MODERNA U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI

Poetak- 1891. Janko Leskovar objavio je Misao na vjenost

- 1892. Mato je objavio Mo savjesti
- 1895. austrougarski car Franjo Josip I. dolazi u Zagreb
kako bi sveano otvorio novu zgradu HNK. Studenti u
znak prosvjeda na Jelaievom trgu spaljuju maarsku
zastavu; nakon toga dio je studenata izbaen sa
sveuilita pa studij nastavlja u Pragu i Beu. Tako
dolaze u izravan kontakt s najnovijim strujanjima u
umjetnosti.
Prije tih dogaaja poela su se pojavljivati djela koja su odudarala
od realistikih. Umjesto razgranatih fabula pojavljuju se djela
manjeg opsega s naglaenom lirinou.
Drutvena situacija u Hrvatskoj
Austrija i Maarska sprjeavaju bri razvoj nae industrije
iskoritavajui hrvatska prirodna bogatstva.
U Hrvatskoj su stranaki sukobi- u cilju da se odupru maarizaciji
i germanizaciji.
Kod srtranke prava gubi se smisao za stvarnost, a kod narodnjaka
se osjea sklonost kompromisu.
U redovima intelektualaca osjea se klonue i pesimizam kao u
filozofiji zapada.
Misao na vjenost
Tema: Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutranjosti,
portretiranje linosti,
promatranog lika s njegovim traginim krajem ludilom.
Problematika koja se obrauje:
- Predstavljanje lika i portret ure Martia
- Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutranjosti lika ure
Martia

- Izraavanje raspoloenja, preputanje snovima i uspomene

- Dramska atmosfera i prizori
- Neobinost izmeu sna i jave
- Misao na vjenost i odsjaj uspomena
- Tragina uspomena iz mladosti, koja tiranizira psihu
- Opis dezorganiziranog ivota istrganog unutarnjim ivotom
- Uzrok: prolost i ivana rastrojenost
- Prikaz ljudi labilne psihe i osjetljivih ivaca, koji izlaze izvan
granica realnoga i ulaze u prostore nadnaravnoga
- Strahuje od ponovnog susreta s prolou
Struktura djela: Novela sa simbolinim i psiholokim
ralanjivanjem lika i spajanjem
prolosti, sadanjosti i budunosti, te zaokupljenost vlastitom
prolou i uspomenama. Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj
unutranjosti, te ralanjivanje vlastite psihe.
Sadraj:
U selu Drukovu je ivio uitelj uro Marti. Ljudi su smatrali da
je bolestan, ali on to nije priznavao, premda se nije ba dobro
osjeao kao nekada prije. Nije ni kaljucao i svoju slubu je tono
izvravao, a kolski nadzornik je bio posve zadovoljan njime.
On nije bio pravi uitelj, ali je djeci bio dobar. esto ga je spopala
nekakva tjeskoba i tuga, kojoj nije znao uzroka. Kada ga je to
stanje uhvatilo nije se toga mogao otresti itav dan i radije bi tada
djecu pustio kui, ali to nije smio. Tada je bio nestrpljiv i
razdraljiv, pa se znao grubo odnositi prema djeci. To se kod njega
deavalo zbog prevelikog napora. Bio je sam u koli s
poludnevnom obukom, pa je morao jo nekoliko sati dulje
poduavati. Imao je vremena da se odmori i predahne, ali neto mu
to nije dozvoljavalo. Neto ga je uvijek tjeralo da razmilja bez
prestanka, dok ga nije zaboljela glava. Tada bi mu se ivci na
vjeama stali trzati, ile na sljepooicama poigravati i on bi se sav
izmoren bacio na krevet. Njegov sluga bi ga molio da e ga svui i
smjestiti u krevet, ali on se dugo nije micao, niti progovorio,
premda je sam elio sna.

Prije etiri godine je prekinuo s naukom herbartovaca. Jedne veeri

je legao i usnio kako vidi svoga oca koji se u mrkloj noi vraa
kui sa svjetiljkom u ruci. Prelazio je preko brvna jer je potok bio
jako nabujao od jesenjskih kia i skoro je preao kada mu se noga
oskliznula i nestao je u mutnoj i zablaenoj vodi. U srcu ga je neto
stegnulo i trgnuo se, sav sretan da je to bio samo san.
Slijedei dan je doao seljak iz rodnog uiteljevog sela, te mu
rekao da mu se otac utopio u nabujalom potoku. Od toga dana
uro je vjerovao da mu snovi doaravaju zbivanja iz dnevnog
ivota. Njegovi snovi bili su tako vjerno istiniti, da se esto pitao je
li to ivot ili san. Dogaali su mu se neobini snovi, u kojima se
sastajao sa pokojnicima, sve njegovim bivim drugovima. U
poetku bi znao da sanja, a jednom se ustao sav smuen, da nije
znao dokle dosee san, a dokle stvarni ivot.
Jedan dan je bio pozvan na objed k susjednom vlastelinu, gdje ga
je drutvo razvedrilo i zabavilo. Stade mu se raati smijeak na
licu, a uiteljica iz susjednog sela mu je rekla da e idue nedjelje
doi u njihovo selo u crkvu sa prijateljicom. Neto ga je potaklo da
se sutradan u crkvi iskae. Poeo je svirati gajde, ali se na kraju
sasvim izgubi i smuti, te se zagleda nekuda daleko. U njegovoj
dui nastane mukla i bezutjena praznina. Dugo je razmiljao i
prisjeao se kada ga je otac odveo u Zagreb na naukovanje i da
postane gospodinom. Tako je jednoga dana na vrata njegove sobice
dola gospodareva kerka da ga utjei u njegovoj tuzi. Drugi dan je
opet klonio i ponovo je dola gospodareva kerka, da ga tjei i
zapita ga zato ju zaobilazi. On je nervozno izaao van malo
proetati i tek se naveer vratio.
Vrata djevojine sobe su bila otvorena, ljudi su ulazili i izlazili, a
on ue nesvjesno. Dogodila se nesrea, sve je okolo bilo krvavo, a
na grudima rupa od metka.
Prenio se iz sna, uplaio i poeo misliti da e opet morati sanjati
otvorene crne oi, mrtvaku bijelu put pokrapanu krvlju. On je
buljio i ta slika se nije micala ispred njega, a on je sve vie tonuo u
tamnom svemiru.

Drugi dan uistinu doe u selo mlada uiteljica. Ona je ve prije

ula o tom uitelju koji ivi sam sa svojim slugom i koji nikada
nije veseo, te nita ili vrlo malo govori. Kada ga je proli puta
vidjela, obuzeo ju je nekakvi udan osjeaj. Pomislila je kako bi ga
ona mogla tetoiti i milim razgovorima razvedriti, jer je njoj uz
njega bilo ugodno. Zato ju je danas neto tjeralo da ide u
Drukovac, i osjetila je da e se neto dogoditi.
Pola je u crkvu i ula kako sviraju orgulje. Ve kod prvih akorda
pritisnula ju je nekakva alost i nekakav strah. Glazba bijae
udnovata, neobina i opazila je da je gore uro zapjevao. U crkvi
je nastala pomutnja i komeanje. Ona se prenerazi i potekoe joj
suze od samilosti. Taj dan je bio Advent, a uitelj je pjevao uskrsnu
himnu: Halleluja. uro Marti je poludio.
Utjeha kose
Vrsta:
Lirska ljubavna pjesma
Struktura:
2 katrena, 2 tercine
Tema:
Doivljaj njegove drage. Meutim, nisu vani njezini osobni
osjeaji ve doivljaj bola.
Motivi:
Temeljni motiv je ljubav. Smrt,tuga i bol.
Stilska sredstva:-usporedba:
ivot kao rtvu.
-epiteti:
kobna dvorana, visokom odru, krasna smrt, tamne oi, bolji ivot.
-inverzija:
U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja jo je bila
iva.
-kontrast:
U dvorani kobnoj-U idili cvijea.
-oksimoron:

Krasna smrt, strasti muke.

Raspoloenje:
Tjeskobno.
Rima:
Obgrljena(abba).U prve tri strofe, pa ak i u prvom stihu zadnje
strofe gotovo da i nema radnje. Sve je nekakomonotono i tmurno.
Kada malo bolje pogledamo u smisao poetske pjesme svaka rije
moeimati svoju smisao i stajati sama za sebe. Na kraju, odnosno u
zadnja dva stiha dolazi dodramatinoga preokreta, to jest dolazi do
poante cijele te pjesme- oivljavanje kose. U tazadnjua dva stiha se
moe iitati poanta, a to je das u smrti sniva da prestaju sve muke,
tenapokon dolazi onaj slatki dugi san.
Jesenje vee
Za povrnijeg itatelja naoko je to jo jedna pejsana pjesma koja
opisuje jesenji krajolik. Ritam pjesme je relativno polagan,
pogotovo u katrenima i kao da ima neto u sebi od velike i spore
rijeke, hladne i duboke vode iznad koje su magloviti oblaci:
Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sijene rijekom plivaju,
utom rijekom meu golim granama
I sami pridjevi sugeriraju neto teko i mrano: snovi su olovni i
teki, gorske strane su tamne, rijeka je nekako siva i uta, a drvee
je golo i beivotno.
Dalje kae:
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kuice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crnei se crnim vranama.

Dakle, i tu prevladava neto mokro, magleno, hladno, bez prave

snage i crno. Kue u kojima ljudi ive nisu kue ve kuice,
neto malo, skromno i derutno, a i sunce kao da slabije sjaji nego
negdje drugdje. Oito je tu Mato mislio na svoj zaviaj, domovinu
i Hrvatsku.
Dalje kae u tercini:
Sve je mrano, hladno, u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U Daljine slijepe ljudskih nemira.
Dakle, sve je i dalje mrano i hladno, utonulo u polumrak, a ceste
koje bi iz toga vodile jedva se nasluuju u daljini. Moda e biti
bolje jednog dana u budunosti, mada pjesnik ak ni u to nije
siguran.
No sam kraj soneta, zadnja tercina, ipak je nekako drukiji.
Mato tu govori o sebi, svom ivotu i poloaju unutar takvog
krajolika, odnosno drutva, vremena i zemlje.
Pa kae:
Samo gordi jablan lisjem suhijem
ape o ivotu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.
Znai, u svemu tome olovnom, tekom, prizemljenom, monotonom
i mranom tek je on jedan od onih visokih jablana koji se iznad
svega toga uzdie, a njegovo je lie suho kao da ono mokro i
magleno u njega ne prodire. Pokuava drugima neto rei o ivotu
u tom mraku gluhoi i beznau, ali se osjea kao da je samac
usred svemira. Koliko god da je on sam iznad svega toga, takve
egzistencije i razmiljanja, kao da, na alost, nije siguran da on tu
ita moe promijeniti, u tom zatvorenom svemiru umalosti i
provincijalizma. On, svjetski putnik i gordi jablan kojem se lie
sui i koji vjerojatno nee doivjeti da vidi neta bolje.

KIP DOMOVINE NA POETKU LETA 188*

crtica iz zbirke Iverje
Mato je u svojim crticama opisivao ivot obinih ljudi iz
zagrebake graanske sredine (socijalni I politiki trenuci)
jedna od Matoevih prvih crtica, prizor iz Khuenova doba
domoljubna ideja/ mrnja prema Madarima i negodovanje
zbog njihova terora nad zagrebakim stanovnitvom
osnovni motiv: trenuci iznenadne, neobine hrabrosti koju
ponekad u sudbonosnim trenucima zapaamo kod malih, obinih
ljudi
gl. likovi: piljarica Pepica (odvana, prkosna), suprug Jokec
Pogai (plaljiv)
tragian kraj: slika stradanja hrvatskog naroda
struktura: Da bi postigao komian ton Mato rtvuje
ozbiljnost znaenja ovoga djela I ono poprima humoristiko
obiljeje.
* piljarica prodavaica voa i povra na trnici
- crtica je nadahnuta dogaajem 1883.
- naslov parafrizira budnicu Pavla tosa "Kip domovine na poetka
leta 1881"
- u noveli (u crtici) Mato iznosi ulini, gradski dogaaj
- kada maarski vojnici radi grba pregaze piljaricu Pepicu koja se
ne eli maknuti
- njezin se mu nakon toga opije i umire
- poetna i zavrna reenica pripadaju reportanom stilu
- poljednja reenica "Inju i njega zakopae" aludira na to da dok
god se ljudi boje izraziti miljenje ne postoji izlaz za hrvatski
narod
- aluzijom na tosa Mato istie nepromjenjenost situacije od
ilirizma
- Pepicaje personifikacija za hrvatsku

- osnovna ideja ne ne sloboda i nitavnost ivota u Khuensko i post

Khuensko doba
- Mato je prava
OKO LOBORA- Mato
-putopis
-u proljee Mato kao vojni bjegunac tajno odlazi u Hrvatsku, a u
ovom putopisu opisuje svoj izlet u Lobor, u Hrvatsko zagorje
-matoevo tretiranje pejsaa- pejza kao povod emocionalnom
uzbuenju i razvijanje razliitih asocijacija
- stil: viestruko atribuiranje imenice,trojni ritam, upotreba
neknjievnih leksema, nasljeivanje biblijskog stila, muzikalnost
-2 tematska dijela: 1) matoeve impresije, dojmovi u krajoliku u
kojem se nalazi; razmiljanje o odnosu ovjeka, seljaka i zemlje od
koje taj oek ivi; razmiljanje o prolaznosti i smrti..2)Otric-grad,
prisjeanje na hrv.prolost, ponos i uzvienost hrv velikaa,
neslobodu hrv.naroda ,romantiarski odnos spram prolosti,kritika
modernizma, Matou suvremenog naprednog drutva
Otmjena dosada
pjesnik mijenja svoj stav spram ivota i umjetnosti, eli ga
promijeniti,cijeli se ivot borio, ukazivao ljudima na istinske
dobrote, a ta ga je borbapomalo iscrpila i volio bi kada bi mogao
pokraj svih tih problema osjeati ravnoduje
Muljika
Problematika koja se obrauje u djelu: - Opis prilika i ivota ljudi
u seoskoj sredini koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema
tradicionalnim drutvenim zbivanjima - Oslikavaju se raznolike
pojave na selu. Odnos sela i grada, tuinstvo i neukorijenjenost. Poloaj ene u patrijarhalnoj sredini, ljubav, junatvo, tradicija Jasno portretiranje pojedinih likova - Lirski opis krajolika sa
idilinim pastoralnim prizorom - Uloga dijaloga Ilije i Boje sa
govornom karakterizacijom likova - Senzualnost namanastirana Lirska poanta opisivanja groba mlade Boje: U cijeloj krajini znalo

se za namastirane, koji su pripadali manastiru Dragi, no seljani ga

nisu zvali manastir, nego namastir, a sebe namastirani. U ovoj
drazi, osim kaluera nalazilo se i pedeset stanovnika koji su za
sebe govorili: Mi namastirani! Jo su tu bile i dvije Crkve,
stara, malena, crna bez zvonika i nova bijela, velika sa zvonikom.
Blizu samih temelja manastira izlazi potok Sitnica, a malo dalje se
nalazi omanje jezero, za koje namanastirani kau da nema dna.
Sjena i vlaga! Vrbe se saginju nad vodu, kao da piju. Manastir i sve
ostale kue od temelja pa do polovine, umotani su u mahovinu. No,
zdravlje je u toj drazi zaudo cvjetalo, sve sama okrugla, puna i
crvena lica. Prsa iroka, miice debele, a noge krive ali vrste.
Njihove djevojke udavale su se kada im je bilo oko 14 15 godina,
a nije bilo rijetko da su se udomile i mlae. Sa 18 godina smatrale
su se ve usidjelicama ili kako bi se u drazi reklo: posjela cura,
brate, pa to da ti drugo kaem. No nevjeste sa 30 godina su puke
starice, ali ne smeta, samo da mogu raditi. Lijenika ovdje nije
bilo. Namanastiranin Musa lijeio je rane kojih je ovdje bilo dosta
od kolaca i noa, a za druge bolesti, ovdje se nije znalo. Musa se
nije jedino razumio u bolest to ju je imala mlinareva ki Boja od
14 godina. Nije bila ni crvena ni jedra kao druge, ne lei nikada,
hoda hitro, gleda blago, ali bistro, pa moda i nije bolesna. Vitka je
i bijela, krupnih oiju, no namanastirani kau da je suha i uta. U
drugih se oi ne vide od mesa, crvene su kao kukurijek, potuku se
za ue ili sjekiru, a ona nije takova. Bit e da je bolesna. I zato su
je nazvali Muljika jer je bijela kao muljika (mekani bijeli kamen).
U gradu bi rekli kao mramor, a namanastirani: muljika, pa
muljika! Govorilo se, da je i njezina majka takva.
U manastiru u Drazi bio je kaluer, te su uoi njegove smrti dola
njegova majka i sestra. Kada je umro, majka nije htjela otii, da ne
bude daleko od njegova groba u kojem je i ona ubrzo nala mjesta.
Kerka je ostala kod mlinara, pa kako je bila sirota, kalueri je
dadu za mlinareva sina Joviu, a njezina ki je bila ta Muljika.
Kako Muljika nije imala ni brata ni sestre, pa je uvijek pred ocem
bila kriva. Otac Jovia u poetku ju je volio, a kasnije tukao,

pogotovo kada bi se napio u krmi nie mlina: Valaj nee rekao bi u sebi buduem zetu valjati se po mojoj muci. Sada u
ja malo ivjeti, ta dosta sam se namuio! I tada bi otiao u krmu
da troi muku.
Krmar je imao tri keri koje je udomio i dva sina oenio, a sin
Ilija mu se sada vratio iz vojske. Kada se naspava i napije vode iz
Sitnice, jer nita nije radio, izvadi ogledalo i ealj i nekakvu mast
kojom namae brkove i kosu, pa krene u umu u etnju. Na jednoj
od tih samotnih etnji ugleda Boju kako uva stado ovaca. Nosio je
Ilija ili kako je on sam sebe nazvao Elias Kurtovi svoje vojniko
odijelo, tijesne bijele hlae, modru bluzu s crvenim resama, a na
glavi crvenu kapu s dugim crnim resama. Lice mi je bilo okruglo i
crveno, kao to je u namanastirana uvijek bivalo. Kada je ugledao
Boju, koja je sjedila na obali Sitnice tako lijepa u bijeloj koulji,
lijepe smee valovite kose i prelijepih tamnih oiju, Ilija se odmah
u nju zaljubi: ajn faine frajla! Du bist di rose kenigin! sve kiene
reenice to ih je kao vojnik rasipao drugim djevojkama izezoe,
pa samo duboko uzdahne. Kada je Boja otila sa svojim stadom,
Iliji ostade livadica pusta i tuna.
Dola jesen i momci se ene. Ilijica hoe Boju, ali otac Petra i
majka Marta ne ele Muljiku za snaju. Nee Muljika za naega
Ilijicu - vele oni - dok smo mi ivi! Imamo mi za njega drugu
curu, a onaj zelemba, ona Muljika napunili cikom i vikom
cijelu Dragu Muljika plae, a aa je tjei: Sad, kada su mi sve
uzeli, moraju i tebe da uzmu, nijesam ja sve u njega potroio, on je
sam inio raune kako je htio!
I kada je stari Petra ipak doao u mlin da se dogovore za pronju i
pir, ciknula je ona: Ne daj ti mene aa mili! Zaredali se svatovi,
grmjele kubure a jeka tutnjila dragom. Pilo se vino, prolijevalo,
pjevalo, pa se i promuklo, tutnjila je Draga, ali se i stiala. Samo je
Sitnica nabujala i umila sve jae, a meava stala zavijati kroz
Dragu.

Mete, mete snijeg, a Draga od tutnjave zvona i pjesama opet

oivjela jer je doao Boi. U Petraevoj krmi po danu vike i igre,
a naveer tiina, samo Ilijica pognute glave koraa u krmi.
Muljica ve mjesec dana lei, ne tui se da ju neto boli, iz postelje
ne moe, ve samo gucne koji put vodu s vrelaca. Zvali su Musu,
ali on ne zna to je Muljici. Svima je ve dodijala, samo Ilijica
katkada kradom zaplae. Petra veli: Nee ti tvoja lasica umrijeti,
ne boj se, samo e ti tako leati, dok ne ostari, a raditi nee nita!
No nije pogodio!
Nakon dva dana u tamnoj sobi iza krme osvanula je Boja bijela i
hladna kao latice zelenkade. Sutradan su namanastirani odnijeli
Boju u grob iza stare crkve koji su joj u smrznutoj zemlji iskopali.
Istom to je grob mlade Boje bio zasut, stadoe ga tiho posipati i
pahuljice snijega.
Analiza likova: Boja Mlinareva ki, ima 14 godina. Nije bila ni
crvena ni jedra kao druge cure, ne lei nikada, hoda hitro, gleda
blago, ali bistro. Vitka je i bijela, krupnih oiju, no namanastirani
kau da je suha i uta, moda zato i bolesna. I zato su je prozvali
Muljika, jer je bijela kao muljika (mekani bijeli kamen). U gradu
bi rekli kao mramor. Govorilo se, da je i njezina majka bila takva.
Jovia Mlinarev sin, a njegova ki je bila ta Muljika. Kako Muljika
nije imala ni brata ni sestre, pa je uvijek pred ocem bila kriva. Otac
Jovia u poetku ju je volio, a kasnije tukao, pogotovo kada bi se
napio u krmi nie mlina.
Ilija Krmarev sin koji se vratio iz vojske. Nita nije radio, izvadio
bi ogledalo i ealj i nekakvu mast kojom je mazao brkove i kosu,
pa etao u umi. Nosio je Ilija ili kako je on sam sebe nazvao Elias
Kurtovi svoje vojniko odijelo, tijesne bijele hlae, modru bluzu s
crvenim resama, a na glavi crvenu kapu s dugim crnim resama.
Lice mi je bilo okruglo i crveno, kao to je u namanastirana
uvijek bivalo.