Zrinscak Soc Pol Postkomuniszma RSP 2003 2

LANCI
Socijalna politika u kontekstu korjenite

drutvene transformacije
'
postkomunistikih zemalja
Sinia Zrinak
Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta

Sveuilite u Zagrebu
Zagreb, Hrvatska
Pregledni znanstveni lanak

DD K: 304:323.14(4-11)
Primljeno: oujak 2003.
Sukladno stavu da se razvoj socijalne politike postkomunistikih zemalja

ne moe razumjeti bez poznavanja irega drutvenog konteksta u radu se najprije ukratko opisuje njihova burna politika povijest u drugoj polovici 19. i u
20. stoljeu, osnovne osobine komunistikoga drutvenog razvoja te osnovne
osobine socijalne politike komunistikog razdoblja. Razdoblje tranzicije ili postkomunizma sagledava se iz perspektive ekonomskih i politikih promjena te
njihovih socijalnih posljedica. Ekonomski, politiki pa onda i socijalni razvoj
uvelike se razlikuje meu pojedinim tranzicijskim zemljama te analiza naglauje neke zajednike karakteristike, ali jo vie brojne razlike izmeu pojedinih zemalja. Prema socijalnim posljedicama (siromatvo, drutvene nejednakosti, niz zdravstvenih indikatora) velika je razlika uoljiva izmeu zemalja
srednje Europe te onih bivega Sovjetskog Saveza, a ona dijelom dolazi do
izraaja i u procesu pridruivanja EU.
U radu se posebno analiziraju kretanja u podruju rada, zaposlenosti i nezaposlenosti te mirovinske reforme. Osim analize nezaposlenosti te osiguranja
od nezaposlenosti, razmatraju se promjene u strukturi zaposlenosti (pad industrijskog sektora, liberalizacija trita rada i sl.). Mirovinske se reforme razmatraju kao paradigma svih socijalnih reformi, zbog njihove radikalnosti i sveobuhvatnosti te velikog utjecaja globalnih agencija u procesu reforme. U zakljuku se usporeuju socijalne reforme zapadnih i istonih zemalja s kraja 20.
stoljea te se govori o tekoama klasificiranja tranzicijskihzemalja prema poznatim modelima socijalnih reima.
Kljune rijei: tranzicija, postkomunizam, drutvena preobrazba, socijalna politika, rad, zaposlenost, nezaposlenost, mirovinska reforma.
UVOD
. Pisati o socijalnoj politici te uope cjelokupnoj drutvenoj transformaciji postkomunistikih zemalja znai susresti se s
nekoliko potekoa, od kojih je prva ve
naznaena u samom naslovu. Ako neke
zemlje definiramo postkomunistikima,
tada vrlo malo govorimo o kojim je i kakvim procesima rije u sadanjosti, a zbog
sadrajne dominacije prefiksa "post",

moe se rei da je postkomunizam jednostavno razdoblje koje slijedi nakon komunizma. Pitanje jest koristimo li izraz
postkomunizam zato to je posve jasno
koja je bit toga razdoblja ili, moda sasvim suprotno, stoga to nije uvijek lako
razluiti sloene, a esto i proturjene,
postkomunistike procese. Oni su, nai-
135
Rev. sac. polit., god. 10, br. 2, str. 135-159,
Zagreb 2003.
me, jo uvijek, a to proizlazi iz istog pojma, pod dominantnim utjecajem prolog

razdoblja. Ukoliko tako razliite zemlje s
razliitom povijeu, kulturom te posve
razliitim razvojnim perspektivama, sve
zajedno definiramo istim postkomunistikim imenom, tada to implicira da su one
u nekim vidovima jo uvijek vrlo sline, a
zbog zajednike komunistike prolosti.
Kao to e se pokazati kasnije, neka istraivanja vrednota sugeriraju da je tome jo
uvijek bilo tako sredinom 90-ih godina
20. stoljea, to naravno ne znai da se
takva slinost moe ili mora perpetuirati
unedogled.
Sline probleme generira i izraz "tranzicija", a koji se vrlo esto rabi kao sinonim za sve postkomunistike zemlje.
Tranzicija (ponekad i: transformacija) govori o intenzivnom prijelazu iz komunistikoga u novo drutveno razdoblje. To
novo je najee jasno definirano na ekonomskom i politikom planu. U podruju
ekonomije rije je o prijelazu iz planske,
centralizirane dravno-vlasnike u trinu, pluralistiko-vlasniku ekonomiju.
Na politikoj razini radi se o prijelazu iz
jednostranakoga, nedemokratskoga u viestranaki, demokratski sustav. Time
pojam tranzicije hoe rei da je cilj jasan
(trite, demokracija),' ali ne govori nita
o potekoama i dilemama toga tranzicijskog puta. On ne govori nita i o tome o
kojem je tipu demokracije i trita rije.
Ako je, moda, poetkom 90-ih veina
smatrala da je cilj ne samo jasan, nego i
lako dostian, ve je nakon nekoliko godina svima postalo jasno da tome nije tako. U nekim je zemljama (prije svega
onima u srednjoj Europi) uspostava demokratskoga politikog sustava uza sve
Zrinak S.: Socijalna politika
u kontekstu ...
probleme relativno uspjeno obavljena,

dok je u drugima taj proces bio, ili jo
uvijek jest, povezan s etnikim sukobima,
ratovima te perzistencijom autoritarnih
politikih reima. Uspostava trine ekonomije bila je povezana, izmeu ostaloga,
i s kljunim pitanjem kako privatizirati
biva dravna poduzea. Dosadanja iskustva govore o tome da su razliiti modeli primijenjeni u razliitim zemljama, a
da nijedan model nije bio lien mnogih
problema i masovnih nezadovoljstava nainom i uincima privatizacije. Neki problemi (usprkos provedenoj privatizaciji)
ostaju i dalje nerazrijeeni kao, primjerice, do koje mjere valja dalje privatizirati
dravna, posebice infrastrukturna poduzea te u kojoj mjeri valja liberalizirati
trite kapitala i rada.
No ako su u politikom i ekonomskom podruju ciljevi tranzicije bili, barem naelno jasni, to rei za tranziciju u
podruju socijalne sigurnosti. U kojoj je
mjeri dotadanja socijalna politika bila
obiljeena komunistikim sustavom i u
kojoj je mjeri ona podlona transformaciji? Koji tip socijalnog reima je poeljno,
odnosno kojega je mogue razvijati? Treba li i u kojem opsegu privatizirati socijalnu sigurnost? Koji su kriteriji uspjenosti transformacije u socijalnom podruju? Kako se odnositi spram socijalnih
posljedica tranzicije i u kojoj mjeri one
utjeu na odvijanje svih drugih drutvenih procesa?
Pokuaj razjanjavanja ovih i slinih
dilema jedan je od ciljeva ovoga rada.
Stoga e se u njemu, najprije, analizirati
povijesno naslijee te drutveni kontekst
tranzicije nakon pada komunizma, a potom e se socijalnu politiku postkomuniz-
l Neki autori isto misle i za sam izraz postkomunizam

premda je, prema mojem osobnom miljenju, on
optereeniji vieznanou. "The term 'postcommunism' is backward-looking. It implies a world defined by
what it used to be but no longer is... As it is commonly used, the term 'postcommunism' is forward-looking as
well. It connotes both a clear direction and a fixed destination. It presumes a goal toward which the 27 countries are moving. The goal is, figuratively, the West: they are presumed to have emarked on a journey from totalirianism to democratic politics and free market economics" (Mandelbaum, 1996.:1-2).
136
.. ~".
Rev. sac. palit., god. 10, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
ma promotriti kroz elaboraciju triju tema: socijalne posljedice tranzicije, podruje rada, zaposlenosti i nezaposlenosti, te mirovinske reforme.
POD TERETOM POVIJESNOG
NASLIJEA
Crtice iz politike povijesti

Sadanjost i budunost postkomunistikih zemalja u velikoj je mjeri odreena prolou i to, ponajprije, burnom i
proturjenom prolou u posljednjih 150
godina. Najvei broj zemalja, koje se danas ubrajaju u postkomunistike zemlje,
svoju su nezavisnost poele stjecati krajem 19. i poetkom 20. stoljea, tijekom
procesa raspada etiriju velikih carstava
kojima su prije pripadale: njemakoga,
ruskoga, austrijskoga i turskoga. Berlinskim kongresom 1878. godine (a kojim je
redefiniran Sanstefanski mirovni sporazum nakon rusko-turskog rata) nezavisnost je priznata Rumunjskoj, Srbiji i
Crnoj Gori, dok je Austrija dobila protektorat nad Bosnom i Hercegovinom.
Sjeverna Bugarska postala je tada samoupravna turska provincija, juna Bugarska djelomino samoupravna turska provincija, dok je zapadna Bugarska (u ijem
je sastavu bio najvei dio Makedonije)
ostala dijelom Turskoga Carstva. Berlinskim je kongresom uspostavljen tako novi
politiki poredak koji je trajao sve do I.
svjetskoga rata, osim to je u I. i II. balkanskom ratu (1912./1913.) Turska izgubila preostali europski dio, a nezavisnost
je priznata Albaniji. Nakon I. svjetskoga
rata dolazi do velikih promjena politikog zemljovida ovoga dijela Europe, jer
on zavrava formiranjem nezavisnih ili
novih drava: Poljske, ehoslovake, Maarske, Jugoslavije, Estonije, Letonije i
Litve. No za vrijeme I. svjetskog rata, u
u kontekstu ...
Rusiji 1917. godine dolazi do revolucije u

kojoj komunisti preuzimaju vlast. Nakon
graanskog rata izmeu komunista i njihovih protivnika, godine 1922. dolazi do
formiranja Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika, tada sastavljenog od etiri republike: Rusije, Bjelorusije, Ukrajine
i Transkavkaza. Ostale su republike postupno dodavane, odnosno transformirane (primjerice, Tanskavkaz je 1936. godine podijeljen na Gruziju, Armeniju i
Azerbajdan) sve do 1940. godine, kada
je Sovjetski Savez okupirao Estoniju, Letoniju i Litvu te je od tada, pa sve do
1991. godine, bio sastavljen od 15 republika.
Nakon II. svjetskog rata dolazi do malih promjena teritorija, ali ne i do formiranja novih drava. Najvanija promjena
koja se deava nakon II. svjetskog rata
odnosi se na podjelu Njemake na etiri
okupacijske zone, a potom na njezin zapadni i istoni dio te na irenje sovjetskog
utjecaja na sve zemlje tzv. istonog bloka.
Naime, ve poetkom 1948. godine Sovjetski je Savez politiki kontrolirao sedam zemalja istone Europe: Albaniju,
Bugarsku, Cehoslovaku, Jugoslaviju, Maarsku, Poljsku i Rumunjsku. Ova je dominacija okrunjena sklapanjem vojnog saveza 1955. godine, tzv. Varavskog pakta,
a kao odgovor na formiranje NATO-pakta 1949. godine. Varavskom paktu nije
jedino pristupila Jugoslavija zbog sukoba
sa Sovjetskim Savezom iz 1948. godine.
Sukob izmeu bivih vojnih saveznika II.
svjetskog rata (prije svega SSSR-a i
SAD-a) prerastao je postupno u tzv.
hladni rat koji je dominirao Europom sve
do 1990. godine. Pod njegovim utjecajem
Zapadna i Istona Njemaka 1949. godine postaju nezavisne drave (potpunu
slubenu nezavisnost obje stjeu 1955.
godine) a obje pod kontrolom, odnosno
2 Ovdje se kombiniraju razliiti izvori podataka, a prikaz politike prolosti najveim se dijelom oslanja na
informacije prezentirane u The World Book Encyclopedia (International), 1994.
137
Rev. sac. polit., god. 10, br. 2, str. 135-159,
Zagreb 2003.
kasnije manje ili vie izravnim politikim

utjecajem, zapadnih zemalja (Savezna
Republika Njemaka) te Sovjetskog S~veza (Njemaka Demokratska Republika). Vrhunac politikoga i ekonoms~og
sukoba simboliki je izraen gradnjom
Berlinskoga zida 1961. godine, a koji je
uvrstio fiziku podjelu razjedinjenoga
glavnog grada razjedinjene drave.
Simbolika Berlinskog zida dobila je
novo znaenje 9, studenoga 1989. godine,
kada je Vlada Demokratske Republi~e
Njemake, pod pritiskom svih dogaaja
koji su oznaavali skori kraj komunizma,
odustala od svih zabrana putovanja u Zapadni Berlin. Berlinski zid otada gubi
svoju dotadanju funkciju te svojim padom sada simbolizira poetak novoga,
postkomunistikog razdoblja. Ono je,
pak, povezano s politikim promje?a~a
koje su u konanici dovele do formuanJ.a
niza novih drava, tako da danas govonmo ak o 27 postkomunistikih, odnosno
22 europske postkomunistike zemlje.
Zapadna i Istona Njemaka ujedinjene
su 3. listopada 1990. godine u jedinstvenu
dravu. Raspadom Sovjetskog Saveza
1991. godine nezavisnost su ponovno
stekle tri baltike drave te Armenija,
Azerbajdan, Bjelorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Moldavija, Rusija, Tadikistan Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan.' Raspadom Jugoslavije te ehoslovake tijekom 1992. i .1993. formiraju
se sljedee nove drave: Slovenija, Hrv.~tska, Bosna i Hercegovina, Makedonija,
Jugoslavija (danas Srbija i Crna Gora),
eka i Slovaka. Formiranje novih drava bilo je dijelom povezano s ratom te intenzivnim etnikim sukobima, posebice
na podruju bive Jugoslavije (rat protiv
Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sukobi
na Kosovu i u Makedoniji) te na podruju bivega Sovjetskog Saveza.
etrdesetak godina komunistikog reima odnosno ak sedamdeset godina u
Rusiji i veini ostalih bivih sovjetskih re138
Zrinak S.: Socijalna politika u kontekstu ...
publika, nije samo razdoblje koje se moe jednostavno okarakterizirati kao razdoblje nedemokratskoga politikog poretka koje treba brzo zaboraviti. To je
ujedno i razdoblje intenzivnih drutvenih
promjena na to je posebno u.tjec~la.injenica da su ta drutva, s manjim iznimkama (eka, Njemaka), veinom bila
industrijski nerazvijena, agrarna i uope
modernizacijski zaostala drutva. Premda
pod snanom dravno-partijskom kontrolom, industrijski je razvoj bio vrlo snaan,
posebice u SO-im i 60-im godinama 20.
stoljea. On se najvie zasnivao n~. m~gunosti ekstenzivne uporabe domaih SIrovina te jeftine radne snage koja je dolazila iz poljoprivrednog sektora. U razdoblju izmeu 1950. i 1970. godine per
capita rast u Istonoj Europi bio je 2,4
puta vei od europskog prosjeka. Industrijski doprinos nacionalnom proizvodu
porastao je (ako je udio poljoprivred~
1,0) sa 1,3 1965. na 3,4 1983. u Bugarskoj,
a sa 5,5 na 7,3 u istom razdoblju u Cehoslovakoj (Turnock, 1997.:25). No, taka."
se ekstenzivan tip razvoja, a zbog politike dominacije nad ekonomijom, ubrzo
iscrpio i u 80-ima definitivno uao u, nikada prevladanu, strukturalnu krizu. Konana i generalno vrlo porazna ekonomska bilanca komunistikog razdoblja moe se najbolje ocrtati iz provedene analize razvoja Estonije i Finske u 20. stoljeu
(Dallebrant, 1992.:22-26). Tridesetih godina 20. stoljea ekonomski standard Estonije bio je komparabilan skandinavskome te drugim zapadnoeuropskim dravama. Prosjeni per capita dohodak (mjereno meunarodnim jedinicama) iznosio je
241 u Estoniji, 286 u Danskoj, 276 u Nj~makoj, 131 u Finskoj, 478 u Engleskoj,
ivotni standard industrijskoga estonskog radnika bio je na razini 90% standarda finskoga industrijskog radnika 1938.
godine. Usprkos porastu standarda estonskih radnika nakon II. svjetskog rata
razlika se drastino poveala jer je njihov
standard pao na samo 40% standarda
Rev. soc. polit., god. JO, br. 2, str. 135-159,
Zagreb 2003.
finskih radnika 1983. godine. Stopa mortaliteta dojenadi u Estoniji iznosila je

14,6 promila 1989. godine (pri emu valja
imati na umu da je Estonija imala jednu
od najniih stopa mortaliteta dojenadi
meu tadanjim sovjetskim republika.ma), naspram 6,1 promila u Finskoj. Razlika se, zakljuuje autor ove studije, poela naglo poveavati od 60-ih, kada se
iscrpila osnovica ekstenzivne industrijalizacije, a vlast nije mogla reformirati plansku ekonomiju (Dallebrant, 1992.:30). Reforma planske ekonomije podrazumijevala je radikalnu promjenu politikoga konteksta, a takav korak vlasti nisu bile ni
spremne ni sposobne dobrovoljno uiniti.
Usporedo s industrijalizacijom na djelu su bili i drugi modernizacijski procesi,
kao to su urbanizacija, intenzivna promjena obrazovne strukture, irenje masovne potroake kulture, emancipacija ena
i sl. Procesi su bili slini, ali se nisu odvijali istom dinamikom u razliitim zemljama. Postotak urbanog stanovnitva porastao je izmeu 1950. i 1991. godine sa
20% na 35% u Albaniji, sa 27% na 68%
u Bugarskoj, sa 38% na 61% u Maarskoj, ali ve s tada relativno visokih 52%
na 77% u ehoslovakoj. Zaposlenost u
sektoru usluga iznosila je izmeu 30% i
40% u gotovo svim zemljama 1985. godine (Turnock, 1997.:48,24). Meutim, kao
to je ve na mnogo mjesta pokazano, veina je analitiara suzdrana u konanoj
ocjeni ovih procesa te veina govori o tzv.
prisilnoj, devijantnoj ili djelominoj modernizaciji, odnosno modernizaciji kojoj
su nedostajali neki njeni krucijalni elementi, prije svega slobodno trite i demokratski politiki odnosi.' Diskusija o
karakteru modernizacije revitalizirana je,
s nizom konkretnih drutvenih implikacija, poetkom 90-ih godina u kontekstu
sljedeih dilema: moe li se samo nastavi-
Zrinak S.: Socijalna politiko u kontekstu ...
ti gdje se stalo, postoje li i dalje snane

prepreke modernizacijskom razvoju, kako dosadanji komunistiki razvoj uvjetuje ovaj sadanji i onaj budui razvoj? Razlike u perspektivama drutvenog razvoja
meu pojedinima zemljama duboko su
svezane s iskustvima njihova povijesnog
razvoja (te ovdje spominjane komunistike modernizacije) o emu moe, meutim, neto vie rei detaljnija analiza za
pojedinu zemlju ili, barem, grupe zemalja.
Socijalna politika komunizma
Snaan industrijski razvoj bivih komunistikih zemalja bio je, uz tadanju

slubenu ideologiju socijalnog osloboenja radnika, jedan od osnovnih imbenika implementacije niza programa socijalne sigurnosti. Komunistiko je razdoblje,
s pravom, identificirano kao razdoblje socijalnih prava i temeljne socijalne sigurnosti, neovisno o svim njegovim problemima i nedosljednostima te neovisno o
tome to komunistiki socijalni sustav nije bio prilagodljiv dinaminim promjenama suvremenog svijeta. Moe se ak i rei, a zbog svezanosti socijalnoga i politikog sustava, da su za dugovjenost komunistikoga reima dijelom zasluna
(uz autoritarne osobine reima) upravo
iroka socijalna prava (upanov, 2002.:
13-51). Upravo zbog socijalne sigurnosti
koja im je bila nuena (sigurnost radnog
mjesta, socijalno osiguranje i sL), radnici
su pristajali na ogranienja drugih svojih
prava (prije svega politikih), na birokratske privilegije te na relativno nizak
drutveni standard. Ova teza moe biti
prihvaena kao opi okvir analize, ali se
ne moe zaboraviti da je u nizu zemalja
dolo i do ozbiljnih pobuna protiv komunistikoga reima, koje su bile krvavo
3 U svom recentnom radu J. upanov govori o polumodernizmu (industrijski razvoj ogranien ideolokim
postulatima komunistike utopije). Usp. upanov, 2001. S druge strane 1. Rogi preferira izraz "paradoksalna
druga modernizacija" (Rogi, 2001.).
139
Rev. sac. polit., god. JO, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
uguene
ske).
(sluaj
Maarske,
eke,
Polj-
Usprkos ekstenzivno m razvoju socijalnih programa u razdoblju komunizma,

poeci socijalne sigurnosti u nizu zemalja
seu u razdoblje kraja 19. i poetka 20.
stoljea. Zemlje koje su krajem 19. stoljea bile u sastavu Austro-Ugarske
ili
Njemake (Maarska, eka, dio Poljske,
Slovenija, Hrvatska ...), odnosno one koje
su se poetkom 20. stoljea bre industrijski razvijale, prva iskustva s implementacijom socijalnih programa biljee
upravo iz toga razdoblja. U Austriji, odnosno zemljama pod njezinom direktnom
vlau (eka, Slovenija), zakon o socijalnom osiguranju iz 1888. godine uspostavlja sustav zdravstvenog osiguranja prema
Bismarckovu modelu (Cockerham, 1999.:
173). U Maarskoj je obvezno zdravstveno osiguranje za radnike uvedeno 1891.
godine, a mirovinsko osiguranje financirano je iz dravnog prorauna samo za
slubenike od 1912. godine (Muller, 1999.:
60; Ferge, 1999.:231). Obvezno osiguranje Bismarckova tipa za radnike i zaposlenike protiv invalidnosti, starosti i smrti
zapoelo je u Maarskoj 1. sijenja 1929.
godine, ali kako je ruralno stanovnitvo
bilo iskljueno iz osiguranja,
samo je
31 % stanovnitva bilo osigurano
1938.
godine. U Hrvatskoj je osiguranje za sluaj bolesti uvedeno, takoer, 1891. godine, a 1907. ono je proireno na iri krug
radnika, a uvedeno je i osiguranje za sluaj nesree na poslu. Nakon stvaranja
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca donosi se Zakon o socijalnom osiguranju
radnika 1922. godine koji je pokrivao sve
rizike osim rizika nezaposlenosti
no do
njegove pune primjene dolazi tek 1937.
godine. O razlikama u obuhvatu stanovnitva to, izmeu ostaloga, svjedoi kako
o razliitom povijesnom naslijeu tako i o
razliitom industrijskom razvoju u prvoj
polovici 20. stoljea, govori podatak da je
u predveerje Drugoga svjetskog rata u
140
Zrinak
S.: Socijalna politika
u kontekstu ...
Poljskoj 30% stanovnitva bilo zdravstveno osigurano, a u Rumunjskoj samo 5%

(Cockerham,
1999.:149,195).
Poljski je
sluaj posebice ilustrativan jer je, zbog
podijeljenosti Poljske do 1918. godine izmeu Njemake, Austrije i Rusije, razliit i poetak implementacije
programa
socijalnog osiguranja u pojedinim dijelovima zemlje (Muller, 1999.:93). U dijelu
zemlje pod njemakom vlau mirovinsko
je osiguranje radnika uvedeno 1889. zakonom kancelara Bismarcka. U regijama
pod austrijskom vlau starosno osiguranje radnika uvedeno je 1906. godine, ali u
dijelovima pod ruskom vlau sve do kraja L svjetskog rata nije bilo nikakvih programa osiguranja radnika. Ruski socijaldemokrati, potaknuti Bismarckovim idejama, na svome kongresu 1912. godine
naglauju vanost da osiguranje pokriva
sve rizike. No do postupne implementacije tih ideja dolazi tek nakon komunistike revolucije i to u kontekstu izrazito
loe socijalne situacije, nepostojee industrijske infrastrukture
te politiki nestabilne i diktaturom
obiljeene situacije
(Manning, 2002.).
Ovakva je tradicija omoguila komunistikoj vlasti da povijest socijalnog osiguranja velikim dijelom vee uz svoju
vlast. No socijalno je osiguranje prije
svega bilo namijenjeno
radnicima i slubenicima, dakle onima koji su bili zaposleni u dravnom sektoru. Nova socijalna prava (plaeno bolovanje, mirovina,
djeji doplaci ... ) bila su presudna u privlaenju radne snage koja je dolazila iz
sela, a iji je jeftin rad bio condicio sine
qua non primarne i ekstenzivne industrijalizacije. Ovi su se procesi dijelom razlikovali meu pojedinim dravama, ali su
obrasci razvoja socijalnih prava i socijalne politike bili takvi da ih se moe svesti
pod zajedniki nazivnik. Zanimljivo je,
ipak, da u literaturi ne postoji usklaena
ocjena komunistike
socijalne politike
kao, uostalom, i ocjena samoga komuni-
stikog razdoblja.' Rezimirajui razliita

gledita razliitih autora, Bob Deacon
tvrdi da su autori sa Zapada naelno
neto benevolentniji, dok su oni s Istoka
kritiniji prema dotadanjoj komunistikoj praksi (Deacon, 1993.). To nije ud-
no, jer su prvi vidjeli ono ega na Zapadu

nema (minimalna nezaposlenost, niska
drutvena nejednakost, razmjerno velika
prava, primjerice u obiteljskoj politici i
sL), dok su drugi vidjeli mnoge negativne
strane istoga (nerazvijenost usluga, nizak
Tablica 1.
Socijalna politika komunizma - prednosti i nedostaci5
Prednosti
Nedostaci
Sigumost radnog mjesta za mnoge
Skrivena nezaposlenost, neadekvatna socijalna zatita

nezaposlenih
Niske dohodovne i drutvene razlike
Skrivene privilegije partijsko/dravne birokracije
Besplatna zdravstvena zatita za sve
Nejednaki pristup zdravstvenim uslugama, nizak zdravstveni

standard, loiji zdravstveni indikatori spram Zapada
Ekstenzivni porodiljski dopusti, bolovanja zbog njege

djeteta, subvencionirani vrtii i jaslice
Ekonomska nunost zapoljavanja ena, teka kombinacija rada

i kuanskih obveza, seksistika podjela rada
Visokosubvencionirani
Nedostatak stambenog prostora, problemi u distribuciji

subvencioniranih stanova
dravni stanovi
Patronat nad mirovinskim i zdravstvenim sustavom,

relativno ekstenzivna prava (npr. ranije umirovljenje)
Slaba veza izmeu uplaenih naknada i prava, neautonomnost

sustava i neusklaenost s ekonomskim mogunostima
Dravno/partijski paternalizam nad radom
Potpuno odsustvo prava na artikulaciju autonomnih socijalnih

potreba
Tablica 2.
Mortalitet dojenadi (broj umrlih na 1.000 ivoroenih u prvoj godini ivota) i oekivano trajanje ivota mukaraca i ena
u asu roenja u odabranim europskim zemljama, 1980.
Zemlja
Mortalitet
dojenadi
Albanija
50,3
Bugarska
20,0
Oekivano
Oekivano
trajanje ivota trajanje ivota Zemlja
- M
-
67,7
72,2
Austrija
68,4
73,8
Belgija
Mortalitet
dojenadi
14,4
Oekivano
Oekivano
trajanje ivota trajanje ivota
- M
-
12,2
69,0
69,9
76,0
76,5
Hrvatska
20,5
66,6
74,2
Finska
7,6
69,3
77,8
eka R.
16,6
66,8
73,9
78,3
23,0
25,5
65,5
72,7
69,6
76,1
66,0
74,4
10,1
12,5
14,4
70,2
Maarska
Poljska
Francuska
Njemaka
Italija
Rumunjska
Ruska F.
29,0
22,1
66,6
61,5
71,8
73,1
Nizozemska
panjolska
8,6
12,3
70,6
72,5
77,2
79,1
Slovaka
20,6
66,8
74,3
vedska
Slovenija
15,1
67,3
75,2
UK
72,2
78,2
6,9
72,8
78,8
14,0
70,8
76,9
Izvor: Conseil d l'Europe, 2002.
4 Probleme ocjene komunistikog razdoblja vrlo je rano (a nakon pada komunizma) i pregnantno formulirala poljska autorica: "Many persons find it difficult to come to terms with the 45 years of the communist rule
in Poland. Are they to be condemned and rejected in toto, or has one to admit that the communists also rendered certain services to society?" (Kolarska-Bobinska, 1992.:63)
5 Tablica je preuzeta iz Deacon (1993.:178) ali je ovdje dijelom izmijenjena.
141
Rev. sac. polit., god. 10, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
standard, loiji zdravstveni indikatori, birokratske privilegije i sl.). O tome svjedoi sljedea analiza prednosti i nedostataka socijalne politike komunistikoga
razdoblja (tablica 1.) te usporedba dvaju
kljunih zdravstvenih indikatora u odabranim zapadnim i istonim europskim
zemljama (tablica 2.).
TRANZICIJA I NJEZINE
SOCIJALNE POSLJEDICE
Ekonomsko-politiki
kontekst
Potpuni kolaps komunistikoga projekta te nastojanja uspostave potpuno

novih drutvenih odnosa proizveli su niz
drutvenih posljedica koje predstavljaju
okvir socijalnim reformama.
Kao to je jasno vidljivo iz 3. tablice,
ekonomski su poremeaji prvi doli do izraaja. Oni govore o velikom ekonomskom restrukturiranju, odnosno o (veim
dijelom zakonitim, oekivanim) posljedicama toga restrukturiranja: smanjivanju
industrijskog sektora i/ili njegova (djelomina) modernizacija u dijelu zemalja,
rastu sektora usluga, poveanju udjela
privatnog sektora u BDP-u, ekonomskoj
recesiji i sl. Kumulativan ekonomski pad
u desetogodinjem razdoblju iznosio je
od 6% u Poljskoj do ak 78% u Gruziji.
U zemljama srednje Europe (npr. eka,
Maarska, Poljska, Slovenija) zabiljeene
su dvije, tri ili najvie etiri godine konzekutivnoga ekonomskog pada, dok je on u
zemljama bivega Sovjetskog Saveza iznosio od najmanje 4 do ak 10 godina
(The World Bank, 2002.:5). Upravo

usporedba realnoga BDP-a 1990. godine i
onoga 2000. godine govori o tome u kojoj
su mjeri ekonomske reforme bile uspjene, odnosno na koji su nain one mogle
biti izvedene u pojedinim zemljama; ovi,
ali i drugi podaci, nedvojbeno govore ne
samo o potekoama ve, moda, i o neprimjerenosti projekta ekonomske restrukturacije u zemljama ZND-a.6 Djelominu sliku restrukturacije upotpunjuje
indeks Ekonomske banke za obnovu i
razvoj (izvorno EBRD - European Bank
for Reconstruction and Development), a
koji ocjenama od 1 (bez promjene) do 4
(standard industrijskih trinih ekonomija) mjeri progres u podrujima kao to
su: privatizacija malih i srednjih poduzea, restrukturacija poduzea i upravljanja, liberalizacija cijena, trgovinska razmjena sa svijetom, politika kompetitivnosti, bankovna reforma te reforma trita
kapitala i nebankovnih financijskih institucija. Premda su ocjene varirale tijekom
proteklih godina, one su u naelu vrlo
konzistentne. Ve pogled na jednu godinu dovoljno govori: ocjena 3 i vie oznauje radikalne reformatore, izmeu 2 i
3 umjerene te ispod ocjene 2 spore reformatore. No zaokrueni pogled na ekonomske performanse tranzicijskog razdoblja daju tek podaci o realnom BDP-u
per capita te, moda jo vie, o realnom
BDP-u per capita, ali izraenom putem
indeksa kupovne moi (izvorno PPP purchasing-power-parity).
Rije je o indikatoru koji moda najbolje odraava go-
6 Premda to nije izvorna tema ovog rada, valja istai da, usprkos mnogim kritikama, strunjaci vodeih
svjestkih ekonomskih agencija i dalje inzistiraju na vanosti zaokruenih i cjelovitih trinih reformi, ali koje
moraju pratiti reforme svih institucija i aktera. To dobro ilustriraju sljedea dva citata. "An analysis of structural change in transition economies reveals that those countries that have liberalised markets and trade more
quickly have adjusted the composition of their economic activity towards that of comparable market economies more rapidly than slow and uneven reformers" (EBRD, 1999.:8). "While the initial conditions that prevailed at the beginning of transition were critical for explaining the output decline that occurred initially in all
countries, market-oriented policy reforms have played a significant role in promoting subsequent growth.
Creating an environment that disciplines old enterprises to absorb those resources and undertake new investments, without titling the playing field in favor of any particular type of enterprise, is central to economic
growth" (The World Bank, 2002.:xxviii).
142
Rev. soc. polit., god. 10, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
leme razlike izmeu tranzicijskih zemalja, a koje idu od slovenskih 17.310 US$
per capita do tadikistanskih 1.090 US$
per capita.
Drutveno-ekonomska
heterogenost
regije postavlja pitanje ne samo mogunosti primjene iste razvojne politike, ve
i grupiranja zemalja. Rije je o vrlo osjet-
Tablica 3.
Ekonomski indikatori tranzicije'
Zemlje
Kumulativni
Rl'
BDP. 2000
ekonomski pad ea nl
,
.
%
'(1990. = 100)
BDp, USS
per capita
2000.
PPP BDp, USS EBRD prosjeni

per capita,
tranzicijski indeks,
2000.
1999
Zemlje srednje i
jugoistone Europe
22,6
106,5
3.855
9.165
Albanija
33
110
1.120
3.600
2,5
Bugarska
16
81
1.520
5.560
2,8
3,1
Hrvatska
36
87
4.620
7.960
eka R.
12
99
5.250
13.780
3,0
3,4
Estonija
35
85
3.580
9.340
3,4
Maarska
15
109
4.710
11.990
3,6
Litva
51
61
2.920
7.070
3,0
Letonija
44
67
2.930
6.980
Poljska
144
4.190
9.000
3,1
3,4
2,8
Rumunjska
21
82
1.670
6.360
Slovaka
23
105
3.700
11.040
3,3
Slovenija
14
120
10.050
17.310
3,2
Zajednica neovisnih drava
50,5
62,7
850
3.730
2,2
Armenija
63
67
520
2,5
Azerbajdan
60
55
600
2.580
2.740
Bjelorusija
35
88
2.870
7.550
2,3
1,4
Gruzija
78
29
630
Kazahstan
41
90
1.260
2.680
5.490
2,6
2,7
Kirgistan
50
66
270
2.540
Moldavija
63
35
400
2.230
2,7
2,7
Rusija
40
64
1.660
8.010
2,4
Tadikistan
50
48
180
1.090
Turkmenistan
48
76
750
3.800
2,0
1,4
Ukrajina
59
43
700
3.700
2,4
Uzbekistan
18
95
360
2.360
2,0
7 Podaci u ovoj tablici prezentirani su temeljem etiriju razliitih izvora: The World Bank, 2002., EBRD,
2000. te Internet-stranica Svjetske banke i Meunarodnoga monetarnog fonda: www.imf.org i www.worldbank.org. EBRD prosjeni tranzicijski indeks izraunat je ovdje kao prosjena vrijednost osam pojedinanih
indeksa, a na isti nain kako su to, temeljem podataka EBRD-a za 1998. godinu, uinili strunjaci MMF-a te
ga prezentirali na svojim Internet-stranicama. Kako u prvom od ovih etiriju izvora nisu objavljeni podaci za
Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu te Jugoslaviju njih se ni ne navodi u ovoj tablici.
143
ljivom pitanju, o emu svjedoe razliita

rjeenja razliitih agencija koje propituju
tranziciju i njezine razliite aspekte. Podjela na dvije velike grupe svih postkomunistikih zemalja iz tablice 3. najlaki je
put, a primijenjen je u analizi Svjetske
banke i Europske banke za obnovu i razvoj. S druge strane, UNICEF ulazi u
mnogo detaljniju, ali jo uvijek tehniku
podjelu, unutar koje razlikuje ak sedam
grupa zemalja: srednja Europa, biva Jugoslavija, jugoistona Europa, baltike
drave, zapadni ZND, Kavkaz te srednja
Azija. No, osim ovakvih globalnih podjela, analiza esto ukljuuje posebne parametre. Kada govori o razvojnim perspektivama tranzicijskih zemalja Svjetska banka prvu grupu razdvaja na dvije: srednja
Europa + Baltik te jugoistona Europa,
premda uvijek nije jasno koje su zemlje
ukljuene u koju grupu. Jo su zanimljivije podjele koje dolaze do izraaja prilikom analize reformi socijalnog sektora, a
koje ponovno nude ekonomsko-financijske institucije snano prisutne u ovom
podruju. Pritom u svakom posebnom
sluaju treba dobro procijeniti koji kriteriji stoje u pozadini analize te koja je njihova univerzalnija validnost: primjerice,
jedan od takvih kriterija podjele jest analiza Svjetske banke koja zemlje klasificira
shodno tome jesu li one poduzele mirovinsku reformu sukladnu prijedlozima same Svjetske banke (Deacon, 2000.).
Politiki kriteriji su takoer u igri, a
ini se da se oni krajem 90-ih formaliziraju procesom pridruivanja EU. Tablica 4.
usporeuje, tako, ekonomski dostignuti
razvoj dviju grupa kandidata za EU,
premda podjela na dvije grupe kandidata
formalno vie ne postoji. Ova je tablica
zanimljiva i stoga to ponovno govori o
velikim disparitetima meu zemljama, ali
u kontekstu ...
Tablica 4.
Usporedba kandidatskih zemalja sa EU, 1999.8

EU-kandidati
BDP per capita

Stanovnitvo
US$
PPP ponder (milijuni)
Grupa 1998.
4.254
10.184
62,4
Grupa 2000.
1.958
6.349
42,2
EU-15
22.672
22.303
375,3
EU - maksimum
43.467
36.727
82,1
EU - minimum
11.433
15.207
0,4
ukazuje i na to da je ekonomski razvoj u

velikoj mjeri povezan s dosezima cjelokupne drutvene preobrazbe. Naime, EU
je na samitu u Kopenhagenu 1993. godine odluila da ovoj asocijaciji mogu prii
sve bive postkomunistike zemlje, ali da
pritom moraju zadovoljiti sasvim odreene ekonomske i politike kriterije. Rije je o tri opa, tzv. kopenhagenska kriterija:
- stabilnost institucija koje jame demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava
te potivanje i zatitu manjina;
- postojanje funkcionirajue trine
ekonomije, kao i sposobnost suoavanja s
pritiscima kompetitivnosti i trita unutar
Unije;
- sposobnost preuzimanja obveza lanstva u Uniji.
Godine 1995., na zasjedanju Europskog vijea u Madridu, dodan je i etvrti
kriterij:
- prilagoavanje administrativnih i
pravosudnih struktura normama EU, kako bi se zakonodavni okvir preuzet iz EU
u sklopu prve tri toke mogao djelotvorno primjenjivati."
Temeljem ovih kriterija i procjene dotadanjega tranzicijskog puta, na sastanku Europskoga vijea u Luksemburgu u
8 Grupa 1998.: eka R., Estonija, Maarska, Poljska, Slovenija. Grupa 2000.: Bugarska, Litva, Letonija,
Rumunjska, Slovaka R. Izvor: www.imf.org.
9 Informacije o procesu pridruivanja dostupne su na web-stranici EU: www.europa.eu.int. O tome usp. i
Mihaljek, 2003.
144
prosincu 1997. godine donesena je formalna odluka o zapoinjanju procesa pridruivanja sa est zemalja (pet postkomunistikih te Cipar), s tim da proces
ostaje otvoren i drugim zemljama. Proces
pridruivanja usmjeren je na prihvaanje
pravne steevine Unije (acquis communautaire), a podijeljene u 31 poglavlje. U
prosincu 1999. godine, na samitu u Helsinkiju, odlueno je da se proces pridruivanja proiri na jo pet postkornunistikih zemalja (zajedno s Maltom). Istodobno je formalno ukinuta podjela na
prvi i drugi val proirenja i to zbog odluke da e se svaka potencijalna kandidatkinja promatrati zasebno, prema svojim
vlastitim postignuima. Konano, na ponovnom sastanku u Kopenhagenu u prosincu 2002. godine, odlueno je da e 1.
svibnja 2004. godine u lanstvo EU biti
primljene sljedee zemlje: eka, Estonija, Litva, Letonija, Maarska, Poljska,
Slovaka i Slovenija. Bugarska i Rumunjska kandidatkinje su za sljedei krug proirenja, kao moda i neke zemlje jugoistone Europe (premda to jo nije definirano). Kako zbog politike i ekonomske
nestabilnosti zemlje Jugoistone Europe
nisu do tada bile ukljuene u proces pridruivanja, za njih je EU 1999. godine
osmislila proces stabilizacije i pridruivanja, koji je do sada zapoet (u smislu potpisanih ugovora) samo s Makedonijom i
Hrvatskom.
Socijalne posljedice
Problem socijalnih indikatora (socijalnih posljedica) tranzicije jest krucijalno

pitanje nerijeenoga statusa. Naime, u
prvih pet do est godina tranzicijskog razdoblja o njima se sasvim marginalno raspravlja, premda ve politiki izbori 1993.
godine u Maarskoj i Poljskoj, a kada se
bive komunistike a sada socijaldemokratske stranke vraaju na vlast, sasvim
jasno daju naslutiti da glavno drutveno
pitanje postaje pitanje socijalnih nesigur-
Zrinak.
s.: Socijalna
politika u kontekstu ...
nosti. Od 1991. do 1995. godine broj onih

koji novi sustav ocjenjuju loijim u odnosu na prethodni znaajno je porastao: sa
14% na 23% u ekoj, sa 23% na 39% u
Poljskoj, sa 35% na 51% u Slovakoj te
sa 40% na 51% u Maarskoj (Ferge,
1998.:56). Ono to se u zemljama koje se
esto nazivaju naprednijima desilo ve
poetkom 90-ih (a koje su, uz ekonomski
oporavak, daljnje socijalno raslojavanje
uspjele barem djelomino sanirati) u Rusiji je, te veini drugih postsovjetskih zemalja, u drugoj polovici 90-ih kulminiralo
do pravoga socijalnog kolapsa. Rusku je
socijalnu situaciju najpregnantnije opisao
Guy Standing dovodei (pod njezinim
dojmom) u pitanje racionalnost cjelokupne drutvene preobrazbe (Standing, 1998.).
Razmjeri socijalnih neuravnoteenosti
postupno su doveli do situacije u drugoj
polovici 90-ih da svaka studija tranzicijskog razdoblja (ukljuujui i one financijskih agencija) detaljno dokumentira sve
socijalne posljedice tranzicijskog razdoblja. Osim na razini priznavanja injenica,
velika se pozornost sada posveuje i dubljoj vezi socijalnih problema s procesom
cjelokupne drutvene preobrazbe, jer postaje sasvim jasno da nove drutvene institucije nije mogue graditi na temeljima
siromatva i nejednakosti koje razaraju
drutvo. Ovo razumijevanje, meutim, ne
uspijeva razrijeiti poetnu dilemu: je li
do socijalnog kolapsa zaista dolo zato
to reforme nisu bile brze i uinkovite?
ak i kad se prizna da za postkomunistike reforme u nizu zemalja nisu postojale ni minimalne drutvene pretpostavke
i dalje se moramo suoiti s temeljnom injenicom: drugoga puta zasada nema, ili
nema drutvenih aktera koji ga mogu izvesti.
Analiza socijalnih posljedica cjelokupne drutvene preobrazbe ponovno jasno
govori o dvjema grupama postkomunistikih zemalja, onih srednje i (veim dijelom) jugoistone Europe te zemalja
145
Rev. sac. polit.; god. 10, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
kontekstu ...
Tablica 5.
Socijalni indikatori tranzicije, odabrane zemlje
10
Oekivano trajanje
ivota mukaraca
Zemlja
Totalna stopa
fertiliteta,
1999.
Mortalitet
dojenadi,
1999.
1989
Albanija
2,10
12,3
69,6
Ginijev koeficijent
distribucije dohotka
1999
71,7
1989
1998
Bugarska
1,23
14,6
68,6
67,9
0,233
0,345
Bjelorusija
1,31
11,5
66,8
0,229
0,253
eka R.
1,13
68,1
0,198
0,212
Hrvatska
1,38
4,6
7,7
62,2
71,4
Maarska
1,29
8,4
65,4
66,3
0,225
0,250
Moldavija
1,40
18,2
65,5
63,7
0,251
Poljska
1,40
8,9
66,7
68,8
0,275
0,326
Rumunjska
1,30
18,6
66,5
66,1
0,237
Rusija
1,17
16,9
64,2
59,9
0,298
0,470
Slovaka
1,33
8,3
66,8
Slovenija
1,21
4,5
68,8
69,0
71,4
Ukrajina
1,10
12,8
66,0
63,0
66,8
0,350
0,326
0,243
0,228
Izvor: Unicef, 2001.
ZND-a. Naravno, i unutar tih dviju grupa

zemalja postoje razlike koje detaljnija
analiza ne smije zanemariti. O svemu
vrlo jasno govori sljedei pregled injenica (Fajth, Micklewright, 2001.):
- Osam od dvadeset kljunih socijalnih indikatora zabiljeio je progres izmeu 1989. i 1999. u veini zemalja: mortalitet dojenadi, adolescentska trudnoa,
pobaaj, obuhvaenost kolovanjem, mortalitet rodilja, mortalitet mladih te oekivano trajanje ivota za mukarce i ene.
Meutim, u 17 od 27 zemalja veina je
indikatora zabiljeila ozbiljan regres.
- Desio se i veliki demografski zaokret. Ukupan broj djece (108 milijuna) je
za 13% manji nego 1989. godine. Udjel
sklopljenih brakova smanjio se za treinu, a udjel djece roene izvan braka poveao se sa 11% na 22%.
- S vrlo niske razine Ginnijev je koeficijent dohodovne nejednakosti porastao
do prosjene razine OECD-zemalja, ali u
Rusiji, Moldaviji, Armeniji, Gruziji i Tadikistanu i znatno vie, sve do razine niza latinoamerikih zemalja.
- Krajem 90-ih 18 milijuna djece ivjelo je u kuanstvima s manje od 2,15
US$ per capita dnevno. Premda je takve
djece najvie u zemljama ZND-a, oko
dva milijuna siromane djece ivi u svim
ostalim postkomunistikim zemljama.
- Stopa mortaliteta je poveana u
takvom opsegu da je u razdoblju
10 Za zemlje za koje se u ovom izvoru ne navode podaci za odabranu godinu, oni ni nisu ovdje prezentirani, premda to ne znai da ti podaci ne postoje ili se ne navode za neke druge godine. Za neke zemlje i neke
podatke (posebice one kod kojih su mogue vee nepreciznosti, kao to je Ginijev koeficijent) u izvorniku se
navode (esto vrlo razliiti podaci) iz dva izvora, ali je to ovdje zanemareno. Za Hrvatsku se za 1989. godinu
navodi Ginijev koeficijent distribucije dohotka od ak 0,360, to je daleko iznad svih drugih zemalja iz te godine pa je, oito, rije o pogrenom podatku - to je i razlog to on u ovoj tablici nije naveden.
146
.. v-.
1990.-1999. bilo 3,2 milijuna vie umrlih,

nego to bi ih bilo da je stopa mortaliteta
ostala na razini iz 1990. godine. II
- Veliki je porast zaraznih bolesti, posebice HIV/AIDS-a i tuberkuloze: ak
90% od krajem 2000. godine procijenjenih 700.000 HIV-pozitivnih osoba ivi u
Rusiji i Ukrajini.
- Oko 9 milijuna ili treina onih iz

dobne skupine 15-18 godina u 1999. godini nisu obuhvaena redovnim kolovanjem. Pristup obrazovanju i kvaliteta obrazovanja pogorani su, posebice u ruralnim predjelima. Jedan od bitnih razloga
tome jest poveani udjel roditeljskog sufinanciranja trokova kolovanja.
Tablica 6.12
Stavovi o nejednakosti i pravdi u tranzicijskim i trinim ekonomijama
Stavovi
SIE
(%)
OECD
(%)
Razlika
64
35
+29
47
26
+21
69
32
+37
58
24
+34
51
40
59
29
23
49
+22
+17
+10
44
40
+4
40
42
~2
80
75
83
78
-3
-3
51
49
+2
46
42
+4
56
50
+6
Dohodovne razlike
1. Razlike u dohotku su prevelike u tvojoj zemlji ("jako se slaem")

2. Odgovornost je vlade smanjivanje razlika u dohocima izmeu ljudi s visokim i
niskim dohocima ("jako se slaem")
to odreuje prednost?
3. Ljudi u tvojoj zemlji nagrauju se prema trudu? ("ne slaem se" ili "jako se ne
slaem")
4. Ljudi u tvojoj zemlji nagrauju se prema sposobnostima i vjetinama? ("ne slaem

se" ili "jako se ne slaem")
5. Da bi doao do vrha u tvojoj zemlji mora biti korumpiran? ("slaem se" ili "jako
se slaem")
6. Koliko je za uspjeh vaan dolazak iz bogate obitelji? ("bitno" ili "vrlo bitno")
7. Koliko je za uspjeh vano poznavanje pravih ljudi? ("bitno" ili "vrlo bitno")
to bi trebalo odreivati prednost?
8. U redu je omoguiti djeci bolje obrazovanje ako ima vie prihode? ("vrlo
nepravedno")
9. U redu je omoguiti bolju zdravstvenu skrb ako ima vie prihode? ("vrlo
nepravedno")
10. Nain kako se obavlja posao vaan je kod odreivanja plae? ("bitno" ili "vrlo
bitno")
11. Odgovornost u poslu vana je kod odreivanja plae? ("bitno" ili "vrlo bitno")
12. Ako posao trai nadgledanje ostalih, vano je kod odreivanja plae? ("bitno" ili
"vrlo bitno")
13. Ako osoba ima uzdravanu djecu, vano je kod odreivanja plae? ("bitno" ili
"vrlo bitno")
14. Broj godina provedenih u obrazovanju vaan je kod odreivanja plae? ("bitno" ili
"vrlo bitno")
Izvor: Unicef, 2001.:17-18.
U podacima o broju umrlih nisu uraunati podaci za Bosnu i Hercegovinu.

Zemlje srednje i istone Europe jesu: Bugarska, eka R., Maarska, Latvija, Poljska, Rusija i Slovenija. Zemlje OECD-a jesu: Austrija, Kanada, Francuska, Njemaka, UK, Japan, Nizozemska, Norveka, Portugal, vedska i vicarska. Tablica je prethodno objavljena i u Zrinak, 2002.a i 2002.b.
11
12
147
Nema sumnje da je rije o ozbiljnim

drutvenim posljedicama s kojima se svaka strategija drutvenog razvoja mora ozbiljno suoiti. Zanimljiv je, meutim, sluaj srednjoeuropskih zemalja koje nisu
zabiljeile tako razorne socijalne posljedice i u kojima su, u promatranom razdoblju, neki kljuni socijalni indikatori
(ili, ak, veina njih) zabiljeili poboljanje. U njima se kao glavni problem postavio problem nezaposlenosti te, u javnosti
snano percipirano, poveanje drutvenih
razlika. Premda su podaci esto vrlo neprecizni, oni dostupni o Ginijevu koeficijentu to potvruju. Drutvene su se nejednakosti izrazito poveale u kratkom
vremenskom razdoblju, ali se one (barem
za veinu srednjoeuropskih zemalja) ne
razlikuju bitno od drutvenih nejednakosti u zemljama OECD-a. To moe znaiti
da socijalna politika mora voditi rauna
kako o pokuajima njihova ublaavanja,
odnosno jo vie o tome da socijalne reforme ne proizvedu njihovo daljnje poveavanje ali da one, na ovoj razini, nisu
takve da mogu ugroziti temeljeno funkcioniranje demokratskoga drutvenog poretka. No injenice se ovdje moraju povui pred javnom percepcijom koja razlike smatra prevelikima i neopravdanima, i
to iz dva temeljna razloga. Prvo, one su
poveane vrlo naglo (negdje i udvostrueno) te jo u mnogo sluajeva nema
adekvatnih mehanizama za njihovo saniranje. Drugo, drutvene nejednakosti povezane su s (nepotenom, nemoralnom,
nepravednom, politiki manipuliranom ...)
privatizacijom tako da one jednim dijelom nisu proizvod rada, sposobnosti, ulaganja i sl. O tome nedvojbeno svjedoe
podaci u sljedeim dvjema tablicama (6. i
7.), koji govore u prilog razmatranju nekih bitnih zajednikih karakteristika razliitih tranzicijskih zemalja. Stoga drutvene nejednakosti valja promatrati i iz
13
14
148
Zrinak
S.: Socijalna politika u kontekstu ...
perspektive njihova utjecaja na stabilizaciju novoga ekonomsko-drutvenog poretka.

Tablica 7.
Uzroci bogatstva u Bugarskoj, % ispitanika

Uzroci
13
Vrlo vano
1991
Sposobnost i talent
30,5
1996
10,7
Vie sree
20,6
19,5
Beskrupuloznost
52,0
60,5
Marljivost
Dobre veze
36,8
65,4
63,9
Bolje poetne mogunosti
53,1
55,8
Ekonomski sustav omoguuje

bogatima nepotenu prednost
53,3
61,6
20,4
Izvor: A. Stoyanov, M. Pavlikianova, A. Nontchev, G. Krasteva, 2002.
RAD, ZAPOSLENOST,
NEZAPOSLENOST
Prva i najoitija promjena u tranzicijskom razdoblju dola je do izraaja u podruju rada i zaposlenosti. Stabilna i sigurna zaposlenost pretvorila se u nesigurnu i nezatienu zaposlenost, praenu
visokom nezaposlenou te drugim promjenama u strukturi rada. Nezaposlenost
je meu ovim promjenama bila najoitija
i njoj je posveivana najvea pozornost u
mnogim analizama. Pritom se i ovdje u
velikoj mjeri nametnuo problem njezina
mjerenja, jer su zemlje postupno prelazile s postupka prikupljanja podataka administrativnim putem na metodu ankete
radne snage, a koja se temelji na meunarodnoj standardnoj definiciji nezaposlenosti.v Razlike izmeu ovih dviju metoda mjerenja, a unutar kojih se zrcale
razlike u administrativnim postupcima te
stanju na tritu rada u pojedinim zemljama, vidljive su u sljedeoj tablici.
Slino pokazuju i neka istraivanja u Hrvatskoj. Usp. aki, 1999. i undali, 1999.
O tome usp. Kerovec, 1999.
Tablica 8.
Stope nezaposlenosti iz dvaju izvora (u % od radne snage)
1993.
Zemlja
1997.
Registrirana
nezaposlenost
Nezaposlenost
prema ARS
Bugarska
16,0 (111.)*
Hrvatska
16,6**
eka R.
3,5**
Estonija
5,0****
Registrirana
nezaposlenost
Nezaposlenost
prema ARS
21,4 (111.)
13,7 (IV.)
13,7 (IV.)
bez pod.
15,6 (IV.)***
3,7 (IV.)
bez. pod.
5,2**
9,9 (IV.)***
5,2 (IV.)
Maarska
12,1**
11,6 (IV.)
4,6****
10,4**
Poljska
16,4**
14,9 (IV.)
10,5**
10,2 (11.)
1,1 **
5,6 (IV.)
2,8**
9,0 (IV.)
Rusija
10,5 (II.)
8,7 (IV.)
* broj u zagradi odnosi se na kvartal za koji su prezentirani podaci;

** podatak s kraja godine;
*** 1996.;
**** traitelji posla.
Izvor: Nesporova, 1999.
Premda se u nekim zemljama rast nezaposlenosti zaustavio, situacija je i dalje

vrlo razliita te se krajem 2000. godine
zemlje-kandidatkinje za EU (za koje Eurostat prireuje kornparabilne podatke)
mogu grubo svrstati u dvije grupe: zemlje
s postojanom visokom nezaposlenou, a
koja je u 2000. i dalje iznosila od 13% do
19% (Bugarska, Estonija, Letonija, Litva,
Poljska i Slovaka) te zemlje s niskom nezaposlenou koja je slina prosjeku EU
te se kree od oko 6% do 9% (eka,
Maarska, Rumunjska, Slovenija) (European Communities, 2002.:133). Primjetno je, takoer, da kretanje nezaposlenosti, premda je povezano s ekonomskim
kretanjima, ne prati linearno porast
BDP-a. Struktura nezaposlenosti i kretanja na tritu rada, usprkos mnogim zajednikim karakteristikama, razlikuju se
od zemlje do zemlje pa pojedine analize s
pravom zakljuuju kako svaka zemlja
mora ekonomski razvoj usklaivati sa,
svojoj situaciji prilagoenoj, specifinom
kombinacijom aktivnih i pasivnih mjera
na tritu rada.
Struktura nezaposlenosti pokazuje nekoliko karakteristika. Prvo, zamjetne su
velike regionalne razlike meu pojedinim

zemljama, tako da i zemlje s niskom nezaposlenou biljee visoke stope u pojedinim svojim najslabije razvijenim regijama (Nesporova, 1999.; EBRD, 2000.).
Drugo, nezaposlenost je uvelike stagnantna te je u mnogim zemljama vrlo velik
udjel duge nezaposlenosti (due od godinu dana). Tree, grupe stanovnitva koje
su najvie izloene nezaposlenosti jesu:
mladi bez obrazovanja i iskustva, stariji
radnici, invalidne osobe i one sa zdravstvenim tekoama te u nekim zemljama
etnike manjine. U sluaju ena situacija
varira meu zemljama. etvrto, u velikom broju zemalja jaka je i jasna povezanost izmeu nezaposlenosti i siromatva.
Analiza EBRD-a raena na uzorku od
pet zemalja pokazala je da najvei udjel
nezaposlenih u grupi 20% najsiromanijih prema potronji ima Hrvatska (40%),
a slijede je Rusija (preko 35%) i Armenija (preko 25%). U ovom uzorku zemalja
jedino u Ukrajini i Kirgistanu nezaposleni participiraju meu siromanima u jednakoj mjeri kao i druge grupe stanovnitva, a to se moe objasniti velikim udjelom neformalnoga i povremenog rada
(EBRD, 2000.:108).
149
Usporedo s enormnim poveanjem

broja nezaposlenih, u svim se zemljama
uvode odnosno redefiniraju prava nezaposlenih. Biva Jugoslavija je bila jedina
zemlja koja je osiguranje od nezaposlenosti uvela jo 1952. godine. No u kratkom razdoblju nakon definiranja prava
nezaposlenih s osnova osiguranja, pod utjecajem velikih izdataka za nezaposlene
te pod pritiskom meunarodnih financijskih agencija, dolazi do redefinicije niza
prava, odnosno do njihova smanjivanja te
pootravanja kriterija (Deacon, 1994.:71).
U Maarskoj je do revizije prava dolazilo
svakih nekoliko godina, a 1999. godine je
smanjeno ak i razdoblje u kome se moe
primati naknada za nezaposlenost sa 12
na 9 mjeseci. Izmeu 1992. i 1998. ukupan iznos naknade nezaposlenima izgubio je' 63% svoje vrijednosti, a iznos per
capita 50% vrijednosti (Ferge, Tausz,
2001.:116-117). Sukladno takvom razvoju
situacije, udjel trokova za aktivne mjere
na tritu rada relativno je malen, a samo
se manji broj zemalja moe pohvaliti uspjesima aktivne politike trita rada i to
samo prema nekim odreenim kategorijama nezaposlenih.
Premda je nezaposlenost najvidljivija
drutvena posljedica tranzicijskih promjena, ne treba smetnuti s uma velike promjene u strukturi rada i zaposlenosti.
Najvei gubitak poslova zabiljeen je u
industrijskom sektoru u svim zemljama,
osim' djelomino u ekoj, Estoniji i Maarskoj. Recesijom su najvie bile pogoene industrijske grane s visokom dodanom vrijednou, kao to su tekstilna, kona, drvna, metalna i sline industrije
(Nesporova, 1999.:11-13). Usporedo s
tim dolo je i do stanovitog porasta uslunog sektora. Udjel zaposlenosti u tercijarnom sektoru povean je od 1990. do
1997. sa 37,4% na 43,2% u Bugarskoj, sa
45% na 5.9,1% u Maarskoj, sa 33,5 na
41,9% u Poljskoj te sa 44,5% na 50,8% u
Ruskoj Federaciji. Nova su radna mjesta
u kontekstu ...
najvie bila kreirana u financijskom, trgovinskom, turistikom i uope usluno-potroakom sektoru, a to je povezano i s
poveanjem udjela privatnog sektora u
zaposlenosti. U tome su najopsenije reforme poduzele srednjoeuropske zemlje
pa je u Poljskoj i ekoj ve 70% od
ukupne zaposlenosti krajem 90-ih bilo u
privatnom sektoru (EBRD, 2000.:99).
Uvjeti zapoljavanja takoer su u velikoj mjeri doivjeli promjene. Fleksibilizacija i liberalizacija rada zajednika je karakteristika svih zemalja, ali je ponovno
mogue uoiti bitne razlike meu grupama zemalja. Udio zaposlenih s punim
radnim vremenom, veinom u javnom
sektoru, vii je u zemljama bivega Sovjetskog Saveza nego u zemljama srednje
Europe: to govori ne o boljim uvjetima
rada u prvoj grupi zemalja, ve vie o
sporom procesu privatizacije i uope reforme trita rada. Ope pogoranje uvjeta rada povezano je i sa irenjem alternativnih strategija koje se klasificiraju u dvije kategorije: rad u neformalnom sektoru
u cilju pukoga preivljavanja te obavljanje vie poslova istodobno (EBRD,
2000.:102-103). U prvoj skupini najei
su oni koji se mogu nazvati "obiteljskim
pomagaima", a mogu se podijeliti II dvije grupe: neplaeni obiteljski radnici te
neaktivni vlasnici zemlje. Uglavnom,
meu ovom kategorijom najee su oni
koji rade iz potrebe pukog preivljavanja
a ne, primjerice, zbog elje za izbjegavanjem plaanja poreza. Osim obiteljskih pomagaa u neformalne se radnike ubrajaju
i oni koji rade razliite povremene poslove, a takoer s namjerom da zarade osnovna sredstva za ivot. Prema analizi
EBRD-a, oba tipa neformalnog rada najrairenija su u bivim zemljama Sovjetskog Saveza te u Hrvatskoj. Vano je i
napomenuti da se ovakav rad ne smatra
samo negativnim zbog porezne evazije,
ve i zbog injenice da se iz ovakvog tipa
rada ne regrutiraju oni koji mogu pokre-
150
.;
"o
nuti vlastiti posao, odnosno kreirati nova

radna mjesta. Samozapo sieni radnici u veini zemalja ujedno su i oni koji su bolje
obrazovani te imaju vie iskustva, a takvih
je iznimno malo meu onima koji preteno obavljaju privremene poslove, odnosno koji rade povremeno ineregulirano.
Premda je podruje rada i zapoljavanja prolo brojne i radikalne preobrazbe, pria o njemu jo nije zavrila. Problemi samozapoljavanja,
poduzetnitva,
aktivne politike te fleksibilnosti trita rada i dalje su teme s kojima se suoavaju a
i dalje e se suoavati sve postkomunistike zemlje.
MIROVINSKA REFORMA PARADIGMA SOCIJALNIH
REFORMI
Premda se niz socijalnih reformi u
tranzicijskom razdoblju ne moe apsolvirati razmatranjem
samo mirovinskih reformi, njihova sveobuhvatnost,
dalekosenost, zaokupljenost niza razliitih aktera ovim reformama te injenica da je
niz razliitih zemalja poduzeo vrlo sline
reforme, sve to nudi dostatno opravdanje
ovakvom podnaslovu.
Iz uvodnog pregleda razvoja sustava
socijalnog osiguranja krajem 19. i poetkom 20. stoljea vidljivo jest da je veina
postkomunistikih
zemalja naslijedila izvorno bismarekovski sustav javnoga, na
doprinosima zasnovanoga (tzv. PAYGO)
sustava tekue raspodjele. Dravni patronat nad mirovinskim sustavom doveo je
do toga da su elementi korporativizma u
bismarekovskom sustavu potisnuti (autonomnost sustava, uloga socijalnih partnera u njegovu definiranju i sL), dok su
snano ojaani elementi dravne kontrole. To je, vjerojatno, jedan od kljunih
razloga koji je pridonio diskreditaciji na-
u kontekstu ...
slijeenoga mirovinskog sustava i, shodno tome, njegovoj kasnijoj temeljitoj preobrazbi. Dravni patronat nad mirovinskim sustavom, odnosno uloga toga sustava u legitimaciji Vlasti, doveo je i do
toga da su mirovinska prava bila relativno velikoduna, odnosno bila su slabo
usklaena s ekonomskim mogunostima:
zakonska obveza umirovljenja u naelu je
iznosila 60 godina za mukarce i 55 godina za ene, ali je efektivno bila nia; veza
izmeu doprinosa i mirovinskih naknada
bila je vrlo slaba; mirovine su se odreivale prema godinama slube, a ne uplaenim doprinosima i sl. Ovakva nepovoljna struktura mirovinskog sustava dodatno je pogorana tranzicijskim problemima, a posebice padom zaposlenosti
(i
uplaenih doprinosa), porastom nezaposlenosti, padom BDP-a, porastom
sive
ekonomije te rairenom uporabom politike ranijeg umirovljenja.
Razvoj mirovinskog
sustava nakon
1990. moe se podijeliti u tri razdoblja:
re aktivno, adaptacijsko te transformacijsko.>
U prvom razdoblju dominira reaktivni
odgovor na tranzicijske probleme, a sastoji se u poduzimanju sljedeih mjera:
- uvoenje/promjena
indeksacijskog
mehanizma (kao odgovor na visoku inflaciju, odnosno trinu ekonomiju, pri emu je najea dilema bila da li posegnuti
za diskrecijskom ili automatskom indeksacijom);
- uvoenje
mozaposlene;
mirovinskih
prava za sa-
- djelomino ukidanje (veinom politiki motiviranih) privilegija u mirovinskom sustavu;

- uvoenje prakse ranijeg umirovljenja (strategija smanjenja ponude radne
snage kao tada politiki najprihvatljivijeg
15 Ova je podjela dijelom preuzeta iz rada Horstmanna

i Schrnahla (2002.), ali se ovdje njena elaboracija
oslanja i na niz drugih izvora. Usp. Schmahl, Horstmann (eds.), 2002.; Miiller, Ryll, Wagener (eds.), 1999.;
Miiller,1999., 2001., 2002.a, 2002.b, 2002.c.
151
Rev. soc. polit., god. JO, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
odgovora na smanjenu zaposlenost i rastuu nezaposlenost).

U sljedeem razdoblju dolazi do daljnje promjene sustava, ali na taj nain da
se ne mijenjaju njegove osnovne osobine
javnoga sustava tekue raspodjele i odreenih davanja." Unutar tog razdoblja reforme poduzimaju se sljedee mjere:
- promjene u mirovinskim formulama
(ukljuivanje elemenata minimalne zatite, jaanje veze izmeu doprinosa i mirovinskih isplata);
- jaanje organizacijske strukture mirovinskog sustava (autonomnost sustava
socijalnog osiguranja);
- uvoenje dobrovoljnoga mirovinskog sustava.
Jaanje veze izmeu uplaenih doprinosa i mirovinskih isplata najvaniji je
dio ovoga razdoblja, a on je smjerao jaanju ne samo autonomnosti ve i dugotrajnoj odrivosti sustava. Elementi jaanje te veze vidljivi su u sljedeoj tablici.
Tablica 9.
Elementi jaanja financijske odrivosti mirovinskog

sustava tekue raspodjele
Zemlja
Poveanje Poveanje
Ukidanje Ukidanje
godina
dobi
redistributivnih dodatnih
uplate umirovljenja
elemenata
prava
Poljska
eka R.
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Slovaka
Maarska
Estonija
Latvija
Litva
Izvor: Horstmann i Schrnabl (2002.:53)
+
+
+
+
+
+
Uspjeh drugoga razdoblja moe se

mjeriti dvojako. Ako ga promotrimo iz
perspektive dugoronije financijske stabilizacije mirovinskog sustava tada se ovo
razdoblje moe ocijeniti vrlo pozitivnim."
No ako drugo razdoblje promotrimo iz
perspektive sljedeeg razdoblja koje vodi
do temeljite transformacije dotadanjeg
sustava, tada se ono moe ocijeniti sasvim negativnim. injenica je, ipak, da
tree razdoblje ne slijedi vremenski odmah nakon drugoga razdoblja, ve se odvija paralelno s njime, a zavrava kao konana transformacija dotadanjeg sustava. Rije je, naime, o djelominoj privatizaciji mirovinskog sustava, a to je bilo
popraeno nizom drugih popratnih promjena.
Prijedlog korjenite transformacije mirovinskog sustava bazirao se veinom na
tzv. ileanskom modelu (koji je u postkomunistikim zemljama bio ekstenzivno
propagiran), odnosno na argentinskome
mirovinskom modelu. ileanski model
povezan je s reformom iz 1981. godine,
kada je tadanji javni sustav tekue raspodjele u potpunosti zamijenjen tzv. individualnom potpuno financiranom shemom kojom su upravljali privatni mirovinski fondovi. Argentinski model potjee s poetka 90-ih godina i predstavlja
kombinaciju javnoga sustava i nove sheme privatno financiranog sustava. is Usprkos tome to je prijedlog novog sustava
najee bio vezan uz ime ileanskog modela, injenica jest da je do 2003. godine
reforma ileanskog tipa poduzeta samo u
Kazahstanu (sic!), a u gotovo svim drugim zemljama poduzeta je reforma ar-
O razlici izmeu sustava odreenih davanja i odreenih doprinosa usp. Puljiz, 2000. i Potonjak, 2000.
Ocjena za Hrvatsku moe se primijeniti i na niz drugih zemalja: "Ukratko, prva je faza mirovinske reforme bila usmjerena na smanjenje i kontrolu mirovinskih izdataka te na uspostavljanje neposrednije i transparentnije veze izmeu uplaenih doprinosa i mirovina. Poetak primjene Zakona o mirovinskom osiguranju
u 1999. godini popraen je poveanim prilivom umirovljenika, jer su mnogi htjeli ii u mirovinu pod povoljnijim prethodnim uvjetima. No u 2000. godini priliv novih umirovljenika smanjen je za nekoliko puta, pa je tako
postignut jedan od ciljeva reforme vezan uz racionalizaciju mirovinskih izdataka." Usp. Puljiz, 2001.:165.
lS O detaljima usp. Muller, 2002. d.
16
17
152
gentinskog tipa: poduzeta je u Maarskoj, Poljskoj, Latviji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Estoniji), ozakonjena u Makedoniji
ili se ozbiljno razmatra njeno uvoenje
(Armenija, Azerbajdan,
Gruzija, Litva,
Rumunjska, Rusija, Slovaka i Ukrajina).
Jedine zemlje koje su zasad eksplicitno
odbile radikalnu reformu te su se zadrale na reformama unutar postojeeg
sustava tekue raspodjele, jesu eka i
Slovenija. 19
Idealna shema novoga sustava, premda u njezinoj primjeni postoje varijacije
meu zemljama, a prema poznatom prijedlogu Svjetske banke otrostupanjskom
mirovinskom sustavu (The World Bank,
1994.), shematski je prikazana u sljedeoj
tablici.
Rasprava koja se kontinuirano
vodi
od sredine 90-ih godina koncentrirana je
na pitanje: kako je bilo mogue da upravo gotovo sve postkomunistike
zemlje,
meusobno
sline, ali i dosta razliite
(pogotovo s obzirom na tranzicijske potekoe u nizu njih) postanu europski
II
kontekstu ...
predvodnici
korjenite
reforme, gotovo
uzor zemljama EU, a to je u gotovo svim
drugim podrujima reformi bio upravo
obrnut sluaj? Kljuno pitanje ovdje, dakle, nije u kojoj je mjeri ta reforma zaista
bila potrebna (premda ne treba smetnuti
s uma dvojbenost utjecaja reforme na financijsku i organizacijsku
stabilizaciju
mirovinskog sustavaj.v u kojoj e mjeri
takav vid reformi zaista biti polako implementiran u zemljama EU (iznenaujue ili ne, djelomina privatizacija javnog sustava ve je provedena u vedskoj,
ali ne i u Francuskoj, Njemakoj, Italiji,
panjolskoj ...) ili do kojih sve potencijalnih opasnosti vodi privatizacija mirovinskog sustava.>' Dosadanja je rasprava,
stoga, najee bila koncentrirana na ulogu meunarodnih
financijskih institucija
(prije svega Svjetske banke koja jest glavni promotor novoga mirovinskog sustava)
te na ulogu domaih aktera, prije svega
ministarstava financija, rada i socijalne sigurnosti, udruga poslodavaca, sindikata
te strune javnosti. Politika promocije te
Tablica 10.
Idealna shema kombiniranoga i djelomino privatiziranoga mirovinskog sustava
Obvezni, javno
upravljani stup
Obvezni, privatno
upravljani stup
Dobrovoljni, privatno
upravljani stup
Ciljevi
Redistribucija + osiguranje
tednja + osiguranje
tednja + osiguranje
Oblik
Temeljen na provjeri prihoda,

jamstvo minimalne mirovine ili
jedinstvena mirovina
Plan osobne tednje ili

tednje putem zaposlenja
Plan osobne tednje ili tednje

putem zaposlenja
Financiranje
Sustav tekue raspodjele, porezno

financiran
Individualno potpuno
financiranje doprinosima
Individualno potpuno
financiranje doprinosima
Izvor: Muller, 1999.:27
19 Posebna rasprava o ove dvije zemlje poduzeta je u Muller, 2002.c. O ekoj mirovinskoj te uope socijalnim reformama vidi i Macha, 1999. te Potuek, 200l.
20 Ovdje se osobito misli na visoke trokove prijelaza u novi sustav, a koji nastaju zbog toga to se dio doprinosa odjednom vie ne uplauje kroz javni sustav tekue raspodjele, tj. raspodjeljuje sadanjim umirovljenicima, ve se uplauje u privatne mirovinske fondove, a gdje se sakupljeni doprinosi uvaju i oplouju sve do
vremena odlaska u mirovinu. No potreba za financijskom neravnoteom najee se opravdava demografskim
procesima, unutar kojih se - zbog starenja stanovnitva - sadanja generacija radnika ne moe u financiranju
buduih mirovina osloniti na budue malobrojnije generacije radnika, ve mora sada i sama tedjeti za starost.
21 Ovim se ne eli rei da to nije relevantno pitanje, ve da ono izlazi iz primarnog fokusa ovoga rada. Za
sveobuhvatnu raspravu o strategijama mirovinskih reformi usp. Barr, 2002.
153
'.-:
ozakonjenja
i primjene novoga sustava
nije bila jednaka u svim zemljama, ali
provedene analize nesumnjivo pokazuju
da su mogunost utjecaja aktera koji su
promovirali novi, liberalnodizajnirani
mirovinski sustav (Svjetska banka, ministarstva financija, domae financijske institucije te udruge poslodavaca)
omoguile
sljedee okolnosti: zaduenost zemlje i
ovisnost o meunarodnim
kreditima, financijska kriza javnih mirovinskih fondova, odnosno okolnosti koje su toj krizi
osobito pridonijele (pad BDP-a, visoka
nezaposlenost,
izbjegavanje plaanja poreza i doprinosa i sL). Premda je pitanje
mogu li se slovenski i eki sluaj samo time objasniti, injenica jest da su u te dvije zemlje ove okolnosti bile puno manje
izraene to, prema miljenju analitiara,
nije omoguilo kreaciju prostora za djelovanje aktera sklonih korjenitoj reformi.22
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
U analizi reformi europskih socijalnih
reima u 90-im godinama jedno od kljunih pitanja odnosilo se na mogunosti i
potencijale reformi. Neki su autori bili
skeptini prema potencijalima
za reformu, ukazujui na ovisnost o dotadanjim
institucionalnim
aranmanima
te ukorijenjenim interesima razliitih drutvenih
grupa koji blokiraju reformu. Poetkom
90-ih reformski je pravac bio neizvjestan,
a u literaturi je dominirao pesmuzam,

opisan frazom o "zamrznutom
socijalnom krajoliku't.> Slika s poetka treega
tisuljea ini se drukijom te se posljednjih desetak godina u zapadnoj Europi s
pravom moe nazvati desetljeem socijalnih reformi. No naini i dosezi reformi
nalau detaljan studij i to kako svake pojedine zemlje tako i razliitih aktera u njima.
Usprkos tome to se i za postkomunistike zemlje 90-te godine 20. stoljea
mogu nazvati desetljeem socijalnih reformi, ova se dva tipa reformi ne mogu
nikako izjednaiti. Reformski proces postkomunistikih zemalja bio je daleko radikalniji, sveobuhvatniji, dalekoseniji. On
se, dakle, ne moe objasniti bez konteksta kako drutvenog naslijea 20. stoljea
tako i konteksta drutvenih reformi nakon pada komunizma.
Otuda u ovom
tekstu i jest takav naglasak na drutvenom kontekstu socijalne politike postkomunistikih zemalja. Korjenitost drutvenih promjena uvjetovala je dvije okolnosti koje se pokazuju kljunima za provoenje reformi. Prvo, odbacivanje komunistikog naslijea esto je bilo nekritiko i
nepromiljeno.
Unutar mirovinskih reformi, primjerice, jedan je od estih argumenata bio da je naslijeeni mirovinski
sustav potpuno neprilagoen novome politikome i ekonomskom
sustavu te ga,
stoga, treba u potpunosti
promijeniti.>
22 "The cases of the Czech Republic and Slovenia confirm most of these basic insights from the expanding
contemporary literature on the political economy of pension reform. Most importantIy, the World Bank's leeway was curbed by both countries' low indebtedness, just limiting the leverage of the pro-privatization factions
in both countries ... Sharing a legacy of high implicit pension debt, policy-makers in both advanced transition
countries were less incIined to place their hopes in the potential impact of a shift to funding on saving and
growth. Rather, they were concerned about the fiscal costs triggered by pension privatization and the risks
that forced savings schemes may face in a context of nascent, crisis-rid den capital markets" Usp. Muller,
2002.c:301-302.
23 Rije je o izrazu kojega je upotrijebio Esping-Andersen. Usp. Taylor-Gooby, 1999.:174.
24 Ovakav pogled ilustrira sljedei stav: "Mirovinski sustav u kojem prevladava model meugeneracijske
solidarnosti novijeg je datuma. Uveo ga je u kasnom devetnaestom stoljeu njemaki eljezni kancelar Otto
von Bismarck, da bi se tijekom idueg stoljea proirio u svim zemljama razvijenog svijeta te manje razvijenim
zemljama koje su prolazile kroz nacionalne i socijalne revolucije, u emu su pionirsku ulogu imali lijevi i desni
populistiki pokreti, opsjednuti idejom klasne ili pak nacionalne solidarnosti." Usp. Ostovi, 2000.:313.
154
..-;
',"
,"
Pritom nije detaljnije analizirano to

unutar tog sustava treba mijenjati, a to
ne.> Ako javni sustav tekue raspodjele
(kakav i danas postoji u veini zemalja
kontinentalne Europe) treba mijenjati
zbog sadanjih i buduih demografskih
procesa (makar je i to podlono diskusiji), tada injenica komunistikog naslijea s time nema nikakve veze. Drugo,
ekonomska restrukturacija i ekonomski
problemi tranzicije, a povezani sa svjetskim tendencijama (globalizacija, suvremeni drutveni procesi, dominacija neoliberalnih rjeenja), doveli su do jakog utjecaja meunarodnih financijskih institucija u oblikovanju postkomunistike socijalne politike (Deacon, 1994.; Deacon,
Hulse, Stubbs, 1997.; Deacon, Hulse,
1999.; Deacon, 2000.). I bez elje da se
takav utjecaj na ikoji nain ideologijski
reinterpretira, jednostavna je i neprijeporna injenica da se razvoj socijalne politike postkomunistikih zemalja ne moe
analizirati bez analize utjecaja globalnih
agencija, a prije svega Svjetske banke i
Meunarodnoga monetarnog fonda. Utjecaj, ali daleko manji, ostvarili su i drugi
akteri, kao to su Vijee Europe, Europska unija, Meunarodna organizacija rada, Europska banka za obnovu i razvoj i
sl. No, s obzirom na snaan proces pridruivanja postkomunistikih zemalja upadljivo je zanemariv utjecaj EU u podruju socijalne politike. Mirovinska je reforma poduzeta na gotovo isti nain i u
vrlo slino vrijeme u razliitim zemljama,
a potpuno neovisno o njihovu tadanjem
statusu unutar procesa pridruivanja EU.
Zajednika europska politika zapoljavanja tek je 2000. godine ukljuena u
pravnu steevinu EU. Naravno, na zemlje
koje e 2004. godine postati lanicama
EU europski socijalni model imat e odreeni utjecaj, ali on e se nadovezivati
na ve provedene reforme. U objanjavanju neutjecaja EU maarska autorica,

Z. Ferge, otila je tako daleko da govori
o skrivenoj agendi EU prema postkomunistikim zemljama: u procesu pridruivanja, a u podruju socijalne politike, Europska se komisija jasno zauzimala za naela socijalnih reformi promoviranih od
strane meunarodnih financijskih agencija, a koji su daleko od europskoga socijalnog modela (Ferge, 2000.). Time autorica
eli rei da se tako zanemariv utjecaj ne
moe objasniti samo naelom supsidijarnosti, a prema kojemu je socijalna politika u nadlenosti zemalja-lanica EU.
Raznolikost postkomunistikih zemalja kao i sveobuhvatnost reformi u razliitim podrujima socijalne politike, oteavaju ili posve onemoguuju klasifikaciju njihovih socijalnih reima. U svakom
sluaju, dva su temeljna okvira analize
socijalne politike postkomunistikih zemalja: institucionalno naslijee (iroka
socijalna sigurnost, visoki javni socijalni
trokovi, nerazvijenost usluga te drugih
privatnih aktera) te reforme koje su najvie inspirirane liberalnim rjeenjima, odnosno one koje idu u smjeru rekomodifikacije (otuda paradigmatska vanost mirovinske reforme). U svojoj recentnoj
analizi utjecaja globalizacije na postkomunistike zemlje, Bob Deacon (2000.)
tvrdi da je i krajem 90-ih jo uvijek nejasno idu li zemlje srednje Europe (uz neke
baltike i postjugoslavenske zemlje) u
smjeru europskoga konzervativnoga, korporativistikog ili pak amerikoga liberalnog modela. U svim tim zemljama zadravaju se (premda u smanjenom opsegu) i elementi skandinavskog tipa dravnog financiranja. Nasuprot tome, prema
njegovu miljenju, neke zemlje Balkana
(Bugarska, Rumunjska, Makedonija) te
veina zemalja bivega Sovjetskog saveza
25 Zsuzsa Ferge komentira dalekosene socijalne reforme II Maarskoj pod slikovitim i snanim naslovom: "Uznemirujua tiina u maarskoj socijalnoj politici". Usp. Ferge, 2001.
155
tendira zadravanju dotadanjih dravnih

i radnozasnovanih naknada, a usprkos
smanjenim izvorima financiranja, to sve
potencijalno vodi imanentnom kolapsu
staroga socijalnog sustava i posljedinoj
rezidualizaciji socijalne politike. U tim je
zemljama vei otpor trinim reformama,
jai utjecaj komunistike ideologije jednakosti i zatite radnika te jai utjecaj nomenklature koja eli zadrati neke elemente bivega drutvenog ugovora izmeu radnika i komunistike elite. Dodajmo
ipak, da strukturalne politike i ekonomske reforme koje se poduzimaju u nekima od tih zemljama (Bugarska, Rumunj-
ska) te mogui utjecaj mirovinske reforme mogu promijeniti ovu ocjenu i te

zemlje pribliiti veini zemalja srednje
Europe. Pitanje jest, a na koje u literaturi
jo nije odgovoreno, mogu li se eka i
Slovenija sasvim jasno ubrojiti u zemlje
konzervativno-korporativnog modela te
je li uope zemlje Kakvkaza i srednje
Azije primjereno klasificirati sukladno
Esping-Andersenovoj tipologiji socijalnih
reima (podjela na skandinavsko-socijaldemokratski, konzervativno-korporativistiki te liberalni socijalni reim)?
LITERATURA
Barr, N. (2002.) Mirovinske reforme: mitovi,

istine i strategijski izbori, Revija za socijalnu politiku 9(3-4):343-364.
Cockerham, W C. (1999.) Health and Social
Change in Russia and Eastern Europe.
London and New York: Routledge.
Conseil de l'Europe (2002.) Evolution demografique recente en Europe 2002. Strasbourg
Cedex.
Deacon, B. (1993.) Developments in East European social policy, in: C. Jones (ed.)
New perspectives on the welfare state in Europe. London and New York: Routledge.
Deacon, B. (1994.) Global social policy actors
and the shaping of post-Communist social
policy, in: A. de Swaan (ed.) Social Policy
beyond Borders. Amsterdam: Amsterdam
University Press.
Deacon, B. (2000.) Eastern European welfare
state. The impact of the politics of globalization, Journal of European Social Policy
10(2):146-161.
Deacon, B, Hulse, M. and Stubbs, P. (1997.)

Global Social Policy. International Organisations and the Future of Welfare. London:
Sage.
Deacon, B., Hulse, M. (1999.) Nastajanje postkomunistike socijalne politike: uloga
meunarodnih agencija, u: Zrinak, S.
(ur.) Globalizacija i socijalna drava. Zagreb: SSSH i RSP.
156
Dellenbrant,
J. (1992.) Finland & Estonia

A Comparison of Economic
and Social Performance, in: B. Deacon
(ed.) Social Policy, Social Justice and Citizenship in Eastern Europe. Avebury.
EBRD (1999.) Transition Report 1999. London.
1940-1990:
EBRD (2000.) Transition Report 2000. Employment, skills and transition. London.
European Communities (2002.) The social situation in the European Union 2002. Luxembourg.
Fajth, G., Micklewright, J. (2001.) Executive
Summary, in: Unicef, A Decade of Transition. Florence: Unicef Innocenti Centre.
Ferge, Z. (1998.) L'volution des politiques
sociales en Hongrie depuis la transformation du systeme, Revue d'Etudes Comparatives Est-Ouest 29(3):35-59.
Ferge, Z. (1999.) The Politics of the Hungarian Pension Reform, in: K. Muller, A.
Ryll, H-J. Wagener (eds.) Transformation
of Social Security: Pensions in Central-Eastern Europe. Heildeberg and New York:
Physica-Verlag.
Ferge, Z. (2000.) Social security reform: is it
different issue for accession countries.
Unpublished paper.
Ferge, Z. (2001.) Disquieting quiet in Hungarian social policy, International Social Security Review 54(2-3):107-126.
Ferge, Z., Tausz, K. (2001.) Transformacija i

socijalna sigurnost u Maarskoj, Revija za
socijalnu politiku 8(2):109-129.
Horstmann, S. and Schmahl, W. (2002.) The
development of pensions systems, in: W.
Schmahl and S. Horstmann (eds.) Transformation of pension Systems in Central
and Eastern Europe. Cheltenham, UK;
Northampton, MA, USA: Edward Elgar.
Kerovec, N. (1999.) Kako mjeriti nezaposlenost, Revija za socijalnu politiku 6(3-4):
259-267.
Kolarska-Bobinska, L. (1992.) Civil Society
and Social Anomy in Poland, in: B. Deacon (ed.) Social Policy, Social Justice and
Citizenship in Eastern Europe. Avebury.
Macha, M. (1999.) Political Actors and Reform Paradigms in Czech Old-Age Security, in: K. Muller, A Ryll, H-J. Wagener
(eds.) Transformation of Social Security:
Pensions in Central-Eastern Europe. Heildeberg and New York: Physica-Verlag.
Mandelbaum, M. (1996.) Introduction, in: M.
Mandelbaum (ed.) Postcommunism. Four
Perspectives. A Council on Foreign Relations Book.
Manning, N. (2002.) The impact of globalisation on big and small countries - the case
of Russia. Paper prepared for COST A15
meeting, EUI, Fiesole, 11/12 October.
Mihaljek, D. (2003.) Makroekonomski aspekti pridruivanja Hrvatske Europskoj uniji,
u: K. Ou (ur.) Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji. Izazovi ekonomske i pravne
prilagodbe. Zagreb: Institut za javne financije; Zaklada Friedrich Ebert.
Muller, K. (1999.) The Political Economy of
Pension Reform in Central-Eastern Europe.
Cheltenham, UK, Northampton, MA,
USA: Edward Elgar.
.
Muller, K. (2001.) The political economy of
pension reform in eastern Europe, International Social Security Review 54(2-3):
57-79.
Muller, K. (2002.a) From the State to Market? Pension Reform Paths in Central-Eastern Europe and the Former Soviet
Union, Social Policy & Administration
36(2):156-175.
Muller, K. (2002.b) Privatising Old-Age Security: Latin America and Eastern Europe
Zrinak
Compared. Research Report. Frankfurt

Institute for Transformation Studies.
Muller, K. (2002.c) Beyond privatization:
pension reform in the Czech Republic and
Slovenia, Journal of European Social Policy
12(4): 293-306.
Muller, K. (2002.d) Politika ekonomija mirovinske reforme u Latinskoj Americi, Revija za socijalnu politiku 9(1):3-21.
Muller, K., Ryll, A, Wagener, H-J. (1999.)
(eds.) Transformation of Social Security:
Pensions in Central-Eastern Europe. Heildeberg and New York: Physica-Verlag.
Nesporova, A (1999.) Employment and Labour Market Policies in Transition Economies.
Geneva: ILO.
Ostovi, D. (2000.) Kapitalizirani sustavi i pitanje pravednosti, Financijska teorija i
praksa 24(3):311-319.
Potonjak, . (2000.) Nove mirovinske formule mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti, Revija za socijalnu politiku 7(1):
1-18.
Potuek, M. (2001.) Czech social reform after
1989: Concepts and reality, International
Social Security Review 54(2-3):81-105.
Puljiz, V (2000.) Mirovinsko osiguranje, u:
Puljiz V, et al. Sustavi socijalne politike.
Zagreb: RSP.
Puljiz, V (2001.) Reforme sustava socijalne sigurnosti u Hrvatskoj, Revija za socijalnu
politiku 8(2):159-180.
Rogi, I. (2001.) Tri hrvatske modernizacije i
uloga elita, u: D. Cengi, I. Rogi (ur.)
Upravljake elite i modernizacija. Zagreb:
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.
Standing, G. (1998.) Societal impoverishment:
the challenge for Russian social policy, Journal of European Social Policy 8(1):23-42.
Stoyanov, A, Pavlikianova, M., Nontchev, A,
Krasteva, G. (2000.) Bulgaria: Political
and Economic Crisis; Democratic Consolidation, in: D. S. Mason, J. R. Kluegel, et
al. Marketing Democracy. Changing Opinion About Inequality and Politics in East
Central Europe. Roman & Littlefield Publishers, Inc.
Schmahl, W. and Horstmann, S. (2002.) (eds.)
Transformation of Pension Systems in Central and Eastern Europe. Cheltenham, UK;
Northampton, MA, USA: Edward Elgar.
157
Zrinak
aki, V. (1999.) Socijalna pravednost i privatizacija u Hrvatskoj - sociopsiholoki pogled, u: engi, D., Rogi, I. (ur.) Privatizacija i javnost. Zagreb: Institut drutvenih
znanosti Ivo Pilar.
undali, A. (1999.) Privatizacijski novum obeavajua ili neizvjesna sudbina veine,
u: engi, D., Rogi, I. (ur.) Privatizacija i
javnost. Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.
Taylor-Gooby, P. (1999.) Promjena politike u
vremenu ograniavanja trokova: nova mirovinska reforma u Francuskoj, Njemakoj, Italiji i Velikoj Britaniji, Revija za
socijalnu politiku 6(2): 173-186.
The World Bank (1994.) Averting the old age
crisis. Policies to protect the old and promote growth. New York: Oxford University
Press.
The World Bank (2002.) Transition. The First
Ten Years. Analysis and Lessons for Eastern
Europe and the Former Soviet Union. Wa-
shington, D.C.
The World Book Encyclopedia
(1994.). World Book Inc.
(International)
Turnock, D. (1997.) The East European Economy in Context. Communism and transition. London and New York: Routledge.
Unicef (2001.) A Decade of Transition. Floren-
ce: Unicef lnnocenti Centre.

www.europa.eu.int
www.imf.org
www.worldbank.org
Zrinak, S. (2002.a) Socijalna i obiteljska politika zemalja u tranziciji, Revija za socijalnu politiku 9(1):107- 115.
Zrinak, S. (2002.b) Socijalna budunost Hrvatske: o budunosti iz perspektive socijalnih nesigurnosti, u: S. Baloban (ur.) Socijalna budunost Hrvatske: krani, nacija,
politika, Europa. Zagreb: Centar za promi-
canje socijalnog nauka Crkve; Glas koncila.

upanov, J. (2001.) Industrijalizirajua i deindustrijalizirajua elita u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljea, u: D. engi, I.
Rogi (ur.) Upravljake elite i modernizacija. Zagreb: Institut drutvenih znanosti
Ivo Pilar.
.
upanov, J. (2002.) Od komunistikog pakla
do divljeg kapitalizma. Odabrane rasprave
i eseji (1995-2001). Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Summary
SOCIAL POLICY IN THE CONTEXT OF THOROUGH SOCIAL
TRANSFORMATION OF POST-COMMUNIST COUNTRIES
Sinia Zrinak
Department of Social Work, Faculty of Law, University of Zagreb
Zagreb, Croatia
In accordance with the attitude that the development of social policy of
post-communist countries cannot be understood without understanding a
wider social context, the paper first briefly describes their turbulent political history in the second half of the 19th and the 2()h century, basic characteristics of
communist social development and basic characteristics of social policy of the
communist period. The period of transition or post-communism is considered
from the perspective of economic and political changes and their social consequences. Economic, political and social development greatly differ between individual countries in transition, so the analysis emphasises some common
characteristics, but even more numerous differences between individual countries.According to social consequences (poverty,social inequalities, a series of
health related indicators), a great difference can be noticed between the countries in Central Europe and former Soviet Union, what is also partly expressed
158
........
Rev. sac. polit.; god. 10, br. 2, str. 135-159, Zagreb 2003.
in the process of the EU accession.

The paper particularly analyses trends in the sphere of work, employment
and unemployment and pension reforms. Apart from the analysis of unemployment and unemployment insurance, changes in the structure of employment
are considered, such as fall of industrial sector, liberalization of the labour market and so on. Pension reforms are considered as a paradigm of all social reforms due to their radica l nature and comprehensiveness, as well as great influence of global agencies in the reform process. Social policy reforms of the ~stem and Eastern countries at the end of the 20rh century are compared in the
conclusion, which also mentions the difficulties in classification of countries in
transition according to known models of social welfare regimes.
Key words: transition, post-cornmunism, social transformation, social
policy, work, employment, unemployment, pension reform.
159

Zrinscak Soc Pol Postkomuniszma RSP 2003 2

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zrinscak Soc Pol Postkomuniszma RSP 2003 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LANCI

Socijalna politika u kontekstu korjenite

Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta

Pregledni znanstveni lanak

Sukladno stavu da se razvoj socijalne politike postkomunistikih zemalja

sadrajne dominacije prefiksa "post",

Rev. sac. polit., god. 10, br. 2, str. 135-159,

me, jo uvijek, a to proizlazi iz istog pojma, pod dominantnim utjecajem prolog

Zrinak S.: Socijalna politika

probleme relativno uspjeno obavljena,

l Neki autori isto misle i za sam izraz postkomunizam

Crtice iz politike povijesti

Zrinak S.: Socijalna politika

Rusiji 1917. godine dolazi do revolucije u

Rev. sac. polit., god. 10, br. 2, str. 135-159,

kasnije manje ili vie izravnim politikim

Zrinak S.: Socijalna politika u kontekstu ...

Rev. soc. polit., god. JO, br. 2, str. 135-159,

finskih radnika 1983. godine. Stopa mortaliteta dojenadi u Estoniji iznosila je

Zrinak S.: Socijalna politiko u kontekstu ...

ti gdje se stalo, postoje li i dalje snane

Snaan industrijski razvoj bivih komunistikih zemalja bio je, uz tadanju

Usprkos ekstenzivno m razvoju socijalnih programa u razdoblju komunizma,

S.: Socijalna politika

Poljskoj 30% stanovnitva bilo zdravstveno osigurano, a u Rumunjskoj samo 5%

Zrinak S.: Socijalna politika u kontekstu ...

stikog razdoblja.' Rezimirajui razliita

no, jer su prvi vidjeli ono ega na Zapadu

Sigumost radnog mjesta za mnoge

Skrivena nezaposlenost, neadekvatna socijalna zatita

Niske dohodovne i drutvene razlike

Skrivene privilegije partijsko/dravne birokracije

Besplatna zdravstvena zatita za sve

Nejednaki pristup zdravstvenim uslugama, nizak zdravstveni

Ekstenzivni porodiljski dopusti, bolovanja zbog njege

Ekonomska nunost zapoljavanja ena, teka kombinacija rada

Nedostatak stambenog prostora, problemi u distribuciji

Patronat nad mirovinskim i zdravstvenim sustavom,

Slaba veza izmeu uplaenih naknada i prava, neautonomnost

Dravno/partijski paternalizam nad radom

Potpuno odsustvo prava na artikulaciju autonomnih socijalnih

Izvor: Conseil d l'Europe, 2002.

Potpuni kolaps komunistikoga projekta te nastojanja uspostave potpuno

Zrinak S.: Socijalna politika u kontekstu ...

(The World Bank, 2002.:5). Upravo

Zrinak S.: Socijalna politika u kontekstu ...

PPP BDp, USS EBRD prosjeni

Zajednica neovisnih drava

ljivom pitanju, o emu svjedoe razliita

Zrinak S.: Socijalna politika

Usporedba kandidatskih zemalja sa EU, 1999.8

BDP per capita

ukazuje i na to da je ekonomski razvoj u

Problem socijalnih indikatora (socijalnih posljedica) tranzicije jest krucijalno

politika u kontekstu ...

nosti. Od 1991. do 1995. godine broj onih

Zrinak S.: Socijalna politika

Izvor: Unicef, 2001.

ZND-a. Naravno, i unutar tih dviju grupa

1990.-1999. bilo 3,2 milijuna vie umrlih,

Zrinak S.: Socijalna politika u kontekstu ...

- Oko 9 milijuna ili treina onih iz

1. Razlike u dohotku su prevelike u tvojoj zemlji ("jako se slaem")

4. Ljudi u tvojoj zemlji nagrauju se prema sposobnostima i vjetinama? ("ne slaem