada
severnom carstvu . Posle sloma tog carstva 722. go
dine pre Hrista, neki jevrejski svetenik je spojio
delove od 7 i E i dodao svoje vlastite priloge. Nje
gova kompilacija se oznaava kao JE. U sedmom
stoleu se tome prisajedinjuje Deuteronomijum ili
Zakoni ponovljeni, peta Mojsijeva knjiga koja se
32 Encyclopaedia Britannica, XI izdanje 1910. la
nak: Biblija.
33 Vidi: Auerbach, Wste und Gelobtes Land, 1932.
34 Astruc je prvi napravio razliku izmeu Jahveista
i Elohista.
45
36
Istorijski je pouzdano da je konana fiksacija jevrejskog tipa bila uspeh Jezdrine i Nemijine reforme u
petom veku pre Hnsta, znai posle progonstva a pod
dominacijom Persijanaca koji su bili blagonakloni prema
Jevrejima. Prema naem raunanju tada je recimo pro
teklo devet stotina godina od Moj sijeva nastupa. U toj
reformi ozbiljno su shvaene odredbe koje su smerale
posveivanju itavog naroda, zabranjivanjem meovitih
brakova sprovedeno je odvajanje od ostalih ljudi, defi
nitivno oblikovano Petoknjije istinski zakonik, okon
ana ona prerada koja je poznata kao Sveteniki kodeks.
Meutim izgleda da se moe tvrditi kako reforma nije
uvela nikakve nove tendencije, nego ranije podsticaje
prihvatila i uvrstila.
Upor.
Yahuda,
1.
c.
37
Ako su bile zabranjene slike, onda su ak imali
motiv da napuste hijeroglirsko pismo, dok su svoja slova
prilagoavali izraavanju novog jezika. Upor. Auerbach,
I. c , str. 142.
46
bivaju
48
4 Mojsije i monoteizam
49
50
(7)
Meu svim dogaajima jevrejske preistorije
kojih su se kasniji pesnici, svetenici i istoriari
latili da ih obrade izdigao se jedan ije su su
zbijanje nalagali najneposredniji i najvii ljudski
motivi. To je ubistvo velikog voa i oslobodioca
Mojsija koje je Zelin otkrio iz nagovetaja kod
proroka. Njegova hipoteza se ne moe nazvati ma
tarskom; ona je dovoljno verovatna. Mojsije, po
tiui iz Ihnatonove kole, nije se sluio nikakvim
drugim metodima koji bi se razlikovali od kralje
vih; narodu je naredio da
prihvati njegovu veru,
nametnuo ju je silom40 Moda je Mojsijevo
uenje bilo jo krue nego uenje njegovih uitelja;
nije mu bilo potrebno da zadri oslanjanje na boga
sunca, a ni kola u Onu nije imala nikakav znaaj
u oima njegovih tuinaca. Mojsije je doiveo istu
sudbinu kao Ihnaton, sudbinu koja eka sve prosveene despote. Njegovi Jevreji su bili isto tako
malo kadri kao i Egipani osamnaeste dinastije da
izdre jednu tako produhovljenu religiju, da u onom
to im ona nudi nau zadovoljenje svojih potreba.
U oba sluaja dogodilo se isto: oni kojima je na
metnut staratelj i koji su iveli u nematini, po
digli su se i zbacili teret religije koja im je naturena. Meutim, dok su krotki Egipani ekali da to
uine tek poto je sudbina uklonila faraonovu sve
tu linost, divlji Semiti
su uzeli sudbinu u svoje
ruke i odbacili tiranina41.
(Takoe se ne moe tvrditi da nas ouvani bi
blijski tekst ne priprema za takav Mojsijev kraj.
Pria o Hodu kroz pustinju" koja moe da
40 U onim vremenima jedva da je i bila mogua dru
ga vrsta uticanja.
41 Stvarno je vredno pomena koliko se u hiljadama
godina dugoj egipatskoj lstoriji malo uje o nasilnom
uklanjanju ili ubijanju nekog faraona. Poreenie, na primer, s asirskom istorijom mora pojaati to divljenje. Na
ravno, to moe biti posledica toga to je kod Egipana
istorja sluila iskljuivo slubenim svrhama.
51
52
53
54
56
III
MOJSIJE, NJEGOV NAROD I
MONOTEISTIKA RELIGIJA
Prvi deo
PREDGOVOR
58
59
PREDGOVOR II
(Pisan juna 1938, London)
Sasvim specifine tekoe koje su me optere
ivale za vreme redakcije ove studije povezane s
Mojsijevom linou unutranje nedoumice kao
i spoljanje smetnje uslovljavaju da ova trea
zavrna rasprava zapoinje s dva razliita predgo
vora koji jedan drugom protivree, ak jedan dru
gi ukidaju. Jer su se u kratkom periodu koji raz
dvaja ta dva predgovora ivotne prilike pisca te
meljno izmenile. Dok sam pisao prvi uvod, iveo
sam pod okriljem katolike crkve i strepeo da bih
svojom publikacijom tu zatitu izgubio i u Austriji
izazvao zabranu rada za pristalice i uenike psiho
analize. A zatim je iznenada dola nemaka inva
zija; katolicizam se, govorei biblijskim recima, po
kazao kao lelujava trska". Uveren da u tada ne
samo zbog svog naina miljenja nego i zbog svoje
rase" biti proganjan, napustio sam s mnogim pri
jateljima grad koji mi je od ranog detinjstva pa
tokom sedamdeset i osam godina bio dom.
U lepoj, slobodnoj, irokogrudoj Engleskoj na
iao sam na krajnje prijateljski prijem. Sada ovde
ivim, rado sam vien gost, odahnuo sam to je s
mene uklonjen onaj pritisak, i to opet smem go
voriti, pisati gotovo bih rekao: misliti onako
kako elim ili moram. Usuujem se da poslednji
deo svog rada iznesem pred javnost.
Vie nema bilo kakvih spoljanjih smetnji ili
barem ne takvih pred kojima ovek ima razloga za
strepnju. Za svega nekoliko nedelja svog boravka
61
A
ISTORIJSKA HIPOTEZA
Znai, istorijska pozadina dogaaja koji su za
okupili nae zanimanje jeste sledea: osvajanji
ma osamnaeste dinastije Egipat je postao svetsko
carstvo. Novi imperijalizam se odraavao u razvoju
religijskih predstava, ako ne kod itavog naroda a
ono ipak kod njegovog vladajueg i duhovno po
kretljivog duhovnog sloja. Pod uticaj svetenika
boga sunca u Onu (Heliopolisu), moda pojaan
podsticajima iz Azije, pojavljuje se ideja univerzal
nog boga Atona koji vie nije ogranien na jednu
zemlju i jedan narod. S mladim Amenhotepom IV
na presto dolazi faraon koga razvoj te ideje zaokup
lja vie nego ita drugo. On Atonovu religiju pro
glaava dravnom, zahvaljujui njemu univerzalni
bog postaje jedini bog; sve ono to se pria o dru
gim bogovima jeste prevara i la. Velianstvenom
neumoljivou on odoleva iskuenjima magijskog
miljenja i odbacuje posebno Egipaninu tako dra
gu iluziju ivota posle smrti. U zapanjujuem naslu
ivan ju poznijeg naunog uvida, faraon u energiji
sunevog zraenja otkriva izvor itavog ivota na
zemlji i slavi je kao simbol moi svog boga. On se
ponosio svojom radou u stvaranju i ivotom u
Maatu (istini i pravednosti).
To je prvi i moda najistiji sluaj monoteisti
ke religije u ljudskoj istoriji; dublji uvid u isto
rijske i psiholoke uslove njegovog nastanka bio bi
63
64
radionica
65
66
67
69
70
B
PERIOD LATENCIJE I TRADICIJA
Znai, opredeljujemo se za verovanje da su
ideja o jednom jedinom bogu kao i odbacivanje ma
gijskih obreda i naglaavanje etikog zahteva u ime
tog boga stvarno bili mojsijevska uenja koja u
prvi mah nisu naila na odziv, no po isteku dugog
intervala stupila su na snagu i najzad bivaju trajno
utemeljena. Kako ovek treba da objasni takvo
okasnelo dejstvo i gde se sreu slini fenomeni?
Odmah nam pada na pamet kako se oni mogu
ne retko zatei na vrlo razliitim podrujima i
kako se verovatno ostvaruju na razliit nain koji
je vie ili manje lako razumljiv. Izaberimo na primer, sudbinu jedne nove naune teorije kakva je
Darvinovo uenje o evoluciji. Ono najpre nailazi na
ogoreno odbacivanje, decenijama se uno ospora
va; no nije prolo vie od jedne generacije d o t r e
nutka kada biva priznata kao veliki korak ka i s t i n i .
Sam Darvin dostie jo slavu nekakvog g r o b a ili
kenotafa u Vestminsterskoj opatiji. Takav sluaj
71
72
73
74
75
76
C
ANALOGIJA
77
druju; no, ona je veoma potpuna, primie se istovetnosti. U njoj ponovo sreemo fenomen latencije,
pomaljanje nerazumljivih pojava koje iziskuju ob
janjenje, i rani kasnije zaboravljeni doivljaj
kao neophodan uslov. Isto tako tu, nalazimo i ka
rakteristiku prisile koja se pobedom logikog mi
ljenja namee psihi, obeleje koje, na primer, kod
geneze epa nije dolazilo u obzir.
Ta analogija se sree u psihopatologiji, u ge
nezi ljudskih neuroza; znai, u oblasti koja pripada
individualnoj psihologiji, dok se religijski fenomeni
moraju ubrojati u psihologiju mase. Pokazae se
da ta analogija nije tako iznenaujua kao to bi
se u prvi mah pomislilo; ona pre odgovara neka
kvom postulatu.
Rano doivljene pa kasnije zaboravljene utiske
kojima pridajemo tako veliko znaenje za etiologiju neuroza nazivamo traumama. Moemo sta
viti na stranu pitanje da li se etiologija neuroza
uopte sme posmatrati kao etiologija koja jedino
u traumama vidi uzroke. Jasan prigovor tome jeste
to se u svim sluajevima ne moe iz predistorije
neurotine jedinke izvui oevidna trauma. esto
ovek mora sebi skromno rei kako ne postoji ni
ta drugo do neobina, izuzetna reakcija na doiv
ljaje i zahteve koji pogaaju svaku individuu, no
koje drugi ljudi na drugaiji moe se nazvati
normalan nain prerauju i otklanjaju. Gde za
objanjenje ne stoji na raspolaganju nita drugo
nego hereditarne i konstitucionalne dispozicije
ovek je, razume se, pokuao rei da se neuroza ne
stie ve razvija.
(No, s tim u vezi se moraju podvui dva momen
ta. Prvi, da geneza neuroze svuda i uvek zadire sve
do vrlo ranih utisaka iz detinjstva*. Drugi, tano je da
postoje sluajevi koje ovek oznaava kao traumat* Tako da je, znai, besmisleno trvrditi kako neko
praktikuje psihoanalizu ako upravo te najranije periode
iskljuuje iz istraivanja i o njima ne vodi rauna, kao
to to biva na nekim s t r a n a m a .
78
79
(I) (a) Sve te traume pripadaju ranom detinjstvu, do recimo pete godine. Utisci iz perioda kada
dete zapoinje da govori izdvajaju se kao poseb
no zanimljivi; vremenski interval izmeu druge i
etvrte godine izgleda najvaniji; ne moe se pouz
dano utvrditi kada posle roenja zapoinje taj pe
riod prijemljivosti. (b) Dotini doivljaji su, po
pravilu, potpuno zaboravljeni, nisu pristupani seanju, pripadaju periodu infantilne amnezije koju
naruavaju pojedinani mnemiki reziduumi, tzv.
seanja pokria, (c) Oni se odnose na utiske sek
sualne i agresivne prirode, sigurno i na rana ote
enja ega (narcistike ozlede). Uz to valja primetiti
da tako mlada deca ne prave otru razliku izmeu
seksualnih i isto agresivnih postupaka (shvatanje
seksualnog ina kao sadistikog akta) kao to to ine
kasnije. Naravno, prevaga seksualnog momenta vr
lo je uoljiva i iziskuje teorijsko objanjenje.
Te tri take rano pojavljivanje tih doivljaja
(tokom prvih pet godina ivota), njihovo zaborav
ljanje, seksualno-agresivni sadraj tesno pripa
daju jedna drugoj. Traume su ili doivljaji na vla
stitom telu ili ulni opaaj i mahom neeg to se
videlo i ulo, znai doivljaji i utisci. Povezanost
tih triju taaka ostvaruje se teorijom koja je re
zultat analitikog rada. Jedino taj rad moe posre
dovati u poznavanju zaboravljenih doivljaja; slo
bodnije ali i netanije izraeno: on je kadar da po
vrati te doivljaje u seanje. Teorija glasi: da na
suprot popularnom miljenju ovekov polni ivot
ili ono to mu odgovara u kasnijem periodu
pokazuje rani procvat koji se oko pete godine okon
ava; posle toga sve do puberteta traje tzv. period
latencije u kojem se ne odvija dalji razvoj seksu
alnosti, ak se ono to je postignuto upropauje.
Anatomsko istraivanje rasta unutranjih genitalija
potvruje to uenje koje nas vodi do pretpostavke
da ovek potie od ivotinjske vrste koja je s pet
godina postala polno zrela, i izaziva sumnju da je
odgaanje seksualnog ivota i dvofaznost njegova
zapoinjanja najdublje povezana s istorijom oo80
81
85
86
88
89
92
93
95
str.
96
97
99
timo postojanje takvih mnemikih tragova u arhaiznom nasleu, onda smo premostili ponor izme
u individualne psihologije i psihologije mase:
narode moemo tretirdti kao posebne neurotiare.
Priznavi da sada za prisutnost mnemikih tragova
u arhaioznom nasleu nemamo nikakav snaniji
dokaz do onih rezidualnih fenomena otkrivenih
analitikim radom, fenomena koji iziskuju izvoe
nje iz filogeneze, onda nam se ipak taj dokaz ini
dovoljno jakim da bismo postulirali takvo stanje
stvari. Ako je pak drugaije, neemo ni u analizi ni
u psihologiji mase nainiti nijedan korak dalje na
putu kojim smo krenuli. Tu je drskost neizbena.
Tim postulatom inimo jo i neto drugo: sma
njujemo ponor izmeu oveka i ivotinje koji su
raniji periodi ljudske arogancije napravili isuvie
irokim. Ako takozvani instinkti ivotinja koji im
doputaju da se u novoj ivotnoj situaciji od sa
mog poetka ponaaju kao da je ona neka stara,
odavno njima poznata, ako taj instinktivni ivot
ivotinja uopte doputa neko objanjenje, onda
to moe samo biti da one iskustvo svoje vrste do
nose sa sobom u novu vlastitu egzistenciju; znai,
i!a su u sebi sauvale seanje na ono to su doiveli njihovi preci. Kod ljudske ivotinje stvar u
osnovu ne bi bila drugaija. ivotinjskim instinkti
ma odgovara njeno arhaiozno naslee, pa neka je
ono i drugaijeg obima i sadraja.
Posle ovih pretresanja ne dvoumim se da ka
em da su ljudi na taj poseban nain uvek
znali da su jednom imali i ubili praoca.
Sad treba odgovoriti na dva dalja pitanja. Pr
vo, pod kojim uslovima jedno takvo seanje ulazi
u arhaiozno naslee? Drugo, pod kojim okolnosti
ma ono moe postati aktivno, to jest mada izmenjeno i izopaeno prodreti iz svog nesvesnog
stanja u idu ka svesti? Odgovor na prvo pitanje
da se lako formulisati: ako je dogaaj bio dovoljno
vaan ili dovoljno esto ponavljan, ili i jedno i dru
go. Za sluaj oceubistva ispunjena su oba uslova.
Na drugo treba primetiti: u obzir moe doi itav
107
niz uticaja koji ne treba svi da budu poznati; zamisliv je takoe spontan razvoj, analogno procesu
kod nekih neuroza. Meutim, sigurno je od presud
nog znaaja buenje zaboravljenog mnemikog tra
ga recentnim realnim ponavljanjem dogaaja. Tak
vo ponavljanje je bilo ubistvo Mojsija i, kasnije,
toboe pravno ubistvo Hrista, tako da ti dogaaji
stupaju u prvi plan kao uzroci. Izgleda kao da se
geneza monoteizma ne bi mogla liiti tih zbivanja.
Seamo se pesnikovih rei: Ono to treba u pesmi
besmrtno da ivi, mora u ivotu propasti" 1 2 .
Za kraj napomena koja donosi jedan psiholo
ki argument. Tradicija koja bi bila zasnovana sa
mo na usmenom prenoenju ne bi mogla da stvori
kompulzivni karakter koji pripada religijskim feno
menima. Ona bi se sasluala, procenila, eventualno
odbacila kao svaka druga informacija spolja; ni
kad ne bi dosegla privilegiju osloboenja od prisile
logikog miljenja. Tradicija mora da je prvo isku
sila sudbinu potiskivanja, stanje prebivanja u nesvesnom pre nego to je pri svom povratku mogla
razviti tako snano dejstvo, opiniti mase, kao to
smo to s uenjem i dosad bez razumevanja videli
u sluaju religijskog predanja. I ovo razmiljanje
ide u prilog naeg verovanja kako su se stvari za
ista desile tako kako smo se mi potrudili da ih
opiemo, ili barem na neki slian nain.
11
Drugi deo
REZIME I REKAPITULACIJA
zvati zabranu psihoanalize tu gde se jo uvek tolerisala. Jedva da sam stigao u Englesku kada sam
otkrio da je iskuenje: uiniti svetu dostupnim svo
je zadrano znanje, neodoljivo, te sam poeo da u
vezi s dva ve objavljena preraujem i trei deo
svoje studije. Naravno, s tim je bilo povezano delimino preureivanje materijala. Meutim, nije mi
polo za rukom da celokupan taj materijal ukljuim
u ovu drugu verziju; s druge strane, nisam se mo
gao odluiti da se potpuno odreknem ranijih ver
zija. Tako se dogodilo da sam itav jedan deo prvog
prikaza, neizmenjen, prikljuio drugom a to je
imalo kao posledicu opseno ponavljanje.
No, mogao bih se uteiti razmiljanjem da su
stvari koje obraujem u svakom sluaju toliko no
ve i znaajne da bez obzira na to u kojoj meri je
moj prikaz taan, ne moe biti nikakva nesrea
ako se itaoci navedu da dvaput o njima itaju
isto. Postoje stvari koje treba da se kau vie nego
jedanput i koje se ne mogu dovoljno esto rei.
No, italac mora sam slobodno odluiti da li e
ostati kod nekog predmeta ili e se na njega vra
ati. Ne sme se lukavstvom teiti tome da mu se
u istoj knjizi dvaput nudi ista stvar. To ostaje nevinost, i prekor zbog nje autor preuzima na sebe.
Na alost, stvaralaka snaga nekog autora ne sledi
uvek njegovu volju: delo se dalje probija kako mo
e i esto se spram stvaraoca postavlja kao neza
visno, ak strano.
a) Izrailjski narod
Ako nam je jasno da postupak poput naeg:
uzimanje od nasleenog materijala onog to nam se
ini upotrebljivim, a odbacivanje onog to nam ne
koristi i slaganje pojedinih delova prema psiholo
koj verovatnosti da jedna takva tehnika nije
pouzdana u otkrivanju istine, onda s pravom pita
mo: emu uopte preduzimati takav posao. Odgovor
se poziva na rezultat tog posla Ako se u velikoj
110
meri ublai strogost zahteva postavljenih istorijsko-psiholokom istraivanju, moda e biti mogue
razjasniti probleme koji su uvek izgledali dostojni
panje i koji se usled recentnih dogaaja iznova
nameu posmatrau. Zna se da je od svih naroda
koji su u starom veku iveli oko Sredozemnog basena, jevrejski gotovo jedini koji je jo i danas
sauvao svoje ime a i svoju prirodu. Besprimernom
sposobnou u"pruanju otpora on je prkosio ne
sreama i surovim postupanjima; razvio je poseb
ne karakterne crte i uzgred stekao duevnu nenaklonost svih drugih naroda. Otkud potie ta ivot
na sposobnost Jevreja i na koji nain je njihov
karakter povezan s njihovom istorijom od toga
bismo rado hteli da neto vie razumemo.
Moe se poi od neke karakterne crte Jevreja
koja dominira njihovim odnosom prema drugima.
Nema sumnje da oni o sebi imaju posebno visoko
miljenje, da sebe smatraju uzvienijim, uglednijim, da su superiorni u odnosu na druge narode od
kojih su takoe odvojeni silnim svojim obiaji
ma". U isto vreme ih nadahnjuje posebna vera u
ivot kao da je ona crpe iz tajnog posedovanja ne
kog dragocenog dobra, jedna vrsta optimizma; po
boni ljudi bi to nazvali pouzdanjem u Boga.
Poznajemo razlog tog ponaanja i znamo ta
je njilovo blago. Oni sebe zaista smatraju narodom
koji je Bog izabrao, veruju da mu stoje veoma
blizu, a to ih ini ponositim i punim pouzdanja.
Prema neospornim izvetajima, oni su se ve u he
lenistikim vremenima ponaali isto kao i danas;
znai, Jevrejin je ve tada bio gotov, a Grci meu
kojima i kraj kojih su oni iveli reagovali su na
jevrejski karakter na isti nain kao i njihovi da
nanji nacije-domaini". Moglo bi se pomisliti da
su reagovali kao da su i sami poverovali u privi
legiju koju je za sebe zahtevao izrailjski narod.
11
111
Veliki
ovek
8 Mojsije i monoteizam
113
smo
se
aju
onih
mesta
tom
i
hipotezom
optih
za
jedno
monoteizma nismo
drugi
spoljanji
je
da
taj
njih veza
kog
suprotstavili
bezlinih
za
drugo.
kadri
moment
razvoj
izmeu
uenju
faktora.
da
zna
Naelno,
ima
Dodue,
kod
ukaemo
do
na
povezan
onaj
ni
geneze
na
ve
jedan
spomenuti
uspostavljanjem
razliitih
nacija
podizanja
velikom
oveku"
teveli
carstva.
Prema tome,
uvamo
mesto
u n i z u ili, tavie, u m r e i u z r o k a . N o , m o d a n e e
biti
posve
besmisleno
dodeljujemo
taj
zapitati
poasni
pod
naziv.
kojim
ako
meri poseduje
koja visoko
svojstva
neko
miina
snaga
ma
koliko
mogle
smo
to
n a t o pita
naroito
velikoj
cenimo oito
uslovima
Iznenaeni
biti
na
primer,
zavidne,
ne
kvaliteti,
psihika
o b z i r o m n a njih, m i s l i m o
zato
to
druju,
je
neobino
umna
sposoban
na
sluaju
nekog
ahovskog
naunika.
kaemo
sluaju
Odgovara
da je
on
nekog
nam
veliki
da
se
priznavanju
Kada, na primer,
tovena,
Getea,
ne premiljajui,
sem
nim delima.
tom
divljenja
K a d
ili
umetnika
takvim
slikar,
da
je
veliki
Vinija,
velikim
neto
njihovim
no
ovek.
da
upravo takvi
ili
matematiar
delatnosti,
Leonarda
prema
vir
sluajevima
proglaavamo
sluaju jo
ne bi
po
neemo
majstora
to
izvrsnog
pesnik,
nekoga
odreenom
uiniti
tako
preimustva.
da ipak ne bismo
drugo
Belju
po
velianstve
primeri
stajali
naziv
veliki
ljude od akcije,
ovek"
znai:
rezervisan
prvenstveno
osvajae, vojskovoe,
re i da prizna veliinu n j i h o v o g p o s t i g n u a
dejstva
to
koje
su
zadovoljavajue
toliko
114
nitavnih
oni
i
prouzrokovati.
biva
opovrgnuto
linosti
kojima
se
No,
ni
naom
ipak
za
vlada
snagu
nije
osudom
ne
moe
116
Upor. Frazer, 1. c.
Napredak
duhovnosti
117
118
120
124
Sadraj
istine
religiji
Vraanje
potisnutog
132
Istorijska
istina
133
134
135
udruili protiv oca, savladali ga i zajedniki podrali. Oslanjajui se na totemsku teoriju Robertsona Smita, pretpostavio sam da je kasnije oeva
horda nainila mesta totemskom klanu brae. Da
bi jedan s drugim mogli iveti u miru, pobednika
braa su se odrekla ena zbog kojih su ipak ubili
oca, i uveli egzogamiju. Oeva mo je bila slomlje
na i porodice organizovane na temelju matrijarha
ta. Ambivalentni oseajni stav sinova prema ocu
ostao je na snazi tokpm itavog kasnijeg razvoja.
Na oevo mesto je kao totem postavljena odreena
ivotinja; ona je vaila kao predak i duh zatitnik,
nije se smela povrediti ili ubiti; no, jednom godi
nje sastajala se itava zajednica mukaraca za sve
anu gozbu na kojoj se inae potovana totemska
ivotinja kidala na komade i zajedniki jela. Niko
se nije smeo iskljuiti s te gozbe: to je bilo cere
monijalno ponavljanje oceubistva kojim su zapoeli
drutveni poredak, moralni zakon i religija. Podu
darnost izmeu totemskog obeda Robertsona Smita
i hrianskog priea uoili su neki autori pre
inene.
Jo i danas se vrsto drim te konstrukcije.
Stalno sam nailazio na estoke prigovore kako u
kasnijim izdanjima knjige nisam izmenio svoja
miljenja jer su savremeni etnolozi jednoduno od
bacili postavke Robertsona Smita i delimino izneli
druge, potpuno razliite teorije. Moram da odgovo
rim kako su mi ti navodni napreci dobro poznati.
No, nisam ubeen niti u tanost tih inovacija niti
u zablude Robertsona Smita. Nekakvo neslaganje
jo nije opovrgavanje, inovacija nije nuno i na
predak. Ali, pre svega, ja nisam etnolog ve psiho
analitiar. Imao sam pravo da iz etnoloke litera
ture izvuem ono to sam mogao da upotrebim za
analitiki rad. Radovi genijalnog Robertsona Smita
dali su mi vredne take dodirivanja s psiholokim
materijalom analize kao i sugestije za iskoriavanje tog materijala. Nikad se nisam slagao s njego
vim protivnicima.
137
h)
Istorijski razvoj
142
POGOVOR
religija.
147
148
149
SADRAJ
I
MOJSIJE-EGIPANIN
7
II
18
III
MOJSIJE,
RELIGIJA
NJEGOV
NAROD
MONOTEISTIKA
58
POGOVOR
FROJD I MONOTEIZAM
145